Pitam se kako su se sinoć u dresu Bosne i Hercegovine osjećali Vojin Ilić i Stefan Simanić dok su sa parketa slušali skandiranja „gazi, gazi, gazi četnike”, psovke o „vlaškoj majci” i ostale primitivne izlive mržnje, upućene mladićima koji nisu bili ni rođeni kad je bjesnio rat.A da krkanluk ne bi ostao samo na nacionalnoj osnovi, pobrinuli su se i za dodatne slojeve primitivizma – transparentom “Defend Europe from gay brotherhood” sa grbovima Srbije i Rumunije. I nacionalizam i homofobija u jednoj rečenici.Sva ova skandiranja dolazila su od BH Fanaticosa koji su okupirali gotovo cijelu istočnu tribinu.I zato odgovornost leži isključivo na Košarkaškom savezu BiH. Ako već daš veći dio tribine jednoj navijačkoj grupi, onda si dužan i da kontrolišeš šta se skandira, kakvi se transparenti unose i kakve se poruke šalju u eter. To niste uradili. I može vas biti stid i sram. A i treba da odgovarate.Kao što može biti stid i sram i dijasporsku navijačku grupu koja se naziva BH Fanaticos. Ne znam, iskreno, šta ste uopšte došli raditi na košarkaškoj utakmici? Na KK Bosni vas nikad nema. Ni na ostalim utakmicama reprezentacije. Došli ste ciljano – ne da navijate, ne da bodrite mlade momke koji nose naš grb, nego da divljate, vrijeđate, provocirate i – najgore od svega – sramotite Sarajevo.Sarajevo je grad koji ni u jeku najgore agresije, dok su djeca ginula u redovima za vodu, nije skliznuo u šovinizam niti dozvolio da se mrzi bilo koga na kolektivnoj osnovi. A košarka je, na kraju krajeva, gospodski dvoranski sport. Nisam siguran da uopšte znate njegova pravila. Ne pripadate Sarajevu. Ne pripadate ni košarci.I upravo tu dolazimo do dubljeg problema.Jedan zapadni istraživač svojvremeno pitao je pripadnika plemena afričkog Hotentota šta je za njega dobro.On je odgovorio: “Dobro je kada mi opljačkamo susjedno pleme, odvedemo njihove žene i vratimo se kao pobjednici.”A šta je loše?“Loše je kada druga plemena to urade nama.”Ta definicija morala - primitivna, plemenska, zasnovana isključivo na interesu vlastite grupe - nažalost savršeno opisuje mentalni obrazac velikog dijela Balkana.Tako danas čitam gomilu komentara koji sinoćnje skandiranje u Skenderiji, zviždanje himni Srbije, urlanje “gazi četnike”, psovanje “vlaške majke” i homofobne parole pravdaju najjednostavnijim argumentom:“Ali oni su nama u Srbiji skandirali ‘Ratko Mladić’, ‘Nož–žica -Srebrenica’ i ‘Musa Turčine’ - pa smo im vratili istom mjerom.”To je hptentotska logika u svom izvornom obliku:- Dobro je kad mi vrijeđamo druge.- Loše je kad drugi vrijeđaju nas.Nema univerzalnih principa, nikakvog osjećaja mjere, ponosa, kulture ili samopoštovanja - samo recipročno plemensko urlanje, infantilni nagon osvete i vrlo niska tačka ključanja poludivljih ljudi.I zato je Balkan i ostao zarobljen u tom mentalitetu.Ogroman broj ljudi na ovom prostoru je intelektualno, moralno i kulturno na nivou Hutentota. I to je historijska misija koju uporno ne ispunjavamo.Takve ljude treba disciplinovati, uljuditi i naučiti kulturi ponašanja. A da bi se to desilo, neophodna je i određena doza represije - jer se dio ovog društva, očito, ne zna drukčije naučiti kulturi osim kada se suoči s posljedicama vlastitog primitivizma.Neke narode civilizacija uči kroz institucije i obrazovanje.Balkan, izgleda, i danas najviše uči kroz kaznu.

Pitam se kako su se sinoć dresu Bosne i Hercegovine osjećali Vojin Ilić i Stefan Simanić dok su sa parketa slušali skandiranja „gazi četnike"

Hotentoti u Skenderiji: S onakvim navijanjem ne pripadate Sarajevu, a ni košarci

Početak dvijehiljaditih donio je Bosni i Hercegovini osjećaj da je, makar na papiru, zakoračila u novo stoljeće. Ali u fudbalu, kao i u državi, novi početak nije bio čista linija - bio je to spori izlazak iz mulja devedesetih. Liga je i dalje bila podijeljena, infrastruktura ruinirana, finansije nikakve. Ali počelo se događati nešto što tada niko nije očekivao: fudbal je postao laboratorija u kojoj se rađaju prve funkcionalne institucije nove države.<h2>2000–2002: Proces koji je promijenio sve</h2>Dok se politički vrh zemlje bavio ustavnim amandmanima, entitetskim nadležnostima i beskrajnim pregovorima oko vladavine prava, UEFA i FIFA su nastavile insistirati na ujedinjenju fudbalskih struktura. U njihovoj logici, Bosna i Hercegovina nije mogla igrati međunarodne utakmice ako i dalje postoje tri saveza. A klubovi – svjesni da bez Evrope neće preživjeti – polako su počeli shvatati da je kompromis manje bolan od izolacije.U tom periodu klubovi iz Federacije već imaju organizovanu Premijer ligu. Sarajevo, Željezničar, Čelik, Sloboda i Velež vode glavnu riječ. Mostar i dalje živi u dvostrukoj realnosti: dok Zrinjski igra u sistemu Herceg-Bosne, Velež se bori za goli opstanak, bez svog stadiona Bijeli Brijeg, bez infrastrukture, često i bez podrške.U Republici Srpskoj, pak, liga se igra regularno, ali je svima jasno da RS fudbal nema budućnosti izvan vlastite teritorije. Borac iz Banje Luke je već tada prevelik klub za ligu koja nema evropsku licencu; Leotar, Kozara i Radnik žele Evropu, žele takmičenja, žele vidljivost.Tada počinju ključni, historijski razgovori.Predstavnici UEFA-e u više navrata dolaze u BiH. To nisu bili protokolarni sastanci; to su bile gotovo terapijske sesije u kojima su objašnjavali da se evropski fudbal ne može igrati s tri saveza, tri pravilnika i tri istine.Te pregovore, nevjerovatno, političke strukture gotovo da nisu ometale. Možda zato što su mislili da je to „samo sport“. Akteri fudbala iskoristili su taj prostor slobode i polako koračali prema onome što država nikako nije mogla stvoriti: jedinstvenu instituciju.<h2>2002: Godina koja je promijenila bosanskohercegovački fudbal</h2>Ono što politika nije mogla postići za sedam godina, fudbal je postigao za dva mjeseca. Srbijanski klubovi pristali su da uđu u jedinstveni sistem, pod uslovom da Savez RS bude dio nove federalne strukture Saveza BiH, kao entitetski organ, a ne kao odvojena država.To je bio kompromis koji je promijenio tok historije.Godine 2002. formira se prva jedinstvena Premijer liga Bosne i Hercegovine, po prvi put u historiji zemlje.Simbolika toga dana ušla je u sportsku mitologiju: zemlja koja je prije sedam godina bila u ratu, zemlja koja je imala tri vojske i tri glavna grada, sada je imala jednu ligu. I to nije bila samo formalnost. To je bio prvi veliki sistem koji je zaista funkcionirao – s jednakim pravilima, jednim kalendarom, jednom sudijskom komisijom i jednim šampionom.<h2>Željezničar – rađanje moderne generacije</h2>Upravo u tom periodu, bosanskohercegovački fudbal dobija svoju prvu poslijeratnu super-ekipu. Željezničar, predvođen mladim Amarom Osimom, igra stil koji tadašnji fudbal u regionu nije navikao gledati: brz, ofanzivan, kombinatoran. U sezoni 2001/02. Željo stvara evropsku bajku: prolazi Lillestrom, igra protiv neugodnog Jeunessea, i dolazi na korak do Lige prvaka.U susretu s Newcastle Unitedom, Željezničar prvi put predstavlja BiH na velikoj evropskoj sceni – iako se činilo nemogućim, Sarajevo, još crno od ratnih ožiljaka, gledalo je utakmicu na Koševu kao dokaz da ova zemlja može više od pukog preživljavanja.Željo postaje simbol novog početka. Evropa počinje primjećivati da BiH ima klubove, da ima igrače, da ima entuzijazam. U državi koja se još tresla na svaku političku temu, ta prva evropska avantura bila je zajednički trenutak ponosa.<h2>Sarajevo, Čelik, Sloboda – gradovi traže identitet</h2>Sarajevo se brzo konsolidira. Klub koji je osvojio prvu poslijeratnu titulu 1999. polako ulazi u novu fazu – dolaze novi sponzori, obnavlja se stadion, vraća se publika. Čelik Zenica, tradicionalno najorganizovaniji klub zemlje, održava stabilnost, igra Evropu i postaje ključni sportski identitet industrijskog grada koji pokušava preživjeti deindustrijalizaciju. Sloboda u Tuzli drži kontinuitet, kao jedan od rijetkih klubova sa snažnom bazom domaćih igrača.Mostar ostaje podijeljen, uprkos zajedničkoj ligi. Zrinjski radi profesionalno, ide prema vrhu. Velež ostaje bez stadiona, bez novca, bez strukture. To je rana koju grad nikada nije sanirao, iako je liga postala jedinstvena.<h2>Borac, Leotar i povratak klubova iz RS</h2>Povratak klubova iz RS unosi novu dinamiku. Borac, tradicionalni gigant Banje Luke, vraća se u državno takmičenje s ambicijama da postane simbol modernog sporta RS. Leotar ulazi snažno – toliko snažno da 2003. osvaja titulu prvaka BiH, šokirajući sve.

