<p>Bh. reditelj s američkom adresom Rešad Kulenović posljednjih godina gradi sve zapaženiju međunarodnu karijeru, sarađujući s kultnim imenima svjetske kinematografije i istovremeno razvijajući autorske projekte snažno ukorijenjene u bosanskohercegovački kontekst. U razgovoru za naš portal, Kulenović govori o saradnji s Alekom Boldvinom i Ričardom Stenlijem, holivudskim projektima zasnovanim na Lovekraftovim djelima, ali i o vlastitim filmovima koji se bave ratnom traumom, moralnim ambivalencijama i srednjovjekovnom Bosnom. </p><p><b>Pripremate film s velikim Alecom Boldvinom (Alec Baldwin). Kako je došlo do ove saradnje?</b></p><p>- Taj film je došao do izražaja kroz moju saradnju s Ričardom Stenlijem (Richard Stanley), rediteljem iz Južne Afrike koji je autor nekoliko kultnih filmova. On je, između ostalog, poznat i po velikom holivudskom debaklu s filmom „Ostrvo doktora Moreaua“, na kojem je radio s Marlonom Brandom i Valom Kilmerom. Nakon velikog sukoba s Kilmerom, Stenli je uklonjen s projekta, povukao se iz javnosti i praktično nestao na skoro dvije decenije. Poslije više od 20 godina vratio se filmom „Color Out of Space“ s Nikolas Kejdžom (Nicolas Cage), adaptacijom priče H. P. Lovecrafta, koji je pomogao Kejdžu da se vrati ozbiljnijim ulogama nakon perioda u kojem je radio veliki broj komercijalno slabijih filmova. Ja sam prije nekoliko godina počeo sarađivati sa Stenlijem na raznim scenarijima. Trenutno radimo na projektu „The Dunwich Horror“, još jednoj Lovecraftovoj adaptaciji, a na projektu nam se pridružio Alek Boldvin. Njegovo učešće ima i profesionalnu pozadinu - vidio je kako je „Color Out of Space“ pomogao Kejdžu i procijenio da bi saradnja sa Stenlijem mogla imati sličan efekt i za njegovu karijeru nakon tragedije u Novom Meksiku. Međutim, Baldvinovo ime samo po sebi trenutno nije dovoljno za potpuno zatvaranje finansijske konstrukcije, pa tražimo još jednog glumca koji bi omogućio međunarodnu distribuciju. Jedno od mogućih imena je njegov prijatelj Nikolas Kejdž. Budžet filma je smanjen ispod pet miliona dolara, kako bi projekt bio realno izvodiv.</p><h2>Vampiri u Bosni</h2><p><b>Vi ste i producent na tom filmu, a Stenli režiser.</b></p><p>- Da. Osim toga, sa Stenlijem sam radio i na projektu „Vampiri u Bosni“, čija se radnja dešava u Bosni pred kraj rata. Priča prati jedinicu UN-a koja štiti selo u kojem otkrivaju postojanje vampira - oslanjajući se na slavensku mitologiju i koristeći žanr kao kritiku međunarodne zajednice u BiH. Ja sam radio na prepisivanju i razvoju scenarija.</p><p><b>Osim toga, pripremate i domaći igrani film?</b></p><p>- Tačno. Riječ je o filmu u kojem glume Emir Hadžihafizbegović i Muhamed Hadžović. Film govori o čovjeku iz dijaspore koji se vraća u Sarajevo kako bi postavio dramu inspirisanu ratnim traumama koje je lično proživio. Paralelno s tim, susreće taksistu koji je u prošlosti bio njegov mučitelj. Film funkcioniše na dva nivoa - pozorišnom i stvarnom - i ne nudi jednostavne odgovore o pravdi i pomirenju.</p><h2>Snimiti film u BiH</h2><p><b>Pored toga, završili ste animirani film „Kraljevstvo hereze“ koji se bavi srednjovjekovnom Bosnom. Kako je nastala ta ideja?</b></p><p>- Zanimalo me da se ozbiljno i stručno bavimo srednjovjekovnom Bosnom, posebno pojmom hereze koji se često pogrešno i ideološki tumači. U Bosni nije postojalo bogumilstvo u klasičnom smislu, već autohtona Bosanska crkva. Saradnju smo ostvarili s domaćim historičarima poput Dženana Dautovića i Lejle Nakaš, te sa svjetskim ekspertom za herezu Jurijem Stojanovom (Yuri Stoyanov), autorom knjige „The Other God“.</p><p>Animacija nam je omogućila da motive stećaka i historijske događaje prikažemo poetski i simbolički. Film srednji vijek posmatra kroz prizmu hereze kao političkog, a ne teološkog pojma - slično načinu na koji se danas termin „terorizam“ često koristi u političke svrhe.</p>

<p><b>Kada možemo očekivati premijeru?</b></p><p>- Film bi trebao biti spreman za festivalsku distribuciju ovog ljeta. Trajanje je 30-ak minuta, a trailer izlazi uskoro.</p><p>GLAVNI problem bh. filma danas je jednostavan - ne ulaže se dovoljno. Očekuju se veliki rezultati bez ozbiljnih ulaganja, što je nemoguće. To nije problem samo filma, nego cijelog sistema. Bez sistemske podrške nema kontinuiteta ni uspjeha</p>

Boldvin traži način da se vrati na velika vrata, u Americi država ne finansira film

Rešad Kulenović u društvu svjetske filmske elite: Bosanski reditelj snima film s Alekom Boldvinom

<p>Na fotografiji je ulaz u Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine - i teško je zamisliti bolju metaforu stanja bh. države.</p><p>Snijeg i led ispred stepenica nisu samo komunalni propust, već simbol institucionalne zapuštenosti. Ulaz u jednu od ključnih državnih institucija, koja bi trebala predstavljati Bosnu i Hercegovinu prema svijetu, izgleda kao da je prepušten stihiji: nepočisćeno, klizavo, s vrećama otpada naguranim tik uz stepenice. Kao da se niko ne pita ko ovdje dolazi, šta vidi i kakvu sliku nosi sa sobom.</p><p>Ovdje ne ulaze samo uposlenici. Ovdje dolaze diplomati, strani zvaničnici, delegacije, ambasadori. Ulaze ljudi koji o ovoj zemlji odlučuju, pišu izvještaje, formiraju stavove. A dočekuje ih prizor nemara, improvizacije i potpunog odsustva osjećaja odgovornosti.</p><p>Zastave unutar zgrade stoje uspravno, ali je ulaz ispred njih zapušten. Država koja se voli pozivati na dostojanstvo, suverenitet i međunarodni ugled, nije u stanju očistiti vlastiti prag. To nije pitanje estetike, već elementarne funkcionalnosti i poštovanja - prema sebi i prema drugima.</p><p>Možda će funkcioneri u KS i za ovaj sramotan prizor optužiti građane da su odgovorni?</p><p>. Vanjska politika počinje upravo ovdje – na stepenicama. A one su, kao što se vidi, zaleđene.</p>

Ovdje ulaze diplomati, strani zvaničnici, delegacije, ambasadori

Ovo je institucija koja predstavlja BiH u svijetu: Smeće i led na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova

<p>Od brojnih protagonista stranaka Trojke i pratećih aktivista, pri čemu se posebno isticala Naša stranka, godinama smo slušali istu tezu: da su „velike teme“ koje se bave identitetom, sigurnošću i državom tek apstrakcije kojima se namjerno skreće pažnja s konkretnih problema građana, te da se politika mora svesti na „životne stvari“ – trotoare, saobraćaj i komunalije.</p><p>I konačno, nakon dugih godina čamljenja u opoziciji, Trojka je došla na vlast – kako na nivou Kantona Sarajevo, gdje upravljaju već sedam godina, tako i na višim nivoima vlasti. O njihovim rezultatima na entitetskom i državnom nivou nekom drugom prilikom, ali je indikativno da su upravo na terenu „konkretnih životnih stvari“, na kojem su sami insistirali da budu ocjenjivani, doživjeli potpuni debakl.</p><p>Od deratizacije koja se ne provodi pa leptospiroza pohara grad, preko snijega koji parališe Sarajevo, do problema s odvozom smeća – Trojka iz mjeseca u mjesec dokazuje da podbacuje upravo na elementarnim pitanjima obnašanja vlasti.</p><p>Posebno je porazno to što se, umjesto preuzimanja odgovornosti, nudi poricanje stvarnosti. Građanima se poručuje da ne vjeruju vlastitim očima, snimcima i iskustvu, već saopćenjima i Facebook objavama. U takvom svijetu zaglavljeni tramvaji postaju „dezinformacija“, zaleđena stajališta „pretjerivanje“, a kolaps sistema – problem komunikacije. To nije upravljanje, to je bježanje od odgovornosti.</p><p>Ovdje se, zapravo, ogolila jedna dublja zabluda: ideja da je država nešto sekundarno i da je moguće imati „normalan život“ bez funkcionalnih institucija. Ne može. Trotoar se ne čisti sam. Tramvaj ne vozi sam. Sistem ne radi sam. I svaki put kada se država svede na floskulu, a institucije na PR, ishod je isti – haos u prvoj ozbiljnijoj krizi.</p><p>U tome leži i najdublji problem Trojke. Dok se iz opozicije pohodilo skupštine, pisala saopćenja i šlihtalo ambasadorima, vlastite sposobnosti mogle su djelovati znatno veće nego što jesu. Pri tome se zanemarivala ključna činjenica: Trojka jednostavno nema niti je imala kvalitetne kadrove za vođenje države - što, da se razumijemo, ne znači da ih SDA i slični posjeduju.</p><p>Ne samo da u njihovim rukovodstvima ne sjede naročito ostvareni i sposobni ljudi, nego u međuvremenu nisu učinili apsolutno ništa da u upravljačke strukture privuku dokazane i kompetentne stručnjake. Naprotiv, sistem su napunili partijskim poslušnicima, jaranima i suprugama od jarana, čije se biografije često svode na JMBG.</p><p>Rezultat je bio predvidljiv - raspad sistema na svim nivoima. I to je, zapravo, najveća izdaja Trojke. Oni nisu izdali ni državu ni Bošnjake, kako ih SDA botovija redovno optužuje. Ali jesu izdali nadu da u ovoj zemlji može postojati ozbiljna, stručna i poštena vlast.</p><p>Umjesto nje dobili smo produžetak najgorih praksi SDA uz još gore kadrove i nešto novije tramvaje.</p>

Upravo na terenu „konkretnih životnih stvari“, na kojem su sami insistirali da budu ocjenjivani, doživjeli potpuni debakl

Trojka je izdala, ali ne ni Bošnjake ni BiH

<p>Snijeg koji je početkom januara paralizirao Sarajevo nije bio ni ekstreman ni iznenadan. Bio je sezonski, najavljen i uobičajen. I upravo zato je postao savršeno ogledalo stvarnog problema: ne vremenskih prilika, nego političkog modela upravljanja Kantonom Sarajevo.</p><p>Rečenica premijera Nihada Uka da je u „ovakvim okolnostima odgovornost zajednička“ razotkriva suštinu tog modela. Ne radi se o apelu na solidarnost, nego o političkoj tehnici – kolektivizaciji krivice kao zamjeni za odgovornost vlasti.</p><h2>Privatna raspodjela moći</h2><p>U Kantonu Sarajevo, kao i na drugim nivoima vlasti, raspodjela političke moći nikada nije „zajednička“. Ministarstva, direktorske pozicije, upravni odbori i savjetnička mjesta ne popunjavaju se otvorenim konkursima i kompetencijama građana, nego stranačkim dogovorima, koalicionim trgovinama i rodbinsko-interesnim linijama.</p><p>To je zatvoreni, privatni stranački plijen, u koji građani nemaju nikakav pristup - bez obzira na obrazovanje, iskustvo ili rezultate. Građani ne mogu „konkurisati“ na te pozicije, pa samim tim ne mogu ni snositi odgovornost za njihov rad.</p><p>Ali kada sistem zakaže, kada komunalne službe ne funkcionišu, kada javni saobraćaj stane i ulice ostanu neprohodne, tada se iznenada pojavljuje koncept „zajedničke odgovornosti“. To je ključna inverzija: moć je privatna, odgovornost javna, a ulice zatrpane snijegom i drveća koja ubijaju građane nisu krivica vlasti, nego građana.</p><h2>Snijeg kao test upravljanja</h2><p>U funkcionalnim gradovima snijeg je logistički izazov. U Sarajevu je politički stres-test. I svaki put rezultat je isti: potpuni raspad operativne sposobnosti sistema.</p><p>Ako kadrovi koje je vlast postavila ne znaju organizovati osnovne komunalne operacije, ako ne mogu očistiti ulice u gradu koji živi od budžeta većeg od mnogih država, onda problem nije u snijegu – nego u kadrovskoj politici.</p><p>I tada dolazi najproblematičniji moment: umjesto da se postavi pitanje ko je odgovoran, vlast prebacuje fokus na građane. Lopata postaje politički argument. Građanin se pretvara u zamjenskog radnika sistema koji već plaća. Trojka se po ovom pitanju ne razlikuje suštinski od SDA. Razlika je retorička, ne strukturna. Ako išta, tehnički gledano, danas u sistemu imamo i slabije kadrove. No obrazac je isti: stranačko zapošljavanje, izostanak profesionalnih standarda i nulta politička odgovornost.</p><p>U teoriji, zajednička odgovornost postoji samo tamo gdje postoji i zajednička moć odlučivanja. U Sarajevu to ne postoji. Građani ne odlučuju o imenovanjima, budžetskim prioritetima ni upravljanju javnim preduzećima. Zato je pozivanje na “zajedničku odgovornost” politički nepošteno i institucionalno opasno. Ono briše granicu između onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja. Time se normalizira nerad, amnestira nesposobnost i ukida ideja odgovornosti kao temelja javne vlasti.</p><h2>Polaganje računa</h2><p>Sarajevo nije palo zbog snijega. Pao je zbog sistema u kojem se funkcije dijele privatno, a krivica javno. Dokle god se ta logika ne preokrene - dok odgovornost ne postane lična, politička i konkretna - svaka naredna pahulja bit će nova kriza. I ne, u toj igri ne “igramo svi”. Igrali su oni koji su uzeli vlast. Red je da oni snose i posljedice.</p>

Ako kadrovi koje je vlast postavila ne znaju organizovati osnovne komunalne operacije, onda problem nije u snijegu – nego u kadrovskoj politici

Sarajevo nije palo zbog snijega, nego zbog vlasti

<p>Zbog obilnih padavina koje su tokom posljednjih sati zahvatile šire područje Sarajeva, rijeka Miljacka je naglo nabujala i na pojedinim mjestima dostigla znatno viši vodostaj od uobičajenog.</p><p>Vodostaj Miljacke je u kratkom vremenskom periodu porastao, a brza i mutna voda nosi granje i sitni otpad, što je izazvalo zabrinutost građana, posebno u dijelovima grada uz obale rijeke.</p>

<p>Za sada nema informacija o izlijevanju rijeke iz korita niti o ugrožavanju stambenih objekata, ali se građanima savjetuje oprez, naročito u blizini mostova i šetnica uz Miljacku.</p><p>Izbjegavajte zadržavanje uz obalu, kao i fotografisanje na rizičnim mjestima.</p><p>Podsjećamo, iz Vlade Kantona Sarajevo su saopćili da je Štab civilne zaštite KS na jučerašnjoj sjednici donio preporuke za provođenje mjera zaštite i spašavanja usljed mogućih velikih padavina.</p><p><a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV">Besplatno se pretplatite na YouTube kanal Avaz TV.</a></p>

