<p>Danas se obilježava Međunarodni dan nedužne djece žrtava agresije s ciljem podsjećanja da mnoga djeca pate zbog različitih oblika zlostavljanja. Također se naglašava važnost zaštite prava djece i međunarodne borbe protiv nasilja nad djecom.</p><p>Nakon ogromnog broja nevinih dječijih žrtava u Palestini i Libanu, Ujedinjene nacije su, 19. avgusta 1983. godine, proglasile 4. juni Međunarodnim danom nedužne djece žrtava nasilja.</p><p>Konvencija o pravima djeteta najvažniji je pravni okvir za zaštitu djece. Ova konvencija ima najveći broj potpisnika od svih ostalih sporazuma o zaštiti ljudskih prava.</p>

<h2>48. rođendan glumačke dive Anđeline Džoli</h2><p>Na današnji dan 1975. godine, u Los Anđelesu je rođena Anđelina Džoli (Angelina Jolie), američka filmska i televizijska glumica, rediteljica, model i ambasador dobre volje Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice. </p><p>Anđelinin otac je bio poznati glumac Džon Vojt (Jon Voight), koji je za ulogu u filmu „Povratak veterana“, 1978. godine, dobio Oskara, a majka Maršelin Bertran (Marcheline Bertrand), bila je manekenka i glumica. </p><p>Prvu filmsku ulogu Anđelina je dobila 1982. godine, u filmu „Lookin to Get Out“, koja nije bila zapažena, ali krajem 90-ih godina 20. vijeka proslavlja se ulogom akcione junakinje Lare Kroft. </p><p>Dobitnica je tri Zlatna globusa i Oskara za najbolju sporednu ulogu.</p><p>Anđelina je, 2001. godine, proglašena UN-ovom ambasadoricom dobre volje pa je često obilazila izbjegličke kampove u kriznim i ratom opustošenim područjima.</p><h2>U zemlji krvi i meda</h2><p>Godine 2006., Anđelina je izabrana za "najzgodnije slavno tijelo" u izboru "E! Television" i najljepšu ženu u izboru časopisa "People".</p><p>S bivšim suprugom, također slavnim glumcem, Bredom Pitom (Brad Pitt) ima troje biološke i troje usvojene djece.</p><p>Godine 2011., snimila je svoj režiserski prvjenac „U zemlji krvi i meda“, prema vlastitom scenariju. Film priča o ratu u Bosni i Hercegovini, a glavne uloge tumače Zana Marjanović, Goran Kostić i Rade Šerbedžija. Naslov filma je igra riječi: turski naziv za med je 'bal', a za krv je 'kan', čime se dobiva riječ 'Balkan'. </p><p>Prema Anđelininoj izjavi, ovim filmom željela je kritizirati međunarodnu zajednicu koja nije na vrijeme intervenirala u sukobu. Prilikom bosanskohercegovačke premijere filma, u februaru 2012., posjetila je Sarajevo i održala press konferenciju.&nbsp;</p>

<h2>Rođen grčki filozof Sokrat, otac etike</h2><p>Prema mnogim historičarima, na današnji dan 470. godine prije nove ere, rođen je jedan od najvećih grčkih filozofa Sokrat, otac i osnivač etike ili moralne filozofije. Sokrat je tvrdio da čovjeka ne određuje samo opažaj, nego prije svega um, osjećaj dužnosti, moral i savjest.</p><p>Za Sokrata je najviša vrlina znanje, zbog čega je pridavao veliki značaj odgajanju mladih. Osim znanja, kao važne vrline isticao je umjerenost, samosavladavanje, usavršavanje i poštivanje zakona.</p><h2>Znam da ništa ne znam</h2><p>Sokratov najveći doprinos zapadnjačkoj misli su njegovi dijalozi, koje je mnogo koristio u istraživanju moralnih koncepata i prvi put su opisani u dijalozima Sokratovog učenika Platona.</p><p>Prema tim opisima, metod vođenja dijaloga ima dvije faze: ironiju, koja dovodi sagovornika do saznanja da ništa ne zna o onom što ga učitelj pita, pa otud i Sokratova poznata rečenica: "Znam da ništa ne znam". Ustvari, Sokrat je tvrdio da je svjesnost neznanja prvi stepen sticanja znanja. </p><p>Druga faza je majeutika ili babička vještina, koja u drugom dijelu razgovora postepeno dovodi sagovornika do saznanja – odnosno do "porađanja istine".</p>

Naglašava važnost zaštite prava djece i međunarodne borbe protiv nasilja nad djecom

