Ako se stvari posmatraju hladno i bez političkih simpatija, jedna činjenica se teško može osporiti – Jelena Trivić i Draško Stanivuković trenutno jesu najprepoznatljivija i najjača imena opozicije u Republici Srpskoj.<h2>Traženje alternative</h2>Njihova kandidatura, bilo za predsjednika RS ili člana Predsjedništva BiH, imala bi realnu težinu i potencijal da mobiliše biračko tijelo koje traži alternativu vlasti SNSD-a. U tom smislu, prijedlog koji dolazi iz Stanivukovićevog političkog kruga nije bez logike.Ali politika u RS rijetko funkcioniše po principu čiste logike.Jer, paralelno s tim, postoji i druga jednako važna činjenica – Srpska demokratska stranka (SDS) i dalje je pojedinačno najjača opoziciona stranka. Bez obzira na nedostatak harizmatičnog lidera ili “zvučnog” kandidata, njihova infrastruktura, terenska mreža i biračka baza ostaju ključni faktor svake ozbiljne izborne računice.I tu dolazimo do suštine problema.Da bi opozicija imala šansu, SDS bi morao pristati da podrži kandidate koji ne dolaze iz njihovih redova. Drugim riječima – da popusti. A pitanje koje visi u zraku jeste: da li je ta stranka spremna na takav ustupak?Istovremeno, ni druga strana nije bez vlastitih ambicija.<h2>Momentum popularnosti</h2>Stanivukovićev politički blok očito računa na momentum popularnosti i želi kapitalizirati činjenicu da imaju najvidljivija lica opozicije. Njihova računica je jednostavna – birači ne glasaju za stranačku infrastrukturu, nego za ljude.No, ta logika ima ograničenje: bez organizacije na terenu, ni najjače ime ne znači mnogo.Dodatni sloj komplikacije unosi Nebojša Vukanović, koji je već najavio kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Njegova politička pozicija, bliža SDS-u nego Stanivukoviću, dodatno fragmentira opozicioni prostor i smanjuje šanse za jedinstven nastup.<h2>U prevodu – opozicija u RS danas ne vodi jednu bitku, nego nekoliko paralelnih. Jednu protiv vlasti, i nekoliko unutar sebe. Sastanak u Banjoj Luci mogao bi biti prvi ozbiljan test političke zrelosti opozicionih aktera. Ne u smislu ko će biti kandidat, nego u smislu ko je spreman staviti zajednički cilj ispred ličnih i stranačkih ambicija.&nbsp;Neumoljiva matematika</h2>Jer matematika je neumoljiva: podijeljena opozicija nema kapacitet da ugrozi SNSD. Zato je pravo pitanje svih pitanja jednostavno – hoće li neko prvi popustiti? Ako odgovor bude negativan, izborni rezultat će, kao i mnogo puta do sada, biti poznat i prije nego što kampanja ozbiljno počne.

Infrastruktura protiv popularnosti – opozicija na testu zrelosti

Trivić i Stanivuković najjači kandidati, ali bez SDS-a nema pobjede

Postoje trenuci u sportu kada rezultat nije samo rezultat. Kada pobjeda nije samo pobjeda. Kada se, kroz devedeset minuta igre, razbije čitav jedan narativ – i o ekipi, i o državi, i o čovjeku. Takav trenutak Bosna i Hercegovina je doživjela pod vodstvom Sergeja Barbareza.Jer, kada smo čuli da je postavljen za selektora, ruku na srce - malo ko je vjerovao. Nakon godina lutanja, poraza, razočarenja i poniženja – uključujući i gubitke od reprezentacija poput Luksemburga koje smo nekada smatrali statističkom greškom – javnost je bila ogorčena, skeptična i umorna. Kada je Barbarez imenovan za selektora, dominirala su pitanja, sumnje i podozrenje. Nije imao neko naročito trenersko iskustvo niti rezultate u toj branši, samo dugogodišnje kritike na račun Saveza i status igračke legende bh. tima.Postaviti Barbareza bio je rizik s kojim smo računali da će se nastaviti trend razočarenja i poraza. I još nešto: bio je čovjek kojeg je čaršija sve više radije procjenjivala po privatnom životu nego po fudbalu. Njegov odnos s medijima, često direktan i bez rukavica, dodatno je podizao tenzije. U takvoj atmosferi, malo ko je bio spreman da mu da vrijeme. Još manje – povjerenje. Blijedo izdanje u Ligi nacija i brutalan poraz od Njemačke 7:0 kao da su bili najava nove katastrofe.A onda su došle kvalifikacije koje su promijenile sliku reprezentacije. Barbarez je jasno postavio kriterije – forma, disciplina i uloga u timu bili su važniji od imena. U ekipu je uveo nekoliko mlađih igrača koji su brzo dobili konkretne minute i odgovornost, umjesto da ostanu samo “projekat za budućnost”.Reprezentacija je počela igrati direktnije i organizovanije, s jasnim zadacima u svakoj liniji. Nije se čekala greška protivnika, nego se pokušavalo nametnuti ritam. Umjesto lutanja i improvizacije, vidio se plan – i u odbrani i u napadu. U takvom sistemu novi igrači su isplivali jer su imali prostor i povjerenje, a ekipa je počela funkcionisati kao cjelina, a ne kao skup pojedinaca. Dječaci za koje nismo ni znali da postoje do prije godinu, danas su naši heroje.Imena poput Alajbegovića, Dedića, Bajraktarevića i Tarika Muharemovića više nisu samo potencijal – postali su kičma reprezentacije. To nije slučajnost. To je sjajna selekcija i to je vizija.I to je hrabrost. Rezultati su došli kao posljedica. Kvalifikacije su odigrane na nivou koji dugo nismo vidjeli. Bosna i Hercegovina nije bila prolaznik – bila je kandidat za prvo mjesto u grupi. Dvije pobjede nad Rumunijom, sigurna igra protiv Kipra, nesretan poraz protiv Austrije u Zenici i nesretno primljen gol u Beču za 1:1 – pokazali su kontinuitet i stabilnost – sve ono što je godinama nedostajalo.A onda baraž. Prvo Vels. Težak, čvrst, neumoran, brz, neugodan. Prošli smo. Vratili se iz minusa. Izjednačili. Pobijedili na penale. Možda po prvi smo pred očima u bh. dresu gledali momke, mlade, „neiskusne“, koji ne pokleknu kad gube, nego zagrizu, stignu, a onda na penalima hladnokrvno prelome. Je li to bio samo trenutak sreće i odvažnosti? Ne, to je bio kontinuitet.Jer na putu za Svjestsko prvenstvo stajala je još i Italija. Četverostruki prvak svijeta. Fudbalska aristokratija. Ekipa koja ovakve utakmice igra kao rutinu. I tu se desilo ono što će ostati zapisano kao najveća utakmica u historiji bh. fudbala.Bosna i Hercegovina je pobijedila. Ponovo je gubila 1:0 nakon vlastite greške, ponovo izjednačila i ponovo hladnokrvno riješila penale u svoju korist pogodivši sva četiri udarca. Peti im nije bio ni potreban. Sjećate se one vječite priče „malo je falilo“. E ovim momcima više ne fali malo. Oni ključne i kritične trenutke okreću u svoju korist.Bosna je po drugi put otišla na Svjetsko prvenstvo. I to kako. Ova reprezentacija, iako nikada mlađa i objektivno slabija od one koju je Safet Sušić vodio 2014. godine, igra fudbal koji ima identitet. Igra sa srcem. Grize. Bori se. Ne odustaje. Vraća se kad gubi i na kraju pobjeđuje. Taktika na terenu nije loša, ali ovdje je presudio mentalitet. A mentalitet dolazi odozgo.Kao što je nekada bio kapiten na terenu, Barbarez je danas kapiten na klupi. Njegova energija, tvrdoglavost i vjera prenijeli su se na ekipu. I prvi put nakon dugo vremena, reprezentacija ne izgleda kao skup pojedinaca – nego kao tim oblikovan po karakteru svog vođe.I tu dolazimo do onog najvažnijeg. Ovom čovjeku dugujemo izvinjenje. Jer nismo vjerovali. Jer smo sudili prije nego što je počeo. Jer smo tražili razloge za sumnju, umjesto da damo šansu za dokaz. A on je uradio ono što mnogi prije njega, sa jačim ekipama i većim iskustvom, nisu uspjeli. U svojim prvim kvalifikacijama.Zato danas, uz sve analize, statistike i emocije – ostaje jedna jednostavna rečenica:Hvala, Sergeje.