Vodostaj Miljacke je u kratkom vremenskom periodu porastao

Miljacka nabujala nakon obilnih padavina, službe u pripravnosti

<p>Dok se najveće evropske ekonomije idalje muče s usporenim rastom, države Adria regije izdvajaju se kao jedna od rijetkih svijetlih tačaka na kontinentu.</p><h2> Domaća potražnja kao pokretač</h2><p>Prema jesenjoj prognozi Evropske komisije za 2024. godinu, kumulativni rast bruto domaćeg proizvoda u razdoblju od 2024. do 2026. godine u državama Adria regije iznosit će prosječno 9,32 posto, dok se na razini Evropske unije u istom periodu očekuje rast od svega 4,26 posto. U takvim okolnostima Adria regija postaje svojevrsni motor ekonomskog rasta Evrope, posebno u trenutku kada Njemačka, Italija i Austrija bilježe stagnaciju ili tek simboličan oporavak.</p><p>Najveći kumulativni rast u regiji Evropska komisija prognozira Srbiji - 12,92 posto do 2026. godine, što je drugi najveći rast među članicama i državama kandidatima EU, odmah iza Malte. Slijedi Crna Gora s 11,51 posto, dok bi Hrvatska trebala rasti 10,12 posto, čime se svrstava među ekonomski najuspješnije zemlje Evropske unije u postpandemijskom periodu. Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Slovenija također će rasti brže od prosjeka EU, ali osjetno sporije u odnosu na vodeće zemlje regije.</p><p>Glavni pokretač rasta u svim državama Adria regije bit će domaća potražnja, prvenstveno snažan rast osobne potrošnje. To će istovremeno dovesti do povećanja uvoza, što je od posebnog značaja za velike ekonomije EU s kojima je regija snažno trgovinski povezana. U kontekstu mogućeg uvođenja carina na uvoz u SAD, koje bi mogle teško pogoditi evropske izvoznike, rast potrošnje u Adria regiji predstavlja jedan od rijetkih stabilnih oslonaca evropskog ekonomskog rasta.</p><p>Hrvatski ekonomist Branimir Perković ističe da snažniji rast regije proizlazi iz poznatih ekonomskih zakonitosti. Kako objašnjava, ključni faktor je relativna nerazvijenost u odnosu na Srednju i Zapadnu Evropu.</p>

<p>- Manje razvijene države prirodno rastu brže od razvijenih - taj efekt nazivamo konvergencijom - kaže Perković, naglašavajući da visoke stope rasta ipak zavise od institucionalnog približavanja razvijenim državama.</p><p>Prema njegovim riječima, kompanije radije investiraju u zemlje s efikasnim pravosuđem, zaštićenim vlasničkim pravima i stabilnim regulatornim okvirom.</p><p>- Zato je političko približavanje Evropskoj uniji ključno, jer ono podrazumijeva institucionalno približavanje koje je preduvjet ekonomske konvergencije i smanjivanja razlika u standardu - ističe Perković. Kao dodatni faktor rasta navodi i nearshoring, odnosno premještanje dijela proizvodnje iz Azije u geografski bliže zemlje, što ide u korist državama Adria regije.</p><h2>Bijeg od korupcije</h2><p>Bosna i Hercegovina ostaje slabija tačka regije. Iako će s kumulativnim rastom BDP-a od 7,9 posto rasti brže od prosjeka EU, Evropska komisija upozorava da je to presporo s obzirom na dubok jaz u životnom standardu.&nbsp;</p><p>Kao ključni problem navodi se politička nestabilnost i institucionalna disfunkcionalnost, uz procjenu da bi dalje političke tenzije mogle dodatno usporiti ekonomski napredak. Nezaposlenost bi trebala ostati iznad 12 posto, dok će osobna potrošnja rasti sporije nego u ostatku regije.</p><h2>Značajan potencijal</h2><p>Zaključno, Adria regija ima značajan ekonomski potencijal, ali će glavni nositelji rasta u narednim godinama biti Hrvatska, Srbija i Crna Gora.&nbsp;</p><p>Stope rasta ispod tri posto godišnje, kakve se očekuju u BiH i Sjevernoj Makedoniji, nisu dovoljne za brzo dostizanje standarda Evropske unije, a ključna prepreka i dalje ostaje slaba kvaliteta institucija i politička nestabilnost.</p>

Dok Njemačka i Italija stagniraju, Hrvatska, Srbija i Crna Gora bilježe snažan ekonomski zamah, pokazuju prognoze Evropske komisije

Prognoze Evropske komisije za period 2024–2026.: Region preuzima ulogu motora rasta Evrope

<p>Hugo Čavez (Chávez) i Nikolas Maduro (Nicolas) nisu samo uništili ekonomiju Venecuele - svjesno su je pretvorili u poligon za autoritarne i antidemokratske režime. Od jedne od najbogatijih država Latinske Amerike, s ogromnim naftnim rezervama, napravili su zemlju nestašica, hiperinflacije, represije i masovnog egzodusa.</p><p>Socijalistički eksperiment završio je onako kako se uvijek završava: praznim rafovima, partijskom državom i policijskom palicom. Ali Venecuela nije bila samo ekonomski promašaj. Bila je i geopolitički projekt.</p><p>Maduro nije vladao sam. Vladao je u savezu s najgorim neprijateljima slobodnog svijeta: s Rusijom, koja je Venecuelu koristila kao svoju ispostavu u američkom dvorištu; s Iranom, koji je preko Karakasa razvijao mreže zaobilaženja sankcija; s Kubom, čiji su obavještajni aparati godinama trenirali venecuelske službe; i s nizom drugih autoritarnih režima kojima je demokratija smetnja, a ne vrijednost.</p><p>To nije bio antiimperijalizam – to je bio antidemokratizam.</p><p>To nije bila borba za narod – to je bila borba za opstanak diktature.</p><p>Posebno je važno ono što se u BiH prešućuje: Maduro je bio prijatelj i saveznik Milorada Dodika, dio iste mreže autoritarnih lidera i ruskog geopolitičkog utjecaja koji godinama rade protiv Bosne i Hercegovine i bošnjačkih interesa. Njegovo rušenje zato nije dobra vijest samo za Venecuelu, nego i za BiH.</p><p>Svijet bez Madura na vlasti je sigurniji i slobodniji svijet. Venecuela danas diše lakše nego jučer. A svaki poraz saveznika autoritarnih režima i Moskve - dobitak je za one koji žele stabilnu, suverenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu.</p><p>To nije ideologija. To je činjenica.</p>

Maduro je godinama bio dio iste mreže autoritarnih lidera i ruskog geopolitičkog utjecaja koji rade protiv BiH i bošnjačkih interesa

Pao Maduro - sjajno za BiH

<p>Bosna i Hercegovina formalno ima tržište kapitala, ali u praksi nema ono što tržište čini živim: likvidnost, kvalitetne instrumente i privatne kompanije koje su spremne izaći na berzu. Rezultat je apsurd u kojem postoje dvije berze, Sarajevska i Banjalučka (a najavljuje se i treća u Brčkom), dok dnevni promet zna biti svega nekoliko stotina maraka.</p><h2>Berze postoje, ali...</h2><p>Profesor ekonomije i stručnjak za finansije Damir Bećirović otvoreno kaže da je osnovni problem “potpuni nedostatak likvidnosti”, odnosno manjak ponude i potražnje istovremeno.</p><p>- Gotovo nijedna kompanija nije izašla privatno na berzu. S druge strane, nema ni dovoljno investitora koji bi kupovali vrijednosne papire. To je klasična priča „kokoška i jaje“: da li prvo obezbijediti instrumente pa će doći investitori, ili prvo privući investitore pa će se pojaviti instrumenti – objašnjava Bećirović.</p><p>Bećirović ukazuje da berze u BiH u suštini opstaju jer vlade emituju trezorske zapise i obveznice, te zato što određene kompanije imaju formu dioničkih društava - ne zato što imamo ozbiljno razvijeno tržište kapitala. Zbog entitetske podjele finansijskog sistema, nastale kao posljedica Dejtonskog sporazuma, postoje i odvojeni regulatori i odvojena tržišna infrastruktura, što dodatno rasitnjava ionako malu likvidnost.</p>

<p>- Politički je nerealno govoriti o jednoj berzi u BiH, iako je ekonomski opravdano. Bilo je pokušaja saradnje i jedinstvene platforme, ali čak ni neka velika regionalna berza, realno, ne bi privukla značajnije investitore niti natjerala velike privatne kompanije da se izlistaju – smatra Bećirović.</p><p>Tu se Bećirovićeva dijagnoza direktno spaja sa širim problemom investicijskog ambijenta na koji upozorava dr. Nedim Makarević, izvršni direktor Vijeća stranih investitora u BiH. Makarević kaže da je nivo direktnih stranih investicija (DSI) daleko ispod potencijala zemlje, a razloge vidi kao strukturne, institucionalne i političke.</p><p>- Investitori najviše cijene predvidivost. U BiH imamo političke krize, sporo pravosuđe i neujednačenu primjenu zakona. To stvara percepciju rizika – navodi Makarević.</p><p><br></p>

