Službeno mogu sa ovog mjesta poslati poruku, a to je da od 1. januara 2024. godine Federacija BiH kreće sa primjenom velikog seta fiskalnih zakona. Imat ćemo najveću minimalnu platu u regiji u iznosu od 1.000 KM -&nbsp;kazao je sredinom oktobra ministar razvoja, preduzetništva i privrede Vojin Mijatović. <h2>1. juli najranije</h2>Ipak, kako sada stvari stoje od toga neće biti ništa. Iako su iz Vlade FBiH stidljivo najavljivali fiskalne reforme koji bi istovremeno podrazumijevale i smanjene doprinosa, ali i povećanje minimalne plate, s obzirom da se već bližimo kraju godine, izvjesno je da od usvajanja ovog paketa do Nove godine neće biti ništa. Da stvari bude gore, javnost još nije vidjela zvaničan prijedlog Vlade, a sve što do sada znamo je da bi doprinosi u odnosu na bruto navodno trebali biti spušteni na 28 posto (sa sadašnjih 41,5 posto), ali bi istovremeno minimalna plaća trebala biti povećana na 1.000 KM.Admir Čavalić, predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Parlamenta&nbsp;kazao je kako se povećanje minimalne plate od 1.000 KM najranije može očekivati 1. jula 2024. godine.

- Kada zakoni stignu iz Vlade to će razmatrati oba doma Parlamenta FBiH, pa poslije usvajanja zakoni se trebaju objaviti u Službenim novinama, a zatim da Porezna uprava FBiH prilagodi svoje sisteme novom načinu ubiranja poreza. Moja procjena je da bi se sve ovo moglo okončati o zakonskom određivanju minimalne plaće od 1.000 maraka oko 1. jula 2024. godine - ističe Čavalić.<h2>Poslodavci i sindikat</h2>Jedan od razloga zašto i pored najava još nema na dnevnom redu Prijedloga zakona o minimalnoj plati možda i činjenica da još uvijek nema društvenog konsenzusa oko ovog pitanja. Udruženje poslodavaca već je istupalo sa stavom da je minimalac od 1.000 KM moguć samo uz drastično smanjenje doprinosa i ostalih nameta.- Mislim da bi imali najmanje pedeset do šezdeset hiljada radnih mjesta manje. Ali ako gledamo to u paketu sa smanjenjem doprinosa i drugim podsticajima, mislim da je to nešto što bi se moglo dostići –kazao je predsjednik Udruženja poslodavaca u FBiH Adnan Smailbegović.

S druge strane, Selvedin Šatorović, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH ističe da ako poslodavac nije u stanju randiku da obezbijedi platu od barem 1.000 KM, ne treba ni da posluje.- Čim se spomene povećanje minimalca, svi se zadaju u brigu kako će to poslodavci preživjeti. A niko se ne pita kako radnik preživljava s 300 eura mjesečno. Krajnje je vrijeme da se vlasti u oba entitetima "dozovu pameti" i konačno stanu na stranu svojih građana, a ne na stranu kapitala, kao do sada. Ako ne bude tako, egzodus stanovništva će se nastaviti – navodi Šatorović.

Iako je Vlada FBiH najavila kompromisno rješenje najavljujući da će izaći u susret i radnicima i poslodavcima, tj. istovremeno smanjiti namete i povećati minimalne plate, čini se da ćemo na stupanje na snagu tih promjena čekati još najmanje nekoliko mjeseci.<h2>Medijalna plaća</h2>Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi 1269 maraka, dok je broj zaposlenih u septembru 2023. godine iznosio 850.523. No,&nbsp;Naime, od 850.523 zaposlenih čak njih 517.476 prima plaću manju od prosječne! Medijalna plaća (najčešća) u BiH iznosi oko 1.000

Čini se da ćemo na stupanje na snagu tih promjena čekati još najmanje nekoliko mjeseci

Vlada FBiH ipak nije uspjela provesti reformu: Minimalac neće biti 1.000 KM od prvog januara

Miloradu Dodiku i njegovim saveznicima jučer su usta puna bila Bosne i Hercegovine. Organizirajući svojevrsnu predstavu pred Sudom BiH, gdje mu je odgođeno ročište po optužnici za neispunjavanje odluka visokog predstavnika, Dodik &amp; Co uzvikivali su, između ostalog, da je suđenje njemu suđenje i Bosni i Hercegovini, da se moramo riješiti kolonijalnih namjesnika, da je Šmit (Schmidt) nelegalni visoki predstavnik, da oni brane Ustav BiH, da jedna trećina države (čitaj: Bošnjaci) i dalje želi biti kolonija itd.Ispraksirali su se i prilagodili dodikovci retorici svojih novih prijatelja Viktora Orbana, Marine Le Pen, Aleksandra Lukašenka i ekipe, pa im je baš dobro nasjela njihova antiglobalistička matrica i priča o borbi za nacionalni suverenitet koji je tobože pod nasrtajem liberalnih internacionalističkih elita.Paradoks u cijeloj priči je taj što je upravo Dodik glavni razlog zbog kojeg visoki predstavnik i „kolonijalna uprava“ u BiH i dalje postoje. Naime, prije dvadesetak godina vjerovatno ni najveći međunarodni ili domaći skeptik nije mogao ni sanjati da će BiH i 2024. godinu dočekati s visokim predstavnikom, koji pride upotrebljava svoje bonske ovlasti.A upravo su Dodikovo šurovanje s Putinom, udari na državu, blokade institucija, prijetnje otcjepljenjem, referendumi (uglavnom nikad realizirani) i izazivanje haosa glavni razlozi zbog kojih je visoki predstavnik ne samo preživio u BiH, koja nikad u punom kapacitetu nije profunkcionirala, nego je zbog Dodika naša zemlja ponovo postala sigurnosno rizična i svjetskim silama interesantna do tačke da se otvoreno špekulira i o mogućnosti povećanja međunarodnih trupa.Ipak, i takav Dodik, pored svih svojih izjava i najava, u konačnici zna da svoju političku kožu i slobodu može odbraniti samo u Bosni i Hercegovini i njenim institucijama. Za njega porazno, a za nas lijepo je bilo vidjeti jučer Dodika, najbliže saradnike i dovučene pristalice kako upravo pred Sudom svoje države BiH u svom glavnom gradu Sarajevu brane svoj slučaj, sve uz pripovijetke o sebi kao braniocima Ustava i suvereniteta BiH protiv kolonijalnog terora.Možda im se neko i s bošnjačke, odnosno one njegove SDfA-ovske strane pridruži. Trenutno dijele zajedničku muku crnih lista, krivično-civilizacijskih tegoba i kretanja ka budućnosti u kojoj se za učinjena (ne)djela mora odgovarati. A tako bi lijepo bilo kad bi mogli od BiH napraviti miks Putinove gubernije i Erdoanovog sultana.

A tako bi lijepo bilo kad bi mogli od BiH napraviti miks Putinove gubernije i Erdoanovog sultana