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije  

<p>Na današnji dan 1925. godine, u Vlasenici je rođen bh. književnik, novinar i dramatičar Derviš Sušić. Njegov rad velikim dijelom obilježen je i novinarstvom, te društvenom angažiranošću pri institucijama kulture. </p><p>Najplodonosnije godine svoga života Sušić je proveo u Tuzli, gdje je bio upravnik Narodne biblioteke i Regionalnog istorijskog arhiva, ali i dramaturg u Narodnom pozorištu Tuzla. </p><h2>Sa 17 godina u partizane</h2><p>U Tuzli je Derviš završio nižu gimnaziju, a u Sarajevu upisao srednju učiteljsku školu, gdje ga je zatekao Drugi svjetski rat, pa se 1942. godine kao sedamnaestogodišnjak pridružio partizanskim jedinicama, boreći se u Lovćenskom bataljonu Prve proleterske brigade. </p><p>Poslije rata Sušić se zaposlio kao učitelj u Srebrenici i Tuzli, a potom kao novinar lista „Oslobođenje“, koje mu je za izuzetan rad dodijelio prvu Zlatnu značku „Oslobođenja“. Uporedo je radio novinarski posao i za list „Zadrugar“, a zatim postao upravnik Narodne biblioteke u Tuzli, koja je 4. aprila 2002. godine nazvana njegovim imenom: Javna ustanova i narodna biblioteka „Derviš Sušić“.</p><p>Jedno vrijeme Sušić je bio referent za kulturu i narodno prosvjećivanje nakon čega je u Sarajevu obavljao dužnost savjetnika u Centralnom komitetu Saveza komunista BiH. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade, te nagrada ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. </p><h2>Serija "Tale"</h2><p>Prvi čitatelj Sušićevog romana „Uhode“, dok je bio u rukopisu, bio je još jedan bh. velikan, književnik Meša Selimović, koji je napisao recenziju i preporuku za štampanje tog romana.</p><p>Široj publici Sušić je najpoznatiji po kultnoj seriji „Tale“, koja je snimana u Tešnju, u produkciji TV Sarajevo, 1978. godine, a režirao ju je jedan od najboljih  bosanskohercegovačkih režisera Sulejman Kupusović. Serija govori o svakodnevici poštenjačine i šaljivdžije Tala, čovjeka kojeg je pregazio život i koji stalno upada u probleme, a sve se dešava neposredno po završetku Drugog svjetskog rata. </p><h2>Saz i sevdalinka</h2><p>Posljednji Sušićev roman „Čudnovato“ objavljen je dvije godine nakon njegove smrti, 1992., a djelo koje je izazvalo i danas izaziva najviše polemika je „Parergon“, objavljeno 1980. godine. U „Parergonu“, antifašističkoj polemičkoj knjizi, napisanoj kao dodatak, odnosno Bilješka uz roman „Tale“, Sušić je preispitivao ulogu bošnjačkog establišmenta i Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu, govoreći, kako je često isticao, svoju istinu. </p><p>Derviš Sušić bio je omiljen u društvu, ne samo zbog rječitosti i duhovitosti nego što je umio i "kucati" u saz i zapjevati sevdalinku. Preminuo je u Tuzli nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću, 1. septembra 1990., u 65. godini, a sahranjen je u Aleji velikana u Sarajevu.</p>

<h2>Umro Franc Kafka, autor romana „Proces“ </h2><p>Franc Kafka (Franz Kafka), njemački književnik, autor romana „Proces“, književnog remek-djela, umro je na današnji dan 1924. godine, od tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.</p><p>Kafka je jedna od ključnih figura svjetske književnosti 20. vijeka. Pisao je prozu, odnosno pripovijetke poput "Preobražaja", te romane "Proces", "Dvorac" i "Amerika" (1927.), koji se svrstavaju u vrhunska djela moderne književnosti. </p><p>Utjecao je na mnoge svjetske pisce, a koliko je taj utjecaj bio jak i koliko je Kafka bio uvažavan, najbolje govori svima znani epitet „kafkijanski“ koji opisuje tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.</p><h2>Očigledno kriv</h2><p>Njegov najpoznatiji i najutjecajniji roman "Proces", općepriznato remek-djelo, "roman o zakonu", nudi metaforičnu, kritičnu, ali i groteskno-tragičnu sliku birokratiziranog pravosudnog i državnog sistema. U njemu se može prepoznati svaki čovjek koji se, htio-ne htio, bespomoćan našao u besmislenom sporu s bezosjećajnim i bahatim "autoritetima".</p><p>Naime, određene "institucije rade svoj posao" tako da vode postupak protiv glavnog lika ovog romana K.,  jer K. je "očigledno kriv" ili bar "opravdano sumnjiv", samo što nije jasno koliko i zašto.&nbsp;</p>