<h2>Bez „drugog motora“</h2><p>Dodaje da složena administracija, entitetsko-kantonalni propisi i procedure, kao i parafiskalni nameti, čine poslovanje skupljim i netransparentnim u odnosu na region.</p><p>Drugim riječima: ako investitori ne vjeruju institucijama, ne vjeruju ni tržištu kapitala. A bez povjerenja nema ni likvidnosti, ni ozbiljnih izlistavanja, ni kapitala koji bi se slio u privredu.</p><p>Slabo tržište kapitala najviše pogađa male i srednje biznise, te inovativne kompanije. Umjesto da imaju opciju rasta kroz tržište, firme su gotovo u potpunosti osuđene na banke i kredite, što u startu ograničava razvoj rizičnijih, ali potencijalno najprofitabilnijih projekata.</p><p>Bećirović upozorava da se time guši ideja da biznisi - naročito tehnološki i inovativni - dođu do faze u kojoj bi se mogli “kapitalizirati” izlaskom na berzu. Jedna od opcija, prema njegovom mišljenju, jeste razmatranje tzv. “junior berze”, namijenjene manjim kompanijama, gdje bi se moglo trgovati udjelima i tako mobilizirati kapital koji danas stoji neiskorišten.</p><p>Makarević dodatno podsjeća da kapital u zemlji postoji, ali ne nalazi put do produktivnih ulaganja: depoziti u bankama rastu, ali ne postoji dovoljno razvijen sistem poslovnih anđela, fondova i alternativnih izvora finansiranja.</p><p>Makarević posebno naglašava da investitori ne čekaju izbore - oni procjenjuju stanje “danas”.</p><p>Dok se berze budu održavale kao dekor i servis za javni dug, a ne kao mehanizam za rast privatnog sektora, Bosna i Hercegovina će imati tržište kapitala samo na papiru - i ekonomiju koja stalno ostaje bez goriva za ozbiljniji razvoj.</p><p>Jedna od opcija je razmatranje tzv. “junior berze”, namijenjene manjim kompanijama</p>

Dvije berze, treća u najavi, a dnevni prometi manji od prosječne pijace - tržište kapitala u BiH postoji na papiru, ali bez likvidnosti

Tržište kapitala ostalo na simboličnom nivou: Dvije berze, nula likvidnosti i "kokoška ili jaje" koje traje 20 godina

<p>Bosna i Hercegovina u 2026. ne ulazi samo u još jednu „tešku godinu“, nego u godinu političke i institucionalne odluke. Ovo je godina u kojoj se prelamaju evropski put, izborni ciklus i ekonomska realnost zemlje koja već dugo živi od odgađanja. Ako se u 2026. ne naprave ključni potezi, BiH rizikuje da narednu deceniju provede kao kandidat bez procesa i država bez jasnog smjera.</p><h2>Evropski put</h2><p>Centralni izazov ostaje odnos BiH prema Evropskoj uniji. Status kandidata više nije politički uspjeh, nego tehnička činjenica. Pravi test je hoće li BiH preći iz faze deklarativne Evrope u fazu stvarnih pristupnih pregovora.</p><p>Za to su nužna tri koraka koje domaća politika godinama izbjegava: usvajanje ključnih zakona, prije svega reformisanog Zakona o VSTV-u, jačanje vladavine prava i antikorupcijskog okvira; imenovanje glavnog pregovarača i pregovaračkog tima, s jasnim mandatom i političkom podrškom i prestanak simuliranja reformi kroz kozmetičke izmjene i parcijalna rješenja.</p><p>Bez ova tri elementa, evropski put ostaje floskula za domaću upotrebu, a ne realan politički proces.</p><p>Ova godina ogoljava stvarnost: ili će Bosna i Hercegovina iskoristiti kratak reformski prozor ili će evropski put ostati još jedna fraza, a stagnacija trajno stanje. Ključni izazov nije Brisel, nisu ni zakoni na papiru. Ključni izazov je politička volja da se prestane živjeti od odgađanja. Bez toga, nijedan izbor, nijedan fond i nijedna evropska deklaracija neće promijeniti putanju zemlje.</p><h2>Dva čina: februar i oktobar</h2><p><br></p>

<p>Političku dinamiku 2026. određuju dva odvojena izborna događaja, koja zajedno praktično blokiraju reformski prostor.</p><p>Prvi su ponovljeni izbori za predsjednika manjeg bh. entiteta Republike Srpske u 136 biračkih mjesta. Već u februaru BiH ulazi u izborni režim kroz ponovljene izbore za predsjednika RS. Ovi izbori nisu samo entitetsko pitanje, nego veliki ispit javnog mnijenja u RS i nagovještaj o izgledima opozicije da nakon više od dvije decenije kontinuirane vladavine skinu SNSD s vlasti.</p><p>Drugi, daleko veći politički lom dolazi u oktobru, s održavanjem Općih izbora u BiH. I dok u hrvatskom glasačkom tijelu čini se da i dalje nema ozbiljnije alternative HDZ-u, među probosanskim strankama ovi izbori bit će veliki test za stranke Trojke koliko su građani zadovoljni njihovom vladavinom u prethodne četiri godine te da li će kao politički pokret uopće ostati na okupu nakon izbora. Mnogi su već sada skloni najaviti veliki povratak SDA, no ostaje uvijek otvoreno pitanje o mogućim postizbornim kombinatorikama.</p><p>Kod Općih izbora krucijalno je pitanje uvođenje novih tehnologija – skenera i biometrije koji će značiti fer i poštene izbore, a za šta predstavnici međunarodne zajednice ne ostavljaju prostora za kompromis.</p><h2>Politička blokada i kriza upravljanja</h2>

<p>I bez izbora, BiH ima problem hronične nefunkcionalnosti vlasti. Fragmentiran sistem, višeslojna administracija i stalne blokade pretvorile su politiku u mehanizam očuvanja statusa quo. U 2026. to znači sporost u donošenju odluka, nemogućnost koordinacije reformi i zamjenu razvoja dnevnim političkim sukobima. Bez minimalnog konsenzusa o osnovnim ciljevima - evropski put, vladavina prava, ekonomski razvoj - država ostaje zarobljena u vlastitom ustrojstvu.</p><p>Ekonomija: Tiha kriza produktivnosti</p>

<p>Ekonomski izazovi 2026. nisu spektakularni, ali su dugoročno opasni: niska produktivnost i slab rast, prevelik i neefikasan javni sektor, zavisnost od doznaka i potrošnje i kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva. Stručnjaci su saglasni da su odluke Vlade Federacije o povećanju minimalca i zabrani rada nedjeljom s kraja 2024. znatno utjecale na usporavanje rasta i zaposlenosti u 2025. Dodatni pritisak dolazi iz EU kroz nova pravila tržišta i klimatske politike, uključujući mehanizme koji direktno pogađaju bh. izvoz. Bez modernizacije industrije i energetike, BiH gubi konkurentnost čak i prije punog ulaska na evropsko tržište.</p><h2>Geopolitički i sigurnosni kontekst</h2><p>Slaba i podijeljena BiH ostaje izložena vanjskim pritiscima i destabilizacijama. Evropski put u tom smislu nije samo administrativni proces, nego sigurnosni okvir. Odugovlačenje i neodlučnost povećavaju ranjivost zemlje u sve nestabilnijem regionalnom okruženju, ali svijetu u kojem se karte vodećih sila radikalno preslaguju. S nikad lošijom pozicijom na globalnom planu i vrlo skromnim kadrovima sa skromnim utjecajem u diplomatiji, BiH rizikuje da propusti historijsku priliku sebe pozicionirati u novom globalnom preslagivanju.</p>

Ponovljeni izbori u RS u februaru, Opći izbori u oktobru l Uslovni evropski pregovori najveći politički i institucionalni test u posljednjoj deceniji

Godina odluke: BiH između Evrope i paralize

<p>Bosna i Hercegovina je 2025. godinu proživjela kao i mnoge prije nje – između kriza, nade, sportskih uzleta i političkih rubova. Ali rijetko koja godina se može ispričati kroz tako jasno prepoznatljiva lica. Ne nužno najvoljenija, ne uvijek najuspješnija, ali svakako najutjecajnija. Ovo je priča o deset ljudi koji su, svako na svoj način, obilježili godinu iza nas.</p><h2>Milorad Dodik  politička činjenica godine</h2><p>Ako se 2025. može svesti na jednu političku konstantu, onda je to Milorad Dodik. Naime, u ovoj godini Dodik je konačno sišao s trona, barem u smislu formalne funkcije. Naime, nakon pravosnažne presude koju je prihvatio, a kojom je osuđen na godinu zatvora uz zabranu bavljenja politikom u trajanju od šest godina, Dodik je konačno, prvi put u 20 godina, sišao s javne funkcije još otkako je imenovan za premijera 2006. godine.&nbsp;</p><p></p>

