<p>Na današnji dan 1851. godine, rođen je Dok Holidej (Doc Holliday), američki kockar, revolveraš i zubar,&nbsp;junak Divljeg Zapada, najpoznatiji kao prijatelj saveznog maršala Vajata Erpa (Wyatt Earp) i učesnik u “Obračunu kod O. K. Korala”.</p><p>Holidej je završio stomatološki fakultet i postao zubar u 20. godini, te počeo raditi u struci, ali je ubrzo obolio od tuberkuloze i ljekari su mu prognozirali samo nekoliko mjeseci života. Nezadovoljan prognozama, opasao je pištolje, uzjahao na konja i krenuo na Zapad, odnosno u Kaliforniju, čija je klima, navodno, trebala pomoći u njegovom oporavku. Da bi suzbio i utišao kašalj, posegnuo je za alkoholom, a najradije je pio brendi.</p><h2>Spasio život šerifu Vajatu Erpu</h2><p>Legendarnog američkog šerifa Vajata Erpa Holidej je upoznao u Fort Grifinu. Kasnije mu je spasio život, pa su postali veliki prijatelji.</p><p>Kada su se Vajat i njegova braća sukobili s bandom konjokradica, pozvali su u pomoć Doka. Taj čuveni obračun, poznat kao "Obračun kod O. K. Korala", dogodio se 26. oktobra 1881. u gradu Tombstoneu, u Arizoni, što je poslužilo režiseru Džonu Sturgesu (John) da snimi istoimeni vestern film, koji je doživio nekoliko prerada s različitim, ali najpoznatijim holivudskim glumcima.</p><p>Prema pričama, Dok Holidej je prije smrti popio čašu viskija, a zadnje riječi su mu bile: "Ovo je smiješno. Oduvijek sam želio umrijeti u čizmama." Živio je samo 36 godina.&nbsp;</p>

<h2>Rođen nobelovac Džon Golsvordi </h2><p>Džon Golsvordi (John Galsworthy), engleski romanopisac i dramaturg, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, rođen je na današnji dan 1867. godine, na veleljepnom porodičnom imanju u Kingstonu.</p><p>Golsvordi je bio pravnik po struci, a književnik po opredjeljenju. Iako je pripadao visokom staležu, u svojim djelima je taj stalež zdušno kritikovao. Počeo je da piše sa 28 godina, iz zabave, onako "za sebe", a te prve knjige s kratkim pričama objavljivao je pod pseudonimom Džon Sinjon. Knjiga "Ostrvski Fariseji" iz 1904. godine jeste prva koju je potpisao svojim punim i pravim imenom. Pisao je o klasnim razlikama, koje je kritikovao, kao i cijeli britanski klasni sistem. </p><h2>“Saga o Forsajtima”</h2><p>U svim Golsvordijevim djelima nastalim između 1900. i 1933. godine pojavljuje se jedna glavna tema - život članova porodice Forsajt, koju su mnogi upoređivali s njegovom porodicom, ali i životom uopće. Tako je nastala čuvena trilogija "Hronika o Forsajtima", čiji svaki dio ima zaseban naziv: "Saga o Forsajtima", "Moderna komedija" i "Kraj poglavlja". Veliku popularnost ova djela postigla su nakon njegove smrti, u raznim televizijskim adaptacijama, od kojih je najuspešnija bila iz 1967. godine, kada su ekranizovani njegovi najpoznatiji likovi iz "Sage o Forsajtima", kako je i bio naziv TV drame.</p><p>Golsvordi je, 1921. godine, bio izabran za prvog predsjednika Međunarodnog PEN centra, odnosno međunarodnog udruženja pjesnika, esejista i književnika (Poets, Essayists and Novelists). </p><p>Umro je od tumora na mozgu 31. januara 1933. godine u Londonu, sedam sedmica nakon što je osvojio Nobelovu nagradu za književnost.&nbsp;</p>

<h2>Preminuo osnivač Ferarija </h2><p>Enco Anselmo Ferari (Enzo Ferrari), osnivač istoimene marke automobila, jedan od najpoznatijih i najvažnijih ljudi u historiji automobilizma, preminuo je na današnji dan 1988. godine. </p><p>Godine 1919., kada se zaposlio u maloj tvornici automobila CMN, Enco je počeo nastupati na automobilskim utrkama, a dvije godine kasnije prešao je u Alfa Romeo. Iako mu je trkaća karijera išla sve bolje, paralelno se bavio i mehaničarskim poslom, ali i organizacijom trkaće momčadi. Godine 1929., osnovao je momčad Scuderia Ferrari, koja se bavila pripremom Alfa Romea za utrke.</p><h2>“Il Commendatore”</h2><p>Nakon Drugog svjetskog rata, kada je mogao koristiti svoje ime, koje je bilo do tada pod imenom Alfa Romea, Enco kreće s proizvodnjom Ferari trkaćih i cestovnih automobila, koje je krasio slavni amblem - propeti konjić. U samo nekoliko godina Ferari je dostigao status najpoznatijeg proizvođača vrhunskih sportskih automobila na svijetu.</p><p>Enco Ferari, koji je zbog čvrstog vođenja firme dobio nadimak “Il Commendatore”, upravljao je firmom i njenim trkaćim uspjesima širom svijeta sve do smrti, a njegovi nasljednici uspjeli su nastaviti tradiciju.&nbsp;</p>

Najpoznatiji je kao prijatelj saveznog maršala Vajata Erpa i učesnik u “Obračunu kod O. K. Korala”

Rođen Dok Holidej, junak Divljeg Zapada

<p>Na današnji dan 1899., u Londonu je rođen Alfred Džozef Hičkok (Jozef Hitchcock), američko-britanski pisac kriminalističkih i horor knjiga, kultni režiser koji je proglašen jednim od najvećih eksperimentatora filmskog izraza te originalnim stilistom s preciznošću kadriranja koje je doveo do savršenstva. </p><p>Nakon smrti oca Hičkok sa 14 godina napušta Koledž svetog Ignacija u Stamford Hilu, te, kako bi sebi ispunio dječiju želju, upisuje Školu inžinjeringa i navigacije. Poslije diplomiranja zainteresirao se za fotografiju i počeo raditi u filmskoj industriji u Londonu, da bi, 1920. godine, dobio posao u Islington Studiosu kao dizajner naslova za nijeme filmove.</p><h2>“39 stepenica”</h2><p>Godine 1925., režira svoj prvi film “Vrt užitka”, koji nije postigao neki uspjeh, pa se Hičkok posvećuje žanru trilera, režira film “Stanar: Priča o londonskoj magli”, 1927., koji je bio vrlo uspješno kritično i komercijalno djelo. </p><p>Naredni njegov film “Ucjena” bio je jedan od prvih zvučnih filmova u Britaniji. Potom snima “Čovjek koji je previše znao”, s kojim postiže ogroman uspjeh, a nakon toga film “39 stepenica”, koji se smatra jednim od Hičkokovih najboljih filmova iz ranijeg doba njegova stvaralaštva. </p><h2>Holivud</h2><p>Prvi Hičkokov američki film “Rebecca” dobio je Oskara za najbolji film 1940. godine, a drugi “Strani dopisnik” bio je nominiran za Oskara.</p><p>U filmu “Začarana” Hičkok je koristio tada veoma popularnu psihoanalizu, a fim “Ozloglašena” (1946.) bio je prvi u kojem je on bio i režiser i producent. </p><p>“Uže” je bio prvi njegov film u boji. </p><p>S tada najpopularnijom holivudskom glumicom Grejs Keli (Grace Kelly) u glavnoj ulozi snimio je film “Zovi M za ubistvo” u kojem je upotrijebio 3D tehnologiju, ali film nikada nije prikazan u takvom formatu.  </p><h2>Filmska remek-djela</h2><p>“Vrtoglavica” (1958.), film u kojem su glavne uloge tumačili Džejms stjuart (James Stewart), Kim Novak i Barbara Bel Gejds (Gaddes), komercijalno je bio propao, ali je postigao veliku gledanost i smatra se jednim od Hičkokovih remek-djela. Nakon toga su uslijedila tri njegova najpoznatija filma, također remek-djela filmske umjetnosti: “Sjever, sjeverozapad” (1959.), “Psiho” (1960.) i “Ptice” (1963.). Scena ubistva u “Psihu” ostala je poznata do danas, a muzika u “Pticama” koristila je samo konvencionalne instrumente i elektronički zvuk. </p><p>“Porodična zavjera” (1976.) bio je njegov posljednji film. </p><p>Godine 1968., Hičkok je dobio počasnog Oskara, a na samom početku 1980. britanska kraljica Elizabeta II odlikovala ga je titulom viteza. Preminuo je četiri mjeseca poslije, 29. aprila 1980., od zatajenja bubrega u svom domu u Bel-Airu, u Los Angelesu.&nbsp;</p>

<h2>Umro Herbert Vels, „otac naučne fantastike“</h2><p>Herbert Džordž Vels (Herbert George Wells), engleski književnik, najviše poznat po svojim djelima naučne fantastike kao što su “Vremenska mašina”, “Rat svjetova” i “Nevidljivi čovjek”, preminuo je na današnji dan 1946. godine.</p><p>Vels je rođen 21. septembra 1866. u Bromliju, varošici u engleskoj provinciji Kent, kao četvrto i najmlađe dijete Džozefa Velsa (Joseph), profesionalnog igrača kriketa i dućandžije. Studirao je u Londonu biologiju kod slavnog Tomasa Henrija Hakslija (Thomas Henry Huxley), Darvinovog prijatelja i učenika.</p><h2> „Rat svjetova“</h2><p>Pisanjem se Vels počeo baviti 1893. godine, prvo kao novinar, a zatim prozni pisac i društveni aktivist. Njegov prvi roman „Vremenska mašina“, koji je objavio 1895. godine, predstavljao je književnu senzaciju, jer se bavio i društvenim i naučnim temama, od klasnih sukoba do evolucije. Najveći uspjeh postigao je s naučnofantastičnim romanom „Rat svjetova“.</p><p>Osim književnih djela, Velsov život su obilježili i njegovi napredni stavovi i proročanska društvena kritika, posvećeni progresivnoj viziji na globalnom nivou. Predvidio je pojavu aviona, tenkova, svemirskih putovanja, nuklearnog oružja, satelitske televizije i nečega što podseća na web.</p><h2>Smislio ime Društvu naroda</h2><p>Kako je bio dijabetičar, Vels je suosnovao dobrotvornu Dijabetičarsku asocijaciju, danas poznatu kao Diabetes UK. Malo je poznata i činjenica da je smislio ime jednoj globalnoj organizaciji – Društvu naroda, koja je bila preteča Ujedinjenih nacija. </p><p>Četiri puta je bio nominovan za Nobelovu nagradu, ali je nije dobio. Uprkos tome, Velsove priče i dalje fasciniraju publiku, a njegovi romani se adaptiraju za filmsko platno, zbog čega je prozvan „ocem naučne fantastike“.</p>

