Situacija na Bliskom istoku, započeta izraelskim napadom na Iran, pokazuje kako s odlukama neodgovornih političara situacija za nekoliko dana može izmaći kontroli.
Prošlo je tek desetak dana od polijetanja desetina izraelskih aviona koji su u napadima na Teheran i okolinu glavnog grada Irana ubili visoke iranske oficire i nuklearne naučnike. Obrazloženje za pokretanje još jednog sukoba, koji se odvija na daljinu jer dvije snažne vojne sile s Bliskog istoka ne graniče jedna s drugom, bilo je sve samo ne uvjerljivo.
Cilj Izraela je bilo zaustavljanje iranskog nuklearnog programa, slušali smo informacije da je Iran blizu da proizvede atomsku bombu, ali u suštini, radi se o državi koja se obavezala da će nuklearnu energiju koristiti u civilne svrhe, a za proizvodnju nuklearnog naoružanja, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, potrebno joj je bar tri godine.
Očekivano, Iran je mora odgovoriti. Snažnije nego ranije, kada se odgovor na atentate na njegovoj teritoriji zaustavljao na lansiranju roja dronova, koji su usput uglavnom bili oboreni. Smjenjuju se napadi, gube životi i razaraju gradovi, a rakete lete iznad glava uznemirenih građana. Nakon što je američka avijacija bombardirala nuklearna postrojenja u Iranu, iranski zvaničnici jučer su ostvarili prijetnje da će napasti američke baze. Istina, obazrivo, prema nekim informacijama unaprijed dogovoreno, gađan je kompleks u Kataru. Uz oštre osude povrede suvereniteta te zemlje, sada i Katar najavljuje da će odgovoriti srazmjerno izvršenoj agresiji. Zlo je pušteno iz boce, mnogo prije početka sukoba Izraela i Irana. Uništava sve oko sebe, sijući smrt, posebno u Gazi, čija je sudbina u moru informacija potisnuta u drugi plan.
Sada ga treba zaustaviti. A puno je bilo lakše izdati naredbu za polijetanje aviona nego u ovom trenutku sve učesnike dovesti za isti pregovarački sto. O izgubljenim životima, da i ne govorimo.
