<p>U bosanskom jeziku postoji više upitno-odnosnih zamjenica. Upitne su kad stoje na početku pitanja, naprimjer: Šta radiš, a odnosne kad su u službi veznika u zavisnosloženoj rečenici, naprimjer: Ne znam šta sam vidio. U našem primjeru riječ je o pravilnoj upotrebi akuzativa jednine zamjenice koji. Prema gramatici bosanskog jezika, obje varijante su tačne, ali se koriste u različitim kontekstima. Naime, oblik kojeg koristi se za ‘živo’, a oblik ‘koji’ za neživo.</p>

<p>A često smo i u dilemi kako se pravilno kaže ili piše: ispravak ili ispravka? – jer oba oblika i čujemo i pročitamo. Je li ova imenica muškog ili ženskog roda? Imenica označava tekst kojim se ispravlja neka pojedinost u prije objavljenom tekstu. U bosanskom jeziku riječ je muškog, a ne ženskog roda, dakle, pravilno je ispravak. U rečenicama bi ispravno glasila: Molim te, do kraja dana mi pošalji ispravak tog teksta. Ni ispravak uz moju pomoć nije uspio dobro napisati. Danas pišemo ispravak druge školske zadaće. U ispravku si imao još i više pravopisnih grešaka. Ispravak netačnog navoda jedna je od fraza koje se mogu čuti u Skupštini.</p>

Prva nedoumica  danas je šta je pravilno: koji ili kojeg, odnosno kako se pravilno koristi upitno-odnosna zamjenica koji

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

<p>Ovo se dešava zbog toga što mnogima glasovne grupe IJE i JE predstavljaju veliku poteškoću. U pravilu ako je slog dug, izgovaramo i pišemo IJE, a ako je slog kratak, JE. Analogno tome, glagolski pridjev radni glagola htjeti u muškom rodu ispravno glasi: htio, ali u ženskom i srednjem rodu: htjela i htjelo. Pa će pogrešne rečenice koje sam navela ispravno glasiti: Htio je reći šta misli, ali nije mogao doći do riječi. On je htio kupiti naš stan. Nedžad je htio obnoviti svoju vezu s Elmom. Htio je jesti tjesteninu, ali znao je da to nije na popisu dopuštenih namirnica.</p>

<p>Kad je riječ o pravilnom pisanju glasovnih grupa IJE i JE, još jedna nedoumica nas često zbunjuje - kako je pravilno napisati: ispovijest ili ispovjest? Ispravno ju je pisati s glasovnom grupom IJE: ispovijest, ispovijesti, ispoviješću, ispovijestima. U rečenicam bi pravilno glasila: Nakon njene ispovijesti na nacionalnoj televiziji cijela zemlja bila je u suzama. Ispovijest dječaka koji dolazi iz siromašne porodice potresla je svijet. Čitala je neke ispovijesti mladih mama i zaključila da i druge žene imaju probleme kao ona. Sudeći prema ispovijestima koje čitam, mnogo ljudi ima probleme.</p>

Veoma često čujemo rečenice poput: Htjeo je reći šta misli, ali nije mogao doći do riječi.

Kako se piše: htio ili htjeo?

<p>Da bismo utvrdili koji je pravilan način pisanja, moramo otkriti koje je porijeklo riječi, odnosno iz kojeg je jezika ova riječ došla u bosanski jezik. Imenica označava čin ili ispad koji prelazi granice, a dolazi od latinske riječi excessus. Analogno tome, i u bosanskom standardnom jeziku pravilno ju je pisati sa suglasnikom S: eksces, ekscesa, ekscesu, ekscesom, ekscesima, ekscesi…</p>

<p>I s naredna nedoumica nas svakodnevno zbunjuje - kako je pravilno napisati: taxi ili taksi? Za mnoge riječi u bosanskom standardnom jeziku postoji više načina pisanja. Neke se pišu različito u drugim krajevima i mjestima, neke se riječi koriste drugačije kod različitih dobnih grupa. Glas X, koji ne postoji u bosanskoj abecedi, često zna stvarati probleme govornicima. U našem primjeru veoma često se koristi upravo oblik s glasom x – taxi, a slična je pojava i sa skraćenicom za fakultet ili nazivom za uređaj za slanje i primanje poruka - fax. Međutim, u bosanskom jeziku pravilno je upotrebljavati oblik sa slovima k i s: taksi i faks. Pa će ove riječi biti pravilno napisane u rečenicama, naprimjer: Žurila sam i morala sam pozvati taksi. Primila sam faks s tim informacijama. Upisala je drugi faks – ako riječi taksi i faks napišemo s glasovima K i S.</p>

Još jedna jezička nedoumica koja nas skoro svakodnevno zbunjuje

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

<p>Na današnji dan 1989. godine, u primorskom crnogorskom gradu Herceg Novom preminuo je Zulfikar Zuko Džumhur, naš velikan plemenitog srca, kome su svi ljudi bili porodica, a cijeli svijet domovina. Sahranjen je dva dana kasnije u rodnom Konjicu.</p><p>Džumhur je rođen u Konjicu, 24. septembra 1920. godine, u uglednoj ulemanskoj porodici. Njegov otac Abduselam bio je imam Bajrakli džamije u Beogradu, a potom glavni vojni imam u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Osnovnu školu i nižu gimnaziju Zuko je završio u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu, a Likovnu akademiju u Beogradu. Prve crteže objavio je u vojnom časopisu „Narodna armija“, 1947. godine, kada je počeo sarađivati kao karikaturist i ilustrator u „Ježu“, „Borbi“, „Vetrenjači“, „Politici“, „Oslobođenju“, reviji „Danas“, te NIN-u i kao urednik.&nbsp;</p>

<h2>„Hodoljublja“</h2><p>Zukina prva ljubav bilo je slikarstvo, posebno karikatura, ali se proslavio putopisnim reportažama za čije je populariziranje veoma zaslužan. Njegov putopisni serijal „Hodoljublja“, koji je snimao za tadašnju Televiziju Sarajevo, u saradnji s režiserom Mirzom Idrizovićem, bio je jedan od najvećih i najgledanijih televizijskih projekata bivše Jugoslavije. I danas mnogi pamte znakovitu uvodnu rečenicu čuvenog serijala: „Hoda, piše i govori Zuko Džumhur“. </p><p>- Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u svojim farmerkama i ogrnut džemperom, s kratko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je stari poznanik ili daidža ili amidža. A onda bi nestajao u neki samo njemu znani svijet. Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven. Kod njega sam učio „visoku školu marifetluka“ - napisao je režiser Mirza Idrizović o saradnji i prijateljstvu s Džumhurom.</p><p>Sa Zukinom knjigom „Nekrolog jednoj čaršiji“, objavljenom 1958. godine, putopis je postao književnost, jer je on u svojim zapisima s putovanja objedinio stilsku perfekciju, jednostavan, a istovremeno bogat opis i mudrost narodnog pripovjedača.</p><p>- …sva je ova knjiga u službi čovjeka, bilo da ga prikazuje u složenim prilikama sadašnjice, bilo u prošlosti, i zato – bliska ljudima... Čitajući je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali zanimljivim putevima, a za vođu i nenametljivog tumača imaćete jednog umjetnika živa duha i bogata srca - napisao je, između ostalog, naš književnik i nobelovac Ivo Andrić u predgovoru ovoj zbirci putopisa, a ostat će upisano da je Zuko jedini pisac kome je Andrić napisao predgovor. Bili su saradnici, ali i veliki prijatelji.&nbsp;</p>

<h2>Knjige i rakija</h2><p>Džumhur je objavio više od 10.000 karikatura, napisao scenarije za više kratkih i tri igrana filma, uradio 35 scenografija za pozorište, devet knjiga, a s književnikom Momom Kaporom koautor je knjige "Zelena Čoja Montenegra". </p><p>Zukina karikatura na kojoj iza leđa Karla Marxa na zidu stoji Staljinov portret danas je antologijska, jer ga je ona proslavila. Zbog te karikature ga je, kažu, zavolio i Tito, koji se rado družio sa Zukom, a još se prepričava kako se jedne prilike Zuko i našalio s Titom. Kada je sa suprugom Vezirom bio na večeri s Titom i Jovankom, Zuko je maršala upitao: „Znate li vi, druže Tito, šta je rekla moja majka Vasvija kad ste se vi oženili?“ “Ne znam”, reče Tito, a Zuko će: “Neka u ovoj državi ima neko stariji i od Tita!“</p><p>U jednom od brojnih intervjua Zuko je izjavio da je ključna karakteristika lijepog i dobrog života imati vremena za čitanje, jer to istovremeno znači imati vremena za sve drugo što čovjeka interesira. </p><p>- Ta blagodat, da imaš vremena, to je najljepša stvar u priči o lijepom i ugodnom životu. Zato sam ja u početku bio malo raspet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da se ne bi sudarali, da mi rakija ne bi udarila i na život i na knjige, davno sam shvatio da je njoj vrijeme u akšam. Preko dana radiš, a kad sunce počne padati, onda se opustiš. </p><h2>Bijela soba</h2><p>Kada bi drugi hvalili njegov rad i energiju, Zuko bi u svom humorističnom stilu odgovarao:</p><p>- Ja nikad nisam bio čovjek nekih velikih ambicija. Niti sam kad tražio ili očekivao nekakva posebna priznanja za svoj rad. Mislio sam da je dovoljno da su ljudi zadovoljni sa mnom i ako me ne ćeraju s posla.</p><p>A pred sam kraj svog života potvrdio je svoju skromnost izjavom:</p><p>- Meni je, zapravo, potrebna jedna soba u bijelo okrečena, bez mnogo džidža i slika, mirna bijela soba u kojoj čovjek može biti najbogatiji. I tu može biti najviše sam sa sobom. A na kraju, izvor svakog bogatstva mora biti sam čovjek. Ako on to nije, onda drugog izvora i nema. Nažalost, ljudi taj izvor traže izvan sebe. Takvi čak ostare, a onda vide da su, ipak, bili siromašni.&nbsp;</p>

Njegov putopisni serijal „Hodoljublja“ bio je jedan od najvećih i najgledanijih televizijskih projekata SFR Jugoslavije

Zulfikar Zuko Džumhur:  35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste 

<p>Iako veoma često, možda čak i češće, čujemo i pročitamo Australijanac i Australijanka, u bosanskom standardnom jeziku ispravno je samo: Australac, Australca, Australcu, Australcima… Australka, Australki, Australkama, a također i pridjev australski.</p>

<p>I još da napomenem da se stanovnici kontinenata, država i gradova uvijek pišu velikim početnim slovom (Amerikanac, Evropljanin, Afrikanac, Francuz, Sarajlija).</p>

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

<p>Iako još iz škole znamo pravilo koje kaže da se prva riječ naziva državnih praznika piše velikim početnim slovom, a ostale sastavnice malim početnim slovom, osim ako nisu vlastite imenice, skoro svakodnevno ih vidimo i čitamo pogrešno napisane.</p>

<p>Jer pisanje velikog i malog slova mnogima često stvara probleme. Pa je tako i s današnjom prvom nedoumicom koju rješavamo: kako se piše: Dan državnosti – velikim ili malim početnim slovom? Kako sam već rekla, prema pravilu o pisanju državnih praznika u bosanskom jeziku, ispravno je napisati Dan državnosti velikim početnim slovom riječ Dan, a malim slovom riječ državnosti. Tako se pišu i: Praznik rada (veliko P, malo r), Dan planete Zemlje (veliko D, malo p, ali veliko Z, jer je Zemlja vlastita imenica kada je riječ o nazivu naše planete), Dan pobjede (veliko D, malo p) i tako dalje.</p>

Nazivi državnih praznika nas često dovode u nedoumicu kako da ih pravilno napišemo

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

<p>Iako su oba oblika ispravna, njihovo značenje je različito pa treba pripaziti u kom kontekstu koji upotrijebiti. Crvenjeti označava postajati crvenim bez svjesne volje, a crveniti označava činiti nešto crvenim.</p>

<p>Ispravno će glasiti rečenica: Crvenjela se od stida, a pogrešno: Crvenila se od stida. Također je pravilno reći ili napisati: Nije se želio zacrvenjeti pred svima, ali nije to mogao kontrolirati, a pogrešno: Nije se želio zacrveniti pred svima, ali nije to mogao kontrolirati. Pravilna je i rečenica: Zacrvenjela se kad je čula kako joj dečko daje komplimente, a pogrešna: Zacrvenila se kad je čula kako joj dečko daje komplimente. Ali ćemo pravilno reći ili napisati: Morao je crveniti zid koji je prije bio bijel, jer je njegova žena to tražila, dok bi u ovom značenju pogrešno bilo upotrijebiti glagol crvenjeti: Morao je crvenjeti zid koji je prije bio bijel, jer je njegova žena to tražila. Također je ispravna rečenica: Hoćeš li zacrveniti i one ormare u našoj sobi, a pogrešna: Hoćeš li zacrvenjeti i one ormare u našoj sobi? I još da napomenem, crvenjeti se je povratni glagol. Povratni glagoli su oni u kojima se izriče neka radnja koja se obavlja ili vrši na sebi i imaju uza se povratnu zamjenicu se (sebe). </p>

Nažalost, ovaj glagol više čujemo ili pročitamo u pogrešnom kontekstu

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

<p>Velikana bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta Mustafu Nadarevića pamtimo po vrhunski odigranim brojnim filmskim, pozorišnim, a naročito ulogama u TV serijama. Jedan od najboljih glumaca regije svih vremena preminuo je 22. novembra 2020. godine u Zagrebu, nakon borbe s karcinomom pluća, u 78. godini života. </p><p>Bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao.</p><h2>Prva uloga</h2><p>Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas. </p><p>Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze kada je imao 28 godina pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine. </p><p>U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka. </p><p>- Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi - govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.</p>

<h2>Uspješan reditelj</h2><p>Mustafa Nadarević je kao reditelj debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a potom je postavio više predstava, između ostalih "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Zabune" Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.</p><p>Osim glume i režije, Nadarević je radio i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. </p><p>Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u vrhunskim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen. </p><h2>Ženio se tri puta</h2><p>Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece - sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom.</p><p>Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.</p><p>- Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak.</p>

U posljednje vrijeme najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji “Lud, zbunjen, normalan”

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

<p>Osim glagolskog pridjeva trpnog, glagolski pridjev radni učestvuje u tvorbi glagolskih vremena, a najčešće ga susrećemo u perfektu s pomoćnim glagolom biti. Glagolski pridjev radni tvori se od infinitivne osnove i nastavaka -o, -la, -lo, -li, -le, -la. U našem primjeru do greške dolazi u jednini muškog roda – vidio ili vidjeo?</p>

<p>Prema pravopisu i gramatici bosanskog jezika, ispravno je reći ili napisati: vidio. A razlog zašto se često javlja pogrešan oblik vidjeo, jeste jer je jednina ženskog roda glagolskog pridjeva radnog vidjela. Isto tako se događa da i u ženskom rodu čujemo pogrešan oblik – vidila.</p>

Kako pravilno pisati glagolski pridjev radni glagola vidjeti?

Kako se kaže ili piše: vidio ili vidjeo?

<p>Ova imenica nastala je od glagola SLITI i naglašena je dugosilaznim akcentom, što znači da je riječ o dugom slogu koji se, prema pravilu o pisanju glasovnih grupa IJE i JE u bosanskom jeziku, izgovara i piše s IJE.</p>

<p>Dakle, pravilno se piše: slijev, slijeva, slijevu, slijevom. Ali pripazite, u množini je pravilno: sljevovima, sljevovi, sljevova – s glasovnom grupom JE.</p>

Ovdje nas zbunjuje to što u izgovoru slabo ili nikako ne čujemo vokal I

Kako se pravilno piše: slijev ili sljev?

<p>Kako sam sigurna da već znate pravilo: ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo JE, vjerujem da pretpostavljate da je ispravno naslijeđe – sa IJE. </p>

<p>Međutim, ova imenica je jedan od izuzetaka od pravila pa je ispravan oblik i nasljeđe – sa JE. Odnosno, u bosanskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica srednjeg roda nasljeđe i naslijeđe, i s glasovnom grupom IJE i s glasovnom grupom JE.</p>

Uvijek se govorilo samo o naslijeđu i ko će šta dobiti – u kojima je imenica nasljeđe napisana i s glasovnom grupom IJE i s glasovnom grupom JE

Kako se piše: nasljeđe ili naslijeđe?

<p>Kako se pravilno piše: klupski ili klubski? Sa suglasnikom P ili suglasnikom B? Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti, u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom. Kao i u svakom pravilu, i ovdje postoje izuzeci u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, naprimjer u nekim stranim riječima poput Habsburgovci, Upravo zbog tih izuzetaka i budemo u dilemi pa pogriješimo. <br></p><p></p>

<p>A kako je ispravno reći ili napisati dativ ili lokativ imena Luka: Luki ili Luci? </p><p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena sibilarizacija u kojoj suglasnici K, G, H ispred samoglasnika I prelaze u suglasnike C, Z, S. Sibilarizacija se provodi kod, naprimjer, kratke množine (vuk – vuci), dativa i lokativa jednine (noga – nozi). Kad je riječ o zajedničkoj imenici luka, u značenju pristanište, sibilarizacija se provodi i ispravno je luka – luci. </p><p>Ali kao i kod drugih glasovnih promjena, i sibilarizacija ima svoje izuzetke, odnosno slučajeve kad se ne provodi. Naprimjer, kod imenica liga – ligi ili baka – baki. A u našem primjeru se ne provodi, jer je riječ o dativu i lokativu vlastite imenice Luka. Inače, kad se radi o ličnim imenima, uglavnom se odstupa od pravila, pa je ispravno reći ili napisati: Luki. </p>

 Sa suglasnikom P ili suglasnikom B? 

Kako se pravilno piše: klupski ili klubski? 

<p>A to nije toliko teško, treba samo pažljivo slušati, pa ako je izgovor sloga dug, pravilno kaže da pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo JE. Ipak, iako ovo pravilo svi učimo u školi, dileme u pisanju između glasovnih grupa IJE i JE veoma su česte u bosanskom jeziku. Kao i u našem primjeru: kako se piše: izvijestio ili izvjestio?</p>

<p>Ovdje je riječ o glagolskom pridjevu aktivnom koji znači podnijeti izvještaj ili obaviti posao izvjestitelja. A prema pravopisu bosanskog jezika ispravno je pisati izvijestio, izvijestila, izvijestili… s glasovnom grupom IJE.</p>

Vjerujem da je i među vama mnogo onih kojima
pisanje glasovnih grupa IJE i JE, ne ide ‘od ruke’, odnosno predstavlja veliku poteškoću

Kako se piše: izvijestio ili izvjestio?

<p>Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u bosanskom jeziku, nerijetko se prave greške u pisanju. A glavni razlog tome je što se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, a pravilno ih je pisati rastavljeno, te, s druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih često pišu rastavljeno jer su često sastavljene od više sastavnica.</p>

<p>U našem primjeru pravilo glasi da se prefiksoid FOTO uvijek piše sastavljeno. Dakle, u bosanskom standardnom jeziku pravilno se piše sastavljeno imenica ženskog roda fotomontaža, fotomontaže, fotomontaži, fotomontažama, fotomontažom…</p>

Ovu dilemu nam uglavnom nameću društvene mreže, jer je riječ fotomontaža veoma frekventna u raznim statusima, i to uglavnom pogrešno napisana

Kako se piše: fotomontaža ili foto montaža?

<p>Riječ je o množini imenice dodatak. A slično je i kod imenica zadaci ili zadatci, podaci ili podatci. U burnoj bosanskoj jezičkoj historiji nije uvijek bilo saglasnosti o jezičkim pitanjima, pa je tako, kao i u ovom primjeru, znalo doći do razilaženja u mišljenjima. Jedni su davali prednost oblicima: zadatci, podatci, dodatci, a drugi oblicima: zadaci, podaci, dodaci. </p>

<p>U današnjem bosanskom standardnom jeziku prevladali su oblici: dodaci, zadaci, podaci, dakle bez suglasnika T koji se izgubio u dodiru sa suglasnikom C koji je sliven od glasova T i S.</p>

Oba ova oblika se mogu pronaći u raznim tekstovima, natpisima te nas zbog toga dovode u dilemu koji je pravilan


Kako se pravilno piše: dodaci ili dodatci?

<p>Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, a pravilno ih je pisati rastavljeno. Kod glagola se najčešće griješi u pisanju odrične riječce NE sastavljeno s glagolom koji slijedi, a pravilno je pisati rastavljeno. Međutim, kad je riječ o imenicama s odričnom riječcom NE, pravilno ih je pisati sastavljeno.</p>

<p>U sličnu dilemu nas dovodi prefiksoid avio, koji dolazi od latinskog avis, što znači ptica. Odnosi se na zračni promet, povezanost s avionom. Pa se zapitamo kako se pravilno piše: avio kompanija – rastavljeno, kao dvije riječi, aviokompanija –sastavljeno, kao jedna riječ ili avio-kompanija – s crticom, avio crtica kompanija. Prema pravilima bosanskog jezika, pefiksoid avio uvijek se piše sastavljeno, kao u primjerima: aviokonstruktor, aviobiologija, aviocisterna, aviolinija, aviomodelar, dakle – aviokompanija – kao jedna riječ.</p><p><br></p>

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

Kako se piše: htio ili htjeo?

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

Zulfikar Zuko Džumhur: 35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

Kako se kaže ili piše: vidio ili vidjeo?

Kako se pravilno piše: slijev ili sljev?

Kako se piše: nasljeđe ili naslijeđe?

Kako se pravilno piše: klupski ili klubski?

Kako se piše: izvijestio ili izvjestio?

Kako se piše: fotomontaža ili foto montaža?

Kako se pravilno piše: dodaci ili dodatci?

Kako se piše: avio kompanija, aviokompanija ili avio-kompanija?

Šta je pravilno: koji ili kojeg?

Kako se piše: htio ili htjeo?

Kako kaže ili piše: eksces ili ekces?

Zulfikar Zuko Džumhur: 35. godišnjica smrti bh. putopisca, karikaturiste i scenariste

Kako se kaže ili piše: Australac ili Australijanac?

Kako se piše: Dan državnosti ili dan državnosti?

Šta je ispravno: crveniti ili crvenjeti?

Mustafa Nadarević: 4. godišnjica smrti jednog od najboljih glumaca Balkana svih vremena

Kako se kaže ili piše: vidio ili vidjeo?

Kako se pravilno piše: slijev ili sljev?

Kako se piše: nasljeđe ili naslijeđe?

Kako se pravilno piše: klupski ili klubski?

Kako se piše: izvijestio ili izvjestio?

Kako se piše: fotomontaža ili foto montaža?

Kako se pravilno piše: dodaci ili dodatci?

Kako se piše: avio kompanija, aviokompanija ili avio-kompanija?