<p>Prije tačno 147 godina, 29. juna 1877., u selu Stričići kod Banje Luke, rođen je jedan od najcjenjenijih i najvažnijih bosanskohercegovačkih književnika Petar Kočić. Za samo 39 godina, koliko je živio, Petar Kočić je ostavio veliki pečat u bosanskohercegovačkoj književnoj historiji svojim svevremenskim djelima koja i danas čitamo u jednom dahu. </p><p>Godine 1891., upisao je Veliku gimnaziju u Sarajevu, ali je iz nje izbačen 1895. te je školovanje nastavio u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Poslije gimnazije studirao je filozofiju na Bečkom univerzitetu, 1904. godine, a nakon sticanja diplome zaposlio se kao gimnazijski profesor u Skoplju. Kočić je uporedo s profesorskim poslom pisao satirične članke u novinama, ismijavajući i kritizirajući austorugarsku vlast, zbog čega je dobio otkaz u Skoplju, te je 1905. došao u Sarajevo. </p><h2>Poslanik u Saboru</h2><p>U Sarajevu je nastavio pisati članke protiv tadašnjeg režima, a učestvovao je i u velikom narodnom štrajku 1906. godine. Austrougarska vlast ga je tri puta hapsila i zatvarala, te ga protjerala iz Sarajeva u Banju Luku. U zatvorima je boravio ukupno dvije godine, i to uglavnom u samici, što je ostavilo nesagledive posljedice na njegovo duševno zdravlje. </p><p>U Banjoj Luci Kočić je pokrenuo list „Otadžbina“, a političko djelovanje i članci donijeli su mu popularnost u narodu, koji ga je izabrao za poslanika prvog Bosanskohercegovačkog sabora 1910. godine, ali je ovu funkciju napustio 1913. zbog pogoršanja zdravlja.&nbsp;</p>

<h2>Brojna djela</h2><p>U svojim djelima Kočić je opisivao bosanske planine, pejzaže i život u Bosanskoj krajini. Inspirirao ga je jednostavan život njegovog naroda, kojim se mnogo ponosio i za koji se borio, suprotstavljajući se vlastodršcima. </p><p>Period studiranja u Beču bio je književno najaktivniji za Kočića. Godine 1901., objavio je svoju prvu pripovijetku „Tuba“ u beogradskom časopisu „Nova iskra“, zatim „Đurini zapisi“ u „Bosanskoj vili“, a potom objavljuje „S planine i ispod planine“, „Jablan“, „Grob slatke duše“, „Zulum Simeona Đaka“, „Istiniti zulum Simeuna Đaka“, „Mrguda“ i „Kod Markanova točka“. </p><p>Još dvije zbirke pripovjedaka Kočič je objavio s naslovom "S planine i ispod planine", a jednu naslova "Jauci sa Zmijanja". Objavio je i dvije političko-socijalne satire: "Jazavac pred sudom" – u formi pozorišnog komada, te "Sudanija" - u obliku dijaloga. </p><p>Kočićeva djela su šest puta ekranizirana u televizijske filmove: „Jazavac pred sudom” (1963. i 1988.), „Sudanija” (1965. i 1977.), „Jauci sa zmijanja” (1974) i „Mejdan Simeuna Đaka” (1999). Posljednje godine Kočićevog života prikazane su u televizijskom filmu „Slijepi putnik na brodu ludaka” iz 2016., srbijanskog reditelja Gorana Markovića, a prema scenariju Vuleta Žurića.  </p><h2>Duševna bolnica</h2><p>Velika tragedija pogodila je Kočića kad mu je trogodišnji sin Slobodan umro od tuberkuloze, 1913. godine, a 1914. mu se rodila kćerka Dušica. Sinovljeva smrt pogoršala je Petrovo duševno stanje, koje je godinu prije narušeno nervnim slomom. U januaru 1914. otišao je u duševnu bolnicu u Beograd na liječenje. Bolest je pokazala koliko je bio omiljen, jer su organizirane mnoge dobrotvorne večeri za sakupljanje priloga za njegovo liječenje: u Beogradu, Klepcima, Sarajevu, Novom Sadu, Banjoj Luci, Mostaru, Županjcu, Busovači i Cetinju. </p><p>Kočić je govorio da je sretan u bolnici, da tu “živi u slobodi”, jer ne mora da gleda austrougarsku vojsku kako paradira njegovom domovinom. A njegove riječi koje je izgovorio još 1908., izlazeći iz Tuzlanskog zatvora: „U ropstvu se rodih, u ropstvu živjeh i u ropstvu, vajme, umrijeh“, pokazale su se proročanskim, jer je umro nakon dvije godine bezuspješnog liječenja.</p><p>U znak zahvalnosti Petru Kočiću u Banjoj Luci je početkom 1930. godine osnovano Zavičajno društvo "Zmijanje", koje mu je podiglo spomenik. Spomenik su izradili kipari Antun Augustinčić i Vanja Radauš, otkriven je 6. novembra 1932. godine, te proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Spomenik Kočiću podignut je i u Sarajevu. U Banjoj Luci se dodjeljuju nagrade „Kočićevo pero“ i „Kočićeva knjiga“.&nbsp;</p>

<h2>Crvena ruža</h2><p>Milka Vukmanović, Petrova prva i jedina ljubav, bila je jedna od prvih pismenih žena iz čelinačkog kraja i najbolja prijateljica Kočičeve sestre Milice. Za Petra se udala tajno 18. septembra 1904. godine. Poslije njegove smrti, iako je živjela još pola vijeka, Milka se nikad nije udala, a crvenu ružu koju je dobila na poklon od Petra čuvala je do svoje smrti, 1966. godine.</p>

Velika tragedija pogodila je Kočića kad mu je trogodišnji sin Slobodan umro od tuberkuloze

