Radovan Karadžić i Ratko Mladić nisu ratni zločinci zato što je neko snimio dokumentarac ili napisao knjigu. Oni su ratni zločinci zato što su njihovi zločini dokazani pred međunarodnim sudovima. Opsada Sarajeva nije legenda niti predmet političkog uvjerenja. Hiljade granata, snajperski teror nad civilima i sistematsko ubijanje ljudi dokumentovani su presudama, vojnim dokumentima, svjedočenjima i nebrojenim drugim dokazima.Upravo zato priča o "Sarajevo safariju" zaslužuje jednako ozbiljan standard dokazivanja.Za sada, međutim, ono što imamo teško može zadovoljiti taj standard. Cijela priča započela je anonimnim Slovencem koji tvrdi da je bio pripadnik slovenske obavještajne službe, da je s početkom rata počeo raditi za "stranu službu", da je agresiju na Bosnu i Hercegovinu pratio pod novinarskim pokrićem te da su bivše kolege iz srbijanskih obavještajnih struktura jedva dočekale da ga provedu po ratištima iznad Sarajeva i pokažu mu kako izopačeni bogati stranci, pod pokroviteljstvom i uz instrukcije domaćih četnika, ubijaju sarajevske civile i djecu nakon što su prethodno za to masno platili.I dalje nemamo pojma o kome je riječ. Cijeli tendenciozni film svodi se na: "Vjerujte mu na riječ“ i "Jest, majke mi."Na tu priču nadovezao se italijanski publicista Ecio Gavaceni (Ezio Gavazzeni) s naučnofantastičnim rekla-kazala romanom, a zatim ju je senzacionalističkom knjigom, prepunom nepovezanih tvrdnji, pokušao dodatno nadograditi jedan odveć kompromitirani zagrebački autor. I to je, otprilike, sve što zasad imamo.Ako je postojao organizovan dolazak stranaca koji su plaćali da pucaju na civile, onda za to moraju postojati imena, dokumenti, finansijski tragovi, svjedoci i materijalni dokazi. Ni desetine hiljada stranica dokaza iz Haškog tribunala, ni saznanja bosanskih i stranih obavještajnih službi, niti rad desetina novinara tokom svih ovih godina nisu bili na tragu ničega sličnog.Naravno, to ne znači da hipotetički takvi slučajevi nisu mogli postojati. Problem je što za njih do danas nismo vidjeli nijedan ozbiljan dokaz.Ali možda cijela priča govori mnogo više o današnjem novinarstvu i stanju svijesti prosječnog zapadnog čovjeka nego o samom slučaju. Priča o srpskim zločincima koji su skoro četiri godine sistematski granatama i snajperima ubijali civile, pretežno muslimanske, u opkoljenom gradu, uključujući žene i djecu – dosadno.Ali bogate, izopačene, bijele psihopate koji plaćaju basnoslovne iznose da bi u nekoj Bosni išli u ljudski safari i ubijali civile? E, to je već savršen horor. Kao stvoren za Holivud u jeku woke kulture.

Za monstruozne optužbe potrebni su monstruozno dobri dokazi

Nije Đuzepe ubijao, nego Ratko

Tvrdnja da su bogati stranci tokom rata dolazili na položaje Vojske Republike Srpske i plaćali kako bi pucali na građane opkoljenog Sarajeva jedna je od najmračnijih i najuznemirujućih priča koje su se posljednjih godina pojavile u regionalnoj javnosti. U njoj su se spojili ratni zločin, ljudska izopačenost, međunarodna zavjera i osjećaj da su neke od najstrašnijih epizoda opsade ostale skrivene punih trideset godina.<h2>Anonimni Slovenac s fantastičnom pričom</h2>Priča je zahvaljujući slovenačkom dokumentarnom filmu „Sarajevo safari“ vrlo brzo prestala biti predstavljana kao tvrdnja koju tek treba dokazati. U brojnim medijima tretirana je gotovo kao nesporna činjenica. Govorilo se o imućnim Italijanima i drugim strancima, ogromnim svotama novca, organizovanim dolascima preko Beograda i odlascima na položaje iznad Sarajeva, gdje su ljudi navodno dobivali priliku da ubijaju civile kao da učestvuju u lovu.Sada, nekoliko godina nakon premijere filma i mjeseci intenzivnog medijskog interesa, konstrukcija na kojoj počiva ta priča suočava se s ozbiljnim pitanjima. Ne zato što su zločini nad građanima Sarajeva sporni, niti zato što se pokušava relativizirati karakter opsade, već zato što za konkretan navod o organizovanim safari-pohodima stranih državljana još nisu predstavljeni dokazi koji bi mogli izdržati ozbiljnu novinarsku, historiografsku ili sudsku provjeru.

Sarajevski novinar Senad Avdić u opširnom tekstu objavljenom u „Slobodnoj Bosni“ ukazao je na ključnu slabost cijelog narativa: njegova okosnica je iskaz anonimnog čovjeka čiji identitet, profesionalna biografija i navodna obavještajna uloga nikada nisu nezavisno potvrđeni.U filmu je taj čovjek predstavljen kao Slovenac koji se školovao u Beogradu, vjerovatno na Vojnoj akademiji, kasnije radio u slovenačkom sigurnosnom aparatu, a početkom rata bio angažovan od neimenovane američke obavještajne službe. Na ratnim područjima bivše Jugoslavije, prema vlastitom iskazu, kretao se pod novinarskim pokrićem.Međutim, nije navedeno za koju je redakciju radio, ko ga je poslao u Bosnu i Hercegovinu, gdje su njegovi izvještaji niti ko može potvrditi njegovu ulogu. Njegovo lice i glas su tehnički izmijenjeni, a publici nije ponuđen gotovo nijedan provjerljiv podatak koji bi omogućio da se utvrdi ko je on zapravo bio i da li je uopće mogao svjedočiti događajima koje opisuje.Posebno je problematičan način na koji je, prema filmskoj verziji, došao do navodnih saznanja o stranim snajperistima. Bivše kolege iz srpskih obavještajnih struktura u Beogradu navodno su mu same otkrile jednu od najtežih ratnih tajni: da stranci dolaze preko Srbije, plaćaju visoke iznose i odlaze na položaje Vojske Republike Srpske kako bi pucali na civile u Sarajevu.Iste strukture, prema njegovom svjedočenju, zatim su mu omogućile prevoz helikopterom na Pale, gdje su ga preuzeli pripadnici obavještajnog aparata Vojske Republike Srpske i odveli na Grbavicu da se lično uvjeri u djelovanje stranih snajperista.Avdić postavlja pitanje koje autori filma nisu uvjerljivo razjasnili: zašto bi sigurnosne strukture, koje su imale snažan interes da prikrivaju dokaze o ratnim zločinima, dobrovoljno otkrivale takvu operaciju osobi za koju su navodno znale da radi za stranu obavještajnu službu i koja sad radi kao novinar?Kao primjer drugačijeg ponašanja tih struktura navodi slučaj novinara Zorana Petrovića Piroćanca, koji je nakon pada Srebrenice snimio tijela ubijenih Bošnjaka i materijal prikazao na jednoj beogradskoj televiziji. Iste večeri policija je ušla u redakciju i oduzela snimke. Teško je, zato, objasniti kako bi aparat koji oduzima kompromitujući materijal istovremeno nepoznatom novinaru i stranom operativcu slavodobitno omogućio pristup organizovanom sistemu ubijanja civila.

<h2>Dodatne sumnje</h2>Sumnje dodatno pojačava tvrdnja anonimnog svjedoka da je tokom rata bio dobro poznat među domaćim i stranim novinarima u Sarajevu, da se kretao između različitih strana fronta i redovno boravio na Ilidži, u Ilijašu, na Palama i u samom gradu. Ipak, ni godinama nakon premijere filma nije se pojavio ratni izvještač koji bi potvrdio da poznaje osobu čija biografija odgovara tom opisu.Martin Bell, jedan od najpoznatijih reportera BBC-ja, rekao je da tokom rata u Sarajevu nije čuo čak ni glasinu o bogatim strancima koji dolaze pucati na civile. Zoran Kusovac, ratni reporter koji je devedesetih izvještavao iz Bosne i Hercegovine, kontaktirao je niz kolega koji su radili u opkoljenom gradu. Prema njegovim riječima, niko od njih nije čuo za takvu praksu.To samo po sebi ne dokazuje da se pojedinačni slučaj nije mogao dogoditi. Ratovi stvaraju prostor za zločine, tajne i događaje koji ostaju nepoznati i decenijama. Ali tvrdnja da je postojao organizovan i logistički podržan sistem dolazaka stranih „lovaca na ljude“ zahtijeva više od jednog anonimnog iskaza.Upravo na taj problem ukazao je i Michael Martens, novinar njemačkog „Frankfurter Allgemeine Zeitunga“, koji je detaljno analizirao film Mirana Zupaniča, kao i knjige i javne nastupe italijanskog publiciste Ezija Gavazzenija i hrvatskog autora Domagoja Margetića.Martensov zaključak bio je da se tri ključna izvora priče u velikoj mjeri oslanjaju jedan na drugi. Umjesto da se pojavljuju novi, nezavisni dokazi koji potvrđuju početne tvrdnje, različiti autori preuzimaju istu priču, dopunjavaju je novim pretpostavkama i zatim se međusobno navode kao potvrda. Tako nastaje privid da postoji više odvojenih svjedočenja, iako svi putevi vode prema istoj, anonimnoj početnoj tvrdnji.- Nijedno od ova tri djela, kada je riječ o pouzdanosti izvora, ne može izdržati čak ni približno kritičko preispitivanje - zaključio je Martens, ocjenjujući da film i knjige skandal više sugeriraju nego što ga dokazuju.Priča je dobila status historijske činjenice prije nego što je prošla osnovni test vjerodostojnosti. Njena emocionalna snaga bila je dovoljna da proizvede naslove, knjige, političke reakcije i međunarodne istrage. Za sudsku istinu, međutim, potrebno je nešto drugo.Potrebno je dokazati ne samo da je zločin bio moguć, nego da se zaista dogodio na način na koji je opisan.

