U ljubavi i ratu, kažu, cilj opravdava sredstvo. I u politici. Naročito u BiH. Da nije bilo Nikole Makijavelija, italijanskog filozofa, ne bi bilo ni makijavelista. Možda bi se sljedbenici te filozofije zvali po bh. političarima. Cilj je jedan - pobijediti na izborima. Osvojiti što je moguće veći dio kolača zvanog vlast.  

Sredstva su različita. Od forsiranja lažnih stranačkih programa za oporavak ekonomije, otvaranja stotina hiljada radnih mjesta, pa do mahanja granicama, izmišljanja nekih uopćenih problema koji s gladnim trbuhom Save, Ivana i Muje nemaju nikakve veze...

Pa je često sredstvo za osvajanje kolača i lažni patriotizam, koji po pravilu prijeđe u najtvrđi oblik nacionalizma.

Međutim, davno oprobana priča o ratu i novim sukobima, nažalost, i danas pije vode. Pokazuje to i pojava „Srbske časti“, u kojoj članstvo mahom uzeše okorjeli kriminalci, dovođeni u vezu s prostitucijom, lihvarstvom i organiziranim kriminalom. 

No, to nije bitno. Bez obzira na to što su svoje biografije članovi ovog udruženja napunili kriminalnim djelima, neko ih je pustio u malu salu Narodne skupštine Republike Srpske.

Jučer su i iz NDP-a pitali ko je pustio samozvane paravojnike u malu salu NSRS. Bitno je da samoprozvani kriminalci sebe nazvaše paravojnicima i uz, nadasve simbolično ime „Srbska čast“, dovoljno su oružje u rukama politike da posluže za podizanje tenzija i provokacija s ciljem držanja u strahu preostalog stanovništva u RS.

Nije bitno ni to što ne posegnuše za gramatikom srpskog jezika kad su davali ime i ne izjednačiše suglasnike („b“ prelazi u „p“ ispred „s“) pa ne dadoše ime „Srpska“ umjesto „Srbska čast“.

Nažalost, bliže se izbori, čeka nas prljava predizborna kampanja. Opet bildanje nacionalizma. Čekaju nas prijetnje ratovima, huškanja, upiranja prstom u drugoga, izmišljanja lažnih neprijatelja i sve to pred kamerama da se etnosi koncentriraju, zbiju redove i da glasaju za svoje vođe. Priča o „Srbskoj časti“ se pojavljuje slično kao i priča o ruskim vojnicima Kozacima uoči izbora 2014. godine.