<p>Sudski procesi, otvoreni sukobi s institucijama države, blokiranje evropskih zakona i evropskog puta BiH, prijetnje secesijom i permanentna konfrontacija s međunarodnom zajednicom oblikovali su političku atmosferu zemlje. Čak i oni koji su mu se suprotstavljali, činili su to u odnosu na njega. Dodik nije bio samo akter - bio je okvir u kojem se politika odvijala.</p><h2>Sergej Barbarez - povratak nade u reprezentaciju</h2><p>Godinama je reprezentacija BiH tavorila na evropskom dnu, gubeći i od reprezentacija poput Luksemburga. Sergej Barbarez je u 2025. vratio nešto što se činilo zaboravljenim - osjećaj da smo opet blizu velikog takmičenja.&nbsp;</p>

<p>Jedan gol i pobjeda protiv Austrije u Beču dijelila nas je od Svjetskog prvenstva naredne godine. Ovako, ostaje nam ipak baraž. I to je, nakon decenije razočarenja, bio ogroman pomak.</p><h2>Jusuf Nurkić - kapiten koji je povukao ekipu</h2><p>Jusuf Nurkić nije bio samo najbolji igrač, nego i vođa. Na Evropskom prvenstvu u košarci predvodio je reprezentaciju BiH do plasmana u nokaut fazu - prvi put nakon 1993. godine. Bio je to sportski uspjeh, ali i simbol povratka samopouzdanja bh. košarke.&nbsp;</p>

<p>Poljska je na kraju ipak bila prejaka, no s tri pobjede naši igrači dostojno su, i to bez Džanana Muse, predstavili Bosnu i Hercegovinu. Posebno će ostati u sjećanju pobjeda protiv favorizirane Grčke.</p><h2>Ramo Isak – fenomen javnog prostora</h2><p>Ramo Isak je obilježio godinu načinom, a ne samo funkcijom. Federalni ministar unutrašnjih poslova spojio je performans, populizam, društvene mreže i demonstraciju sile u politički stil koji je dominirao medijima.&nbsp;</p>

<p>Sviđalo se to nekome ili ne, bio je nezaobilazan.</p><h2>Branko Blanuša – nada opozicije</h2><p>Kandidat opozicije koji je umalo porazio režimskog kandidata na izborima u RS, čime je vratio nadu da promjena u manjem entitetu ipak nije nemoguća.&nbsp;</p>

<p>Nakon brojnih uočenih nepravilnosti, CIK je naredio ponavljanje izbora u Laktašima, Zvorniku i Doboju, što je opozicija doživjela kao institucionalnu pobjedu i rijedak znak da se izborna krađa može osporiti.</p><h2>Dr. Faruk Šaćirbegović, dobitnik prestižne nagrade</h2><p>Bosna i Hercegovina je u 2025. dobila još jedno veliko ime u svjetskoj nauci. Dr. Faruk Šaćirbegović, mladi profesor na Starzl institutu za transplantaciju pri Univerzitetu u Pittsburghu, dobitnik je prestižne Transition to Independence Award 2025, koju dodjeljuje Američko društvo za transplantaciju (AST).&nbsp;</p>

<p>Nagrada se dodjeljuje najperspektivnijim naučnicima u oblasti transplantacijske imunologije, a Šaćirbegovićev rad fokusiran je na razumijevanje imunoloških odgovora i unapređenje ishoda transplantacijskog liječenja pacijenata širom svijeta.</p><h2>Lana Pudar, kontinuitet uspjeha u zemlji bez sistema</h2><p>Bez skandala, bez galame, bez politike - Lana Pudar je u 2025. nastavila nizati međunarodne rezultate.&nbsp;</p>

<p>U zemlji u kojoj se uspjeh često događa uprkos sistemu, a ne zahvaljujući njemu, ona je ostala podsjetnik kako izgleda profesionalizam.</p><h2>Munira Subašić, moralni trenutak godine</h2><p>Otkrivanje Cvijeta Srebrenice ispred sjedišta Ujedinjenih nacija u Njujorku bio je jedan od rijetkih trenutaka dostojanstvene tišine u godini prepunoj buke.&nbsp;</p>

<p>Munira Subašić nije samo predstavljala majke Srebrenice. Predstavljala je istinu koju ni vrijeme ni politika nisu uspjeli potisnuti.</p><h2>Emir Hadžihafizbegović, kulturni ambasador BiH</h2><p>Bosanskohercegovački glumac osvojio je Grand Prix za najboljeg glumca na 35. Filmskom festivalu u Cottbusu za svoju glavnu ulogu u filmu “Lijepa večer, lijep dan” (Beautiful Evening, Beautiful Day), režiserke Ivone Juka.&nbsp;</p>

<p>Ova nagrada je još jednom potvrdila da Bosna i Hercegovina ima umjetnike koji je predstavljaju ozbiljno i relevantno. Dok država stagnira, pojedinci poput Hadžihafizbegovića nose njen kulturni kredibilitet.</p><h2>&nbsp;Halid Bešlić – odlazak koji je ujedinio zemlju</h2><p>Halid Bešlić, jedna od najpoznatijih i najomiljenijih figura narodne muzike u Bosni i Hercegovini i širom Balkana, preminuo je 7. oktobra 2025. u Sarajevu nakon duže borbe s teškom bolešću.</p>

<p>Njegova smrt bila je rijedak trenutak kolektivnog jedinstva. Bez politike, bez podjela, bez cinizma. Odlazak velikana narodne muzike ujedinio je zemlju u žalosti - možda posljednji dokaz da još postoji nešto zajedničko.</p>

Od političkih lomova i sportskih podviga, preko naučnih i poslovnih uspjeha, do trenutaka kolektivne tuge

Godina lomova i nade u Bosni i Hercegovini: 10 ličnosti koje su obilježile 2025.

<p>Bosna i Hercegovina je u 2025. godini bila na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo - i to nakon godina rezultatskog sunovrata, izgubljenog autoriteta u svlačionici i potpunog nepovjerenja javnosti u reprezentaciju. Taj preokret ima ime i prezime: Sergej Barbarez.</p><p>Nedostajao je samo jedan gol u gostima protiv Austrija da naša reprezentacija izbori direktan plasman na Svjetsko prvenstvo. Ipak, stvari i dalje nisu posve izgubljene, jer BiH i dalje ima šansu da preko baraža izbori plasman na Svjetsko prvenstvo.</p><h2>Minimalna očekivanja</h2><p>Preuzimajući selektorsku funkciju u trenutku kada su očekivanja bila minimalna, Barbarez je napravio ono što njegovi prethodnici nisu uspjeli godinama - stabilizirao reprezentaciju, vratio takmičarski mentalitet i doveo BiH u realnu borbu za Mundijal. Ne teorijsku, ne matematičku - nego stvarnu.</p><p>Najvažnije - BiH je do posljednjih kola bila direktno u igri za prvo mjesto, što je prije godinu dana zvučalo kao loš vic. Barbarez nije izmišljao toplu vodu. Uveo je red. Eliminisao improvizaciju. Postavio jasna pravila: nema imena iznad tima, nema igranja na stare zasluge, nema kalkulisanja. Rezultat je bila reprezentacija koja zna šta hoće i kako do toga dolazi.</p><p>Posebno važno u Barbarezovom mandatu jeste to što reprezentacija nije živjela od jednog rezultata, nego od kontinuiteta.</p><h2>Povratak standard</h2><p>Barbarez je, uz to, napravio ono što je godinama bilo tabu: resetovao hijerarhiju u svlačionici. Igrači su znali da selektor stoji iza odluka i da nema povlačenja pred pritiscima, bez obzira dolazili oni s tribina, iz saveza ili iz javnosti. Time je reprezentacija dobila ono što joj je najviše falilo - povjerenje unutar ekipe.</p><p>Zato ova priča nije o „zamalo“. Ovo je priča o povratku standarda i o selektoru koji je pokazao da Bosna i Hercegovina može biti konkurentna kada je vodi neko ko zna šta znači vrhunski fudbal. I upravo zbog toga, Sergej Barbarez ostaje simbol godine u kojoj je bh. fudbal ponovo stao na noge - i zakucao na vrata Svjetskog prvenstva.</p><p>Zato je Sergej Barbarez Avazova domaća ličnost godine.</p><p>Ne zbog priče. Ne zbog nostalgije. Nego zato što je Bosnu i Hercegovinu vratio u ozbiljan fudbalski kontekst - i doveo je na prag Svjetskog prvenstva.</p><p>Barbarez nije izmišljao toplu vodu. Uveo je red. Eliminisao improvizaciju .</p>