<h2>Margetićeve tvrdnje</h2>Posebno mjesto u javnom održavanju priče posljednjih mjeseci zauzeo je Domagoj Margetić, koji je objavljivao dokumente za koje tvrdi da potiču iz arhive Novosarajevskog četničkog odreda. Njima je pokušavao dokazati da je postojala organizovana mreža koja je stranim državljanima omogućavala da pucaju na civile.Margetić je 10. jula pozvan u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine kako bi u svojstvu svjedoka iznio svoja saznanja. Poziv je objavio na društvenim mrežama, predstavljajući ga kao potvrdu relevantnosti svog istraživanja. Nekoliko dana kasnije saopćio je da je u skladištu u Zagrebu, u kojem je čuvao dokumentaciju, izbio požar.Tvrdio je da je ranije dobivao prijetnje da će mu dokumenti biti spaljeni te da je požar poslužio kao izgovor da nepoznate osobe uđu u skladište. Ko su te osobe i šta je konkretno nestalo, javnosti nije objašnjeno. Nije poznato ni da li su dokumenti prethodno predati nadležnim institucijama, kopirani, digitalizirani ili nezavisno vještačeni.Taj razvoj događaja dodatno je pojačao sumnju jer je materijalna osnova priče, baš u trenutku kada je trebala biti podvrgnuta institucionalnoj provjeri, ponovo ostala nedostupna.Prema informacijama koje su se pojavile u vezi s istragom tužilaštva u Milanu, italijanski istražitelji također nisu uspjeli prikupiti dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Izvori upoznati s istragom naveli su da tužioci u ovoj fazi ne bi mogli zatražiti da osumnjičeni budu izvedeni pred sud.To nije dokaz da se nijedan takav događaj nikada nije desio. Istrage mogu ostati bez rezultata zbog proteka vremena, smrti svjedoka, uništene dokumentacije ili nemogućnosti da se uspostavi lanac odgovornosti. Ali u javnoj raspravi granica između mogućnosti i dokazane činjenice često je potpuno nestala.Avdić je zato podsjetio na slučaj Duška Ercega, čovjeka koji je 1998. godine u Sarajevo došao s tvrdnjom da se u zatvoru u Sremskoj Mitrovici nalazi veliki broj Bošnjaka zarobljenih tokom rata, među njima i ljudi nestali nakon pada Srebrenice.Erceg je iznosio različite i međusobno neusklađene brojeve, ali je uprkos tome dobio status izuzetno važnog svjedoka. Osigurani su mu luksuzan smještaj, policijska zaštita i pristup domaćim i međunarodnim zvaničnicima. Njegove tvrdnje stigle su čak i do Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.Priča se raspala nakon što je Erceg tokom televizijskog gostovanja ukrao novčanik zaposlenice televizijske kuće. Uhapsili su ga policajci koji su ga prethodno čuvali. Godinama kasnije ponovo se pojavio, ovaj put nudeći navodna saznanja o ubistvu hrvatskog novinara Ive Pukanića.Za Avdića taj slučaj nije dokaz da je svaki dramatičan ratni iskaz lažan. To je upozorenje šta se događa kada politička korisnost, emocionalna snaga i medijska atraktivnost svjedočenja zamijene provjeru izvora.

<h2>Naprosto nema dokaza</h2>Priča o „Sarajevo safariju“ privukla je toliku pažnju dijelom upravo zato što se uklapala u već poznatu i dokazanu sliku opsade Sarajeva. Civili su godinama bili izloženi granatiranju i snajperskoj vatri s položaja snaga bosanskih Srba. Njihovo stradanje potvrđeno je dokumentima, presudama, snimcima i hiljadama svjedočenja.Ali dokazana priroda opsade ne može automatski potvrditi svaku novu tvrdnju koja se na nju nadoveže. Naprotiv, što je optužba teža, to bi standard dokaza morao biti viši.Za sada nisu javno predstavljena imena navodnih stranih strijelaca, potvrđene evidencije njihovih dolazaka, finansijski tragovi uplata, fotografije, videozapisi, autentični vojni dokumenti niti više nezavisnih svjedoka koji bi opisali isti sistem. Nije identifikovan ni posrednik koji je goste dovodio, ni vojna jedinica koja ih je primala, ni zapovjedni lanac koji je operaciju omogućavao.Umjesto toga, javnosti je ponuđen jedan sakriveni svjedok, niz autora koji se pozivaju jedni na druge i dokumentacija čija vjerodostojnost nije uvjerljivo dokazana.To ne znači da pitanje treba zatvoriti. Ukoliko postoje ljudi koji su učestvovali u takvim događajima, dokumenti koji ih potvrđuju ili svjedoci koji mogu ponuditi provjerljive podatke, nadležne institucije dužne su ih istražiti. Ali ozbiljna istraga mora početi tamo gdje završava film: imenima, datumima, dokumentima i dokazima.Bez toga, „Sarajevo safari“ ostaje priča koja je u javnosti dobila status historijske činjenice prije nego što je prošla osnovni test vjerodostojnosti. Njena emocionalna snaga bila je dovoljna da proizvede naslove, knjige, političke reakcije i međunarodne istrage. Za sudsku istinu, međutim, potrebno je nešto drugo.Potrebno je dokazati ne samo da je zločin bio moguć, nego da se zaista dogodio na način na koji je opisan.

Nakon višegodišnjih istraga i novih analiza, sve je više pitanja, a sve manje dokaza za priču o "Sarajevo safariju"

Priča puna rupa: Je li "Sarajevo safari" najobičnija podvala?

Na prvi pogled čini se da će o budućoj vlasti nakon općih izbora odlučivati isključivo broj osvojenih zastupničkih mandata. Međutim, iskustvo iz posljednjeg izbornog ciklusa pokazalo je da bi jednako važan mogao biti izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, jer upravo te funkcije raspolažu ustavnim mehanizmima koji mogu omogućiti, usporiti ili pod određenim okolnostima blokirati formiranje izvršne vlasti.<h2>Lendin gambit</h2>To je najjasnije pokazao slučaj nakon izbora 2022. godine. Potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo (SDA) odbio je dati saglasnost za imenovanje Vlade FBiH na čelu s Nerminom Nikšićem, tvrdeći da vlast ne može biti formirana bez SDA. Budući da je tadašnji ustavni okvir zahtijevao saglasnost predsjednika i oba potpredsjednika Federacije, proces imenovanja Vlade bio je blokiran sedmicama. Kriza je okončana tek intervencijom visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), koji je privremeno suspendovao dio ustavnih odredbi kako bi omogućio imenovanje nove vlade, a zatim izmijenio pravila s ciljem sprečavanja beskonačnih blokada u budućnosti.

