U zemlji u kojoj sindikalna potrošačka korpa premašuje 3.100 KM, a prosječna samostalna penzija jedva dostiže 759 KM, postaje sve jasnije da sistem nije na strani onih koji su život proveli radeći i gradeći ovu državu. Penzioneri u Bosni i Hercegovini, njih više od 400.000, s pravom traže promjene. Traže novu formulu usklađivanja penzija – onu koja će uzeti u obzir realni život, a ne apstraktne ekonomske pokazatelje poput bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji ne oslikava stvarnost običnog čovjeka niti stiže do njihove trpeze.
Jer, šta penzioneru znači rast BDP-a, ako zbog njega ne može kupiti ni kilogram mesa? Šta znači tih simboličnih 4,49 posto uvećanja penzije - dvadesetak maraka - kada su cijene hrane, lijekova i osnovnih potreba eksplodirale? Danas kilogram piletine vrijedi kao zlato za mnoge stare ljude koji broje marke do zadnjeg feninga, a ljekarska briga je luksuz, a ne pravo.
I dok vlast kalkuliše s procentima i mogućnostima “vanrednog usklađivanja”, realnost je neumoljiva: penzije su preniske, život je preskup, a dostojanstvo ljudi koji su ovu državu zadužili – duboko narušeno. Najniža penzija od 599,28 KM, i to nakon nedavnog uvećanja, dovoljna je za pola mjesečne kirije ili jednu trećinu potrošačke korpe. Zagarantovana penzija od 715 KM, prosječna samostalna penzija od 759 KM – sve su to iznosi daleko ispod granice dostojanstvenog života.
Oni koji su decenijama plaćali doprinose zaslužuju više od statistike i od onoga: "Nema prostora u budžetu“. Oni traže pravdu, oni traže da ih se sasluša, da ih se čuje, da ih se razumije da život ne smije biti izbor između lijeka i hrane.
Dok minimalna plaća u realnom sektoru raste, a potrošačke cijene divljaju, penzioneri su ostavljeni da žive od ostataka, pritisnuti nepravdom koja odavno nije ni tiha ni nevidljiva.
Vrijeme je da institucije prepoznaju alarm koji svakim danom postaje sve glasniji. Nepravda prema penzionerima nije samo socijalno pitanje – to je test ljudskosti. A položeni ispit bi značio izmjene Zakona o PIO koje neće biti samo brojke, već će donijeti stvarnu razliku u životima onih koji su sve dali - i sad traže samo jedno: dostojanstvenu starost.
