Glumica Snežana Vidović, poznata po dugogodišnjem radu u pozorištu i angažmanu na filmu, trenutno je u fokusu javnosti zbog uloge u ostvarenju “Paviljon”, koje otvara snažne društvene i psihološke teme.

U razgovoru za „Dnevni avaz“ govorila je o ličnim emocijama vezanim za ovaj projekt, stanju u društvu, ali i izazovima glumačke profesije u Bosni i Hercegovini.

Rodni grad

Kako ste doživjeli rad na filmu „Paviljon“ i šta Vas je najviše privuklo tom projektu?

- Paviljon je sniman u mom rodnom gradu i hotelu u kojem je moja mama provela svoj radni vijek. Za mene je taj hotel uvijek bio kao druga kuća. Dolazila bih poslije škole kod mame na posao, tu sam nekada radila zadaće, provodila vrijeme do kraja njene smjene. Znala sam svaki kutak tog fantastičnog objekta i mnogo sam voljela tu provoditi vrijeme. Ući ponovo u taj prostor s velikom vremenskom distancom i u potpuno drugoj ulozi bilo je nadrealno iskustvo. Mnogo pomiješanih emocija, susret prošlosti i sadašnjosti...

„Paviljon“ otvara određene društvene i psihološke teme – koliko ste se lično pronašli u toj priči i njenoj poruci?

- Ko god u svojoj užoj ili široj porodici ima osobe treće životne dobi, nažalost, mora se pronaći u ovoj priči. Dostojanstveno starenje u ovoj državi ne postoji. Svjedoci smo kako žive naše majke, očevi, bake, djedovi. Starost bi trebala da bude lijepa i dostojanstvena. Starije osobe u potrebi bi trebale da imaju adekvatnu njegu i brigu. Oni, koje zdravlje još služi, trebali bi da uživaju u ostatku svojih života, za to su valjda radili cijeli svoj životni vijek, gradili ovu našu nesretnu državu. Umjesto toga mi imamo penzionere koji kupuju hljeb od jučer po nižoj cijeni, koji više od polovine svojih penzija daju na lijekove, a dobar ostatak na režije i onda čekaju sljedeću penziju. Imamo domove za stara i nemoćna lica koji su “karta u jednom pravcu”, mjesta gdje i posljednja ljudskost i dostojanstvo nestaje. Imamo društvo koje vas otpiše, u svakom smislu, onoga trenutka kad više “ne doprinosite”.

Koliko se razlikuje Vaš pristup ulozi na filmu u odnosu na rad u pozorištu, gdje ste godinama prisutni?

- Pristup ulozi je uvijek isti. Razlika je u načinu na koji koristim sredstva koja imam da bih iznijela određenu ulogu i dala joj život.

Bogata karijera

Iza Vas je bogata pozorišna karijera – postoji li neka uloga koja Vas je posebno oblikovala kao glumicu?

- Ne. Svaka uloga koju sam odigrala me na neki način oblikovala i vodila do mjesta gdje sam trenutno. Iz svake sam ponešto naučila, pa čak i to šta mi apsolutno ne treba, kako u životu tako i na mom glumačkom putu, da ga tako nazovem.

Koliko Vas kao umjetnicu oblikuju društvene okolnosti u kojima živimo i koliko to svjesno unosite u svoje uloge?

- Tolstoj umjetnost opisuje riječima: dobro, istinito i lijepo. Društvene okolnosti u kojima živimo nisu ništa od pobrojanog. Samim tim ne dozvoljavam da me naše društvene okolnosti oblikuju na bilo koji način. Pokušavam za sebe pronaći dobro, istinito i lijepo i iz toga crpiti i snagu i kreativnost. U okolnostima u kojima živimo to jeste pravi izazov, ali ne smijemo odustati od traženja svjetlosti u ovom mraku, ako ni za šta drugo, onda za svoje mikro svjetove.

Koliko je danas teško održati kontinuitet u glumačkoj profesiji u Bosni i Hercegovini?

- S obzirom na činjenicu da je kultura zadnja rupa na svirali u našoj državi, odgovor se sam po sebi nameće. Ulaganja u kinematografiju, pozorišta su ili nikakva ili minimalna, tako da je jako teško uopšte govoriti o bilo kakvom kontinuitetu. Koprcamo se kao ribe na suhom i kao posljednji entuzijasti trudimo se i dalje pričati priče koje trebaju i moraju biti ispričane, trudimo se ni iz čega stvarati predstave i dovoditi publiku u hladne pozorišne dvorane. Ne znam samo šta bi se desilo i bi li se desilo uopšte išta da se zaustavimo i odustanemo.

Na čemu trenutno radite i šta publika može očekivati od Vas u narednom periodu?

- Trenutno radim na filmu, ali, nažalost, više detalja Vam trenutno ne mogu otkriti.

Glumački poziv

Šta za Vas znači uspjeh u glumačkom pozivu – priznanja, publika ili lični osjećaj ispunjenosti?

- Biti i ostati svoj/a.

Posao koji se voli

Snežana je glumica koja je osvojila različite generacije, od kultne uloge Mije u seriji “Žene s broja13”, zatim najveće Farukove ljubavi, Senade u “Lud, zbunjen, normalan”, pa sve do voditeljice „Bingo šoua“. 

Vidović često ističe da je sve lakše kada radite posao koji volite, a sada iza sebe broji mnoštvo filmskih, serijskih i pozorišnih ostvarenja, te je svojim ulogama obilježila svaku generaciju.