Dodik "brani" BiH

"Hajde, Zlaja, budi drug i podnesi ostavku…“ Ovako je glasio naslov teksta objavljenog u “BH Danima” u decembru 2007. godine koji je potpisao Predrag Kojović. Tekst naslovljen na tadašnjeg predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju imao je direktnu i jasnu poentu – zbog njegove nepopularnosti u narodu, posebno među građanskim krugovima, zbog koje su mnogi zazirali od glasanja za SDP, poželjno bi bilo da Lagumdžija podnese ostavku i tako spasi SDP.Naravno, ovaj tekst je bio samo marketinški trik koji će biti uvod u nešto mnogo senzacionalnije – nekoliko sedmica po njegovom objavljivanju proslavljeni bh. režiser Danis Tanović objavit će da osniva novu političku stranku. Bio je to pun pogodak koji je obećavao da će građanima BiH konačno vratiti nadu da je neka nova i bolja politika zaista moguća. A boljeg lidera za taj zadatak od Tanovića u tom trenutku nije bilo. Sjećanje na Oskara dobivenog 2002. bilo je još svježe i punilo je srca ponosom, a Tanović je nesumnjivo bio najpoštovanija i najpopularnija ličnost u društvu. Postojali su svi preduvjeti da ta stranka doslovno “razvali” na sljedećim izborima. Tako je u anketi u “Centralnom dnevniku” Senada Hadžifejzovića na pitanje „Da li ćete glasati za stranku Danisa Tanovića“ više od 80 posto gledalaca odgovorilo potvrdno.<h2>Kratka euforija</h2>No, nakon te spektakularne najave prolazile su sedmice, a stranke i dalje nije bilo. Entuzijazam je uveliko splasnuo kada je, u aprilu 2008. godine, bila osnovana Naša stranka, a nakon što je objavljeno da će umjesto Danisa Tanovića, koji ni tada kao ni danas nije bio pretjerano zainteresiran lično se uvaljivati u bh. političku kaljužu, predsjednik stranke biti Bojan Bajić, široj javnosti tada poznat jedino po projektu „Vodeni Ćiro“ u rodnom Rudom, on je potpuno nestao.&nbsp;Osim spomenutih Tanovića i Kojovića, u rukovodstvo stranke ušao je i poznati bh. režiser Dino Mustafić, kao i još nekolicina uglednih ličnosti, mahom iz oblasti umjetnosti i kulture.Naša stranka u svojim počecima primarno je računala na glasove lijevo orijentiranih građana razočaranih politikom SDP-a i njenog tadašnjeg predsjednika. No, nije se daleko stiglo. NS je počela vrlo ambiciozno, osnivajući odbore diljem BiH. Jedan od glavnih problema koje je stranka imala u periodu 2008.–2010. bila je velika lokalna infrastruktura koja je bila finansijski neizvediva. Loša organizacija, nejasna politička poruka i nesnalaženje Bajića u javnim nastupima, koji je u bačen u vatru uz distancirano držanje popularnijih kolega, dovest će do lošeg rezultata na lokalnim izborima 2008. i još gorih na općim 2010., kada je ova stranka na teritoriji cijele BiH osvojila svega 20-ak hiljada glasova.&nbsp;Nakon ovog izbornog neuspjeha Bajić je podnio ostavku na mjesto predsjednika, dosta viđenijih članova je napustilo stranku, da bi na njeno čelo došao Dennis Gratz, mladi pravnik i doktor nauka.Nakon što je novo vodstvo preuzelo vlast stranka je krenula u veliku rekonstrukciju. Odlučili su se povući iz općina gdje nisu imali veliku podršku i koncentrirati se na one općine gdje su je imali, prije svega sarajevske (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća), kao i Gračanicu, Vareš, Zenicu, Tuzlu i Doboj-Istok. Ovo će voditi do lokaliziranja Naše stranke, što će ostati njena karakteristika do dan-danas.<h2>Dvostruko gori</h2>Na izborima 2014., pod vodstvom Gratza, stranka je uspjela ostvariti i dvostruko gori rezultat osvojivši u cijeloj BiH svega desetak hiljada glasova. No, zahvaljujući činjenici da je većina ovih glasova dobivena u Sarajevu, NS je ipak postala parlamentarna na nivou Federacije BiH, a mandat je dobio upravo Gratz.U ovom periodu doći će i do velikog raskola u stranci kada će se, usljed ličnih animoziteta i sukoba, stranka početi dijeliti na Kojovićevu i Gratzovu struju. Višemjesečna borba za vlast završit će pobjedom Kojovića, koji je u maju 2015. izabran i za predsjednika stranke, dok će nekoliko mjeseci poslije Gratz, zajedno s bivšim generalnim sekretarom ove stranke Albinom Zuhrićem i velikim brojem svojih pristalica, potpuno istupiti iz stranke.&nbsp;Tako će Naša stranka doći u zanimljivu situaciju da njena prva dva predsjednika postanu njeni bivši članovi. Ipak, za razliku od Bajića, koji nikada javno nije govorio negativno o NS-u niti se više političke angažirao, Gratz i Zuhrić u međuvremenu će postati pesnice Komšićeve Demokratske fronte i neki od najžešćih kritičara Naše stranke.No, s njihovim odlaskom NS nije trpjela negativne posljedice, dapače. Naime, za razliku od većine stranaka u BiH koje su svoju popularnost i organizacije bazirale na snazi i popularnosti svojih lidera, Naša stranka je pametno izbjegla liderokratsko brendiranje, stavljajući umjesto toga fokus na svoje ideje i politike te promovirajući istovremeno cijeli niz članova. Osim toga, i okolnosti na političkoj sceni išle su im savršeno naruku.SDP je, nakon loše vlasti u periodu 2010.–2014. te smjene na čelu stranke, dospio u stanje unutrašnjeg haosa, sa serijskim uhljebima nepostojećih karijera kao prvim safom stranke, posebno u Sarajevu. Komšić se, nakon uspjeha na izborima 2014. godine i koaliranja sa SDA, suočavao s rasulom u vlastitoj stranci, uz prilično nejasne politike.&nbsp;Sve to vodit će do toga da se glasači koji tradicionalno glasaju za stranke ljevice, posebno u Sarajevu, masovnije okrenu Našoj stranci, koja je ostala principijelna svojim lijevim liberalnim politikama, uz sve popularnije rukovodstvo s Kojovićem i Sabinom Ćudić na čelu. Naša stranka će na izborima 2016. godine ostvariti odličan izborni rezultat, postavši druga najjača stranka u Sarajevu. Ovaj rezultat potvrđen je i na izborima 2018., kada je osvojila oko 50.000 glasova, čak pet više nego na izborima četiri godine ranije.No, ti izbori značit će da će Naša stranka prvi put morati preuzeti i konkretniju odgovornost u društvu. Naime, kao najjača lijeva stranka u Kantonu Sarajevo i predstavnik kratkotrajnog Bh. bloka (koji su tada još činili SDP i DF), poziciju premijera Kantona preuzet će Edin Forto te se, poslije kratke pauze s Vladom „petak 13“, na tu poziciju ponovo vratiti u Vladi „trojke“ i ostati na njoj do kraja 2022. godine. Pod Fortinim vodstvom napravljene su mnoge pozitivne promjene u Kantonu, prije svega u pravcu daleko veće transparentnosti vlasti, poboljšanja putne infrastrukture, kvalitetnijih socijalnih programa, otvaranja grada prema svijetu i neznatnog poboljšanja kulturnog života. Ipak, utisak je da se moglo puno više nego što je urađeno. Također, stječe se dojam da su procesima u Kantonu Sarajevo dominirali Elmedin Konaković i NiP, dok su se predstavnici Naše stranke u svemu držali pomalo i rezervirano radi izbjegavanja veće odgovornosti.Izbori 2022. godine, na kojima je ponovila identičan rezultat kao 2018., Našoj stranci su dodijelili mnogo ozbiljniju ulogu kada je, nakon Kantona, ona prvi put od svog osnivanja postala dio i državne i federalne vlasti, s Edinom Fortom kao novim državnim ministrom prometa i komunikacija. Stranka koja je nekoć bila čuvena po lokalnim politikama sada je dobila i konkretnu praktičnu odgovornost odlučivati o najvažnijim državnim pitanjima. U jedan ofsajd NS je već ušla kada je, nakon dugogodišnjeg građenja narativa da nikad i ni po koju cijenu neće s nacionalnim strankama u vlast, na kraju ipak završila u koaliciji sa SNSD-om i HDZ-om, prihvatajući kvote namijenjene za predstavnike Bošnjaka. Naravno, radi se o prostoj realnosti konsolidacijskog modela na kojem je bh. utemeljena i tvrditi da ćete vi, uprkos njemu, uspjeti uraditi nešto drastično drugačije obično je zamajavanje javnosti. Ipak, to im glasači neće pretjerano zamjeriti ukoliko politika kompromisa koju NS danas zagovara s partnerima iz trojke uspije državi donijeti konkretna poboljšanja, prije svega u procesu EU integracija koje se jasno nameću kao prioritet.<h2>Ključni izazovi</h2>NS je danas stranka koja oko sebe okuplja urbano i obrazovano stanovništvo koje se identificira s progresivnim vrijednostima stranke, te njen izborni rezultat sigurno neće biti gori nego u prethodnim ciklusima, ali teško da će biti i bolji. Naime, Naša stranka učahurila se u urbanim centrima, prije svega Sarajevu i, da stvar bude gora, čini se i da nema pretjerano ambiciju širiti se dalje od Sarajeva i ići ka većem broju glasača.Osim toga, ono što je evidentno je da ova stranka nema prevelik broj članova, što s rastom odgovornosti nailazi i na vrlo konkretne praktične probleme, prije svega u popunjavanju pozicija i preuzimanju inicijative.Iako se njene politike prepoznaju kao one lijevo od centra, i ideološka pozicija stranke je i dalje vrlo heterogena. Mada je nominalno jasno definirana kao socijalno liberalna partija, NS zapravo i dalje okuplja vrlo širok dijapazon članstva, od neoliberala, preko pristalica zelenih politika, do tvrdih ljevičara koji ne kriju simpatije prema socijalističkom društvenom poretku i ekonomiji u rukama države. Veliki problem svakako predstavljaju i unutrašnja disciplina i organizacija unutar stranke, pa tako nerijetko svjedočimo prepucavanju između članova stranke na društvenim mrežama, što odaje utisak krajnje neozbiljnosti, posebno kada ste i dalje relativno mala stranka.Također, čini se da ova stranka i dalje nema jedan sveobuhvatan i jasan politički program te da se mnoge politike, poput zagovaranja neradne nedjelje, izmišljaju usput u hodu, kroz procjene koja bi rješenja mogla naići na podršku širih narodnih masa.Ipak, uprkos svemu nabrojanom, Naša stranka i dalje ostavlja utisak organizacije koja okuplja pristojne ljude i koja nije kalkulirala po pitanju svojih temeljnih progresivnih politika i principa.<h2>Cuke i mace</h2>U periodu 2010.–2014. politike stranke, kao i njeni novi politički protagonisti počeli su se jasnije profilirati. Naime, Naša stranka, koja će se u međuvremenu početi definirati kao socijalno liberalna, postat će najprepoznatljiviji borac za ljudska prava, prije svega kroz zalaganje za ravnopravnost žena i LGBT populacije, individualne slobode, zelenu politiku, ali će u svom radu prvenstveno biti fokusirana na lokalne politike.Zapravo, djelovanje na lokalnom nivou, koje je uglavnom uključivalo Kanton Sarajevo, kao i posvećivanje lokalnim temama vodit će do toga da će ovu stranku političari i protivnici pejorativno početi prozivati kao „stranku cuka i maca“ te joj spočitavati da nisu sposobni i kompetentni odlučivati o važnijim političkim pitanjima.<h2>Projekt Stranke za BiH</h2>Neki će reći i da su motivi za osnivanje Naše stranke bili mnogo perfidniji, odnosno da se radilo o akciji Harisa Silajdžića i Stranke za BiH da preko nove stranke ljevice podijele glasove SDP-a i tako sebi osiguraju vlast, što su navodno provodili preko Senada Pećanina, koji će pred izbore 2010. postati jedan od udarnih megafona Harisa Silajdžića.Ako je to bio plan, on je definitivno epohalno propao, s obzirom na to da je Silajdžić te godine izgubio izbore za Predsjedništvo, dok je SDP na njima ostvario najveću pobjedu u historiji.Na vanrednom kongresu&nbsp;4. septembra 2021.&nbsp;godine Edin Forto je izabran za novog, četvrtog po redu predsjednika Naše stranke.

