Bio sam među najglasnijim zagovornicima odlaska SDA s vlasti. Ne zato što sam vjerovao da će Trojka biti mesija, nego zato što sam smatrao da je nakon tri decenije kriminala, korupcije, nepotizma, ideološkog lutanja, antizapadnjačke politike i zarobljavanja institucija bilo nužno otvoriti novo poglavlje. Ako stranka koja je toliko dugo vladala s lošim rezultatima ne može biti smijenjena, onda demokratija nema nikakav smisao.

Zato danas mislim da upravo ljudi iz Trojke sebi trebaju postaviti jedno pitanje: jesu li položili historijski ispit?

Oni vlast nisu dobili u normalnim okolnostima. Dobili su priliku kakva se političkim generacijama pruža jednom. Zapravo, formirani su kao vrlo šarolika i ideološki nekoherentna scina s jednim jedinim ciljem – da pokažu da u ovoj državi može postojati barem zehru nešto bolje i poštenije od kriminala, nepravde i primitivizma koji smo decenijama gledali.

Građani nisu tražili čuda. Tražili su da država konačno počne ličiti na uređenu državu. A šta danas ostaje iza njih?

Uništena Željezara. Željeznice koje i dalje tavore. Rekordna zaduženja Sarajeva i Federacije BiH, bez razvojnog ciklusa koji bi opravdao toliki dug. Pokušaj da se BH Telecom uvuče u krajnje spornu kupovinu Telemacha. Komunalni haos, zapuštene ulice, infrastrukturni problemi koji se gomilaju umjesto da nestaju.

Obećavali su raskid s partijskim zapošljavanjem, a dobili smo nova uhljebljavanja, katastrofalna kadrovska rješenja i osjećaj da je stranačka knjižica danas još važnija nego u najgorim vremenima SDA.

Obećavali su drugačiju političku kulturu, a mandat su obilježile afere – od Crne kravate do spengavanja i brojnih drugih slučajeva koji su ozbiljno narušili povjerenje građana.

Na sve to dolazi i neradna nedjelja – simbol politike koja ograničava slobodu građana umjesto da širi prostor slobode.

Nakon svega, može li nekoliko tramvaja biti protivteža rekordnom zaduživanju, propuštenim reformama, aferama, nepotizmu i osjećaju da je ogromna historijska prilika potrošena gotovo bez rezultata?

SDA je ostavila katastrofalno naslijeđe. Upravo zato je odgovornost Trojke bila veća nego odgovornost bilo koje vlasti prije nje. Ali je njihov historijski zadatak zapravo bio prilično lagan – ne biti gori od SDA.

To je sve što je trebalo, i građani bi bili zadovoljni i s tom bogdom. Ali nisu čak ni to bili u stanju. Ovo je gore.