Time je SDA, prvi put u političkoj praksi Federacije BiH, pokazala da se mehanizmi predviđeni za učešće rukovodstva Federacije u formiranju vlasti mogu koristiti i kao instrument političke blokade. Do tada se imenovanje mandatara i Vlade, nakon što bi bila osigurana parlamentarna većina, uglavnom smatralo formalnošću. Nakon Lendinog poteza postalo je jasno da predsjednik i potpredsjednici Federacije mogu biti jedan od ključnih faktora u pregovorima o vlasti.Predsjednika i dva potpredsjednika Federacije bira Parlament FBiH, pri čemu svaki dolazi iz reda jednog od tri konstitutivna naroda. Oni učestvuju u postupku imenovanja mandatara za sastav Vlade Federacije, zbog čega njihov izbor ima znatno veći politički značaj nego što se to često predstavlja u javnosti.Upravo zbog toga raspored tih funkcija mogao bi imati važnu ulogu u postizbornim pregovorima. SDA kao najjača bošnjačka stranka tradicionalno ima najveće izglede da dobije bošnjačkog potpredsjednika Federacije, dok bi SDP mogao računati na izbor srpskog potpredsjednika, s obzirom na to da među građanskim strankama tradicionalno ima najveći broj srpskih delegata u Domu naroda FBiH.<h2>SDP-ova šansa</h2>Za razliku od 2022. godine, kada je SDA pokušavala spriječiti formiranje vlasti bez sebe, nakon izbora 2026. godine u sličnoj poziciji mogao bi se naći upravo SDP. Ako bi izborni rezultat omogućio toj stranci da dobije poziciju srpskog potpredsjednika Federacije, stekla bi znatno jaču pregovaračku poziciju bez obzira na broj osvojenih mandata. U slučaju da bude isključena iz nove parlamentarne većine, mogla bi iskoristiti ustavne mehanizme kako bi usporila ili otežala formiranje nove vlade FBiH, čime bi produžila tehnički mandat aktuelne vlade ili vlastito učešće postavila kao jedan od uslova za uspostavljanje nove većine.Ipak, sama funkcija predsjednika ili potpredsjednika Federacije više nije dovoljna da bi se proces imenovanja vlade mogao blokirati. Nakon Šmitovih izmjena presudna je i podrška u Domu naroda, jer tek ukoliko iza sebe imaju najmanje tri petine delegata u odgovarajućem klubu konstitutivnog naroda mogu spriječiti potvrđivanje nove vlade. Zbog toga će, uz borbu za većinu u Predstavničkom domu, jednako važna biti i utrka za kontrolu nacionalnih klubova u Domu naroda.<h2>Politička matematika</h2>Paradoksalno, potez kojim je SDA 2023. godine pokušala spriječiti formiranje vlasti bez sebe mogao bi već nakon narednih izbora postati snažan argument u korist dogovora upravo između SDA i SDP-a. Ukoliko dvije najveće bošnjačke stranke budu kontrolisale ključne pozicije u rukovodstvu Federacije i dovoljan broj delegata u Domu naroda, politička matematika mogla bi ih više usmjeravati ka međusobnom dogovoru nego međusobnoj konfrontaciji.

Mehanizmi formiranja vlasti mogli bi dodatno podstaći SDA i SDP na saradnju

Rukovodstvo FBiH važnije od osvojenih mandata: Je li Refik Lendo nesvjesno dao SDP-u najjače postizborno oružje?

Mora da je to bio težak dan za Željanu Zovko i Darijanu Filipović. Ne zbog spaljenog oltara u Međugorju.&nbsp;To im možda i nije toliko teško palo. Nego zbog identiteta čovjeka koji ga je spalio. Jer zamislite kakav je to peh i propuštena prilika. Jedva dočekate incident, objavite da je riječ o „otvorenom napadu na katolički puk u Međugorju i cijeloj Bosni i Hercegovini“, govorite o zastrašivanju katolika i napadu na kršćanstvo... a onda policija pronađe počinioca.Poljak. Katolik. Hodočasnik. Puuu... Kao da naručiš akcioni film, a dobiješ dokumentarac.Darijana Filipović nije čekala istragu. Ona je već znala da je to "otvoren napad na katolički puk". Željana Zovko otišla je još dalje i govorila o pokušaju zastrašivanja katolika koji su navodno već duže vrijeme izloženi napadima na svoja vjerska prava.Da je počinilac bio musliman, kakva bi to samo poslastica bila pred izbore i povod za pumpanje hejta i propagande kroz narativ o nasilnoj muslimanskoj nemani koja majorizira i tlači pošteni katolički puk.Već bismo danima kroz medije analizirali radikalizaciju, propovjednike, vehabije, sigurnosne prijetnje, Bosnu kao tempiranu bombu i islamsku prijetnju po Evropu. U Briselu bi se održavali okrugli stolovi. U Zagrebu specijalne emisije. Na društvenim mrežama dijelili bi se statusi o civilizacijskom sukobu.Ali pošto je počinilac katolik... Odjednom više nije bilo civilizacijskog sukoba.I odjednom su nestale sve velike riječi. Nema više "napada na katolički puk", "islamske prijetnje" ni "progona kršćana". Odjednom je to samo čovjek s teškim životom i traumama, za kojeg se, kako nam objašnjava Zoran Krešić, čak treba i pomoliti.Zanimljivo je kako to funkcionira. Kad musliman počini zločin, svi traže ideologiju, imame i radikalizaciju. Kad katolik počini zločin, traže psihijatra, djetinjstvo i razumijevanje.Na kraju je najveći problem ove priče bio što se Bartlomjej Krakoviak (Bartłomiej Krakowiak) nije zvao Muhamed. Jer narativ je već bio spreman. Propade još jedna prilika da se Bošnjacima pripiše islamski radikalizam i terorizam.

Propade još jedna prilika da se Bošnjacima pripiše islamski radikalizam i terorizam

Kud nije bio Muhamed

U bosanskohercegovačkoj politici obećanja imaju rok trajanja kraći od predizborne kampanje. Gotovo da više nikoga ne iznenađuje kada političar najavi veliki projekt, odredi ambiciozan rok, a zatim se, kada taj rok istekne, jednostavno ponaša kao da ga nikada nije ni dao.Takvu sudbinu doživjela su i dva velika projekta ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenana Magode.Prvi je novo sarajevsko pozorište.<h2>Smislio i naziv</h2>U julu prošle godine Magoda je najavio da će Sarajevo dobiti novo dramsko pozorište, koje bi, prema njegovim riječima, trebalo biti otvoreno početkom druge polovine 2026. godine. Govorio je o objektu u zgradi Doma policije na Džidžikovcu, čak se razmatrao i naziv – Sarajevsko dramsko pozorište ili Prvo dramsko pozorište.Danas smo već duboko u drugoj polovini 2026. godine. Pozorišta nema, nema ni radova, a nema ni naznaka kada bi ono moglo biti otvoreno. Portal Istinomjer zato je ovo obećanje ocijenio – neispunjenim. No, to nije jedini slučaj.Dok je najavljivao novo pozorište, Magoda je istovremeno obećavao i obnovu najstarije pozorišne kuće u Bosni i Hercegovini – Narodnog pozorišta Sarajevo.Krajem januara prošle godine sve je izgledalo kao gotova stvar. Ministar, tadašnji direktor Narodnog pozorišta Dino Mustafić i tadašnji gradonačelnik Sarajeva Predrag Puharić svečano su potpisali sporazum vrijedan 1,2 miliona maraka za sanaciju i restauraciju fasade.Izjave su bile pune optimizma.Govorilo se da će "istinska ljepotica" konačno zasjati punim sjajem nakon dvije decenije čekanja, da će osim fasade biti zamijenjena i kompletna stolarija, te da je upravo ova vlada pokazala kako joj je kultura prioritet.<h2>Nema ni skele</h2>Godinu i po kasnije, fasada izgleda isto. Nema radova. Nema skele. Nema ni obećanog sjaja.Zanimljivo je da je upravo Magoda svojevremeno odbacio inicijativu da se sredstva za obnovu Narodnog pozorišta osiguraju kroz federalni budžet, kada je takav prijedlog još 2022. godine uputio zastupnik SDA Ivica Šarić. Danas, međutim, upravo od Vlade Federacije očekuje dodatni milion maraka bez kojeg, kako kaže, tender ne može biti raspisan.Objašnjenje za višegodišnje kašnjenje sada je – čekanje.Prvo se čekao Grad Sarajevo da učestvuje u finansiranju. Kaže da su na to potrošene dvije godine. Nakon toga Ministarstvo je preuzelo kompletan projekt, a sada se čeka Vlada Federacije da osigura preostali novac.Drugim riječima, još se čeka.

Naravno, obnova ovakvog objekta nije jednostavan posao i sasvim je moguće da postoje objektivne administrativne prepreke. Ali upravo zato političari ne bi trebali davati precizne rokove dok nisu sigurni da ih mogu ispuniti.Jer građane na kraju najmanje zanimaju izgovori. Njih zanima rezultat. Posebno kada isti političari godinama organizuju konferencije za medije ispred zgrade koja i dalje izgleda isto.<h2>Fasada ista</h2>Izborna je godina, Sarajevo Film Festival je pred vratima, a crveni tepih ponovo će biti postavljen ispred Narodnog pozorišta. Vjerovatno će tu ponovo biti političari, kamere i fotografi. Jedino će fasada ostati ista. A možda će se čuti i neka nova najava. U Bosni i Hercegovini njih, srećom ili nažalost, nikada ne nedostaje.