Utjecaj stranke ostao mahom ograničen na Sarajevo

Političke stranke – jučer, danas, sutra (VII dio): Naša stranka - Maglovita vizija liberalne Bosne i Hercegovine

Današnja Baščaršija zaštitni je znak Sarajeva, a njena preteča bilo je srednjovjekovno mjesto Tornik na obalama Koševskog potoka, u blizini današnje Alipašine džamije. Tu je svojevremeno u Sarajevu krajem 14. stoljeća bilo glavno trgovište u našoj dolini. Poslije velikog požara trgovište se prebacilo na prostor današnje čaršije koji se nekad zvao Stara varoš.<h2>Razvoj doline</h2>Ovaj pazar bio je pokretač razvoja doline. Utemeljenjem Sarajeva u 15. stoljeću bit će oživljena ova raskrsnica puteva. Trgovište je s novom osmanskom vlašću zadržalo funkciju, ali je poprimilo novi izgled i preraslo u čaršiju. Procvat tadašnjeg Sarajeva i potreba stanovništva za raznim proizvodima rodit će dosta novih zanata, pa će tako polako nicati i čaršije vezane uz svoje esnafe. Dobro se znalo gdje će biti koja vrsta zanata, a samim tim i kako će se organizirati čaršije koje su nicale.

Nekadašnje trgovište postalo je skup 45 čaršija u kojima će biti obuhvaćen 81 zanat. Među svim tim čaršijama, najljepša je bila Baščaršija, što u prijevodu znači glavna čaršija. Bila je najšira, a u njoj smještene bakalnice, to jeste trgovine. Ostale čaršije nosile su imena esnafa koji su u njima bili smješteni. Možemo izdvojiti aščiluk (ugostiteljstvo), sarače (sedlari), tabake (kožari), kujundžije (zlato i srebro)… Veliki broj starih zanata polako je nestao te su se gasile i njihove čaršije.Uspomena je sačuvana kroz imena ulica gdje su bile smještene. Sarajlije su vremenom, zbog spajanja čaršija, kompletan ovaj prostor prozvale Baščaršija, koja je najpoznatija na Balkanu. Od nekadašnjih 45 čaršija, jedina očuvana u izvornom obliku je Kazandžiluk.<h2>1.080 dućana</h2>Da bi se razumjelo kolika je nekad čaršija bila, treba znati da je Evlija Čelebija još u 17. stoljeću u sarajevskoj čaršiji zabilježio 1.080 dućana. Pored dućana, osmanske vlasti su registrirale i 741 tezgu. Bio je to neobičan prizor, trgovci u radnjama dopuštali su siromašnijima da ispred i oko radnji postave tezge, ne bojeći se da će im umanjiti zaradu.Najrasprostranjeniji zanat bio je bakalski, to jeste trgovački. Bakali su dominirali centralnim čaršijskim trgom, a bili su među najbogatijim stanovnicima grada. Održavali su veze sa svim većim gradovima Osmanskog carstva i Evrope, kao što su Venecija, Trst, Ankona, Istanbul, Bursa….<h2>Obnova za Olimpijadu</h2>Nakon Drugog svjetskog rata Baščaršija je gubila identitet, ali taj proces je, srećom, zaustavljen s Olimpijadom. Tada su gradske vlasti odlučile obnoviti i konzervirati dio čaršije. Zahvaljujući tom poduhvatu, Sarajevo je zaokružilo najbitniji dio svoje turističke ponude.

Od nekadašnjih 45 čaršija, jedina očuvana u izvornom obliku je Kazandžiluk

Baščaršija: Nastala spajanjem manjih čaršija

Najčuveniji i najljepši dio grada: Kako je nastala Baščaršija

Zastupnici iz RS u Parlamentu BiH nedavno su uputili pismo Kongresu SAD u kojem navode da u pojedinim područjima FBiH s bošnjačkom većinom postoje uspavane ćelije Al Kaide i ISIL-a koje „prema potrebi mogu biti aktivirane“, dok je predsjednik SNSD-a i bh. entiteta RS Milorad Dodik nedavno izjavio da postoje podaci prema kojima je 3.500 „spavača“ u BiH i da to cijeli svijet zna. No, Izvještaj State Departmenta o stanju sigurnosti u BiH nameće jedan potpuno drugačiji zaključak.<h2>Kooperativni partner</h2>U posljednjem izvještaju američkog State Departmenta iz 2022. godine navodi se da je Bosna i Hercegovina (BiH) ostala kooperativni partner u borbi protiv terorizma, uprkos svojim ograničenim kapacitetima. -	BiH je od 2014. zabranila putovanje u inozemstvo radi borbe u stranim oružanim snagama. Više od 100 državljana BiH, uključujući FTF-ove i povezane članove porodice, i dalje su u Iraku i Siriji. BiH je nastavila biti voljan partner u repatrijaciji FTF-a i članova njihovih porodica. U decembru je Predsjedništvo ovlastilo Ministarstvo sigurnosti (MoS) da koordinira repatrijaciju bh. državljana iz Sirije i Iraka, iako su kapaciteti BiH za poduzimanje takve operacije i dalje ograničeni. U istragama kontraterorizma, unutarnje svađe nastavile su potkopavati efikasnu saradnju, iako su se Radna grupa za kontraterorizam pod vodstvom Ureda državnog tužiteljstva (UDT) i posebna Radna grupa za kontraterorizam nastavile sastajati – ističe se u izvještaju.U izvještaju se navodi kako tokom 2022. godine nije bilo prijavljenih terorističkih incidenata. Ističe se i kako je Vijeće ministara (VM) u novembru usvojilo dugo odgađanu Strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma za razdoblje 2021.-26. -	Dokument zahtijeva nekoliko međunarodnih organizacija i dio je procesa integracije zemlje u EU. Strategija pokušava uspostaviti mehanizme na svim nivoima vlasti za prevenciju terorizma i ublažiti radikalizaciju u nasilje i nasilni ekstremizam. Vijeće ministara usvojilo je plan Međusektorskog koordinacijskog tijela za repatrijaciju bh. državljana iz Sirije i Iraka koji predvodi Ministarstvo sigurnosti u kolovozu.<h2>Loša saradnja</h2>Ističe se kako je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i dalje je vodeća jedinica za provođenje zakona koja obavlja poslove kontraterorizmu. -	Međutim, loša saradnja s UDT-om ograničava njegovu efikasnost. Iako je čelništvo SIPA-e dugo zagovaralo izmjene Pravilnika o unutrašnjem ustrojstvu kojim bi se stvorio odjel za borbu protiv terorizma, birokratski nerad odgodio je taj proces. BiH nema jasne smjernice koje reguliraju saradnju između tužitelja, organa za provođenje zakona i obavještajnih službi u istragama vezanim uz nacionalnu sigurnost – navodi se.Ističe se kako UDT i SIPA nastavljaju s obukom koju pružaju Program pomoći za borbu protiv terorizma Ministarstva pravosuđa, Ured za pomoć i obuku tužiteljstva u inostranstvu Ministarstva pravosuđa, Program pomoći za međunarodnu obuku u kriminalističkim istragama i Zapovjedništvo za specijalne operacije Ministarstva odbrane u Evropi. -	Radna skupina pod vodstvom UDT-a sastala se dvaput u 2022., a operativna radna skupina za kontraterorizam pod vodstvom organa za provođenje zakona sastala se sedam puta. Saradnja u provedbi zakona na strateškom nivou pati od sporova oko nadležnosti i birokratskih problema koji proizlaze iz složene strukture vlasti u BiH i politizacije osjetljivih pitanja kaznenog pravosuđa kao što je terorizam.Naglašava se i kako je Vijeće ministara u novembru usvojilo novi Zakon o graničnoj kontroli, kojim se poboljšava regulatorni okvir o prikupljanju i korištenju prethodnih informacija o putnicima (API). -	Vijeće ministara također je donijelo odluku o osnivanju međuagencijske radne skupine za API i Evidenciju imena putnika (PNR) za razvoj regulatornog okvira za prikupljanje i korištenje API-ja i PNR-a. Uvođenje terminala Sistema sigurne usporedbe i procjene ličnih identifikacija (PISCES) u četiri zračne luke u BiH i dalje sporo napreduje i zahtijeva stalnu komunikaciju između vlada SAD i BiH, kako bi se spriječilo nazadovanje. Služba za poslove sa strancima (SFA) nastavlja razmjenjivati informacije s međunarodnim partnerima o migrantima koji ulaze u BiH, a TDY podrška Odjela za domovinsku sigurnost SAD-a osigurala je prijeko potrebnu obuku SFA-i i proširila Transnational Migration Alert Program za biometrijsku identifikaciju (ili BITMAP) Graničnoj policiji BiH- isitče se u izvještaju.<h2>Suzbijanje finansiranja terorizma</h2>Kada je riječ o suzbijanju finansiranja terorizma, ističe kako je BiH članica MONEYVAL-a (Komitet stručnjaka za ocjenu mjera za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma), a njegov Finansijsko-obavještajni odjel, član Egmont grupe. -	U maju je BiH procesuirala svoj prvi slučaj finansiranja terorizma, koji je završio oslobađajućom presudom. Uprkos ishodu, slučaj je predstavljao prekretnicu za BiH u izgradnji njenih kapaciteta za borbu protiv finansiranja terorizma. Isitče se i kako su opći izbori u BiH 2022. godine izazvali&nbsp; retoriku podjela među etnonacionalističkim političkim čelnicima zemlje, neviđenu otkako je proglašena nezavisnost početkom 1990-ih. -	Glavne vjerske zajednice u BiH (katolička, islamska, židovska i pravoslavna) postigle su vrlo ograničen napredak kroz Međureligijsko vijeće u promicanju tolerancije i suprotstavljanju netrpeljivosti i nasilju usmjerenom na vjerske zajednice. Međunarodni i lokalni akteri koji rade na suzbijanju radikalizacije do nasilja uložili su značajne napore da se usredotoče izvan islamističkog terorizma, kako bi uključili ekstremni etnonacionalizam i strani utjecaj, kao i domaće pokretače nasilnih ekstremističkih ideologija, ali vlasti BiH nisu usredotočene na skupine REMVE – navodi se u izvještaju.Cijeli izvještaj možete pronaći <a href="https://www.state.gov/reports/country-reports-on-terrorism-2022/bosnia-and-herzegovina#:~:text=2022%20Terrorist%20Incidents%3A%20There%20were,Prevention%20and%20Fight%20Against%20Terrorism.">ovdje</a>.