<h2>7. godišnjica smrti Muhameda Alija</h2><p>Muhamed Ali (Muhammad), rođen kao Kasijus Marselus Klej mlađi (Cassius Marcellus Clay, Jr.), legendarni američki bokser, preminuo je na današnji dan 2016. godine. Prema mnogim ocjenama, bio je najveći bokser teške kategorije u historiji te jedan od najvećih sportista 20. vijeka.</p><p>Ali je počeo karijeru u amaterskom boksu, a nakon osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine u poluteškoj kategoriji, prelazi u profesionalne boksere. </p><h2>Šampionske titule</h2><p>Prvu borbu za šampiona u profesionalnom boksu imao je 1964., kada je pobijedio tada aktuelnog prvaka Sonija (Sonny) Listona, postavši novi svjetski prvak u teškoj kategoriji.</p><p>Nakon osvajanja titule Ali javno prihvata islam, te pod utjecajem grupe Nacija islama, koja je bila simbol borbe crnačkog stanovništva SAD protiv ropstva i ugnjetavanja, uzima ime Cassius X, ali mu vođa grupe daje novo ime - Muhamed Ali.</p><p>Za vrijeme Vijetnamskog rata Ali je odbio regrutaciju, zbog čega je osuđen, a Bokserska federacija mu je zabranila nastupe i oduzela šampionsku titulu, koju je do tada uspješno branio više puta. Prekid službene karijere trajao je skoro tri godine. </p><p>Godine 1970., Ali ponovo dobija licencu za nastupe te se bori za šampionsku titulu protiv Džoa Frejzera (Joe Fraizer) i doživljava jedan od rijetkih poraza u karijeri, ali se Frejzeru odužio u borbi 1974. godine. Ta pobjeda mu je donijela mogućnost novog napada na naslov protiv Džordža Formana (George Foreman), koja je održana 1974. godine u Zairu. Ali je pobijedio te osvojio titulu šampiona drugi put, koju je kasnije uspješno branio ponovo protiv Frejzera, ali i drugih boksera.</p><p>Treći put Ali osvaja titulu šampiona protiv Leona Spinksa 1979. godine, od kojeg ju je i izgubio godinu ranije. </p><h2>Parkinsonova bolest</h2><p>Osim što je bio vrhunski bokser, Muhamed Ali se isticao i brojnim kontroverznim izjava i ponašanjem. Prelazak na islam, poseban način verbalnog i neverbalnog provociranja protivnika prije, za vrijeme i nakon meča, te vješto korištenje medija učinili su Alija prvom i najvećom medijskom sportskom zvijezdom 20. vijeka.</p><p>Nažalost, nakon prestanka karijere obolio je od Parkinsonove bolesti. U karijeri je imao ukupno 61 profesionalni meč, od kojih je pobijedio 56, i to 37 nokautom. Nije imao nijedan neriješen meč, a pet je izgubio.</p><p>Alijeva borba s relativno anonimnim bokserom Čakom Vepnerom (Chuck Wepner), u kojoj je pobijedio u 15. rundi tehničkim nokautom, nadahnula je holivudskog glumca Silvestera Satalonea (Sylvester Stallone) prilikom pisanja scenarija za film "Rocky", koji je kasnije bio nagrađen nagradom Oskar. </p><p>Muhamed Ali izabran je za najboljeg sportistu svih vremena u izboru koji je proveden među novinarima njemačkog časopisa „Bild“ i najvećeg sportistu 20. vijeka prema ispitivanju javnog mnijenja u Italiji.</p>

Široj publici Sušić je najpoznatiji po kultnoj seriji „Tale“, koja je snimana u Tešnju, u produkciji TV Sarajevo, 1978. godine

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

<p>Na današnji dan 1993. godine, Bosna i Hercegovina primljena je u članstvo UNESCO-a. Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) osnovana je 1946. godine, kada je dvadeset zemalja članica – osnivača prihvatilo i ratificiralo Ustav ove organizacije, s namjerom da kreiraju međusobnu interkulturalnu saradnju i kooperaciju.</p><p>Osnovni cilj UNESCO-a je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama u obrazovanju, nauci i kulturi kao metodama pospješivanja univerzalnog poštivanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda. </p><p>Osim toga, uloga UNESCO-a je i da održava listu mjesta svjetske kulturne baštine, koja se smatraju važnim prirodnim ili historijskim znamenitostima ili objektima čije očuvanje je važno za cijelu svjetsku zajednicu. </p><p>Centar za svjetsku baštinu UNESCO-a u Parizu predstavlja sjedište organizacije, koja u cijelom svijetu ima više od 50 kancelarija.&nbsp;</p>