Sudili smo mu prije nego što smo mu dali šansu i na sreću - pogriješili

Ovom čovjeku dugujemo izvinjenje i – hvala

Zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak podijelio je na društvenim mrežama zanimljive reakcije koje je, kako navodi, čuo u kafani tokom gledanja utakmice između Bosne i Hercegovine i Italije.Crnadak je izdvojio dva komentara koja su, prema njegovim riječima, izazvala najviše pažnje i smijeha među prisutnima.

- Komentator kaže da je Gattuso izjavio da će odseliti iz Italije ako ispadnu, a jedan od gostiju dobacuje: ‘Ima dobar plac u Kuljanima! - naveo je Crnadak.Drugi komentar bio je još direktniji: “Pa, ovi Italijani su gori od nas!”, prenio je atmosferu iz kafane.Na kraju svoje objave, Crnadak je uputio i poruku podrške reprezentaciji Bosne i Hercegovine pred nastavak takmičenja u Sjedinjenim Američkim Državama.- Srećno momcima u Americi - poručio je.Objava je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su korisnici dijelili slične anegdote i slavili veliki uspjeh reprezentacije BiH.

Crnadak je izdvojio dva komentara koja su, prema njegovim riječima, izazvala najviše pažnje i smijeha među prisutnima.

Crnadak prenio atmosferu iz kafane u Banjoj Luci: Za Gatusa ima plac u Kuljanima

Postoji nešto duboko simbolično u tome da Bosna i Hercegovina svoju sudbinu opet rješava kroz baraž. Kao da nam je historijski zapisano da nikada ne idemo direktno, nego uvijek kroz dodatni krug patnje, neizvjesnosti i kolektivnog stresa.No, ovo je jedan od najvećih izazova dosad. Nasuprot BiH stoji četverostruki prvak svijeta, simbol fudbalske aristokratije, ekipa koja je navikla da ovakve utakmice igra kao rutinu. A nasuprot njih stoji nikad mlađa, ali čini se i nikad potentnija bh. ekipa koja u ogromnoj mjeri pokazuje ono što je prethodnim generacijama uglavnom nedostajalo – m*da. Kada se gubi, onda se napada i preokreće, a ne poklekće, a kada se izvode penali, onda „znaju da će pogoditi“.I tu dolazimo do suštine: ovo nije samo utakmica. Ovo je sudar dva mentaliteta. Jer Italija će vjerovatno igrati onako kako Italija uvijek igra – hladno, strpljivo, bez panike. Njihov plan postoji i kada vode i kada gube. Kod njih nema lutanja, nema improvizacije, nema “haj'mo sad na silu”. Oni čekaju grešku, i kad je dobiju – kazne je.BiH, s druge strane, prvi put nakon dugo vremena ne izgleda kao skup dobrih pojedinaca koji čekaju inspiraciju jednog čovjeka. Ovo više nije reprezentacija koja traži spasioca. Ovo je ekipa koja vjeruje da sama može prelomiti utakmicu. I to je možda najveća promjena u odnosu na sve prethodne cikluse.Ranije smo gubili utakmice koje smo morali dobiti jer smo igrali sa strahom da ih ne izgubimo. Danas ova ekipa izgleda kao da nema taj luksuz. Igra se na rizik, na energiju, na osjećaj da je svaki napad prilika, a ne opasnost.Naravno, romantika ima svoje granice. Protiv Italije ne prolaze naivnosti. Svaka izgubljena lopta u pogrešnoj zoni, svako kasno zatvaranje, svaka sekunda nepažnje – to su detalji koji na ovom nivou odlučuju utakmicu. I upravo tu će se vidjeti koliko je ova nova generacija zaista sazrela.Ali postoji jedna stvar koja ide u korist BiH, a koju statistike ne bilježe. Ova ekipa ne izgleda impresionirano. Nema onog starog kompleksa “velikog protivnika”, nema spuštenih ramena prije početka. Ima nešto drugo – tiha drskost. Onaj stav da se protivnik poštuje, ali se ne priznaje unaprijed. I zato je ovo možda prvi baraž u kojem BiH ne ulazi kao autsajder u vlastitoj glavi.Ako Italija dobije – bit će to logika. Ako BiH dobije – bit će to karakter. A ponekad, u jednoj utakmici, karakter vrijedi više od cijele historije.

Mlada i drska bh. reprezentacija protiv hladne italijanske rutine – utakmica u kojoj karakter može vrijediti više od historije

Sad ili nikad

ko je slabo gledana televizija prvi i najvidljiviji kanal iranskog prisustva, onda su kulturne i obrazovne institucije njegov dugoročni temelj. Upravo tu Iran u Bosni i Hercegovini djeluje najtiše – ali i najupornije.<h2>Afirmacija islamske države</h2>U Sarajevu već godinama djeluje Iranski kulturni centar, koji organizira izložbe, filmske projekcije, promocije knjiga i različite kulturne događaje. Na prvi pogled, riječ je o standardnoj kulturnoj diplomatiji kakvu provode mnoge države. Međutim, razlika je u sadržaju i kontekstu – programi su gotovo isključivo usmjereni na afirmaciju iranskog društvenog modela, uz naglašenu ideološku komponentu.Kultura, u tom smislu, nije neutralna. Ona postaje produžetak politike.Sličnu funkciju imaju i obrazovne institucije. Posebnu pažnju javnosti privukao je Perzijsko-bosanski koledž nadomak Sarajeva, u vlasništvu Islamske Republike Iran. Fotografije iz škole na kojima se vidi portret Kasema Solejmanija (Qasem Soleimani) otvorile su pitanje kakve se vrijednosti i simboli prenose učenicima.Iako uprava škole izbjegava javne odgovore, činjenica da se u obrazovnom prostoru pojavljuju figure koje su na Zapadu označene kao sigurnosna prijetnja, jasno ukazuje da ovdje nije riječ samo o obrazovanju, već i o ideološkom pozicioniranju.Iranski utjecaj u BiH ne ide direktno kroz političke stranke – tu je, kako pokazuju i analize, uglavnom slab i ograničen. Umjesto toga, djeluje kroz mrežu vjerskih, humanitarnih i nevladinih organizacija.Tokom i nakon rata, Iran je u BiH izgradio određeni broj kontakata unutar religijskih i humanitarnih struktura. Danas su ti kanali znatno suženi, dijelom i zbog pritiska Zapada, ali nisu potpuno nestali.Dio tog utjecaja održava se kroz stipendije, obrazovne razmjene i vjerske programe. Mladi ljudi iz BiH povremeno odlaze na školovanje u Iran, gdje, osim formalnog obrazovanja, dolaze u kontakt i s ideološkim narativima režima. To nije masovna pojava, ali jeste kontinuirana.I upravo u tom kontinuitetu leži ključ: iranski pristup nije zasnovan na brzom političkom prodoru, nego na dugoročnom oblikovanju percepcije kroz male, ali stabilne kanale.Ti kanali potom jednog dana dovode do demonstranata koji organizuju proteste za Iran i u javnost plasiraju najpozitivniju sliku o njegovom režimu.Na političkom nivou, odnosi BiH i Irana danas su – formalno gledano – korektni, ali suštinski marginalni. Postoje bilateralni sporazumi, povremene posjete i diplomatski kontakti, ali bez ozbiljnijeg strateškog partnerstva.Ipak, pojedini potezi povremeno izazivaju pažnju. Susreti bh. zvaničnika s iranskim predstavnicima, poput vojnog izaslanika ili vladinih glasnogovornika, redovno izazivaju reakcije zapadnih partnera.

To pokazuje da Iran, iako slab u ekonomskom i političkom smislu u BiH, ostaje osjetljivo pitanje u širem geopolitičkom kontekstu.Jer Bosna i Hercegovina nije izoliran prostor – ona je dio šireg sigurnosnog i političkog sistema u kojem se svaki kontakt s akterima pod sankcijama pažljivo prati.<h2>Ograničen domet, ali jasna namjera</h2>U konačnici, iranski utjecaj u Bosni i Hercegovini danas je – realno – ograničen. Nema značajne ekonomske razmjene, nema političkih savezništava, niti ozbiljnog društvenog uporišta.