Reprezentaciju u haosu preuzeo bez alibija, a završio kvalifikacije na pragu Mundijala

Barbarez: Pokazao da Bosna i Hercegovina može biti konkurentna

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

<p>Godina 2025. ostat će zapamćena kao trenutak u kojem su dva najveća oružana sukoba savremenog svijeta prvi put ozbiljno dovedena u pitanje. Rat u Gazi je zaustavljen, a rat u Ukrajini prvi put je prebačen s logike beskonačne eskalacije na teren pregovora. U oba slučaja ključni politički pritisak dolazio je iz Bijele kuće - od predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trampa (Trump).</p><h2>Gaza i Ukrajina</h2><p>Trampov povratak na vlast nije bio tek smjena administracija, nego radikalan zaokret u načinu na koji SAD posmatraju ratove i savezništva. Njegova poruka bila je jednostavna, ali politički eksplozivna: Amerika neće finansirati konflikte bez jasnog cilja i bez realne perspektive završetka. Ta poruka, koliko god bila osporavana, promijenila je ponašanje aktera širom svijeta.</p><p>Vašington je doprinio da se rat u Gazi zaustavi i da pregovori postanu jedina održiva opcija. Iako mir i ostaje krhak, činjenica da je oružje utihnulo predstavlja prelomni trenutak u jednom od najdužih i najkrvavijih sukoba savremenog doba.</p><p>Još snažniji globalni odjek imali su Trampovi napori da se okonča rat u Ukrajini. Prvi put od 2022. godine, u zapadnim političkim krugovima otvoreno je govoreno o kompromisu, granicama podrške i cijeni produžavanja rata. </p><p>Za razliku od prethodnih pristupa, Tramp nije pokušavao ratove prikazati kao moralne epopeje s jasno definiranim „dobrim“ i „lošim“ stranama. Njegov stil bio je hladan, transakcijski i često neugodan za saveznike – ali upravo zbog toga efikasan. Umjesto ideologije ponudio je politički izlaz, umjesto eskalacije – stabilizaciju, a umjesto vječne retorike pobjede – kraj krvarenja.</p><h2>Kako do kraja </h2><p>Donald Tramp u 2025. godini nije bio najutjecajniji svjetski lider zato što je bio popularan, već zato što je mijenjao tok događaja. U svijetu umornom od ratova, sankcija i geopolitičkih blokada, nametnuo je pitanje koje su drugi izbjegavali: ako rat nema jasnog pobjednika, zašto nema kraja?</p><p>Zbog toga Donald Tramp s razlogom nosi titulu svjetske ličnosti godine. Jer je 2025. bila godina u kojoj je neko imao političku volju da najveće sukobe našeg vremena vrati iz rovova za pregovarački stol – i pokuša ih završiti.</p>

Njegov stil bio je hladan, transakcijski i često neugodan za saveznike – ali upravo zbog toga efikasan

Tramp: Najveće sukobe našeg vremena vratio za pregovarački stol

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

<p>jubuški je, nakon Travnika, postao drugi grad u Bosni i Hercegovini koji uvodi model tzv. digital tax-free city, omogućavajući otvaranje obrta u roku od 24 sata, potpuno online i uz svega tri dokumenta. Riječ je o značajnom iskoraku u digitalizaciji javne uprave, koji bi mogao snažno utjecati na investicijsku klimu i poduzetništvo u BiH.</p><h2>Ubrzanje procedura</h2><p>Kako je za „Dnevni avaz“ pojasnio makroekonomski analitičar i dekan Sarajevo School of Science and Technology dr. Faruk Hadžić, ovaj model se zasniva na nizu mjera koje su u nadležnosti lokalnih zajednica, a čiji je cilj pojednostavljenje i ubrzanje administrativnih procedura.</p><p>- Ovim se direktno stimuliše brzo i jednostavno otvaranje obrta. Razlog zašto se u prvoj fazi radi isključivo o obrtima jeste taj što su oni u direktnoj nadležnosti općina i gradova. Kod privrednih društava procedura je znatno složenija jer uključuje sudove, a tu još nemamo zaokružen proces digitalizacije - objašnjava Hadžić.</p><p>U Travniku je, prema njegovim riječima, u prvoj fazi broj potrebnih dokumenata smanjen sa 13 na šest ili sedam, zavisno od djelatnosti. Ljubuški je, međutim, otišao korak dalje.</p><p>- Za većinu djelatnosti dovoljne su tri isprave, dok će kod specifičnih profesija, poput stomatologije, biti potrebno pet dokumenata zbog dodatnih provjera - navodi Hadžić.</p><p>Model koji je razvijen kao intelektualni koncept dr. Hadžića, a tehnički realiziran kroz rad mladog IT stručnjaka Jasmina Muslimovića, u potpunosti je usaglašen s Gradskom upravom Ljubuškog. Od polovine septembra, poduzetnici će dokumente učitavati putem online platforme, a nadležni službenici će, ukoliko je dokumentacija uredna, obrt registrovati u roku od 24 sata.</p>

<h2>Dodatna olakšica</h2><p>Dodatna olakšica je i činjenica da Ljubuški ukida taksu za osnivanje obrta.</p><p>- To je izuzetno važna poruka poduzetnicima. Digitalizacija rada javne uprave u ovom obliku predstavlja veliki korak naprijed, a gradonačelnik Vedran Markotić i njegova administracija zaslužuju pohvale za ovakav pristup - ističe Hadžić.</p><p>Prema njegovim riječima, interes za uvođenje istog modela već su iskazale i druge lokalne zajednice, a razgovori se vode i s Poreznom upravom Federacije BiH.</p><p>- U narednim fazama postoji realna mogućnost da se kroz poseban protokol i Porezna uprava uključi u platformu, kako bi se rješenja povlačila i izdavala digitalno. Cilj je da građani i poduzetnici više ne obilaze institucije, već da sve završe na jednom mjestu - kaže Hadžić.</p><h2>Digitalna oaza</h2><p>Paralelno s tim, Travnik planira uvođenje koncepta „digitalne oaze“, koji će omogućiti da građani, uključujući i dijasporu, putem aplikacije naručuju dokumente koji će im biti dostavljeni na kućnu adresu, kao i da elektronski plaćaju komunalne usluge.</p><p>- Digitalizacija je počela i možda svjedočimo tihoj digitalnoj revoluciji koja bi, uz političku volju, mogla zahvatiti cijelu BiH - zaključuje Hadžić.</p><p>Ubrzanje procedura za registraciju obrta tek je prvi korak u procesu za koji se očekuje da će dugoročno promijeniti način realizacije poslovnih ideja u Bosni i Hercegovini i znatno unaprijediti ambijent za domaće i strane investicije.</p>

Otvaranje obrta online, bez taksi i uz minimalnu dokumentaciju mijenja poslovni ambijent u BiH