<h2>Rođen Husein Tahmiščić, bh. pjesnik</h2><p>Godine 1931., na današnji dan, u Sarajevu je rođen Husein Tahmiščić, bosanskohercegovački pjesnik, prozni pisac i književni kritičar, koji je svojim djelom i radom obilježio jedan period u kulturnoj historiji naše zemlje.</p><p>Husein Tahmiščić je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a već tokom studija počeo je pisati pjesme, ali i prozna djela. Između ostalih, napisao je: „Na stazama djetinjstva“, „Gdje sad zvoni“, „Sarajevo, mjesto poezije“, „U lijepom krugu“, „Budna vrteška“, „Poziv na putovanje“, „Ljude nisam vidio“, „Sve naše jave“...</p><h2>Sarajevski dani poezije</h2><p>Bio je član Društva pisaca BiH, a zajedno s književnicima Izetom Sarajlićem, Ahmetom Hromadžićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokrenuo je međunarodnu književnu manifestaciju "Sarajevski dani poezije", 1962. godine. </p><p>Tahmiščić je dobitnik mnogih nagrada i priznanja, između ostalih, dva puta Šestoaprilske nagrade Sarajeva (1965. i 1967.) i nagrade Udruženja književnika BiH (1964). </p><p>Djela su mu prevođena na albanski, češki, engleski, makedonski, njemački i turski jezik.</p>

<h2>Otvoren Međunarodni aerodrom Sarajevo</h2><p>Prije 54 godine, 2. juna 1969., svečano je otvoren Aerodrom Sarajevo-Ilidža, kako se tada nazivao današnji Međunarodni aerodrom Sarajevo.</p><p>Za tadašnju Republiku Bosnu i Hercegovinu u sastavu SFR Jugoslavije, otvaranje međunarodnog aerodroma značilo je i otvaranje novih puteva i mogućnosti za razvoj civilne avijacije. U početku je Sarajevski aerodrom bio „feeding airport“, odnosno imao je ulogu aerodroma koji je osiguravao putnike aerodromima u Beogradu i Zagrebu.</p><p>S vremenom je, uz povećanje broja aviona, putnika i letova, prerastao u aerodrom s pravom funkcijom, a kandidiranjem Sarajeva za Zimske olimpijske igre 1984. godine prošireni su mu osnovni kapaciteti: produžena pista, izgrađene nove paralelne rulne staze, novi terminal i objekat Službe kontrole letenja s novim kontrolnim tornjem. Instalirana je kompletna nova rasvjeta piste, prilaza i rulnica, nabavljena R/NAV sredstva, te izgrađena nova zgrada aerodromskog terminala. Terminalna zgrada dobila je sve sadržaje koji su uobičajeni na međunarodnim aerodromima. Tako preuređen Aerodrom Sarajevo se svrstao u najopremljenije aerodrome u jugoistočnoj Evropi u to vrijeme.&nbsp;</p><p></p>

Osnovni cilj UNESCO-a je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama u obrazovanju, nauci i kulturi