Petar Kočić: Jedan od najcjenjenijih i najvažnijih bh. književnika  

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

<p>U vikend dvobroju printanog izdanja “Dnevnog avaza”, koji ćete moći kupiti od sutra ujutro (subota, 29. juni) na kioscima širom Bosne i Hercegovine, između ostalih veoma zanimljivih tekstova, pročitajte istinitu, tužnu životnu priču o jednom od najvažnijih bh. književnika Petru Kočiću, koji je rođen prije tačno 147. godina u selu Stričići kod Banje Luke. </p><p>Saznajte zašto je autor najduhovitije političko-socijalne satire “Jazavac pred sudom” doživio nervni slom i okončao svoj mladi život u duševnoj bolnici, te još mnogo drugih detalja iz piščevog života…&nbsp;</p>

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

<p>U vikend dvobroju printanog izdanja “Dnevnog avaza”, koji ćete moći kupiti od sutra ujutro (subota, 29. juni) na kioscima širom Bosne i Hercegovine, između ostalih veoma zanimljivih tekstova, očekuje vas izuzetna priča o dvoje vanserijski talentirane djece, bratu i sestri, Dženanu i Jasmini Nuspahić iz Bihaća, koje je ugostila redakcija “Dnevnog avaza”.</p><p>Oboje su državni prvaci, Dženan u fudbalu i atletici, Jasmina u plesu, odlični učenici i uzor svojim vršnjacima, a Jasmina je učenica generacije svog grada, te druga po školskom uspjehu u Federaciji BiH.</p><p>Roditelji ovo dvoje sportskih bisera, Minela i Edis, ne skrivaju ponos i uvijek su uz svoju djecu, pružajući im nesebičnu i maksimalnu podršku, znajući preći gotovo 1000 kilometara bez pauze, idući s turnira na turnir…&nbsp;</p>

Dženan je učenik petog razreda osnovne škole, fudbaler i atletičar, a Jasmina pohađa deveti razred i prvakinja je BiH u plesu 

Jasmina i Dženan s roditeljima u “Dnevnom avazu”  

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima 

<p>Nastavljamo naše proputovanje kroz gramatičke zagonetke. </p><br>

<p>Često nam se nameće pitanje kako se kaže ili piše pravilno: garderoba ili gardaroba? Iako skoro svakodnevno čujemo ili pročitamo gardaroba, s vokalom A, prema bosanskom pravopisu, ispravno je garderoba – s vokalom E.&nbsp;</p><p>Ova riječ vodi porijeklo iz francuskog jezika. Najjasnije će vam, kao i uvijek, biti kroz direktne primjere rečenica.</p><p>Pravilno je reći ili napisati: Ona prodaje isključivo garderobu, a ne i obuću, a pogrešno: Ona prodaje isključivo gardarobu, a ne i obuću. Također je pravilna rečenica: Jesi li pozajmila Adnani svoju garderobu?, a pogrešna: Jesi li pozajmila Adnani svoju gardarobu?&nbsp;</p><p>Isto tako je pravilno reći: Irmela za svaku emisiju prilagodi garderobu, a pogrešno: Irmela za svaku emisiju prilagodi gardarobu.</p>

Najjasnije će vam, kao i uvijek, biti kroz direktne primjere rečenica

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

<p>Jedan veoma zanimljiv zadatak je pred nama. Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?&nbsp;</p>

<p>Ova dilema zaista mnoge mori i još do kraja nije dokazana. Ali, za sada nam pravopis kaže da možemo koristiti oba oblika, u zavisnosti od naših navika. </p><p>Ovo su neodređeni i nesvršeni glagoli koji se veoma često upotrebljavaju u pisanom tekstu, pa će ispravno glasiti rečenica: Događa mi se često da me jako zaboli glava. Kao i: Dešava mi se često da me jako zaboli glava. A također: Da li ti se dešava nekad da zakasniš na sastanak? Kao i: Da li ti se događa nekad da zakasniš na sastanak? </p><p>Isto tako je pravilno reći ili napisati: Dešava se nekad, naravno, da uradiš nepromišljene stvari. Kao i: Događa se nekad, naravno, da uradiš nepromišljene stvari. Dakle, i dešava i događa.</p>

Ovo su neodređeni i nesvršeni glagoli koji se veoma često upotrebljavaju u pisanom tekstu

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

<p>Gledajući emisiju “Lijepe riječi” već ste se uvjerili da u bosanskom jeziku postoji mnogo nedoumica koje su veoma primamljive za istraživanje. A mnoge riječi nam stvaraju varku pri izgovoru, te onda griješimo pri njihovom pisanju. Zbog toga ćemo u današnjem rješavanju jezičkih nedoumica početi od dileme koja muči mnoge - kako se piše pravilno vakum ili vakuum, s jednim ili dva samoglasnika U.&nbsp;</p><p>Ova riječ vodi porijeklo od latinske riječi vakuum, koja u svom izvornom obliku ima dva samoglasnika U. Iako se izgovara vakum, kao da je jedno U, prema svim gramatičkim načelima koje nalaže naš pravopis, jedino pravilno pisati ovu riječ je vakuum s dva samoglasnika U.</p><p>A iz direktnih primjera najbolje ćete vidjeti kako i kada se ova riječ upotrebljava.</p>