To je bio trenutak kad je postalo jasno da je jedinstvena liga više od simbolike. Bila je stvarna. Takmičarska. Nepristrasna. I – što je najvažnije – prihvaćena od svih.<h2>Reprezentacija – početak zajedničkog sna</h2>U isto vrijeme, reprezentacija počinje okupljati generaciju koja će obilježiti narednu deceniju: Sergej Barbarez, Elvir Baljić, Elvir Bolić, Alen Skoro, Kenan Hasagić, Mirsad Hibić. Oni igraju za zemlju u kojoj liga još luta, u kojoj stadioni liče na spomenike, ali nose grb za koji tada mnogi još nisu bili sigurni da je njihov.

To je bila generacija koja je svakoj utakmici davala smisao postojanja Saveza. U takvom kontekstu, svaki gol Barbareza vrijedio je više od tri boda; bio je to dokaz da zemlja koja ne može riješiti pitanje entitetskog glasanja može bar složiti jedanaest igrača.<h2>2005: Liga postaje sistem</h2>Do 2005. Premijer liga postaje jedno od rijetkih mjesta u državi gdje nema paralelnih institucija, nema odbijanja nadležnosti, nema prijetnji blokadom. Liga funkcioniše. Sudije putuju u sve gradove. Klubovi iz svih entiteta igraju jedni protiv drugih. Djeca navijaju za timove iz svih krajeva zemlje.U zemlji u kojoj politika i danas ne zna šta da radi sa sobom, fudbal je tih godina tiho stvarao nešto nalik državi.

Kako je bosanskohercegovački fudbal u prvoj deceniji 2000-ih postao jedina institucija koja je zaista proradila u podijeljenoj državi

Željezničar: Šampionska generacija iz 2002.

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XIII dio): Uspon Željezničara, ujedinjenje i nova era

Grad Sarajevo ušao je u posljednji mjesec 2025. godine bez ugovorenog organizatora javnog dočeka Nove godine. Nakon što su tri prethodna tendera propala, Gradska uprava je u petak pokrenula novi, četvrti po redu, pregovarački postupak bez objave obavještenja, pokušavajući hitno pronaći firmu koja će preuzeti kompletnu organizaciju manifestacije vrijedne 591.452,99 KM.

Prema objavljenoj tenderskoj dokumentaciji, posao obuhvata cjelokupnu tehničku, logističku i programsko-scensku realizaciju događaja, od postavljanja bine i razglasa do angažmana izvođača, sigurnosnih službi i prenosa uživo koncerta Sarajevske filharmonije. Lokacija predviđena za koncert je široko gradsko područje koje obuhvata Trg BiH, Vrbanju, Vilsonovo i plato oko SCC-a.<h2>Rozga kao glavni izvođač</h2>Tenderska dokumentacija propisuje vrlo precizne tehničke i programske uslove: kvalitetna bina s krovom, oprema jačine minimalno 110 decibela, dovoljni kapaciteti osiguranja, mobilni toaleti, pripadajuće takse, te cjelokupna organizacija zabavnog programa u trajanju od najmanje četiri sata, s Jelenom Rozga kao glavnom zvijezdom večeri.Ugovorni organ će prihvatiti isključivo ponude sa najnižom cijenom, bez mogućnosti alternativnih ponuda.Rok za preuzimanje tenderske dokumentacije ističe 2. decembra, a rok za predaju zahtjeva za učešće već 3. decembra u 12.00 sati - što ostavlja svega nekoliko dana firmama da pripreme dokumentaciju, a nešto više od tri sedmice Gradu da izabere kvalifikovanog ponuđača i završi sve faze postupka: pretkvalifikaciju, pregovore, početne i konačne ponude.Za proces koji u normalnim okolnostima traje sedmicama, Sarajevo sada ima - dane.<h2>Zašto su propala prva tri tendera?</h2>Prema informacijama iz Gradske uprave, prethodni postupci bili su poništeni jer:- nije bilo prihvatljivih ponuda,- ponuđači nisu preuzeli dokumentaciju,- nisu bili ispunjeni osnovni proceduralni uslovi.U praksi, to znači da Sarajevo u novogodišnje pripreme ulazi kasnije nego ikad i s manje kandidata na tržištu, s obzirom na to da se radi o kompleksnom projektu koji zahtijeva veliku logistiku, veliki rizik i kratke rokove.<h2>Šta ako četvrti tender propadne?</h2>Zvaničnog odgovora nema, ali se u gradskim krugovima spominju samo dvije realne opcije: ili će Grad uspjeti ugovoriti organizatora u rekordnom roku, ili će Sarajevo prvi put nakon decenija ostati bez centralnog javnog dočeka.Ako se zna da je kalendar već na kraju novembra, jasno je da se ulazi u zonu improvizacije i hitnih pregovora.

Procijenjena vrijednost iznosi 591.452,99 KM, a do novogodišnje noći ostalo nešto više od mjesec

Četvrti tender raspisan: Grad Sarajevo ponovo traži organizatora za doček Nove godine

Iako je do dočeka Nove godine ostalo nešto više od mjesec dana, Grad Sarajevo ponovo je poništio javni poziv za organizaciju dočeka Nove godine, objavljeno je na portalu javnih nabavki.Ovo je već treći put da se ovaj javni poziv, težak 700.000 KM, poništava.Ranije je saopćeno da bi Sarajlije u Novu godinu trebala uvesti Jelena Rozga.

Zadnji put je javni poziv poništen u oktobru, kada su iz Grada Sarajeva objasnili da dostavljeni zahtjev nije ispunio postavljene kvalifikacione uvjete.

Poništena javna nabavka Grada Sarajeva za javni doček Nove godine 2026.: Da li će ga uopšte stići organizirati?

Ostaje veliko pitanje da li će Sarajevo na kraju imati javni doček 31. decembra.Zasad su sigurni koncerti 1., 2. i 3. janaura, kada će nastupiti Letu štuke, Petar Grašo i Van Gogh.Iza organizacije tih koncerta stoji Turistička zajednica KS.

Ovo je već treći put da se ovaj javni poziv, težak 700.000 KM, poništava.

Ponovo poništen tender: Da li će biti dočeka Nove godine u Sarajevu?

Tokom sjednice Parlamentarne skupštine BiH zabilježena je nesvakidašnja, ali nažalost ne i neuobičajena scena. Dok su poslanici uredno postavljali pitanja gostima, zastupnik Darko Babalj okrenuo je leđa kompletnoj sali i vodio privatni razgovor s Denisom Zvizdićem.&nbsp;Njihovo gestikuliranje i ‘paralelna rasprava’ odvijali su se usred zvanične sjednice, ostavljajući utisak potpunog ignorisanja radnog toka i kolega koji su imali riječ. Još jedan primjer površnog odnosa prema institucijama i osnovnoj parlamentarnog kulturi.

Njihovo gestikuliranje i ‘paralelna rasprava’ odvijali su se usred zvanične sjednice

Babalj okrenuo leđa sali: Dok traje rasprave o ozbiljnim temama, on ugodno ćaska sa Zvizdićem

Švedska je 2025. godine postala prva smoke-free zemlja u svijetu, s tek 5,3 posto odraslih i 2,3 posto mladih do 24 godine koji još puše. To je svega četvrtina prosjeka Evropske unije i najbolji dokaz da se pušenje može smanjiti bez potpunih zabrana. Istovremeno, Švedska danas bilježi gotovo 40 posto manju ukupnu smrtnost od bolesti povezanih s pušenjem u odnosu na evropski prosjek.Ovaj rezultat nije postignut restrikcijama, već pristupom zasnovanim na smanjenju štete. Prema riječima dr. Andersa Miltona, bivšeg predsjednika švedske ljekarske asocijacije, ključ uspjeha bio je u tome što su odraslim pušačima koji ne bi prestali koristiti nikotin ponuđene bezdimne alternative, poput nikotinskih vrećica i drugih proizvoda s manjim rizikom. Upravo široko prihvatanje tih proizvoda omogućilo je Švedskoj da do cilja od manje od pet posto pušača dođe čak 16 godina prije Evropske unije.<h2>Zajednički pristup</h2>Podaci Eurobarometra iz 2024. godine pokazuju da zemlje s najvećim padom stope pušenja primjenjuju sličan model: preventivne mjere u kombinaciji s prihvatanjem bezdimnih alternativa kao zamjene za cigarete.Rezultati su vidljivi već nakon nekoliko godina: Češka je za samo tri godine smanjila stopu pušenja s 30 na 23 posto. Grčka je nakon dugogodišnje stagnacije uspjela spustiti udio pušača s 42 na 36 posto, pri čemu je više od 600.000 ljudi prestalo pušiti. Ujedinjeno Kraljevstvo smanjilo je pušenje na historijski nizak nivo, dok Japan bilježi pad prodaje klasičnih cigareta od 52 posto.<h2>Transformacija industrije</h2>Jedan od ključnih elemenata globalne promjene je OMNI™ – međunarodna naučna platforma koja okuplja nezavisna istraživanja, studije trećih strana i recenzirane radove o smanjenju rizika od pušenja. Riječ je o centraliziranoj bazi provjerenih podataka koja zdravstvenim stručnjacima, regulatorima i donosiocima odluka omogućava uvid u najnovije naučne dokaze o bezdimnim proizvodima i njihovom potencijalu da smanje štetu u odnosu na cigarete.Platforma je pokrenuta s ciljem da se rasprava o duhanu vrati na teren nauke, jer brojna istraživanja širom svijeta pokazuju da su pogrešna uvjerenja o nikotinu i dalje jedan od najvećih izazova javnog zdravlja. To potvrđuje i IPSOS istraživanje u Hrvatskoj, prema kojem 61 posto građana vjeruje da nikotin izaziva rak, dok gotovo polovina smatra da su bezdimni proizvodi jednako ili više štetni od cigareta.Naučni dokazi, međutim, govore suprotno. Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da nikotin, iako izaziva ovisnost, nije kancerogen. Glavni zdravstveni rizik dolazi od dima, odnosno sagorijevanja duhana. Upravo zato zemlje poput Švedske, gdje se nikotin dominantno konzumira kroz bezdimne proizvode, bilježe upola niže stope smrtnosti od bolesti povezanih s pušenjem u odnosu na evropski prosjek.<h2>Od Štokholma do Brisela</h2>Na posljednjem Global Tobacco and Nicotine Forumu, održanom u Briselu tokom oktobra ove godine, Kingsli Viton (Kingsley Wheaton), direktor korporativnih poslova BAT-a, iznio je prve rezultate o percepciji nikotinskih proizvoda nakon što je lansirana Omni platforma. Prema njegovim riječima, percepcija o nikotinskim vrećicama poboljšana je do 26 posto među zdravstvenim stručnjacima i do 45 posto među donositeljima odluka, dok je globalna svijest o konceptu smanjenja štetnosti dostigla 42 posto.<h2>Globalna transformacija</h2>BAT je, prema riječima Kingslija Vitona, u posljednjim decenijama prošao kroz jednu od najdubljih transformacija u svojoj historiji. Prisjećajući se vremena kada je tek došao u kompaniju, Viton kaže da tada gotovo niko nije mogao zamisliti budućnost u kojoj cigarete više ne bi bile centralni proizvod.- Prije 25 godina ideja o društvu bez dima bila je nezamisliva. Cigarete nisu bile samo glavni proizvod, one su bile naš jedini proizvod – kaže on.Danas je slika potpuno drugačija. BAT se pretvorio u višekategorijsku kompaniju, a Švedska je najjasniji primjer te promjene, jer u toj zemlji više od 80 posto prihoda kompanije dolazi upravo iz bezdimnih proizvoda. Prema Vitonu, do ovakvog zaokreta nije se došlo preko noći.- Ta promjena zahtijevala je investicije, inovacije i hrabrost da preispitamo vlastitu prošlost, ali i vjeru da možemo biti dio rješenja – naglašava.U nastavku Viton postavlja i ključna pitanja koja danas oblikuju globalnu debatu o smanjenju štete: „Šta ako prestanak pušenja ne znači ukidanje nikotina, nego njegovo preoblikovanje?“.

<h2>BiH kao dio promjene</h2>Bosna i Hercegovina postepeno uvodi principe smanjenja štete u javne rasprave. Prihvata se ideja da odrasli pušači, koji bi inače nastavili koristiti cigarete, mogu potencijalno smanjiti rizik prelaskom na bezdimne alternative. Time se BiH priključuje globalnoj transformaciji koja već oblikuje trendove u brojnim zemljama i otvara prostor za modernizaciju javnozdravstvenih politika.

Zahvaljujući pragmatičnom fokusu na smanjenje štete, Švedska bilježi najniže stope smrtnosti od bolesti povezanih  s pušenjem u Evropi 

Kako je uz pomoć proizvoda nove kategorije broj pušača sveden na minimum: Švedski model koji mijenja Evropu

Dan državnosti BiH je vjerovatno najčudniji praznik koji postoji u ovom dijelu Evrope. Slavimo ga, ali ne znamo svi šta slavimo. Neko ga obilježava kao svetu vodu, neko ga negira kao da je riječ o historijskoj opsjeni, a ogromna većina ga dočeka kao slobodan dan uz pitu i Netflix, bez ikakve ideje zašto ga zapravo ima.Za početak: Da, 25. novembar je stvaran datum. Tog dana 1943. u Mrkonjić-Gradu održano je Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a i izrečena ona čuvena rečenica: „Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska – nego i srpska i hrvatska i muslimanska.“ Lijepo zvuči. Danas možda još ljepše nego tada, upravo zato što je rijetko koja rečenica toliko brutalno razotkrila našu današnju političku shizofreniju. Jer šta je nama Dan državnosti danas?<h2>Elementarne stvari</h2>Činjenica da jedan entitet priznaje praznik, a drugi ga demonstrativno ignoriše, najbolje govori gdje smo kao zemlja. Imamo Dan državnosti, ali nemamo državni konsenzus o tome da ga imamo.<h2>A to je već definicija apsurda.</h2>ZAVNOBiH je bio pokušaj modernog političkog ugovora u ratu - partizani su u Mrkonjiću crtali okvir za Bosnu koja je trebala biti zajednička, sekularna i građanska. Danas, 80 godina kasnije, taj okvir stoji u ladici dok se po političkoj sceni valja „konstitutivnost“, „vitalni interes“ i sve ostale magle koje služe da se status quo nikad ne promijeni.<h2>Moralna tačka</h2>Ako gledamo realno, BiH danas ima vrlo malo veze sa ZAVNOBiH-om.On je deklarisao zajedničku političku volju naroda. Danas imamo:- tri različite istine,- tri školske historije,- dvije ekonomske filozofije (obje pogrešne),- i jednu politiku - opstanka na budžetu.ZAVNOBiH je zamišljao Bosnu kao političku zajednicu jednakih građana.Mi smo je pretvorili u državu političkih naroda, etničkih rovova i beskrajnih pregovora o tome ko je kome šta dužan.Zbog toga Dan državnosti ne slavimo kao realnost, nego kao podsjetnik šta smo mogli biti.Neki to zovu idealizam; ja bih rekao — spisak propuštenih prilika.<h2>Od patriotizma do izdaje</h2>Za bošnjačku politiku, 25. novembar je identitetski dan – trenutak kada se potvrđuje „povijesnost“ države.Za srpsku politiku, to je „jugoslovenski komunistički kontekst“ koji je pogažen referendumom 1992.Za hrvatsku politiku, to je datum koji postoji samo kad treba objaviti čestitku na Facebooku u pola radnog vremena. Dakle, umjesto da nam bude zajednički datum, on je postao još jedna linija političkog fronta. Kao i sve drugo ovdje.<h2>Datum s težinom</h2>Uprkos svoj konfuziji, postoji razlog zašto 25. novembar opstaje u javnom prostoru: on podsjeća da Bosna ipak ima svoj kontinuitet.Ne počinje ni ratom, ni Dejtonom, ni referendumima. Postojala je i prije, postojala je tokom rata, i postoji danas, ma koliko se mi trudili da izgledamo kao improvizovan klub tri suverena koja sjede za jednim stolom jer im je dosadno da sjede svaki za svojim. ZAVNOBiH jeste bio komunistički projekt, ali je istovremeno bio i naša prva moderna politička artikulacija koja nije bila ni begovska, ni bečka, ni beogradska.U tom smislu, Dan državnosti ima simboličku vrijednost koju niko ne može poništiti.<h2>Šta znači Dan državnosti 2025?</h2>Ako ćemo iskreno:Danas znači tačno onoliko koliko smo mi spremni da znači.I trenutno ne znači mnogo.Ne zato što ga treba ukinuti, nego zato što ga nismo u stanju pretvoriti u nešto više od nostalgije i političkih poruka po protokolu. Ako sutra želimo da Dan državnosti bude više od patriotskih memoara, onda moramo imati državu koja to može ispuniti. Državu koja funkcioniše, koja donosi odluke, koja nagrađuje rad, a ne lojalnost partiji. Državu u kojoj ne slavimo prošlost zato što je sadašnjost potpuno neupotrebljiva.

