<p>U današnjem rješavanju jezičkih nedoumica krenut ćemo od jedne koju nam je priredilo pravilno pisanje suglasničkih grupa IJE i JE.&nbsp;</p><p><br></p>

<p>Dok neki tvrde da im pisanje takvih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću.&nbsp;</p><p>U pravilu, ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, piše se JE.&nbsp;</p><p>A nas u dilemu kako ju je pravilno napisati stavlja riječ bijelci, odnosno nominativ množine imenice muškog roda koja označava čovjeka bijele rase. Da li je pisati s vokalom I – bijelci ili bez njega: bjelci? Pa da to odmah razriješimo! U bosanskom standardnom jeziku pravilno je pisati bijelci – s vokalom I. A kako naš mozak bolje percipira kad mu to vizuelno prikažemo, tako ćemo uraditi i u ovom slučaju. Pogledajte primjere rečenica u kojima je riječ bijelci napisana pravilno.</p>

Dok neki tvrde da im pisanje takvih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću

Kako se pravilno piše: bijelci ili bjelci? 

<p>Jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika svih vremena Mak Dizdar preminuo je prije 53 godine od posljedica srčanog udara, a sahranjen je na sarajevskom groblju „Bare“. Danas je na njegovom grobu spomenik u obliku stećka - „kamenog spavača“ koji je progovorio u Makovim pjesmama. Čitajući te stihove, kroz metaforično promišljanje o sučeljavanju života i smrti osjetit ćemo Makovo razočarenje i revolt zbog politike tadašnjih vlasti, ali i svevremensku istinu. </p><p>Cijelog života, najviše kroz svoja književna djela, Mak se borio za BiH i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika. Pokrenuo je i raspravu o jezičkom pitanju u Bosni i Hercegovini, te u časopisu „Život“, 1970. godine, objavio esej „Marginalije o jeziku i oko njega“, u kojem se zalagao za priznavanje treće, bosanske varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika.</p><p>- On je sigurno najbosanskiji pjesnik i pisac, a državu kao da nije briga za to, zanemaruju takve veličine. Mada je rad takve vrste, na polju kulture, vrlo često mnogo dalekosežniji i značajniji od onoga što dnevna politika uradi. Ko danas zna imena političara iz onog sistema? Ali, uvijek će se znati za Mešu Selimovića, Ivu Andrića, a posebno bi se trebalo znati za Maka Dizdara – rekao je Makov sin Majo Dizdar, također književnik.</p>

<h2>Politički proces</h2><p>Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u Stocu, gdje je završio osnovnu školu. Na dalje školovanje otišao je u Sarajevo, gdje je nakon mature, 1937. godine, napisao svoj književni prvjenac „Vidopoljska noć“.  U krug književnika i javni život uveo ga je stariji brat Hamid, također pisac, koji je tada bio urednik sarajevskog časopisa „Gajret“, za koji je i Mak počeo pisati.</p><p>Makove majka i sestra ubijene su 1945. godine u logoru Jasenovac, a pretpostavlja se da su se tim činom ustaške vlasti osvetile Dizdaru zbog njegovog antifašističkog partizanskog djelovanja u Drugom svjetskom ratu, kada je i dobio konspirativno ime Mak, koje je kasnije koristio kao pjesnički pseudonim. </p><p>Poslije rata je radio kao novinar, te tri godine bio glavni urednik sarajevskog lista „Oslobođenje“, nakon čega je osnovao "Seljačku zadrugu", koja je ubrzo prerasla u "Narodnu prosvjetu", u to vrijeme jednu od najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu. Ali, kako se na našim prostorima uspjeh ne prašta, nakon optužbi komunističkih vlasti da je prokapitalistička i promuslimanska te pritiska javnosti, "Narodna prosvjeta" biva pripojena izdavačkoj kući "Veselin Masleša". Prema riječima Makovog najstarijeg sina Murkela, bio je to montirani politički proces u kojem je direktor „Narodne prosvjete“ Mustafa Zitić osuđen na godinu zatvora, a njegov otac ostao bez posla. </p><p>- Sjećam se očevih nemira, nekih čudnih telefonskih poziva… Tek mnogo kasnije, kada sam odrastao, shvatio sam kakvim je pritiscima i prijetnjama bio izložen moj otac i kome je sve smetao – kazao je Murkel.</p>

<h2>Kameni spavač </h2><p>Nakon gubitka posla, Mak je radio volonterski do 1964., kada postaje glavni urednik časopisa „Život“, a ujedno obavlja i funkciju predsjednika Društva književnika Bosne i Hercegovine. Ideali za koje se borio su nestali, prepreke koje su mu postavljali dojučerašnji prijatelji, ne mogavši se pomiriti s njegovim uspjehom i intelektualnom veličinom, postajale su sve veće i nepremostive. </p><p>Svoje nemire Mak je pretakao u stihove, prepune simbolike i metafora kojima i danas čitatelje inicira na pronalaženje smisla i besmisla djelovanja i žrtvovanja, svog bivstvovanja na ovome svijetu. Dizdar ih je svrstao u dvije zbirke: „Kameni spavač“ i „Modra rijeka“, koristeći se natpisima sa stećaka, srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnih spomenika, oživljavajući i proširujući njihove poruke o prolaznosti života.</p><p>Za pjesmu o Gorčinu, „ljubavniku čistog srca iz dubine srednjovjekovnih bosanskih šuma“, Dizdar je inspiraciju našao u tradicionalnoj bosanskohercegovačkoj lirskoj pjesmi - sevdalinci, koju je, kako je sam govorio, naknadno zavolio. </p><p>- Zavolio sam sevdalinku. Ona mi je vratila ljubav prema vrijednostima koje sam nepromišljeno, ali i opravdano bio izgubio. Mislim da ću joj zahvaliti najprikladnije ako je budem branio od blata koje hoće da se prilijepi uz nju, ako joj budem pomagao u suzbijanju njene kafanske i ulične sevdalijske deformacije – pisao je Mak.</p><p>Osim pisanja, Mak je volio i slikanje, a inspiraciju i ideje dobivao je u društvu prijatelja slikara i književnika, u tadašnjem umjetničkom sastajalištu kafani “Istra”, koja se nalazila u centru Sarajeva.&nbsp; &nbsp;</p>

<h2>Srčani udar</h2><p>Sa suprugom Senijom Mak je dobio trojicu sinova, Murkela (Faruka), Envera i Maju. Najstariji Murkel od oca je naslijedio ljubav prema slikarstvu, a Enver i Majo ljubav prema pisanju. Murkel je često prepričavao anegdotu o nastanku svog imena i pojašnjavao zašto ga svi zovu Murkel, a u dokumentima piše Faruk. </p><p>Kada se rodio, ratne 1942. godine u Sarajevu, Mak i Sena odlučili su da mu daju ime Murkel inspirirani likom dječaka iz knjige nekog njemačkog pisca. Mak je otišao da prijavi rođenje djeteta, ali je hodža, koji je u tadašnjem sistemu bio i administrator, odbio da upiše ime Murkel, rekavši:</p><p>- Nađite neko normalno muslimansko ime.</p><p>Mak je tada predložio Rusmir, a hodža je još više izgubio strpljenje:</p><p>- Kakav Rus, kakav mir… dajte nešto kao Faruk.</p><p>- Dobro, Faruk – rekao je Mak.</p><p>Mnogo je spekulacija o uzroku Makove smrti, jer je tog dana, 14. jula 1971. godine, imao važan sastanak, zbog kojeg se dan ranije vratio sa Sipana, gdje je s porodicom bio na ljetovanju. S njima nije bio jedino Murkel, koji je tada počeo raditi kao kamerman na TV Sarajevo. U trenutku Makove smrti Murkel je bio s njim i opisao je to riječima: </p><p>- Ja sam bio u kući kad je tata došao sa sastanka. Bio je blijed i izgledao iscrpljen. Čim je sjeo, pružio sam mu kovertu u kojoj je bio nalog za deložaciju iz stana u koji su se tek uselili. Pročitao je i klonuo. Rekao mi je da ne vidi… Pokušao sam da mu pomognem, pitao sam ga hoće li konjak. Rekao je: „Neću, ne mogu“, i to su bile posljednje riječi koje je izgovorio. Ubrzo je izgubio svijest. Uspaničen, pokušao sam s vještačkim disanjem… Ništa nije pomoglo. Hitna je stigla brzo. Doktor Adnan Dizdar, poznati rukometaš, reprezentativac, mogao je samo konstatovati smrt.</p><p><br></p><h2>Zapis o zemlji</h2><p><i>Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:<br> A tko je ta šta je ta da prostiš<br>Gdje li je ta<br>Odakle je<br>Kuda je<br>Ta<br>Bosna<br>Rekti.<br>A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:<br>Bosna da prostiš jedna zemlja imade<br>I posna<br>I bosa da prostiš<br>I hladna i gladna<br>I k tomu još<br>Da prostiš<br>Prkosna<br>Od<br>Sna. </i></p><p><br></p><h2>Gorčin</h2><p><i>Ase ležit<br>Vojnik Gorčin<br>U zemlji svojoj<br>Na baštini<br>Tuždi<br>Žih<br>A smrt dozivah<br>Noć i dan<br>Mrava ne zgazih<br>U vojnike<br>Odoh<br>Bil sam<br>U pet i pet vojni<br>Bez štita i oklopa<br>E da ednom<br>Prestanu<br>Gorčine<br>Zgiboh od čudne boli<br>Ne probi me kopje<br>Ne ustreli strijela<br>Ne posječe<br>Sablja<br>Zgiboh od boli<br>Nepreboli<br>Volju<br>A djevu mi ugrabiše<br>U robje... </i></p><p> </p><p> </p><p> </p><p> </p><p> </p><p> </p><p> </p><p><br></p><h2>Putevi, Kameni spavač</h2><p><i>...Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje<br> između mnogih<br> Mojih<br> Velikih<br> Zala<br> Ti ne znaš s kim<br> Imaš posla<br> Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova<br> Ti ne znaš da put od tebe do mene<br> Nije isto što i put<br> Od mene<br> Do tebe </i></p><p><br></p><h2>Modra rijeka</h2><p><i>...ima jedna modra rijeka<br>široka je duboka je<br>sto godina široka je<br>tisuć ljeta duboka jest<br>o duljini i ne sanjaj<br>tma i tmuša neprebolna<br>ima jedna modra rijeka<br>ima jedna modra rijeka –<br>valja nama preko rijeke.&nbsp;</i></p>

Borio se za BiH i bošnjaštvo, dokazujući autohtonost svog naroda i njegovog jezika. Makove majka i sestra ubijene su 1945. godine u logoru Jasenovac

Mehmedalija Mak Dizdar: 53. godišnjica smrti bh. pjesnika svevremenske istine

<p>Evo nas u novoj emisiji “Lijepe riječi” da rješavamo nove jezičke nedoumice koje pred nas stavlja naš bogati bosanski jezik. </p><p><br></p>

<p>Prvo ćemo razriješiti kako je pravilno reći ili napisati: idem kod liječnika ili idem (k) liječniku? Ovdje je riječ o frazi koja se sastoji od glagola u prvom licu prezenta, prijedloga K ili KOD i imenice muškog roda LIJEČNIK u genitivu ili dativu – idem k liječniku ili idem kod liječnika. Dakle, postavlja se pitanje koji je prijedlog pravilno koristiti – K ili KOD.&nbsp;</p><p>U bosanskom jeziku prijedlog KOD dolazi s imenicom u genitivu i označava boravak u nečijoj blizini, npr.: Jučer sam boravio kod nane, a nije ga dobro upotrebljavati za označavanje smjera kretanja.&nbsp;</p><p>Prijedlog K dolazi s dativom pa se u tom značenju koristi i u našem primjeru - Idem k liječniku, a može i bez njega, odnosno samo dativ - Idem liječniku. </p>

U bosanskom jeziku prijedlog KOD dolazi s imenicom u genitivu i označava boravak u nečijoj blizini

Šta je pravilno: idem kod liječnika ili idem (k) liječniku?

<p>Na današnji dan 1982. godine, preminuo je bosanskohercegovački velikan, mađioničar lijepe riječi, profesor, književnik Meša Selimović. Njegov roman „Derviš i smrt“ jedan je od najčitanijih u BiH i našoj regiji, a rečenice iz njegovih djela su najcitiranije, naročito danas na društvenim mrežama, postavši svevremenske mudre izreke. </p><p>Filozofski fakultet u Beogradu završio je kao jedan od najboljih studenata, a bio je i politički veoma angažiran u Komunističkoj partiji SFR Jugoslavije. Ono po čemu je Meša najviše ostao u sjećanju svojih savremenika jeste njegov profesorski rad, pa su ga mlađe kolege doživljavale kao uzora.</p><p>- Nijedan profesor koga sam znao nije ni tako govorio, ni tako izgledao, ni tako istupao i suvereno vladao starim i najnovijim književnim izumima, znanjima i uvidima. Lakoća kojom se formulisao i održavao na paučini jezika, aforistika i logika koje je demonstrirao, svedočili su o jednom bogomdanom daru, bez drugih uverenja osim vere u umetnost – rekao je Matija Bećković o svom starijem kolegi Selimoviću.</p><p>A Meša bi kazao: „Živi što ljepše, ali tako da te nije stid!“</p>

<h2>Zbog Darke napustio Desu</h2><p>- Kad bih umio da napišem najljepšu knjigu na svijetu, posvetio bih je svojoj ženi Darki. Ovako ću zasvagda ostati dužnik njenoj plemenitosti i ljubavi -  rekao je Selimović o svojoj supruzi, majci njegovih kćerki i najvećoj životnoj ljubavi. </p><p>Nakon Drugog svjetskog rata Meša je došao da živi i radi u Beograd. Iako je bio oženjen čovjek, prilikom susreta s Daroslavom Darkom Božić zaljubljuje se toliko da ne može zamisliti svoj život bez nje. Kasnije je izjavio da nije pogriješio, jer je osjetio pravu ljubav. Da bi ostvario svoj san da bude s Darkom, morao je napustiti tadašnju suprugu Desanku i njihovu kćerku. Ali, od tog momenta morao je trpjeti i osude okoline u najsurovijem obliku. </p><p>Darka i Meša nisu čekali da se završi brakorazvodna parnica kako bi počeli živjeti zajedno, jer su svaki dan razdvojenog života smatrali izgubljenim. On je bio svjestan da ruši moralni kodeks kojeg se morao pridržavati kao komunist. Osim osude zbog vanbračne zajednice, sporno je bilo i to što je Darka bila kćerka generala kraljeve vojske te udata za vojnika kraljeve vojske koji je vođen kao nestao.</p><p>Supruga Desanka, kao i većina ostavljenih žena, zamrzila je Darku mržnjom koja nikada nije prestala, a Darka je stigmatizirana kao brakolomnica, buržujka, nemoralna žena koja ruši porodicu i otima nečijeg muža i oca. Zbog velike ljubomore Desa je upotrijebila sve veze da bi Meša bio pozvan pred sud Partije, gdje se morao pravdati i objašnjavati svoj postupak. U to vrijeme komunizam nije bio samo društveno uređenje nego i mentalni sklop, koji nije tolerirao mišljenje i ponašanje drugačije od njihovih moralnih načela. </p><p>Isključen je iz Komunističke partije, a samim tim postao nepoželjan na bilo kom radnom mjestu. Za njega je život u Beogradu postao nemoguć, te je potražio posao u Sarajevu. Dobivši posao, s Darkom je krenuo put Sarajeva s malo novca i stvarima iz Darkinog stana. Odlazeći, Darka je izgubila pravo na stan, ali se nije bunila, jer joj je, kao i Meši, bilo dovoljno da su zajedno.&nbsp;</p>

<h2>Brate, nisam kriv</h2><p>Partija je Meši surovo i nepravedno oduzela i brata Šefkiju, koji je bio šef Komande tuzlanskog kraja. Negdje pred kraj 1944. godine Šefkija saznaje da mu je supruga preživjela koncentracioni logor i da se vraća u Tuzlu. Da bi namjestio prazne sobe i što prije pripremio kuću, koju su ustaše bile uništile, Šefkija uzima iz glavnog magacina krevet, ormar, sto, stolicu i još nekoliko neophodnih sitnica. Prema pravilima Partije, to je bio neoprostiv grijeh. Šefkija je strijeljan, a držanje trećeg brata, Tevfika, partizanskog komandanta i moćne figure u vojnoj hijerarhiji tuzlanskog kraja, najblaže rečeno, bilo je začuđujuće, jer nije htio da intervenira za brata.</p><p>Meša nikada nije oprostio Partiji ubistvo Šefkije, ali ni bratu Tevfiku ravnodušnost. Nikada nije prestao ni da traga za Šefkijinim grobom, ali je ostalo nepoznato gdje je on sahranjen, jer je tada bila kazna za „najveće zločince“ da im se ne zna grob ni obilježje da su postojali.</p><p>- Na afišama izlijepljenim po gradu (Tuzli, op.a.) pisalo je da je Šefkija Selimović osuđen na smrt strijeljanjem zato što je iz magazina Glavne uprave narodnih dobara uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice, a tako stroga presuda je donesena, piše na objavi, zato što je okrivljeni iz poznate partizanske porodice. </p><p>Tako se naša porodična privrženost revoluciji i naša zanesenost okrenula protiv nas i pretvorila nas u žrtve. A taj okrivljeni, moj brat, kome su ustaše odnijele sve stvari iz kuće, očekivao je svoju ženu koja je slučajno ostala živa u koncentracionom logoru, i trebalo je da se vrati u Tuzlu.</p><p>Kad sam čuo da je Šefkija strijeljan, doživio sam šok. Ležao sam nemoćan da išta shvatim i neprestano plakao. Nakon nekoliko dana došao mi je šofer UDB-e, koji je mog brata odveo na strijeljanje, i donio mi poruku od mrtvog čovjeka. Šefkija je bio miran pred strijeljanje, rekao je: „Pozdravi Mešu, reci da sam nevin“. Ja sam znao da je nevin, ni sudije nisu tvrdile drugačije.</p><p>Šofer nije smio da mi kaže gdje je sahranjen pa ni dan-danas ne znam gdje mu je grob. Taj nevjerovatni, slijepi, maloumni čin bio je prekretnica u životu svih članova moje porodice – napisao je Meša u svojim memoarima.</p><p>Mnogo kasnije, iz te tuge, kao omaž bratu, nastalo je njegovo remek-djelo “Derviš i smrt“. Šefkijine posljednje riječi, koje je zapisao na ceduljici koja je Meši tajno dostavljena, bile su: “Brate, nisam kriv”.</p>

<h2>Zaboga, ljudi, zar me ne vidite</h2><p>Partija, kojoj se iz ideala o ravnopravnosti i pravom vrjednovanju čovjeka davno pridružio, ponovo se ogriješila o Selimovića, pokušavši da mu istrgne i ljubav prema ženi.</p><p>Međutim, on se nije dao slomiti izdajom, ali ni siromaštvom u koje su porodično zapali, kada je Darka morala prodavati sve što je donijela iz roditeljske kuće da bi nabavili osnovne životne namirnice. Mešu je najviše boljelo ignoriranje njegovih kolega.</p><p>- Malo je trebalo pa da počnu prolaziti kroz mene kao kroz vazduh, ili gaziti po meni kao po vodi. Osjetio sam strah. Kako su me to ubili? Nisam ranjen? Nisam zaklan? Nisam mrtav, ali me nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite – piše Selimović o svom stanju u romanu “Tvrđava”, drugom velikom djelu u kome je opisao svoju životnu priču.</p><p>Dvadeset godina je trajalo Mešino i Darkino teško preživljavanje uz uskogrudost i neprijateljstvo zajednice. Meša je dobijao i gubio profesorsko mjesto bez ikakvih razumnih objašnjenja. U zemlji koja se borila protiv “kapitalističke nepravde i siromaštva radničke klase”, jedan idealist i borac za bolje sutra živio je kao prognanik jer se razlikovao. </p><h2>Ja danas odlazim</h2><p>U Sarajevu je radio kao profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor „Bosna Filma“, direktor Drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća „Svjetlost“. Godine 1971. penzioniran je i seli se u Beograd. Prije selidbe Selimović je u jednom pismu svom beogradskom prijatelju, između ostalog, napisao:</p><p> </p><p>- Bosna je teška, teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti ako je čovjek samo za santimetar viši od prosjeka. Meni je slučaj dao taj santimetar i osudio me na ispaštanje.</p><p>Šetajući Baščaršijom uoči polaska u Beograd, Meša je jednom kolegi piscu rekao: "Ja danas odlazim i više se nikada neću vratiti." Tako je i bilo.</p><p>Nakon izlaska romana „Derviš i smrt“ došlo je vrijeme književnih uspjeha, kada za Selimoviće počinje lakši život u materijalnom smislu. Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni član ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada, ali čaršija mu nije oprostila uspjeh. Njemu nije ništa oprošteno. Šta god da je uradio ovaj veliki čovjek i pisac, uvijek je nailazilo na osudu okoline.&nbsp;</p>

<h2>Ko promaši ljubav, promašio je život</h2><p>Selimović, svjestan da je dugogodišnje loše ophođenje prema njemu počivalo uglavnom na zavisti, nikad nije pokleknuo, jer je uz sebe imao svoju ljubav, svog “dobrog duha”.</p><p>- I ne samo da se nikada nisam pokajao, nego sam uvijek zahvaljivao sudbini što me je darovala takvim čovjekom kao što je Darka, moj dobri duh. Da ona nije bila pored mene u životu, ne bih uradio ni djelić onog što sam uradio.</p><p>U njenom slabom tijelu lijepog lica bila je tolika snaga volje i toliko hrabrosti, da me je uvijek zaprepašćivala; ona me je branila od nevolja života, štitila od njegovih grubosti, hrabrila kad mi je bilo teško, vjerovala u mene kada su drugi sumnjali, usmjeravala me svojom fantastičnom intuicijom, moju tvrdoću korigovala svojom mekoćom, hranila me svojom ljubavlju. Bez nje bih sigurno bio sitni profesor ili srednji politički rukovodilac – opisivao je Meša svoju ogromnu ljubav prema supruzi.</p><p>Često je isticao da je njegova ljubav prema Darki ispred njegovog uspjeha u književnosti, da bi mu tragično bilo živjeti bez nje. Njihova ljubav davala im je oboma snagu i osjećanje sreće ma u kakvim okolnostima živjeli.</p><p>Nije samo Meša bio zahvalan sudbini što mu je podarila Darku, svojom ljubavlju je i Darka posvjedočila isto, izjavivši: „Hvala sudbini što mi je podarila takvog čoveka kao što je Meša“. Da je mogla, s njim bi i u smrt pošla. U noći kada je Meša preminuo, 11. jula 1982. godine, Darka je njegovom kolegi Bećkoviću rekla: "Da sam znala da svu noć neće doći, ja bih ležala i spavala uz njega!"</p><p>Nakon Mešine smrti Darka je nastavila da štiti njegovu zaostavštinu od zloupotreba.</p><p>Zahvaljujući njoj Meša Selimović je postao svevremenski pisac. Svi njegovi derviši i smrti, tvrđave, tuđe zemlje i tišine bili bi promašeni da nije bilo ljubavi zvane Darka. Jer, kako je kazao Meša: „Ko promaši ljubav, promašio je život“. </p><h2>Mešine mudrosti:</h2><p>- Tajna se duže pamti nego jasna istina.</p><p>- Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.</p><p>- Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.</p><p>- Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.</p><p>- Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.</p><p>- Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.</p><p>- Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.</p><p>- Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život.</p><p>- Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.</p><p>- Ne mijenjaj svoju prirodu. Neki jure za srećom, drugi je stvaraju. Kad ti život stvori hiljadu razloga za plakanje, pokaži mu da imaš hiljadu razloga za osmijeh.&nbsp;</p>

Idealist i borac za bolje sutra koji je živio kao prognanik jer se razlikovao. Partija mu je surovo i nepravedno oduzela brata

Meša Selimović: 42. godišnjica smrti bh. velikana i mađioničara lijepe riječi

<p>U današnjim “Lijepim riječima” krećemo od veoma česte nedoumice – kako se pravilno kaže ili piše imenica muškog roda objekt ili objekat - sa ili bez vokala A. </p><br>

<p>Ova imenica ima mnogo značenja i koristi se u mnogo različitih područja, od građevine do jezika. Dolazi od latinske riječi obiectum.&nbsp;</p><p>U njemačkom jeziku glasi objekt.&nbsp;</p><p>U bosanskom jeziku primarno označava ono na šta je usmjerena radnja. Može označavati i neku zgradu, kao u primjeru stambeni objekt, a najčešće se koristi u jeziku kao gramatička kategorija, odnosno u rečenici, uz subjekt, predikat, priloške odredbe, atribut i apoziciju.</p><p><br></p>

Ova imenica ima mnogo značenja i koristi se u mnogo različitih područja, od građevine do jezika

Kako je pravilno reći ili napisati: objekt ili objekat? 

<p>Dobro došli u “Lijepe riječi” u kojima ćemo razriješiti nekoliko novih jezičkih nedoumica s kojima se skoro svakodnevno susrećemo i koje nas često zbunjuju. </p><p><br></p>

<p>Bosanski jezik nam stalno postavlja zamke i stavlja nas u dilemu kao, naprimjer, kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE.&nbsp;</p><p>Za mnoge to predstavlja veliku poteškoću.&nbsp;</p><p>U pravilu, ako je izgovor sloga dug, treba pisati IJE poput, naprimjer: bijel, cvijet, odijelo, riječ, rijeka, svijet... a ako je izgovor sloga kratak, piše se JE kao u primjerima: razumjeti, savjet, sjena, vjera i slično.</p>

Bosanski jezik nam stalno postavlja zamke i stavlja nas u dilemu kao, naprimjer, kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE

Kako je pravilno napisati: slijed ili sljed?

<p>U Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu neke škole i ulice nose ime Hamdije Kreševljakovića, utemeljitelja savremene historiografije BiH, ali široj javnosti uglavnom nije poznato ko je on bio i čime se bavio. Naše „moderno“ društvo nije svjesno koliko je Kreševljaković bio značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH. Pomoću historijskih podataka o svojoj zemlji, kulturi i baštini, neposrednim uvidom u brojne deftere, sindžile, berate, fermane i bujruldije, on je riječima crtao slike, zbog čega su njegova djela i danas bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bosanskohercegovačkog društva.</p><p>Hamdija Kreševljaković otišao je s ovog svijeta 9. jula 1959. godine, ostavivši veliki pečat u bosanskohercegovačkoj historiografiji. Rođen je 18. septembra 1888. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici, gdje je i odrastao.&nbsp;</p>

<h2>Prosvjetni pregalac</h2><p>U Sarajevu je Hamdija završio mekteb i osnovnu školu (ruždiju), a potom trgovačku i učiteljsku školu, 1912. godine. Odmah po završetku školovanja počeo je raditi kao učitelj osnovne škole u Sarajevu, a od 8. januara 1918. do 17. augusta 1919. bio je raspoređen u Vinkovce, u osnovnu školu s internatom, u koji su bila smještena bošnjačka djeca iz BiH.</p><p>Godine 1920., nakon što se vratio u Sarajevo, pa do početka školske godine 1926/27., radio je u Trgovačkoj školi, a potom u Učiteljskoj školi u Sarajevu, do 1929. Uporedo s radom u državnim školama, Kreševljaković je, već od 1916. godine, predavao i u vjerskim muslimanskim školama, najprije u Darul-mualliminu, potom u Okružnoj medresi, te od 1920. do 1945. u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu.</p><p> </p><p>Kreševljaković je obišao veliki dio Evrope, bivšu Austro-Ugarsku, Njemačku, Holandiju, Poljsku, Italiju, Švajcarsku, Dansku i Švedsku, radi proširivanja svoga znanja iz historije, čak je, s ciljem proučavanja Reformacije, obišao sve gradove u Njemačkoj u kojima su djelovali Luter i njegovi sljedbenici, a potom je, proučavajući Protureformaciju, obišao druge gradove Njemačke, svaki put posjećujući univerzitete u tim mjestima i slušajući predavanja čuvenih historičara.&nbsp;</p>

<h2>Naučni radovi</h2><p>Na Kreševljakovićev rad uveliko su utjecali i njegovi srednjoškolski nastavnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Ljudevit Dvorniković i Josip Milaković, te je već tada počeo proučavati bh. historiju. U tom periodu je upoznao i dr. Karla Patscha, koji je osnovao Balkanski institut u Sarajevu, te povjerio Hamdiji da mu prikuplja publikacije o Bosni i Hercegovini. Taj posao Hamdiju je inspirirao da cijeli život sakuplja historijsku građu, koju je, uz kazivanja ljudi, upotrijebio kao dragocjeni izvor za naučnu rekonstrukciju važnih dijelova naše prošlosti. </p><p>Već sa šesnaest godina Hamdija je počeo objavljivati narodne pripovijetke i pjesme u bh. časopisima. Ali, njegovo kasnije pisanje fokusirano je na historiografiju BiH, te je napisao više od 300 naučnih radova, sarađujući u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta i Zavoda za zaštitu spomenika.</p><p>Osim toga, Kreševljaković je bio i član raznih redakcija. Od početka izlaženja kalendara “Narodne uzdanice”, od 1932. do 1944., bio je član redakcionog. Bio je član Konzorcija “Novoga Behara”, sarađivao u Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu i Vojnoj enciklopediji u Beogradu. Također je sarađivao u izradi velike “Historije naroda Jugoslavije”. </p><h2>Orden rada</h2><p> </p><p>Hamdijini najpoznatiji radovi su: "Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini", "Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom", "Stari bosanski gradovi", "Stari hercegovački gradovi", "Dženetići - prilog izučavanju feudalizma", „Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne“, "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", "Čizmedžijski obrt", "Hanovi i karavan-saraji" i "Sarački obrt u starom Sarajevu". </p><p>Značajno je spomenuti i Hamdijin angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, gdje je radio kao naučni saradnik do kraja života, a 1938., Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te 1952. za redovnog člana Naučnog društva BiH, čiji je bio prvi potpredsjednik. Odlikovan je Ordenom rada drugog reda. </p><h2>Historijsko štivo</h2><p>Danas se Hamdijini radovi smatraju najrelevantnijim historijskim štivom o Bosni i Hercegovini u osmansko doba. U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...</p><p>Kreševljaković je bio jedan od najuglednijih profesora Gazi Husrev-begove medrese, a svoje učenike je pomagao i materijalno. Mnogi njegovi učenici, među kojima su Hazim Šabanović, Muhamed Hadžijahić, Seid i Mahmud Traljić, Alija Bejtić, Adem Handžić, Mehmed Mujezinović i brojni drugi, često su spominjali da nema hodže u Bosni i Hercegovini koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu između 1920. i 1945., da mu Hamdija nije predavao neki predmet i da mu nije bio najbolji savjetnik i pomagač, a time i veliki uzor. </p><h2>Kako je profesor postao "nosač"</h2><p>Bh. književnik Alija Nametak skromnost i ljudskost Hamdije Kreševljakovića opisao je jednom anegdotom u svom „Sarajevskom nekrologiju“:</p><p>„Koliko je bio skroman u odijevanju najbolje svjedoči ova anegdota. Došavši jednoga dana jutarnjim vlakom u Zagreb u svome skromnom hubertusu, s fesom na glavi, šetao se malo Jelačića trgom dok se ne otvori Jugoslavenska akademija, gdje je on bio rado viđen i srdačno dočekan učenjak iz Sarajeva. U to mu pristupi jedan čovjek koji je nakupovao namirnica na trgu i dade mu da ih ponese za njim. Hamdija je nosio i pratio profesora do njegove kuće. Profesor je pozvonio ženu da prihvati stvari od 'nosača', prihvatio za novčanik da plati Hamdiji uslugu i upitao ga šta je dužan. 'Ništa.' 'Kako ništa?' 'Tako, ništa!' 'Pa šta ste vi?' 'Nastavnik.' Uto je žena, koja je već otvorila vrata i prepoznala Kreševljakovića, upala u razgovor grdeći muža: 'Joj, bedak, pa zar ne znaš gospodina Hamdiju?!' Profesor se ispričavao koliko je mogao, uveo Hamdiju u kuću i kasnije su bili veliki prijatelji. (Nikada mi nije htio reći koji je to bio profesor, ali znam da je bio akademik; po svoj prilici dr. Gavro Manojlović ili možda dr. Đuro Korbler).“</p>

Njegova djela i danas su bogat izvor i osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bh. društva

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

<p>"Međunarodni atletski miting HAAK Mladost 2024 Zagreb" održan je 6. i 7. jula na stadionu Hrvatskog akademskog atletskog kluba Mladost, osnovanog davne 1903. godine na zagrebačkom Jarunu. </p><p>U dva dana takmičenja učestvovalo je više od 50 atletskih klubova s više od 300 atletičara u raznim disciplinama iz više država (SAD, Italija, Francuska, Slovenija, Srbija, BiH i Hrvatska). </p><p>Atletski klub Bihać predstavljala su tri takmičara: Jasmina i Dženan Nuspahić te Iman Balić. </p><p>Jasmina (15) u kategoriji kadetkinja u izuzetno jakoj konkurenciji u disciplini 100 metara osvojila 2. mjesto, dok je u disciplini na 600 metara imala manje uspjeha, ali, iako nije uspjela doći do medalje, popravila je svoj lični i klupski rekord.</p><p>Dženan Nuspahić (2013. godište) trčao je u starijoj kategoriji (2011. godište) i u borbi s državnim prvakom R Hrvatske i ostalim starijim trkačima osvojio zlata vrijednu bronzanu medalju, odnosno 3. mjesto, pokazavši da se može nositi i sa starijim takmičarima u disciplini 400 metara.</p><p>Također, Iman Balić (2015. godište) na utrci 60 metara osvojila je 2. mjesto te su svi zajedno obogatili AK Bihać, ali i bh. atletiku, vrijednim medaljama s međunarodnog takmičenja iz Zagreba, čime se izuzetno ponose njihovi treneri Enver Hodžabegović i Dino Balić.&nbsp;</p><p>A ponosna je i Bosna i Hercegovina na ovu vanserijski talentiranu djecu, koja dostojanstveno predstavljaju i promoviraju svoju zemlju širom svijeta.</p>

U takmičenju učestvovalo više od 300 atletičara iz cijelog svijeta (SAD, Italija, Francuska, Slovenija, Srbija, BiH i Hrvatska)

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

<p>Dobro došli u emisiju “Lijepe riječi” da rješavamo nove jezičke dileme.</p><br>

<p>Krenut ćemo od jedne veoma zanimljive. Kako je pravilno napisati genitiv jednine imenice koja označava glavni grad Japana – Tokio.&nbsp;</p><p>Postavlja se pitanje piše li se pravilno Tokya – s ipsilonom, Tokija s glasom J ili Tokia bez glasa J? A također se često upitamo i kako se piše naziv ovog višemilionskog grada u nominativu – Tokio s vokalom I ili Tokyo – s ipsilonom umjesto vokala I? <br></p><br>

Kako je pravilno napisati genitiv jednine imenice koja označava glavni grad Japana

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia? 

<p>U dvobroju „Dnevnog avaza“, koji možete kupiti od sutra (subota, 6. juli) širom Bosne i Hercegovine, donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH.&nbsp;</p><p>Naše „moderno“ društvo nije svjesno koliko je Kreševljaković značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Zapostavljen i zaboravljen je čovjek bez čijeg rada ne bismo znali kako je izgledao period osmanske, ali i austrougarske vladavine u BiH.&nbsp;</p><p>U svojim naučnim radovima dokazivao je da u Bosni i Hercegovini u periodu Osmanlija Bošnjaci nisu bili samo vojnici i vlasnici, kako su uglavnom prikazivani, nego su i mnogo radili, pomažući kulturu i podižući javne zadužbine. Pisao je o bosanskim kapetanijama i muteselimima, esnafima, znamenitim bh. mjestima i porodicama, poput Čengića, Dženetića, Morića, te o zanatima i zanatlijama poput kazandžija, čizmedžija, sarača...</p>

Njegova djela i danas su osnova za istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih previranja i problema bh. društva

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

<p>Više puta sam vam spominjala jednačenje suglasnika po zvučnosti, odnosno glasovnu promjenu u kojoj se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, te se prvi suglasnik zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom. </p><br>

<p>Zbog ove glasovne promjene često smo u nedoumici kako šta napisati, a tako je i s pridjevom besciljan, koji nas stavlja u dilemu da li ga napisati s glasom Z ili glasom S. Ovaj pridjev nastao je od prefiksa bez + ciljan. A kada se zvučni glas Z nađe ispred bezvučnog C, prelazi u svoj bezvučni parnjak S.&nbsp;</p><p>Tako dobivamo ispravan oblik besciljan, a isto vrijedi i u prilogu besciljno te imenici besciljnost. <br></p><br>

Zbog ove glasovne promjene često smo u nedoumici kako šta napisati, a tako je i s pridjevom besciljan

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan? 

<p>Danas rješavamo nove jezičke nedoumice, a prva od njih je: kako se pravilno piše: smjer ili smijer – s vokalom I ili bez njega?</p><br>

<p>Veoma često smo u dilemi kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE, a mnogima to predstavlja veliku poteškoću. Prema pravilu bosanskog jezika, ako je izgovor sloga dug piše se IJE kao u primjerima: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet i tako dalje. Ali ako je izgovor sloga kratak, onda pišemo JE, kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, razumjeti, savjet, sjena, vjera i tako dalje. Treba napomenuti da kod većine riječi ta pravila vrijede, ali postoje određeni izuzeci. No, o njima ćemo neki drugi put.</p><p>Imenica smjer označava pravac kretanja ili pravac razvoja nečega, naglašena je dugosilaznim naglaskom i pravilno se piše: smjer, bez vokala I. Dakle, smjer, smjera, smjeru, smjerom, smjerovi, smjerovima… </p>

Imenica smjer označava pravac kretanja ili pravac razvoja nečega, naglašena je dugosilaznim naglaskom

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer? 

<p>Bosanski jezik je veoma lijep i bogat i kao takav dovodi nas do mnoštva pitanja, odnosno dilema kako se kažu ili kako se pišu određene riječi.&nbsp;</p><br>

<p>Mnogi od vas su često u dilemi kako se piše šorts ili šorc, odjevni komad koji se najčešće nosi ljeti. Prilikom izgovora čuje se šorc, sa suglasnikom C, ali prilikom pisanja ovo je pravopisno potpuno nepravilan oblik! Dakle, piše se samo šorts – sa suglasničkom grupom TS, a množina glasi šortsevi.</p><p>Pa će pravilno biti napisana u rečenici: Obavezno ponesi šorts na more!, a pogrešno: Obavezno ponesi šorc na more! Također je pravilno napisati: Gdje su šortsevi koje sam spakovala?, a pogrešno: Gdje su šorcevi koje sam spakovala? Isto tako je pravilna rečenica: Izgubila sam omiljeni šorts, a pogrešna: Izgubila sam omiljeni šorc. Pravilna je i rečenica: Jučer sam kupila šorts u prelijepoj roze boji, a pogrešna: Jučer sam kupila šorc u prelijepoj roze boji. Da, izgovaramo u oba slučaja C, ali pišemo samo TS. </p>

Mnogi od vas su često u dilemi kako se piše šorts ili šorc, odjevni komad koji se najčešće nosi ljeti

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

<p>Evo nas u novoj emisiji “Lijepe riječi” da rješavamo nove jezičke nedoumice i poboljšamo našu kulturu usmenog i pismenog izražavanja, koja je, naravno, bitan dio opće kulture življenja. </p><p><br></p>

<p>Bosanski pravopis krase mnoge interesantne nedoumice, koje je pravo uživanje istraživati.&nbsp;</p><p>Jedna od mnogih koja nam stvara dilemu jeste kako se piše pravilno: alterego - spojeno ili alter ego - odvojeno? Naš pravopis kaže da ju je ispravno pisati odvojeno, dakle, kao dvije riječi.</p>

Bosanski pravopis krase mnoge interesantne nedoumice, koje je pravo uživanje istraživati

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

<p>Naša država oduvijek je bila rasadnik sportskih talenata, što svojim uspjesima i vrhunskim rezultatima potvrđuju i brat i sestra, Dženan i Jasmina Nuspahić iz Bihaća, koje je ugostila redakcija “Dnevnog avaza”.</p><p>Ovo dvoje talentirane djece boravilo je Sarajevu, gdje je, od 26. do 30. juna, održan “Barca Academy Kamp”. Barca Academy BiH je zvanična akademija FK Barcelone u Bosni i Hercegovini. U Barcinom kampu mladi ljudi učestvuju u različitim sportskim aktivnostima, ne samo u fudbalu, a mnogi od njih već postižu zavidne uspjehe i osvajaju medalje na brojnim takmičenjima u BiH, ali i izvan naše zemlje.&nbsp;</p>

<h2>Fudbaler i atletičar</h2><p>Dženan je učenik petog razreda, fudbaler i atletičar, koji je na mnogim fudbalskim i atletskim takmičenjima već postigao zapažene rezultate. Fudbal trenira od prvog razreda osnovne škole u Akademiji nogometa Jedinstvo Bihać. Već tri godine sa svojom ekipom učestvuje u Zagrebu na prestižnom takmičenju za mlade fudbalere naziva "Tika taka liga", gdje je osvojio 1., 2. i 3. mjesto te je izabran u All star ekipu lige. </p><p>Osim toga, učestvovao je u velikom broju međunarodnih turnira u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji. Aktivno se bavi i atletikom i član je Atletskog kluba Bihać, gdje je vlasnik više klupskih rekorda u disciplinama 60, 100, 200 i 600 metara. Osvojio je 2. mjesto na 600 metara na Državnom prvenstvu u Sokocu 2023. godine, 1. mjesto na Međunarodnom atletskom mitingu u Banjoj Luci na 100 metara 2024., 1. mjesto na Atletskom mitingu u Mostaru na 60 metara. Državni prvak na 60 metara postao je u Tuzli, u junu 2024., kada je osvojio i 3. mjesto na 200 metara. Dobitnik je priznanja Sportskog saveza grada Bihaća "Sportska nada", a također je odličan učenik.</p><h2>Vrhunski rezultati</h2><p>Dženanova sestra Jasmina učenica je devetog razreda osnovne škole i državna prvakinja u plesu koji trenira već devet godina, a atletikom se bavi godinu. Postigla je vrhunske rezultate u brojnim takmičenjima: Dalmatian Dance Cup - 1. mjesto; Regionalni plesni festival Čačak - 1. mjesto; Inter Dance fest - 1. mjesto; Banja Luka Dance festival - 1. mjesto; Državno prvenstvo - 1.mjesto.</p><p>Dostojno je predstavljala BiH na svjetskim plesnim prvenstvima u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj i Sloveniji. Osim plesa, Jasmina zapažene rezultate već ostvaruje u atletici poput prvih mjesta na Kupu USK, 4. Brdskoj utrci NP Una, Barać špiljama, a kao i Dženan dobila je priznanje “Sportska nada grada Bihaća”. Učenica je generacije svog grada, a druga je u Federaciji BiH.</p>

<h2>"Ništa bez svekrve"</h2><p>Roditelji ovo dvoje sportskih bisera, Minela i Edis, ne skrivaju ponos i uvijek su uz svoju djecu, pružajući im nesebičnu i maksimalnu podršku, znajući preći gotovo 1000 kilometara idući s turnira na turnir. </p><p>- Ni u jednom momentu nismo se pokolebali, jer sve što im pružamo Dženan i Jasmina nam višestruko vraćaju svojim uspjesima. Mnogo se ponosimo njima i dok god im budemo trebali bit ćemo uvijek uz njih – kaže za “Avaz” otac Edis, a majka Minela dodaje: </p><p>- Ništa bez svekrve. Ja moram da se zahvalim i svekrvi Zuhri, koja je uvijek tu da pomogne u svakom smislu.&nbsp;</p>

Dženan je učenik petog razreda osnovne škole, fudbaler i atletičar, a Jasmina pohađa deveti razred i prvakinja je BiH u plesu 

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci 

<p>I u današnjoj emisiji ćemo razriješiti nekoliko jezičkih dilema s kojima se skoro svakodnevno susrećemo. <br></p>

<p>Da krenemo od prve. Često budemo zbunjeni, jer vidimo riječ bar-kod napisanu različito: barkod (sastavljeno), bar kod (rastavljeno) i bar-kod (s crticom). Pa se zapitamo: kako se pravilno piše ova riječ?</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino pravilno ju je pisati s crticom između riječi, dakle, bar crtica kod. </p>

Kako se pravilno piše: bijelci ili bjelci?

Mehmedalija Mak Dizdar: 53. godišnjica smrti bh. pjesnika svevremenske istine

Šta je pravilno: idem kod liječnika ili idem (k) liječniku?

Meša Selimović: 42. godišnjica smrti bh. velikana i mađioničara lijepe riječi

Kako je pravilno reći ili napisati: objekt ili objekat?

Kako je pravilno napisati: slijed ili sljed?

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia?

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan?

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer?

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci

Kako se pravilno piše: barkod ili bar kod ili bar-kod?

Kako se pravilno piše: bijelci ili bjelci?

Mehmedalija Mak Dizdar: 53. godišnjica smrti bh. pjesnika svevremenske istine

Šta je pravilno: idem kod liječnika ili idem (k) liječniku?

Meša Selimović: 42. godišnjica smrti bh. velikana i mađioničara lijepe riječi

Kako je pravilno reći ili napisati: objekt ili objekat?

Kako je pravilno napisati: slijed ili sljed?

Hamdija Kreševljaković: 65. godišnjica smrti utemeljitelja savremene historiografije BiH

Jasmina, Dženan i Iman osvojili medalje za BiH

Emisija "Lijepe riječi": Kako se pravilno piše: Tokija, Tokya ili Tokia?

U dvobroju "Dnevnog avaza" donosimo priču o Hamdiji Kreševljakoviću, utemeljitelju savremene historiografije BiH

Kako je pravilno napisati: besciljan ili bezciljan?

Kako se pravilno piše: smjer ili smijer?

Šta je pravilno: šorts ili šorc?

Kako se piše pravilno: alterego ili alter ego?

Brat i sestra iz Bihaća državni prvaci

Kako se pravilno piše: barkod ili bar kod ili bar-kod?