Sahar TV: Slabo gledan kanal iranske državne televizije

Iranski utjecaj u BiH: Državna televizija kao alat propagande i oblikovanja narativa

Ali to ne znači da ne postoji.On se ne manifestira kroz spektakularne poteze, nego kroz niz sitnih, gotovo neprimjetnih aktivnosti: medijski sadržaj, kulturne programe, obrazovne inicijative i simboličke poruke.To je „soft power“ u svom najčišćem obliku – spor, strpljiv i često potcijenjen. I možda upravo zato opasan.<h2>Tihi utjecaj</h2>Jer dok se pažnja javnosti fokusira na velike sile i otvorene sukobe, utjecaj koji se gradi tiho – kroz sadržaj, obrazovanje i narative – ostaje ispod radara. A upravo tu se dugoročno oblikuju stavovi. U vremenu kada se geopolitika sve više seli iz institucija u medije, kulturu i svakodnevni život, pitanje iranskog prisustva u BiH više nije samo pitanje vanjske politike. To je pitanje informacione sigurnosti. I pitanje ko zapravo priča priču koju slušamo.

ako politički i ekonomski marginalan, iranski utjecaj opstaje kroz kulturu, obrazovanje i pažljivo oblikovane narative

Iranski utjecaj u BiH: Kulturni centri, škole i tiha propaganda za osvajanje bosanskih duša

Ako postoji nešto što savršeno ilustrira stanje bh. politike, onda je to saga o zakonu o Sudu Bosne i Hercegovine – beskrajna, zamorna i na kraju potpuno besmislena.<h2>Ponovo novo</h2>Zastupnik Naše stranke u Parlamentarnoj skupštini BiH Predrag Kojović ponovo je uputio novi prijedlog zakona. Novi pokušaj, nova ambalaža, ali suštinski ista priča. Ovaj put zakon nosi nešto ozbiljniji i ambiciozniji naziv – „Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine i Apelacionom sudu Bosne i Hercegovine“ – kao da će promjena imena riješiti ono što politika godinama ne može.Podsjetimo, prethodni Kojovićev prijedlog doživio je sudbinu koja je već postala standard u bh. zakonodavstvu – kritike stručne javnosti, primjedbe samog Suda BiH i na kraju odbijanje u Zastupničkom domu. Sporno je bilo sve što može biti sporno: od izostavljenih nadležnosti do ideje da se apelacioni odjel smjesti na Pale. Kao kompromis? Kao politička poruka? Ili kao još jedan pokušaj da se zadovolji neko, a da se ne riješi ništa?Ovoga puta, Kojović koriguje kurs – apelacioni sud seli u Sarajevo. Nadležnosti Suda BiH ostaju iste. O broju sudija odlučivat će Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Dakle, formalno popravljanje forme, bez suštinskog rješavanja problema.Ali ono što ostaje konstanta jeste – izostanak svega onoga što bi jednom ozbiljnom zakonu dalo težinu. Nema mišljenja Venecijanske komisije. Nema stava Direkcije za evropske integracije. Nema procjene finansijskih troškova. Ukratko, nema onoga što bi pokazalo da se zakon pravi da bi funkcionisao, a ne da bi se politički „gurnuo“ u proceduru. I tako dolazimo do šire slike.<h2>Suštinska razlika</h2>Ovo je već peti pokušaj da se riješi pitanje koje Evropska unija godinama stavlja pred Bosnu i Hercegovinu – potreba za vrhovnom sudskom instancom na državnom nivou. Ali umjesto zakona o sudovima, koji EU traži, domaći politički akteri uporno nude zakon o Sudu. Razlika nije samo terminološka – ona je suštinska. Jedno je sistemsko rješenje, drugo je politička improvizacija.

Tri godine vlast na nivou BiH – HDZ, SNSD i Trojka – nisu u stanju postići dogovor. Ne zato što ne znaju šta treba uraditi, nego zato što znaju, ali ne žele. SNSD insistira na smanjenju nadležnosti Suda BiH, HDZ balansira između institucionalnog i političkog interesa, dok Trojka pokušava održati privid reformskog zamaha.Rezultat? Parada prijedloga.Kojovićev – odbijen. Opozicioni iz RS – odbijen. Pendešin – odbijen na komisiji, ali i dalje „živ“ u proceduri. Kolegij Doma naroda – na dnevnom redu, pa skinut, pa vraćen, pa opet prekinut.U međuvremenu, država stoji. Ironija je potpuna: zakon koji je jedan od ključnih evropskih prioriteta pretvoren je u unutrašnje političko nadmudrivanje. Umjesto da bude dokaz funkcionalnosti sistema, postao je dokaz njegove potpune disfunkcionalnosti.A Kojovićev novi prijedlog? On je samo još jedan list papira u toj beskrajnoj hrpi neuspjelih pokušaja.<h2>Stvar slučaja</h2>I dok se političari nadmudruju oko sjedišta Apelacionog suda – Sarajevo, Pale ili Istočno Novo Sarajevo – građani ostaju bez onoga što bi im trebalo biti najvažnije: efikasan, jasan i jedinstven pravosudni sistem i ispunjavanje EU zathjeva. U zemlji u kojoj se ni sud ne može dogovoriti – pravda ostaje stvar slučaja.

Novi pokušaj, nova ambalaža, ali suštinski ista priča

Uslov Evropske unije koji nikako da ispunimo: U Parlamentu BiH osvanuo još jedan ’evropski’ zakon o Sudu BiH

Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović uputila je zahtjev za hitnu sjednicu na kojoj bi se osudili iranski napadi na zemlje Zaljeva i Jordan i razmotrilo kosponzorstvo rezolucije u UN-u. Na papiru – vanjska politika. U stvarnosti – unutrašnji politički potez koji direktno pogađa Denisa Bećirovića.<h2>Zeleno svjetlo</h2>Jer stvar više nije u tome šta BiH radi, nego kako to radi – i ko to zapravo odlučuje. SNSD i njegovi predstavnici u datom momentu nemaju pretjeranih izjava. U pokušaju kačenja za voz populističke desnice i saradnje s Izraelom, u sukobu su jasno stali na izraelsko-američku stranu.Dok Cvijanović sada insistira na institucionalnom izjašnjavanju, BiH se preko ambasadora u UN-u Zlatka Lagumdžije usaglasila da se pridruži Rezoluciji o osudi iranskih akcija koju je usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a, kao i odluci Vijeća Evropske unije da se Iranski korpus islamske revolucionarne garde označi kao teroristička organizacija i nađe na crnoj listi Evropske unije.Za tu odluku zeleno svjetlo došlo je od ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, ali i predsjedavajućeg Predsjedništva Denisa Bećirovića. Član Predsjedništva Željko Komšić je u svemu vjerovatno vidio političku priliku tako što je osudio osuđivanje Irana i umjesto toga zauzeo stav da je BiH trebala biti neutralna.<h2>Lagodnija pozicija</h2>Istina je, međutim, da je njegova pozicija mnogo lagodnija, s obzirom na to da, mimo njegove stolice u Predsjedništvu, DF ne učestvuje u vlasti te ne mora snositi odgovornost za izvršne odluke koje povlači Bosna i Hercegovina.U tom pogledu zahtjev Željke Cvijanović direktno pogađa Denisa Bećirovića. On u svojim nastupima bira zicer-teme za koje zna da mu se neće zamjeriti – red patriotizma, red odbrane države, red borbe protiv velikosrpskog nacionalizma... No, čim se dođe do teme oko koje bi mu šire glasačko tijelo moglo naći i najmanju zamjerku, Bećirović „mudro šuti“, vjerujući da će problem nestati ako ga dovoljno dugo ignoriše.Zahtjev Željke Cvijanović da se odlučuje o osudi Irana zapravo je prvenstveno vruć krompir u Bećirovićevom krilu – s jedne strane teško je očekivati da donese odluku koja će biti suprotna zvaničnom stavu Evropske unije i Sjedinjenih Država. S druge strane, još je teže očekivati da jasno kaže zašto je donio odluku kakvu jeste. Bosna i Hercegovina jeste kandidat za EU i potpisnik Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. To znači da usklađivanje sa zajedničkom vanjskom politikom Unije nije stvar izbora nego obaveze. Drugim riječima – strateški pravac je jasan.U pokušaju kačenja za voz populističke desnice i saradnje s Izraelom, iz SNSD-a su jasno stali na izraelsko-američku stranu. Bećirović&nbsp;u svojim nastupima bira zicer-teme za koje zna da mu se neće zamjeriti. Komšićeva&nbsp;pozicija je mnogo lagodnija, s obzirom na to da, mimo njegove stolice u Predsjedništvu, DF ne učestvuje u vlasti.