Milorad Dodik nedavno izjavio da postoje podaci prema kojima je 3.500 „spavača“ u BiH i da to cijeli svijet zna

Šta američki State Department kaže o terorizmu u Bosni i Hercegovini: Kooperativan partner uprkos ograničenim kapacitetima

Socijaldemokratska partija (SDP) je stranka koja se, čini se, nalazi u permanentnoj krizi. Dolazak Zlatka Lagumdžije na čelo stranke pratio je odlazak osnivača stranke Nijaza Durakovića i cijelog niza njegovih pristalica. SDP-ov dolazak na vlast 2010. bio je početak žestokih unutrašnjih sukoba koji će rezultirati odlaskom iz stranke Željka Komšića i formiranjem Demokratske fronte.<h2>Duboke podjele</h2>Povlačenje Lagumdžije, koji je strankom autokratski upravljao, i preuzimanje kormila od Nermina Nikšića 2014. jeste dovelo do demokratizacije unutar stranke, no stabilnost i unutrašnja koherentnost u SDP-u nikad više nisu vraćene.Danas je SDP stranka s cijelim nizom unutrašnjih sukoba, frakcijskih podjela, ideoloških razmimoilaženja i s poprilično izgubljenim identitetom.Te podjele došle su do izražaja i na ovogodišnjem kongresu SDP-a. Iako je Nerminu Nikšiću istjecao mandat te, prema Statutu SDP-a, nakon dva odslužena mandata, više nije mogao biti kandidat, donesena je odluka da se umjesto izbora novog predsjednika Nikšiću mandat produži za još dvije godine.Znakovito je da se na Kongresu nisu pojavili Denis Bećirović, aktuelni član Predsjedništva BiH, te Irfan Čengić, u međuvremenu izabran za načelnika Općine Stari Grad, za kojeg Nikšić nije štedio riječi, kazavši da mu je on „najveća greška“.<h2>Rat u Sarajevu</h2>Iako to nikad nije direktno potvrdio, jasno je da je sebe kao nasljednika na čelu SDP-a vidio Denis Bećirović, ali i da s vremenom uviđa da su šanse za to sve manje, s obzirom na to da se toj ideji protivi većina članova iz Sarajeva, ali i Vojin Mijatović, koji je s Bećirovićem dugo u sukobu.S druge strane, u samom sarajevskom ogranku SDP-a traje pravi mali rat unutar stranke, pa su tako nedavno predsjednici pet općinskih odbora (Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Trnovo i Ilijaš) uputili pismo Predsjedništvu stranke u kojem tvrde da ih Adnan Šteta, predsjednik Kantonalnog odbora, pokušava protupravno smijeniti kako bi pod svoju kontrolu stavio kompletnu stranku u KS.Štetin cilj, navodno, jeste osigurati kontrolu nad Sarajevom koju bi koristio kao zaleđinu za preuzimanje i cijele stranke. Iza Štete stoji moćni „finansijski“ klan unutar SDP-a koji predvodi Elvedin Grabovica, te iz sjene i Damir Hadžić, bivši potpredsjednik ove stranke.Kao jedan od pretendenata na mjesto predsjednika stranke spominje se i Zukan Helez, ali pitanje je na kakvu infrastrukturu bi mogao računati.Kako sada stvari stoje, Nikšićevim produžavanjem mandata požar se tek djelimično stavio pod kontrolu, ali koji bi, usljed brojnih unutrašnjih razmirica i međusobnih sukoba, tek mogao buknuti kada se definitivno bude morao birati njegov nasljednik.<h2>Nova stranka</h2>U javnosti se sve otvorenije špekulira da je Denis Bećirović, shvatajući da ne može preuzeti stranku, već prelomio da krene u osnivanje novog političkog projekta. Bećirović stranku navodno planira osnovati s dugogodišnjim funkcionerom SDA Šemsudinom Mehmedovićem, kojem je onemogućeno da bude protukandidat Bakiru Izetbegoviću na stranačkom Kongresu SDA. Bećirović i Mehmedović računaju na privlačenje velikog broja članova SDA, ali i SDP-a, a već se govorilo i o imenima poput načelnika Starog Grada Irfana Čengića i gradonačelnice Benjamine Karić.

Produžavanjem mandata aktuelnom predsjedniku za još dvije godine privremeno se obuzdao požar, no postavlja se pitanje šta nakon tog perioda

Vodeću stranku ljevice tresu veliki unutrašnji sukobi: Ko će naslijediti Nikšića na čelu SDP-a

Četverodnevna pauza u ratu, u kojoj je posredovala zaljevska država, a koja je započela u petak, okončana je. Kao dio dogovora Hamas je pristao osloboditi 50 žena i djece. Zauzvrat je Izrael pristao na dostavu veće pomoći u opkoljeni pojas i oslobađanje 150 Palestinaca koji su držani u izraelskim zatvorima.Ovo se ponajviše može zahvaliti maloj zemlji Kataru, koji je posredovao u oslobađanju talaca, te je jedna od rijetkih država koje održavaju odnose s vlastima u Gazi.Katarski premijer Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani (Sheikh Mohammed bin Abdulrahman al-Thani) rekao je da je i dalje više od 40 drugih žena i djece držano u zarobljeništvu u Gazi za koje se ne vjeruje da ih drži Hamas. Rekao je da bi se primirje moglo produžiti ako Hamas uspije iskoristiti pauzu u sukobu da locira te taoce.Šeik Muhamed je rekao da je Izrael dostavio Kataru popis više od 90 žena i djece zarobljenih tokom Hamasovog razornog napada 7. oktobra u kojem je, prema izraelskim funkcionerima, ubijeno oko 1.200 ljudi. Oko 240 talaca je uzeto i vraćeno u Gazu pod kontrolom Hamasa. Među ostalim zarobljenicima su izraelski vojnici i stariji civili.Katarski premijer rekao je da je Izrael voljan produžiti privremeno primirje ako "postoji dokaz" da Hamas ima još žena i djece za oslobađanje, "ali ništa više od toga".Hamas je rekao Kataru da njegovi borci nisu zarobili civile, okrivljujući za to druge militantne grupe i Palestince koji su harali južnim Izraelom nakon što su borci probili izraelske sigurnosne barijere oko Gaze, rekao je šeik Muhamed.Na ovaj način El-Tani i Katar pokazali su da su, uprkos svojoj maloj teritorijalnoj veličini, danas ozbiljna sila koja je u stanju uspješno koordinirati i u najtežim svjetskim konfliktima i barem privremeno donijeti primirje u užasu koji se odvija u Gazi.