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

<p>Na današnji dan 1926. godine, u Los Anđelesu je rođena najljepša američka i svjetska glumica svih vremena Merilin Monro (Marilyn Monroe), kao Norma Džin Mortenson (Jeane), seks-simbol 50-ih i ranih 60-ih godina. </p><p>Kako joj je majka Gledis (Gladys) bila psihički bolesnik, Norma je djetinjstvo provela po sirotištima i udomiteljskim porodicama. Prijateljica Normine majke Grejs (Grace), koja je jedno vrijeme bila Normina skrbnica, kako bi je se riješila, udala je Normu za Džejmsa Dogertija (James Dougherty) samo dvije sedmice nakon što je Norma navršila 16 godina.</p><h2>Uspješna karijera</h2><p>Dok je još trajao Drugi svjetski rat, Norma počinje karijeru modela za modnu kuću „The Blue Book“, te se ubrzo, kao jedan od najuspješnijih modela agencije, pojavljuje na desecima naslovnica raznih časopisa. Godine 1946., primijetio ju je lovac na talente Ben Lajon (Lyon) i dogovorio joj audiciju u „20th Century Foxu“. Tada potpisuje prvi filmski ugovor i uzima umjetničko ime Merilin, te majčino djevojačko prezime Monro.</p><p>Prva njena glavna uloga bila je u filmu „Niagara“, 1953., koji joj je donio veliku popularnost i učinio je jednom od najtraženijih holivudskih glumica. Ali, u to vrijeme počele su kružiti fotografije gole Merilin, koje je snimio fotograf Tom Kili (Kelley) kad je ona tražila posao. Slike je kupio Hju (Hugh) Hefner, pa se u decembru 1953. pojavila u prvom izdanju „Playboya“. Monro je zbog produkcije morala javno potvrditi da je na slikama zaista ona, a i danas se citira njen odgovor na novinarsko pitanje šta nosi u krevetu, kada je rekla: "Chanel No. 5". </p><h2>Bračni brodolomi</h2><p>S drugim suprugom, tadašnjom američkom bejzbol zvijezdom Džoom Dimađom (Joe DiMaggio) Merilin se vjenčala u januaru 1954. Džo je često pravio Merilin ljubomorne scene, a kulminacija je bila kada je ona, u septembru 1954., snimala kultnu scenu u kojoj joj vjetar diže haljinu za film „Sedam godina vjernosti“ u njujorškom pozorištu Trans-Lux. Nakon toga Merilin je zatražila razvod zbog mentalnog nasilja. </p><p>Treći put se udala za dramatičara Artura Milera (Arthur Miller), u junu 1956. Milerov scenarij za film „Neprilagođene“, priča o očajnom razvodu, trebao je biti njegov dar Merilin za Valentinovo, ali u vrijeme kada je snimanje počelo, 1960., njihov brak je već bio pred raspadom, a razvod je uslijedio u januaru 1961. godine.</p><h2>Vlastita produkcija</h2><p>Ulogama u filmovima „Muškarci više vole plavuše“ i „Kako se udati za milionera“ postala je jedna od najvećih svjetskih filmskih zvijezda. Ali nije bila zadovoljna imidžom glupe plavuše i više nije željela takve uloge, pa je poslije snimanja filma „Sedam godina vjernosti“, početkom 1955., raskinula ugovor s „Foxom“ i upisala studij glume u Njujorku.</p><p>Svojom upornošću Merilin je uspjela isposlovati novi ugovor s „Foxom“, uz klauzulu da može nastupati i u projektima drugih studija, te se vratila u Holivud. Prvi film pod novim ugovorom bio je „Autobuska stanica“, koji je bio nominovan za Zlatni globus, a kritičari su hvalili njenu glumu.</p><p>Monro potom osniva vlastitu produkcijsku kompaniju s prijateljem i fotografom Miltonom H. Grinom (Green) – „Marilyn Monroe Productions“. Godine 1957., njena produkcija objavljuje prvi i posljednji film „Princ i plesačica“.</p><p>Nakon tog produkcijskog izleta Merilin snima film „Neki to vole vruće“, 1959. godine, vrhunsku komediju u kojoj je glumila s Tonijem Kertisom (Tony Curtis) i Džekom Lemonom (Jack Lemmon). „Neki to vole vruće“ smatra se jednim od najboljih filmova ikad snimljenih, a najboljim u karijeri Merilin Monro, koja je, zahvaljujući njemu, dobila Zlatni globus kao najbolja glumica u mjuziklu ili komediji.</p><h2>Misteriozna smrt&nbsp;</h2><p>U maju 1962., Merilin je na televizijskoj rođendanskoj proslavi predsjednika SAD Džona F. Kenedija (John Kennedy) pjevala pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“, što je bio njen posljednji poznati javni nastup.</p><p>U njenoj kući u Brentvudu, u Los Anđelesu, 5. avgusta 1962., spremačica ju je našla mrtvu.  Objavljeno je da je uzrok smrti bilo predoziranje tabletama za spavanje. Postojale su i teorije zavjere o tome kako su za njenu smrt odgovorni Kenedijevi, braća Džon i Robert.</p><p>Džejn Karmen (Jeanne Carmen), koja je tvrdila da je bila Merilina prijateljica, izjavila da je Monro hodala s obojicom, te kako vjeruje da je jedan od njih dvojice odgovoran za njenu smrt. Novinar Entoni Samers (Anthony Summers) i drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to, kao i drugi dokazi indiciraju moguću upetljanost CIA-e, FBI-a i mafije. Život Merilin Monro ne prestaje fascinirati i intrigirati svjetsku javnost ni 61 godinu nakon njene smrti.</p>

<h2>Rođen glumac Bekim Fehmiu</h2><p>Bekim Fehmiu, jugoslavenski glumac, rođen je na današnji dan 1936. godine u Sarajevu. Porodica Fehmiu je u Sarajevo došla iz Đakovice, a živjeli su i u Skadru i Prizrenu. </p><p>Uloga Bijelog Bore, odigrana na romskom jeziku, u filmu Saše Petrovića "Skupljači perja" bila je odlučujuća u njegovoj karijeri. Film je na Filmskom festivalu u Kanu nagrađen Zlatnom palmom, a Fehmiu zapažen od stranih režisera, kada počinje dobijati uloge i u međunarodnim filmovima.</p><h2>Zavidna međunarodna karijera</h2><p>Glumio je rame uz rame s brojnim filmskim zvijezdama poput Džona Hjustona (John Huston), Ave Gardner, Šarla Aznavura (Charles Aznavour), Irene Papas, Klaudije Kardinale (Claudia Cardinale), Kendis (Candice) Bergen... Fehmiu je puna dva desetljeća "vladao" evropskim filmom. </p><p>Najbolje uloge odigrao je u filmovima „Specijalno vaspitanje“, „Skupljači perja“, „The Odyssey“, „Black Sunday“, „Hot years“, „The Deserter“ i „Roj“. Posljednja uloga na velikom platnu bila mu je u filmu "Genghis Khan” režisera Kena Anakina, 1992. godine. </p><p>I Bekimova supruga Branka Perić je bila glumica, a imao je dva sina – Uliksa, koji je također glumac, i Hedona. </p><p>Fehmiu je nađen mrtav 15. juna 2010. godine u svom stanu u Beogradu. Prema izvještajima, počinio je samoubistvo hicem iz pištolja.&nbsp;</p>