Lider koji se boji stava je kao pilot koji se boji turbulencije – možda će neko vrijeme držati avion u zraku, ali prije ili kasnije svi putnici shvate

Zahtjev da se osude iranski napadi na arapske zemlje: Cvijanović "baca vruć krompir" Bećiroviću

Još od 2020. godine Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo suočava se s izraženom nestabilnošću u upravljanju, što se odražava i na ukupno stanje u sektoru visokog obrazovanja. U relativno kratkom periodu na čelu ovog resora smijenilo se više ministara, a nijedan mandat nije obilježen kontinuitetom ili dubljim reformskim iskorakom.<h2>Brojne rokade</h2>Prva u tom nizu bila je Melika Husić-Mehmedović, koja je na funkciju imenovana 2020. godine, ali je ubrzo podnijela ostavku nakon što prijedlog novog zakona o visokom obrazovanju nije dobio podršku u Skupštini Kantona Sarajevo. Njen dolazak bio je vezan za politički prijedlog Damira Marjanovića, tada nezavisnog zastupnika.Nakon nje, funkciju preuzima Aleksandra Nikolić, uz podršku Naše stranke. Ni njen mandat nije trajao do kraja, jer je 2023. godine napustila poziciju, navodeći privatne i zdravstvene razloge. Kratko rješenje uslijedilo je imenovanjem Pavla Krstića, također kadra Naše stranke, koji je na funkciji ostao manje od godinu, do smjene u novembru iste godine.Nova faza započinje dolaskom Adne Mesihović iz Pokreta za nove generacije, od koje se očekivalo da unese reformsku energiju i odgovori na dugogodišnje probleme u visokom obrazovanju. Međutim, njen mandat ubrzo su obilježili konflikti i kontroverze.Već tokom 2024. godine došlo je do prvih ozbiljnijih tenzija sa studentima, nakon odluke Ministarstva da Univerzitetu u Sarajevu naloži ukidanje instrukcije o oslobađanju školarine za 20 posto najboljih studenata. Ova odluka izazvala je nezadovoljstvo i prijetnje protestima, posebno u kontekstu već postojećih problema u studentskim domovima i općem stanju u visokom obrazovanju.<h2>Beskrajni sukobi</h2>Sukobi su se nastavili i na relaciji Ministarstvo – akademska zajednica. Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj podnio je krivičnu prijavu protiv ministrice, optužujući je za blokadu ključnih projekata i zapošljavanja asistenata. Istovremeno, došlo je i do javnog sukoba sa studentskim predstavnicima, uključujući i tužbu protiv predsjednika SPUS-a zbog izjava u medijima.Kulminacija događaja uslijedila je u aprilu 2025. godine, kada je Mesihović uhapšena u akciji „Koverta“, zajedno sa saradnicom Dženanitom Viteškićem, pod sumnjom za nezakonita zapošljavanja. Nakon višemjesečnog pritvora i suspenzije, političku karijeru nastavila je kao zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo.Nakon njenog odlaska, premijer Nihad Uk mjesecima je tražio novo rješenje za ovu poziciju, da bi u oktobru 2025. godine ministricom bila imenovana Dušanka Bošković, univerzitetska profesorica. Međutim, ni njen mandat za sada nije donio vidljive pomake, a izostanak javnih inicijativa i konkretnih mjera dodatno produbljuje percepciju institucionalne pasivnosti.U međuvremenu, problemi studenata ostaju neriješeni. Protesti su izbili zbog loših uslova u studentskim domovima – od nedostatka osnovnih higijenskih i tehničkih uvjeta, poput tople vode i stabilnog interneta, do pojave glodara u objektima na Bjelavama i u Nedžarićima. Posebnu zabrinutost izazvao je incident s curenjem plina u kotlovnici na Bjelavama krajem 2025. godine, koji je mogao imati ozbiljne posljedice.<h2>Izostanak reformi</h2>U takvom ambijentu, česte smjene u vrhu Ministarstva, odsustvo dugoročnih politika i izostanak reformi ostavljaju sektor visokog obrazovanja u Kantonu Sarajevo bez jasnog pravca razvoja. Dok se kadrovi mijenjaju, problemi ostaju isti, a studenti povremeno reagiraju protestima, bez vidljivih naznaka sistemskog rješenja.

Od ostavki i smjena do hapšenja i protesta – visoko obrazovanje u Kantonu Sarajevo godinama bez stabilnog upravljanja i konkretnih reformi

U visokom obrazovanju u KS vlada potpuni haos: Smjene, rokade, štrajkovi i hapšenja

Prije nekoliko mjeseci, gotovo ispod radara, Vlada Federacije vratila je verbalni delikt u krivični zakon - samo pod novim, uljepšanim imenom: „psihičko nasilje“.U starom sistemu barem si znao na čemu si. Postojala je Partija, postojao je Tito i postojao je jasan okvir šta se smije, a šta ne smije reći. Danas je stvar mnogo gora - jer je sve nejasno, rastezljivo i proizvoljno.Više nije potrebno vrijeđati državu, rušiti poredak ili napadati vlast. Dovoljno je da se neko - bilo ko, a najbolje političar na funkciji ili barem njegova supruga - osjeti pogođenim vašim pisanjem ili izgovorenom riječju. I to je to. Otvara se prostor za krivičnu prijavu.Ne govorimo ovdje o prijetnjama, uhođenju ili kontinuiranom maltretiranju - jer je to već regulisano zakonima. Govorimo o tome da sada možete završiti u krivičnom postupku zato što ste nekome nanijeli “psihičku bol”, kategoriju koja je toliko široka da u nju može stati sve - od kolumne do govora na TikToku.Ako vam to zvuči kao alat za zloupotrebu - u pravu ste.Jer upravo tako je i uveden. Hinjski. U paketu sa zakonom o femicidu, bez javne rasprave, bez ozbiljne debate, bez objašnjenja. Kao da su i sami znali da ovo ne može proći na svjetlu dana.I sada imamo apsurdnu situaciju: u Republici Srpskoj se digla kuka i motika zbog kriminalizacije klevete - gdje je predviđena drakonska novčana kazna - dok se u Federaciji šuti na zakon koji otvara mogućnost zatvora zbog riječi. Ne zbog laži. Ne zbog prijetnje. Nego zbog “osjećaja”.Valjda zbog toga što je kao prva žrtva ovog zakona pala osoba koja je često bila s one strane zakona. Drže ga u pritvoru već skoro pola godine. A novinari se valjda boje da se kritika samog zakona ne protumači kao podrška toj osobi.Čak i da niko nikada ne bude osuđen, šteta je već napravljena. Jer zakon nije samo ono što se primjenjuje - nego i ono što visi nad glavom. Dovoljno je da vas neko prijavi, da vas razvlače po policiji i tužilaštvu, da vam šalju poruku: pazi šta govoriš.A ovi na vlasti su izgleda jedva dočekali takvu mogućnost što pokazuje i aktuelni proces, dok njihove režimske analitičarke javno prijete da će prijavljivati svakog ko ih kritikuje.Ovo nije zakon koji štiti građane. Ovo je zakon koji štiti vlast od kritike i javnost od slobode. I zato ga treba nazvati pravim imenom: povratak verbalnog delikta. I zato ga treba ukinuti.

Imamo zakon koji pretvara uvrijeđenost u krivično djelo... I svi šute

Verbalni delikt 2.0

Nakon što je svijet obišla vijest da je u izraelsko-američkim napadima na Iran ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei (Khamenei), gotovo istovremeno stigla je i druga, tiša poruka – ona koja ne dolazi s bojišta, nego iz propagandnog aparata.<h2>Poruka medijima</h2>Na email adrese medija u Sarajevu pristigao je materijal iz Teherana. Pošiljalac: IRIB, iranski državni medijski servis. Sadržaj: snimci „spontanih masovnih okupljanja“ građana širom Irana koji, prema narativu režima, izražavaju jedinstvo i podršku sistemu čak i u trenutku političkog potresa. Podsjetilo je to na one trenutke kada nam je, nakon početka agresije Rusije na Ukrajinu, stigao mail od njihovog ministarstva vanjskih poslova u kojem su nudili intervjue s nekim svojim državnim savjetnicima da nam objasne „pravu istinu“ o napadu na Ukrajinu.Ovo nije prvi put da IRIB pokušava izvoziti vlastitu verziju istine. Samo nekoliko sedmica ranije, dok su iranske sigurnosne snage brutalno gušile antirežimske proteste, isti taj servis slao je bh. medijima materijale s pažljivo režiranih provladinih skupova. U tim izvještajima demonstranti nisu bili građani nezadovoljni ekonomijom, represijom i sistemom – bili su „izgrednici“, „teroristi“, pa čak i navodni saveznici Islamske države.

