Od kataklizme u Jablanici, kada je usljed nezapamćenih padavina, bujica, ali i pod tonama stijena prekinuto 19 ljudskih života, prošlo je devet mjeseci. Gotovo toliko traje istraga s posebnim akcentom na prirodnu elementarnu nepogodu i na eventualnu odgovornost i ulogu ljudskog faktora.

Od tada do danas iz Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, čiji tužilački tim Područnog ureda u Konjicu provodi istražne radnje nema rezultata. Sve što se iznosi u posljednje vrijeme zvuči kao pokvarena ploča. „Stigao ključni nalaz“. „U toku je analiza nalaza“. „Čeka se nalaz dodatnih vještačenja“. I tako ukrug, rečenice gotovo bez sadržaja, suštine, bez kraja i konca.

Kao da treba biti pravni ekspert da bi se shvatila činjenica kako kamenolomu nije bilo mjesto iznad kuća, iznad naselja. Istom onom kojem vlasti, eto, nisu izdale nikakvu koncesiju, a koji je stalno radio. Istom onom u kojem su stručnjaci Federalnog zavoda za geologiju koji su odmah nakon katastrofe vršili istraživanja evidentirali blokove gabra, stijene koja prirodno nije prisutna u toj zoni i koja je tu dovezena, vjerovatno, radi obrade.

Ta stijena, odnosno blokovi su precizno snimljeni na više od 500 tačaka. Dakle, kamenolom je radio nelegalno, ali, eto, baš nijedan inspektor ga nije vidio, niti je iko od nadležnih vidio prašinu, a ni čuo buku. I tako je iznad naselja napravljena vještačka brana, koja je zaustavila vodu koja se slijevala niz padine, dok se nije nakupila snaga da sve prsne u paramparčad. I to je bila greška i ljudska i institucionalna i sistemska.

I, sada, devet mjeseci poslije, postavlja se pitanje šta se više čeka? Dokazi? Zar je teško doći do njih? Koji još dodatni nalazi? Kome se tačno daje vrijeme? Devetnaest ljudi više nema. Brojne porodice su unesrećene. Izgubili su očeve, majke, braću, sestre, muževe, supruge, djecu... Kada će se pravda probuditi?