<h2>Umrla Helen Keler, američka književnica i aktivistica </h2><p>Helen Adams Keler (Keller), američka književnica i aktivistica, umrla je na današnji dan 1968., u 88. godini. Bila je zagovornica prava osoba s invaliditetom, politička aktivistica i predavačica. </p><p>Kao beba Keler je izgubila vid i sluh usljed upale moždane ovojnice, te je uglavnom komunicirala koristeći kućne znakove do sedme godine, kada je upoznala svoju prvu učiteljicu Anu Salivan (Anne Sullivan) koja ju je podučavala Brajevom pismu, učeći je da čita i piše. </p><p>Nakon obrazovanja u specijalističkim i redovnim školama, Keler je pohađala koledž Radcliffe na Univerzitetu Harvard i postala prva gluha i slijepa osoba u SAD koja je stekla diplomu iz umjetnosti. Kasnije je, također na Radcliffeu, odbranila i doktorat iz filozofije. </p><h2>Jedna od 100 najvažnijih osoba 20. vijeka</h2><p>Keler je radila za Američku fondaciju za slijepe (AFB) od 1924. do 1968, te u tom periodu obišla Sjedinjene Države i putovala u 35 zemalja širom svijeta, vodeći kampanje za osobe s invaliditetom, za pravo glasa žena, radnička prava i mir u svijetu. Bila je jedna od osnivača Američke unije za građanske slobode.</p><p>Slijepa i gluhonijema Helen Keler napisala je sedam knjiga i, iako nikada nije čula nikakav zvuk, savladala je nemoć svojih glasnica i progovorila. </p><p>Početkom '60-ih godina povukla se iz javnosti nakon što je pretrpjela moždani udar. Časopis „Time“ proglasio je Keler jednom od 100 najvažnijih osoba 20. vijeka.&nbsp;</p>

Na rođendanskoj proslavi predsjednika SAD Džona Kenedija pjevala je pjesmu „Happy Birthday, Mr. President“, što je bio njen posljednji javni nastup

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

<p>Danas se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na žrtve, civile nesrpske nacionalnosti, ubijene u Prijedoru tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.</p><p>Polaganjem 102 bijele ruže u obliku kruga na glavnom gradskom trgu u Prijedoru, koje predstavljaju čistoću, nevinost i poniznost, svaka s imenom ubijenog prijedorskog djeteta, roditelji i aktivisti će simbolično obilježiti ovaj dan. </p><p>Dan bijelih traka je podsjećanje na prisiljavanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru da svoje kuće, stanove i sebe označe bijelim zastavama i trakama. Postoji i podatak da je 31. maja osnovan logor Omarska.</p><p>U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano gotovo 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je približno 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.</p>

<h2>Svjetski dan borbe protiv pušenja</h2><p>Svjetski dan borbe protiv pušenja također se obilježava danas. Prema mnogim istraživanjima i studijama, potvrđeno je da konzumiranje duhana i duhanskih proizvoda, kao i izlaganje duhanskom dimu, odnosno tzv. pasivno pušenje, uveliko doprinose obolijevanju, invalidnosti i ranijoj smrtnosti ljudi svih starosnih grupa. Od posljedica pušenja svake godine umre više miliona ljudi širom svijeta, pa se pušenje s pravom naziva svjetskim ubicom broj jedan.</p><p>Zbog toga iz Svjetske zdravstvene organizacije apeliraju da se pušenje više ne smatra samo lošom navikom, nego bolešću ovisnosti naziva “sindrom ovisnosti o duhanu”. S tim u vezi, u članu 13. dokumenta Okvirne Konvencije o kontroli duhana sadržana je obaveza zemalja članica i potpisnica ovog dokumenta da uvedu potpune zabrane reklamiranja, promocije i sponzorstva duhanske industrije i njihovih proizvoda. </p><h2>Na snazi zabrana pušenja u Federaciji BiH</h2><p>Nažalost, ova konvencija se poštuje i provodi u malom broju zemalja svijeta, ali se u većini zemalja ulažu veliki napori u jačanju nacionalnih zakonodavstva, kako bi postigli zabranu reklamnih aktivnosti proizvođača duhanskih proizvoda.</p><p>U Federaciji BiH je 28. maja 2023. počela je primjena Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, kojim je propisana zabrana pušenja u svim zatvorenim javnim prostorima, mjestu rada i u javnom prijevozu, kao i u privatnim sredstvima prijevoza u kojima se nalaze maloljetne osobe.</p>