U tom svijetu, protest nije politički čin nego sigurnosna prijetnja. A svaka unutrašnja kriza – rezultat je zavjere Zapada.Takav narativ nije specifičnost Irana. To je standardni obrazac autoritarnih režima: delegitimirati unutrašnje nezadovoljstvo i pretvoriti ga u geopolitičku priču. IRIB u tome ima ključnu ulogu. Riječ je o medijskoj instituciji koja ne funkcionira kao javni servis u evropskom smislu, već kao produžena ruka političke moći, direktno podređena vrhovnom vođi.Zbog toga su Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i druge zapadne zemlje uvele sankcije IRIB-u i njegovim zvaničnicima, optužujući ih za širenje propagande, cenzuru i emitiranje prisilnih priznanja političkih zatvorenika.<h2>Sadržaj koji niko ne gleda</h2>Ipak, IRIB je i dalje prisutan u Bosni i Hercegovini.Njegov kanal Sahar Balkan već godinama proizvodi i distribuira sadržaj na bosanskom jeziku. Program se ne emituje samo online, već pronalazi put i do lokalnih televizija, uključujući i javne servise na općinskom nivou. Sadržaj je predvidljiv: afirmacija iranskog režima, kritika Zapada i pažljivo filtrirana slika međunarodnih događaja.U teoriji, to ne bi bio problem – pluralizam medija podrazumijeva različite perspektive. U praksi, međutim, postavlja se pitanje granice između legitimnog informiranja i organizirane propagande strane države.Bosna i Hercegovina je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i formalno se obavezala usklađivati svoju vanjsku politiku s evropskom. EU, s druge strane, ima jasan stav prema IRIB-u. No, na domaćem terenu, institucije zasad nemaju konkretne mehanizme niti upute kako tretirati sadržaj medija pod sankcijama.

Rezultat je pravni i politički vakuum. U tom prostoru djeluju akteri poput IRIB-a – tiho, uporno i bez velikog otpora. Ne kroz spektakularne kampanje, već kroz kontinuirano plasiranje sadržaja koji, kap po kap, pokušava oblikovati percepciju.Ruku na srce, iranski mediji u BiH nikad nisu uspjeli ostvariti veći utjecaj i praćenost u bh. društvu. Razlog za to sigurni leži i u kadrovima koje su birali za tu misiju, a za koje se baš i ne može reći da su novinarski bardovi ili naročiti medijski znalci.No, iranski mediji samo su kap u moru šire mreže koju je Iran izgradio u Bosni i Hercegovini s ciljem preoblikovanja javnog mnijenja u našoj zemlji. A nešto od toga, sasvim sigurno, vremenom počinje i utjecati na umove i srce pojedinih ljudi u našoj zemlji.U trenutnoj globalnoj borbi, front linije nisu samo na Bliskom istoku. One prolaze i kroz inboxe redakcija u Sarajevu.<h2>Globalna borba</h2>Javni medijski servis Irana najprije je distribuirao radijski program na bosanskom jeziku kroz testnu fazu u maju 1994. godine, ali se značajno razvio u godinama poslije rata. Ubrzo je, 1995., s radom počela i iranska televizija, kao dio IRIB-a, pod imenom Sahar Balkan TV na bosanskom jeziku, koja djeluje i danas, dok je radijski program ugašen. Osim na vlastitim digitalnim platformama, Sahar Balkan TV program emitira i na lokalnoj televiziji TV Vogošća u Sarajevu u dnevnom terminu u trajanju od nekoliko sati.

Državni iranski medijski servis IRIB putem sadržaja na bosanskom pokušava oblikovati javno mnijenje, dok domaće institucije ne slijede prakse EU po tom pitanju

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, koja je formalno sazvana kako bi se raspravljalo o osudi i zabrani promovisanja ideologije i simbola NDH te ustaške, nacističke i fašističke ideologije, javnost je, očekivano, dobila nešto sasvim drugo.Umjesto ozbiljne rasprave o totalitarnim ideologijama, sjednica se pretvorila u demonstraciju historijskog revizionizma i političke improvizacije. U polemici s delegatom SDP-a Mirsadom Duratovićem, šef Kluba SDS-a Ognjen Bodiroga odlučio je otići korak dalje – ne samo relativizirati četničke zločine i veličati četnički pokret nego i otvoreno braniti narative koji nemaju nikakvo uporište u relevantnoj historiografiji.Tako smo, između ostalog, mogli čuti da je čuveni Valter Perić u Sarajevu bio četnik iz Beograda, da bitka na Sutjesci “ne postoji” i da su četnici zapravo bili regularna vojska, a ne pokret čiji su zločini dokumentovani u brojnim historijskim izvorima. Ukratko: kompletan paket mitova, poluistina i potpunih nebuloza, izrečen bez ikakvog osjećaja odgovornosti.Vladimir Perić Valter nije bio nikakav četnik, nego jedan od ključnih ljudi partizanskog ilegalnog pokreta u okupiranom Sarajevu, član Komunističke partije i organizator otpora protiv nacista i njihovih saradnika. Poginuo je 1945. u završnim operacijama za oslobođenje grada i proglašen je narodnim herojem. Njegova uloga nije stvar interpretacije, nego historijske činjenice koja je višestruko dokumentovana – u arhivima, svjedočenjima i ozbiljnoj historiografiji.Pa odakle onda priča o “četničkom Valteru”?Iz klasične zamjene teza. Da, postojao je i drugi čovjek s nadimkom “Valter” – četnički oficir Žarko Todorović iz Beograda u kojem je djelovao i u Drugom svjetskom ratu, ali on nije imao nikakve veze ni sa Sarajevom ni sa onim Valterom iz filma (a koji je uglavnom plod čiste umjetničke slobode fikcije).Naravno, to nije spriječilo srpski „Telegraf“ da 2013. objavi senzacionalistički tekst da je upravo Todorvić „pravi Valter“ po kojem je snimljen čuveni film. U tabloidnoj verziji historije to nije ništa neobično: uzme se ime, izbriše kontekst, malo se slaže, malo se nakiti i onda se cijela priča preokrene.Problem nastaje, međutim, kad tabloidi postanu izvor znanja i informisanja onih koji hoće da vode državu.Dobro je ovdje kamen na kamenu.