ZAVNOBiH jeste bio komunistički projekt, ali je istovremeno bio i prva moderna politička artikulacija koja nije ni begovska, ni bečka, ni beogradska

Šta je nama Dan državnosti danas: Datum koji jedni slave, drugi negiraju, a većina ne razumije

Dodik je ove izbore zamislio kao veliki povratak. Nakon što je pristao da plati kaznu i formalno se povuče s funkcije predsjednika RS-a, plan je bio jasan: predstaviti sebe kao žrtvu “sarajevsko-međunarodno-muslimanske zavjere”, a prijevremene izbore pretvoriti u patriotski referendum o “odbrani Republike Srpske”. U tom narativu, Karan je trebao biti samo tehnički kandidat, glas za Dodika - i ništa više.Međutim, plan se raspao na terenu.<h2>1. Tjesna pobjeda Karana pokazuje pukotine u Dodikovoj moći</h2>Uprkos ogromnoj institucionalnoj prednosti, neviđenoj mobilizaciji javnog sektora, medijskoj propagandi i masovnoj upotrebi partijskog aparata i mogućim izbornim malverzacijama u SNSD-ovim općinama poput Doboja, Zvornika i Laktaša - jedva su uspjeli zadržati prednost, pobijedivši tek naznatno s nekoliko hiljada glasova razlike.Karanova minimalna razlika nije znak snage, nego slabosti. SNSD djeluje vrlo nervozno, čak iako formalno pobjeđuje - govor tijela Dodika i ljudi iz vrha stranke sinoć na press konferencije to je potvrdio više nego zvanične izjave koje su izlazile iz usta. Usta su govorila jedno, no tijela nešto sasvim drugo.<h2>2. Opozicija dobila veliku priliku - ali samo ako prestanu sami sebe saplitati</h2>Ovo je najpovoljniji trenutak za opoziciju u RS-u u posljednje dvije decenije. SNSD više nije neprikosnoven; njegova pobjeda je krhka. Realni trend u ostatku RS-a govori da Dodik više nije magnet koji garantuje pobjede - već politički teret koji jedva održava sistem na životu.Ali opozicija ima jedan ključni problem: sujete.Ako SDS, PDP, Lista za pravdu i red i ostali nastave ratovati međusobno, prednost SNSD-ove mašinerije opet će preovladati. Ako shvate da je ovo možda posljednja velika prilika, ako naprave široki blok i podignu izlaznost - SNSD nakon tačno 20 godina može pasti.<h2>3. Najveći neiskorišteni potencijal - ljudi koji ne glasaju</h2>SNSD svake izbore dobije praktično istu, discipliniranu, partijski kontrolisanu količinu glasova. Oni zavise od mašinerije, zaposlenih u javnim institucijama, ljudi kojima su dužni ili ovisnih o sistemu.Opozicija svoj rast može ostvariti značajan ras samo na jednom mjestu: među apstinentima.Na izborima u RS-u redovno 40–50% građana ne glasa. Tu je najveći rezervoar promjene.Ako se opozicija uspije predstaviti kao ozbiljna, jedinstvena, fokusirana i bez međusobnih udara - to je publika koja može okrenuti rezultat. Upravo zato SNSD najviše strahuje od visoke izlaznosti.<h2>4. Da je Stanivuković bio kandidat - SNSD bi izgubio</h2>To se danas već otvoreno priča i unutar samog SNSD-a. Sviđao se nekome ili ne, Draško Stanivuković je najpopularniji političar u RS-u. I jedini koji, uz eventualno Vukanovića i Trivić, ima stvarnu emotivnu mobilizacijsku snagu kod mlađih birača.<h2>5. Dodikova retorika sve manje prolazi</h2>Dodikove priče o Schmidtu, “muslimanskim predstavnicima“ predstavnicima”, “konglomeratima”, “muslimanskim medijima”, „stranim plaćenicima“ i ostalim starim narativima više jednostavno ne mobiliziraju kao nekada. Ljudi sve više gledaju:A dodikovska priča o “oprobanim neprijateljima RS-a” zvuči sve više kao reciklirana ploča koja je izgubila moć.Upravo zato je SNSD-ova pobjeda na papiru - a poraz na terenu.Ako se opozicija konsolidira, ako se dogovori oko jednog predsjedničkog kandidata i ako prestanu međusobni ratovi - SNSD se 2026. može prvi put suštinski poraziti.Karanova tjesna pobjeda nije trijumf, nego posljednji signal upozorenja režimu.Ovo je trenutak kada SNSD slabi, a opozicija dobija zamah. Još im samo treba –-redoslijedom:1.	Jedan ozbiljan kandidat.2.	Visoka izlaznost.3.	Zajednička kampanja.4.	Fokus na ekonomiju, kriminal i korupciju.Ako to ispune, Dodiku se zaista može “vidjeti leđa”.Ako ne - SNSD će i dalje preživljavati zahvaljujući disciplini svoje mašinerije.

Tijesna pobjeda razotkrila slabosti SNSD-a: opozicija dobila najveću šansu u deceniji, ali samo jedinstvena može srušiti Dodika

