Kako se pojačavaju Dodikova secesionistička retorika i djelovanje, tako se mijenja i njegov narativ o Bošnjacima. U svojim javnim nastupima i intervjuima on sve češće izbjegava izgovoriti njihovo nacionalno ime, a kad ih spomene, naziva ih samo „muslimanima“.

Naravno, ovdje nije u pitanju nikakav lapsus. Dodik to radi programirano i s umišljajem. U biti, srpski član Predsjedništva BiH namjerava jednim metkom ubiti dva zeca.

Svodeći Bošnjake samo na njihovu vjersku dimenziju, Dodik im želi negirati nacionalnu samosvojnost, a slijedom toga - i pravo i sposobnost da imaju državu i da su politički faktor.

Druga, također opasna Dodikova poruka namijenjena je islamofobičnim i ultradesničarskim krugovima u Evropi, kojih nije malo i koji nisu bez utjecaja.

Muslimani su “u njihovim ušima” dehumanizirana skupina, opasna po kršćanstvo i evropsku budućnost, te su, kao takvi, nepoželjni i treba ih protjerati s evropskog tla.

Prema istim, zločinačkim taktovima, nekada su „svirali“ i haški osuđenici Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a sve je naslonjeno na tradicionalnu srpsku nacionalističku i šovinističku mantru o „Turcima“ koje treba pobiti i osvetiti im se za poraz na Kosovu i „petovjekovnu okupaciju“.

Priču o Srbima kao braniteljima kršćanske Evrope od islama, u nešto drugačijem pakovanju, sada je, vidimo, preuzeo Karadžićev i Mladićev poštovalac i politički nasljednik Milorad Dodik.

Na Zapadu ta podla prevara prije 30 godina nije prošla, a teško da će i danas proći, ma koliko se Dodik upinjao da opet pokuša nekome u Evropi prodati zločinački rog pod svijeću slobode.