Od lažnog Valtera do stvarnih gluposti u Narodnoj skupštini RS

Seks, droga, Bodiroga

Smjena Dragana Miokovića (Naša stranka) s mjesta predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH otvorila je mnogo šira politička pitanja od samog personalnog razrješenja. Glasanje u kojem je 58 zastupnika podržalo smjenu, 15 bilo protiv, a 12 suzdržano, pokazalo je da se političke linije u Federaciji ubrzano pomjeraju. Najznačajniji signal poslao je upravo SDP, koji nije podržao svog koalicionog partnera iz Trojke. Njihovi zastupnici ostali su uglavnom suzdržani, čime su jasno pokazali nezadovoljstvo trenutnim odnosima unutar vladajuće koalicije.<h2>Poruka SDP-a</h2>Iako njihov glas protiv ne bi mogao spasiti Miokovića, suzdržano glasanje nosi snažnu političku simboliku. U političkim krugovima ovakav potez se tumači kao jasna poruka Našoj stranci i NiP-u, posebno nakon turbulencija u Kantonu Sarajevo.Podsjetimo, nedavna ostavka premijera KS Nihada Uka izazvala je ozbiljno nezadovoljstvo u SDP-u, jer je donesena bez šire konsultacije s partnerima u koaliciji. Uz to, dio nezadovoljstva javnosti i demonstranata prelio se i na ministra saobraćaja Adnana Štetu, jednog od najistaknutijih kadrova SDP-a.U takvoj atmosferi mnogi u SDP-u smatraju da su političku cijenu krize počeli plaćati upravo njihovi kadrovi. Za razliku od SDP-a, lider NiP-a Elmedin Konaković nastavio je braniti Miokovića i projekt Trojke. Politički opstanak Konakovića, koji se od početka nameće kao neformalni lider cijelog projekta Trojke, direktno zavisi od opstanka Trojke. Naime, jasno je da unutar SDA, SBiH i DF-a nepovjerenje prema Konakoviću mnogo veće nego prema SDP-u te da se, posebno od njegove bivše stranke, Konaković tretira kao svojevrsni „izdajnik“.<h2>Sigurni u vlast</h2>Istovremeno, opozicija predvođena SDA, uz DF i Stranku za BiH, već računa na izvjesnost formiranja nove parlamentarne većine u Federaciji. Ipak, pitanje je kako bi takva vlast izgledala. Prema nezvaničnim informacijama iz političkih krugova, čak i ako bi osigurali potrebnu većinu s HDZ-om, iz ove „druge Trojke“ voljeli bi da u toj kombinaciji vide i SDP. Takav scenarij bi značio formiranje svojevrsne velike koalicije u Federaciji, dok bi NiP i Naša stranka ostali praktično usamljeni u opoziciji. Time bi Trojka bila i zvanično razbijena, a politički udarac za NiP bio bi izuzetno snažan. Za SDP je situacija posebno osjetljiva. Nakon četiri godine slasti vlasti, mnogi njihovi kadrovi bi zasigurno bili zainteresirani da ostane u vladajućim strukturama, pa i po cijenu koaliranja sa SDA. Međutim, ulazak u vlast sa SDA nosio bi ozbiljan politički rizik, jer bi dio birača takav potez mogao doživjeti kao gaženje svih principa, a sigurno je da bi i ogromni broj članova SDP-a bio protiv toga.Upravo zbog toga naredni period mogao bi odlučiti, ne samo sudbinu federalne vlasti, nego i političku budućnost cijelog projekta Trojke. A pitanje koje sada lebdi nad političkom scenom nije više hoće li se odnosi unutar koalicije promijeniti – nego hoće li Trojka uopće politički preživjeti.<h2>Borba za novu većinu</h2>Političke stranke u Federaciji već kalkulišu s mogućim novim rasporedom snaga. Iako još nema formalnih pregovora, jasno je da se u političkim krugovima intenzivno razgovara o mogućim kombinacijama koje bi mogle promijeniti postojeći odnos snaga u vlasti.

Kriza u Sarajevu prelila se na federalni nivo, dok se u političkim krugovima sve glasnije govori o budućim kombinatorikama

Pad Trojke je politički kraj Konakovića

U međunarodnom online mediju Visegrád 24 objavljen je tekst izvjesnog Damira Omerbegovića koji Bosnu i Hercegovinu, a posebno Sarajevo i bošnjačko društvo, prikazuje kroz prizmu radikalizacije i navodnog približavanja Iranu.<a href="https://www.visegrad24.com/articles/sarajevo-s-islamist-drift-a-growing-concern">U tekstu pod naslovom “Sarajevo’s Islamist Drift: A Growing Concern”,</a> autor tvrdi da Sarajevo “klizi ka ekstremizmu” i da dolazi do “postepenog udaljavanja od sekularnih tradicija koje su historijski definirale bošnjačko društvo”. Pozivajući se na propagandistu s adresom u Sjedinjenim Američkim Državama Maxa Primorca, dodatno se naglašava narativ o “rastućem vehabijskom utjecaju” i “vezama sa stranim džihadističkim mrežama”. Naravno, autor ne ulazi u detalje da objasni kakva može biti veza između rasta "vehabijskog utjecaja" koji je sunitska radikalna struja i podrške prema većinski šitskom Iranu uzimajući u obzir da većina pripadnika selefijskog pokreta ima krajnje negativan odnos prema šitskom tumačenju vjere, pa i iranskom režimu kao njegovoj personifikaciji. Naime, on unaprijed računa u poslovičnu neupućenost da u te razlike radikalno desničarske publike kojoj se obraća.&nbsp; &nbsp;&nbsp;Problem s ovim tekstom ne leži samo u njegovim tezama, nego u načinu na koji su one konstruisane.<h2>Od Facebook komentara do “društvenog trenda”</h2>Jedan od ključnih “dokaza” koje autor koristi jesu reakcije na društvenim mrežama povodom nedavnih geopolitičkih događaja. Omerbegović tvrdi da su “reakcije Bošnjaka bile dominantno proiranske”, uz navode da su mnogi napade na Iran doživjeli kao napad na “ummet” i izražavali podršku ajatolahu.No, upravo tu dolazimo do suštine problema:pojedinačni statusi i komentari s interneta predstavljeni su kao reprezentativan stav cijelog naroda.U ozbiljnoj analizi, to je metodološki neodrživo. Internet amplificira najglasnije, često i najradikalnije (a nerijetko i najbesposlenije) glasove, ali ih ne čini većinom. Pretvarati takve primjere u “dokaz društvenog trenda” nije analiza – to je konstrukcija. S druge strane, mnogo važnije je što se Bosna i Hercegovina zvanično pridružila državama koje su sponzorirale rezoluciju o osudi iranskih napada na zemlje Perzijskog zaljeva, što ju je u srijedu usvojilo Vijeće sigurnosti UN-a,

<h2>Historija kao alat za politički narativ</h2>Autor se vraća i na ratni period 1990-ih, ističući ulogu Irana i tvrdeći da je taj utjecaj ostao prisutan do danas. Iako je poznato da je Iran imao određenu ulogu tokom rata u naoružavanju Armije BiH, problem nastaje kada se ta činjenica koristi kao most za tvrdnju o savremenoj ideološkoj orijentaciji države i društva.Time se pravi logički skok:od historijske epizode - do tvrdnje o današnjoj političkoj realnosti.Takav pristup zanemaruje ključnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina danas institucionalno orijentisana ka Evropskoj uniji i NATO-u, sa sekularnim ustavnim okvirom i pluralnim političkim sistemom.<h2>Teške optužbe bez čvrstih dokaza</h2>Posebno je problematičan dio u kojem se ambasador BiH u SAD-u Sven Alkalaj optužuje da “svjesno predstavlja uljepšanu sliku” zemlje radi očuvanja međunarodne podrške.Takve tvrdnje predstavljaju ozbiljnu optužbu, ali u tekstu nisu potkrijepljene konkretnim dokazima, već ostaju na nivou insinuacije.<h2>Alarmizam umjesto analize</h2>Najproblematičniji segment teksta jeste zaključak da Bosna i Hercegovina rizikuje da postane “iranski orijentirana enklava na pragu Evrope”.Besmisao ove tvrdnje dodatno se pojačava kad se tome pripadaju već spomenute teze o "vehabijskom utjecaju" (ne može se istovremeno biti i provehabijski i prošitski).&nbsp;To je formulacija koja više pripada sigurnosnim izvještajima ili političkim kampanjama nego novinarskom tekstu. Takav jezik ima jasan cilj - izazvati strah i oblikovati percepciju, a ne ponuditi uravnoteženu analizu.<h2>Šta je zapravo Visegrád 24?</h2>Medij Visegrád 24 u kojem je tekst objavljen ima veliki doseg na društvenim mrežama, posebno na platformi X, gdje okuplja stotine hiljada pratilaca i često učestvuje u oblikovanju globalnih političkih narativa.Platformu je pokrenuo švedski poduzetnik i politički aktivista Stefan Tompson, dok ostatak tima nije u potpunosti transparentan. Iako naziv sugerira povezanost s Visegrád Group, ne postoji formalna institucionalna veza s državama članicama ove inicijative. Ova medijska platforma kombinuje elemente medija, aktivizma i političkog narativa, te je njen sadržaj često odražava specifične geopolitičke stavove, posebno u kontekstu odnosa Zapada prema Rusiji, Bliskom istoku i migracijama.Platforma je ideološki profilisana i sklona konzervativnim i sigurnosno orijentisanim narativima, pri čemu se teme vezane za islam i muslimanske zajednice nerijetko predstavljaju kroz prizmu radikalizma i prijetnje, što može dovesti do generalizacija i jednostranih interpretacija.<h2>Između kritike i propagande</h2>Bosna i Hercegovina, kao i svako društvo, nije bez problema. Kao pluralno društvu, u BiH postoje i kompleksni politički i društveni izazovi. Među njima su svakako i islamizam, kao i simpatije za iranski režim.Međutim, pretvarati te pojave u dominantnu sliku jednog društva i predstavljati ih međunarodnoj publici kao sigurnosnu prijetnju – to prelazi granicu legitimne kritike i ima za cilj propagandno crtanje mete bošnjačkom narodu pred zapadnom publikom.U konačnici, Omerbegovićev tekst ne predstavlja ozbiljnu analizu stanja u Bosni i Hercegovini, već primjer kako se od selektivnih informacija i izolovanih slučajeva može konstruisati politički poželjan narativ. Problem nije u kritici – već u svjesnom pretjerivanju kako bi se među zapadnom publikom Bošnjaci prikazali kao sigurnosna i islamistička prijetnja u srcu Evrope. <h2>Ko je Damir Omerbegović</h2>O samom <a href="https://www.facebook.com/damir.omerbegovic.33">Damiru Omerbegoviću</a> na internetu je nemoguće pronaći bilo kakve podrobnije informacije. Predstavlaj se kao "dugogodišnji kolumnist na portalima u BiH i regiji", iako nije poznato na kojim portalima je objavljivao. Po struci navodi da je bachelor poslovne informatike. Vodi porijeklo iz Tuzle, a danas navodno živi u Češkoj Republici.