Od velikih najava o novom teatru i obnovi fasade Narodnog pozorišta do danas su ostali uglavnom rokovi koji nisu ispoštovani

Čuvaj glavu na Crvenom tepihu

Njemačka je gotovo cijelo stoljeće bila simbol zemlje u kojoj je nedjeljni odmor svetinja. Zabrana rada trgovina nedjeljom dio je ustavne tradicije još od Vajmarskog ustava iz 1919. godine. Međutim, kada je privreda počela posrtati, ni tako duboko ukorijenjena pravila nisu ostala izvan rasprave.<h2>Njemačke reforme</h2>Njemačka ekonomija praktično stagnira još od 2019. godine. Industriju pogađaju američke carine, sve snažnija kineska konkurencija i val otpuštanja u proizvodnji. U potrazi za načinima da podstakne domaću potrošnju i oživi gradske centre, Berlin je otvorio raspravu o ublažavanju zabrane rada nedjeljom. Vlada će od 2027. godine omogućiti duži rad pekarama, poslastičarnicama i bibliotekama, dok trgovački sektor traži da se liberalizacija proširi na sve trgovine.Direktor Njemačkog trgovačkog udruženja Stefan Genth postavio je sasvim logično pitanje:- Privreda je u lošem stanju, kao i raspoloženje potrošača. Da li je zaista pravi trenutak da ljudima koji žele da rade to zabranimo?Istovremeno, u Federaciji BiH vodi se potpuno drugačija rasprava.Federalni ministar trgovine Amir Hasičević prije nekoliko dana odbacio je tvrdnje da je neradna nedjelja dovela do odlaska kupaca u Republiku Srpsku.- Da je došlo do masovnog prelijevanja potrošnje u Republiku Srpsku, promet u trgovini Federacije BiH morao bi padati. Međutim, zvanični statistički podaci pokazuju da promet kontinuirano raste", poručio je ministar, dodajući da se kritikama samo želi izvršiti pritisak da se ukine pravo radnika na sedmični odmor - kazao je Hasičević.<h2>Loši argumenti</h2>Međutim, takav argument je metodološki prilično slab.Ukupan promet u trgovini nije jedini pokazatelj uspješnosti jedne mjere, posebno kada izostavite inflaciju i poređenje s rastom prometa uRS. Od uvođenja neradne nedjelje porasli su minimalna plata, penzije, nominalne plate, ukupna potrošnja stanovništva, ali i cijene dobara. U takvim okolnostima sasvim je očekivano da raste i fiskalni promet. To ne znači da zabrana rada nedjeljom nije proizvela negativne posljedice koje se u zbirnim statistikama ne vide.Prije svega, zbirni podaci prikrivaju razliku između velikih trgovačkih lanaca i malih trgovaca. Veliki sistemi promet su uglavnom prebacili na petak i subotu. Male porodične trgovine, kvartovski marketi i objekti koji najveći promet ostvaruju vikendom takvu mogućnost često nemaju. Za njih jedan izgubljeni radni dan znači i izgubljeni dio sedmične zarade.Drugi problem je turizam.Bosna i Hercegovina posljednjih godina bilježi rekordne turističke rezultate i upravo je turizam jedna od rijetkih grana koja kontinuirano raste. Paradoksalno je da država koja želi povećati turističku potrošnju upravo nedjeljom – kada je najveći broj stranih gostiju u gradovima – zatvara najveći dio trgovina. Turista koji dođe u Sarajevo ili Mostar ne zanima unutrašnja politička rasprava o radnom vremenu. Njega zanima može li kupiti suvenir, odjeću ili osnovne potrepštine. Ako ne može, potrošit će taj novac negdje drugo.Treći problem je konkurencija.Ministar govori o tome da nema dokaza o "masovnom prelijevanju" potrošnje u Republiku Srpsku. Ali pitanje nije da li je prelijevanje masovno, nego da li ono postoji i kome koristi. Dovoljno je prošetati Lukavicom nedjeljom i vidjeti koliko automobila sa sarajevskim registarskim oznakama parkira ispred trgovačkih centara. Istočno Sarajevo posljednjih mjeseci dodatno razvija trgovačku ponudu upravo u periodu kada su trgovine u Kantonu Sarajevo zatvorene. Teško je tvrditi da je to jedina posljedica neradne nedjelje, ali je jednako teško vjerovati da ta razlika u radnom vremenu nema nikakav ekonomski efekat.Na kraju ostaje pitanje principa.Ako Njemačka, četvrta najveća ekonomija svijeta, smatra da se i ustavno zaštićena zabrana rada nedjeljom može preispitivati kada privreda usporava, zašto se u Federaciji BiH svaka rasprava o istoj temi proglašava napadom na radnike?Ozbiljne države ne vode ekonomsku politiku kao pitanje ideologije. Nijedna mjera nije sveta. Ako postoje argumenti da nešto šteti konkurentnosti, malim poduzetnicima ili turizmu, onda je posao vlasti da te argumente sasluša, a ne da svaku kritiku proglasi pokušajem rušenja radničkih prava.Njemačka je to shvatila. Ostaje pitanje kada će i Federacija Bosne i Hercegovine.

I Njemačka je shvatila da zabrana rada nedjeljom dovodi do negativnih posljedica, no Trojka u FBiH očigledno misli da zna bolje

Dok Njemačka razmatra ukidanje zabrane rada nedjeljom, Trojka u FBiH neradnu nedjelju slavi kao historijski uspjeh

Iako je prošle godine zabilježen pad broja migranata na zapadnobalkanskoj ruti, ove godine broj iregularnih migracija povećan je za 27 posto, navodi se u najnovijem mjesečnom izvještaju Međunarodne organizacije za migracije (IOM).Na mjesečnom nivou zabilježen je pad od 17 posto u odnosu na prethodni mjesec, a u cijeloj regiji prošlog mjeseca registrovano je oko 2.500 migranata.Najveći broj registrovanih migranata evidentiran je u Bosni i Hercegovini. Prema podacima IOM-a, u BiH je registrovano 1.157 migranata, odnosno gotovo polovina ukupnog broja u zemljama zapadnog Balkana. U odnosu na prethodni mjesec, to predstavlja smanjenje od približno jedne trećine.Na drugom mjestu nalazi se Sjeverna Makedonija s oko 500 registrovanih migranata, slijedi Srbija s oko 350, dok su u ostalim zemljama regije zabilježeni znatno manji brojevi.Bosna i Hercegovina prednjači i po broju novoregistrovanih migranata, jer je gotovo polovina svih novopristiglih osoba evidentirana upravo u toj zemlji.Najbrojniji među novoregistrovanim migrantima u BiH bili su državljani Sudana, koji čine oko 16 posto ukupnog broja. Slijede migranti iz Bangladeša i Egipta.Prema podacima IOM-a, Bosna i Hercegovina raspolaže sa šest prihvatnih centara ukupnog kapaciteta oko 5.000 mjesta. Srbija ima 12 centara, ali s manjim ukupnim kapacitetom od oko 3.000 mjesta.Podaci također pokazuju da se iz godine u godinu ponavlja sličan obrazac migracijskih kretanja. Najmanji broj novoregistrovanih migranata bilježi se u januaru i februaru, nakon čega broj dolazaka raste tokom proljeća. Vrhunac migracijskog talasa najčešće se bilježi krajem ljeta i tokom jeseni, da bi potom ponovo počeo opadati.IOM navodi da sve zemlje zapadnog Balkana trenutno raspolažu smještajnim kapacitetima koji premašuju broj migranata koji se u njima nalaze.

Najbrojniji među novoregistrovanim migrantima u BiH bili su državljani Sudana

Migranti: Da li će u BiH doći novi val?

Alarmantan trend na zapadnobalkanskoj ruti: BiH ponovo prima gotovo polovinu svih migranata

Prijedlog Regulacionog plana „Kvadrant C – Marijin Dvor“, kojim se planira budući razvoj jednog od najatraktivnijih prostora u centru Sarajeva, jučer je povučen s dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća Sarajeva, nakon što nije bilo saglasnosti unutar vladajuće većine.Riječ je o planskom dokumentu koji je posljednjih mjeseci izazvao jednu od najvećih urbanističkih polemika u glavnom gradu, uz oštre reakcije političkih stranaka, stručne javnosti, ekoloških udruženja i predstavnika međunarodne akademske zajednice.<h2>Uslov Naše stranke</h2>Iz Naše stranke saopćili su da neće podržati plan dok ne budu prihvaćeni njihovi amandmani, posebno kada je riječ o spratnosti budućih objekata, zaštiti okoliša i uvažavanju potreba Univerziteta u Sarajevu.- Cilj nam je usklađivanje plana sa standardima spratnosti i zaštite okoliša, uz uvažavanje zahtjeva Univerziteta u Sarajevu. Ne podržavamo visoku spratnost predviđenih objekata koja nije u skladu s preporukama struke i savremenog planiranja grada – poručili su iz Naše stranke, dodajući da bi usvajanje preizgrađenog plana moglo proizvesti trajne posljedice u samom srcu Sarajeva.Suprotno tome, šef Kluba SDP-a u Gradskom vijeću Muamer Mekić izrazio je žaljenje zbog povlačenja ove tačke s dnevnog reda. On tvrdi da su u prethodnom periodu provedene brojne konsultacije sa Zavodom za planiranje i Univerzitetom u Sarajevu te da je postignut kompromis koji je bio prihvatljiv svim političkim opcijama.- Nadam se da će se Regulacioni plan ponovo naći na sjednici Gradskog vijeća prije izbora i da ćemo za njega dobiti podršku – kazao je Mekić.<h2>Povećavanje gabarita</h2>S druge strane, SDA je među najglasnijim protivnicima predloženih izmjena. Predsjednik Kantonalnog odbora ove stranke Faruk Kapidžić optužio je Trojku da pokušava "nasilu i na brzinu" usvojiti plan zbog interesa investitora, upozoravajući da bi se izmjenama omogućila intenzivnija gradnja nauštrb zelenih površina.Kapidžić tvrdi da se kroz predloženi plan povećavaju gabariti budućih objekata, dok se amandmani Naše stranke koriste tek kao političko opravdanje za njegovo eventualno usvajanje.Protivljenje izmjenama izrazila je i Eko akcija, koja smatra da novi regulacioni plan nije potreban zbog razvoja prostora, već zbog povećanja zarade investitora. Iz ovog udruženja navode da važeći plan već omogućava izgradnju, ali da se novim prijedlogom maksimalna spratnost povećava sa šest na jedanaest spratova, dok se planirana parkovska površina smanjuje kako bi se oslobodio prostor za dodatnu gradnju.Tvrde i da se javnost pogrešno uvjerava kako je usvajanje novog plana neophodno za izgradnju World Trade Centra, ističući da se licenca za korištenje tog naziva ne uslovljava ovakvim urbanističkim izmjenama.<h2>Upozorenje stručnjaka</h2>U međuvremenu se vijećnicima ponovo obratio i Edmond Oferman (Offermann) iz Zaklade Tri fizičara, koji je upozorio da bi usvajanje plana moglo ograničiti budući razvoj Univerziteta u Sarajevu. Pozvao je Gradsko vijeće da prije donošenja odluke provjeri vlasničke odnose nad zemljištem i ekonomsku opravdanost projekta, ponudivši pomoć međunarodnih pravnih stručnjaka ukoliko bude potrebno dodatno ispitati pojedina pitanja.Za sada ostaje neizvjesno kada će se Regulacioni plan "Kvadrant C – Marijin Dvor" ponovo naći pred vijećnicima. Ono što je izvjesno jeste da je dokument prerastao okvire urbanističkog pitanja i postao jedna od politički najspornijih tema uoči predstojećih lokalnih izbora