Ova riječ vodi porijeklo od latinske riječi vakuum

Kako se piše ispravno: vakum ili vakuum

<p>Pred nama su nove jezičke nedoumice, a među njima je jedna veoma važna riječ za životnu sredinu, a to je ekosistem. Znamo kako se kaže, ali postoji li određeno pravilo u pisanju ove riječi? Je li ispravno napisati je kao jednu riječ - ekosistem ili kao dvije - eko sistem.</p><p>Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino je pravilno ekosistem napisati spojeno, kao jednu riječ. Pripremila sam i primjere koji će vam najbolje pokazati njenu primjenu: Zna li neko od vas šta je travni ekosistem? Ono što povezuje stanište i biocenozu naziva se ekosistem. Ispričaj mi sve što znaš o ekosistemu.&nbsp;</p><p>Dakle, uvijek ekosistem pišemo kao jednu riječ.</p>

Prema pravopisu bosanskog jezika, jedino je pravilno ekosistem napisati spojeno, kao jednu riječ

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

<p>Na današnji dan 2007. godine, nakon duge i teške bolesti veliko i plemenito srce legende sevdaha Mehe Puzića prestalo je kucati, a, prema njegovoj želji, sahranjen je na starom mezarju Sokak Puzića u rodnom Odžaku.</p><p>Puzić je bio jedan od najboljih i najvoljenijih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdaha, ali i predivnih narodnih pjesama koje gotovo da ne razlikujemo od izvornih sevdalinki, jer su oslonjene na našu tradiciju i zaživjele u narodu. Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao. Zbog svog neskrivenog ispoljavanja osjećanja prozvan je najemotivnijim pjevačem sevdalinki.</p><h2>Radio Sarajevo</h2><p>Puzić je rođen 9. novembra 1937. godine u velikoj porodici u Odžaku. Imao je tri brata i tri sestre, Adema, Bahriju, Mustafu, Neiru, Raziju i Bahriju. Njegov brat Bahrija također je bio pjevač, a zajedno su snimili dvije pjesme: “Pjevaj, brate” i “Ko čaršijom konja jaše”.</p><p>Nakon školovanja u Odžaku, 1961. godine, Meho dolazi u Sarajevo i zapošljava se u jednoj molerskoj radionici, ali nedugo potom počinje pjevati u kafani „Staklenik“ blizu Vijećnice. U „Staklenik“ su dolazili kompozitori i muzički kritičari, koji su mu predložili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva, na kojoj je zapjevao „Okreni se niz đul bašču“ uz pratnju harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Svojim čistim glasom i emotivnom interpretacijom Puzić je oduševio članove komisije i odmah je primljen kao vokalni solist Radio Sarajeva.</p><p>- Kad sam došao na audiciju, bilo nas je pedeset četvero. Dok je jedan momak pjevao, ja sam se nasmijao, a pokojni  Ljubić me upitao što se smijem. Rekao sam da se smijem što nas je ovoliko došlo, a izgleda niko ne zna pjevat’. Prozvao me je da ja zapjevam. Kad su Petković i Šerbo zasvirali, Bože dragi, mislio sam da ću proletjeti kroz onaj plafon, kako ljudi sviraju. A nakon što sam otpjevao svoje pjesme, rekli su mi da sačekam. Prišao mi je poslije Jozo Penava, zagrlio me i rekao: „Hvala Bogu, nakon Zaima, Safeta i Bebe, dobijamo napokon još jednog pravog pjevača“ –  govorio je Meho, prisjećajući se početka svoje karijere.</p><h2>Milionski tiraži</h2><p>Već na prvoj ploči, koju je Puzić snimio 1966. godine, izdvojila se pjesma „Mehmeda majka budila“, koja je postala veliki hit i prodata je u tadašnjem vrhunskom tiražu od 100.000 primjeraka. Od tog momenta karijera legendarnog sevdalije moćnog, ali mekanog i bistrog glasa rasla je vrtoglavom brzinom, a popularnost u narodu stekao je, ne samo velikim hitovima nego i svojim prepoznatljivim širokim osmijehom, ogromnom pozitivnom energijom i emocijom koju nije sakrivao na koncertima i u svakom dodiru s publikom. </p><p>Specifična i spontana je bila njegova interakcija s publikom, kojoj je, za razliku od mnogih kolega pjevača, sevdalija, priređivao performanse u stilu istinskog šoumena, koji je znao izmijeniti tekst i ubaciti poneku duhovitu dosjetku između strofa, razbijajući tako težinu i dramatičnost pjesme.</p><p>Godine 1969., Meho je snimio pjesmu “O majko, majko”, koja je prodata u rekordnih milion primjeraka. Na brojim festivalima bivše Jugoslavije: Ilidžanskom u Sarajevu, beogradskom „Saboru“, „Hitu ljeta“, „Vogošćanskom festivalu“… dobijao je sve moguće nagrade, priznanja i plakete, među kojima je, kako je sam isticao, najznačajnija “Estradna nagrada Bosne i Hercegovine”, 1980. godine. Slavu sevdalinke i svoje BiH pronosio je širom svijeta, a njegovo ime je upisano i u Sidnejskoj operi u Australiji.</p>

<h2>Pjesme o majci</h2><p>U svojoj brilijantnoj karijeri, Puzić je prodao blizu deset miliona ploča, a većina pjesama koje je interpretirao postale su evergrini narodne muzike, poput: „Srce te jedno voli“, „Il’ me ženi, il’ tamburu kupi“, „Ostani noćas, pravi mi društvo“, „Žena prijatelja mog“, „Kad suze najave kraj“, „Mi, Bosanci delije“, „Stara ljubav“, „Jasmina“, „Moj brate u tuđini“, „O majko, majko“, „Majčin oproštaj“, „Tebi, majko, misli lete“, „Volim, majko, siroticu“…</p><p>Manje je poznato da je Puzić mnoge od svojih veoma popularnih pjesama sam pisao i komponirao, koje se često i danas pjevaju: „Pusti, majko, još večeras“, „Ja ne znam gdje je ona“, „Kad suze najave kraj“, „Pamtim naše noći“…</p><p>Mnoge zaboravljene sevdalinke Meho je svojim bravuroznim interpretacijama vraćao u život, poput pjesme „Šta ću kući tako rano“, a ostat će zabilježeno i to da je bio prvi pjevač narodne muzike koji je snimio pjesmu u ritmu rumbe. Bila je to pjesma „Žena prijatelja mog“, snimljena 1974. godine.</p><p>Zanimljivo je i da je Puzić najviše od svih pjevača Bosne i Hercegovine, kao i cijele naše regije, snimio pjesama posvećenih majci, odnosno majkama.</p>

<h2>„Nenormalna ljubav“</h2><p>Kao i u interpretiranju svojih pjesama, Meho je i u privatnom životu bio veliki emotivac. Krasilo ga je srce puno ljubavi i iskrenost u pokazivanju osjećanja, pa je tako, kada se zaljubio u lijepu Hanku na igranci u Modriči, koja je tada imala samo 15 godina, odmah zaprosio svoju voljenu od njenog babe, koji je dao pristanak.</p><p>Mnogo je govoreno o njihovoj velikoj i neopisivoj ljubavi, slozi, pažnji i nježnostima koje su nesebično pružali jedno drugom, a nisu se libili to pokazivati i u javnosti. Hanka je u svakom trenutku bila uz svog, kako mu je tepala, Mehicu, čak je u nekim njegovim pjesmama pjevala prateće vokale.</p><p>– U svakom braku ima ljubavi, manje ili više, ali kod nas je ona bila nenormalna. Jako mlada udala sam se za njega. On je bio moja prva i posljednja ljubav, onako kako je to prikazivano u nekim filmovima – kazala je jedne prilike Hanka.</p><p>Meho je svojoj lijepoj supruzi poklonio pjesmu „Hanko, lijepa Bosanko“. Ipak, veliku ljubav i sreću supružnika Puzić pratila jedna mala sjena tuge, jer nisu imali djece.&nbsp;</p>

Pamtimo ga i po vječnom osmijehu, ali i suzi koja bi znala kanuti iz Mehinog oka dok je pjevao

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije 

<p>U današnjim “Lijepim riječima” govorimo o još nekoliko jezičkih nedoumica, a prva od njih je kako se kaže ispravno: zahvaliti za ili zahvaliti na. </p><p>Iako su u nekadašnjem srpskohrvatskom jeziku, iz kojeg su se danas razdvojili bosanski, hrvatski i srpski, bila pravilna oba, u našem, bosanskom jeziku se preporučuje da se zahvalimo ZA, naprimjer, za neku uslugu.&nbsp;</p><p>Prijedlog NA se u našem jeziku uglavnom koristi kao prostorni – na livadi, na zgradi, na moru itd. Pa će naredne rečenice, odnosno primjeri u kojima se iskazuje zahvalnost, pravilno glasiti: Kome možemo zahvaliti za pomoć koja nam je jučer stigla u vidu namirnica? Želim ti zahvaliti za sve što si dosad učinio za mene. Moraš mu zahvaliti za taj skupocjeni poklon. A načešće čujemo, nažalost, uglavnom u elektronskim medijima, pogrešnu rečenicu: Hvala na pažnji, umjesto pravilne: Hvala za pažnju!</p><p><br></p>

Prijedlog NA se u našem jeziku uglavnom koristi kao prostorni 

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

<p>Monumentalni Efes, najpoznatiji drevni grad u svijetu, smješten na zapadu Turske pored grada Selčuka i blizu poznatog ljetovališta Kušadasi, svake godine posjeti više od dva miliona turista, što ga svrstava u najpopularnije turističke atrakcije Turske. U grandioznost, očuvanost i čaroliju ove kolijevke mnogih civilizacija uvjerila se i novinarka “Dnevnog avaza” prilikom nedavne posjete. Čim kročite na njegovo mermerno tlo, ostanete bez daha, zadivljeni impresivnim prizorima drevnih građevina koje su nevjerovatno dobro očuvane, vijekovima odolijevajući zubu vremena.    </p><p>Arheološkim istraživanjima pronađeni su materijalni dokazi da je područje Efesa bilo nastanjeno još u kasnom bronzanom dobu (između 15. i 12. vijeka pr.n.e.). Prema predanju, osnovale su ga grčke mitske žene-ratnice - Amazonke. Kasnije su njime upravljali Jonjani, Perzijanci, bio je u sastavu Lidijskog kraljevstva, čiji vladar Krez je izgradio čuveni Artemidin hram. Zatim ga je osvojio Aleksandar Makedonski, da bi, 129. godine pr.n.e., njime zavladali Rimljani.</p>

<h2>Zlatna epoha</h2><p>U Efes su često dolazile, a mnoge u njemu i živjele, važne historijske ličnosti, poput Aleksandra Makedonskog, Kleopatre, Marka Antonija, apostola Pavla i Jovana, Djevice Marije... A Heraklit Mračni, jedan od najznačajnijih antičkih filozofa, rođen je i živio u Efesu.</p><p>Vrhunac svoje moći, kao glavni grad rimske provincije Male Azije i jedna od najvećih komercijalnih luka antičkog svijeta, Efes je doživio u periodu vladavine Rimljana. U toj svojoj zlatnoj epohi bio je najveći trgovački centar Azije i jedan od najraskošnije uređenih gradova. Prema arheološkim procjenama, tada je imao blizu 250.000 stanovnika, što ga je činilo drugim najvećim gradom Rimskog Carstva, odmah poslije Rima. </p><p>Efes, koji je na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, bio je i važan centar ranog hrišćanstva, mjesto gdje je apostol Pavle širio propovijedi o jednom bogu – Isusu Hristu i gde je nastalo Jovanovo jevanđelje.&nbsp;</p>

<h2>Veliki amfiteatar</h2><p>Danas je Efes jedan od najbolje očuvanih antičkih gradova s najvećom kolekcijom rimskih relikata na svijetu. Ulice ovog fascinantnog grada popločane su mermerom, a oivičene ostacima znamenitih građevina. Arkadijom (Lučkom ulicom) iz helenističkog perioda, dugom približno 500 metara, koja je nekada s obje strane bila ukrašena kolonadama s uličnim svjetiljkama, od nekadašnjeg pristaništa stižete do velikog amfiteatra. </p><p>Arheolozi tvrde da je za izgradnju velikog amfiteatra, veličanstvenog pozorišta, jednog od najvećih u antičkom svijetu i najvećeg koji danas postoji u Turskoj, bilo potrebno skoro 60 godina. Izgrađen je u četvrtom vijeku pr.n.e., ali su ga kasnije dogradili Rimljani, te je njegov kapacitet bio gotovo 25.000 gledatelja.</p><p>U periodu vladavine Grka služio je za dramske predstave, a tokom rimske vladavine u njemu su održavane i gladijatorske borbe, ali samo borbe ljudi, ne sa životinjama. Danas se u njemu tokom ljeta održavaju brojne kulturno-umjetničke manifestacije i koncerti svjetskih muzičkih zvijezda. Između ostalih, u njemu su nastupali Sting, Madona (Madonna), Lučano Pavaroti (Luciano Pavarotti), Lajonel Riči (Lionel Richie), Elton Džon (John)…&nbsp;</p>

<h2>Celzijusova biblioteka</h2><p>Mermerna ulica vodi od amfiteatra prema Celzijusovoj biblioteci, a s desne strane ulice nalaze se ostaci komercijalne agore (tržnice), čija je veličina najbolji pokazatelj koliko je Efes bio značajan trgovački centar. Na mjestu gdje se Mermerna ulica spaja s ulicom Kuretes smještena je Celzijusova biblioteka, koja je podignuta iznad kripte u kojoj je sahranjen prokonzul rimske provincije Male Azije Tiberije Julije Celzijus. Bila je to treća najveća biblioteka antičkog svijeta, a izgrađena je prema nalogu Celzijusovog sina, oko 110. godine nove ere, i u njoj je čuvano više od 12.000 svitaka, koji, nažalost, većinom nisu sačuvani. Pretpostavlja se da je ova veleljepna građevina zapaljena prilikom invazije Gota sredinom trećeg vijeka. Postoji i druga verzija, prema kojoj je stradala u jakom zemljotresu.</p><p>Monumentalni stubovi biblioteke obnovljeni su sedamdesetih godina prošlog vijeka, a u unutrašnjosti građevine i danas postoje niše sa statuama koje predstavljaju personifikaciju Celzijusovih najvećih vrlina – mudrosti, znanja, inteligencije i hrabrosti.</p><h2>Ulica Kuretes</h2><p>Jedna od glavnih ulica antičkog Efesa je ulica Kuretes, koja se proteže između Hadrijanove i Herkulove kapije, a duž koje prolazite pored ruina rezidencija rimskih bogataša s očuvanim mozaičkim podovima i zidnim freskama koje opisuju život stanovnika Efesa. Brojni monumentalni stubovi i statue, rimska javna kupatila i toaleti, kao i Trajanova fontana, zadivljuju svojom grandioznošću i ljepotom. Na kraju ulice prolazi se kroz Herkulovu kapiju, te nailazi na ostatke Domicijanovog hrama (1. vijek), Pilove fontane, Pritanejona - gradske vijećnice, potom rimskog Odeona (drugog, manjeg gradskog pozorišta kapaciteta 1.500 ljudi) i na ruine rimske agore i gimnazijuma.</p><p>  </p><h2>Ephesus Experience Museum</h2><p>Muzej doživljaja (Efes Experience Museum) antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu". U 3D projekciji oživljen je nekadašnji gradski život Efesa, kao i svi historijski događaji ključni za ovaj grad, a posjetitelji imaju osjećaj kao da su direktni akteri. Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna i izložbe.&nbsp;</p>

<h2>Brdo Ajasoluk</h2><p>Na brdu Ajasoluk, iznad Efesa, prema predanju, sveti Jovan je napisao  Jevanđelje, a tu se nalazi i njegov grob, iznad koga je bizantijski car Justinijan u šestom vijeku podigao Baziliku svetog Jovana, koja je u to vrijeme, zajedno s Aja Sofijom u Istanbulu, bila jedna od najvećih crkava Bizantijskog Carstva. Turci su je u prvoj polovini 12. vijeka pretvorili u džamiju, da bi u 14. vijeku bila gotovo potpuno uništena u snažnom zemljotresu. Nedavno je dio lokaliteta obnovljen. Na Ajasoluku se nalazi i tvrđava koju su sagradili  Bizantijci u šestom vijeku. Kamene kule i zidine su dobro očuvane, a unutar kompleksa postoje mala džamija i mala crkva. Pored tvrđave je Isabegova džamija, sazidana 1374. godine, koja se smatra jednim od najimpresivnijih i najstarijih islamskih arhitektonskih poduhvata u Anadoliji.</p><p> </p><h2>Artemidin hram </h2><p>Hram Artemide, boginje plodnosti, koja je bila najpoštovanija u Efesu, podignut oko 550. godine pr.n.e., bio je jedno od sedam svjetskih čuda starog svijeta i u to vrijeme najveći hram na Planeti. Izgrađen na temeljima starijeg hrama iz sedmog vijeka pr.n.e., Atemidijum je nikao za vrijeme lidijskog kralja Kreza, a projekt izgradnje vodio je čuveni antički arhitekta Herosifron. Hram je kasnije više puta oštećen i obnavljan, te potpuno uništen 401. godine, na inicijativu Svetog Jovana Hrizostoma. Danas postoje manji ostaci hrama.</p>

<h2>Kuća Djevice Marije</h2><p>Prema predanju, nakon smrti Isusa Hrista njegova majka Marija je s apostolom Jovanom posjetila Efes, gdje je ostala do kraja života. Kuća u kojoj je, navodno, umrla otkrivena je u 19. vijeku, a nalazi se na brdu Bulbul. Nedaleko od Bogorodicine kuće nalaze se tri čudotvorna izvora: zdravlja, ljubavi i bogatstva, koje vjernici poštuju kao svete i iscjeliteljske.</p>

Prema predanju, osnovale su ga grčke mitske žene-ratnice – Amazonke

Najpoznatiji antički grad u svijetu

<p>Danas razrješavamo nove jezičke dileme, koje nam je pripremio naš veoma zanimljiv i bogat bosanski jezik. Treba da riješimo kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka. Ovdje govorimo o množini imenice zamak, koja se, pojavljuje na dva načina, a tačan odgovor na naše pitanje je da je u pisanom tekstu, kao i u izgovoru, dozvoljeno koristi obje riječi. </p><p>Pa će ispravne rečenice biti, naprimjer: U toj dolini bilo je nekoliko velikih zamkova. Kao i: U toj dolini bilo je nekoliko velikih zamaka. Isto tako: Jesi li prebrojao koliko je zamaka bilo u knjizi? Kao i: Jesi li prebrojao koliko je zamkova bilo u knjizi?&nbsp;</p><p>Također: Mnogo zamkova smo obišli da bismo dobili odgovor na to pitanje. Kao i: Mnogo zamaka smo obišli da bismo dobili odgovor na to pitanje. – oba oblika ove riječi su pravilna.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

<p>Muzej doživljaja (Efes Experience Museum) antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu". U 3D projekciji oživljen je nekadašnji gradski život Efesa, drevnog grada smještenog na zapadu Turske pored grada Selčuka i blizu poznatog ljetovališta Kušadasi. </p><p>Efes svake godine posjeti više od dva miliona turista, što ga svrstava u najpopularnije turističke atrakcije Turske. U Muzeju doživljaja posjetitelji su u mogućnosti da vide historijske događaje ključne za ovaj grad, a pritom imaju osjećaj kao da su direktni akteri. </p><p>Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna i izložbe.</p><p>A u narednom videu prošetajte i vi glavnom ulicom Efesa.&nbsp;</p>

Ovaj muzej proslavio je svoje ime u svijetu prvom nagradom “Mondo-Dr Awards”, jednom od najuglednijih svjetskih nagrada u oblasti tehnologije, dizajna

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

<p>Kao i ostale vrste riječi, u bosanskom jeziku su veoma bitni glagoli, koji umiju biti zagonetni i interesantni. Tako nam je glagol ZVATI zadao zadatak - kako se kaže ili piše ispravno oblik zovi ili zovni?&nbsp;</p><p>Odgovor na ovo pitanje je da je pravilno koristiti oba oblika podjednako, mada je češće u upotrebi prvi oblik, ali nije pogrešno upotrijebiti ni oblik zovni.&nbsp;</p><p>Pa će pravilno glasiti rečenice: Zovi me kad stigneš kući, da znam da si dobro, kao i: Zovni me kad stigneš kući, da znam da si dobro. A tako i: Esma, zovni brata da dođe na ručak, kao i: Esma, zovi brata da dođe na ručak.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Odgovor na ovo pitanje je da je pravilno koristiti oba oblika podjednako, mada je češće u upotrebi prvi oblik

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

<p>Jezička nedoumica koja je pred nama zahtijeva od nas određene vještine u oblasti pravopisa. Kako se piše ili kaže ispravno: zbog bolesti ili radi bolesti?  Prema pravopisu našeg jezika, ispravno je koristiti prvi oblik: zbog bolesti. Ovim riječima želimo naglasiti da je bolest uzrok nečega. Zbog nam ukazuje na uzrok - zašto se nešto dogodilo, šta je prethodilo događaju, odnosno šta ga je uzrokovalo. Radi, s druge strane, ukazuje na cilj, namjeru, svrhu.&nbsp;</p><p>Tako da se u našem primjeru radi nikako ne može upotrijebiti uz riječ bolest. Razlika između zbog i radi ponekad nije tako jasna, ali kad jednom krenete intenzivno razmišljati koji prijedlog upotrijebiti, svaki put će biti sve lakše odabrati pravi. Bit će vam jasnije iz sljedećih primjera.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p>

Razlika između zbog i radi ponekad nije tako jasna

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti? 

<div><br></div><p>Svi znamo kako se kaže riječ iako, ali kada ju je potrebno napisati, zapitamo se kako se piše pravilno: iako (sastavljeno) ili i ako (rastavljeno).</p><p>Oba oblika su gramatički ispravna, ali u zavisnosti od namjene u rečenici. Ukoliko ovu riječ koristimo sa značenjem mada, premda, i pored toga, pisat ćemo je sastavljeno kao jednu riječ, ali u svim drugim slučajevima ispravno ju je pisati rastavljeno. Naredni primjeri će vam najbolje predstaviti razliku.</p><p>Emisiju "Lijepe riječi" koja se svakim radnim danom emituje u 8:55 sati na Alfa TV, pogledajte u videu ispod.</p><br>

Oba oblika su gramatički ispravna, ali u zavisnosti od namjene u rečenici

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

<p>Od 12. do 15. vijeka, prvo u Banovini, a nakon 1377. godine i proglašenja Tvrtka I Kotromanića kraljem Kraljevini Bosni, nastali su utvrđeni gradovi na našim prostorima. Ovi najvažniji arhitektonski srednjovjekovni spomenici građeni su uglavnom na visokim planinskim grebenima i strmim liticama, koji su prirodno zaštićeni, jer je primarni cilj njihove gradnje bio odbrambeni. Mada su u posljednjih stotinjak godina brojne od tih tvrđava porušene do temelja, još ih je mnogo koje se visoko izdižu i ukrašavaju bosanskohercegovačke predjele. </p><p>Osnovni elementi u izgradnji tvrđava bili su kule i bedemi, koji su opasavali teško pristupačan prostor od nekoliko stotina do hiljadu kvadratnih metara, a koji se tako najlakše mogao braniti. Najviša kula bila je glavni i često početni dio tvrđave, a tu su manje ugaone i pobočne, te kapikule, koje su bile ključna mjesta odbrane. Gradska vrata često su bila u posebnoj kuli, rjeđe direktno u bedemu, a za slučaj opasnosti postojao je tajni izlaz. Najveće tvrđave služile su kao kraljevske rezidencije, poput Bobovca, ili su bile sjedišta najmoćnijih bosanskih feudalaca (Jajce, Blagaj). Brojne bh. srednjovjekovne tvrđave očuvane su do danas i svjedoče o snazi i veličini srednjovjekovne bosanske države, ali i raskošnosti i moći njenih vladara. </p><h2>Jajce i Travnik</h2><p>Jajačka tvrđava sagrađena je, najvjerovatnije, u 13. vijeku, a njena konačna izgradnja vezuje se za Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji je i osnivač Jajca. Nakon Hrvojeve smrti, 1416. godine, udajom njegove supruge Jelene Margarete za kralja Stjepana Ostoju Kotromanića, Jajce prelazi pod vlast dinastije Kotromanić. U vrijeme vladavine Ostojinog nasljednika Stjepana Tomaša i njegovog sina Stjepana Tomaševića Jajce je bilo kraljevska rezidencija. Na jugozapadnom dijelu Tvrđave je ulaz gdje se nalazi i jedini sačuvani portal s grbom Kotromanića u Bosni i Hercegovini. </p><p>Na mjestu Travničke tvrđave, prema istraživanjima brojnih arheologa i historičara, postojalo je neolitsko naselje. Tvrđava je izgrađena u prvoj polovini 15. vijeka za vrijeme bosanskog kralja Ostoje ili kralja Tvrtka II Kotromanića. Smatra se jednom od najbolje očuvanih tvrđava u BiH. Za razliku od većine drugih srednjovjekovnih utvrđenja, Stari grad Travnik se dobro očuvao zahvaljujući činjenici da su ga Osmanlije nakon osvajanja naselile i nastavile razvijati naselje u njegovom podnožju. Nakon provale austrijskog princa Eugena Savojskog u Bosnu i razaranja Sarajeva, 1697. godine, vezirska stolica prenesena je u Travnik, koji je tada postao sjedište vezira i upravni centar Bosanskog pašaluka.&nbsp;</p>

<h2>Ostrožac i Blagaj</h2><p>Ostrožačka tvrđava, jedina koju nazivamo i dvorcem, sastoji se od srednjovjekovnog i dijela iz osmanskog perioda, dvorca Lothara von Berksa i zbirke skulptura. Važi za jednu od površinom najvećih tvrđava u Bosni i Hercegovini, a smještena je na uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja. Prema historijskim podacima, Tvrđava je izgrađena u 13. vijeku i bila je u posjedu knezova Babonića-Blagajskih (knezovi Ostroški). Godine 1552., prelazi pod vlast Antuna Bakšića, a 1577. osvajaju je Osmanlije. Od 17. vijeka je sjedište Ostrožačke kapetanije, kojom su skoro 300 godina stolovali dizdari i kapetani Beširevići, čime su postali vlasnici Tvrđave. Godine 1902., nasljednik Mehmed-beg Beširević prodao je Tvrđavu bihaćkom sreskom načelniku, austrijskom grofu iz loze Habsburg, Lotharu von Berksu, koji ju je restaurirao, pretvorivši je u najljepšu bosanskohercegovačku tvrđavu-dvorac.</p><p>Tvrđava Blagaj nalazi se na vrhu kraškog brda iznad vrela rijeke Bune, na strmoj litici u čijem podnožju je podignuta čuvena tekija. Na ovom mjestu je postojalo naselje još u doba bogumila, a kasnije su Rimljani tu izgradili svoju tvrđavu, koju su dogradili Bizantijci. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić je 1326. godine uključio ovo područje u sastav Bosanske banovine. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, te su ga tokom svoje vladavine dograđivali, pa su tako u centru Starog grada smješteni objekt s cisternom, džamija i stambeni objekt, koji su nastali u osmanskom periodu.&nbsp;</p>

<h2>Srebrenik i Bobovac</h2><p>Na prostoru nekadašnje župe Usora, koja je tokom srednjeg vijeka bila poprište stalnih sukoba Bosne i Ugarske, a od 15. vijeka i Osmanskog carstva, smještena je Srebrenička tvrđava. Prvi put se spominje 15. februara 1333. godine u Srebreničkoj povelji, odnosno ugovoru između bana Stjepana II Kotromanića i Dubrovačke republike, kojim Bosna ustupa Ston, Rat i Prevlaku, otoke oko Rata i sve što je između  Prevlake do Lovišća Dubrovačkoj republici u zamjenu za godišnju naknadu od 250 dukata. Godine 1393., Srebreničku tvrđavu osvajaju Mađari, a 1512. je zauzimaju Osmanlije. Smještena je na kamenoj stijeni i jedini način ulaska u Tvrđavu je drveni most koji preko provalije povezuje tu stijenu s ostatkom uzvisine. </p><p>Iako sa samo nekoliko svojih očuvanih zidina, Tvrđava Bobovac je svjedok slavnog perioda i moći Bosanske kraljevine. Postoje dokazi da je temelje ovog kraljevskog grada postavio rimski car Trajan između 98. i 117. godine, a u četvrtom i petom vijeku bogumili su na tom mjestu sagradili prvo stambeno naselje - dvor. Prvi ban koji se spominje u pisanim dokumentima da je boravio u Bobovcu jeste Stjepan II Kotromanić. Stjepan II je vladao od 1322. do 1353., kada umire i nasljeđuje ga Tvrtko I Kotromanić, sin njegovog brata Vladislava. Tvrtko I je bio posljednji ban, a prvi bosanski kralj, jer je krunisan 1377. godine. U historiji je zabilježen kao najjači vladar srednjovjekovne Bosne. Godine 1463., Bobovac su osvojile Osmanlije.</p>

<h2>Doboj i Vranduk</h2><p>Dobojska tvrđava potječe iz 13. vijeka i nalazi se u gradu Doboju koji se i razvio oko nje. Da je njena gradnja počela u 13. vijeku,&nbsp; dokazuju brojna arheološka istraživanja, nalazi nakita s groblja na Usori i keramike iz dna južne kule Dobojske tvrđave, austrijske gravire iz 1697. godine, stari turski popisi, tefteri... </p><p>Stari grad Vranduk podignut je krajem 14. vijeka i prvobitno je bio banski, a zatim kraljevski grad srednjovjekovne Bosne, gdje su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Osmanlije su Tvrđavu Vranduk zauzele 1463. godine. U 18. i 19. vijeku, Tvrđava je služila kao zatvor za političke osuđenike.&nbsp;</p>

<h2>Kastel i Maglaj</h2><p>Na lijevoj obali rijeke Vrbas u Banjoj Luci nalazi se jedna od najstarijih i najvećih tvrđava u Bosni i Hercegovini - Kastel. Iako ne postoje precizni podaci o njenoj izgradnji, arheološka istraživanja pokazuju da su je prvobitno izgradili Rimljani u  3. vijeku. Za današnji izgled Tvrđave najzaslužnije se Osmanlije, koje su je, nakon osvajanja Bosne, 1463., zatekle u ruševnom stanju i kompletno je obnovile. Svoj konačan oblik s bedemima, bastionima s kulama i podzemnim prolazima, Tvrđava Kastel dobila je 1714. godine. </p><p>Maglajska tvrđava izgrađena je u 13. vijeku, ali je svoju konačnu formu dobila za vrijeme osmanske vladavine u 18. vijeku. Uprkos brojnim prepravkama, Tvrđava je u zadržala svoj srednjovjekovni identitet. Specifičnost Tvrđave je sahat-kula, sagrađena 1697. godine, koja je sate otkucavala po srednjoevropskom vremenu. Stručnjaci je svrstavaju među veće i fortifikacijski jače objekte u dolini rijeke Bosne. Tvrđava Maglaj prvi put se spominje 18. septembra 1408. godine u povelji ugarskog kralja Sigismunda. Prvi službeni dokument koji je potpisan u Maglajskoj tvrđavi jeste između Ugarske i Osmanske carevine iz 1503. godine.</p>

<h2>Vidoški i Ključ</h2><p>Tvrđava Vidoški iznad Stoca je impozantna i spada među najveće utvrđene gradove u Bosni i Hercegovini, a spomenuta je 1375. i 1444. godine. Prema nekim zapisima, grad je nekoliko puta stradao od udara groma i eksplozije baruta. Svoj današnji izgled Tvrđava Vidoški poprimila je 1888. godine, kada ju je austrougarska vojska porušila i ponovo izgradila u skladu s vlastitim potrebama. </p><p>Na visokim stijenama iznad lijeve obale rijeke Sane nalazi se Tvrđava Ključ. Prvobitno utvrđenje na ovom mjestu sagradili su još Rimljani. Stari grad Ključ prvi put se spominje 1322. godine, u povelji bana Stjepana II Kotromanića koji daruje Vukosavu Hrvatiniću župe Banicu i Vrbanju, i u njima gradove Ključ i Kotor. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je 1463. godine pokušao u Ključkoj tvrđavi naći utočište, ali su ga Osmanlije uhvatile i zarobile. Tvrđava je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p>

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

Kako se piše ispravno: vakum ili vakuum

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

Najpoznatiji antički grad u svijetu

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti?

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

Srednjovjekovne bosanskohercegovačke tvrđave

Petar Kočić: 147. godišnjica rođenja bh. književnika, melanholičnog buntovnika

U vikend dvobroju „Avaza“ donosimo priču o bh. književniku Petru Kočiću, melanholičnom buntovniku

U vikend dvobroju “Dnevnog avaza” pročitajte izuzetnu priču o bratu i sestri iz Bihaća, državnim prvacima

Kako se kaže ili piše ispravno: garderoba ili gardaroba?

Šta je ispravno reći ili napisati: dešava ili događa?

Kako se piše ispravno: vakum ili vakuum

Kako se piše ispravno: ekosistem ili eko sistem?

Meho Puzić: 17. godišnjica smrti najemotivnijeg sevdalije

Kako se piše ispravno zahvaliti za ili zahvaliti na?

Najpoznatiji antički grad u svijetu

Kako se kaže ili piše ispravno: zamkova ili zamaka?

Video / Muzej doživljaja antičkog grada Efesa nosi epitet "najbolji muzej u svijetu"

Kako se kaže ili piše ispravno: zovi ili zovni?

Kako se piše ili kaže ispravno: Zbog bolesti ili radi bolesti?

Kako se piše ispravno: iako ili i ako?

Srednjovjekovne bosanskohercegovačke tvrđave