El-Tani i Katar pokazali su da su danas ozbiljna sila koja je u stanju barem privremeno donijeti primirje u užasu koji se odvija u Gazi

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig 

Peti Sarajevo Fest 2023, u organizaciji East West Centra Sarajevo, bit će održan od 26. novembra do 2. decembra 2023. godine. Tema ovogodišnjeg festivala je „Šta ostaje?“.Povodom toga smo razgovarali s direktorom festivala, bh. rediteljem Harisom Pašovićem.<h2>Iskustva Evrope</h2>Šta nam donosi ovogodišnji Sarajevo Fest?- Sarajevo Fest je poseban festival jer nije samo prezentacijski nego je i radni. Osim predstava i koncerata, imamo, u većem dijelu, forume, razgovore, radionice. Ove godine, zajedno s Evropskom festivalskom asocijacijom, organiziramo „Denis de Rougemont Forum“, na kojem će učestvovati oko 30 direktora evropskih festivala. Kakav je odnos između istočne i zapadne Evrope kad je u pitanju kultura. Deni de Ružmon (Denis de Rougemont), u čiju je čast nazvan ovaj tradicionalni forum, bio je švicarski mislilac i federalista, koji je bio jedan od inspiratora stvaranja Evropske unije. Drugi forum na festivalu donosi iskustva Višegradske grupe o temi „Sloboda i novinarstvo“, a serija radionica „Svijet mogućnosti“ posvećena je upoznavanju sa životom i problemima osoba s poteškoćama u razvoju. Reditelj u fokusu je jedan od najvažnijih regionalnih reditelja Andraš Urban.Kazali ste da je naš svijet na ivici eksplozije zbog ratova, terorizma, zagađenja, ali razvoja tehnologije. Šta će na kraju ostati?- Svijet gubi ljudskost i osjećanje mjere. Nepravda postaje međunarodni standard. Ujedinjeni narodi su nemoćni. Dekadentno i apokaliptički. Ako političari ne zaustave ovo ludilo, ako najbogatiji ljudi na svijetu ne poduzmu razumne mjere, ako mase nastave da divljaju u neznanju i histeriji, neće ostati ništa.<h2>Kultura sve rjeđa</h2>U posljednje vrijeme čini se da sve više radite u regionu i Evropi, a sve ste rjeđe u Sarajevu. Je li Vam Sarajevo postalo pretijesno?- Režiram tamo gdje me ljudi pozivaju, a to je više u drugim zemljama nego u BiH. Ove godine sam imao dvije premijere u Italiji, jednu u Poljskoj. Govorio sam na konferenciji u Berlinu, radio sam u Srbiji i Crnoj Gori, sada radim s Portugalom i Belgijom. Festival MES, koji sam transformirao u ratu u međunarodni festival, ne poziva moje predstave, jer sam se zamjerio upravi pošto sam ih kritizirao. No, nema veze, ja sam sretan da sam ja te ljude zaposlio, učio šta je pozorište i omogućio im da imaju egzistenciju već 30 godina. Čini mi se da su festivali poput Sarajevo Festa sve rjeđi u glavnom gradu BiH, kao i općenito kulturna i društvena dešavanja tog tipa. „Šta ostaje“ od Bosne i Hercegovine i Sarajeva?- Bosna i Hercegovina i Sarajevo, kao njen osnovni pokretač, nalaze se u kritičnom momentu. Sarajevo i BiH su u ovom trenutku opsjednuti prošlošću, o ratu koji je završio prije 28 godina govori se kao da traje danas, dižu se spomenici tenkovima i davno umrlim, feudalnim kraljevima, obožava se vlastiti doživljaj sebe kao žrtve. Ako umjesto budućnosti ovdje ostane prošlost, onda je uskoro kraj. Jednostavno je tako: ako se ne okrenemo budućnosti – neće ostati ništa - kazao je Pašović.

Festival MES, koji sam transformirao u ratu u međunarodni festival, ne poziva moje predstave, jer sam se zamjerio upravi pošto sam ih kritizirao 


Haris Pašović za "Avaz": Više me cijene u Evropi nego u BiH

Zukan Helez nikako da nauči da izgovorena riječ ima težinu i da se u javnosti ne govori sve i svašta, posebno ne kad si na poziciji ministra odbrane BiH. Helez je izazvao ozbiljan skandal kada je na televiziji izjavio da raspolaže obavještajnim podacima da se na teritoriji Republike Srpske nalaze ruski teroristički kampovi koji djeluju pod okriljem MUP-a RS.Helez očito nije svjestan šta je odgovorio, no Rusija je država koja je trenutno pod sankcijama gotovo cijele Evrope zbog agresije na Ukrajinu. Tvrdnja da je takva država otvorila nekakve vojne kampove u našoj zemlji implicira da je takvoj državi, eto, pošlo za rukom vojno se infiltrirati u samo srce Evrope, tj. da je naša država postala teroristička baza. To bi dalje zahtijevalo hitru i odlučnu akciju domaćih policijskih, ne daj Bože, vojnih organa kojima rukovodi upravo Helez, uz, naravno, obavještavanje i konsultiranje s NATO-om, Interpolom, obavještajnim službama u Evropi...Ipak, dok su iz RS stigle burne reakcije na ovu izjavu, iz OSA-e, najkredibilnije ustanove za ovakve stvari, negirali su Helezove „obavještajne informacije“ da u BiH postoje bilo kakvi kampovi. Da ne spominjemo da je Helez o svojim „saznanjima“ trebao obavijestiti nadležne institucije, što, kako sada stvari stoje, nije učinio.Otkud je onda Helez dobio informacije da na teritoriji RS postoje kampovi i šta je kao nadležni ministar učinio u vezi s tim?Bojimo se odgovora na ova pitanja, tj. da je odgovor na njih isti kao pouzdanost ministrovih izjava da BiH proizvodi vojne dronove.A ministar koji nije svjestan da kao ministar ne smije javno iznositi sve podatke, kamoli sigurnosno opasne tvrdnje za koje ne nudi nikakve dokaze, i nije baš najkompetentnija osoba za tu funkciju. Blago rečeno.

Ministar očito još nije naučio da kao ministar ne smije iznositi sigurnosno opasne tvrdnje temeljene ni na čemu

Zukan Helez: Malo se preračunao

U Bosni i Hercegovini danas se obilježava Dan državnosti BiH. Na današnji dan 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a, u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnost BiH unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.Jedna od najupečatljivijih fotografija koje se danas često koristi kao ilustracija Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a i prkosnog antifašističkog otpora je fotografija Rade Vranješević. Ipak, mali broj ljudi zna ko je Rada Vranješević i njenu tragičnu sudbinu. Rada Vranješević je rođena 25. maja 1918. godine u selu Rekavice, kod Banje Luke. Iako je njen otac Đorđe bio pravoslavni sveštenik, još u srednjoj školi Rada se priključila Komunističkoj partiji Jugoslavije.<h2>Izbačena iz škole zbog ljevičarskih shvatanja</h2>Osnovnu školu je završila u selu Glogovac, kod Prnjavora, a nižu gimnaziju u Derventi i Banjoj Luci. Potom je najprije upisala Učiteljsku školu u Banjoj Luci, iz koje je izbačena 1932. godine, zbog svojih ljevičarkih shvatanja. Dalje školovanje je nastavila u Trgovačkoj akademiji, u kojoj je 1933. godine pristupila jednoj omladinskoj grupi koja je radila pod rukovodstvom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Zbog ovoga je 1934. godine ponovo izbačena iz škole. Od 1936. do 1938. godine je živjela u Skoplju, gdje je nastavila školovanje. Za to vrijeme je politički radila sa srednjoškolskom omladinom. Po završetku Trgovačke akademije, 1939. godine, nije mogla da se zaposli, pa je jedno vrijeme bila kod svojih roditelja u Glogovcu.Početkom 1939. godine dobila je posao u Savezu nabavljačkih zadruga državnik činovnika u Beogradu. Odmah po dolasku u Beograd, povezala se sa sindikalnom organizacijom privatnih namještenika "Botič" i aktivno radila u njoj. Pored rada u "Botiču", Rada je učestvovala u raznim partijskim akcijama u Beogradu: na decembarskim demonstracijama 1939. godine, u nekoliko štrajkova radnika fabrike aviona, u rasturanju partijskih letaka, u prikupljanju pomoći i dr. U Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ) je primljena 1940. godine.<h2>Narodni heroj</h2>U maju 1941. godine napustila je Beograd i povezala se sa banjalučkom partijskom organizacijom. Do jula je bila član Mjesnog komiteta SKOJ-a, a od jula do septembra član Mjesnog komiteta KPJ u Banjoj Luci. Potom je po odluci Partije otišla na slobodnu teritoriju Podgrmeča. Kada je formirann prvi Okružni komitet KPJ za Podgrmeč, Rada je postala njegov član i istovremeno bila sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a za Podgrmeč.Novembra 1942. godine bila je izabrana za člana Biro Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Radila je najviše u partijskim organizacijama i bila član Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (AFŽ). Radila je i na stvaranju omladinskih partijskih organizacija i organizacija Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ), naročito u Novskom i Bihaćkom srezu. Učestvovala je na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonjić Gradu, 25. novembra 1943. godine.Govoreći u ime AFŽ-a na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, ona je tada rekla da su žene postale čvrst oslonac narodno-oslobodilačkog pokrata.- Zajedno sa svojim drugovima žene će se i nadalje boriti protiv okupatora i njegovih sluga, a sutra, poslije oslobađanja naše zemlje, one će uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše Bosne i Hercegovine u okviru federativne Jugoslavije.U vrijeme njemačkog desanta na Drvar, Rada se nalazila u Okružnom komitetu SKOJ za Drvar, gdje je došla po zadatku Okružnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu. Ujutru 25. maja 1944. godine, na njen 26. rođendan, uhvatili su je njemački padobranci. Sprovedena je u logor na groblju i poslije osmosatnog mučenja, pokušala je da pobjegne, ali je u bjekstvu ubijena. Poslije oslobođenja, njeni posmrtni ostaci su preneseni i sahranjeni na Partizansko spomen-groblje u Banjoj Luci.Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 27. jula 1951. godine, proglašena je za narodnog heroja.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 27. jula 1951. godine, proglašena je za narodnog heroja