Dok vlast tvrdi da želi deblokirati razvoj Marindvora, opozicija upozorava na pogodovanje investitorima ismanjenje zelenih površina 

Zašto se Trojki toliko žuri s usvajanjem Regulacionog plana?

Rekonstrukcija mosta Ars Aevi u Novom Sarajevu, koja je trebala biti završena krajem maja, i dalje izaziva polemike. Nakon višemjesečnih kašnjenja, pojavile su se tvrdnje o lošem kvalitetu ugrađenog bangkirai drveta i njegovoj visokoj cijeni, dok iz Općine poručuju da će građani nakon završetka radova imati siguran i kvalitetno obnovljen most.<h2>Vremenski uslovi kao izgovor</h2>Načelnica Novog Sarajeva Benjamina Karić ranije je kašnjenje opravdavala vremenskim uslovima, navodeći da je tokom radova bilo više od 30 kišnih dana. Isticala je i da se prvi put od izgradnje most oprema materijalima predviđenim originalnim projektom italijanskog arhitekte Renza Piana.- Prvi put otkad je izgrađen, most će imati materijale koji su u potpunosti predviđeni osnovnim projektom. Do sada na mostu nikad nisu bile ugrađene bangkirai patosnice, iako su projektom predviđene - navela je Karić.

Međutim, reporter našeg lista svjedočio je kako su se na tek postavljenim patosnicama već pojavila oštećenja. Prostim okom može se primijetiti da su drvene daske na više mjesta napuknute i da se ljušte. Prema našim informacijama, na problem je, navodno, upozorio i univerzitetski profesor koji vrši stručni nadzor nad ovim dijelom radova.Međutim, s obzirom na to da je probila sve moguće rokove, Karić žuri da most otvori već u narednim danima. Nakon novih optužbi Karić je poručila da se završetak radova očekuje naredne sedmice. Navela je da su u toku postavljanje zaštitne ograde, završetak prilaznih staza, zamjena zatega i uređenje prostora oko mosta.Istakla je da je projekt mjesecima izložen pokušajima politizacije te obećala da će nakon tehničkog prijema javnosti biti dostupna kompletna dokumentacija, uključujući građevinske dnevnike, obračune, cijene i prepisku s dobavljačima drveta.<h2>Teške optužbe</h2>Dodala je da most neće biti pušten u upotrebu prije nego što stručna komisija pregleda sve izvedene radove.U međuvremenu je vijećnik Općinskog vijeća Novo Sarajevo Arslan Dučić objavio videosnimak s gradilišta u kojem razgovara s jednim od radnika. Na snimku radnik navodi da jedna daska bangkirai drveta košta oko 800 eura kada se kupuje pojedinačno, dok je za projekat nabavljeno 196 komada ukupne vrijednosti oko 100.000 KM.Dučić je posebno problematizirao ostatke skupocjenog drveta nakon rezanja. Na pitanje šta će biti s viškom materijala, radnik je odgovorio da će ga odnijeti kući i od njega napraviti sto.- Kako Vi možete napraviti sto od nečega što je plaćeno općinskim novcem? - upitao je Dučić.Radnik je odgovorio da se pri građevinskim radovima uobičajeno naručuje više materijala nego što je potrebno.Dučić je također utvrdio da su pojedine daske neravno postavljene te da nisu zamijenjeni svi zahrđali elementi mosta.

Rekonstrukcija jednog od najfrekventnijih pješačkih mostova u Sarajevu tako je, uz višestruko probijanje rokova, postala i predmet spora o kvalitetu izvedenih radova, cijeni ugrađenog materijala i načinu trošenja javnog novca.

Nakon višemjesečnog kašnjenja pojavile se optužbe da daske pucaju i ljušte se, dok iz Općine poručuju da će sve biti provjereno prije otvaranja

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?


Malo je stranih političara koji su u Bosni i Hercegovini ostavili toliko dubok trag kao Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling). Za jedne je bio principijelan prijatelj Bosne i Hercegovine, za niko druge političar koji nije uvijek imao dovoljno prostora da provede vlastite ideje, ali gotovo ne osporava da je riječ o čovjeku koji je tokom najtežih godina za ovu zemlju pokazao rijetko viđenu dosljednost i moralnu hrabrost.Njegov politički put nije bio obilježen velikim govorima ili populizmom, nego spremnošću da zbog vlastitih uvjerenja plati političku cijenu. Upravo je zbog Bosne i Hercegovine učinio ono što je u politici rijetkost – podnio je ostavku na ministarsku funkciju u vlastitoj vladi.Rođen je 19. avgusta 1930. godine u Insbruku u Austriji, a odrastao je u Njemačkoj, gdje je završio studij orijentalistike i historije. U politiku ulazi kroz Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), jednu od najutjecajnijih njemačkih stranaka, te vrlo brzo postaje jedan od važnijih ljudi u vladi kancelara Helmuta Kola (Kohl).Od 1982. do 1992. godine obavljao je dužnost saveznog ministra za poštu i telekomunikacije Savezne Republike Njemačke. Bio je jedan od kreatora modernizacije njemačkog telekomunikacijskog sistema i liberalizacije sektora komunikacija u vrijeme kada su telekomunikacije prolazile kroz tehnološku revoluciju.Međutim, historija ga neće najviše pamtiti po toj funkciji.<h2>Ostavka zbog BiH</h2>Početkom devedesetih godina, dok se raspadala Jugoslavija, Švarc-Šiling postaje jedan od rijetkih zapadnoevropskih političara koji otvoreno upozoravaju da međunarodna zajednica vodi pogrešnu politiku prema Bosni i Hercegovini.