<h2>Rođen kubanski predsjednik Fidel Kastro</h2><p>Godine 1926., na današnji dan, rođen je Fidel Alehandro Kastro Ruz (Alejandro Castro), prvi sekretar Komunističke partije Kube, predsjednik Državnog vijeća i Vijeća ministara Republike Kube, vrhovni zapovjednik Revolucionarnih oružanih snaga.</p><p>Kastro je pohađao jezuitisku školu Belen u Havani, a 1950. godine doktorirao je pravo na Univerzitetu u Havani. S grupom istomišljenika 26. jula 1953. godine Kastro je napao kasarnu u mjestu Monakada, ali je uhapšen i naredne dvije godine proveo je u zatvoru. Nakon puštanja iz zatvora otputovao je prvo u Sjedinjene Države, a potom u Meksiko, gdje je organizirao revolucionarni pokret nazvan “ Pokret 26. juli”, s kojim je počeo čuvenu Kubansku revoluciju, da bi svrgnuo s vlasti tadašnjeg predsjednika Kube Batistu.</p><h2>Apsolutistički vladar</h2><p>Uz Kastra se najviše istakao revolucionar i borac Ernesto Če Gevara  (Che Guevara). Fidel je trijumfalno ušao u Havanu, prijestonicu Kube, 8. januara 1959. godine, u pratnji velikog broja saboraca. U doba 1960-ih i 1970-ih godina Kastrova vlada je učinila značajna poboljšanja u kubanskom obrazovnom i zdravstvenom sistemu, a jedina sjenka su bili njegovi loši odnosi s SAD, zbog čega se okrenuo Sovjetskom Savezu. </p><p>Godine 2006., Kastro je podvrgnut teškoj operaciji i tada je prvi put nakon stupanja na vlast privremeno predao ovlasti nekome drugom, u ovom slučaju svome bratu Raulu. Posljednji put se pojavio u javnosti u julu 2006. godine, a njegovo je zdravlje od tada bilo državna tajna. U februaru 2008. godine podnio je ostavku na mjesto predsjednika države, a njegov nasljednik postao je njegov brat Raul Kastro. </p><p>Fidel Kastro preminuo je u Havani, 25. novembra 2016. godine, u 90. godini života.</p>

Scena ubistva u “Psihu” ostala je poznata do danas, kao i muzika iz filma “Ptice” 

Rođen Alfred Hičkok, pisac i režiser horora

<p>Prema historičarima, na današnji dan 30. godine prije nove ere, umrla je najpoznatija kraljica drevnog Egipta Kleopatra.              </p><p>Bila je posljednja kraljica Egipta iz dinastije Ptolomejevića, makedonskog porijekla, čijom smrću je izumrla kraljevska loza, a Egipat pretvoren u rimsku provinciju. Rođena je 69. godine prije nove ere, u vrijeme kada je rimska vojna i politička moć na Mediteranu bila u usponu, dok se Egipat suočavao s padom moći i teritorijalne kontrole. </p><p>U dobi od 18 godina Kleopatra je stupila na prijestolje sa svojim suvladarom i polubratom Ptolomejem XIII. Uskoro je došlo do sukoba između Kleopatre i brata, te je izbio rat unutar Egipta, a stranu legendarne kraljice zauzeo je rimski imperator Julije Cezar. Iako 30 godina stariji, Cezara je, prema legendi, zavela Kleopatra, kako bi joj pomogao da pobijedi brata i sama zavlada Egiptom. S Cezarom je dobila sina Cezariona, kasnije poznatog i kao Ptolomej XV. </p><h2>Za samoubistvo “zaslužna” kobra</h2><p>Nakon Cezarove smrti Kleopatra je počela vezu s Cezarovim generalom Markom Antonijem, na čijoj strani se borila u ratu protiv Oktavijana. Nakon bitke kod Akcija 31. godine pr. n. e. pobjednički Oktavijan je okupirao Egipat i učinio ga rimskom provincijom. U toj bici je poginuo Marko Antonije, a Kleopatra je, prema legendi, samoubistvom za koje je "zaslužna" kobra okončala svoj život.</p><p>Kleopatra se danas smatra najpoznatijom i najljepšom vladaricom u egipatskoj historiji. Inspirirala je mnoge pjesme, drame, slike, knjige, filmove, pozorišne predstave i TV serije. Holivudska diva Elizabeta Tejlor (Elizabeth Taylor) zasigurno je najpoznatija filmska Kleopatra.&nbsp;</p>

<h2>IBM predstavio Model 5150, prvi PC</h2><p>Na današnji dan 1981. godine, IBM je predstavio Model 5150, prvi personalni kompjuter (PC) u historiji računarske tehnike. To je bio ogroman komercijalni uspjeh za firmu IBM, koja je postala svjetski industrijski standard i definirala do danas postojeću klasu uređaja naziva IBM kompatibilni personalni kompjuteri.</p><p>Zbog svoje otvorene arhitekture prvi PC pokrenuo je cijelu industriju kompatibilnih uređaja, a zbog svoje dostupnosti je jedna od najraširenijih kompjuterskih arhitektura do sada. Godinu i po kasnije, u martu 1983., pojavio se prvi XT (službeno IBM PC XT, model 5160) koji je standardno imao tvrdi disk od 10 MB.</p>

<h2>Preminuo nobelovac Tomas Man</h2><p>Na današnji dan 1955. godine, od posljedica tromboze preminuo je Tomas Man (Thomas Mann), njemački književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine.</p><p>Objavljivanjem pripovijetke „Gefallen“, 1894., te četiri godine kasnije i prve zbirke pripovjedaka „Der Kleine Herr Friedemann“ Tomas Man skrenuo je pažnju književnih krugova. Već 1901. godine objavio je svoj prvi roman „Buddenbrooks. Verfall einer Familie“, potom dvije duže pripovijetke, „Tonio Kröger“ i „Tristan“, zatim dramu „Fiorenza“, a 1903. godine i svoju drugu zbirku pripovijetki naslova „Tristan. Sechs Novellen“.</p><h2>Doktor Faustus</h2><p>U doba Weimarske Republike Man se priklonio demokratskim političkim uvjerenjima, što ga je dovelo u sukob s nacionalsocijalističkim pokretom, koji je eskalirao početkom tridesetih godina, zbog čega je otišao u izgnanstvo koje je trajalo sve do pedesetih godina dvadesetog vijeka.</p><p>Nakon Drugog svjetskog rata Man je objavio svoj najpoznatiji roman „Doktor Faustus“, a potom „Izabrane“ i „Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull“ (Ispovijedi varalice Feliksa Krula).</p>

Holivudska diva Elizabeta Tejlor zasigurno je najpoznatija filmska Kleopatra

Umrla Kleopatra, kraljica drevnog Egipta 

<p>Bugarkinja Vangelija Dimitrova, čuvena Baba Vanga, najpoznatija evropska proročica, “Ženski Nostradamus”, preminula je na današnji dan 1996. godine, a navodno je prorekla čak i vlastitu smrt.</p><p>U 16 godini je oslijepila od posljedica oluje, a ta nesreća se povezuje s početkom njenih proročanskih sposobnosti i vizija. Tvrdila je da joj informacije o prostoru i vremenu šalju nevidljiva bića. </p><h2>“Vidjela” Silvaninu nesreću</h2><p>Vanga je bila nepismena, ali su njena proročanstva zapisivali njeni prijatelji i rodbina. Predvidjela je Drugi svjetski rat, ali je širom svijeta postala poznata tek nakon smrti, zbog ispunjenog proročanstva o napadu na Svjetski trgovački centar 11. septembra 2001. godine u SAD. </p><p>Mnoge poznate ličnosti su je posjećivale, da bi saznale nešto o svojoj budućnosti, a među njima je bila i naša slavna pjevačica Silvana Armenulić, kojoj je Vanga dva mjeseca prije smrti rekla:</p><p>- Ne želim s tobom razgovarati. Ne sada. Idi i vrati se kroz tri mjeseca… - a kada je pjevačica već bila na vratima, Baba Vanga je dodala - čekaj, ustvari, nećeš moći doći. Idi, idi! A, ako budeš mogla, dođi!</p><h2>Bolest brzog starenja</h2><p>Baba Vanga je predvidjela budućnost sve do 5079. godine, kada će, prema njenom proročanstvu, doći do smaka svijeta.</p><p>Neka od Vanginih proročanstava za 21. vijek su: </p><p>- da će 2043. svijetom vladati muslimani;</p><p>- da će od 2046. ljudi živjeti više od 100 godina, jer će s lakoćom da mijenjaju organe; </p><p>- da će 2088. godine doći nova bolest od koje će ljudi početi brzo starjeti, ali 2097. će ta bolest biti pobijeđena;</p><p>- da od 2100. godine noć više neće postojati i da će vještačko sunce obasjavati drugi dio Zemlje…&nbsp;</p>

<h2>Rođen glumac Milan Lane Gutović</h2><p>Na današnji dan 1946. godine, u Beogradu je rođen srbijanski filmski, televizijski i pozorišni glumac Milan Lane Gutović. </p><p>Iako su i on i njegovi roditelji, koji su bili prosvjetni radnici, željeli da Milan studira Prirodno-matematički fakultet, on je upisao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu na kojoj je diplomirao 1967. godine u klasi režisera Bojana Stupice. Tu generaciju slavnih glumaca, koju su, osim Gutovića, činili i Josif Tatić, Svetlana Bojković, Tanasije Uzunović, Dušan Đurić, Ivan Bekjarev, Đurđija Cvetić, Branko Cvejić, Mirjana Vukojčić i Gojko Šantić, nazivali su “Bojanove bebe”.</p><p>Gutović je u svojoj bogatoj glumačkoj karijeri odigrao brojne pozorišne uloge, a od 2006. do 2012. godine bio je prvak drame Narodnog pozorišta u Beogradu, te nastupao i u mnogim drugim pozorištima. Na velikom platnu debitovao je u filmu “Bekstva” reditelja Radoša Novakovića, a u filmu “Drugarčine” dobio je prvu glavnu ulogu. Pamte se i njegove uloge u televizijskim serijama “Diplomci”, “Sedam sekretara SKOJ-a”, “Metla bez drške”, “Otvorena vrata”, “Bela lađa”…</p><h2>Srećko Šojić</h2><p>Najveću popularnost stekao je nakon filma “Laf u srcu”, prvog u nizu ostvarenja kasnije nazvanih “Tesna koža”, u kojima je tumačio lik direktora Srećka Šojića, koji će potom u seriji “Bela lađa” postati političar. Ta uloga je i danas mnogima prva asocijacija na Milana Gutovića.</p><p>Posljednjih desetljeća glumio je u svom "Kabareu" s kojim je gostovao širom svijeta. Nastupao je na Televiziji Pink, TV Fox i RTS, gdje je bio TV voditelj i autor kratkih humoristično-satiričnih priloga.</p><p>Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima „Raša Plaović" Narodnog pozorišta u Beogradu, „Zoran Radmilović" na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, „Zlatna arena" na Festivalu igranog filma u Puli i “Zlatni ćuran” za životno djelo na Danima komedije u Jagodini.</p><p>Milan Gutović je preminuo u istom mjesecu u kojem je i rođen - avgustu (25.) 2021. godine.</p>

<h2>Umro Jernej Kopitar, slovenski slavista </h2><p>Jernej Bartol Kopitar, slovenski slavista, umro je na današnji dan 1844. godine, u Beču. Najpoznatiji je kao pomagač i zaštitnik Vuka Stefanovića Karadžića, kojeg je podstakao da sakuplja narodne umotvorine i napiše gramatiku i rječnik srpskog jezika temeljen na narodnom štokavskom govoru.</p><p>Godine 1808., uporedo sa studijem prava u Beču, Kopitar je objavio prvu naučno uređenu gramatiku slovenskog jezika naslova “Grammatik der Slavischen Sprache in Krain, Kärnten und Steyermark”.</p><p>Radio je i kao direktor Bečke kraljevske biblioteke te cenzor slavenskih i novogrčkih knjiga. Najviše se istakao radom na stvaranju zajedničkog književnog jezika Slovenaca.</p>