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu


Najveće neto primanje po osnovu radnog odnosa tokom deset mjeseci ove godine isplaćeno je u Banjoj Luci, gdje je radnik u djelatnosti izgradnje hidrograđevinskih objekata za samo jedan mjesec zaradio skoro milion maraka.<h2>Milion za mjesec</h2>Naime, prema podacima Poreske uprave Republike Srpske, najveći bruto iznos ličnog primanja je 983.026 KM, što znači da su u taj iznos, osim plaće, uračunati i regres, topli obrok, prekovremeni rad, bonus, naknade i dodaci na uvjete rada.Kada se u obzir uzme podatak da je u septembru prosječna plaća u RS iznosila 1.277 KM, ovom radniku isplaćeno je, dakle, takvih 769.S druge strane, najviša plaća u FBiH iznosila je oko 820.000 KM i isplaćena je u sektoru proizvodnje, u Kantonu Sarajevo.No, bez obzira na djelatnost, izvjesno je da su u pitanju menadžerske plaće i da nisu reprezentativne.<h2>Tehnologija se isplati</h2>Kada je riječ o sektorima, najvišu plaću u Bosni i Hercegovini u prosjeku primaju country menadžeri (menadžeri unutar rastućih industrija koje doživljavaju globalnu ekspanziju) koji, prema podacima servisa Plata.ba, primaju prosječnu plaću od 4.244 KM. Slijede IT arhitekti s plaćom od 3.559 KM te lizing direktori s plaćom od 3.549 KM.S druge strane, najmanje zarađuju krojači, čija plaća u prosjeku iznosi 700 KM, slijede čistači s prosječnom mjesečnom zaradom od 709 KM i šivači s plaćom od 724 KM. Istovremeno, žene su i dalje manje plaćene od svojih muških kolega. Prema podacima koji su dostupni na platformi Plata.ba, žene u BiH zarađuju 14,8 posto manje od muškaraca.Prema rezultatima međunarodnog istraživanja koje je provedeno unutar “Alma Career”, vodeće grupacije na tržištu usluga zapošljavanja, u 12 zemalja istočne i centralne Evrope, a koje je obuhvatilo i BiH, čak 55 posto zaposlenih u našoj zemlji tvrdi kako im je plaća preniska, uzimajući u obzir radne zadatke, dok otprilike 27 posto radnika trenutnu plaću ocjenjuje adekvatnom, odnosno razumnom.<h2>Povećanje minimalca</h2>Nakon analize i razgovora s poslodavcima i ekonomskim stručnjacima pripremljeno je smanjenje stope doprinosa na plaću koja bi, umjesto trenutnih 41,5, trebala iznositi oko 30 posto. Istovremeno, Vlada želi stimulirati poslodavce da razliku u smanjenju preusmjere u plaće radnicima. Tako bi se istovremeno minimalna plaća podigla na 1.000 KM, što je odavno zahtjev sindikata u FBiH.Prema posljednjim statističkim podacima, prosječna mjesečna plaća u BiH u septembru ove godine iznosila je 1.264 KM. Zabilježen je nominalni i realni pad u odnosu na juni 2023. godine.

Najveći bruto iznos ličnog primanja u ovoj godini iznosio je čak 983.026 KM. Čak 55 posto zaposlenih u našoj zemlji tvrdi kako im je plaća preniska

Život u BiH: Jedna struka se posebno ističe

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

U javnosti se prije nekoliko godina pojavila vijest o namjeri da se Skenderija proda arapskim investitorima te da se tu prave tržni centri, stambeni kompleksi i potpuno novi sadržaji, no cijela priča je utihnula nakon krajnje negativnog odjeka u javnosti. <h2>Namjera za prodaju</h2>Priča o prodaji Skenderije ponovo je aktuelizirana tokom vikenda, nakon što je zastupnik Naše stranke (NS) u Parlamentu FBiH Damir Nikšić objavio navodni, već spremni nacrt novog kompleksa zgrada na Skenderiji te upozorio da se uveliko priprema njegova realizacija, a zbog čega se, navodno, ovaj centar namjerno prepušta propadanju.U razgovoru za „Avaz“ Nikšić je kazao da Skenderija treba biti proglašena kulturno-historijskim spomenikom prve kategorije te da u nju treba mnogo uložiti, ali da to nije u interesu trenutnog ministra privrede KS (Zlatko Mijatović, NiP, op. a.), pod čijom ingerencijom je Skenderija.- Postoje novinari, neki ljudi koji su hrabro pisali o svemu ovome, ali su i sami rekli da je opasno, jer su mnogima prijetili da će visiti ispod mosta - kazao je Nikšić.Kao poseban problem ističe navodni plan o izgradnji visokih zgrada na prostoru Skenderije, a koje su potpuno neadekvatne za centralni dio grada koji bi potpuno zakrčili. Arhitekta i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić tvrdi da je Vlada KS, s Elmedinom Konakovićem na čelu, 2015. skoro prodala Skenderiju arapskom investitoru, ali da je to trenutno nemoguće jer je pripremljena odluka o proglašenju Skenderije nacionalnim spomenikom, a na osnovu zahtjeva koji su došli od Općine Centar i zaključka Skupštine KS iz 2023.- Damir Nikšić zapravo skreće pažnju njegovima iz Naše stranke, te NiP-u i SDP-u, koji ponovo imaju namjeru da to prodaju. To je konstantna priča koja je generisana od Konakovića, a sada podržana i od pojedinaca među njihovim koalicionim partnerima iz NS-a i SDP-a, a Damir Nikšić se ograđuje od toga - tvrdi Kapidžić. <h2> </h2>

<h2>Kapital iz Dubaija</h2>U razgovoru za „Avaz“ lider NiP-a Elmedin Konaković kazao je da projekt obnove Skenderije zaista postoji te da bi u njega bio uključen privatni kapital.- Fotografija na kojoj ja potpisujem sporazum o izradi ekonomske analize za Skenderiju je napravljena u Vijećnici na prvi dan Bajrama, iza mene stoje Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Fadil Novalić i Denis Zvizdić, koji su u potpunosti dali podršku projektu koji ima za cilj izgradnju nove velike dvorane Skenderije, izgradnju potpuno nove i moderne arene u Skenderiji, izgradnju potpuno novog Doma mladih i potpuno u vlasništvu države. Privatni kapital bi bio uključen u projekt, ali ne u smislu privatizacije cijelog kompleksa - kaže Konaković.

Lider NiP-a je istakao da su u pitanju investitori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali ne grupa koja je ulagala u Beograd na Vodi.- To nema veze s ljudima koji su investirali u Beograd na Vodi, koji su iz Abu Dabiju. U pitanju su investitori iz Dubaija, drugog emirata. Kada pokušavate nešto da obnovite, pojave se mešetari poput Kapidžića, kod kojih sve može kad su na vlasti, a kad nisu, koče sve živo i pričaju o sumnjivoj izgradnji. Meni je žao što unutar trojke postoje ljudi koji se takvih pritisaka plaše i ne smiju da donesu odluke. Ja to nama zamjeram, što nismo malo hrabriji u sprečavanju takvih narativa i potpisivanju akata koji razvijaju grad - kazao je Konaković.

<h2>Najkrupniji zahvat</h2>Skenderija je izgrađena 1969. godine po idejnom rješenju Živorada Jankovića i Halida Muhasilovića. Predstavljala je do tada najkrupniji zahvat u gradu i jedan od najvećih i najznačajnijih objekata u bivšoj Jugoslaviji. Skenderija je ubrzo postala jedan od najvažnijih simbola Sarajeva u kojem će, u decenijama koje su uslijedile, biti odigrane neke od najvažnijih utakmica, u prvom redu KK Bosna i košarkaške reprezentacije BiH te odsvirani neki od najvažnijih koncerata. Ipak, pet decenija od svoje izgradnje Skenderija izgleda očajno.

NiP, SDP i NS namjeravaju prodati Skenderiju, tvrdi Kapidžić. U trojci se mnogi plaše pritisaka, navodi Konaković

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

Zastupnik u Parlamentu FBiH Damir Nikšić ponovo je aktuelizirao priču o Skenderiji, navodeći da određene strukture namjeravaju prodati Skenderiju šeiku koji je gradio Beograd na Vodi. Nikšić je predstavio i navodni plan po kojem bi se ovdje, umjesto sportskih dvorana, izgradile visoke stambene zgrade.Kulturno-sportski centar Skenderija jedan je od najvažnijih simbola današnjeg Sarajeva. Neki od najvažnijih muzičkih, sportskih i kulturnih manifestacija obilježeni su u ovom kompleksu, od šampionskih titula KK Bosne do koncerata “Indexa”, “Bijelog dugmeta”, “Uriah Heepa”...Posljednje dvije-tri decenije ovaj kompleks prepušten je zubu vremena. Polovina objekta je doslovno u ruševnom stanju. Druga polovina u očajnom. Krov na Ledenoj dvorani (u kojoj je led trebao biti 12 mjeseci i koja zapravo nikad nije ni završena) urušio se još 2012. godine i otad nije novi napravljen (prošlo je 11 godina). Privredni centar je propao i postao prilično obesmišljen nakon otvaranja novih modernih robnih kuća te većina prostorija unutar njega sada zjapi prazna.Velika dvorana „Mirza Delibašić“ je i dalje u funkciji, no prilično je oronula te s prastarim sjedištima, sistemom osvjetljavanja, bez garderobera, punktova gdje bi se mogli kupiti hrana i piće te ostalih brojnih sadržaja koje zahtijevaju moderne dvorane.Skenderija je jedan od brojnih objekata koji su izgrađeni u socijalizmu i koji stoje kao još jedna potvrda poslovice da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti.Da li se Skenderija može obnoviti, da li je sve potrebno rušiti i graditi novo, ili je novu dvoranu potrebno graditi negdje drugdje, neka kažu stručniji i oni koji su za to zaduženi. No, Sarajevu je potreban bolji, moderniji i funkcionalniji sportsko-kulturni centar i krajnje je vrijeme da se na tom planu nešto konačno počne raditi.Skenderija u sadašnjem stanju je nefunkcionalno ruglo koje ne služi nikome.Grad zaslužuje bolje i nemojte da i dalje slušamo kako to nije moguće te da se moramo još decenijama pomiriti s tim da živimo na ruševinama onoga što je socijalizam izgradio. Upravo je prošli sistem dokaz da je moguće, kao što je i sadašnje stanje dokaz da nove vlasti ne umiju. Ni prošle ni trenutne.&nbsp;