Dodikov plan pukao: Da je bio kandidat, Stanivuković bi pomeo SNSD

Kada se govori o Dejtonskom mirovnom sporazumu, intelektualna lijenost često vodi ka redukovanju cijelog dokumenta na dva klišea: „zaustavio je rat“ i „stvorio je nefunkcionalnu državu“.&nbsp;No, ako Dejton posmatramo iz perspektive dugih historijskih trendova, priča je mnogo složenija, dublja i puno manje romantična nego što to narativ lokalnih političkih elita želi priznati.Dejton nije bio samo pravni okvir. Bio je to geopolitički kompromis skovan pod američkim pritiskom, u trenutku kada je Vašington bio jedina hiper-sila i kada je Balkan posmatran kao test sposobnosti SAD da upravlja posthladnoratovskim raspadima imperija. Uspjeh i neuspjeh Dejtona treba čitati upravo kroz tu prizmu: šta je bio stvarni cilj velikih sila, a šta očekivanja lokalnih društava.<h2>Lokalna intervencija</h2>Mirovni sporazumi se ne mjere po savršenstvu, nego po tome da li zatvaraju lijesove. Dejton je to uradio. U roku od nekoliko dana, konflikt s hiljadama mrtvih mjesečno pretvoren je u zamrznuti, administrativno kompleksan, ali stabilan mir. U poređenju s kipućim postimperijalnim haosom na Kavkazu, Bliskom istoku ili u pojedinim dijelovima Afrike, mir u Bosni i Hercegovini bio je spektakularan rezultat američke vojne i diplomatske dominacije 1990-ih.No, pacificirana je Bosna - ne i Balkan. Samo tri godine kasnije, Jugoslavija se ponovo raspalila ratom na Kosovu, pokazujući da Dejton nije bio lijek za regionalnu nestabilnost, nego lokalna intervencija u širem procesu raspada.Ipak, unutar Bosne i Hercegovine stvoren je sistem u kojem nijedna strana ne može uspostaviti svoju dominaciju bez odobrenja velikog broja aktera: lokalnih, entitetskih, državnih i međunarodnih. Rezultat? Permanentna politička zbrka, ali i odsustvo otvorenog sukoba - što je, u historiji Balkana, značajan civilizacijski pomak.<h2>Produžetak rata</h2>Malo ko to priznaje, ali Dejton je uspio zamrznuti granice BiH upravo prije nego što su i srpska i hrvatska strana, uz pomoć susjeda, imale ambicije da ih pomjeraju. U historijskom kontekstu raspada Jugoslavije - jedne od najvećih promjena granica u Evropi nakon 1945. - to je bio zapanjujući uspjeh. Najveća zabluda, posebno prisutna u bošnjačkoj javnosti, jeste uvjerenje da je Dejton trebalo da stvori modernu, racionalnu, Weberovsku državu. Nije. Američki cilj bio je stabilnost, ne efikasnost. Dejton je zamišljen kao mirovni mehanizam, ne kao državotvorni projekt.Rezultat: struktura koja izgleda kao država, ali funkcioniše kao nastavak pregovora o ratu drugim sredstvima. Današnji animoziteti, nacionalne tenzije i političke blokade u BiH mogu se objasniti logikom path dependence: jednom kada kreirate institucije koje nagrađuju etnonacionalnu mobilizaciju, dobili ste sistem koji prirodno proizvodi političare poput Dodika, Čovića i Izetbegovića.U praksi to znači sljedeće:- svaka kriza donosi politički kapital,- svaka blokada donosi pregovaračku moć,- svaka etnička mobilizacija produžava rok trajanja elita.Drugim riječima, sistem reproducira tačno one dinamike koje bi u nekoj drugoj državi bile znak raspada.<h2>Ekonomski efekti</h2>Dok su se zapadne zemlje bavile konsolidacijom kapitalizma, BiH je 1995. ušla u eksperimentalni političko-ekonomski model koji je kombinovao:- kolonijalni nadzor Ureda visokog predstavnika,- socijalizam po entitetima,- ratne strukture kao nove elite,- javni sektor kao sredstvo političke kontrole.Nijedna zemlja u historiji nije ostvarila razvoj s ovakvim stepenom institucionalne fragmentacije. BiH je u 21. vijek ušla kao administrativni Frankenštajn. Dejtonski sistem je stvorio Bosnu i Hercegovinu kao zajednički projekt samo u jednoj dimenziji: niko ne može preživjeti bez drugih. Republici Srpskoj treba Bosna i Hercegovina kako bi zadržala međunarodno priznanje. Bošnjacima treba BiH, ali su morali prihvatiti RS kao cijenu za teritorijalni integritet. Hrvatima trebaju oba entiteta da bi održali političku relevantnost balansirajući između interesa Srba i Bošnjaka.To nije identitet koji spaja; to je ucjenjivačka međuzavisnost - paradoksalno, jedina stvar koja sistem održava u životu.<h2>Negativni mir</h2>Dejtonski sporazum klasičan je primjer negativnog mira - mira koji sprečava rat, ali ne gradi stabilno društvo. To je uspjeh u kratkom, ali ne i u dugom trajanju historije. Uspio je u onome što je Zapad smatrao hitnim: prekinuti krvoproliće i stabilizirati Bosnu. Nije uspio u onome što građani BiH smatraju bitnim: stvoriti funkcionalnu, prosperitetnu i politički zrelu državu. Dejton je, na koncu, mirovni sporazum koji je preživio sve svoje arhitekte - ali do danas nije stvorio poredak koji bi preživio bez stalnog međunarodnog nadzora. U tome leži njegova najveća tragikomedija: Bosna i Hercegovina nije ni propala država ni uspješna tranzicijska priča. Ona je „država na respiratoru“ - dovoljno živa da funkcioniše, dovoljno slaba da ne može ozdraviti. A možda je, u konačnici, upravo to bila njegova stvarna svrha: arhitektura dovoljno stabilna da traje, ali dovoljno krhka da uvijek treba tutora - savršenog malog aduta u rukama velikih sila.<h2>Aneks 7: Najveći neuspjeh</h2>Ako postoji tačka u Dejtonskom sporazumu koja najuvjerljivije pokazuje njegovu ograničenost, onda je to Aneks 7 - povratak izbjeglica i raseljenih lica. Sporazum je predviđao ne samo tehnički povratak ljudi na prijeratna ognjišta, nego i obnovu multietničkog tkiva zemlje. Dvije i po decenije kasnije, evidentno je da taj cilj nije ostvaren.Povratak je bio djelimičan, često simboličan, a rijetko održiv. Umjesto stvarne reintegracije, dobili smo geopolitički mozaik u kojem se demografske činjenice gotovo u potpunosti poklapaju s linijama fronta iz 1995. godine. Mapa Bosne i Hercegovine danas mnogo više liči na zaleđenu verziju ratnih rezultata nego na realizaciju međunarodnih ambicija o obnovi prijeratnih zajednica.Nauka o imperijama odavno je naučila lekciju: ništa se sporije i teže ne obnavlja od uništenog multietničkog prostora. Dejton je to samo potvrdio. Aneks 7 ostao je normativni ideal, ne politička realnost. Bez povratka, nema ni stvarnog multietničkog poretka - samo nominalno zajedništvo preko duboko odvojenih teritorija, škola, policija, pa i sjećanja.

Dejtonski sporazum okončao je krvoproliće, ali je istovremeno stvorio politički sistem koji nagrađuje blokade

Naslovnica „Avaza“ o potpisivanju Sporazuma iz 1995. godine

Kako je Dejton zaustavio rat, ali i zamrznuo Bosnu i Hercegovinu: Trijumf realpolitike i poraz izgradnje države

Deveto izdanje Internacionalnog festivala „Dani Jurislava Korenića“, koje je od 16. do 21. novembra održano u Kamernom teatru 55, završeno je u petak dodjelom nagrada najboljim predstavama i umjetnicima. Publika i kritika složili su se u jednom: ovogodišnje izdanje donijelo je izuzetno snažnu selekciju koja je potvrdila vitalnost savremene regionalne scene i moć glumačke igre kao temeljnog jezika teatra.

Na javni poziv za učešće pristiglo je čak 85 prijava iz BiH i regiona, a u zvaničnu selekciju uvršteno je pet predstava - dvije iz Bosne i Hercegovine, dvije iz Srbije i jedna iz Hrvatske. Selektorica ovogodišnjeg izdanja bila je mlada rediteljica Ajla Bešić, čija se selekcija isticala raznovrsnošću, ali i jasnim fokusom na glumačku preciznost i emotivni intenzitet.<h2>Takmičarski program</h2>Bosnu i Hercegovinu predstavljale su dvije produkcije:- „Kiselina“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, autorski projekt Asje Krsmanović u režiji Nermina Hamzagića – snažna drama o porodici u trenutku gubitka.&nbsp;- „Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić“ Gradskog pozorišta Bijeljina, poetska priča o sudbini jedne od najvećih balkanskih pjevačica, u režiji Sonje Petrović.Iz Srbije su stigle dvije predstave:&nbsp;- „Sjaj zvezda na plafonu“ Malog pozorišta „Duško Radović“, adaptacija romana Juhane Tidel u režiji Damjana Kecojevića – dirljiva priča o odrastanju uz tešku bolest majke.&nbsp;- „Sve dobre barbike“, koprodukcija Hartefakta, SARTR-a i Realstagea, u režiji Đorđa Nešovića – savremena, energična i direktna predstava o prostoru, identitetu i odrastanju.Hrvatsku je predstavljala monodrama:- „Ljudski glas“ Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, u režiji Juga Đorđevića, interpretacija Cocteauovog klasika o raspadu jedne veze kroz telefonski razgovor.Ovogodišnji program potvrdio je širok raspon teatarskih estetika – od intimističkih monodrama do ansambl-predstava, uz snažno prisustvo ženske perspektive, tema gubitka, identiteta, porodičnih lomova i unutrašnjih borbi.<h2>Dobitnici nagrada</h2>Stručni žiri i publika izabrali su najbolje koje su dodijeljene u petak.Nagradu „Jurislav Korenić“ za najbolju režiju dobio je Jug Đorđević za predstavu „Ljudski glas“.

Nagradu „Dragan Jovičić“ za najboljeg glumca dobio je Mirvad Kurić za ulogu u predstavi „Kiselina“. Nagrada „Dragan Jovičić“ za najbolju glumicu otišla je u ruke Dijani Vidušin za „Ljudski glas“. Nagrada „Žan Marolt“ za najbolju mladu glumicu dobile su Aleksandra Arizanović, Julija Petković i Nevena Kočović, sve tri glumice za predstavu „Sve dobre barbike“.Nagrada publike za najbolju predstavu dobila je „Sjaj zvezda na plafonu“, Malog pozorišta „Duško Radović“, Beograd. Nagrada „Avazov zmaj“ za najbolju predstavu također je dobila predstava „Sjaj zvezda na plafonu“, u režiji Damjana Kecojevića.Ova predstava osvojila je najviše simpatija publike i ocjena žirija, čime je postala veliki pobjednik festivala.Predstava prati mladu Jenu i njen put kroz izazove adolescencije obilježene bolešću majke, prijateljstvima i unutrašnjim borbama. Minimalistička scenografija i izuzetno precizne glumačke kreacije čine je jednim od najemotivnijih komada sezone.<h2>Centar umjetnosti</h2>Završeno izdanje „Dana Jurislava Korenića“ još jednom je potvrdilo da Kamerni teatar 55 ostaje jedan od ključnih centara regionalne teatarske razmjene i susreta. Kroz emotivno snažne, hrabre i raznovrsne izvedbe, publika je imala priliku vidjeti ono najvrednije što teatar danas može ponuditi – istinitu i posvećenu glumačku igru.Publika se već raduje jubilarnom, desetom izdanju festivala naredne godine.<a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a>

Emocija je presudila, "Sjaj zvezda na plafonu" proglašena najboljom predstavom festivala

"Avazov zmaj" otišao u ruke predstavi "Sjaj zvijezda na plafonu"

Završeno deveto izdanje "Dana Jurislava Korenića": "Avazov zmaj" otišao u ruke predstavi "Sjaj zvijezda na plafonu"

Otkrivanje spomenika žrtvama genocida u Srebrenici u vrtu Ujedinjenih nacija u Njujorku trebalo je biti dostojanstven, diplomatski važan događaj. I jeste – ali samo u mjernim jedinicama ozbiljnih država. U Bosni i Hercegovini, kao i obično, pretvorilo se u priliku da beskorisnoj kasti budžetskih političkih parazita gu*ica ponovo vidi malo puta.<h2>Znaju, mogu i hoće</h2>Ako je i razumljivo i potrebno da na ovakvo putovanje idu ministar vanjskih poslova i članovi Predsjedništva - jer je vanjska politika njihov posao i mandat - šta su tamo radili svi ostali koje smo vidjeli u svečanom postroju?U kom svojstvu su u Njujorku bili:– Nihad Uk, premijer jednog kantona?– Irfan Čengić, načelnik jedna male općine?– Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava?– Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije?Kojim to tačno državnim interesom pravdamo činjenicu da lokalni i entitetski zvaničnici šetaju diplomatskom pozornicom kao da predstavljaju članicu G7? Jesu li išli kao zvaničnici? Privatno? Protokolarno? Kao navijači? Kao publika? Ili je riječ o onom najčešćem odgovoru - zato što mogu, i zato što se putuje na račun platnog spiska koji ne pune oni, nego građani.A putovati - znaju. I mogu. I hoće. Njujork je samo jedna stanica u nizu.Dvojac Čengić - Stojanović ove godine je već iskoristio sve moguće prilike i mogućnosti za putovanje. Pratili su se bh. košarkaši na Eurobasketu na Kipru, navijači su stigli i na gostovanja fudbalske reprezentacije, a Stojanović je stigao odigrati i turnir u tenisu na Braču.I tako, utakmica po utakmica, putovanje po putovanje, protokol po protokol - čovjek se iskreno zapita:<h2>Stiže li se šta?</h2>Imaju li oni radni sto? Ured? Telefon? Plan i program? Ili samo kofer, dnevnice i avionske milje? Da ironija bude veća, dok se oni slikaju ispred zgrade UN-a, njemački ministar vanjskih poslova dolazi u Sarajevo i sastaje se isključivo sa Željkom Cvijanović i Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt).Zašto? Zato što su ostala oba člana Predsjedništva i ministar vanjskih poslova bili „opravdano odsutni“ - čitaj: na putu.To je bosanskohercegovačka politika u praksi: konglomerat neiživljenih skorojevića kojima je vlast pet minuta da se živi „200 na sat“: putovanja, avioni, utakmice, crveni tepisi.Na kraju, pitanje je brutalno jednostavno:Ko sve ovo plaća?I još važnije: Stignu li ti ljudi uopšte išta da urade?<h2>Bosanski sport</h2>Bosanskohercegovački političari odavno su pretvorili službena putovanja u posebnu vrstu sporta. Ne zna se tačno ko vodi u broju preleta, ali konkurencija je žestoka. Jedni obilaze Njujork, drugi navijaju na Kipru, treći nose šalove reprezentacije po Evropi, a svi zajedno troše javni novac kao da je nepresušan.

Njujork, Kipar, gostovanja reprezentacije – bh. zvaničnici pretvorili su javne funkcije u potragu za avionima, protokolima i dnevnicama

Šta u SAD imaju raditi načelnik općine, premijer...: Političari se zabavljali po Njujorku

Centralna izborna komisijasija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) objavila je 14. novembra na Portalu javnih nabavki jedan od najskupljih i najsloženijih tendera u postdejtonskoj historiji – nabavku sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića. Radi se o kapitalnom projektu koji bi, ako se provede kako je planirano, prvi put donio tehnologiju koja bi u značajnoj mjeri suzila prostor za izborne manipulacije.<h2>Višegodišnji projekt</h2>Tender je dio višegodišnjeg projekta modernizacije izbornog procesa, za koji je visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) još početkom godine odobrio 112,5 miliona KM iz profita Centralne banke BiH. Time je praktično riješen najveći problem - finansiranje – koje je mjesecima visilo o koncu zbog političkih blokada i odbijanja državnih institucija da osiguraju novac.CIK pojašnjava da su sve prethodne radnje dovršene: uspješno su provedeni pilot-projekti tokom Lokalnih izbora 2024. godine, izrađena je studija izvodljivosti, a Komisija je u julu donijela odluku o realizaciji projekta. Konačna odluka o nabavci donesena je 9. oktobra.„Za pripremu i provedbu ovog složenog postupka formirana je višečlana komisija koja je, uz podršku domaćih i međunarodnih stručnjaka, izradila kompletnu tendersku dokumentaciju“, saopćeno je iz CIK-a. Tim je radio mjesecima, a u dokumentaciju je uključeno sve – od tehničkih specifikacija do planova za obuku i logistiku.Prema tenderu, BiH će nabaviti 6.000 uređaja za biometrijsku identifikaciju i 6.000 skenera glasačkih listića, uključujući rezervne uređaje za nepredviđene situacije. Pored same opreme, nabavka obuhvata softverske licence, potrošni materijal, tehničku podršku, glasačke kutije sa integriranim skenerima, kao i vanjske baterije za rad na udaljenim biračkim mjestima. Kompanija koja dobije posao bit će odgovorna za transport, instalaciju, konfiguraciju i povrat opreme, ali i za obuku trenera i kompletne izborne administracije.Procijenjena vrijednost nabavke je 75,2 miliona KM bez PDV-a, odnosno gotovo 88 miliona KM s PDV-om. Radi se o otvorenom postupku, a ugovor će biti zaključen na period od četiri godine. Tenderska dokumentacija dostupna je do 9. decembra, dok je rok za prijem ponuda 30. decembar u 14.00 sati. Otvaranje ponuda zakazano je istog dana u 14.15.<h2>Smanjenje zloupotreba</h2>Podsjetimo, visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) donio je odluku o uvođenju elektronskog skeniranja glasova u BiH. U studiji iz februara na koju se pozvao, navodi se da bi biometrijsko prepoznavanje birača „značajno smanjilo mogućnost lažnog predstavljanja i višestrukog glasanja“, dok bi skeniranje listića omogućilo drastično brže brojanje, eliminaciju ljudske greške i bržu objavu rezultata. Automatizacija procesa, tvrdi se, smanjit će i administrativne troškove.

Predstavnički dom usvojio budžet u iznosu od 1,5 milijardi KM: Na redu Dom naroda PSBiH


„Iako je riječ o visokom početnom ulaganju, ostvarena efikasnost i uštede opravdavaju trošak“, piše u dokumentu. Uspješni pilot projekti iz 2024. godine, dodaje se, pokazali su da je tehnologija primjenjiva i da donosi korist.<h2>Efikasan izborni proces</h2>Iz CIK-a poručuju da je cilj projekta jednostavan, ali ključan: „obezbijediti siguran, transparentan i efikasan izborni proces u BiH“.Ako se tender provede bez opstrukcija, Opći izbori 2026. godine mogli bi biti prvi u historiji BiH u kojima će svako biračko mjesto imati vlastiti skener i sistem biometrijske identifikacije, što bi predstavljalo najveći tehnološki skok izbornog sistema od rata do danas.

Prema tenderu, BiH će nabaviti 6.000 uređaja za biometrijsku identifikaciju i 6.000 skenera glasačkih listića

CIK pokreće najveću modernizaciju glasanja u historiji BiH: 88 miliona KM za poštenije izbore

Američki kongresmeni Gregori Miks (Gregory W. Meeks) i Bil Kiting (Bill Keating) uputili su oštro pismo sekretaru Trezora Skotu Besentu (Scott Bessent) i državnom sekretaru Marku Rubiju (Marco Rubio), tražeći hitno objašnjenje zbog odluke Trampove administracije da Milorada Dodika, članove njegove porodice i desetine najbližih saradnika ukloni s američke liste sankcionisanih osoba (SDN lista). Odluka donesena 29. oktobra izazvala je snažne reakcije u Vašingtonu, a dvojica kongresmena upozoravaju da se radi o opasnom presedanu koji podriva dugogodišnju američku politiku prema Bosni i Hercegovini.<h2>Osjećaj nekažnjivosti</h2>U pismu se navodi da su Sjedinjene Države tri decenije podržavale i jačale Dejtonski mirovni sporazum, te da je ukidanje sankcija Dodiku “suprotno dvostranačkoj vanjskoj politici” koja je decenijama bila osnova američkog angažmana na zapadnom Balkanu. Miks i Kiting poručuju da je time “dodikovskim destabilizatorima” u Republici Srpskoj dat osjećaj nekažnjivosti, te otvoren prostor za nastavak secesionističke retorike i potkopavanje suvereniteta i multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine.

U pismu se posebno naglašava da Dodik ni nakon višestrukih upozorenja, sankcija i nedavne potvrđene presude Ustavnog suda BiH - koji mu je izrekao godinu zatvora, zamjenjivu novčanom kaznom, i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja - nije promijenio svoje ponašanje. Upravo suprotno, ocjenjuju da on i dalje aktivno podriva Dejton i pravni poredak BiH. Posebna pažnja posvećuje se i njegovoj porodici, prije svega sinu Igoru i kćerki Gorici, za koje kongresmeni tvrde da su “koruptivnim vezama i zloupotrebom političkog utjecaja” profitirali na štetu građana, te i dalje predstavljaju dio iste mreže moći koja destabilizira BiH.

Politički analitičar Adnan Huskić u izjavi za „Avaz“ ističe da pismo otkriva duboke pukotine unutar američkog sistema vlasti.<h2>Manjak komunikacija</h2>- Ovo govori o ozbiljnom manjku komunikacije između Kongresa i Bijele kuće. Zanimljivo je da pismo nije upućeno predsjedniku, što pokazuje da se odluka donosila na nižim nivoima. Republikanski Kongres koristi ovu temu kako bi vratio dio političke moći koju je novo rukovodstvo prepustilo Bijeloj kući - kaže Huskić.

Profesor Elmir Sadiković za „Avaz“ podsjeća da je ovakvo ukidanje sankcija “dramatičan zaokret” u odnosu na politiku svih prethodnih američkih administracija.- Sankcije se ukidaju kad nestanu razlozi za njihovo uvođenje. Ovdje toga nema. Ključno pitanje je šta je dogovor između Trampove administracije i Željke Cvijanović - kaže on.

Konačni odgovor Vašingtona na ovo pitanje mogao bi u velikoj mjeri odrediti budući američki angažman u BiH - i pokazati da li je politika prema Dodiku postala ad hoc izuzetak ili novi kurs.<h2>Pet ključnih pitanja</h2>Miks i Kiting zahtijevaju da Trezor i State Department do 26. novembra dostave odgovore na pet ključnih pitanja: zbog čega su Dodik i njegovi saradnici uklonjeni sa sankcija, kakvu su promjenu u ponašanju pokazali, kako taj potez unapređuje interese SAD na zapadnom Balkanu, te na koji način doprinosi stabilnosti i teritorijalnom integritetu BiH. Kongresmeni posebno traže da administracija objasni kako planira “nametnuti dodatne troškove Dodiku zbog njegovih destabilizirajućih aktivnosti”, ukoliko je već povukla sankcije koje su predstavljale glavni instrument američkog pritiska.

Kongresmeni Miks i Kiting traže objašnjenje za “opasan presedan” koji prijeti stabilnosti BiH

Šta je Trampova administracija 
dogovorila s Dodikom?

Grad Sarajevo poništio je postupak javne nabavke za organizaciju javnog dočeka Nove godine 2026., koji je vođen kao pregovarački postupak bez objave obavještenja, saznaje Avaz na osnovu službenog dokumenta Gradske uprave.

Nabavka je obuhvatala usluge javnog dočeka – angažman izvođača, muzičkih sastava i kompletnog zabavnog programa – a kao razlog poništenja navedeno je da “nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva”. Prema dokumentu, zaprimljena je samo jedna ponuda, ali ponuđač nije ispunio osnovni proceduralni uslov: nije preuzeo tendersku dokumentaciju, odnosno zvanični Poziv za dostavljanje zahtjeva za učešće

Zbog nepreuzimanja dokumentacije, ponuđač je automatski smatran nekvalifikovanim, čime je onemogućeno dalje učešće u postupku. Grad je, postupajući po članu 69. stav (2) tačka d) Zakona o javnim nabavkama BiH, donio odluku o poništenju kompletnog postupka.

Postupak se odnosio na zabavne usluge (JRJN 92312100-2), a posao se trebao dodijeliti po kriteriju najniže cijene. Nabavka je vođena po osnovu pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja, pozivajući se na “suštinske i dokazive tehničke razloge, odnosno zaštitu ekskluzivnih prava”.Prošle sedmice je objavljeno da će hrvatska pjevačica Jelena Rozga uvest će Sarajlije i brojne turiste u Novu godinu na javnom dočeku koji će ovaj put biti organizovan iza Sarajevo City Centra.Sada ostaje nejasno da li će do Nove godine uspjeti provesti sve procedure neophodne za organizaciju dočeka.

Kao razlog poništenja navedeno je da “nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva

Sinoć je u Mostaru ubijena moja drugarica. Čuli smo se prije nekoliko dana. Rođena je u Kalesiji. I radili smo zajedno neke stvari. Živjela je u Sarajevu jedno vrijeme gdje je predavala u školi. Onda je našla međunarodni posao koji joj je omogućavao da bira mjesto gdje će živjeti. Izabrala je Mostar. Nagovarao sam je da ostane u Sarajevu. Nije ga nikad voljela. Žalila se da joj grad hladan i su joj ljudi ovdje arogantni i „nafurani“. Bila je blaga i nenametljiva, a opet živa, borbena, svoja.U Mostar je otišla da živi prije možda neke 2 godine. Za razliku od Sarajeva, u Mostaru je govorila u superlativima. Ovog tipa što je upoznala je nedavno. Nije mi puno govorila o njemu, rijetko smo se čuli u zadnje vrijeme, ali samo je napisala je sretna. Očito da nije vidjela da je s neuračunljivim monstrumom. Ili je vidjela, ali prekasno. Čekao ju je da se vrati u Mostar, s pištoljem. Bježala je za svoj život. Utrčala je u kafanu, pokušala da se sakrije u wc. Bijedni gad ju je sustigao i upucao. I nije to bilo tek tek u afektu. Ovo je dobro smišljen i organizovan čin ubistva. Da je pi**etina makar bila toliko hrabra da sebi presudi pa da ovaj svijet oslobodi od smeća za koje je šteta što se ikad rodilo. I sad će taj isti bijednik, to jadno, kukavno ništa od čovjeka, narednih decenija živjeti na toplom, hranjen i čuvan o trošku ljudi koji vrijede hiljadu puta više od njega.Takvo i slično smeće masovno se oko nas uzgaja, a igra sudbine samo čeka trenutak kada će nježne i krhke sujete tih emotivno neuračunljivih kromanjonaca ponovo biti povrijeđene do mjere da neka nevina žena ostane bez svog životaA nje više nema.Nemam nikakav zaključak. Samo prazninu koja je ostala nakon što se stvarnost srušila kao zid od trulog drveta. Samo potrebu da ovo izbacim iz sebe, jer ako ne zapišem - možda ću se uvjeravati da se nije desilo.Neka joj je laka zemlja. Bila je bolja od svijeta koji ju je dočekao.

Očito da nije vidjela da je s neuračunljivim monstrumom. Ili je vidjela, ali prekasno

Sinoć je u Mostaru ubijena Aldina Jahić: "Bila je bolja od svijeta koji ju je dočekao"

Od 16. do 21. novembra Kamerni teatar 55 bit će domaćin devetog izdanja Internacionalnog festivala “Dani Jurislava Korenića”, manifestacije koja već skoro deceniju okuplja najbolje teatarske produkcije iz Bosne i Hercegovine i regije. Ovaj festival, posvećen osnivaču Kamernog teatra i velikanu bh. teatarske scene Jurislavu Koreniću, ističe se posvećenošću glumačkoj igri, što ostaje njegova temeljna ideja i ovog novembra.

Na javni poziv za učešće u ovogodišnjem izdanju festivala pristiglo je 85 prijava iz BiH, Srbije, Hrvatske i drugih zemalja regiona, što je jedan od najvećih odziva do sada. U zvaničnu selekciju uvršteno je pet predstava: dvije iz Bosne i Hercegovine, dvije iz Srbije i jedna iz Hrvatske. Selekciju je ove godine radila mlada rediteljica Ajla Bešić, koja je posebno istakla raznolikost pristupa i autentičnu posvećenost umjetnosti glume kod odabranih ostvarenja.<h2>Pet predstava</h2>Ovogodišnja selekcija donosi širok raspon estetika, tema i formi – od intimnih monodrama do kompleksnih ansambl-predstava. Ipak, sve ih povezuje naglasak na preciznoj, emocionalnoj i zreloj glumačkoj izvedbi.<h2>Predstave iz Bosne i Hercegovine</h2>Prva bh. predstava u selekciji je “Kiselina” Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, prema tekstu Asje Krsmanović i u režiji Nermina Hamzagića. Predstava istražuje složenu dinamiku porodičnih odnosa u trenucima suočavanja sa smrću, otvarajući prostor za emotivno snažnu glumačku igru i kompleksna psihološka preispitivanja.Druga je predstava “Pevanje i ćutanje Sofke Nikolić” Gradskog pozorišta Bijeljina, nastala prema tekstu Milivoja Mlađenovića, u režiji Sonje Petrović. Ovo poetsko-scensko ostvarenje kroz lik legendarne pjevačice Sofke Nikolić spaja prošlost i sadašnjost, oblikujući intimnu glumačku ispovijest u kojoj se emotivni naboj prepliće s historijskom rekonstrukcijom.Predstave iz SrbijeIz Srbije dolazi predstava “Sjaj zvezda na plafonu” Malog pozorišta “Duško Radović”, u režiji Damjana Kecojevića, nastala prema romanu švedske autorice Juhane Tidel. Predstava progovara o odrastanju u sjeni majčine teške bolesti – temi koju nosi snažna dječija perspektiva, interpretirana kroz izuzetno suptilne glumačke transformacije.Drugi srbijanski naslov je savremena drama “Sve dobre barbike”, koprodukcija „Hartefakta“, SARTR-a i „Realstagea“, u režiji Đorđa Nešovića. Predstava secira svakodnevne borbe mladih žena, granice njihovog intimnog i javnog prostora, identitet, pritiske okoline i pitanje autonomije, pri čemu se glumački ansambl oslanja na izrazito dinamičan i fizički zahtjevan izraz.<h2>Predstava iz Hrvatske</h2>Iz Hrvatske stiže monodrama “Ljudski glas” Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, nastala prema tekstu Jeana Cocteaua, u režiji Juga Đorđevića. Radi se o snažnom glumačkom solističkom poduhvatu u kojem glumica kroz telefonski razgovor otkriva cijelu dramu emocionalnog raspada jedne ljubavne veze. Suptilnost, preciznost i psihološka dubina ove predstave naglašavaju smisao festivala – gluma kao centralni teatarski čin.<h2>Selektorica Festivala Ajla Bešić</h2>Selektorica devetog izdanja Festivala Ajla Bešić (1999.) iz Zenice, diplomirala je multimedijalnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a trenutno završava master studije fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti. Režirala je performanse i nekoliko predstava, uključujući zapaženi “Podroom” (SARTR i Realstage, 2025.) i “Limuni Limuni Limuni Limuni Limuni” (BNP Zenica, 2024.).Njen izbor za ovogodišnju selekciju donosi spoj mladalačke energije, profesionalne studioznosti i vrlo jasne usmjerenosti na glumačku suštinu teatarske umjetnosti.<h2>Uspomena na Korenića</h2>Na konferenciji za medije direktor Kamernog teatra 55 Vedran Fajković podsjetio je da je Festival posvećen utemeljitelju pozorišta Jurislavu Koreniću.– “Dani Jurislava Korenića“ festival je posvećen umjetnosti glume. Sama specifičnost scene Kamernog teatra 55 pruža glumcu mogućnost igranja krupnog kadra na sceni, što je rijetko u klasičnim pozorištima - kazao je Fajković.Glumica Jasna Ornela Bery, članica žirija, prisjetila se Korenića kao “nasmijanog, empatičnog čovjeka koji je imao ljubav i razumijevanje za ljude i umjetnost”.Glumac Zijah Sokolović, također član žirija, evocirao je uspomene na zajednički rad s velikim rediteljem i naglasio važnost historije Kamernog teatra:– Kamerni teatar su gradile desetine glumaca čijih se uloga i predanosti danas malo ko sjeća. Ali oni su ugradili sebe u ovo pozorište.<h2>"Avaz"“ partnerska kuća Festivala</h2>„Dnevni avaz“ je i ove godine medijski partner Festivala, a nagradu za najbolju predstavu — Avazov zmaj — dodijelit će novinar i urednik „Avaza“ Danijal Hadžović.<h2>Žiri i nagrade</h2>O najboljim ostvarenjima Festivala odlučivat će stručni žiri u sastavu: Zijah Sokolović, Jasna Ornela Bery, Stela Mišković, Osman Arslanagić i Ivan Planinić.Dodijelit će se sljedeće nagrade:- Nagrada Dragan Jovičić za najboljeg glumca- Nagrada Dragan Jovičić za najbolju glumicu- Nagrada Jurislav Korenić za najbolju režiju- Nagrada Žan Marolt za najboljeg mladog glumca- Nagrada Žan Marolt za najbolju mladu glumicu- Nagrada publike za najbolju predstavu- Avazov zmaj za najbolju predstavu Festivala<h2>Okrugli stol</h2>Publika će nakon svake izvedbe imati priliku učestvovati u okruglim stolovima koje vodi dramaturginja Asja Krsmanović, čime se Festival dodatno otvara za dijalog, analizu i razmjenu dojmova.Festival će biti zatvoren koncertom obnovljenog Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55, čime će se simbolično podsjetiti na muzičko-teatarsku tradiciju kojom se ovo pozorište ponosi još od vremena Jurislava Korenića.

Festival okuplja najbolje regionalne predstave, uz partnersku podršku „Avaza“

"Dani Jurisava Korenića": Prestižna manifestacija

Hotentoti u Skenderiji: S onakvim navijanjem ne pripadate Sarajevu, a ni košarci

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XIII dio): Uspon Željezničara, ujedinjenje i nova era

Četvrti tender raspisan: Grad Sarajevo ponovo traži organizatora za doček Nove godine

Ponovo poništen tender: Da li će biti dočeka Nove godine u Sarajevu?

Babalj okrenuo leđa sali: Dok traje rasprave o ozbiljnim temama, on ugodno ćaska sa Zvizdićem

Kako je uz pomoć proizvoda nove kategorije broj pušača sveden na minimum: Švedski model koji mijenja Evropu

Šta je nama Dan državnosti danas: Datum koji jedni slave, drugi negiraju, a većina ne razumije

Dodikov plan pukao: Da je bio kandidat, Stanivuković bi pomeo SNSD

Kako je Dejton zaustavio rat, ali i zamrznuo Bosnu i Hercegovinu: Trijumf realpolitike i poraz izgradnje države

Završeno deveto izdanje "Dana Jurislava Korenića": "Avazov zmaj" otišao u ruke predstavi "Sjaj zvijezda na plafonu"

Šta u SAD imaju raditi načelnik općine, premijer...: Političari se zabavljali po Njujorku

CIK pokreće najveću modernizaciju glasanja u historiji BiH: 88 miliona KM za poštenije izbore

Šta je Trampova administracija dogovorila s Dodikom?

Poništena javna nabavka Grada Sarajeva za javni doček Nove godine 2026.: Da li će ga uopšte stići organizirati?

Sinoć je u Mostaru ubijena Aldina Jahić: "Bila je bolja od svijeta koji ju je dočekao"

Deveto izdanje Festivala "Dani Jurislava Korenića": Festival koji slavi umjetnost glume

Hotentoti u Skenderiji: S onakvim navijanjem ne pripadate Sarajevu, a ni košarci

Historija fudbala u Bosni i Hercegovini (XIII dio): Uspon Željezničara, ujedinjenje i nova era

Četvrti tender raspisan: Grad Sarajevo ponovo traži organizatora za doček Nove godine

Ponovo poništen tender: Da li će biti dočeka Nove godine u Sarajevu?

Babalj okrenuo leđa sali: Dok traje rasprave o ozbiljnim temama, on ugodno ćaska sa Zvizdićem

Kako je uz pomoć proizvoda nove kategorije broj pušača sveden na minimum: Švedski model koji mijenja Evropu

Šta je nama Dan državnosti danas: Datum koji jedni slave, drugi negiraju, a većina ne razumije

Dodikov plan pukao: Da je bio kandidat, Stanivuković bi pomeo SNSD

Kako je Dejton zaustavio rat, ali i zamrznuo Bosnu i Hercegovinu: Trijumf realpolitike i poraz izgradnje države

Završeno deveto izdanje "Dana Jurislava Korenića": "Avazov zmaj" otišao u ruke predstavi "Sjaj zvijezda na plafonu"

Šta u SAD imaju raditi načelnik općine, premijer...: Političari se zabavljali po Njujorku

CIK pokreće najveću modernizaciju glasanja u historiji BiH: 88 miliona KM za poštenije izbore

Šta je Trampova administracija dogovorila s Dodikom?

Poništena javna nabavka Grada Sarajeva za javni doček Nove godine 2026.: Da li će ga uopšte stići organizirati?

Sinoć je u Mostaru ubijena Aldina Jahić: "Bila je bolja od svijeta koji ju je dočekao"

Deveto izdanje Festivala "Dani Jurislava Korenića": Festival koji slavi umjetnost glume