Posebno je kritizirao embargo na uvoz oružja, smatrajući da je njime legalno izabranoj vladi Bosne i Hercegovine oduzeto pravo na odbranu, dok su agresorske snage raspolagale ogromnim arsenalom bivše JNA.Nezadovoljan pasivnošću njemačke i evropske politike prema ratu u Bosni i Hercegovini, u novembru 1992. godine podnio je ostavku na ministarsku funkciju. Bio je to jedan od najznačajnijih političkih protesta u Evropi tokom rata u BiH.Objasnio je da više ne može biti dio vlade čiju politiku smatra moralno pogrešnom.Takav potez bio je gotovo nezabilježen u evropskoj politici. Malo je ministara koji su bili spremni odreći se funkcije zbog vanjskopolitičkih principa.<h2>Humanitarni angažman</h2>Nakon odlaska iz Vlade nije se povukao iz javnog života.Naprotiv, gotovo cijeli svoj politički i društveni angažman usmjerio je prema Bosni i Hercegovini.Pokrenuo je brojne humanitarne projekte, organizirao pomoć za stanovništvo pogođeno ratom, pomagao obnovu razorene infrastrukture i ulagao ogromnu energiju u povezivanje njemačkih institucija s lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini.Posebno je bio angažiran u obnovi povjerenja među ljudima i razvoju civilnog društva, smatrajući da mir nije samo odsustvo rata nego i izgradnja funkcionalnih institucija.<h2>Visoki predstavnik</h2>Godine 2006., imenovan je za visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, naslijedivši Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown).Njegov mandat trajao je do 2007. godine i predstavljao je značajan zaokret u odnosu na prethodni period.Dok je Ešdaun bio poznat po čestom korištenju bonskih ovlasti, Švarc-Šiling smatrao je da Bosna i Hercegovina mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu budućnost.Njegova ideja bila je postepeno smanjivanje međunarodnog tutorstva i jačanje domaćih demokratskih institucija.Vjerovao je da dugoročna stabilnost ne može biti rezultat nametnutih odluka, nego političke odgovornosti domaćih aktera.Međutim, politička situacija u zemlji pokazala se znatno složenijom nego što se očekivalo.Nacionalne tenzije ponovo su rasle, reforme su usporile, a međunarodna zajednica zaključila je da još nije vrijeme za značajno smanjivanje svoje uloge.Zbog toga njegov mandat često dobija podijeljene ocjene.Jedni smatraju da je prerano pokušao prepustiti odgovornost domaćim političarima, dok drugi vjeruju da je ispravno procijenio kako Bosna i Hercegovina nikada neće postati potpuno funkcionalna država ako međunarodni predstavnici budu donosili ključne političke odluke umjesto izabranih institucija.<h2>Glas protiv nacionalizma</h2>Nakon završetka mandata Švarc-Šiling ostao je jedan od najglasnijih međunarodnih zagovornika Bosne i Hercegovine.Redovno je upozoravao na opasnosti nacionalizma, blokada institucija i pokušaja podrivanja državnog poretka.Posebno je kritikovao politiku Milorada Dodika, upozoravajući da secesionistička retorika predstavlja prijetnju miru i stabilnosti cijelog regiona.Istovremeno je često kritizirao i međunarodnu zajednicu zbog neodlučnosti, smatrajući da preblaga reakcija ohrabruje političare koji ruše Dejtonski sporazum.Njegovi tekstovi i intervjui objavljivani su u brojnim evropskim medijima, gdje je nastavljao podsjećati da Bosna i Hercegovina ne smije biti zaboravljena.<h2>Prijatelj Bosne i Hercegovine</h2>Za razliku od mnogih stranih zvaničnika koji su nakon završetka mandata izgubili interes za Bosnu i Hercegovinu, Švarc-Šiling je nastavio dolaziti u zemlju, učestvovati na konferencijama, razgovarati s predstavnicima civilnog društva i podržavati evropski put BiH.Više puta je naglašavao da Bosna i Hercegovina može uspjeti samo kao demokratska država zasnovana na vladavini prava, funkcionalnim institucijama i jednakim pravima svih građana.Njegova podrška nikada nije bila bezrezervna prema bilo kojoj političkoj opciji. Umjesto toga, insistirao je na principima demokratije, odgovornosti i evropskih vrijednosti.<h2>Trajno naslijeđe</h2>Kristijan Švarc-Šiling danas zauzima posebno mjesto u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Iako se mogu voditi rasprave o uspješnosti pojedinih političkih procjena tokom njegovog mandata visokog predstavnika, teško je osporiti njegov lični integritet i iskrenu privrženost Bosni i Hercegovini.Njegova ostavka iz 1992. godine ostaje simbol političke odgovornosti i moralne dosljednosti, dok njegov višedecenijski angažman pokazuje da međunarodna solidarnost ne mora biti samo pitanje diplomatskih izjava nego i konkretnih djela. U vremenu kada se politička uvjerenja često prilagođavaju interesima i funkcijama, Kristijan Švarc-Šiling ostao je primjer političara koji je bio spreman žrtvovati vlastitu karijeru kako bi ostao vjeran vlastitim principima. Upravo zbog toga mnogi ga i danas smatraju jednim od najvećih prijatelja koje je Bosna i Hercegovina imala u međunarodnoj politici.

Zbog neslaganja s politikom Zapada prema ratu u Bosni i Hercegovini napustio je ministarsku funkciju

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Kada se danas u Bosni i Hercegovini govori o izmjenama Izbornog zakona, gotovo cijela javna rasprava svedena je na jedan zahtjev – izbor hrvatskog člana Predsjedništva. Dominantan narativ postao je koncept "legitimnog predstavljanja", koji godinama nameće HDZ BiH, dok su iz fokusa gotovo potpuno nestali razlozi zbog kojih je uopće otvoreno pitanje ustavne i izborne reforme. To primarno zahtijeva i nedavna Rezolucija o Hrvatima u BiH, koju je usvojio Hrvatski sabor.A ti razlozi nisu nastali zbog Željka Komšića. Nastali su zbog presude „Sejdić–Finci“ i obaveze Bosne i Hercegovine da ukine diskriminaciju građana koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda. Evropski sud za ljudska prava još je 2009. godine utvrdio da Ustav i Izborni zakon diskriminiraju građane koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi jer im onemogućavaju kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.Drugim riječima, međunarodna zajednica od Bosne i Hercegovine nije tražila da dodatno etnizira politički sistem, nego upravo suprotno – da ga učini otvorenijim i ravnopravnijim za sve građane.<h2>Preuzimanje teme</h2>U međuvremenu se politička agenda potpuno promijenila. Umjesto da se raspravlja o uklanjanju diskriminacije prema građanima, glavna tema postalo je pitanje načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva.Istovremeno, probosanske stranke djeluju pretežno defanzivno. Njihova politika uglavnom se svodi na odbijanje HDZ-ovih prijedloga, dok vlastite, cjelovite modele ustavne i izborne reforme gotovo da i ne nude.Takva pozicija znači da političku inicijativu prepuštaju drugoj strani. Umjesto da same određuju dnevni red, prisiljene su reagirati na prijedloge koje kreiraju drugi.Posebno je zanimljivo što je iz javne rasprave gotovo potpuno nestalo pitanje Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, iako upravo u tom domu postoji jedan od najočitijih oblika diskriminacije.Građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima ne mogu biti delegirani u Dom naroda BiH. Međutim, problem nije samo diskriminacija.Dom naroda godinama pokazuje ozbiljne institucionalne slabosti koje omogućavaju blokadu rada države. Dovoljno je da tri delegata iz jednog kluba ne dođu na sjednicu kako bi bio srušen kvorum i zaustavljen rad cijele institucije, kao što to delegati SNSD-a posljednjih mjeseci obilato koriste. Takav mehanizam više puta je korišten kao političko sredstvo blokade.Drugim riječima, Dom naroda nije samo pitanje jednakosti građana nego i funkcionalnosti države.<h2>Vizija reforme</h2>Pa ipak, to pitanje gotovo da niko ozbiljno ne otvara. Najveći problem nije što HDZ ima svoje zahtjeve. Svaka politička stranka nastoji ostvariti ciljeve svojih birača. Problem je što s druge strane ne postoji jednako razrađena vizija reforme.Umjesto prijedloga koji bi istovremeno uklonili diskriminaciju iz presuda Evropskog suda za ljudska prava, reformirali Dom naroda, ograničili mogućnosti blokada i ojačali građanski princip, probosanske stranke uglavnom nastupaju reaktivno. Bosna i Hercegovina će prije ili kasnije morati provesti presude Evropskog suda za ljudska prava. To nije samo evropski uslov nego i pitanje osnovnih demokratskih standarda.Međutim, svaka ozbiljna reforma trebala bi obuhvatiti mnogo više od izbora jednog člana Predsjedništva. Ako se već otvara ustavni i izborni paket, onda je logično otvoriti i pitanje diskriminacije u Domu naroda, njegove uloge, načina odlučivanja te mehanizama koji omogućavaju blokadu države. A probosanske stranke u tom smislu godinama ostaju bezidejne.<h2>HDZ-ov teren</h2>HDZ BiH uspio je gotovo cijelu raspravu o izbornim reformama svesti na vlastiti politički cilj. Zahvaljujući dugogodišnjem lobiranju, jasnoj strategiji i konstantnom insistiranju na istoj temi, danas se izmjene Izbornog zakona u velikom dijelu javnosti gotovo poistovjećuju isključivo s hrvatskim zahtjevima.

Umjesto da same otvore pitanje provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon


Bio sam među najglasnijim zagovornicima odlaska SDA s vlasti. Ne zato što sam vjerovao da će Trojka biti mesija, nego zato što sam smatrao da je nakon tri decenije kriminala, korupcije, nepotizma, ideološkog lutanja, antizapadnjačke politike i zarobljavanja institucija bilo nužno otvoriti novo poglavlje. Ako stranka koja je toliko dugo vladala s lošim rezultatima ne može biti smijenjena, onda demokratija nema nikakav smisao.Zato danas mislim da upravo ljudi iz Trojke sebi trebaju postaviti jedno pitanje: jesu li položili historijski ispit?Oni vlast nisu dobili u normalnim okolnostima. Dobili su priliku kakva se političkim generacijama pruža jednom. Zapravo, formirani su kao vrlo šarolika i ideološki nekoherentna scina s jednim jedinim ciljem – da pokažu da u ovoj državi može postojati barem zehru nešto bolje i poštenije od kriminala, nepravde i primitivizma koji smo decenijama gledali.Građani nisu tražili čuda. Tražili su da država konačno počne ličiti na uređenu državu. A šta danas ostaje iza njih?Uništena Željezara. Željeznice koje i dalje tavore. Rekordna zaduženja Sarajeva i Federacije BiH, bez razvojnog ciklusa koji bi opravdao toliki dug. Pokušaj da se BH Telecom uvuče u krajnje spornu kupovinu Telemacha. Komunalni haos, zapuštene ulice, infrastrukturni problemi koji se gomilaju umjesto da nestaju.Obećavali su raskid s partijskim zapošljavanjem, a dobili smo nova uhljebljavanja, katastrofalna kadrovska rješenja i osjećaj da je stranačka knjižica danas još važnija nego u najgorim vremenima SDA.Obećavali su drugačiju političku kulturu, a mandat su obilježile afere – od Crne kravate do spengavanja i brojnih drugih slučajeva koji su ozbiljno narušili povjerenje građana.Na sve to dolazi i neradna nedjelja – simbol politike koja ograničava slobodu građana umjesto da širi prostor slobode.Nakon svega, može li nekoliko tramvaja biti protivteža rekordnom zaduživanju, propuštenim reformama, aferama, nepotizmu i osjećaju da je ogromna historijska prilika potrošena gotovo bez rezultata?SDA je ostavila katastrofalno naslijeđe. Upravo zato je odgovornost Trojke bila veća nego odgovornost bilo koje vlasti prije nje. Ali je njihov historijski zadatak zapravo bio prilično lagan – ne biti gori od SDA.To je sve što je trebalo, i građani bi bili zadovoljni i s tom bogdom. Ali nisu čak ni to bili u stanju. Ovo je gore.

