Zbog činjenice da im već osam mjeseci nisu isplaćeni poticaji, što se prvi put desilo u posljednjih 15 godina, poljoprivrednici Kantona Sarajevo namjeravali su jučer, simbolično - „pet do 12“- jer očito je da je stanje alarmantno, održati mirni protest.

Međutim, kolona od 70 traktora kojima su upravljali praktično oni koji nas hrane, nije uspjela doći do mjesta protesta - zgrade Vlade Kantona Sarajevo.

Zaustavila ih je policija - jednu grupu kod Stupa, a drugu do Semizovca, spriječivši ih tako da izraze svoje nezadovoljstvo ponižavajućim odnosom kantonalne vlasti prema njima, premda su svoj protest uredno najavili i danima u medijima iznosili razloge svog mirnog okupljanja.

Od sarajevskih vlasti nisu tražili mnogo, isplatu subvencija tek za prva dva kvartala. Suša je - valjda je to očito - uzela danak na prinosima i ispaši stoke pa su farmeri na koncu bili prisiljeni svojim novcem kupovati hranu, dok im nadležni uskraćuju ono što im pripada.

Uz to su htjeli upozoriti i na nemilosrdnu birokratiju s kojima se satima i danima bore nakon što dođu svojim kućama s njiva, oranica i iz štala, pa umjesto da koji sahatak odmore moraju lutati od šaltera do šaltera.

Ništa od toga nisu uspjeli izgovoriti ni povikati, pa ni ono: „Dosta je“, jer su se, eto, izgleda, vlasti prepale naroda. S pravom je generalni sekretar Udruženja peradara FBiH Mesud Pinjo rekao: „Ovo je bruka i sramota“.

Zanimljivo je kako skoro svaki put kada bilo ko u ovoj zemlji krene put protesta ili štrajka vlasti posežu za metodom zabrane. Jer, postala je praksa da se preko sudova traže privremene mjere zabrane štrajka, kako to, naprimjer, očekuju medicinari u Hercegovini, koji su najavili obustavu rada. Slično se, naime, desilo s njihovim kolegama iz prosvjete i u HNK, ali i u KS. U svim tim situacijama oni na vlasti, nekako po pravilu, vide političke intonacije. A, ljudi koji te iste vlasti finansiraju iz vlastitih džepova samo traže ono što im po zakonu pripada.