Sve što se ovih dana vidjelo i čulo o pripadnicima „Srbske časti“ koji marširaju po Republici Srpskoj, pa i prostorom njenog najvišeg zakonodavnog tijela, ruku na srce, debelo služi na nečast naroda iza čijeg se ime zaklanjaju.

One koji su devedesetih godina u Bijeljini, Zvorniku, Brčkom... preživjeli susret sa Arkanovim zločincima, „humanitarci“ okupljeni u „Srbskoj časti“ što se ovih dana ukazuju na naslovnicama domaćih medija neodoljivo su, ne samo likom i uniformama, već i mirnodopskom biografijom, podsjetili na vremena od prije dvadeset i pet godina.

Baš kao nekad među Arkanovim, tako su i među ovdašnjim pripadnicima „Srbske časti“, svoje mjesto našli mozgovi raznih vrsta kriminala, čija se „humanitarna djelatnost“ kojom pravdaju svoje postojanje, prema navodima ministra sigurnosti BiH, nerijetko svodi na reket, razbojništvo, ucjenjivanje, dilanje droge itd.

Dakle, već viđeno!

Tačno je da je trenutna priča o „Srbskoj časti“ i bilderima u crnim odorama dobro došla aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj da se bar nakratko odmori od pitanja gladnih sunarodnjaka, posebno demobilisanih boraca, o razlozima njihgovog teškog egzistencijalnog stanja.

Kako bi gladna usta zanijemila, vlast je sve svoje snage usmjerila u odbranu ove organizacije, dajući prostor likovima poput izvjesnog veterana Duška Vukotića iz Zvornika da, umjesto o problemima populacije koju predstavlja, gudi o tobožnjoj časti. „Srbske časti“. Možda je prevara donekle i uspjela, ali ne zadugo!

Naime, podaci koji su procurili u javnost govore da sve što se veže za organiziranje ove družine zaslužuje ozbiljnu posvećenost ne samo domaćeg pravosuđa, već i međunarodnih organizacija plaćenih da nadgledaju mir i red u ovoj zemlji.

Što prije krenu na posao, to bolje za sve nas.