Omerbegovićev članak u utjecajnom mediju Visegrád 24 pun je selektivnih interpretacija i politički obojenih konstrukcija

Damir Omerbegović u utjecajnom listu objavio skandalozan tekst o Sarajevu: Bošnjake prikazuje kao islamističku prijetnju u Evropi!

„Nećete više djecu svoju zapošljavati; ko zaposli svog, kunem se Bogom, odmah leti“. Ovo su bile riječi predsjednika Naroda i Pravde i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića koje je samouvjereno izgovorio u aprilu 2023. godine.<h2>Bitno biti blizak</h2>Tri godine kasnije za direktora Aerodroma Sarajevo, jedne od najvažnijih institucija u državi, postavljen je Dino Selimović, Konakovićev savjetnik u Kabinetu ministra vanjskih poslova. Prethodno, Selimović je imao angažman u FK Sarajevo te je radio u BBI banci. Nije poznato kakve Selimović s takvim radnim iskustvom ima kompetencije za vanjsku politiku države, a još manje za vođenje jednog od ključnih javnih preduzeća.No, to očito nije presudno. Dovoljno je da ste bliski Konakoviću i sve je moguće – od fudbala do aviona.Prvobitno je Nadzorni odbor Aerodroma odbio prijedlog o imenovanju Selimovića, nakon što je utvrdio da ne ispunjava formalne uslove za ovu funkciju. Za poziciju direktora Aerodroma Sarajevo potrebno je visoko obrazovanje koje nosi najmanje 240 ECTS bodova, dok je Selimović, prema dostupnoj dokumentaciji, imao kvalifikaciju od 180 ECTS bodova. Ipak, nakon što je Ured za zakonodavstvo dao zeleno svjetlo, Nadzorni odbor je u četvrtak imenovao Selimovića za direktora.Toliko o (ne)zapošljavanju svojih.

<h2>Spisak podugačak</h2>Sličan slučaj zabilježen je i u „Sarajevo-šumama“, gdje je Halil Sulejmanović svojevremeno imenovan za izvršnog direktora općih poslova, iako je, prema Statutu tog preduzeća, kandidat morao imati najmanje pet godina radnog iskustva u struci i tri godine na rukovodnoj poziciji, što Sulejmanović nije imao. Naknadno je preuhljebljen, pogađate, u Ministarstvo vanjskih poslova BiH.U Domu za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Ured za borbu protiv korupcije također je podnio inicijativu za smjenu direktora Hazima Durmiševića zbog nepravilnosti u procesu imenovanja, ali je on uprkos tome ostao na funkciji.Problemi s kadroviranjem posebno su vidljivi u komunalnim preduzećima Kantona Sarajevo.U KJKP „Rad“ u posljednjih nekoliko godina smijenilo se više direktora – od Vere Arnautović i Mirsada Hošića do Nijaza Salamovića, koji je kasnije uhapšen zbog sumnji u malverzacije vezane za imenovanje na funkciju.Ni KJKP „Vodovod i kanalizacija“ nije izuzetak. Preduzeće su vodili Rusmir Salić, Enver Hadžiahmetović i trenutno v.d. direktor Adnan Šerak – svi povezani s Narodom i Pravdom – dok se istovremeno gomilaju gubici, a problemi s kvarovima i redukcijama vode postaju svakodnevica.U KJKP „Toplane Sarajevo“ direktor je postao Haris Džihanić, kadar SDP-a, protiv kojeg su zaposlenici podnijeli prijavu Uredu za borbu protiv korupcije zbog sumnje u krivotvorenje dokumentacije prilikom prijave na konkurs.Slična situacija zabilježena je i u GRAS-u. Nakon tragične tramvajske nesreće u kojoj je poginuo student Erdoan Morankić, direktor Senad Mujagić podnio je ostavku tek pet dana kasnije, a ona ni tada nije odmah prihvaćena jer Nadzorni odbor nije imao kandidata za njegovog nasljednika.<h2>S liste na direktorsko mjesto</h2>U Studentskom centru Sarajevo direktor je postao Amar Dovadžija, bivši NiP-ov kandidat za načelnika Općine Ilijaš, iako je Ured za borbu protiv korupcije utvrdio da prilikom imenovanja nije ispunjavao uslove jer nije imao potrebno rukovodno iskustvo.EGIDASELIMOVIĆ nije anomalija, nego nastavak prakse uhljebljivanja nekompetentnih Trojkinih kadrova

Posljednji pokušaj instaliranja je Konakovićev savjetnik Dino Selimović 

Od fudbala do aviona kad si Dinov

Galerija savremene umjetnosti Brodac je nakon nekoliko godina pauze ponovo otvorila vrata publici kroz novi programski koncept nazvan Projekt 7. O tome šta ovaj projekt donosi Galeriji, ali i o širem stanju savremene umjetničke scene u Sarajevu, razgovarali smo s Elmedinom Imamović, suosnivačicom i art direktoricom projekta.Imamović objašnjava da Projekt 7 predstavlja novu fazu razvoja Galerije, koja već deset godina djeluje pod vodstvom osnivača i direktora Maka Hubjera. Nakon perioda mirovanja, Galerija sada ulazi u fazu redefinisanja svog identiteta i uloge na savremenoj umjetničkoj sceni.<h2>Nova etapa</h2>- Projekt 7 je zamišljen kao nova programska etapa Galerije. Ideja je da kroz spoj koncepta, historije i memorije prostora Galerije Brodac otvorimo novo poglavlje njenog djelovanja. Želimo unijeti novu energiju, dinamiku i proširiti spektar aktivnosti, ali i okupiti novu generaciju umjetnika, kustosa i saradnika – kaže Imamović.