Skenderija je jedna od brojnih potvrda da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti

Propali simbol

Ministarstvo finansija SAD objavilo je prošle sedmice nove sankcije koje se odnose Balkan, a na njima se našlo nekoliko imena iz Bosne i Hercegovine. Pod sankcijama je, tako, i ministar rudarstva i energetike Republike Srpske Petar Đokić. <h2>Mnoga imena</h2>Osim njega, na crnoj listi su sada i&nbsp;Savo Cvijetinović&nbsp;zvani Tigar iz Bijeljine te Duško Perović, šef predstavništva RS u Moskvi.Peroviću&nbsp;su izrečene sankcije zbog posredovanja u komunikaciji između Milorada Dodika i Rusije.Na ovaj način navedeni se pridružuju neslavnoj listi na kojoj se iz BiH, između ostalih, nalaze još i Milorad Dodik, Radovan Višković, Miloš Bukejlović, Alen Šeranić,&nbsp;Igor i Gorica Dodik, Milan Tegeltija, Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, ali i Fadil Novalić, Marinko Čavara, Mirsad Kukić, Asim Sarajlić, Gordana Tadić, Diana Kajmaković...No, ovo svakako nije kraj spiska onih koji su dospjeli na crnu listu vodeće sile svijeta. Prema pouzdanim informacijama kojima raspolaže „Avaz“, ova lista uskoro će dodatno biti proširena, a na njoj bi se mogli naći i neki od najviših bošnjačkih funkcionera. Američka administracija, predvođena predsjednikom Džoom Bajdenom (Joe Biden), odlučna je stati nakraj svim pojedincima koji krše dejtonski ustav, destabiliziraju državu ili učestvuju u krupnim koruptivnim radnjama.<h2>Naš saveznik</h2>Ipak, postoji bitna razlika u percepciji sankcija između bošnjačkih i srpskih političara. Dok politika iz RS, s neskrivenim simpatijama prema Rusiji i Putinovom režimu, navedene sankcije nastoji iskoristiti da sebe prikaže kao junake koji se suprotstavljaju američkom imperijalizmu i samovolji u ovoj zemlji, Bošnjaci su svjesni da su Sjedinjene Države najvažniji bh. saveznik. Ali ima i onih koji su otvoreno protiv odluka Zapada i SAD i koji opravdavaju poteze onih koji su na listi zbog korupcije.<h2>Jasna poruka</h2>U tom smislu, dospijevanje na američku crnu listu trebalo bi biti definitivan znak svakom bošnjačkom političaru da se povuče sa scene i ne ugrožava poziciju vlastitog naroda i zemlje zbog prizemnih ličnih interesa.

Američka administracija, predvođena predsjednikom Bajdenom, odlučna je stati nakraj svim pojedincima koji krše dejtonski ustav i učestvuju u korupciji

Spisak crnolistaša iz BiH postaje sve duži

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

Nema mnogo primjera u političkoj historiji BiH da je neki manje rangiran član stranke u tolikoj mjeri postao popularniji od njenog lidera. Naime, lideri domaćih stranaka, mahom autokratski organiziranih, na vrijeme se pobrinu da sva medijska pažnja, moć i promocija budu u njihovim rukama. Zlatko Lagumdžija je, nesumnjivo, bio autokratski tip vođe u SDP-u, ali - kao akademski prefinjen, nadobudan i nesimpatičan - nije se mogao nositi s populizmom Željka Komšića, oličenom u frazama poput „lupit ću te po prstima i nosu“ i „ma hajte, molim vas“.Naime, nakon izbora u Predsjedništvo BiH 2006. godine, Komšić je među Bošnjacima preko noći postao najpopularniji političar. Vjerovatno je njegova popularnost bila i najzaslužnija što je 2010. godine SDP ostvario najveću pobjedu u svojoj historiji. To je najavljivalo da je pitanje dana kada će doći do sukoba između Komšića i Lagumdžije, jer je po prirodi stvari teško očekivati da političar koji uživa veću popularnost pristane na sekundarnu ulogu unutar stranke. No, vlast je bila početak ozbiljnih problema za ovu stranku. Naime, vlast ove stranke bila je obilježena brojnim aferama, političkim tenzijama i masovnim osipanjem. Komšiću se pružala savršena prilika da na lešu SDP-a formira novi politički projekt i iz svega izađe čist. Sve zategnutija situacija vodit će i do sukoba na relaciji Komšić – Lagumdžija glede liderstva, kao i pritiska odbjeglih članova da Komšić formira novu stranku, što je u konačnici i učinio u aprilu 2013., kada je s nezadovoljnim članovima SDP-a, uz još nekoliko novih, svježih lica, formirao Demokratsku frontu, kao novu socijaldemokratsku opciju, s nešto izraženijom patriotskom glazurom.<h2>Koalicija sa SDA</h2>Na&nbsp;općim izborima u Bosni i Hercegovini 2014. DF je imao dva kandidata za&nbsp;Predsjedništvo BiH:&nbsp;Emira Suljagića, iz reda&nbsp;bošnjačkog&nbsp;naroda, te izvjesnog&nbsp;Antu Popovića,&nbsp;iz reda&nbsp;hrvatskog&nbsp;naroda, za kojeg se ni prije ni poslije izbora nije čulo u javnosti. Naravno, cilj s dva kandidata je bio simbolički naglasiti multietnički karakter stranke, no jasno je da je Popović tu bio samo pro forme, a da je sva energija usmjeravana u Suljagića.Već tada će doći do prvog većeg raskola u stranci, kada će Damir Marjanović, prethodno vrlo popularni ministar obrazovanja u KS, napustiti DF nakon što nije kandidiran za Predsjedništvo, a što je očekivao.Na prvim izborima stranka je osvojila dobrih 150 hiljada glasova. Nakon izbora DF će napraviti vlast sa SDA i HDZ-om. Upravo će SDA s vremenom postati najveći partner ove stranke, a HDZ najveći neprijatelj. Vlast nije dugo potrajala, s obzirom na to da je DF ubrzo odlučio napustiti Vladu FBiH u kojoj ih je zamijenio SBB.DF će se za to vrijeme suočavati s unutrašnjim problemima. Komšić je iskoristio popularnost da na valovima početnog entuzijazma napravi relativno veliku stranku i osvoji solidan broj glasova, no ubrzo se pokazalo da je i ne umije baš voditi. DF će ubrzo početi potresati unutrašnji sukobi, masovni izlazak članova, gašenje cijelih odbora, a ostat će upamćeno i da je Komšić svog kandidata za Predsjedništvo Emira Suljagića i njegovu tadašnju desnu ruku Reufa Bajrovića iz stranke izbacio tako što je kao predsjednik stranci uputio javno pismo u kojem je tražio njihovo isključenje.Već na lokalnim izborima 2016. godine ova stranka je doživjela potop i činilo se da i Komšić i DF polako, ali sigurno odlaze u političku prošlost.Za ono što će Komšić postati danas prijelomna je bila 2018. godina. Sve neobuzdanija retorika i prijetnje otcjepljenjem Milorada Dodika, savezništvo Dragana Čovića s njim i zahtjevi HDZ-a za novim Izbornim zakonom, uz brojne postupke koji su budili bijes među Bošnjacima, poput slikanja s ratnim zločincem Darijem Kordićem, Komšiću će pružiti veliku priliku za povratak. Država je godinama stagnirala na putu euroatlantskih integracija i činilo se da je probosanska opcija u potpunoj defanzivi pred nasrtajima na državu, a tu je bilo i sve otvorenije miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH.<h2>Otkrivanje nacionalizma</h2>Komšić je višemjesečnu kampanju, koja će kulminirati njegovom kandidaturom za Predsjedništvo, sada usmjerio primarno prema Draganu Čoviću, gradeći narativ da samo on može zaustaviti lidera HDZ-a da, zajedno s Dodikom, ostvari dominaciju u Predsjedništvu kao vrhovnoj instituciji države. U tom kontekstu čak je spominjao i navodni plan ovog dvojca da zajedno podnesu ostavke u Predsjedništvu i tako ovu instituciju dovedu do raspada.Željko Komšić tada će početi sve učestalije zagovarati građansku državu kao svoj glavni politički cilj, uz javno zagovaranje brisanja konstitutivnih naroda iz Ustava BiH i uspostavu sistema „jedan građanin – jedan glas“. Uporedo s tim, članstvo DF-a i simpatizeri počinju koristiti sve ostrašćeniju političku retoriku, a izrazi poput UZP-ovac, četnik, izdajnik..., od tada postaju sastavni dio vokabulara ove stranke. Istovremeno, iako formalno i dalje lijeva stranka, DF počinje otvoreno napadati i druge lijeve stranke, poput SDP-a i NS-a, da nisu dovoljno patriotski orijentirane i da su previše popustljive.Naravno, ovakva retorika i nastupi Komšića i DF-ovaca postojali su sve simpatičniji za članstvo i glasače SDA. Koliko je Komšić i dalje jači od svoje stranke, pokazat će izbori 2018. godine, kada je on osvojio 225.000 glasova, ali je njegov DF imao 96.000, čak 2,5 puta manje. Ova, još jedna pobjeda Komšića samo će dodatno razljutiti hrvatske predstavnike u BiH te voditi u blokadu vlasti u Federaciji BiH od HDZ-a naredne četiri godine, a koji ultimativno zahtijeva izmjene postojećeg Izbornog zakona.Iako je prvobitno ušao u „vladu šestorke“ u Kantonu Sarajevo bez SDA, postajat će sve jasnije da su Komšić i DF zapravo najlojalniji saveznici upravo ovo stranke. DF će sa SDA formirati državnu vlast, ali i srušiti (doduše kratkotrajno) vlast šestorke u Kantonu Sarajevo.Čvrsto držeći se uz SDA, DF će na političkoj sceni djelovati kao sekularno, ali agresivnije krilo SDA. Srpske i hrvatske političke predstavnike i članstvo ove stranke otvoreno će oslovljavati četnicima, ustašama, UZP-ovcima, stranke trojke (NiP, SDP i NS) proglašavat će izdajnicima i plaćenicima, teške riječi upućivat će i prema liderima susjednih zemalja.<h2>Množenje neprijatelja</h2>Nakon imenovanja za visokog predstavnika i Kristijan Šmit (Christian Schmidt) će postati dežurna meta pljuvača iz DF-a. Nakon nametanja izmjena Izbornog zakona u izbornoj noći u oktobru 2022. godine, Šmita će otvoreno početi nazivati slugom UZP-a, hrvatskim igračem, čak i nacistom (izjava Zlatana Begića), a Šmitu će Željko Komšić, koji je na izborima 2022. ponovo izabran za člana Predsjedništva, posvećivati svaku sljedeću svoju besjedu pred UN-om.DF će nakon ovih izbora odbiti svaku mogućnost da učestvuje u bilo kakvoj vlasti bez SDA i čvrsto se držati Bakira Izetbegovića kao svog odabranog partnera. Istovremeno, vlast trojke u FBiH nazivat će nametnutom, oktroiranom, izdajničkom.U političkoj praksi ova stranka odavno već ne djeluje kao išta više od agresivnog priljepka SDA. Ključno pitanje koje se postavlja jeste šta je Komšića konačno vodilo do ovog stadija. Primarna stvar bi zasigurno mogla biti u Komšićevom karakteru. Riječ je o osobi koja voli vlast, a nije pretjerano organizacijski vješta, još manje vrijedna. Frustracije bošnjačkog naroda zbog ratne žrtve i iznevjerenih očekivanja u dejtonskoj državi savršeno su mu sjele, poput aždahe koju će neumorno hraniti s ciljem sjedenja u Predsjedništvu i osiguravanja više od šest hiljada maraka plaće bez mnogo muke.Drugi razlog mogao bi biti još providniji. Naime, savezništvu sa SDA, upućeni tvrde, vodili su i mnogo prizemniji, materijalni interesi, osigurani od ljudi i struktura duboko uključenih u ovu stranku. Drugim riječima, SDA je osigurala i pare i vlast.A DF kao stranka postao je, što bi jedan komentator na X-u rekao, utočište za one koji bi htjeli u SDA, ali ne mogu ostaviti alkohol.<h2>Šešeljevska retorika</h2>Po svemu - huškačka i ratoborna retorika te uvredljiv rječnik koji danas koriste najistaknutiji DF-ovci - DF mnogo više podsjeća na političko djelovanje Vojislava Šešelja i srpskih radikala nego na stranku koja se nekoć proglašavala socijaldemokratskom i koja je nastala iz bunta nezadovoljnih članova SDP-a.Komšić i preostali krug ljudi oko njega vidjeli su upravo priliku da postojeću bošnjačku ogorčenost situacijom u zemlji iskoriste za povratak na scenu.