<h2>Otvoren Alkatraz, najsigurniji zatvor</h2><p>Godine 1934., na današnji dan, otvoren je američki federalni zatvor na ostrvu Alkatraz u Kaliforniji, površine 90.000 kvadratnih metara. Nosio je nadimak „The Rock“ (stijena).</p><p>Od sredine tridesetih godina 20. vijeka, pa sve do ukidanja zatvora, 1963. godine, Alkatraz je glasio za najčuvaniji i najsigurniji zatvor u Americi.</p><p>Zabilježeno je 14 zasebnih pokušaja bijega u kojima se okušalo 36 zatvorenika. Njih 23 ih je uhvaćeno, šestorica su ubijena za vrijeme bijega, a dvojica su se utopila. Dvojica uhvaćenih su kasnije pogubljena u Državnom zatvoru Kalifornija. Službeno, niko nikada nije uspio pobjeći iz Alkatraza, iako su petorica još na listi "izgubljenih", pod pretpostavkom utapanja.</p><h2>Najpoznatiji bijeg</h2><p>Najpoznatiji pokušaj bijega, prema kojem je snimljen i film s Klintom Istvudom (Clint Eastwood) “Bijeg iz Alkatraza”, desio se 11. juna 1962. godine. Tog dana su Frenk Li Moris (Frank Lee Morris) i braća Džon i Klarens Englin (John i Clarence Anglin) uspjeli pobjeći iz svojih ćelija. Istragom je utvrđeno da su bjegunci napustili svoje ćelije izašavši kroz ventilacijske otvore.&nbsp;</p><p>Nakon bijega zatvorenicima nije bilo traga, a tek poslije nekoliko sedmica, na obali nedaleko od San Franciska pronađeno je mrtvo tijelo za koje se pretpostavljalo da pripada nekom od zatvorenika, ali identifikacija tijela nije bila moguća zbog visokog stepena raspadanja, te su trojica bjegunaca evidentirana kao "nestali".</p><p>Zatvor je prestao s radom manje od godinu nakon "velikog bijega", pod obrazloženjem da je njegovo održavanje preskupo. </p><p>Alkatraz je danas omiljeno turističko odredište u sklopu šireg zaštićenog područja Nacionalnog parka, odjela Golden Gate nacionalnog rekreativnog centra.&nbsp;</p>

Predvidjela budućnost sve do 5079. godine, kada će, prema njenom proročanstvu, doći do smaka svijeta

Preminula Baba Vanga, najpoznatija proročica  

<p>Na današnji dan 1889. godine, rođen je Čarls Derou (Charles Darrow), izumitelj “Monopola”, jedne od najzanimljivijih i najpopularnijih društvenih igara.</p><p>Prva verzija “Monopola” bila je okrugla, a tablu je Derou iscrtao olovkom i tintom. Hotele i kuće napravio je od drveta. Uz igru je dolazilo i uputstvo, te pravila za igranje koja je Derou osmislio. Ta prva verzija je do 1992. godine bila u vlasništvu porodice izumitelja igre Deroua, a zatim je igru "preuzela" porodica preminulog izdavačkog magnata Malcoma Forbesa.</p><p>"Monopol" je inspiriran životom i radom utjecajnog investicionog bankara J.P. Morgana. U prosjeku, “Monopol” se igra 90 minuta, a najduža partija trajala je 70 dana. Igra je prodata u blizu 300 miliona primjeraka širom svijeta, a danas se prodaje u 114 zemalja. Prevedena je na gotovo 470 jezika.</p>

<h2>Preminuo kompozitor Mihael Hajdn</h2><p>Godine 1806., na današnji dan, preminuo je Mihael Hajdn (Michael Haydn), austrijski kompozitor i brat poznatijeg Jozefa Hajdna (Joseph).</p><p>Već kao osmogodišnjak Mihael je pjevao u Bečkoj katedrali, a s 12 godina je bio pomoćni orguljaš. Od 1760. do 1762. djelovao je na dvoru Adama Patačića u Velikom Varadinu (danas Oradea, Rumunija). Nakon toga odlazi u Salzburg, gdje komponira brojna muzičko-scenska djela za pozorište Benediktinskog univerziteta. </p><p>Najvredniji Hajdnov opus je sakralna vokalno-instrumentalna muzika (stotinjak misa i misni stavci). Svjetovnu vokalnu muziku pisao je za muške zborove, te orkestarske kompozicije poput simfonija, serenada, koračnica, menueta, a komponirao je i komornu muziku. Također, autor je instruktivne zbirke od 50 kratkih stavaka za orgulje.</p>

<h2>Umro oskarovac Isak Li Hejs </h2><p> </p><p>Isak Li Hejs mlađi (Isaac Lee Hayes Jr.), američki pjevač, tekstopisac, glumac, kompozitor i producent, dobitnik Oskara, umro je 10. avgusta 2008. godine od posljedica moždanog udara. </p><p>Hejs je bio autor nekih od najvećih hitova soul muzike, a njegova muzika za holivudski film „Shaft“ iz 1971. godine postala je jedna od najprepoznatljivijih i najpopularniji u historiji filma. Svirao je klavir, flautu i saksofon, ali ipak je njegov duboki prepoznatljivi vokal bilo ono po čemu ga svi pamte. </p><p>Okušao se i u glumi, a mlađim generacijama je poznat po posuđivanju glasa Kuhara u popularnoj animiranoj seriji „South Park“, koju je napustio nakon svađe s autorima zbog njihove kritike Scijentološke crkve čiji je Hejs bio član.</p>

Prva verzija „Monopola“ bila je okrugla, a tablu je Derou iscrtao olovkom i tintom

Rođen izumitelj "Monopola" Čarls Derou

<p>Na današnji dan 1963. godine, u Nju Džersiju je rođena Vitni Elizabet Hjuston (Whitney Elizabeth Houston), američka pjevačica i glumica, koja je bila poznata i kao "Glas" ("The Voice") zbog svog moćnog pop-gospel vokala.</p><p>Kako je u njenoj porodici bilo nekoliko poznatih pjevačica, poput njene majke Kisi (Cissy), rođake Dione Varvik (Dionna Warwick) i kume Arete Frenklin (Aretha Franklin), Vitni je počela pjevati s jedanaest godina u dječijem gospel horu. </p><p>U djevojačkim danima je radila i kao model i glumica, a nakon što je, 1985. godine, izdala svoj prvi album, koji je postao najprodavaniji nastupni album neke pjevačice, odmah se vinula u američko estradno nebo. I drugi studijski album “Whitney”, iz 1987., postigao je veliki uspjeh te dospio na prvo mjesto Billboardove ljestvice albuma. </p><h2>Film “Tjelohranitelj” s Kevinom Kostnerom</h2><p>Nakon udaje za pjevača Bobija Brauna (Bobby Brown), Houston se pojavila u svojoj</p><p>prvoj glavnoj ulozi u filmu “Tjelohranitelj”, gdje je nastupila uz tada megapopularnog glumca Kevina Kostnera (Costner). Album s muzikom iz tog filma osvojio je, 1994. godine, Grammyja za album godine te postao najprodavaniji soundtrack svih vremena.  Naslovna pjesma "I Will Always Love You" jedan je od najprodavanijih singlova u svjetskoj muzičkoj historiji.</p><p>Hjuston je snimila i filmove “Waiting to Exhale” (1995.) te “Propovjednikova supruga” (1996.) Nakon izlaska četvrtog studijskog albuma “My Love Is Your Love” (1998.), obnovila je svoj ugovor s izdavačkom kućom “Arista Records” za rekordnih 100 milona dolara. Njen peti studijski album, “Just Whitney”, izašao je 2002. godine.</p><h2>Šest Grammyja</h2><p>Tokom karijere Vitni je osvojila šest nagrada Grammy, izdala sedam studijskih albuma, prodala više od 220 milona CD-ova, singlova i videosnimaka. Imala je čak 11 pjesama na broju jedan Billboardove ljestvice. Časopis “Rolling Stone” ju je svrstao na listu "100 najvećih pjevača svih vremena". </p><p>Vitni je nađena mrtva, 11. februara 2012. godine, u sobi na četvrtom spratu hotela “Beverly Hilton” u Beverli Hilsu, uoči dodjele nagrade Grammy, na kojoj je trebala nastupiti.</p>

<h2>Umro nobelovac Herman Hese</h2><p>Herman Hese (Hesse), nemački pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1946. godine, umro je 9. avgusta 1962., u svojoj 85. godini. Pisao je lirske pjesme, novele i romane. Njegova najpoznatija djela su „Stepski vuk“, „Sidarta“ i „Igra staklenih perli“.</p><p>Poput svojih likova, Hese je u životu imao mnogo problema sa ženama. Njegov prvi brak s Marijom Bernouli (Maria Bernoulli), s kojom je imao troje djece, završio je tragično, tako što je njegova žena mentalno oboljela. Drugi brak s pjevačicom Rut Venger (Ruth Wenger) trajao je veoma kratko, a uglavnom su bili odvojeni jedno od drugog. </p><h2>Emotivne krize izrodile najbolji roman</h2><p>Problemi u privatnom životu uzrokovali su Heseove emotivne krize, pa se povukao u sebe i izbjegavao socijalne kontakte, što je opisao u svom čuvenom i, prema mišljenju mnogih kritičara, najboljem romanu “Stepski vuk”. Ipak, treći brak s Ninon Dolbin Auslender (Ausländer), koju je spomenuo u knjizi “Putovanje na istok”, trajao je do kraja njegovog života. </p><p>U romanu “Igra staklenih perli” jedan od Heseovih likova proglašava svu muziku poslije Johana Sebastijana Baha (Johann Sebastian Bach) vještačkom i lošom, nazivajući Ludviga van Betovena (Beethoven) ekstremnim primjerom lošeg ukusa u muzici. Sve su to, ustvari, bili Heseovi lični stavovi.&nbsp;&nbsp;</p>

<h2>Međunarodni dan autohtonih naroda svijeta</h2><p>Danas se obilježava Međunarodni dan autohtonih naroda svijeta, koji je proglasila Generalna skupština Ujedinjenih nacija u decembru 1994. godine Deklaracijom o pravima autohtonih naroda i međunarodnom pravu o ljudskim pravima. Na današnji dan, 1982. godine, održana je prva sjednica Radne grupe UN-a za prava autohtonog stanovništva, Potkomisije za promociju i zaštitu ljudskih prava, zbog čega je ovaj datum određen kao Dan autohtonih naroda svijeta. </p><p>Autohtoni narodi nastanjuju gotovo četvrtinu ukupne svjetske površine. Procjenjuje se da 370 miliona autohtonih ljudi na svijetu živi u više od 90 zemalja. Oni čine manje od pet posto ukupne svjetske populacije, ali i 15 posto najsiromašnije populacije. Govore većinu svjetskih jezika, 7.000 jezika, i predstavljaju čak 5.000 različitih kultura. U svijetu postoji stotinjak plemena koja nemaju nikakav kontakt s civilizacijom.</p>

Pjesma "I Will Always Love You" jedan je od najprodavanijih singlova u svjetskoj muzičkoj historiji

Rođena američka pjevačica i glumica Vitni Hjuston 

<p>Na današnji dan 1925. godine, u Bosanskom Šamcu je rođen Alija Izetbegović, prvi demokratski izabrani predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Dvije godine nakon Alijinog rođenja, otac Mustafa, trgovac po zanimanju, odlučio se na selidbu u Sarajevo s devetočlanom porodicom.</p><p>Tokom Drugog svjetskog rata Alija se bavio humanitarnim radom, pomažući prognanim civilima u okviru pokreta “Mladi muslimani”, gdje je pokušao pronaći i artikulaciju vlastitih političkih opredjeljenja. Islam, te antifašizam i antikomunizam, određivali su opću orijentaciju ovog pokreta. Međutim, nakon rata, komunistička vlast Jugoslavije je u pokretu vidjela opasnost i već 1946. godine počela su prva hapšenja, kada je i Alija, koji se tada nalazio na odsluženju vojnog roka, dobio tri godine strogog zatvora.</p><h2>Islamska deklaracija</h2><p>Ipak, islam i stanje muslimana u svijetu, a naročito u Jugoslaviji, bili su stalno u centru Izetbegovićeve pažnje, o čemu je pod pseudonimom L.S.B. (sačinjen od početnih slova imena njegovih kćerki i sina) objavio više članaka. </p><p>Tokom 1970-ih godina završio je i objelodanio čuvenu “Islamsku deklaraciju”, koja se odnosila na muslimanski svijet “od Maroka do Indonezije”. “Islamska deklaracija” je izazvala veliku reakciju i protivljenje tadašnjih jugoslavenskih komunističkih vlasti, pa je bila jedan od povoda montiranog političkog procesa naziva „Sarajevski proces“, 1983. godine. Iako optužba nije ponudila nikakve konkretne dokaze, Izetbegović je osuđen na 14 godina zatvora za tzv. islamski fundamentalizam i udruživanje radi rušenja ustavnog poretka. Zajedno s njim osuđeno je još 12 muslimanskih intelektualaca.</p><h2>Izbori 1990. godine</h2><p>Druga Alijina knjiga “Islam između Istoka i Zapada” objavljena je na engleskom jeziku u Americi 1984., a na sh./hs. jeziku u Beogradu 1988., dok je Izetbegović bio u zatvoru. </p><p>U žalbenom postupku, Vrhovni sud RBiH je Alijinu kaznu simbolično smanjio, sa 14 na 12 godina zatvora, a potom je Savezni sud SFRJ presudu preinačio i sveo na “verbalni delikt”, za koji mu je izrekao devet godina zatvora. Uskoro nakon toga, odredba KZ o “verbalnom deliktu” je ukinuta. Izetbegović je odležao pet godina i osam mjeseci zatvorske kazne i izašao na slobodu 25. novembra 1988. godine.</p><p>U maju 1990. godine, s grupom istomišljenika Izetbegović osniva Stranku demokratske akcije (SDA), koja na prvim demokratskim izborima, 18. novembra 1990., odnosi ubjedljivu pobjedu, a Alija biva izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH.</p><h2>Rat u BiH i mir u Dejtonu</h2><p>Tokom četverogodišnje agresije na BiH (1992.-1995.) Izetbegović je kao predsjednik nosio i odgovornost vrhovnog komandanta Armije RBiH. Učestvovao je u mnogim pregovorima o miru, te, uprkos vojnim i političkim pritiscima i embargu na naoružanje, ostao dosljedan principu slobode i opredjeljenju za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. </p><p>Rat u našoj zemlji okončan je usvajanjem “Okvirnog sporazuma za mir u BiH” u Dejtonu (Ohajo, SAD) u novembru 1995. godine, a nakon potpisivanja Sporazuma, Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići.”</p><h2>Povlačenje iz Predsjedništva BiH</h2><p>U februaru 1996. godine, Alija je doživio je infarkt, nakon kojeg se oporavio i nastavio raditi još četiri godine. Godine 2000., 15. oktobra, povukao se iz Predsjedništva BiH i s pozicije predsjednika. </p><p>Sumirajući svoj život, zapisao je: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.“</p><p>Alija Izetbegović je preminuo 19. oktobra 2003. godine, a sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.</p>

<h2>191. godišnjica rođenja Đure Jakšića</h2><p>Đura Jakšić, najveći liričar srpskog romantizma i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka, rođen  je na današnji dan 1832. godine, u Srpskoj Crnji, u Banatu.</p><p>Svoje prve pjesme objavio je u “Serbskom letopisu”, 1853. godine. Uz pisanje, Đura je uporedo i slikao, te jedno vrijeme živio od slikarstva. Stalno je živio u oskudici i teško izdržavao svoju brojnu porodicu. </p><p>Jakšić je bio sklon bohemskom životu, te je, duboko razočaran u ljude i život, utjehu nalazio u svom umjetničkom stvaranju. Bio je stalno u dugovima i otpuštan s poslova, da bi, uz pomoć prijatelja Stojana Novakovića, 1872. godine dobio posao u Državnoj štampariji, na kojem je ostao do smrti.</p><h2>Bolovao od tuberkuloze</h2><p>Usljed teškog života, Đura je obolio od tuberkuloze, 1871. godine. U početku je bolest uspijevao zaliječiti i držati pod kontrolom, da bi kasnije, ipak, uznapredovala, te je preminuo 16. novembra 1878. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.</p><p>Jakšić je pisao i lirsku i epsku poeziju, ali i drame u stihu. Najznačajnije epske pjesme su mu “Bratoubica”, “Nevesta”, “Pivljanina Baja”, “Barjaktarovići”, “Mučenica” i “Pričest”; potom tri drame u stihu: “Seoba Srbalja”, “Jelisaveta” i “Stanoje Glavaš”. </p><p>Najmanje je radio na lirici, ali neke od njegovih pjesama poput “Na Liparu”, “Mila”, “Koga da ljubim”, “Put u Gornjak”, “Kroz ponoć nemu”, spadaju u najbolje stihove srpske poezije.</p>

<h2>Prije 80 godina rođena Esma Redžepova</h2><p>Prije tačno 80 godina, na današnji dan 1943., u Skoplju je rođena Esma Redžepova, Kraljica romske muzike. </p><p>Esmin veliki muzički talent prvi je prepoznao njen brat, te ju je već u njenoj devetoj godini života učlanio u lokalnu romsku muzičku organizaciju. Na prijedlog direktora škole, Esma je 1956. godine pjevala na takmičenju školskih talenata za Radio Skoplje i osvojila prvo mjesto. </p><p>Nakon osnovne i srednje škole, Esma je upisala Muzičku akademiju u Beogradu, koju je napustila poslije druge godine studija, pridruživši se muzičkom ansamblu Steve Teodosievskog. Ansambl Teodosievski je 1961. godine snimio prvu gramofonsku ploču s Esmom Redžepovom. </p><h2>Kraljica romske muzike</h2><p>Esmin muzički put usko je povezan s njenim brakom sa Stevom Teodosievskim, s kojim je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, osnovala muzičku školu za siromašne romske dječake. Tokom života Esma i Stevo su pomogli četrdeset sedam dječaka i jednu djevojčicu, a na svojim koncertima Esma je često prikupljala novčana sredstva za pomoć bolnicama, sirotištima i žrtvama katastrofa, a bila je i počasna predsjednica makedonskog Crvenog krsta. </p><p>Kraljicom romske muzike proglašena je 1976. godine na Prvom festivalu romske muzike i pjesme održanom u Čandrigaru, u Indiji, kada joj je priznanje uručila tadašnja indijska premijerka Indira Gandi (Gandhi).</p><p>U Sjedinjenim Američkim Državama, 2010. godine, Esma je uvrštena među pedeset najboljih vokala svijeta. Dobitnica je brojnih nagrada, dva puta je nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a odlikovana je i jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod.</p><p>Esma Redžepova preminula je nakon kratke i teške bolesti, u sedamdeset trećoj godini života, 11. decembra 2016. godine. Pokopana je na groblju Butel u Skoplju.</p>

“Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život“

Rođen Alija Izetbegović, prvi predsjednik države RBiH 

<p>Na današnji dan 1957. godine, preminuo je američki glumac Oliver Hardi (Hardy) koji je s partnerom Stenom Laurelom (Stenlio i Olio) igrao u više od 100 filmskih komedija. Njihova klasična duo drama počela je u eri nijemih filmova i trajala 25 godina, od 1927. do 1951. </p><p>Oliver Hardi rođen je kao Norvel Hardi u Harlemu, u Džordžiji. Interes za muziku i pozorište iskazao veoma rano, te se pridružio pozorišnoj grupi, a kasnije pobjegao iz internata u blizini Atlante, kako bi pjevao s grupom. </p><p>Svoj prvi film “Nadmudrivanja Tata” (1914) snimio je za Lubin studio. Kako je bio visok 185 centimetara i težak otprilike 135 kilograma, najčešće je dobijao uloge seljaka i zlikovaca. </p><p>Godine 1927., Hardi je počeli snimati sa Stenom Laurelom, a direktor studija Leo MekKeri (McCarey), primijetivši reakciju publike na njih dvojicu, počeo je namjerno da ih spaja, što je dovelo do početka komične serije “Laurel i Hardi” (Stenlio i Olio).</p><h2>Srčani pa moždani udar</h2><p>Serijal njihovih zajedničkih filmova postigao je ogroman uspjeh, a njih dvojica svjetsku slavu. Njihovo posljednje pojavljivanje bilo je u emisiji "Ovo je koncertna dvorana", 1955. godine na BBC televiziji.</p><p>Nakon manjeg srčanog udara 1954. godine, Hardi je pretrpio veliki moždani udar 14. septembra 1956. godine, koji ga je privezao za krevet i onesposobio u govoru narednih nekoliko mjeseci. Pretrpio je još dva moždana udara početkom avgusta 1957. godine te pao u komu iz koje se nikada nije oporavio. </p><p>Hardi je preminuo od cerebralne tromboze u svojoj 65. godini života.&nbsp;</p>

<h2>Rođen slavni maratonac Abebe Bikila</h2><p>Abebe Bikila, etiopski atletičar, dvostruki olimpijski pobjednik u maratonu, rođen je 7. avgusta 1932. godine. Nakon pobjede u maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. postao je nacionalni junak, te ujedno svjetski rekorder u maratonu u vremenu 2 sata, 15 minuta i 16,2 sekunde.</p><p>Drugi put Bikila je trijumfirao na Olimpijadi u Tokiju 1964. godine. Iako je mjesec i po prije Igara imao operaciju slijepog crijeva, ne samo da je ponovo pobijedio, nego je popravio svoj prethodni rekord, odnosno osvojio novi svjetski rekord u vremenu 2 sata, 12 minuta i 11,2 sekunde.</p><p>Bikila je nastupio i na trećim Igrama zaredom, u Meksiku 1968., ali više nije bio u pobjedničkoj formi te je odustao nakon 17 kilometara.</p><h2>Prvu pobjedu istrčao bos</h2><p>Zanimljivo je da je prvu olimpijsku pobjedu u Rimu istrčao bos, jer je tako navikao trčati, ali je, ipak, na sljedećim igrama prihvatio obuću, te je u Tokiju pobijedio trčeći u atletskim sprintericama.</p><p>Tragedija mu se dogodila 1969. godine, kada je doživio saobraćajnu nesreću nakon koje je ostao paraliziran od pojasa nadolje, a nekoliko godina kasnije je od komplikacija uzrokovanih tom povredom i preminuo.</p><p>U Bikilinu čast stadion u Adis Abebi, glavnom gradu Etiopije, nazvan je njegovim imenom.</p>

<h2>Umro nobelovac Rabindranat Tagore</h2><p>Godine 1941., na današnji dan, umro je Rabindranat Tagore, indijski pisac i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913.</p><p>Tagore je odrastao u bogatoj i obrazovanoj bengalskoj porodici, a školovao se i u Engleskoj. Prva djela su mu novele i višnuistička poezija - zbirka “Gitanjali” (u prevodu pjesme darovnice) koju je i komponovao, uvodeći nove stihove i ritam. Poznati engleski pjesnik Jets (Yeats) napisao je predgovor toj knjizi, koja će godinu nakon objavljivanja, 1913., Tagori donijeti Nobelovu nagradu, kao prvom Azijcu. </p><p>Osim književnosti, Tagore se zanimao i za filozofiju, komponovanje, slikarstvo, pedagogiju i prevodilaštvo. U svojim dramama, kao i u pjesništvu, razmatrao je svakidašnje životne teme uz naglašeni simbolizam i alegoričnost, što je i danas svojstveno istočnjačkim piscima. </p><p>U politici je podržavao borbu indijskog narodnog vođe Mahatme Gandija (Gandhi). Kako je mnogo putovao i održavao veze s evropskim intelektualcima, bio je svojevrsni posrednik između Istoka i Zapada, davši velik doprinos evropskom razumijevanju i zanimanju za indijsku kulturu i filozofiju.</p>

Serijal zajedničkih filmova Stenlija i Olija postigao je ogroman uspjeh, a njih dvojica svjetsku slavu

Sten Laurel i Oliver Hardi kao Stenlio i Olio  

Preminuo glumac Oliver Hardi, komični Olio 

<p>Na današnji dan 1932. godine, otvoren je prvi Venecijanski filmski festival, koji je trajao do 21. avgusta.</p><p>Prvi film koji je prikazan na Venecijanskom festivalu bio je “Dr. Jekyll and Mr. Hyde”. Festival je, ustvari, bio zamišljen kao dio 18. Venecijanskog bijenala, ali se danas smatra prvim međunarodnim filmskim festivalom.  </p><p>Na tom prvom festivalu nisu dodijeljene službene nagrade, ali su proglašeni neslužbeni pobjednici u nekoliko kategorija, na osnovu izjašnjavanja publike. </p><p>Naredni Venecijanski festival održan je 1934. godine, nakon čega je postao manifestacija koja se održavala svake godine, osim prekida u Drugom svjetskom ratu.  </p><p>Venecijanski filmski festival (Italian Mostra Internazionale d'Arte Cinematografica di Venezia) ujedno je i najstariji filmski festival na svijetu.</p>

<h2>Rođen A. Fleming, pronalazač penicilina</h2><p>Aleksander Fleming (Alexander Fleming), škotski bakteriolog koji je otkrio penicillin, rođen je na današnji dan 1881. godine.</p><p>Otkrivši antibiotsku supstancu lisozim, Fleming je uspio izolirati antibiotik penicilin iz gljivice Penicillium notatum, za šta je, 1945. godine, dobio  Nobelovu nagradu.</p><p>Flemingova otkrića dogodila su se slučajno. Prvo, lisozim je otkrio 1922. nakon što je kihnuo u inficiranu Petri-zdjelicu. Nekoliko dana kasnije otkrio je da je već raspadnuta bakterija počela nestajati. A kada je, 1928., pregledao laboratoriju, otkrio je čudnu pojavu. Naime, primijetio je gljivičastu koloniju u jednoj od zdjelica punoj bakterije Staphylococcus aureus. Nakon što je pomnije proučio koloniju, otkrio je da su ćelije imale citolizu, odnosno dijeljenje ćelija, čiju je važnost prepoznao. Fleming je potom izdao članak o tom svom pronalasku - penicilinu u “British Journal of Experimental Pathology”, 1929. godine.</p><p>Flemingov pronalazak, odnosno penicilin, usavršili su u djelotvornu formulu naučnici Hauard Volter Flori (Howard Walter Florey) i Ernst Boris Čejn (Chain), te se taj lijek počeo masovno proizvoditi za vrijeme Drugog svjetskog rata.</p>

<h2>Umro čuveni španski slikar Dijego Velaskes</h2><p>Godine 1660., na današnji dan, umro je Dijego Velaskes (Diego Velazquez), španski slikar, koji je bio vodeći umjetnik na dvoru kralja Filipa IV. Slikao je portrete španske kraljevske porodice, značajnih ličnosti iz cijele Evrope, ali i običnog naroda.</p><p>Umjetničku obuku Velaskez je počeo kao talentirani dječak kod slikara Franciska de Herera (Francisco de Herrer), a s 12 godina kod seviljskog slikara Pačekoa (Pacheco). Ranih 1620-ih već je postao poznati slikar u Sevilji, čemu je doprinijela i ženidba s Huanom Pačeko (Juana), kćerkom njegovog učitelja. </p><h2>Dvorski slikar</h2><p>Krajem 1622. godine, nakon smrti Rodriga de Villandranda, omiljenog slikara španskog  kralja Filipa IV,  Velaskez dolazi na dvor, a već u avgustu 1623., kralj Filip IV mu prvi put pozira za portret.  </p><p>Velaskez je često kralja Filipa pratio na njegovim putovanjima, pa je, kada je kralj ušao u Leridu kao osvajač, naslikao slavnu konjaničku sliku na kojoj je kralj Filip prikazan kao veliki vojskovođa ispred svojih trupa. </p><p>Slika jedne od  princeza, Margarite, “Male dvorske dame”, Velaskezovo je remek-djelo, nastalo četiri godine prije njegove smrti. Inače su svi njegovi posljednji portreti, uglavnom kraljeve djece, proglašeni njegovim najboljim djelima. Među tim portretima je i jedini očuvani portret bolešljivog princa Filipa Prospera.&nbsp;</p>

Prvi film koji je prikazan na Venecijanskom festivalu bio je “Dr. Jekyll and Mr. Hyde” 

Crveni tepih Venecijanskog filmskog festivala  

Otvoren prvi Venecijanski filmski festival, najstariji na svijetu  

<p>Himzo Polovina pripada plejadi najistaknutijih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjevača sevdalinki svih vremena, a svojim predanim sakupljanjem sevdalinki, kako bi ih sačuvao od zaborava, ostavio je poseban pečat u bosanskohercegovačkoj tradiciji i kulturi.</p><p>Osim sakupljanja i maestralnih izvedbi sevdalinki, bio je i tekstopisac, kompozitor, pjesnik, ali i ljekar. Među kolegama sevdalijama isticao se, osim senzibilitetom, rafiniranim, sitnim vibratom specifičnih orijentalnih ukrasa. </p><p>Stihovi Šantićeve „Emine“: „Sinoć, kad se vraćah/iz topla hamama,/prođoh pokraj bašče/staroga imama...“ i danas su popularni i pjevani upravo zbog izuzetne vokalne izvedbe najsenzibilnijeg interpretatora sevdalinki Himze Polovine.&nbsp;</p>

<h2>Specijalizirao neuropsihijatriju</h2><p>Uporedo s pjevačkom karijerom Himzo je završio studij medicine, stekavši zvanje doktora - specijaliste neuropsihijatra. Objavio je brojne naučne medicinske radove u stručnim publikacijama. Radio je kao ljekar u Bolnici za mentalnu rehabilitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti. Pacijentima nije prilazio samo kao ljekar, nego kao prijatelj, sin, roditelj, zabavljač, uspješno primjenjujući metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Bio je prvi psihijatar koji je primjenjivao muzikoterapiju u liječenju bolesnika u BiH.</p><p>Rođen je u Mostaru 11. marta 1927. godine, tri godine nakon smrti čuvenog mostarskog pjesnika Alekse Šantića, čije je pjesme („Emina“, "Hasanagin sevdah","Gonđe ružo u zelenom sadu", "Laku noć"...), prema mišljenju mnogih, pjevao najljepše i najemotivnije. </p><h2>Muzički talent naslijedio od oca</h2><p>Himzo je talent za muziku naslijedio od svog oca Mušana, koji je svirao šargiju, a prve pjesme učio je slušajući pjevače iz svog rodnog kraja. </p><p>- Otac je mnogo volio pjesmu, pa bi mene, braću i sestre poredao ispred sebe, a mi bismo mu pjevali uglas. Savjetovao nas je da se uključimo u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo „Itihad“ – govorio je Himzo, prisjećajući se oca i djetinjstva.</p><p>Poslušavši savjet svoga oca, Himzo se učlanio u dramsku sekciji MKD "Itihad", a uoči Drugog svjetskog rata pohađao je časove sviranja na violini kod profesora i maestra violine češkog porijekla Karla Malačeka.</p>

<h2>Pjesmu treba "donijeti"</h2><p>Na nagovor prijatelja, 1953. godine Himzo se prijavljuje na audiciju za pjevače Radio Sarajeva i od tada kreće njegova karijera vrhunskog umjetnika i interpretatora sevdalinki. Ponosno je promovirao svoju Bosnu i Hercegovinu i našu najljepšu baštinu – sevdalinku, pjevajući je širom svijeta. </p><p>- Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom „geologijom“ ili takvom „anatomijom“, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti" – kazivao je o svojoj ljubavi prema sevdalinci Himzo.</p><h2>Opjevao bh. gradove</h2><p>Još jedna karakteristika ovog doajena sevdaha jeste da je pjevao o gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine: lijepom gradu Višegradu, postanku Banje Luke, Saraj Bosni - Sarajevu divnom mjestu, Tuzli koju je opasala guja, hairima Mehmed-paše Sokolovića...</p><p>Himzine ploče i kasete prodavane su u milionskim tiražima, a vrlo rado se odazivao i nastupao na humanitarnim koncertima, po bolnicama, domovima penzionera, domovima za napuštenu djecu... Bio je i srcem i svojim ljekarskim pozivom veliki humanist. </p><h2>Šeretski duh</h2><p>Polovina je bio oženjen Fikretom Medošević, s kojom je dobio kćerku Rubinu i sina Edmira. Fikreta je bila po struci ekonomistica i radila je u Zavodu za planiranje pri Izvršnom vijeću BiH, a preminula je u 83. godini, o oktobru 2018. Ponosila se svojim suprugom i njegovim djelom.</p><p>- Himzo je volio muziku, sve, od seljačkih gangi do Šopena, a posebno je volio onu narodnu, izvornu muziku svih naroda svijeta. Osim muzike, volio je i svoju struku, medicinu i bio je vrlo uspješan kao neuropsihijatar. Imao je mnogo naučnih radova, koji su skoro uvijek bili protkani muzikom – govorila je Fikreta.</p><p>Himzo Polovina je bio veliki čovjek, umjetnik i intelektualac, koji je svojim blagim pogledom i milozvučnim glasom smirivao i najnervoznije ljude. A u njemu se krio i šeretski duh, pa bi svojim pacijentima pričao viceve i pjevao vesele pjesme, koje tješe i liječe dušu.</p><h2>Srčani udar</h2><p>Oživio je tada zaboravljene sevdalinke, među kojima: "Čudna jada od Mostara grada", "Vino piju age Sarajlije", "Oj, devojko, džidžo moja", "Stade se cvijeće rosom kititi", "Mila majko, šalji me na vodu", "Na prijestolju sjedi sultan", "Ja zagrizoh šareniku jabuku", "Oj, devojko Anadolko", "Magla pala od pola Saraj'va", "Okladi se momče i devojče", "Omere, prvo gledanje", "Ali-paša na Hercegovini", "Nema ljepše cure od malene Đule", "Prošetala Suljagina Fata", "Čije je ono djevojče"...</p><p>Nakon svog posljednjeg koncerta preminuo je u Plavu (Crna Gora), 5. augusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara.</p><p>Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.</p><h2>Pjesma o Emini</h2><p>Pjevačica sevdalinki iz Himzinog rodnog kraja Sevda Katica, koja je bila njegov uzor, na vijest o Emininoj smrti otpjevala je stihove: "Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini nikad umrijet' neće". Te stihove Himzo je dodao kao posljednju strofu Šantićeve „Emine“.</p><p><br></p>

Otišao je uz stihove sevdalinke „Emina“ na svom posljednjem koncertu u Plavu, u pedeset devetoj godini

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave


<p>Na današnji dan 1995. godine, poginuo je heroj odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992-1995. Izet Nanić, slavni komandant 505. Bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH.</p><p>Izet Nanić rođen je u Bužimu, od majke Rasime i oca Ibrahima, kao drugi od sedam sinova. Nakon osnovne škole, koju je pohađao u rodnom Bužimu, u Zagrebu je upisao srednju vojnu školu, a potom Vojnu akademiju u Beogradu, gdje je proveo dvije godine, te jednu godinu u Sarajevu. Vojnu akademiju završio je u Zagrebu 1987. godine.</p><h2>Formirao Štab TO Bužim</h2><p>U bivšoj JNA, kao poručnik RV PVO službovao je u Kragujevcu, a poslije četiri godine, zbog velikosrpske politike, napustio je JNA, početkom 1992. godine. Nakon napuštanja JNA vratio se s porodicom u Bužim, aktivno učestvujući u organizaciji odbrane i formiranju prvih bosanskohercegovačkih odbrambenih vojnih jedinica. Formira Štab TO, a 1. avgusta 1992. godine biva postavljen na dužnost komandanta Štaba TO Bužim. </p><p>Polovinom avgusta 1992. godine Nanić osniva 105. Bužimsku udarnu krajišku brigadu, te formira specijalne jedinice ČSN-BSN «Hamza» i DIV «Gazije» 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.</p><h2>Zlatni ljiljan</h2><p>Gotovo sve vojne operacije kojima je Nanić rukovodio, poput Ćorkovače, Munje 93’, Breze 94’, uspješno su završene. U vrijeme međubošnjačkog sukoba u Krajini, Izet je pokazao dosljednost i patriotizam, suprotstavivši se formiranju paradržavne tvorevine AP Zapadna Bosna.</p><p>U jednoj od bitaka na području Velike Kladuše (rejon Kapana), 18. juna 1994. godine, bio je ranjen. Više puta je pohvaljivan i nagrađivan od komandanta Petog korpusa Atifa Dudakovića, ali i komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine Rasima Delića. Za svoje herojstvo i uspješne vojne operacije, 14. augusta 1994. godine, odlikovan je najvećim bh. ratnim priznanjem, ordenom “Zlatni ljiljan”.</p><h2>Pogibija</h2><p>Kad je hrvatska vojska pokrenula operaciju „Oluja“, jedinice 5. korpusa ARBiH započele su akcije oslobađanja teritorija s ciljem spajanja s jedinicama HV-a. U okviru te akcije, na današnji dan, 5. augusta 1995. godine, jedinice 5. korpusa, predvođene komandantom Nanićem, krenule su u proboj s Ćorkovače u smjeru Dvora na Uni. U toj bici komandant Nanić je ubijen u neprijateljskoj zasjedi VRS. U popodnevnim satima istog dana bosanske i hrvatske snage spojile su se kod Tržačkih Raštela, čime je izvršena i deblokada Unsko-sanskog kantona (u okruženju je bio više od 1.200 dana). Taj historijski uspjeh u Bužimu se nije slavio, jer nikome nije bilo do veselja zbog pogibije komandanta Nanića.</p><p>Izetu Naniću posthumno je dodijeljeno priznanje "Orden heroja oslobodilačkog rata" 1998. godine i unaprijeđen je u čin brigadnog generala.</p><p>Iza Izeta su ostali supruga Sefija, kćerka Izeta (1988.), te sinovi Nevzet (1991.) i Ibrahim (1993.).</p>

U avgustu 1994. godine, odlikovan je najvećim bh. ratnim priznanjem, ordenom “Zlatni ljiljan”

General Izet Nanić: 28. godišnjica pogibije slavnog komandanta 

<p>Na današnji dan 1962. godine, u svom domu u Brentvudu, u Los Anđelesu, najljepša američka i svjetska glumica svih vremena Merilin Monro (Marilyn Monroe) izvršila je samoubistvo.</p><p>Njen posljednji poznati javni nastup bio je u maju 1962., na televizijskoj rođendanskoj proslavi tadašnjeg predsjednika SAD Džona F. Kenedija (John Kennedy), kada je pjevala pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“.</p><p>Nakon dva mjeseca, 5. avgusta 1962., spremačica ju je našla mrtvu u njenom domu u Brentvudu, u Los Anđelesu. Zvanično je objavljeno da je uzrok smrti bilo predoziranje tabletama za spavanje. Postojale su i teorije zavjere o tome kako su za njenu smrt odgovorni Kenedijevi, braća Džon i Robert.</p><p>Džejn Karmen (Jeanne Carmen), koja je tvrdila da je bila Merilina prijateljica, izjavila da je Monro hodala s obojicom, te kako vjeruje da je jedan od njih dvojice odgovoran za njenu smrt. Novinar Entoni Samers (Anthony Summers) i drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to, kao i drugi dokazi, indicira moguću upetljanost CIA-e, FBI-a i mafije. Život Merilin Monro ne prestaje fascinirati i intrigirati svjetsku javnost ni 61 godinu nakon njene smrti.</p><h2>Teško djetinjstvo</h2><p>Merilin Monro je rođena 1. juna 1926. godine u Los Anđelesu kao Norma Džin Mortenson (Jean). Kako je njena majka Gledis (Gladys) bila psihički bolesnik, Norma je djetinjstvo provela po sirotištima i udomiteljskim porodicama. Prijateljica Normine majke Grejs (Grace), koja je jedno vrijeme bila Normina skrbnica, kako bi je se riješila, udala je Normu za Džejmsa Dogertija (James Dougherty) samo dvije sedmice nakon što je Norma navršila 16 godina.</p><p>Dok je još trajao Drugi svjetski rat, Norma je počela karijeru modela za modnu kuću „The Blue Book“, te se ubrzo, kao jedan od najuspješnijih modela agencije, pojavila na desecima naslovnica raznih časopisa. Godine 1946., primijetio ju je lovac na talente Ben Lajon (Lyon) i dogovorio joj audiciju u „20th Century Foxu“. Tada potpisuje prvi filmski ugovor i uzima umjetničko ime Merilin, te majčino djevojačko prezime Monro.</p><h2>Slike u prvom broju “Playboya”</h2><p>Prva njena glavna uloga bila je u filmu „Niagara“, 1953., koja joj je donijela veliku popularnost i učinila je jednom od najtraženijih holivudskih glumica. Ali, u to vrijeme počele su kružiti fotografije gole Merilin, koje je snimio fotograf Tom Kili (Kelley) kad je ona tražila posao. Slike je kupio Hju (Hugh) Hefner, pa se u decembru 1953. pojavila u prvom izdanju „Playboya“. Monro je zbog produkcije morala javno potvrditi da je na slikama zaista ona, a i danas se citira njen odgovor na novinarsko pitanje šta nosi u krevetu, kada je rekla: "Chanel No. 5".</p><p>S drugim suprugom, tadašnjom američkom bejzbol zvijezdom Džoom Dimađom (Joe DiMaggio) Merilin se vjenčala u januaru 1954. Džo je često pravio Merilin ljubomorne scene, a kulminacija je bila kada je ona, u septembru 1954., snimala kultnu scenu u kojoj joj vjetar diže haljinu za film „Sedam godina vjernosti“ u njujorškom pozorištu Trans-Lux. Nakon toga Merilin je zatražila razvod zbog mentalnog nasilja.</p><p>Treći put se udala za dramatičara Artura Milera (Arthur Miller), u junu 1956. Milerov scenarij za film „Neprilagođene“, priča o očajnom razvodu, trebao je biti njegov dar Merilin za Valentinovo, ali u vrijeme kada je snimanje počelo, 1960., njihov brak je već bio pred raspadom, a razvod je uslijedio u januaru 1961. godine.</p><h2>Vlastita produkcija</h2><p>Ulogama u filmovima „Muškarci više vole plavuše“ i „Kako se udati za milionera“ postala je jedna od najvećih svjetskih filmskih zvijezda. Ali nije bila zadovoljna imidžom glupe plavuše i više nije željela takve uloge, pa je poslije snimanja filma „Sedam godina vjernosti“, početkom 1955., raskinula ugovor s „Foxom“ i upisala studij glume u Njujorku.</p><p>Svojom upornošću Merilin je uspjela isposlovati novi ugovor s „Foxom“, uz klauzulu da može nastupati i u projektima drugih studija, te se vratila u Holivud. Prvi film pod novim ugovorom bio je „Autobuska stanica“, koji je bio nominovan za Zlatni globus, a kritičari su hvalili njenu glumu.</p><p>Monro potom osniva vlastitu produkcijsku kompaniju s prijateljem i fotografom Miltonom H. Grinom (Green) – „Marilyn Monroe Productions“. Godine 1957., njena produkcija objavljuje prvi i posljednji film „Princ i plesačica“.</p><p>Nakon tog produkcijskog izleta Merilin snima film „Neki to vole vruće“, 1959. godine, vrhunsku komediju u kojoj je glumila s Tonijem Kertisom (Tony Curtis) i Džekom Lemonom (Jack Lemmon). „Neki to vole vruće“ smatra se jednim od najboljih filmova ikad snimljenih, a najboljim u karijeri Merilin Monro, koja je, zahvaljujući njemu, dobila Zlatni globus kao najbolja glumica u mjuziklu ili komediji.</p>

<h2>Umro Fridrih Engels</h2><p>Godine 1895., na današnji dan, umro je Fridrih Engels (Friedrich Engels), njemački sociolog, filozof i revolucionar. Engels je najpoznatiji po knjizi “Komunistički manifest” koju je napisao zajedno s Karlom Marksom (Marx). </p><p>Čuveni njemački sociolog, filozof i revolucionar rođen je 28. novembra 1820. u mjestu Barmen kod Kelna, gdje je završio gimnaziju nakon koje odlazi u Bremen, 1838. godine, posvetivši se trgovini. Oduševljen humanističkim i slobodarskim idejama u Njemačkoj, počinje da štampa prve pjesme, feljtone i kritičke prikaze o raznim njemačkim piscima u hamburškom časopisu “Telegraph”, pod pseudonimom “Friedrich Oswald”.</p><p>Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj, gdje je jedno vrijeme radio u firmi “Erment and Engels”. Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno s Karlom Marksom učestvuje u osnivanju lista "Nove rajnske novine". </p><p>Engels je pomagao Marksu finansijski, ali i prevodilački, jer je početkom 1850-ih Marks slabo vladao engelskim jezikom, pa je Engels za njega pisao članke za časopis "New York Tribune", a kasnije (1857.-1858.) pomagao mu je i u saradnji u jednoj američkoj enciklopediji. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.</p><p>Krajem 1870. godine, Engels se skroz preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. Nakon Marksove smrti, 1883. godine, Engels je radio na izdanju drugog i trećeg dijela “Kapitala”.&nbsp;</p>

<h2>Preminuo holivudski glumac Ričard Barton</h2><p>Ričard Barton (Richard Burton), holivudski glumac britanskog porijekla, preminuo je 5. avgusta  1984. godine. Bio je jedan od najplaćenijih holivudskih glumaca svih vremena, koji je stalno šokirao javnost svojim burnim ljubavnim životom. </p><p>Barton je rođen 10. novembra 1925. godine. Iako je tokom karijere primio brojne prestižne nagrade, nikada nije dobio Oskara, a bio je nominovan čak sedam puta. Na prostorima naše regije Barton je najpoznatiji po tome što je, 1973., u filmu Stipe Delića “Sutjeska” glumio Josipa Broza Tita. </p><p>Ženio se pet puta, a od toga dva puta s kolegicom i jednom od najljepših holivudskih glumica svih vremena Elizabet Tejlor (Elizabeth Taylor) s kojom se upoznao na snimanju filma „Kleopatra”, gdje je ona tumačila ulogu egipatske kraljice, a on Marka Antonija.</p><p>Posthumno je dobio zvijezdu na Bulevaru slavnih u Los Anđelesu, koja je postavljena odmah pored zvijezde Elizabet Tejlor, njegove najveće ljubavi.</p>

Na rođendanskoj proslavi predsjednika SAD Džona Kenedija pjevala je pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“, što je bio njen posljednji javni nastup

Merilin Monro, najljepša glumica svih vremena, izvršila samoubistvo

<p>Na današnji dan 1875. godine, u Kopenhagenu je preminuo najpoznatiji pisac bajki danski književnik Hans Kristijan Andersen (Christian).</p><p>I danas djeca uživaju slušajući, čitajući, a i gledajući najljepše bajke svijeta poput "Snježne kraljice", "Ružnog pačeta", "Male sirene", “Princeza na zrnu graška”, "Djevojčice sa šibicama", “Carevog novog odijela”, “Olovnog vojnika” … za šta je zaslužan Andersen. Osim toga, smatra se tvorcem danske realističke proze.&nbsp;</p><p>Andersenova djela prevedena su na više od 150 jezika i štampana u milionima primjeraka širom svijeta. Također, bila su inspiracija za stvaranje mnogih pozorišnih komada, baletnih predstava, filmova, skulptura (kip Male sirene u Kopenhagenu) i slika.&nbsp;</p>

<h2>Putovanja i bajke  </h2><p>U početku je Andersen pisao prozna i pjesnička djela, a kasnije počinje svoja čuvena putovanja, najprije po domovini, a onda i izvan, po gotovo svim evropskim državama, ali i po Aziji i Africi, sve vrijeme stvarajući nova djela. </p><p>Postao je poznat s romanom “Improvizator” iz 1835., koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju, a publikacijom “Slikovnica bez slika” postiže ogroman uspjeh. </p><p>Također 1835., objavljuje prva dva dijela svojih “Bajki”, koje svoju konačnu verziju dobivaju 1837. godine.</p><p>Iako motivi i osnovne teme Andersenovih bajki potječu iz folklorne književnosti, poput priča o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, princezama i životinjama, njihov izraz, ali i unutrašnji razvoj, njegova je originalna tvorevina.</p>

<h2>Umro Ivan Mažuranić, hrvatski ban i pjesnik</h2><p>Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezičar i političar, umro je na današnji dan 1890. godine u Zagrebu. Bio je hrvatski ban od 1873. do 1880. godine, poznat po nadimku ban pučanin. </p><p>Rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine, u bogatoj porodici. Nakon osnovne škole, koju je završio u rodnom Novom Vinodolskom, upisao je gimnaziju u Rijeci, gdje je naučio italijanski, njemački i mađarski jezik. </p><p>Studirao je filozofiju i pravo u Zagrebu i mađarskom Sambotelu. Po završetku studija prava radio je kao advokatski pripravnik, te kao gimnazijski učitelj u Zagrebu, a potom se preselio u Karlovac, gdje je otvorio advokatsku kancelariju. </p><p>Prve stihove Mažuranić je napisao kao 16-godišnji đak riječke gimnazije u pjesmi "Pisma od Vinodolca školana". Iako je napisao mnogo djela, najpoznatiji je po spjevu “Smrt Smail-age Čengića” koji je prvi put objavljen u časopisu “Iskra”, 1846. godine. U spjevu jeste opjevao stvarni događaj, ali ga je, ne držeći se svih historijskih činjenica, pjesnički toliko preradio i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijelog balkanskog preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde. Djelo “Smrt Smail-age Čengića” prevedeno je na brojne svjetske jezike.</p><h2>Politika i banovanje</h2><p>Na poziv hrvatskog bana Josipa Jelačića, 1848. godine, Mažuranić je pristupio novoosnovanom Banskom vijeću nakon čega je izabran za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru.</p><p>Od 3. marta 1858. do kraja 1872. godine, Mažuranić je bio predsjednik Matice ilirske. Godine 1862., pokrenuo je osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio vođa, oslanjajući se na Beč, što ga je dovelo do titule bana. Za predsjednika Hrvatskog sabora izabran je 19. januara 1872. godine, a kao hrvatski ban mandat je započeo 20. septembra 1873. godine. Za vrijeme svog banovanja proveo je brojne reforme kojima je poboljšao hrvatsko pravosuđe, političku upravu i školstvo. </p><p>U februaru 1880. godine, podnio je ostavku na mjesto bana i povukao se iz politike. Ipak, ponovo se aktivira i postaje saborski zastupnik od 1884. do 1887. godine. Nakon tog mandata Mažuranić se potpuno povukao iz politike, a tri godine poslije je preminuo.&nbsp;</p>

I danas djeca uživaju slušajući, čitajući, a i gledajući najljepše bajke svijeta poput "Snježne kraljice", "Ružnog pačeta", "Male sirene"…

Preminuo najpoznatiji pisac bajki H. K. Andersen

<p>Prije 94 godine, 3. avgusta 1929., u Banjoj Luci se rodio prof. dr. Muhamed Filipović Tunjo, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca svih vremena, čovjek koji je bio riznica znanja i koji je do kraja života, a živio je 91 godinu, svakoga impresionirao svojim briljantnim umom. </p><p>Cijeli svoj život Filipović je posvetio očuvanju Bosne i Hercegovine i njenog naroda i jedan je od malobrojnih koji su tako snažno obilježili javni i intelektualni život Bosne i Hercegovine i ostavili toliko velik i bogat književni opus. </p><p>Objavio je 14 knjiga od kojih je najpoznatija „Lenjin – monografija njegove misli“, koja je prevedena na danski, švedski, francuski, slovački, italijanski i kineski jezik. </p><p>- Treba vršiti svoju funkciju u društvu. Raditi, stvarati i pisati. Učiti ljude i učiti od ljudi. To je ono što je neophodno da bi se živio život dostojan čovjeka – riječi su profesora Filipovića, koje su bile njegov životni moto.</p>

<h2>Nadimak Tunjo</h2><p>Muhamed je bio treće i jedino preživjelo dijete u porodici Sulejman-bega i Đul-hanume Filipović, a ime je dobio po svom najstarijem amidži. Nosio je prezime Filipović ne samo po ocu, nego i po majci, koja je, također, bila iz roda krajiških Filipovića. Već kao jednogodišnji dječak dobio je nadimak Tunjo, a dala mu ga je dadilja Olga Puljić prema prvoj riječi koju je izgovorio: „tunj, tunj“, jer je najviše volio porodična okupljanja ispod tunjinog drveta, gdje je njegov otac Sulejman-beg Filipović s članovima porodice običavao ispijati jutarnju i popodnevnu kafu.</p><p>Osnovnu školu i gimnaziju Muhamed je završio u rodnoj Banjoj Luci. Filozofiju, prirodne nauke i historiju studirao je u Beogradu i Zagrebu, a diplomirao je 1952. godine. Doktorirao je 1960. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1961. je izabran za docenta. Godine 1967., postaje vanredni, a 1971. redovni profesor za predmete Logika s metodologijom i Metodologija naučnog rada na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. </p><p>Od 1978. godine bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, a obavljao je funkcije potpredsjednika ANUBiH od 1999. do 2008. godine i direktora Centra za leksikologiju i leksikografiju ANUBiH. Bio je i član P.E.N. Centra u BiH, te predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). </p><p>Filipović je bio gostujući predavač na univerzitetima u Americi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Švicarskoj.&nbsp;</p>

<h2>Bosanski duh</h2><p>U svojoj dugogodišnjoj akademskoj karijeri Filipović je inicirao brojne javne rasprave, polemike i pitanja koja su pokrenula veoma značajne procese u političkom, obrazovnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine. Autor i koautor je više od 50 monografija, 160 članaka u naučnim časopisima, više stotina članaka u dnevnim i sedmičnim novinama, koji su doprinijeli shvatanju, ali i kreiranju društvene svakodnevice u Bosni i Hercegovini. </p><p>Među knjigama koje je objavio, osim najprevođenije „Lenjin – monografija njegove misli“, izdvaja se njegovo životno djelo „Roman jedne biografije“. U prvom dijelu ovog dvotomnog romana, koji se odnosi na period od 1929. do 1989. godine, sažeta je jedna ljudska sudbina i specifična biografija Čovjeka s velikim Č.</p><p>Napisao je veliki broj monografija iz logike, historije filozofije, historije kulturnog života Bosne i Hercegovine, estetike i politike. Bavio se i književnom kritikom i esejistikom, ali i leksikografijom. Autor je eseja „Bosanski duh u književnosti – šta je to“, koji je objavljen 1967. godine u časopisu „Život“ u povodu izdavanja zbirke poezije Mehmedalije Maka Dizdara „Kameni spavač“.</p><p>Godine 1970., dodijeljena mu je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, a od 1975. do 1982. bio je urednik redakcije „Enciklopedije za Bosnu i Hercegovinu“.</p><h2>Današnja vlast</h2><p>Filipović je bio jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), ali ju je, zbog razmimoilaženja u nekim stavovima, već 1990. napustio i s Adilom Zulfikarpašićem osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO). Tokom agresije na BiH, 1992.-1995., bio je ambasador Republike Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji. </p><p>Vodio je stalne bitke na političkoj i akademskoj sceni Jugoslavije, ali i nakon njenog raspada, u državi Bosni i Hercegovini, braneći duh Bosne, bosanski jezik i kulturu, o čemu je mnogo i pisao. Smatrao je da je jedinstvena BiH neupitna i osnovna tačka s koje se mora polaziti, te da sva druga rješenja moraju biti u skladu s očuvanjem te jedinstvenosti.</p><p>O i danas aktuelnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini napisao je brojne kolumne, analizirao, dijagnosticirao probleme i davao rješenja. Smatrao je da BiH treba nove politike, da se zatvori knjiga historije i dovedu na vlast novi ljudi.</p><p>- Sve se o današnjoj politici zna – i da je vode manekeni, da vlast laže, da zloupotrebljava pozicije, da je ne zanima narod i njegova volja, da je našla načina da falsificira svaku narodnu volju i da se toliko razgoropadila, kako se vidi iz ponašanja najviše predstavnika te politike, da je spremna na svaku zloupotrebu svoje pozicije i institucije kojom upravlja. Vrše se ucjene svih vrsta, skrivaju bitne informacije i sve se knjiži na povjerenju i na dug koji on mora plaćati – govorio je naš akademik. </p><p>Akademik Filipović je i svojim radom i djelima, koja nam je ostavio u amanet, obilježio 20. i 21. vijek. Pokazao je i učio nas kako se voli svoja zemlja i svoj narod o kojem je uvijek govorio uz mnogo emocija. Plemenito srce velikog bosanskohercegovačkog sina, intelektualne gromade stalo je 26. februara 2020. godine, a sahranjen je na sarajevskom groblju Bare.</p><h2>Bošnjacima nije lahko </h2><p>– Za nas Bošnjake, a ja sam to po svojim precima i ocu Sulejman-begu, koji je bio has Bošnjak, nikada od 1832. godine nije više bilo lahko živjeti u Bosni, a ta situacija se pogoršavala kako su se razni režimi nametali našoj zemlji i narodu. Mržnja prema nama koincidirala je sa svojim proizvodom, a to je gubitak osjećanja Bošnjaka za samobitnost i prava kada smo pristali da o tim pitanjima pregovaramo i to pod pritiskom i vodstvom onih koji nam nisu bili prijatelji  – kazivao je profesor Filipović i poručivao svom narodu: "Kada hodate, ne spuštajte glavu, podignite je, jer vi ste tog soja".</p>

Čovjek koji je bio riznica znanja i koji je do kraja života, a živio je 91 godinu, svakoga impresionirao svojim briljantnim umom 

Filipović: Svojim djelima obilježio 20. i 21. vijek 

Prof. dr. Muhamed Filipović: 94. godišnjica rođenja bh. akademika 

<p>Na današnji dan 1832. godine, u Rijeci je rođen Ivan Zajc, kompozitor, dirigent i pedagog, utemeljitelj hrvatske opere i jedan od najznačajnijih muzičara u Hrvatskoj u 19. vijeku.</p><p> </p><p>Jan Nepomuk Zajc (Zaytz), Ivanov otac, bio je Čeh, koji se kao vojni službenik sa suprugom Anom, Ivanovom majkom, doselio u Rijeku, 1830. godine. Kako je bio i muzički obrazovan i talentiran, Ivanov otac se povukao iz vojne službe i zaposlio kao dirigent u Riječkom kazalištu. A napisao je i dvadesetak kompozicija, uglavnom plesnih melodija i koračnica za klavir. Tako je Ivan odrastao u muzičkoj sredini i prve poduke dobio od oca, a zatim od mjesnog učitelja. </p><p>Prvi nastup u javnosti Ivan je imao već kao 15-godišnjak na jednoj dobrotvornoj priredbi u Riječkom kazalištu, kada je na violini, uz pratnju oca, izveo „Rondo“ Jozefa Majsedera (Joseph Mayseder). Godine 1844., komponuje svoje prvo djelo „Ouvertura“, a dvije godine kasnije i prvu operu. </p><p>Kao izuzetno talentiran i s već 20 napisanih kompozicija, Ivan odlazi, 1850. godine, u Milano na konzervatorij, nakon kojeg se vratio u Rijeku i preuzeo očeve dužnosti, jer su mu i otac i majka preminuli dok je bio na završnoj godini studija.</p><h2>Ostavio ogroman opus djela</h2><p>U oktobru 1862. godine, Zajc je otputovao u Beč, gdje je u početku radio kao profesor u Pjevačkom i operskom institutu društva Polyhymnia. Već naredne godine u Beču se izvodi prvo Zajčevo djelo opereta “Momci na brod!”, a tokom njegovog boravka u Beču izvedeno je 11 njegovih djela s blizu 140 izvedbi. </p><p>Krajem 1869. godine, Zajc je imenovan direktorom opere koju je trebalo osnovati, te redovnim učiteljem i direktorom muzičke učionice Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu, zbog čega se s porodicom iz Beča seli u Zagreb početkom 1870. godine. U Zagrebu je nastupao i kao dirigent u pozorištu, koje se tada zvalo Narodno zemaljsko kazalište u Zagrebu. </p><p>U februaru 1895. godine, Zajc je za zasluge na području muzike imenovan vitezom, a 1908. godine je na vlastitu molbu penzioniran. Godine 1912., JAZU ga je imenovala počasnim članom.</p><p>Zajc je preminuo 16. decembra 1914. godine, ostavivši za sobom ogroman opus od gotovo 1200 raznovrsnih djela za orkestar, za komorne sastave, za klavir, zatim 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij “Oče naš”, 50-ak kantata, 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova i 170 solo pjesama.&nbsp;</p>

<h2>U Milanu otvorena operska kuća La Scala</h2><p>U italijanskom gradu Milanu je, na današnji dan 1778. godine, otvorena čuvena operska kuća La Scala, koju je projektovao italijanski arhitekt Đuzepe Pjermarini (Giuseppe Piermarini).</p><p>Jedna od najpoznatijih svjetskih operskih kuća sagrađena je kao zamjena za Teatro Regio Ducale koji je izgorio 25. februara 1776. godine. U La Scali su nastupali najslavniji svjetski operski umjetnici poput Marije Kalas (Callas), Marija del Monaka (Monaco), Renate Tebaldi, Franka Korelija (Franco Corelli), Mirele Freni, Lučana Pavarotija (Luciano Pavarotti) i mnogih drugih.</p><p>Operska sezona u La Scali počinje tradicionalno svake godine 7. decembra, na dan sv. Ambrozija, zaštitnika Milana, a sve predstave se moraju završiti prije ponoći. </p><p>U La Scali je smješten i muzej sa zbirkama slika, skica, kipova, kostima, te drugim stvarima povezanim s historijom ove operske kuće, a poznata je i zbog Akademije za scensku umjetnost koja obrazuje muzičare, tehnički personal i plesače.</p>

<h2>Prije 90 godina umro Dinko Šimunović</h2><p>Dinko Šimunović, hrvatski književnik i učitelj, umro je u Zagrebu na današnji dan 1933. godine.</p><p>Pažnju kritike privukao je svojom pripovijetkom "Mrkodol", 1905. godine, kojom se svrstao u vodeće noveliste hrvatske moderne književnosti.</p><p>U svojoj prozi Dinko je slikovito opisivao život u Dalmatinskoj zagori uz epske i lirske portrete. Mnogi književni kritičari njegove novele proglasili su vrhunskim ostvarenjima hrvatske književnosti, jer je imao poseban talent da spoji narodno i umjetno, što do tada nije uspijevalo piscima prije njega. A zanimljivo je da su u njegovim djelima glavni likovi uglavnom žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd.).</p><p>Najpoznatije Šimunovićeve pripovijetke su “Muljika” (1906.), “Duga” (1907.) i “Alkar” (1908.), a novelističke radove je objedinio u zbirkama "Mrkodol" (1909.), “Đerdan” (1914.) i “Sa Krke i sa Cetine” (1930.). Napisao je i dva romana – “Tuđinac” i “Porodica Vinčić”, a 1918. je odštampao dijelove trećeg nedovršenog romana “Beskućnici”. Posthumno mu je objavljena zbirka “Posmrtne novele” (1936.).&nbsp;</p>

Godine 1895., za zasluge na području muzike imenovan je vitezom

Rođen kompozitor Ivan Zajc, utemeljitelj hrvatske opere 

<p>Na današnji dan 1921. godine, preminuo je slavni italijanski operski pjevač Enriko Karuzo (Enrico Caruso), najveći tenor svog vremena.</p><p>U prvim godinama Karuzove 25-godišnje karijere podržavao ga je i cijenio veliki dirigent milanske La Scale Arturo Toskanini. Pjevao je na svim većim evropskim i američkim operskim pozornicama, a 1904. godine postao je prvi tenor Metropolitan opere u New Yorku, u kojoj je imao 863 nastupa (u Metu i na turneji) prije smrti. </p><p>I smrt ga je gotovo zadesila na sceni. Za vrijeme izvođenja opere "Ljubavni napitak", u decembru 1920. godine, počeo je da krvari. Krvlju je natapao peškir za peškirom, koje su mu dodavali iza scene. Želio je da završi predstavu, ali je morao prekinuti na zahtjev direktora opere. Poslije nekoliko mjeseci je umro, u 48. godini života.</p><h2>Najpoznatija zabavljačka ličnost</h2><p>Karuzo je pjevao i italijanske kancone, a bio je jedan od prvih primjera globalne medijske slavne ličnosti. Karuzovo ime postalo je poznato milionima ljudi širom svijeta putem novina, knjiga, časopisa i nove medijske tehnologije 20. vijeka: kina, telefona i telegrafa.</p><p>U velikoj mjeri zahvaljujući njegovim izuzetno popularnim fonografskim pločama, Karuzo je bio jedna od najpoznatijih zabavljačkih ličnosti svog vremena, a njegova slava traje sve do danas.&nbsp;</p>

<h2>Rođen američki pisac Džejms Boldvin </h2><p>Godine 1924., na današnji dan, rođen je Džejms Boldvin (James Baldwin), afro-američki pisac, najpoznatiji po svom romanu “Idi i reci to na planini”.</p><p>Boldvin nikada nije upoznao svog biološkog oca, pa je odrastao uz očuha Dejvida Boldvina (David) koji nije podržavao njegovo zanimanje za književnost. Sa četrnaest godina Džejms je postao propovjednik u Pentakostalnoj crkvi u Harlemu, a nakon završetka srednje škole u Bronksu preselio se u Grinvič Vilidž, gdje se intenzivnije bavio pisanjem. </p><p>Boldvin je, 1948., otputovao u Francusku, gdje je živio duže vremena u Parizu, a kada se vratio u Ameriku, aktivno se uključio u Pokret za ljudska prava. Učestvovao je 1963. godine u Maršu na Vašington s Martinom Luterom Kingom (Luther).</p><p>Većina Boldvinovih djela obrađuje teme rasizma i seksualnosti u američkom društvu sredinom 20. vijeka. Pisao je i članke i reportaže za mnoge američke časopise, a 1962. godine,  dobio je nagradu “George Polk” za reportažu u “New York Timesu”.</p><p>Godine 1987., Boldvin umire od raka. U njegovu čast, 2005. godine, odštampana je poštanska marka s njegovim likom.</p>

<h2>Umro izumitelj Aleksander Grejam Bel</h2><p>Aleksander Grejam Bel (Alexander Graham Bell), britansko-američki fiziolog i izumitelj škotskog porijekla, umro je 2. avgusta 1922. godine. </p><p>Bel se bavio istraživanjem mehanike govora pa je 1872. osnovao u Bostonu (SAD) školu učiteljâ za gluhonijeme. Od 1873. predavao je na Univerzitetu u Bostonu vokalnu fiziologiju. Kraljevsko društvo iz Londona dodijelilo mu je Albertovu medalju 1902., a Univerzitet u Vurcburgu, u Njemačkoj, počasni doktorat. </p><p>Najznačajniji Belov izum bio je prvi široko upotrebljivi električni telefon koji je pomoću elektromagnetske indukcije prenosio govor. Izumio ga je 1875. godine, a koristi se od 1877. do danas. U početku se Belovim telefonom moglo razgovarati samo na udaljenosti od nekoliko stotina metara.&nbsp;</p>

Rođen Dok Holidej, junak Divljeg Zapada

Rođen Alfred Hičkok, pisac i režiser horora

Umrla Kleopatra, kraljica drevnog Egipta

Preminula Baba Vanga, najpoznatija proročica

Rođen izumitelj "Monopola" Čarls Derou

Rođena američka pjevačica i glumica Vitni Hjuston

Rođen Alija Izetbegović, prvi predsjednik države RBiH

Preminuo glumac Oliver Hardi, komični Olio

Otvoren prvi Venecijanski filmski festival, najstariji na svijetu

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave

General Izet Nanić: 28. godišnjica pogibije slavnog komandanta

Merilin Monro, najljepša glumica svih vremena, izvršila samoubistvo

Preminuo najpoznatiji pisac bajki H. K. Andersen

Prof. dr. Muhamed Filipović: 94. godišnjica rođenja bh. akademika

Rođen kompozitor Ivan Zajc, utemeljitelj hrvatske opere

Preminuo slavni italijanski operski pjevač Enriko Karuzo

Rođen Dok Holidej, junak Divljeg Zapada

Rođen Alfred Hičkok, pisac i režiser horora

Umrla Kleopatra, kraljica drevnog Egipta

Preminula Baba Vanga, najpoznatija proročica

Rođen izumitelj "Monopola" Čarls Derou

Rođena američka pjevačica i glumica Vitni Hjuston

Rođen Alija Izetbegović, prvi predsjednik države RBiH

Preminuo glumac Oliver Hardi, komični Olio

Otvoren prvi Venecijanski filmski festival, najstariji na svijetu

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave

General Izet Nanić: 28. godišnjica pogibije slavnog komandanta

Merilin Monro, najljepša glumica svih vremena, izvršila samoubistvo

Preminuo najpoznatiji pisac bajki H. K. Andersen

Prof. dr. Muhamed Filipović: 94. godišnjica rođenja bh. akademika

Rođen kompozitor Ivan Zajc, utemeljitelj hrvatske opere

Preminuo slavni italijanski operski pjevač Enriko Karuzo