Prema njenim riječima, cilj projekta nije samo intenziviranje izložbenog programa, već i stvaranje platforme za dijalog između različitih umjetničkih praksi.- Ne govorimo samo o klasičnim izložbama. Želimo otvoriti prostor za interdisciplinarne formate koji povezuju vizuelne umjetnosti, performans, muziku i nove medije. Galerija treba biti mjesto susreta umjetnika, publike i ideja – dodaje art direktorica.Razgovor se potom prirodno prebacuje na širu sliku – stanje savremene umjetničke scene u Sarajevu. Grad ima dugu umjetničku tradiciju i kontinuirano proizvodi kvalitetne autore, ali, kako Imamović ističe, postavlja se pitanje gdje se ta scena danas nalazi.- Sarajevo ima snažnu umjetničku tradiciju i autentičnost. Umjetnici često reagiraju na društvene promjene na vrlo spontan i organski način. Međutim, ponekad se ne mogu oteti osjećaju da dio tog kvaliteta i progresivnosti pripada nekim prošlim vremenima. Zato je važno postaviti pitanje – gdje smo danas i ka čemu težimo kao scena – kaže Imamović.<h2>Zatvorenost zajednice</h2>Jedan od problema koje prepoznaje jeste zatvorenost određenih krugova unutar umjetničke zajednice.- Često se stvara osjećaj ekskluzivnosti, kao da umjetnost pripada samo određenoj strukturi ili grupi ljudi. Takav pristup sužava prostor za eksperiment i nove ideje. Umjetnička scena treba otvoren dijalog, saradnju i kritički pristup – ističe Imamović.Poseban izazov za mlade autore, dodaje, idalje je nedostatak prostora za izlaganje. Iako Sarajevo ima nekoliko važnih institucija i galerija, mogućnosti za kontinuirano predstavljanje novih radova su ograničene.- Zato su nezavisni prostori izuzetno važni. Oni mogu fleksibilnije reagirati i omogućiti umjetnicima da eksperimentišu i razvijaju projekte. Galerija Brodac je od početka zamišljena kao takva platforma i mnogi umjetnici koji su danas prepoznati na sceni upravo su ovdje imali svoje prve izložbe – kaže Imamović.U tom kontekstu posebno naglašava važnost saradnje između institucionalne i nezavisne scene.- Institucije donose stabilnost i kontinuitet, dok nezavisne inicijative često pokreću nove ideje i eksperimentalne formate. Kada postoji otvorena saradnja između ta dva segmenta, kulturna scena postaje mnogo dinamičnija i zdravija – objašnjava.Govoreći o planovima galerije, Imamović najavljuje raznovrstan program koji neće biti ograničen samo na tradicionalni izložbeni format.- Publika može očekivati izložbe savremene umjetnosti, performanse, razgovore s umjetnicima i različite kolaborativne projekte. Cilj je transformirati galerijski prostor u mjesto susreta različitih umjetničkih praksi – kaže Imamović.<h2>Digitalna platforma</h2>Jedan od važnih projekata je i razvoj digitalne platforme galerije.- Radimo na web-stranici koja će funkcionisati kao digitalni depo umjetničkih djela iz različitih medija. Na taj način želimo ojačati tržište umjetnina i približiti radove potencijalnim kolekcionarima – dodaje Imamović.

Nova faza Galerije Brodac želi otvoriti prostor za mlade umjetnike

Imamović: Mjesto susreta umjetnika, publike i ideja

Elmedina Imamović, art direktorica Projekta 7, za "Dnevni avaz": Sarajevskoj umjetničkoj sceni treba više otvorenosti i prostora za eksperiment

Objava zastupnika SDA u Gradskom vijeću Sarajeva Kerima Balića, koji je javnosti predočio odgovor Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, otvorila je ozbiljna pitanja o zakonitosti izbora gradonačelnika Sarajeva Samira Avdića.<h2>CIK bez prijave</h2>Prema navodima iz odgovora CIK-a, ta institucija nikada nije zaprimila prijave kandidata za gradonačelnika Sarajeva na provjeru i ovjeru, zbog čega nikada nije ni izdala certifikat za tu funkciju. Također, izbor gradonačelnika, prema tim navodima, nije objavljen ni u Službenim novinama, što predstavlja zakonsku obavezu. Balić tvrdi da to znači da Avdić zapravo nikada nije legalno izabran za gradonačelnika, te da bi sve odluke koje je donio u tom svojstvu mogle biti dovedene u pitanje.– CIK nije dobio prijave kandidata za gradonačelnika Grada Sarajeva na provjeru i ovjeru; CIK nikada nije izdao certifikat gradonačelniku; izbor gradonačelnika nikada nije objavljen u „Službenim novinama“. Dakle, Samir Avdić nije izabran u skladu sa zakonom – naveo je Balić.On je dodao da će Klub SDA zatražiti provođenje novih posrednih izbora za gradonačelnika, u skladu sa zakonskim procedurama.<h2>Problem većine</h2>Međutim, čak i u slučaju da dođe do ponovnog izbora gradonačelnika, vladajuća većina u Gradskom vijeću Sarajeva mogla bi se suočiti s ozbiljnim političkim problemom – nedostatkom glasova. U Gradskom vijeću trenutno sjedi 28 vijećnika, što znači da je za izbor gradonačelnika potrebno najmanje 15 glasova.Prema trenutnom odnosu snaga, stranke Trojke – SDP, Narod i pravda i Naša stranka – raspolažu sa ukupno 14 vijećnika. S druge strane, opozicioni blok koji čine SDA, Stranka za BiH i Demokratska fronta ima 13 vijećnika.Za izbor gradonačelnika potrebno je 15 glasova. Većina sada zavisi od vijećnika Jasmina Ademovića koji je nedavno napustio Narod i Pravdu i sada djeluje kao nezavisni vijećnik. U takvoj konstelaciji odnosa, Trojci je za izbor gradonačelnika potreban najmanje još jedan glas. Bez podrške Ademovića ili prelaska nekog vijećnika iz opozicionog bloka, vladajuća većina nema potrebnih 15 ruku.Prema dostupnim informacijama, SDA je zapravo namjerno sačekala da Ademović izađe iz NiP-a, kako bi pokrenuli cijelu proceduru. To znači da bi nakon proceduralne greške, stranke Trojke mogle ostati i bez gradonačelnika.<h2>Politička kriza</h2>Eventualni pad Avdićevog mandata mogao bi otvoriti i širu političku krizu u glavnom gradu, jer bez stabilne većine Gradskom vijeću prijeti institucionalna blokada.U tom slučaju Sarajevo bi se moglo suočiti sa situacijom u kojoj nijedan politički blok nema dovoljno glasova za izbor gradonačelnika, što bi dodatno zakomplikovalo političke odnose u gradskoj vlasti.Izbor gradonačelnika nije objavljen ni u „Službenim novinama“, što predstavlja zakonsku obavezu

Trivić i Stanivuković najjači kandidati, ali bez SDS-a nema pobjede

Ovom čovjeku dugujemo izvinjenje i – hvala

Crnadak prenio atmosferu iz kafane u Banjoj Luci: Za Gatusa ima plac u Kuljanima

Sad ili nikad

Iranski utjecaj u BiH: Kulturni centri, škole i tiha propaganda za osvajanje bosanskih duša

Uslov Evropske unije koji nikako da ispunimo: U Parlamentu BiH osvanuo još jedan ’evropski’ zakon o Sudu BiH

Zahtjev da se osude iranski napadi na arapske zemlje: Cvijanović "baca vruć krompir" Bećiroviću

U visokom obrazovanju u KS vlada potpuni haos: Smjene, rokade, štrajkovi i hapšenja

Verbalni delikt 2.0

Iranski utjecaj u BiH: Državna televizija kao alat propagande i oblikovanja narativa

Seks, droga, Bodiroga

Pad Trojke je politički kraj Konakovića

Damir Omerbegović u utjecajnom listu objavio skandalozan tekst o Sarajevu: Bošnjake prikazuje kao islamističku prijetnju u Evropi!

Od fudbala do aviona kad si Dinov

Elmedina Imamović, art direktorica Projekta 7, za "Dnevni avaz": Sarajevskoj umjetničkoj sceni treba više otvorenosti i prostora za eksperiment

Trojka bez dovoljno ruku za novog gradonačelnika?

Trivić i Stanivuković najjači kandidati, ali bez SDS-a nema pobjede

Ovom čovjeku dugujemo izvinjenje i – hvala

Crnadak prenio atmosferu iz kafane u Banjoj Luci: Za Gatusa ima plac u Kuljanima

Sad ili nikad

Iranski utjecaj u BiH: Kulturni centri, škole i tiha propaganda za osvajanje bosanskih duša

Uslov Evropske unije koji nikako da ispunimo: U Parlamentu BiH osvanuo još jedan ’evropski’ zakon o Sudu BiH

Zahtjev da se osude iranski napadi na arapske zemlje: Cvijanović "baca vruć krompir" Bećiroviću

U visokom obrazovanju u KS vlada potpuni haos: Smjene, rokade, štrajkovi i hapšenja

Verbalni delikt 2.0

Iranski utjecaj u BiH: Državna televizija kao alat propagande i oblikovanja narativa

Seks, droga, Bodiroga

Pad Trojke je politički kraj Konakovića

Damir Omerbegović u utjecajnom listu objavio skandalozan tekst o Sarajevu: Bošnjake prikazuje kao islamističku prijetnju u Evropi!

Od fudbala do aviona kad si Dinov

Elmedina Imamović, art direktorica Projekta 7, za "Dnevni avaz": Sarajevskoj umjetničkoj sceni treba više otvorenosti i prostora za eksperiment

Trojka bez dovoljno ruku za novog gradonačelnika?