 DF je postao, što bi jedan komentator na X-u rekao, utočište za one koji bi htjeli u SDA, ali ne mogu ostaviti alkohol

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

Nihad Uk u srijedu je imenovan za novog-starog premijera Kantona Sarajevo nakon što je, u cilju rekonstrukcije, tj. izbacivanja ministara Stranke za BiH, podnio ostavku. Na poziciji premijera Kantona Sarajevo Uk je naslijedio svog stranačkog kolegu Edina Fortu, koji je trenutno na poziciji ministra prometa i komunikacija BiH.<h2>Pomoć mladima</h2>Uk je poseban naglasak stavio na mlade te naveo šta je u dosadašnjem periodu Vlada uradila po tom pitanju, ističući pomoć mladima pri kupovini stana, omogućavanje besplatnih udžbenika za učenike u Kantonu Sarajevo te besplatne karte za javni prijevoz učenicima i studentima, a najavljena je i izgradnja objekta Univerzitetske biblioteke.Najavio je i nastavak započetih projekata, poput rekonstrukcije tramvajskih pruga, finansiranja projekata kulture, kao i to da će raditi na ostvarenju vizije da Sarajevo bude evropska metropola.No, Uk kojeg su mnogi potcjenjivali zbog godina i neiskustva, pravi politički test tek će morati položiti. Nekoliko mjeseci koje je proveo na mjestu premijera nedovoljno je za davanje većih ocjena. Ako u međuvremenu ne bude nekih većih preslagivanja, Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da odgovori zadatku i pokaže da je bolja i uspješnija politika moguća.<h2>Veliki ispit</h2>Uk će nositi posebnu težinu, s obzirom na to da je on, kao odabrana osoba, pred zadatkom da pokaže i da njegova Naša stranka ima dovoljno kvalitetne i sposobne kadrove da vodi državu te da društvo uređuje u skladu s progresivnim vrijednostima i politikama koje slijedi.Također, Uk će polagati ispit i za svoju generaciju, s obzirom na to da je među rijetkim političarima u BiH koji su u svojim tridesetim uspjeli doći na tako visoku funkciju.Činjenica jeste da Sarajevo danas kaska u mnogim segmentima, od kvalitetnog sporta, preko kulturnih sadržaja, stranih investicija, do, možda i najznačajnijeg, infrastrukture u gradu, te će rješavanje nekih ili svih od navedenih izazova biti ključni zadatak koji će stajati pred Ukom.<h2>Rođen u Sarajevu</h2>Nihad Uk je rođen 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu. Od 2016. do 2022. godine bio je vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo, a ujedno je delegiran u Gradsko vijeće Sarajeva.

Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da pokaže da je bolja i uspješnija politika moguć

Uk: Najavljuje ostvarenje vizije metropole

Vlada FBiH ipak nije uspjela provesti reformu: Minimalac neće biti 1.000 KM od prvog januara

Dodik "brani" BiH

Političke stranke – jučer, danas, sutra (VII dio): Naša stranka - Maglovita vizija liberalne Bosne i Hercegovine

Najčuveniji i najljepši dio grada: Kako je nastala Baščaršija

Šta američki State Department kaže o terorizmu u Bosni i Hercegovini: Kooperativan partner uprkos ograničenim kapacitetima

Vodeću stranku ljevice tresu veliki unutrašnji sukobi: Ko će naslijediti Nikšića na čelu SDP-a

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig

Haris Pašović za "Avaz": Više me cijene u Evropi nego u BiH

Zukan Helez: Malo se preračunao

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

Propali simbol

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu

Vlada FBiH ipak nije uspjela provesti reformu: Minimalac neće biti 1.000 KM od prvog januara

Dodik "brani" BiH

Političke stranke – jučer, danas, sutra (VII dio): Naša stranka - Maglovita vizija liberalne Bosne i Hercegovine

Najčuveniji i najljepši dio grada: Kako je nastala Baščaršija

Šta američki State Department kaže o terorizmu u Bosni i Hercegovini: Kooperativan partner uprkos ograničenim kapacitetima

Vodeću stranku ljevice tresu veliki unutrašnji sukobi: Ko će naslijediti Nikšića na čelu SDP-a

Šeik Muhamed bin Abdulrahman el-Tani: Katarski podvig

Haris Pašović za "Avaz": Više me cijene u Evropi nego u BiH

Zukan Helez: Malo se preračunao

Njena fotografija je simbol prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a: Tragična sudbina heroine koja je život dala za našu slobodu

Najbolje i najgore plaćena zanimanja u našoj zemlji: S ovim poslovima se najugodnije živi u BiH

Hoće li "arapski investitori" graditi "novu Skenderiju"

Propali simbol

SAD šire spisak sankcija: Ko će od Bošnjaka na crnu listu!?

Političke stranke jučer, danas, sutra (VI dio): Demokratska fronta - SDA sa zadahom alkohola

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu