Idealna država je ona u kojoj građanin ne mora raditi ništa, a država mora raditi sve. Država treba pronaći posao. Ako posao nije dovoljno plaćen, država treba povećati platu. Ako firma nema novca za platu, država treba pomoći firmi.Ako država nema novca da pomogne firmi, treba se zadužiti. Ako dug postane prevelik, kriv je neoliberalizam. Idealna država mora imati dovoljno ministarstava da svaki član porodice može negdje konkurisati.Ministarstvo poljoprivrede, ministarstvo kulture, ministarstvo sporta, ministarstvo za koordinaciju ministarstava, ministarstvo za praćenje rada ministarstava i, naravno, ministarstvo koje će istražiti zašto ostala ministarstva ne rade svoj posao. U idealnoj državi niko ne želi biti milioner.Svi žele biti referent. Biznismen mora ustajati u šest ujutro, razmišljati o tržištu, konkurenciji i porezima. Referent pije kafu do deset, radi do jedanaest, pa se umori od tolikog tempa. Idealna država građaninu mora omogućiti da završi fakultet koji nikome ne treba, zaposli se na radnom mjestu koje ne postoji i prima platu iz budžeta koji je odavno bankrotirao. Ako neka firma propadne, država treba pomoći. Ako neka firma uspije, država treba provjeriti odakle joj pravo da toliko zarađuje. Posebno je važno da država kontroliše cijene.Hljeb ne smije poskupjeti. Struja ne smije poskupjeti. Gorivo ne smije poskupjeti. Samo porezi smiju poskupjeti jer oni, kao što znamo, rastu prirodno poput proljetnog cvijeća. U idealnoj državi građanin svakog dana objavi status kako su političari nesposobni i korumpirani, a zatim ode kod istih tih političara da mu zaposle sina, kćerku, zeta, komšiju i kuma. I kada se konačno zaposli cijela familija, onda se može sjesti u kafanu i zaključiti da ova država stvarno ne valja ništa.

I kada se konačno zaposli cijela familija, onda se može sjesti u kafanu i zaključiti da ova država stvarno ne valja ništa

Ako država nema novca da pomogne firmi, treba se zadužiti

'Država duradi nešto'

Dok Dom naroda Parlamenta Federacije BiH raspravlja o jednom od najvažnijih ekonomskih pitanja u zemlji – pokušaju spašavanja zeničke Željezare i očuvanja hiljada radnih mjesta – delegati Naše stranke odlučile su vrijeme prekratiti fotografisanjem i pravljenjem selfija u skupštinskoj sali.Na fotografiji zabilježenoj tokom sjednice vide se Mila Melank I Vildana Bešlija kako poziraju za mobitel, dok njihov kolega Vibor Handžić pokušava upasti u kadar.To se dešavalo u trenucima dok se vodila rasprava o zakonskom rješenju kojim bi Energoinvest preuzeo upravljanje Željezarom kako bi se spriječilo gašenje proizvodnje čelika i mogući domino-efekat na niz povezanih kompanija.Riječ je o temi koja direktno utiče na sudbinu gotovo 1.900 zaposlenih radnika, njihovih porodica, ali i kompletan industrijski lanac vezan za proizvodnju čelika u Bosni i Hercegovini.Dok je federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić obrazlagao zašto država ne smije ostati pasivni posmatrač potencijalnog gašenja strateški važne industrije, u Našoj stranci su očigledno imali druge prioritete.Lakić je upozorio da gašenje Željezare ne predstavlja samo problem jedne kompanije, nego prijetnju cijelom industrijskom ekosistemu, javnim prihodima i egzistenciji hiljada ljudi. Naglasio je da planirano preuzimanje nije spašavanje privatnog kapitala, već pokušaj očuvanja proizvodnje i radnih mjesta.Ipak, sudeći prema fotografijama iz sale, nisu svi učesnici sjednice pokazali isti nivo zainteresovanosti za raspravu o sudbini jedne od posljednjih velikih industrijskih kompanija u zemlji.Građani će sami procijeniti koliko je primjereno da se tokom rasprave o opstanku domaće industrije i hiljadama radnih mjesta parlamentarna pažnja usmjerava na pravljenje selfija.

Riječ je o temi koja direktno utiče na sudbinu gotovo 1.900 zaposlenih radnika i njihovih porodica, ali u Našoj stranci imaju druge prioritete

Naša stranka, ulje o platnu: Dok traje rasprava o spašavanju Željezare, delegati NS-a prave selfije

Prijedlog načelnice Općine Novo Sarajevo Benjamine Karić o uvođenju naplate parkinga u stambenim zonama izazvao je burne reakcije među građanima. Dok iz Općine poručuju da je cilj uvesti red i omogućiti stanovnicima lakši pristup parking mjestima ispred vlastitih zgrada, dio građana smatra da je riječ o nepotrebnoj komercijalizaciji javnog prostora i dodatnom udaru na kućne budžete.<h2>Održavanje površina</h2>Karić je pojasnila da Općina planira uspostaviti sistem parking zona i kvartova, u okviru kojeg bi stanovnici određenih naselja mogli kupiti rezidentnu parking kartu (vinjetu) po cijeni koja, kako tvrdi, neće prelaziti 50 KM godišnje.- Rezidenti će imati povlašten status i znatno povoljnije uslove korištenja parking prostora u odnosu na ostale korisnike. Cilj nije ostvarivanje prihoda, već omogućavanje građanima da lakše pronađu parking mjesto u blizini svog doma – navela je Karić.Prema njenim riječima, sredstva prikupljena od parkinga koristila bi se za održavanje parking površina, obnovu signalizacije i izgradnju novih parking kapaciteta.Ipak, iz neformalne građanske inicijative „Parking u komšiluku: javan, besplatan, dostupan svima“ tvrde da se javnosti predstavlja iskrivljena slika projekta.

<h2>„Kupujemo uže“</h2>Predstavnica inicijative Latifa Imamović ističe da se ne radi o stvaranju novih parking mjesta, već o naplati postojećih.- Građanima se govori o novim kapacitetima, a zapravo će se postojeća mjesta samo pretvoriti u naplatna. To je sramotno – poručila je Imamović.Ona smatra da građani već kroz poreze finansiraju rad općinske administracije te da nije opravdano dodatno naplaćivati korištenje prostora koji smatraju javnim dobrom.- To je kao da sami kupujemo uže kojim će nas vješati – navela je.Građani okupljeni oko inicijative posebno naglašavaju da je većina naselja Novog Sarajeva nastala u vrijeme socijalističkog urbanizma, kada su parking površine planirane kao besplatna javna infrastruktura za stanovnike. Zbog toga smatraju da parking unutar stambenih naselja treba ostati dostupan bez naknade.Umjesto uvođenja naplate, predlažu gradnju javnih garaža kroz modele javno-privatnog partnerstva.Prijedlog odluke trebao bi se naći pred vijećnicima Općinskog vijeća Novo Sarajevo na sjednici zakazanoj za danas, a iz inicijative zahtijevaju njegovo povlačenje i organiziranje široke javne rasprave.<h2>Kakva je praksa u drugim gradovima?</h2>Iako protivnici prijedloga ističu da parking u naseljima treba ostati besplatan, praksa većine evropskih gradova ide u suprotnom smjeru. U Zagrebu već godinama postoji sistem povlaštenih parkirnih karata za stanare naselja koja se nalaze u zonama naplate. Grad je 2024. dodatno reformisao sistem kroz tzv. blokovsko parkiranje kako bi stanovnici imali veću prednost prilikom pronalaska slobodnog mjesta. Sličan model postoji i u Amsterdamu, gdje stanovnici mogu dobiti rezidentne dozvole za parkiranje unutar svojih zona, dok nerezidenti plaćaju znatno više cijene ili uopće ne mogu parkirati u određenim dijelovima grada. Rezidentne parking dozvole koriste i brojni drugi evropski gradovi poput Lajdena, Almerea, Roterdama i Londona, gdje su pojedine ulice ili čitavi kvartovi rezervirani prvenstveno za lokalne stanovnike.

Načelnica Benjamina Karić tvrdi da će rezidentne parking karte pomoći stanovnicima da lakše pronađu mjesto ispred svojih zgrada

Vijećnici danas odlučuju, građani i Općina na suprotnim stranama: Hoće li parking u Novom Sarajevu postati naplatan?


Ministar komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine Edin Forto posljednjih dana skoro svakodnevno objavljuje snimke iz vozova na relacijama oko Sarajeva. Nakon vožnji prema Pazariću, Visokom i Ilijašu, Forto je ovih dana ponovo pohvalio koncept prigradskog željezničkog saobraćaja, poručivši kako bi sličan model mogao funkcionisati i oko Mostara, Zenice ili Tuzle.I dok ministar s pravom ukazuje na potencijal željeznice, njegove objave istovremeno podsjećaju na poraznu činjenicu da Bosna i Hercegovina danas ima jednu od najslabije razvijenih putničkih željezničkih mreža u regionu.<h2>Od Sarajeva do Pazarića</h2>Građani Federacije BiH danas praktično mogu putovati vozom na svega nekoliko pravaca: Sarajevo – Pazarić, Sarajevo – Visoko, Sarajevo – Zenica, Sarajevo – Mostar i dalje prema Čapljini. U Republici Srpskoj saobraća nekoliko lokalnih linija između Banje Luke, Doboja, Prijedora i Novog Grada, ali broj polazaka je ograničen.Nekadašnja mreža koja je povezivala gotovo sve veće gradove u zemlji danas je svedena na minimum. Tuzla, najveći grad u BiH poslije Sarajeva i Banje Luke, nema redovan putnički željeznički saobraćaj. Vozom se ne može putovati između Sarajeva i Banje Luke, Sarajeva i Tuzle, Mostara i Trebinja, niti između većine regionalnih centara.Međunarodnih putničkih linija gotovo da nema. Gašenjem industrijskih giganata Koksare Lukavac i Željezare Zenica, težak udarac je pretpio i teretni željeznički saobraćaj. On svuda u svijetu služi kao finansijska podloga za razvoj putničkog saobraćaja, koji ne donosi direktan profit željeznicama, ali donosi višestruku korist društvu. <h2>Srbija ulaže milijarde</h2>Poređenje sa Srbijom pokazuje koliko BiH zaostaje u razvoju željeznica. Građani Srbije danas mogu koristiti brzu prugu između Beograda i Novog Sada, kojom vozovi saobraćaju brzinama do 200 kilometara na sat. U toku je nastavak izgradnje prema Subotici i mađarskoj granici, dok država ulaže milijarde eura u modernizaciju željezničke infrastrukture. Osim toga, Srbija ima razvijenu mrežu putničkih linija prema Nišu, Užicu, Valjevu, Subotici, Šidu, Požegi i drugim gradovima.<h2>EU željeznice</h2>Hrvatske željeznice često su predmet kritika zbog sporosti i kašnjenja, ali i takva mreža za bh. prilike djeluje impresivno. Susjedi vozom mogu od Zagreba do Splita, Rijeke, Osijeka, Varaždina, Karlovca, Vinkovaca, Pule i brojnih drugih gradova. Postoje i međunarodne veze prema Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj. U Zagrebu funkcioniše i razvijen prigradski željeznički sistem koji svakodnevno koristi veliki broj putnika. U Sloveniji gotovo svaki veći grad ima željezničku vezu. Ljubljana je povezana s Mariborom, Koprom, Celjem, Jesenicama i Novom Goricom, dok vozovi redovno saobraćaju prema Austriji, Hrvatskoj, Italiji i Mađarskoj.Austrija je, pak, evropski uzor kada je riječ o željezničkom saobraćaju. Vozovi povezuju praktično svaki dio Evrope, a putovanje željeznicom često je brže i praktičnije od vožnje automobilom.<h2>Kako je BiH zaostala?</h2>Razloga je više. Nakon rata prioritet su dobile cestovna infrastruktura i autoputevi, dok su željeznice godinama bile na margini političkog interesa. Dodatni problem predstavlja podijeljen sistem između dva entitetska željeznička operatera, nedostatak investicija i zastarjela infrastruktura. Rezultat je da se građani BiH danas često raduju linijama koje u većini evropskih zemalja predstavljaju osnovni nivo usluge.

Ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto promoviše lokalne putničke linije u Kantonu Sarajevo, jer su gotovo samo one i preostale

Forto u vozu: Često se vozi do Pazarića

Putnički saobraćaj sveden na par lokalnih linija: Fortina selfi strategija za "spas" devastirane željeznice

Dok se govori o najvećim zločinima Nezavisne Države Hrvatske (NDH), poput Jasenovca, Jadovna ili masakara u Glini, jedna gotovo zaboravljena epizoda ustaškog terora decenijama je ostala izvan pažnje javnosti. Riječ je o događaju iz jeseni 1944. godine, kada su pripadnici Ustaške obrane usred noći upali u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče kod Zagreba i odveli više od stotinu pacijenata koji se nikada nisu vratili.Prema istraživanjima historičara, u noći između 30. septembra i 1. oktobra 1944. godine naoružani pripadnici ustaških jedinica stigli su u bolnicu sa unaprijed pripremljenim spiskom od 107 imena. Među osobama koje su tražili bili su uglavnom Srbi i Jevreji smješteni na liječenje u toj ustanovi.<h2>Noć straha</h2>Svjedočanstva i sačuvana dokumentacija govore da su pacijenti budeni iz sna, izvođeni iz bolničkih soba i okupljani po odjelima. Mnogi od njih nisu ni razumjeli šta se događa. Radilo se o ljudima koji su zbog svog zdravstvenog stanja bili potpuno nemoćni i nesposobni pružiti bilo kakav otpor.Nakon prozivke po imenima, pacijenti su ukrcani u kamione i odvezeni u nepoznatom pravcu. Jedna osoba je uspjela pobjeći, dok se za ostalih 106 više nikada nije čulo.Prema kasnijim istraživanjima, među odvedenima bilo je 69 Srba, 36 Jevreja i dvojica Hrvata koje su vlasti smatrale politički nepodobnim.<h2>Nikada se nisu vratili</h2>Iako ne postoji konačna dokumentacija o njihovoj sudbini, historičari smatraju da je većina odvedenih završila u sistemu koncentracionih logora NDH, najvjerovatnije u Jasenovcu, gdje su ubijeni.Posebnu težinu ovom zločinu daje činjenica da se dogodio krajem 1944. godine, u trenutku kada je bilo jasno da Njemačka i njeni saveznici gube rat. Uprkos tome, represivni aparat NDH nastavio je provoditi rasne zakone i progon ljudi na osnovu njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.<h2>Zločin nad nemoćnima</h2>Za razliku od mnogih drugih ratnih zločina, žrtve iz Vrapča nisu bili vojnici, pripadnici pokreta otpora niti politički protivnici režima. Bili su to bolesnici smješteni u psihijatrijskoj ustanovi, ljudi koji su zavisili od pomoći ljekara i medicinskog osoblja.Upravo zbog toga historičari ovaj događaj smatraju jednim od najpotresnijih primjera ustaškog progona. U noći kada su izvedeni iz svojih bolničkih kreveta, tih 107 pacijenata nije predstavljalo nikakvu prijetnju vlastima NDH. Njihova jedina „krivica“ bila je nacionalna ili vjerska pripadnost.Iako je prošlo više od osam decenija, sudbina većine odvedenih pacijenata nikada nije do kraja rasvijetljena. Njihova imena danas predstavljaju podsjetnik na jednu od najmračnijih i najmanje poznatih epizoda terora koji je obilježio prostor NDH tokom Drugog svjetskog rata.

Jedna osoba je uspjela pobjeći, dok se za ostalih 106 više nikada nije čulo

Nepoznata epizoda ustaškog zvjerstva: U noći upali u umobolnicu s popisom od 107 imena, pacijente bude iz sna...

Dana 5. juna 1463. godine, pogubljenjem kralja Stjepana Tomaševića okončana je historija samostalne srednjovjekovne bosanske države. Smrt posljednjeg bosanskog kralja označila je kraj Kraljevine Bosne i početak gotovo četiristogodišnje osmanske vlasti na ovim prostorima.<h2>Osmanski pohod na Bosnu</h2>Osmanski sultan Mehmed II, poznat kao Osvajač Carigrada, pokrenuo je u proljeće 1463. godine veliki vojni pohod na Bosnu. Bosansko kraljevstvo nalazilo se u teškoj poziciji. Nakon pada Srbije 1459. godine, Bosna je ostala gotovo potpuno okružena osmanskim posjedima, dok očekivana pomoć iz Ugarske i zapadne Evrope nije stizala.Kralj Stjepan Tomašević, koji je na prijestolje stupio 1461. godine, pokušavao je održati nezavisnost države oslanjajući se na savezništvo s ugarskim kraljem Matijom Korvinom i podršku pape. Međutim, kada je ogromna osmanska vojska prešla granice Bosne, otpor se počeo brzo urušavati.<h2>Pad Bobovca i bijeg kralja</h2>Prva velika prepreka Osmanlijama bio je kraljevski grad Bobovac, najvažnija utvrda bosanskih kraljeva. Nakon kratke opsade grad je pao, što je predstavljalo težak udarac za bosansku odbranu.Nakon gubitka Bobovca, Stjepan Tomašević povukao se prema Jajcu, a potom prema Ključu na Sani, nadajući se da će organizirati daljnji otpor ili dobiti pomoć saveznika.<h2>Predaja u Ključu</h2>U Ključu su Osmanlije uspjele opkoliti kralja. Prema većini historijskih izvora, Mehmed-paša Anđelković, jedan od osmanskih zapovjednika srpskog porijekla, pregovarao je sa Stjepanom Tomaševićem i obećao mu slobodan prolaz ukoliko se preda.Vjerujući da će mu život biti pošteđen, kralj je prihvatio predaju. Međutim, nakon što je doveden pred sultana Mehmeda II, situacija se dramatično promijenila.<h2>Sultanova odluka</h2>Prema osmanskom hroničaru Ašik-pašazadeu i drugim izvorima, sultan Mehmed II odbio je priznati obećanje dato kralju. Smatrao je da osmanski zapovjednik nije imao pravo samostalno garantirati sigurnost vladaru države protiv koje se vodi rat.Nakon konsultacija s islamskim pravnicima, donesena je odluka da se kralj pogubi. Time je poništen sporazum koji je prethodno postignut tokom pregovora.<h2>Pogubljenje kod Jajca</h2>Stjepan Tomašević je, prema većini izvora, pogubljen u blizini Jajca 5. juna 1463. godine. Uz njega su pogubljeni i brojni bosanski velikaši koji su pali u osmansko zarobljeništvo.Njegova smrt simbolično je označila kraj bosanske državnosti koja je postojala stoljećima. Većina Bosne ubrzo je pala pod osmansku vlast, iako je ugarski kralj Matija Korvin iste godine uspio privremeno vratiti Jajce i uspostaviti Jajačku banovinu kao pograničnu oblast prema Osmanlijama.Historijska raspravaI danas među historičarima postoje određene rasprave o detaljima kraljeve predaje i pogubljenja. Neki izvori navode da je sultan prekršio dato obećanje, dok drugi tvrde da obećanje nikada nije bilo pravno obavezujuće jer ga nije dao sam Mehmed II.Ono oko čega nema dileme jeste da je pogubljenje Stjepana Tomaševića predstavljalo jedan od najdramatičnijih trenutaka bosanske historije. Njegovom smrću nestala je srednjovjekovna Kraljevina Bosna, a započelo je novo poglavlje pod osmanskom vlašću koje će trajati sve do austrougarske okupacije 1878. godine.

Vjerujući da će mu život biti pošteđen, kralj je prihvatio predaju. Nakon što je doveden pred sultana Mehmeda II, situacija se dramatično promijenila

Na današnji dan pogubljen je posljednji bosanski kralj: Glava mu je završila na panju Mehmeda Osvajača

Postoje ljudi koji svoj posao rade dobro. Postoje oni koji ga rade vrhunski. A postoje i oni rijetki koji toliko vole ono što rade da njihova strast postane zarazna. Takav je bio Edin Avdić.Kad smo kao tinejdžeri ustajali u tri ili četiri ujutro da gledamo NBA utakmice, nismo slušali običnog komentatora. Prvi put smo čuli čovjeka koji je istinski živio košarku. Znao je više nego što je bilo razumno, više nego što je bilo potrebno, više nego što je, vjerovatno, bilo zdravo.Dok su drugi opisivali ono što vide na terenu, Avdić je pričao o svemu. O taktici, psihologiji igrača, vlasnicima klubova, draftovima, transferima i pričama koje su postojale iza kulisa. Za njega je i nekoliko sekundi televizijskog kadra bilo dovoljno da ispriča priču koju niko drugi nije znao.Njegov kolega Adis Hadžić jednom mu je kroz smijeh dobacio: „Kolega, vi biste stvarno trebali poraditi na svom socijalnom životu“.Bila je to šala, ali i savršen opis čovjeka koji nije samo pratio košarku. On je bio košarka. Zbog toga je vrlo brzo prerastao granice Bosne i Hercegovine i postao prepoznat širom regiona. Ovi prostori nisu imali boljeg košarkaškog komentatora. Nisu tada, a nemaju ga ni danas.Sjećam se i njegovog iskrenog oduševljenja kada je Mirza Teletović protiv Litvanije pogađao trojku za trojkom. Tada Avdić više nije bio komentator. Bio je jedan od nas. Navijač kojem je mikrofon slučajno završio u rukama. U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču i ne može vjerovati šta upravo gleda.Počivaj u miru, Avdija. I hvala na svim neprospavanim noćima.

Nije bio samo komentator NBA lige. Bio je čovjek koji je košarku živio svakim atomom svog bića

Glas neprospavanih noći

Postoje ljudi koji rade svoj posao dobro. Postoje oni koji ga rade vrhunski. A postoje i oni rijetki, gotovo nestvarni likovi koji toliko vole ono što rade da njihova strast postane zarazna bolest od koje obolijevaju generacije gledalaca.Takav je bio Edin Avdić. Kad smo kao tinejdžeri ustajali u tri ili četiri ujutro da gledamo NBA utakmice, nismo zapravo slušali komentatora. Poi prvi put smo čuli čovjeka koji istinski živi svoj posao. Čovjeka koji je o košarci znao više nego što je bilo razumno, više nego što je bilo potrebno, više nego što je vjerovatno bilo zdravo. Na ovim prostorima nije postojao komentator poput njega.Dok su drugi komentatori opisivali ono što vide na terenu, Avdić je pričao o svemu. O taktici. O psihologiji igrača. O vlasnicima klubova. O generalnim menadžerima. O draftovima iz 1987. godine. O rezervnom centru koji je odigrao tri minute u predsezoni. O tome ko je s kim u sukobu, kako se tačno zove Jacksonova akcija kada Kobe Bryant spušta loptu na Shaquillea O'Neala na lijevom bloku. Ko pregovara o novom ugovoru, ko će biti smijenjen, ko će biti trejdovan.Pamtim jednu scenu koja ga možda najbolje opisuje. Kamera je tokom utakmice na nekoliko sekundi prikazala suprugu Dwyanea Wadea. Za većinu ljudi to bi bio beznačajan kadar, a 90% komentatora pojma ne bi imali ko je u pitanju. Za Avdića je to bio povod za kraće predavanje. Govorio je o njenoj karijeri, poslovnim projektima, modnim angažmanima, a ako me sjećanje dobro služi, čak i o ulici u Miamiju u kojoj je otvorila butik.U jednom trenutku njegov kolega Adis Hadžić nije izdržao pa je dobacio:„Kolega, vi biste stvarno trebali poraditi na svom socijalnom životu.“Bila je to jedna od onih rečenica zbog kojih se smiješ, ali istovremeno shvatiš da je potpuno tačna. Jer Avdić nije pratio košarku. On je bio košarka. Njegov talent ubrzo je prerastao granice Bosne i Hercegovine. Prepoznali su ga širom regiona. I s razlogom. Ovi prostori jednostavno nisu imali boljeg košarkaškog komentatora. Nisu tada. Nemaju ga ni danas.A onda su došle i one utakmice zbog kojih se sport voli. Sjetimo se samo Mirze Teletovića, Avdićevih iskrenih uslika oduševljenja "s parkinga", "iz svlačionice" one nestvarne pobjede protiv Litvanije koja zbog kaše razlike i glupih pravila ipak nije bila dovoljna za drugi krug. Dok je Mirza pogađao trojku za trojkom, Avdić više nije bio komentator. Bio je jedan od nas. Navijač kojem je mikrofon slučajno završio u rukama. To nije bilo glumljenje emocije. To je bila čista, sirova radost čovjeka koji voli igru.U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču i ne može vjerovati šta upravo gleda.Njegovi prijatelji mi kažu da je posljednjih dana bio izložen brutalnim napadima i pritiscima režima u Srbiji. Ako je to istina, onda je to još jedan podsjetnik koliko su ovdašnje vladajuće strukture često nemilosrdne prema ljudima koji odbijaju da šute.Ali neću o bitangama. Danas nije dan za politiku. Danas je dan za sjećanje. Dan za sjećanje na momka koji je hiljadama nas pretvarao neprospavane noći u male praznike. Na čovjeka zbog kojeg smo naučili više o NBA ligi nego što smo ikada planirali. Na glas koji je postao soundtrack jednog dijela naših života.Negdje gore, u nekoj nebeskoj dvorani, upravo počinje utakmica. Michael Jordan i Kobe Bryant zagrijavaju se na jednoj strani. Larry Bird nešto gunđa sudijama. Wilt Chamberlain se svađa sa statističarima. A Edin Avdić već objašnjava anđelima zašto je pick-and-roll iz 1996. bio revolucionaran i u kojoj ulici je supruga jednog od igrača otvorila butik.Počivaj u miru, Avdija.I hvala na svim neprospavanim noćima.

U vremenu kada su mnogi komentatori zvučali kao da čitaju telefonski imenik, Avdić je zvučao kao prijatelj koji sjedi pored tebe na kauču 

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

&nbsp;U bosanskohercegovačkoj politici već godinama traje neobičan paradoks: što su vrata NATO-a zatvorenija, pojedini političari glasnije tvrde da smo pred ulaskom. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović gotovo svaku međunarodnu posjetu koristi kako bi javnost uvjerio da je članstvo u NATO-u strateški cilj oko kojeg postoji saglasnost i da je BiH na dobrom putu.<h2>Politički problem</h2>Međutim, poruke koje posljednjih mjeseci dolaze iz sjedišta NATO-a govore nešto sasvim drugo.Prvi problem je politički. NATO već godinama ponavlja da Bosna i Hercegovina može računati na članstvo tek kada se unutar zemlje postigne široki politički konsenzus. To su u različitim prilikama poručili bivši generalni sekretar Jens Stoltenberg, njegova zamjenica Radmila Šekerinska i zamjenik pomoćnika generalnog sekretara Kevin Hamilton.Drugim riječima, NATO ne smatra dovoljnim ranije odluke institucija BiH niti odredbe Zakona o odbrani. Savez traži stvarni politički dogovor svih relevantnih aktera u zemlji. Takvog konsenzusa nema, jer se političko rukovodstvo Republike Srpske otvoreno protivi članstvu u NATO-u.Drugi problem su vojni kapaciteti. NATO od svojih članica očekuje izdvajanja za odbranu od najmanje dva posto BDP-a, a BiH je daleko od tog standarda. Tokom nedavne posjete članova Predsjedništva sjedištu NATO-a jasno je poručeno da se očekuje značajno povećanje budžeta za odbranu.

<h2>Nedostatak reformi</h2>Osim toga, modernizacija Oružanih snaga BiH odvija se sporo. Veći dio vojne opreme je zastario, a brojni razvojni planovi nisu realizirani planiranom dinamikom.Treći problem su reforme. Pregled odbrane BiH usvojen je još 2016. godine, a Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga odnosi se na period do 2027. godine. Tokom aktuelnog mandata Predsjedništvo BiH nije usvojilo novu strategiju vanjske politike, novi pregled odbrane niti novi dugoročni plan razvoja vojske.Zbog toga je teško govoriti o ozbiljnom napretku na NATO putu.Na kraju, postoji i međunarodni faktor. Čak i kada bi BiH ispunila sve tehničke uslove, ostaje pitanje postoji li politička volja unutar samog NATO-a za novo proširenje. Nakon povratka Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću, američka politika pokazuje znatno manje entuzijazma prema širenju Saveza nego ranije.<h2>Politička propaganda</h2>Zbog svega toga, tvrdnje da je Bosna i Hercegovina pred ulaskom u NATO više djeluju kao politička propaganda nego kao realna procjena stanja. Istina je mnogo jednostavnija: BiH nema unutrašnji konsenzus, ne ispunjava ključne vojne kriterije i trenutno nema nikakve naznake da NATO ozbiljno razmatra njen prijem.

 Dok Denis Bećirović tvrdi da je članstvo sve bliže, poruke iz Brisela pokazuju da Bosna i Hercegovina ne ispunjava ključne vojne kriterije 

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

Najava elektronskog muzičkog događaja „The Golden Hour“, koji bi 6. juna trebao biti održan na Bijeloj tabiji, izazvala je negodovanje dijela stanovnika Vratnika i članova Savjeta Mjesne zajednice Vratnik, koji su pokrenuli peticiju za zaštitu ovog nacionalnog spomenika.<h2>Hitno otkazivanje</h2>U peticiji u čijem je posjedu „Avaz“ koju je potpisalo oko 150 mještana se navodi kako je Bijela tabija „živi spomenik kulture, tradicije i identiteta“, te da organizacija masovnih elektronskih zabava na tom lokalitetu šalje pogrešnu poruku mladima i narušava dostojanstvo jednog od najznačajnijih historijskih lokaliteta u Sarajevu.Potpisnici traže hitno otkazivanje ili izmještanje događaja na drugu lokaciju, trajnu zabranu izdavanja odobrenja za održavanje elektronskih partija i sličnih manifestacija na Bijeloj tabiji, kao i donošenje pravilnika kojim bi se korištenje kompleksa ograničilo na kulturni turizam, historijske izložbe i manifestacije primjerene spomeniku nulte kategorije.Također su poručili da će, ukoliko njihov zahtjev bude ignorisan, iskoristiti svoje pravo na mirno javno okupljanje i protest na dan održavanja događaja.

<h2>&nbsp;Sve u skladu s pravilima</h2>S druge strane, direktor Javnog preduzeća Stari Grad Rusmir Jašarević smatra da ovo preduzeće nema zakonski osnov da bira ili diskriminira organizatore događaja.- Ne postoji način da nekoga na taj način diskriminišemo. Bijela tabija se može iznajmiti kroz korištenje prostora, a organizatori su obavezni pribaviti sve potrebne dozvole i saglasnosti za održavanje manifestacije - rekao je Jašarević.Naglasio je da JP Stari Grad nije institucija koja odlučuje o sadržaju događaja ukoliko organizator posjeduje sva potrebna odobrenja.- Ako organizatori imaju sve potrebne dozvole za održavanje manifestacije, mi ne ulazimo u samu organizaciju događaja - istakao je.Komentarišući peticiju građana, Jašarević je kazao da poštuje pravo lokalne zajednice da iznese svoj stav.- Teško je komentarisati stav lokalne zajednice. Ako se većina ljudi izjasni da nešto nije u redu, vjerovatno postoji način da se putem peticije prema institucijama koje izdaju odobrenja nešto zabrani ili ospori. To je pravo svakog čovjeka da zastupa svoje stavove - naveo je.Dodao je da se ne želi upuštati u raspravu o tome da li je Bijela tabija adekvatna lokacija za ovakvu vrstu sadržaja, ali je naglasio da je riječ o događaju koji je ranije bio dobro organizovan.- To zaista ne ulazi u našu nadležnost. Mogu samo reći da je riječ o veoma dobro organizovanom i lijepom događaju - zaključio je Jašarević.<h2>Da li je primjereno?</h2>Polemika oko Bijele tabije tako je otvorila šire pitanje granice između turističke i komercijalne upotrebe kulturno-historijskih spomenika, ali i odnosa između zaštite naslijeđa i savremenih sadržaja koji privlače mlađu publiku. Dok jedni smatraju da ovakvi događaji doprinose promociji Sarajeva i oživljavanju historijskih lokaliteta, drugi upozoravaju da pojedini sadržaji nisu primjereni mjestima koja predstavljaju simbol kulturnog identiteta grada.

Savjet MZ Vratnik pokrenuo peticiju protiv održavanja elektronskog muzičkog događaja na Bijeloj tabiji

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, poručio je na društvenoj mreži X da je „Sarajevo ponovo palo na ispitu“, ocijenivši da je „civilizacijski poraz“ to što bošnjački političari i dio akademske zajednice traže ostanak OHR-a i bonskih ovlasti. Dodao je da se „nikada u historiji civilizacije nije desilo da potlačeni narodi traže ostanak kolonijalnog upravnika“.

<blockquote class="twitter-tweet">➡️ Sarajevo je ponovo palo na ispitu. ➡️ Civilizacijski je poraz to što bošnjački političari i tamošnja akademska zajednica traže ostanak OHR-a i tzv. bonskih ovlaštenja. ➡️ Nikada se u istoriji civilizacije nije desilo da potlačeni narodi traže ostanak kolonijalnog upravnika.&mdash; Staša Košarac (@StasaKosarac) <a href="https://x.com/StasaKosarac/status/2061396133759340753?ref_src=twsrc%5Etfw">June 1, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.x.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Košarčeva objava vjerovatno bi imala više težine da upravo politička opcija kojoj pripada nije među najzaslužnijima za činjenicu da OHR i danas postoji u Bosni i Hercegovini.<h2>Politički zaokret</h2>Naime, kada se sredinom dvijehiljaditih godina ozbiljno razgovaralo o zatvaranju OHR-a, malo ko je mogao pretpostaviti da će visoki predstavnik i dvadeset godina kasnije sjediti u Sarajevu. Tada je preovladavalo uvjerenje da će Bosna i Hercegovina postepeno preuzimati puni suverenitet i da će međunarodni protektorat postati dio političke prošlosti. Procesi koji su se odvijali kroz saradnju političkih aktera, reformske zahvate i postepenu izgradnju institucija davali su osnova za očekivanje upravo takvog scenarija.Desilo se, međutim, upravo suprotno.S dolaskom SNSD-a na vlast 2006. godine i njegovim političkim zaokretom ka sve izraženijoj konfrontaciji sa državnim institucijama, u godinama koje su uslijedile svjedočili smo referendumima koji su najavljivani, secesijama koje su obećavane, kontinuiranim blokadama državnih institucija, osporavanju odluka Ustavnog suda BiH i donošenju zakona kojima su vlasti Republike Srpske pokušavale derogirati nadležnosti države. Svaki takav potez predstavljao je novi argument za one koji su tvrdili da međunarodni nadzor još nije završio svoju misiju, često zahtijevajući i aktivniju ulogu visokog predstavnika te korištenje bonskih ovlasti.Paradoks je da su najjače argumente za opstanak OHR-a najčešće proizvodili upravo oni političari koji danas najglasnije traže njegovo ukidanje.Jer teško je uvjeriti bilo koga u međunarodnoj zajednici da je Bosna i Hercegovina spremna za zatvaranje OHR-a dok istovremeno sluša najave otcjepljenja jednog entiteta, odbijanje provođenja odluka državnih institucija i otvoreno dovođenje u pitanje ustavnog poretka zemlje.Zato je deplasirano tvrditi da OHR danas postoji isključivo zato što ga žele bošnjački političari. Mnogo je bliže istini da OHR postoji zato što su politički predstavnici Republike Srpske, kroz politiku permanentnih kriza i sukoba, međunarodnoj zajednici godinama davali argumente za produžavanje njegovog mandata.<h2>Mehanizam zaštite</h2>Iako je sasvim legitimno zalagati se za zatvaranje OHR-a i puni suverenitet Bosne i Hercegovine, jednako je razumljivo i zašto se značajan dio bošnjačke javnosti danas tome protivi. Bosna i Hercegovina se nalazi u situaciji u kojoj predsjednik jednog entiteta otvoreno dovodi u pitanje teritorijalni integritet države, donose se zakoni kojima se osporavaju odluke državnih institucija i Ustavnog suda, a političke krize postale su gotovo trajno stanje. U takvim okolnostima mnogi OHR ne vide kao idealno rješenje, već kao svojevrsni sigurnosni mehanizam koji bi mogao spriječiti najteže posljedice eventualnih jednostranih poteza. Drugim riječima, podrška ostanku OHR-a ne proizlazi nužno iz želje za međunarodnim tutorstvom, nego iz nepovjerenja da su domaći politički akteri pokazali dovoljno odgovornosti da se država može prepustiti isključivo njima.Ako Košarac želi pronaći političke zaslužnike za činjenicu da OHR 2026. godine i dalje postoji u Bosni i Hercegovini, odgovor neće pronaći u Sarajevu. Trebao bi ga potražiti mnogo bliže sebi – najprije u vlastitoj političkoj opciji, a potom i kod čovjeka koji već dvije decenije dominira političkom scenom Republike Srpske. Jer malo je ko učinio više za produženje života OHR-a od Milorada Dodika.

Malo je ko učinio više za produženje života OHR-a od Milorada Dodika

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

Nakon dosuđene tehničke greške za Bosnu, dvoranom Zetra prolomilo se glasno skandiranje "lopovi, lopovi", dok su navijači vidno negodovali zbog pojedinih sudijskih odluka tokom susreta.Situacija je dodatno eskalirala kada je jedan od gledalaca pokušao ući na teren, nakon čega je reagovalo osiguranje i spriječilo veći incident.Bosna je u revanš finala ušla sa šest poena prednosti iz prve utakmice u Laktašima i bila na korak od osvajanja titule prvaka Bosne i Hercegovine nakon dugih 18 godina čekanja.Sudijska ekipa našla se pod velikim pritiskom publike koja je smatrala da su pojedine odluke išle na štetu domaćeg tima. Povici s tribina trajali su nekoliko minuta, a nezadovoljstvo navijača bilo je vidljivo širom dvorane.

Redarska služba i policijski službenici bili su raspoređeni uz teren kako bi spriječili eventualne incidente.Bez obzira na dešavanja na tribinama, susret je nastavljen, dok su navijači Bosne nastavili glasno pružati podršku svom timu u borbi za naslov prvaka.Igokea u prvom poluvremenu ima veliku predbost od 53:36.&nbsp;

Gosti imaju veliku prednost 

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

Košarkaši Bosne večeras igraju jednu od najvažnijih utakmica u posljednjih gotovo dvadeset godina. Studenti su nakon dugog čekanja ponovo stigli do finala prvenstva Bosne i Hercegovine, a u revanš protiv Igokee ušli su s prednošću od šest poena iz prve utakmice u Laktašima.Ipak, ono što je trebalo biti pravi košarkaški praznik Sarajeva nije privuklo očekivani broj gledalaca.Iako je centralni dio tribina bio solidno popunjen, veliki dijelovi Zetre ostali su prazni. Posebno je upadala u oči jedna gotovo prazna teleskopska tribina, dok je na ostalim sektorima bilo vidljivo mnogo slobodnih mjesta. Za utakmicu koja predstavlja najveći Bosnin domaći meč u posljednjih 18 godina očekivala se znatno veća podrška s tribina.Bosna je posljednjih sezona napravila značajan rezultatski iskorak. Nakon godina lutanja između finansijskih problema, promjena uprava i sportskih razočarenja, sarajevski klub ponovo je postao konkurentan na domaćoj sceni. Upravo zato mnogi su očekivali da će Zetra biti ispunjena mnogo više nego što je to bio slučaj večeras.Povratak Bosne u finale državnog prvenstva trebao je predstavljati jedan od onih sportskih događaja koji okupljaju i one koji inače rijetko dolaze na utakmice. Klub koji je evropski prvak iz 1979. godine i dalje uživa poseban status među sarajevskom publikom, ali fotografije iz Zetre pokazuju da put do pune obnove nekadašnje košarkaške euforije još uvijek nije završen.Dio razloga vjerovatno leži u činjenici da je Sarajevo tokom godina izgubilo naviku odlaska na košarkaške utakmice, dok i sama Zetra, zbog velikog kapaciteta, često ostavlja utisak manje posjećenosti nego što bi to bio slučaj u manjim dvoranama. Uz to, Igokea, uprkos dominaciji u domaćoj košarci posljednjih godina, ne izaziva interes šire publike kakav bi proizveo duel s nekim od regionalnih velikana.Bez obzira na broj gledalaca, Bosna je večeras imala priliku da nakon skoro dvije decenije vrati titulu državnog prvaka u Sarajevo. A to je razlog zbog kojeg će se ova utakmica pamtiti kao jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj historiji kluba.

Iako je centralni dio tribina bio solidno popunjen, veliki dijelovi Zetre ostali su prazni

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) ostao je jedna od najkontroverznijih figura međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Za jedne je bio diplomata koji je pokušavao stabilizirati zemlju nakon rata i provesti reformski proces, dok je za druge ostao simbol međunarodnog intervencionizma, nametanja odluka i početka duboke političke krize unutar Federacije BiH.Njegovo ime i više od dvije decenije nakon odlaska iz Sarajeva izaziva snažne reakcije, posebno među hrvatskim političkim predstavnicima u BiH, koji ga smatraju jednim od ključnih ljudi odgovornih za promjenu političke arhitekture Federacije i slabljenje mehanizama zaštite hrvatske konstitutivnosti.Petrič je rođen 1947. godine u Klagenfurtu u Austriji, a pripadao je koruškim Slovencima. Studirao je historiju, pravo, germanistiku i politologiju na Univerzitetu u Beču. Karijeru je gradio unutar austrijske diplomatije i političkog establišmenta, a bio je i sekretar legendarnog austrijskog kancelara Brune Krajskog (Kreisky).Tokom raspada Jugoslavije i ratova na Balkanu profilirao se kao ekspert za jugoistočnu Evropu. Krajem devedesetih postao je austrijski ambasador u Beogradu, a potom i specijalni izaslanik Evropske unije za Kosovo. Učestvovao je u pregovorima u Rambujeu 1999. godine, koji su prethodili NATO bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije.Međutim, najveći trag ostavio je upravo u Bosni i Hercegovini.<h2>Dolazak u BiH </h2>Petrič je 1999. godine imenovan za visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, naslijedivši Karlosa Vestendorpa (Carlos Westendorp). Na tu funkciju dolazi u trenutku kada je međunarodna zajednica pokušavala ubrzati centralizaciju države i ojačati institucije nakon ratnog haosa i dubokih etničkih podjela.Formalno, zadatak visokog predstavnika bio je nadgledanje provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U praksi, međutim, OHR je tokom godina prerastao u instituciju s gotovo kolonijalnim ovlastima.Korištenjem tzv. bonskih ovlasti, visoki predstavnici mogli su smjenjivati izabrane političare, nametati zakone i mijenjati ustave bez saglasnosti domaćih institucija.Petrič je upravo u tom periodu postao jedan od najaktivnijih zagovornika takvog pristupa.Njegov mandat obilježili su posebno loši odnosi s HDZ-om BiH i tadašnjim hrvatskim političkim liderima.Nakon izbora 2000. godine formirana je vlast poznata kao „Alijansa za promjene“, koju su dominantno činile bošnjačke građanske i lijeve stranke, dok je HDZ BiH, uprkos ogromnoj podršci među Hrvatima, ostao izvan vlasti.Hrvatske političke strukture tvrdile su da je time praktično poništen izborni legitimitet hrvatskog naroda u Federaciji BiH.Situacija je kulminirala 2001. godine kada je Hrvatski narodni sabor proglasio tzv. hrvatsku samoupravu, tražeći veću autonomiju Hrvata unutar BiH.Petrič je reagovao žestoko.Smijenio je tadašnjeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, uz obrazloženje da djeluje protiv ustavnog poretka države.Za međunarodnu zajednicu to je bio pokušaj sprečavanja separatizma.Za veliki dio hrvatske javnosti u BiH bio je to dokaz da OHR otvoreno interveniše protiv legitimno izabranih hrvatskih predstavnika.<h2>„Airport decision“ i ustavne promjene</h2>Najveća kontroverza u vezi s Petričevim mandatom ipak su amandmani na ustave Federacije BiH i Republike Srpske iz 2002. godine.Ti amandmani trebali su provesti odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji države.Na papiru, cilj je bio povećanje ravnopravnosti.U praksi, međutim, posljedice su ostale predmet političkog sukoba do danas.Posebno su sporne bile promjene u Federaciji BiH, koje su izmijenile način funkcionisanja Doma naroda i izbora vlasti.Hrvatske stranke tvrdile su da su time oslabljeni mehanizmi zaštite hrvatskog političkog predstavljanja i otvoren prostor da brojniji Bošnjaci dominantno utječu na izbor vlasti u Federaciji.Odluka je ostala poznata pod nazivom „airport decision“, jer ju je Petrič navodno potpisao neposredno pred odlazak iz BiH, na aerodromu.Za hrvatske političke predstavnike to je postao simbol međunarodnog nametanja i početka procesa majorizacije Hrvata u Federaciji BiH.S druge strane, dio međunarodne zajednice i bošnjačkih političkih aktera smatrao je da su te promjene bile nužne kako bi se smanjile etničke blokade i ojačala funkcionalnost države.<h2>Naslijeđe koje i danas dijeli BiH</h2>Dvadeset godina kasnije, posljedice odluka iz Petričevog perioda i dalje su vidljive.Gotovo sve današnje rasprave o „legitimnom predstavljanju“, izmjenama Izbornog zakona, ulozi Doma naroda i odnosima Bošnjaka i Hrvata u Federaciji imaju direktnu vezu s ustavnim intervencijama iz ranih 2000-ih.Hrvatske stranke, posebno Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, i danas tvrde da je upravo tada postavljen sistem koji omogućava preglasavanje Hrvata u Federaciji.S druge strane, političko Sarajevo često smatra da HDZ koristi priču o Petriču kao argument za dalje etničke podjele i blokade.U svakom slučaju, malo koji visoki predstavnik ostavio je tako dubok i dugoročan politički trag.

Svi visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini: Karlos Vestendorp, Španac koji je preuzeo BiH

<h2>Petrič danas</h2>Nakon odlaska iz BiH Petrič je nastavio diplomatsku karijeru kao ambasador Austrije pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, a kasnije je radio kao međunarodni konsultant i analitičar za Balkan.I danas povremeno komentariše političku situaciju u regionu i zalaže se za jaču evropsku integraciju Zapadnog Balkana. Međutim, u Bosni i Hercegovini njegovo ime ostalo je sinonim za eru u kojoj je međunarodna zajednica direktno upravljala političkim procesima.<h2>Podijeljenost društva</h2>Za jedne reformator. Za druge čovjek koji je duboko promijenio dejtonsku ravnotežu. A možda upravo ta podijeljenost najbolje govori o Bosni i Hercegovini poslije Dejtona – zemlji u kojoj ni dvije decenije kasnije ne postoji saglasnost čak ni o tome da li su međunarodne intervencije spasile sistem ili ga dodatno zakomplikovale.

Njegove odluke o ustavnim promjenama, smjenama političara i preuređenju Federacije BiH i danas izazivaju političke sukobe i optužbe za majorizaciju 

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Postoje međunarodni zvaničnici čija se imena u Bosni i Hercegovini izgovaraju s poštovanjem. Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) je među Bošnjacima ostao upamćen kao čovjek koji je pokušao graditi funkcionalnu državu. Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz-Schilling) kao dobronamjeran prijatelj Bosne i Hercegovine. Čak i Kristijan Šmit (Christian Schmidt), uprkos svim kontroverzama, ima svoje pristalice i protivnike.<h2>On je nešto drugo</h2>Karl Bilt (Carl Bildt) je nešto drugo.Tri decenije nakon rata njegovo ime kod velikog broja Bosanaca i Hercegovaca i dalje izaziva gotovo jednoglasno negativne reakcije. Malo je stranih diplomata koji su ostavili tako loš trag u javnom sjećanju ove zemlje.Razlog nije samo njegova uloga kao prvog visokog predstavnika nakon Dejtonskog sporazuma. Problem je mnogo dublji. Za mnoge žrtve rata Bilt simbolizira ono najgore što je međunarodna zajednica pokazala tokom bosanske tragedije – pasivnost, moralnu ravnodušnost i spremnost da se radi mira prave kompromisi sa ljudima koji su provodili etničko čišćenje.Za razliku od slike koju o sebi često pokušava graditi u međunarodnim medijima, u Bosni i Hercegovini Bilt nije zapamćen kao odlučni mirotvorac. Zapamćen je kao čovjek koji je pokazivao više razumijevanja za Slobodana Miloševića nego za njegove žrtve.<h2>Družba sa zločincima</h2>Najveća mrlja koja prati njegovo ime vezana je za Srebrenicu. Iako nije bio vojni komandant niti osoba koja je mogla sama zaustaviti genocid, mnogi mu nikada nisu oprostili činjenicu da je upravo u danima kada su hiljade Bošnjaka odvođene na strijeljanje vodio diplomatske razgovore s ljudima koji su bili politički i vojni pokrovitelji tog zločina.Kasnija svjedočenja i izjave dodatno su pogoršale njegov ugled. Kada neko prizna da se moglo pretpostaviti da će nakon pada enklave uslijediti masovna ubistva, a istovremeno nije učinio dovoljno da spriječi katastrofu, teško je očekivati razumijevanje onih koji su izgubili svoje najbliže.Međutim, Biltova reputacija nije narušena samo zbog rata nego i zbog mira.Njegov mandat visokog predstavnika obilježila je politika održavanja statusa quo. Dok su Radovan Karadžić i Ratko Mladić godinama ostajali na slobodi, međunarodna zajednica pod njegovim vodstvom uglavnom je izbjegavala ozbiljnije sukobe s ratnim strukturama koje su i dalje kontrolisale značajan dio političkog života Republike Srpske.Umjesto demontaže ratnog nasljeđa, Bosna i Hercegovina dobila je period opreznog upravljanja krizom. Mnogi smatraju da je upravo tada propuštena historijska prilika da se ratni projekti politički poraze dok su još bili slabi.Zbog toga se danas s nepovjerenjem dočekuje svaki njegov komentar o Bosni i Hercegovini.Kada Karl Bilt govori o zatvaranju OHR-a, reformama ili budućnosti zemlje, mnogi ne vide neutralnog evropskog državnika. Vide čovjeka koji je bio na jednoj od najvažnijih međunarodnih funkcija u najtežem periodu moderne bosanskohercegovačke historije i koji, prema njihovom uvjerenju, nije položio ispit.<h2>Nije činio kad je mogao</h2>Možda je upravo zato reakcija udruženja žrtava na njegove posljednje istupe toliko snažna. Za njih Karl Bilt nije tek bivši diplomata koji iznosi političko mišljenje. On predstavlja podsjetnik na vrijeme kada je međunarodna zajednica imala moć da učini više, a odlučila da učini manje.

Bivši visoki predstavnik za mnoge u Bosni i Hercegovini ostao simbol međunarodne pasivnosti, pogrešnih procjena i politike ustupaka agresorima

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Nakon što je opozicioni kandidat Peter Mađar (Magyar) porazio dugogodišnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana, politička scena Evrope suočava se s pitanjem da li je počeo kraj ere takozvanog „iliberalnog modela“, koji je Orban godinama promovirao širom kontinenta. Posebnu pažnju u regionu izaziva činjenica da je Orban bio jedan od najbližih evropskih saveznika Milorada Dodika i snažan politički partner Republike Srpske.O tome šta je dovelo do Orbanovog poraza, kakve će biti posljedice po odnose Mađarske s Rusijom, Evropskom unijom i Balkanom, te šta pobjeda Petera Mađara znači za Bosnu i Hercegovinu, za „Avaz“ govori Adam Barta (Bartha), direktor EPICENTER-a - briselske mreže koja okuplja nevladine organizacije širom Evrope. <h2>Frustracija Mađara</h2>- Uprkos Orbanovom pokušaju da kontroliše javno mnijenje kroz svoj medijski imperij, kako državni tako i „privatni“, stvarnost je mađarske birače uvjerila više nego propaganda. Realnost je da je Mađarska postala druga najsiromašnija članica Evropske unije, prema prosječnoj potrošnji građana, dok je istovremeno postala i najkorumpiranija. Kombinacija ekonomske stagnacije i enormnog bogaćenja politički povezanih biznismena, koji su profitirali novcem poreskih obveznika, dovela je do nivoa frustracije koji Orbanov medijski aparat više nije mogao prikriti. Uz energičnu kampanju Petera Mađara, kako na terenu tako i online, Mađari su nakon 16 godina „orbanizma“ osjetili da postoji šansa za stvarnu promjenu i glasali su u skladu s tim - navodi on.- Tokom Orbanove vladavine Mađarska je izgradila međunarodnu mrežu populističkih ideologa i organizacija koje su finansirali mađarski poreski obveznici. Peter Mađar je obećao da će prekinuti taj sistem finansiranja, što bi moglo utjecati na spremnost figura poput Takera Karlsona (Tucker Carlson) i „Heritage Foundationa“ da Orbanov autoritarni populizam predstavljaju kao model za američke konzervativce. To će sigurno utjecati i na mađarsku vanjsku politiku, koja je pod Orbanom bila snažno usmjerena prema Kremlju. Nova vlada će imati pro-evropski i pro-NATO pristup - ističe Barta.<h2>Nije kraj populističkih partija </h2>Na pitanje, kako bi Mađarova pobjeda mogla utjecati na odnose Mađarske i Republike Srpske, navodi da će period bliskih odnosa Republike Srpske i Mađarske završiti promjenom vlasti u Budimpešti. Orbanov interes za Republiku Srpsku je bio prvenstveno vođen interesima Kremlja, a nova vlada neće imati interes destabilizirati teritorijalni integritet susjednih država, navodi Barta. - Orbanov izborni poraz ne znači kraj populističkih partija u Evropi. Evropska politika će i dalje biti obilježena sukobom između nacionalno-konzervativnih i kosmopolitsko-liberalnih političkih blokova, objašnjava.<h2>Unutrašnji problem</h2>Prognozirajući buduću ulogu Mađarske unutar Evropske unije pod Peterom Mađarom, Barta je naveo da će Mađarska sada morati rješavati ozbiljne unutrašnje probleme, poput ekonomske stagnacije i visoke inflacije, te disfunkcionalnih institucija. Prioritet nove vlade će biti domaće reforme i konstruktivniji odnos prema Evropskoj uniji, uz fokus na jačanje jedinstvenog evropskog tržišta i konkurentnosti ekonomije, zaključuje Barta.

Nakon 16 godina vlasti Mađari kaznili Orbana zbog korupcije, stagnacije i proruskog kursa, tvrdi direktor briselskog EPICENTER-a Adam Barta

Barta: Orbanov interes za RS bio je vođen iz Kremlja

'Država duradi nešto'

Naša stranka, ulje o platnu: Dok traje rasprava o spašavanju Željezare, delegati NS-a prave selfije

Vijećnici danas odlučuju, građani i Općina na suprotnim stranama: Hoće li parking u Novom Sarajevu postati naplatan?

Putnički saobraćaj sveden na par lokalnih linija: Fortina selfi strategija za "spas" devastirane željeznice

Nepoznata epizoda ustaškog zvjerstva: U noći upali u umobolnicu s popisom od 107 imena, pacijente bude iz sna...

Na današnji dan pogubljen je posljednji bosanski kralj: Glava mu je završila na panju Mehmeda Osvajača

Glas neprospavanih noći

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS

'Država duradi nešto'

Naša stranka, ulje o platnu: Dok traje rasprava o spašavanju Željezare, delegati NS-a prave selfije

Vijećnici danas odlučuju, građani i Općina na suprotnim stranama: Hoće li parking u Novom Sarajevu postati naplatan?

Putnički saobraćaj sveden na par lokalnih linija: Fortina selfi strategija za "spas" devastirane željeznice

Nepoznata epizoda ustaškog zvjerstva: U noći upali u umobolnicu s popisom od 107 imena, pacijente bude iz sna...

Na današnji dan pogubljen je posljednji bosanski kralj: Glava mu je završila na panju Mehmeda Osvajača

Glas neprospavanih noći

Odlazak Edina Avdića: Hvala za sve neprospavane noći prije škole

Bećirovićeva ofanziva bez pokrića: Koliko BiH zaista ispunjava uslove za NATO?

Građani Vratnika protiv održavanja rave partija na Bijeloj tabiji: "Šalje se pogrešna poruka mladima“

Šta Košarac ne želi da vidi: Da nije bilo Dodika, vjerovatno danas ne bi bilo ni OHR-a

Video / Navijači Bosne nakon tehničke greške sudijama skandirali "lopovi", jedan gledalac pokušao ući na teren

Bosna nadomak titule, ali Zetra ostala ispod očekivanja

Volfgang Petrič, diplomata koji je promijenio političku arhitekturu BiH

Najomraženiji visoki predstavnik i diplomata: Zašto Karla Bilta Bošnjaci pamte po zlu

Adam Barta, mađarski politički analitičar, za "Avaz": Orbanov poraz kida bliske veze Mađarske i RS