Od vlasti koja je obećala raskid sa starim praksama ostali su dugovi, afere, nepotizam i osjećaj da je historijska prilika propuštena

I jeste gore

Kada Argentina pobijedi Englesku, za mnoge Argentince to nikada nije samo fudbal. Transparent "Las Malvinas son Argentinas" koji su argentinski reprezentativci razvili nakon plasmana u finale Svjetskog prvenstva još jednom je pokazao da rat za Folklandska, odnosno Malvinska ostrva, ni 44 godine kasnije nije završio u kolektivnom sjećanju.<h2>Ali šta se zapravo dogodilo?</h2>Folklandska ostrva nalaze se oko 500 kilometara od argentinske obale, a više od 12.000 kilometara od Velike Britanije. Upravo ta geografska činjenica decenijama predstavlja glavni argument Argentine da ostrva pripadaju njoj. Britanci, s druge strane, pozivaju se na gotovo dva stoljeća efektivne kontrole i na pravo stanovnika ostrva da sami odlučuju o svojoj budućnosti.Spor traje još od 1833. godine, kada je Velika Britanija uspostavila kontrolu nad arhipelagom. Argentina nikada nije priznala taj čin i od tada kontinuirano polaže pravo na ostrva.Sve je kulminiralo 1982. godine.

Vojna hunta koja je tada vladala Argentinom, suočena s ekonomskim kolapsom i rastućim nezadovoljstvom građana, odlučila je izvršiti invaziju na ostrva računajući da London neće vojno odgovoriti. Bila je to katastrofalna procjena.Margaret&nbsp; Tačer (Thatcher) poslala je jednu od najvećih pomorskih ekspedicija nakon Drugog svjetskog rata. Rat je trajao 74 dana. Poginulo je oko 650 argentinskih i 255 britanskih vojnika, kao i troje stanovnika ostrva. Britanija je vratila kontrolu nad arhipelagom, a poraz je ubrzao pad argentinske vojne diktature i povratak demokratije.Iako je vojni sukob završen, politički nije.Argentina i danas u svom ustavu smatra Malvinska ostrva sastavnim dijelom svoje teritorije. Velika Britanija smatra da pitanje suvereniteta nije otvoreno jer stanovnici ostrva žele ostati britanska prekomorska teritorija. Na referendumu 2013. godine više od 99 posto birača izjasnilo se za ostanak pod britanskom upravom.

Tu dolazimo do najzanimljivijeg pitanja.Ko je u pravu?Međunarodno pravo ovdje ne daje jednostavan odgovor. Argentina se poziva na teritorijalni integritet i historijsko nasljeđe bivših španskih kolonija. Britanija se poziva na pravo naroda na samoopredjeljenje. Upravo zbog sudara ta dva principa Ujedinjene nacije nikada nisu definitivno riješile spor, već godinama pozivaju obje države na pregovore.Zbog toga utakmice Engleske i Argentine nose težinu kakvu nema nijedan drugi fudbalski duel.Maradonina "Božja ruka" 1986. godine u Argentini nikada nije doživljavana samo kao sportska prevara. Za mnoge je predstavljala simboličnu osvetu za rat izgubljen četiri godine ranije. Sam Maradona je poslije priznao da je gol doživljavao kao svojevrsnu odmazdu protiv Engleza.

Zato ni transparent nakon ovogodišnjeg polufinala nije bio slučajan.On nije promijenio status ostrva, niti će riješiti spor star skoro dva stoljeća. Ali je još jednom pokazao koliko historija, politika i nacionalni identitet mogu biti prisutni i na najvećoj fudbalskoj pozornici.

transparemt, argentina, folklandska ostrva

Pobijedili, pa ih dotukli u slavlju: Argentinci nakon pobjede nad Engleskom razvili transparent o Folklandskim ostrvima

Na kraju, možda je najveća ironija cijele priče to što se danas o budućnosti nekoliko hiljada stanovnika jednog udaljenog arhipelaga raspravlja gotovo jednako žestoko kao i prije četrdeset godina, dok svijet oko njega izgleda potpuno drugačije. Fudbal je samo podsjetio da neke utakmice nikada zapravo ne završe posljednjim sudijskim zviždukom.

U jednoj od najvećih pomorskih intervencija ikad zabilježenih, Velika Britanija je devastirala Argentinu

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

Bosna i Hercegovina nije poslala zvaničnu delegaciju u Dohu na prijem kod emira Države Katar, šeika Tamima bin Hamada Al Thanija, organiziran povodom smrti njegovog oca, bivšeg emira šeika Hamada bin Khalife Al Thanija. Dok su u katarsku prijestolnicu pristizali predsjednici država, monarsi i visoki zvaničnici iz cijelog svijeta kako bi lično izrazili saučešće, Bosna i Hercegovina nije imala svoje institucionalne predstavnike na tom događaju.

Riječ je o događaju koji je okupio politički vrh brojnih država u zemlji koja je danas jedna od najutjecajnijih diplomatskih sila Bliskog istoka i nezaobilazan međunarodni posrednik u brojnim globalnim krizama.Kako Avaz nezvanično saznaje, jedini Bosanac i Hercegovac koji je prisustvovao audijenciji kod emira Katara bio je bivši gradonačelnik Sarajeva i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Državi Katar Abdulah Skaka.

Na zvaničnom videosnimku iz Emirskog dvora, koji prikazuje dolazak predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana na audijenciju i izražavanje saučešća emiru Katara, u pozadini se može uočiti i Abdulah Skaka među zvanicama prisutnim u palači.

Prema informacijama "Avaza", Bosna i Hercegovina nije imala zvaničnu državnu delegaciju na ovom prijemu, pa je Skaka bio jedini Bosanac i Hercegovac prisutan među predsjednicima država, članovima kraljevskih porodica i visokim zvaničnicima iz arapskog i šireg islamskog svijeta.Podsjetimo, članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić uputili su telegrame saučešća emiru Katara, ali nisu prisustvovali ceremoniji u Dohi.Inače, minstar vanjskih poslova Elmedin Konaković i proteklih dana bio je aktivan na društvenim mrežama, baveći se tv programom i prepucavanjem s anonimnim komentatorima.&nbsp;Skaka je tokom mandata gradonačelnika Sarajeva inicirao pobratimljenje Sarajeva i Dohe, a kasnije je obavljao i dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine u Državi Katar.

Brojni predsjednici, monarsi i visoki zvaničnici doputovali su u Dohu kako bi izrazili saučešće, dok Bosna i Hercegovina nije imala institucionalnog p