Obrt za 24 sata: Digitalna revolucija u BiH kreće iz Ljubuškog i Travnika

<p>Historija se rijetko vraća kao tragedija ili farsa. Najčešće se vraća kao nemar. Narodi i države ne propadaju zato što izaberu pogrešnu stranu, već zato što - u presudnim trenucima - ne izaberu nikakvu stranu.</p><p>Objava <a href="https://federalists.eu/campaign/re-launching-of-the-action-committee-for-the-united-states-of-europe/time-for-an-eu-declaration-of-independence/?utm_content=bufferd7474&amp;utm_medium=social&amp;utm_source=twitter.com&amp;utm_campaign=buffer">Evropske deklaracije o nezavisnosti u Le Mondeu</a>, prateća peticija za ujedinjeniju i suvereniju Evropu i sve snažniji glasovi o potrebi za federaliziranjem Evrope na prvi pogled mogu djelovati kao još jedan intelektualni eksperiment evropskih elita. No njihova važnost nije u neposrednom političkom učinku, nego u signalu koji šalju: da se ideja Evrope kao političke zajednice, a ne pukog tržišta ili administrativnog aranžmana, ponovo budi. Tiho, nesigurno, ali stvarno.</p><p>Za Bošnjake u Bosni i Hercegovini, to je trebao biti trenutak samoprepoznavanja. Umjesto toga, prošao je gotovo neopaženo.</p><h2>Evropa se ne ujedinjuje iz idealizma, nego iz straha</h2><p>Evropa danas ne gradi jedinstvo iz uvjerenja, nego iz nužde: rat na istočnim granicama, geopolitička marginalizacija između SAD-a i Kine, direktni napadi Trampove administracije i njegovih tajkuna na EU, demografski kolaps i spoznaja da tržišta sama po sebi ne proizvode političku moć. To ne garantuje uspjeh - evropske institucije su već dokazale da znaju propustiti velike prilike - ali otvara prostor za historijsku odluku: ili političko sazrijevanje ili trajnu perifernost.</p><p>U tom kontekstu, povratak govora o evropskom demosu, zajedničkom političkom vodstvu i dijeljenom suverenitetu nije romantični federalizam. To je hladni realizam kontinenta koji shvata da bez političkog identiteta nema ni strateške relevantnosti.</p><p>I dok se ta rasprava, makar oprezno, vraća u evropski centar, Bošnjaci ostaju zaglavljeni na margini vlastite političke ambicije - u lokalnim politikama, etničkoj aritmetici i beskrajnim međustranačkim prepucavanjima oko provincijalnih tema. Njihova politička imaginacija, nekada smještena u globalne tokove historije, danas je svedena na općinske nadležnosti i proceduralne bitke.</p><p>To više nije samo posljedica vanjskih ograničenja. To je svjesno prihvaćena provincijalizacija.</p><h2>Evropljani koji kvare evropske narative</h2><p>Bošnjaci zauzimaju neugodno mjesto u evropskoj historiji. Nisu migranti. Nisu dijaspora. Nisu proizvod postkolonijalnih talasa niti laboratorij zapadnog multikulturalizma. Oni su autohton evropski narod čija se islamska tradicija razvijala lokalno, organski i stoljećima - unutar same Evrope.</p><p>U teoriji, to bi ih trebalo postaviti u središte svake ozbiljne rasprave o evropskom identitetu. U praksi, čini ih problemom.</p><p>Za radikalnu evropsku desnicu, Bošnjaci razaraju narativ u kojem je islam uvijek stran, a Evropa prirodno kršćanska. Za liberalni evropski centar, Bosna je prije svega tehnički problem za upravljanje, a ne političko iskustvo koje traži razumijevanje. Rezultat je isti: Bošnjaci se tretiraju kao anomalija - tolerisana, objašnjavana ili jednostavno ignorisana.</p><p>Ali ključni lom ne dolazi izvana. Dolazi iznutra. Bošnjaci su, u velikoj mjeri, pristali na takvu ulogu.</p><h2>Od raskršća imperija do lokalne samodovoljnosti</h2><p>Bošnjačka historija se nekada odvijala na raskršćima velikih sila: Osmanskog carstva, Habsburške monarhije, jugoslovenskih projekata, hladnoratovskih blokova. Odluke donesene u Beču, Istanbulu, Berlinu, Moskvi i Washingtonu presijecale su njihovu sudbinu.</p><p>Danas, u trenutku kada se Evropa ponovo preispituje kao politička sila, Bošnjaci su paradoksalno povučeniji nego ikad. Politička energija troši se na blokade, simboličke ratove i beskrajno recikliranje ustavnih žalbi. Evropa se ne doživljava kao prostor djelovanja i ambicije, nego kao udaljeni sud od kojeg se očekuju ustupci.</p><p>To je civilizacijski pad u rangu.</p><p>Narod koji je nekada živio u središtu evropskih lomova danas se ponaša kao da se historija dešava negdje drugdje - a povremeno dolazi u formi briselskih dokumenata koje treba prevesti, pregovarati i, po mogućnosti, isprazniti od sadržaja.</p><h2>Tiha opasnost ravnodušnosti</h2><p>Postoji obrazac i nije laskav. Krajem 19. stoljeća bosanski muslimani su oklijevali između imperija. U 20. stoljeću su uvučeni u ideološke projekte koje nisu kontrolisali. Devedesetih su brutalno prisiljeni da se suoče s historijom u njenom najkrvavijem obliku.</p><p>Danas je opasnost tiša, ali ne i manja: ravnodušnost.</p><p>Historija se u Evropi ponovo piše - sporo, birokratski i bez velikih riječi. A Bošnjaci ponovo rizikuju da budu njen objekt, a ne njen subjekt. Govore jezikom prava, ali ne i moći; priznanja, ali ne i strategije; identiteta, ali ne i političkog pozicioniranja. I sve to posmatraju sa strane, kao da ih se ne tiče i kao da će bez otpora prihvatiti ono što im drugi jednom napišu.</p><p>Najdublja greška koju Bošnjaci čine je konceptualna. Prečesto se opisuju - ili dopuštaju da budu opisani - kao muslimani u Evropi. To podrazumijeva privremenost, uslovljenost i zavisnost.</p><p>U stvarnosti, oni su evropski muslimani: historijski, kulturno i politički evropski - i trajno takvi. Neizrbisiv faktor na tom kontinentu. To nije identitetska molba. To je činjenična tvrdnja.</p><p>Ali činjenice vrijede samo ako se artikulišu i politički brane.</p><p>Ako Evropa želi postati stvarna politička zajednica, a ne tehnički kompromis, trebat će joj narativi koji nadilaze etnicitet bez brisanja historije. Bošnjaci tu mogućnost već utjelovljuju. Ali utjelovljenje bez djelovanja ostaje prazna forma.</p><h2>Tihi izbor</h2><p>Niko danas formalno ne izbacuje Bošnjake iz evropske budućnosti. Dešava se nešto suptilnije i opasnije: oni sami se iz nje isključuju, ostajući zarobljeni u skučenosti lokalnih politika, dok kontinent - nesigurno, ali odlučno - ponovo promišlja sebe.</p><p>Historija ne kažnjava ravnodušnost odmah. Ona čeka.</p><p>I kada se Bošnjaci osvrnu, mogli bi još jednom otkriti da se historija desila - ne protiv njih, ne za njih - nego jednostavno bez njih.</p>

Niko danas formalno ne izbacuje Bošnjake iz evropske budućnosti. Dešava se nešto suptilnije i opasnije: oni sami se iz nje isključuju

Evropski muslimani, a ne muslimani u Evropi: Hoće li se Bošnjacima historija opet desiti bez njih?

<p>Zabrana nastupa Desingerica u Banjoj Luci nije priča o muzici. Nije čak ni priča o ukusu, prostakluku, psovkama, eksplicitnim stihovima i svemu onome zbog čega se prosječan roditelj krsti lijevom i desnom rukom dok gasi YouTube na dječijem telefonu. To je samo dimna zavjesa. Prava priča je mnogo ozbiljnija, i mnogo opasnija.</p><p>Gradonačelnik Draško Stanivuković odlučio je da mu se Desingerica ne sviđa jer je, navodno, loš uzor mladima: vulgaran, agresivan, seksualno eksplicitan, bez „vrijednosti“, bez „poruke“. Ukratko - ne uklapa se u njegov moralni PowerPoint. I umjesto da, kao normalan političar u slobodnom društvu, kaže „meni je ovo smeće“ i ode kući da sluša duhovnu muziku, on radi nešto drugo: aktivira državni aparat da zabrani ono što se njemu lično ne sviđa.</p><h2>Ko odlučuje</h2><p>Zabrana. Kazne do 100.000 KM. Inspekcije. Prijetnja. Autoritet. Batina bez pendreka, ali s pečatom.</p><p>I tu prestaje svaka rasprava o Desingerici.</p><p>Jer pitanje više nije da li je Desingerica sa svojim lupanjem čarapom posjetilaca koji su tu dobrovoljno i pri (ne)zdravoj pameti - glup, primitivan ili iritantan (spoiler: vjerovatno jeste). Pitanje je ko odlučuje. I čime.</p><p>Stanivuković ovdje ne nastupa kao zabrinuti roditelj, nego kao moralni regulator. Kao čovjek koji je sebi umislio da ima pravo da preko gradske vlasti filtrira šta je dozvoljeno slušati, gledati i konzumirati. Danas je to trap. Sutra je predstava. Prekosutra knjiga. A onda, sasvim prirodno, i ljudi.</p><p>Ovo je posebno zanimljivo u poređenju s onima koje je Stanivuković navodno trebao zamijeniti. SNSD je godinama bio ultranacionalistički, šovinistički, odvratan u retorici. Iz njihovih usta slušali smo gadosti epskih razmjera. Ali - i to je ključna razlika - rijetko su posezali za zabranama ovakvog tipa, utjerivanjima morala i obračunu s ljudima drugačijih svjetonazora ako im ne staju direktno na žulj. Ipak su to ljudi iz naroda, kafanski nacionalisti, mnogi među njima i klasični politički prostaci, ali ne i puritanci. Vole popiti, zapjevati, pustiti muziku koja im se sviđa i pustiti druge da rade isto. Mogli su te vrijeđati, ali te uglavnom nisu disciplinovali.</p><p>Kod Stanivukovića se događa nešto drugo. Ovo je politika estradnog političkog hrišćanstva s državnom palicom. Plivanje za Časni krst uz institucionalni blagoslov. Pride kao udar na tradiciju i porodicu, a ne pitanje ljudskog prava. Civilna služba, pasulj, luk i sklekovi kao moralni popravni dom. Stalna potreba da se „vaspita“, „uvede red“, „zaštiti omladina“ - od muzike, od ljudi, od stvarnosti.</p><p>To što Stanivuković nimalo ne odaje utisak patrijarhalnog hrišćanskog domaćina, nego njegovanog i feminiziranog razmaženka, stvar čini još gorom - on, naime ima poseban motiv i gnjev da dokaže svoju ideološku ispravnost.</p><p>Od populističkih šovinista gori su samo populistički puritanci. Šovinista te iz ličnog interesa mrzi. Puritanac te popravlja. A ovaj drugi je uvijek opasniji.</p><h2>Zgodna meta</h2><p>Jer šovinista galami. Puritanac piše pravilnik.</p><p>U toj logici Desingerica je samo zgodna meta: dovoljno popularan da zabrana izgleda „hrabro“, dovoljno vulgaran da se moralna panika lako proda, dovoljno nebitan da se misli kako se niko ozbiljan neće buniti. Idealna žrtva za testiranje terena. Ako ovo prođe - sve prolazi.</p><p>I zato je cijela stvar mnogo gora nego što izgleda. Ne zato što je Desingerica umjetnik kojeg treba braniti, nego zato što je sloboda uvijek ružna, bučna i često glupa. Kad vlast krene da je uljepšava, završimo u društvu gdje se živi po pravilima ljudi koji misle da znaju bolje od vas kako treba da izgledate, slušate, mislite i budete „normalni“.</p><p>A historija nas uči samo jedno: kad političar počne da vam popravlja dušu, vrlo brzo će se sjetiti da popravi i vaš život. Silom.</p>

Danas se zabranjuje trap. Sutra će to biti predstava. Prekosutra knjiga. A onda, sasvim prirodno, i ljudi.

Draško Stanivuković - novi apostol svetosavskog paternalizma

<p>Budžet Kantona Sarajevo za 2026. godinu, koji se približava iznosu od dvije milijarde konvertibilnih maraka, izazvao je snažne reakcije javnosti i opozicije. Dok kritičari tvrde da se Kanton svjesno gura u finansijsku dubiozu, iz Ministarstva finansija poručuju da je budžet realan, zakonski utemeljen i pod stalnim nadzorom.</p><h2>Refinansiranje obaveza</h2><p>Kako je u razgvorou za „Avaz“ pojasnio ministar finansija KS Afan Kalamujić, ukupni budžet za 2026. godinu iznosi 1,998 milijardi KM, a sastoji se od redovnih budžetskih prihoda, namjenskih sredstava, transfera te vlastitih prihoda budžetskih korisnika.</p><p>Značajan dio plana odnosi se na zaduženja. Prema Kalamujićevim riječima, planirano je 190 miliona KM ino-zaduženja, ali isključivo za refinansiranje postojećih kreditnih obaveza s nepovoljnijim kamatnim stopama. Uz to, predviđena su i 124 miliona KM domaćeg zaduženja, koje bi služilo za pokriće dijela deficita i finansiranje ranije započetih kapitalnih projekata.</p><h2>Upozorenja opozicije</h2><p>- Projekcije prihoda zasnovane su na očekivanim makroekonomskim kretanjima, prije svega rastu prosječnih plata, stopi inflacije i primjeni novih zakonskih rješenja na nivou Federacije BiH, posebno Zakona o fiskalizaciji transakcija - naveo je Kalamujić.</p><p>Iz opozicionih stranaka stižu upozorenja da su ovakve projekcije preoptimistične i da se Kanton dovodi u situaciju u kojoj prihodna strana neće moći pratiti rashode. Posebno se problematizira oslanjanje na fiskalizaciju i očekivani rast prihoda, u trenutku kada ekonomski pokazatelji u Federaciji bilježe pad fiskalnog prometa.</p><p>Ministar finansija odbacuje te tvrdnje, ističući da je budžet izrađen u skladu s važećim zakonskim okvirima.</p><p>- Rashodovna strana je usklađena s planiranim prihodima i preuzetim obavezama na osnovu važećih zakona. Ministarstvo finansija će kontinuirano pratiti izvršenje budžeta, analizirati planirane i ostvarene prihode i rashode, te po potrebi predlagati korektivne mjere Vladi KS - naglasio je Kalamujić.</p><h2>Zaduženja nisu opcija</h2><p>Na pitanje šta će se desiti ako prihodi u 2026. godini ne budu realizirani kako je planirano, ministar tvrdi da dodatna zaduženja nisu opcija.</p><p>- Budžetom za 2026. godinu nisu planirana nova zaduženja izvan definisanih okvira. U slučaju odstupanja u realizaciji prihoda, primjenjuje se procedura rebalansa budžeta u skladu sa Zakonom o budžetima – rekao je.</p><p>Prema njegovim riječima, rebalans podrazumijeva prilagođavanje rashoda stvarnim fiskalnim kretanjima, uz prioritetno izvršavanje zakonskih obaveza i zaštitu osnovnih budžetskih funkcija.</p><h2>Refinansiranje obaveza</h2><p>Kako je u razgvorou za „Avaz“ pojasnio ministar finansija KS Afan Kalamujić, ukupni budžet za 2026. godinu iznosi 1,998 milijardi KM, a sastoji se od redovnih budžetskih</p>

Rešad Kulenović u društvu svjetske filmske elite: Bosanski reditelj snima film s Alekom Boldvinom

Ovo je institucija koja predstavlja BiH u svijetu: Smeće i led na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova

Trojka je izdala, ali ne ni Bošnjake ni BiH

Sarajevo nije palo zbog snijega, nego zbog vlasti

Miljacka nabujala nakon obilnih padavina, službe u pripravnosti

Prognoze Evropske komisije za period 2024–2026.: Region preuzima ulogu motora rasta Evrope

Pao Maduro - sjajno za BiH

Tržište kapitala ostalo na simboličnom nivou: Dvije berze, nula likvidnosti i "kokoška ili jaje" koje traje 20 godina

Godina odluke: BiH između Evrope i paralize

Godina lomova i nade u Bosni i Hercegovini: 10 ličnosti koje su obilježile 2025.

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

Obrt za 24 sata: Digitalna revolucija u BiH kreće iz Ljubuškog i Travnika

Evropski muslimani, a ne muslimani u Evropi: Hoće li se Bošnjacima historija opet desiti bez njih?

Draško Stanivuković - novi apostol svetosavskog paternalizma

Afan Kalamujić, ministar finansija Kantona Sarajevo: Budžet KS od dvije milijarde KM je realan

Rešad Kulenović u društvu svjetske filmske elite: Bosanski reditelj snima film s Alekom Boldvinom

Ovo je institucija koja predstavlja BiH u svijetu: Smeće i led na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova

Trojka je izdala, ali ne ni Bošnjake ni BiH

Sarajevo nije palo zbog snijega, nego zbog vlasti

Miljacka nabujala nakon obilnih padavina, službe u pripravnosti

Prognoze Evropske komisije za period 2024–2026.: Region preuzima ulogu motora rasta Evrope

Pao Maduro - sjajno za BiH

Tržište kapitala ostalo na simboličnom nivou: Dvije berze, nula likvidnosti i "kokoška ili jaje" koje traje 20 godina

Godina odluke: BiH između Evrope i paralize

Godina lomova i nade u Bosni i Hercegovini: 10 ličnosti koje su obilježile 2025.

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

Obrt za 24 sata: Digitalna revolucija u BiH kreće iz Ljubuškog i Travnika

Evropski muslimani, a ne muslimani u Evropi: Hoće li se Bošnjacima historija opet desiti bez njih?

Draško Stanivuković - novi apostol svetosavskog paternalizma

Afan Kalamujić, ministar finansija Kantona Sarajevo: Budžet KS od dvije milijarde KM je realan