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smijenio je Mihajla Fedorova s dužnosti ministra odbrane, u sklopu nove rekonstrukcije državnog vrha. Odluka je uslijedila nakon sastanka s vojnim vrhom, a Fedorov je smjenu potvrdio na društvenim mrežama, gdje je istakao ključne rezultate svog šestomjesečnog mandata.Među najvećim uspjesima naveo je uskraćivanje korištenja sistema Starlink ruskim snagama, kampanju protiv ruske logistike na okupiranom Krimu te pokretanje opsežnih vojnih reformi. Istovremeno je priznao da nije uspio u potpunosti reformisati Ministarstvo odbrane prema NATO standardima, preurediti sistem vojne nabavke i uspostaviti snažniju kulturu odgovornosti.„Hvala svima koji brane Ukrajinu i rade za pobjedu. Nastavit ću doprinositi porazu neprijatelja kroz inovacije, brzinu i bolju organizaciju“, poručio je Fedorov.Prema navodima ukrajinskih medija, glavni kandidat za novog ministra odbrane je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Ihor Klimenko, čije imenovanje još mora potvrditi parlament. Glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova izjavila je da je Klimenko bio iznenađen predsjednikovom ponudom, ali da će poštovati odluku vrhovnog komandanta.Moguća smjena izazvala je brojne kritike među zastupnicima vlasti i opozicije. Politički analitičar Volodimir Fesenko ocijenio je da nije dobro mijenjati ministra odbrane svakih šest mjeseci, upozorivši da bi nova promjena mogla dodatno usporiti već započete reforme.Prema informacijama koje prenosi The Kyiv Independent, glavni razlog smjene bio je ozbiljan sukob između Fedorova i vrhovnog komandanta ukrajinske vojske Oleksandra Sirskog. Izvori iz vladajuće stranke tvrde da su nesuglasice između njih dvojice postale neodržive, posebno zbog Fedorovljevih prijedloga za reformu vojske i Ministarstva odbrane.Zelenski je, navodno, zastupnicima objasnio da postoji raskol između vojnog vrha i Ministarstva odbrane te nagovijestio da bi u budućnosti mogao uslijediti i „reset“ vojnog rukovodstva, uključujući moguću smjenu Sirskog.Fedorov, koji je od 2019. do 2026. godine obavljao funkciju ministra digitalne transformacije, uživao je podršku i vlasti i opozicije. Tokom mandata ministra odbrane uspio je uvjeriti kompaniju SpaceX da ruskim snagama uskrati pristup sistemu Starlink, što su vojni analitičari ocijenili kao jednu od ključnih prekretnica u ratu. Također je pokrenuo kampanju usmjerenu na uništavanje ruske logistike i započeo niz reformi koje su izazvale podijeljene reakcije u vojsci.Njegova smjena izazvala je burne reakcije javnosti. Veterani, aktivisti i pojedini političari pozvali su građane na mirne proteste, tvrdeći da se reformator uklanja upravo zbog otpora starog sistema i interesa povezanih s korupcijom.Savjetnik Ministarstva odbrane Serhij Sternenko, koji je nakon smjene podnio ostavku, nazvao je Fedorova „najboljim ministrom odbrane u historiji Ukrajine“ i upozorio da su birokratske opstrukcije i protivljenje reformama spriječili dublje promjene.„Žalosno je što smo danas dalje od pobjede nego što smo mogli biti. Prave reforme tek su počele, a sada su zaustavljene“, poručio je Sternenko.

Među najvećim uspjesima naveo je uskraćivanje korištenja sistema Starlink ruskim snagama

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Nekadašnji simbol Sarajeva, Centar Skenderija, danas se nalazi u najtežem stanju od svog otvaranja. Nakon obrušavanja dijela konstrukcije, ponovo su otvorena pitanja odgovornosti za višegodišnje propadanje kompleksa, ali i budućnosti objekta koji više ne ispunjava uslove ni za odigravanje utakmica ABA lige.<h2>Igre u Zetri</h2>Koliko je stanje ozbiljno, najbolje pokazuje činjenica da će Košarkaški klub Bosna, aktuelni prvak Bosne i Hercegovine, domaće utakmice naredne sezone igrati u Zetri, jer Skenderija ne zadovoljava tehničke standarde potrebne za organizaciju utakmica tog nivoa.Na predstavljanju novog trenera KK Bosna Darija Gjergje predsjednik Upravnog odbora kluba Nihad Selimović potvrdio je da će Zetra biti privremeni dom kluba, dok Skenderija ne bude osposobljena za vrhunsku košarku.Ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenan Magoda poručio je da Skenderija ostaje dom „Bosne“, ali je priznao da zbog višegodišnjeg izostanka ulaganja trenutno ne zadovoljava standarde potrebne za organizaciju vrhunskih utakmica. Istakao je kako KK Bosna danas nikada nije bila finansijski stabilnija te da je angažman selektora reprezentacije BiH Darija Gjergje potvrda ozbiljnih ambicija kluba.<h2>Oštre kritike</h2>Istovremeno, višegodišnje zapuštanje Skenderije oštro je kritikovao Damir Nikšić, nekadašnji zastupnik Naše stranke u Parlametnu FBiH.Nikšić je izjavio da je vjerovao kako će nakon dva mandata vlasti Naša stranka uspjeti obnoviti Skenderiju, dodavši da ga, ukoliko stranka osvoji i treći mandat, više neće biti u politici.

Podsjetio je da je bivša uprava, na čelu s direktorom iz SBB-a, barem okrečila i djelimično uredila Skenderiju, dok je očekivao da će nova vlast uraditi "pet puta više". Umjesto toga, kaže, stanje je danas znatno gore.U svom prepoznatljivom satiričnom stilu otpjevao je nekoliko stihova kojima je ismijao, kako tvrdi, opsjednutost vlašću i neispunjena obećanja, poručivši da su "godine prošle pune bruka" te da će se građani "opet zaj*bati". Zaključio je da je Skenderija danas u "daleko gorem stanju" nego kada su je preuzele Naša stranka i NiP, ocijenivši da je kompleks postao "totalna olupina".Da je stanje alarmantno, upozorava i direktor KJP Centar Skenderija Šenaj Avdić, koji tvrdi da Vlada Kantona Sarajevo godinama nema ni strategiju ni novac za ozbiljnu obnovu objekta.Prema njegovim riječima, nakon nedavnog obrušavanja dijela krova niko iz Vlade nije reagovao, a uprava Skenderije bez podrške vlasnika ne može provesti kapitalnu sanaciju.Podsjetio je da je još Strategijom razvoja Kantona Sarajevo 2021–2027. bila planirana kompletna rekonstrukcija Skenderije vrijedna blizu 35 miliona KM, koja je trebala obuhvatiti sanaciju dvorana, platoa, fasade i nosive konstrukcije. Međutim, taj projekt nikada nije ni započeo, između ostalog, zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i nemogućnosti pribavljanja građevinskih dozvola.Avdić tvrdi da su posljednjih godina izvođeni uglavnom parcijalni zahvati – sanacija dijela platoa, protivpožarni sistemi, mokri čvorovi, tribine i stolarija – ali da potpuna rekonstrukcija nikada nije realizovana.Podsjeća i da se odgovornost danas prebacuje na bivše uprave, iako direktori, kako kaže, bez političke odluke i finansijske podrške Vlade ne mogu riješiti probleme koji se gomilaju decenijama.Posebno zabrinjava činjenica da se, uprkos brojnim obećanjima, od izjava o "strateškom projektu" nije otišlo dalje od parcijalnih popravki. Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk još je 2023. godine govorio da želi obnoviti Skenderiju i osigurati sigurnost posjetilaca, a 2024. obilazio je radove na sanaciji dijela platoa zajedno s ministrom Magodom, predstavljajući ih kao početak ozbiljnije obnove.Dvije godine kasnije KK Bosna je prisiljena napustiti svoju dvoranu, dijelovi kompleksa se urušavaju, a pitanje budućnosti jednog od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva ostaje bez konkretnog odgovora.<h2>Je li sve namjerno?</h2>Zbog svega toga u javnosti se sve češće postavlja pitanje da li je Skenderija godinama prepuštena propadanju bez jasnog plana njene obnove ili prenamjene, dok se istovremeno povremeno pojavljuju spekulacije o mogućim investicijama na jednoj od najatraktivnijih lokacija u glavnom gradu.

Nije Đuzepe ubijao, nego Ratko

Priča puna rupa: Je li "Sarajevo safari" najobičnija podvala?

Rukovodstvo FBiH važnije od osvojenih mandata: Je li Refik Lendo nesvjesno dao SDP-u najjače postizborno oružje?

Kud nije bio Muhamed

Čuvaj glavu na Crvenom tepihu

Dok Njemačka razmatra ukidanje zabrane rada nedjeljom, Trojka u FBiH neradnu nedjelju slavi kao historijski uspjeh

Alarmantan trend na zapadnobalkanskoj ruti: BiH ponovo prima gotovo polovinu svih migranata

Zašto se Trojki toliko žuri s usvajanjem Regulacionog plana?

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon

I jeste gore

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Simbol Sarajeva iz dana u dan postaje sve veća ruševina: KK Bosna u Skenderiji više ne može igrati sve i da hoće

Nije Đuzepe ubijao, nego Ratko

Priča puna rupa: Je li "Sarajevo safari" najobičnija podvala?

Rukovodstvo FBiH važnije od osvojenih mandata: Je li Refik Lendo nesvjesno dao SDP-u najjače postizborno oružje?

Kud nije bio Muhamed

Čuvaj glavu na Crvenom tepihu

Dok Njemačka razmatra ukidanje zabrane rada nedjeljom, Trojka u FBiH neradnu nedjelju slavi kao historijski uspjeh

Alarmantan trend na zapadnobalkanskoj ruti: BiH ponovo prima gotovo polovinu svih migranata

Zašto se Trojki toliko žuri s usvajanjem Regulacionog plana?

Uoči završetka radova most Ars Aevi nastavio buditi kontroverze: Daske od 800 eura koje pucaju?

Visoki predstavnici u BiH (V dio): Kristijan Švarc Šiling, Nijemac koji je odbio šutjeti o Bosni i Hercegovini

Od presude "Sejdić-Finci" stigli do "legitimnog predstavljanja": Kako je HDZ nadigrao probosanske stranke u borbi za Izborni zakon

I jeste gore

Šta je zapravo bilo na Folklandu: Vojna hunta Argentine je 1982. pokušala uzeti otok, a onda je nastupila Margaret Tačer

BiH bez zvanične delegacije na prijemu kod emira Katara

Zelenski iznenada smijenio ministra odbrane: "Ovo izgleda kao izdaja"

Simbol Sarajeva iz dana u dan postaje sve veća ruševina: KK Bosna u Skenderiji više ne može igrati sve i da hoće