<h2>Rođen glumac i režiser Klint Istvud</h2><p>Slavni američki filmski glumac i režiser Klint Istvud (Clint Eastwood), rođen je 31. maja 1930. godine, tako da danas slavi svoj 93. rođendan. </p><p>Slavu je stekao ulogama „čvrstih momaka“ ili antijunaka u špageti-vesternima Serđa (Sergio) Leonea, a pogotovo ulogom inspektora Harija Kalahana u seriji filmova o Prljavom Hariju režisera Dona Sigela (Siegel). </p><p>Iako je u Holivudu počeo glumiti '50-ih, 1971. godina je bila najznačajnija za Istvuda u glumačkom smislu, kada je režirao i igrao glavnu ulogu u trileru „Jeza u noći“, a potom snimio film „Prljavi Hari/Škorpion“, koji je postigao veliki komercijalni uspjeh. </p><h2>Dva Oskara</h2><p>Lik brutalnog i nemilosrdnog policijskog inspektora „Prljavog“ Harija Kalahana postao je Istvudov alter-ego koji ga je pratio kroz celu glumačku karijeru. Film je imao četiri nastavka.</p><p>Za film „Neoprostivo“, koji je režirao i u kojem je tumačio glavnu ulogu — ostarjelog bivšeg revolveraša, Istvud je osvojio Oskara za najbolji film i najbolju režiju. Drugog Oskara je dobio kasnije, također za najbolju režiju i film „Devojka od milion dolara“.</p><p>Do kraja 2006. godine Istvud je režirao 27 filmova.&nbsp;</p>

<h2>94. godišnjica rođenja glumca Ljube Tadića </h2><p>Na današnji dan 1929. godine, u Uroševcu je rođen srbijanski pozorišni, filmski i televizijski glumac Ljubomir Ljuba Tadić, jedno od najvećih imena srbijanskog i jugoslavenskog glumišta. </p><p>Završio je Glumačku akademiju u Beogradu, nakon koje je bio član Beogradskog dramskog pozorišta, Narodnog pozorišta u Beogradu, Jugoslavenskog dramskog pozorišta i Ateljea 212, te igrao gotovo svim pozorištima u bivšoj Jugoslaviji.  </p><p>U prvoj sezoni Ateljea 212, 1956. godine, igrao je Vladimira u predstavi „Čekajući Godoa“, što je ujedno bilo i prvo igranje Godoa u istočnoj Evropi. Na istoj sceni - Ateljea 212 odglumio je i svoju posljednju pozorišnu ulogu - kralja Lira, nekoliko mjeseci prije smrti.</p><p>Sa svojom trećom ženom Snežanom Nikšić, osnovao je i vodio pozorište „Magaza“, 1983. godine, u Knez Mihailovoj ulici, a s glumcem Radetom Šerbedžijom pokrenuo je privatni teatar Preduzeće za pozorišne poslove (PPP), 1990. godine.</p><p>Tadić je glumio i u brojnim filmovima jugoslavenske, ali i inozemne produkcije. Preminuo je 28. oktobra 2005. godine, a sahranjen je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju.</p>

U znak sjećanja na žrtve, civile nesrpske nacionalnosti, ubijene u Prijedoru tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine

Dan bijelih traka u Prijedoru

<p>Na današnji dan 1951. godine, u Sarajevu je rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda Bosne i Hercegovine i regije. Čola je djetinjstvo proveo na Grbavici, a osim muzike, bio je veoma talentiran za sport, pa je prvo bio golman u juniorima Nogometnog kluba "Željezničar", a potom se bavio atletikom.</p><p>Muzika mu je u početku bila hobi, pa je učio svirati gitaru i pohađao muzičku školu, a nakon prvog nastupa u Baošićima kod Herceg Novog, u Crnoj Gori, priključuje se kao pjevač grupi „ Ambasadori“, 1969. godine. </p><h2>Sinoć nisi bila tu</h2><p>Prvi veliki uspjeh postiže na festivalu „Vaš šlager sezone“ u Sarajevu, 1972. godine, s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu", kada počinje njegova profesionalna solo pjevačka karijeru.</p><p>S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije u Luksemburgu, 1973. godine. Tada s firmom „Warner Brothers“ Čola potpisuje ugovor te snima četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, ali se tu i završava njegova karijera u inozemstvu, jer se nije htio preseliti u Njemačku.</p><h2>Ona spava</h2><p>Nakon pjesme "Ona spava", koja je prodana u 150.000 primjeraka, Čola postaje najveća jugoslavenska pop-zvijezda, a u naredne dvije godine pobjeđuje na brojnim festivalima s pjesmama koje su njegovi najveći hitovi poput "Zelena si rijeka bila", "Zvao sam je Emili", "Ljubav je samo riječ", "April u Beogradu"...</p><p>Prvi studijski album "Ti i ja" objavio je 1975. godine, na kojem se najviše izdvojila pjesma "Loše vino". Na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu, 1977. godine, Čolić je nastupio s pjesmom "Druže Tito, mi ti se kunemo" koja bila tada najprodavaniji singl - više od 300.000 primjeraka.</p><h2>Glavo luda</h2><p>Na sljedećem albumu "Ako priđeš bliže", koji je snimio 1977. u Zagrebu, svaka pjesma postaje hit: "Pjevam danju, pjevam noću", "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje". Potom mu se priključuje plesna grupa "Lokice", na čuvenoj jugoslavenskoj turneji naziva „Putujući zemljotres“, 1978., koja ga je od tada pratila na gotovo svim nastupima.  </p><p>U proljeće 1980. godine, Čolić je objavio album "Zbog tebe" s pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja“, koji je snimljen u Velikoj Britaniji. Naredne godine snima album "Malo pojačaj radio", također u Londonu, u kojem pravi malo zaokret ka rock zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav"... </p><h2>Ti si mi u krvi</h2><p>I naredni album "Šta mi radiš", opet snimljen u Londonu, također donosi nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Na sljedećem albumu "Ti si mi u krvi", 1984. godine, koji je snimio u Beogradu, Čola se okrenuo etno zvuku, posebno u pjesmama "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi".</p><p>Potom, 1988., u Zagrebu snima album "Zdravko Čolić", a kasnije, opet u Beogradu, album "Da ti kažem šta mi je" na kojem se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije".</p><p>Blistava pjevačka karijera potrajala je sve do početka rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, kada se Čola povukao s estradne scene. </p><h2>Okano</h2><p>Poslije sedam godina pauze, Zdravko Čolić izdaje svoj deveti album "Kad bi moja bila" u produkciji Gorana Bregovića, kojim se vraća sceni na velika vrata, a desetim albumom "Okano", objavljenim 2000. godine, s hitovima "Mjerkam, te mjerkam", "Krasiva", "Hotel Balkan", "U boji vina", postiže tiraž više od pola miliona prodanih nosača zvuka. Poslije toga kreće na turneju po većim gradovima regije, koju završava koncertom na Marakani, 30. juna 2001. godine, koji je na stadionu pratilo 80.000 ljudi, a pred malim ekranima direktan prijenos koncerta gledalo više od četiri miliona ljudi. </p><p>Album "Okano" proglašen je albumom 2001. godine u gotovo svim zemljama regije, pjesma "Okano" hitom godine, a Zdravko Čolić ličnošću godine.</p><h2>Mnogo hvala</h2><p>U decembru 2003. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija“, na kojem se s jednim od najboljih spotova izdvojio veliki hit "Mnogo hvala“.</p><p>Nakon toga Čola je snimio još četiri albuma s mnogim hitovima, a i danas, kada je zakoračio u osmu deceniju života, ova živa legenda snima spotove i nastupa na koncertima nesmanjenim tempom, uz gotovo mladalačku energiju. A da je i danas najpopuluraniji pop-pjevač, dokazao je na koncertu u Tuzli, koji je održao prije tri dana u prepunoj dvorani Mejdan.</p>

<h2>Umro bh. književnik Šukrija Pandžo</h2><p>Prije 39 godina, 30. maja 1984., u Sarajevu je preminuo bosanskohercegovački velikan pisane riječi Šukrija Pandžo, u 75. godini. Bio je jedan od najznačajnijih bh. pjesnika i pripovjedača za djecu, čije su pjesme i priče rado čitali i odrasli, kojeg književna kritika svrstava među tri naša najbolja dječija pisca, rame uz rame s Ahmedom Hromadžićem i Brankom Ćopićem. </p><p>Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine u Ulogu kod Kalinovika, gdje je završio osnovno školovanje. Učiteljsku školu završio je u Mostaru, a književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu. Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac, a mnogi ga svrstavaju, osim u dječije, i u zavičajne pisce, jer opisani događaji u njegovim djelima oslikavaju kraj u kojem je rođen i nostalgiju za djetinjstvom. </p><h2>Osnivač emisije „Veselo veče“</h2><p>Godine 1948., Šukrija postaje urednik u Kulturnoj redakciji Radija Sarajevo, gdje je radio do penzioniranja. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče", kao i Udruženja književnika BiH. </p><p>Zbog Šukrijine fenomenalne vještine pripovijedanja života, njegova djela, zastupljena u dvadesetak knjiga raznih antologija i zbornika, pronašla su svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj bogatoj književnoj riznici, poput „Razgovori“ - pjesme za djecu, „Ljudi smo“ - pripovijetke, „Samo još kosovi zvižduću“ - priče za djecu, „Bliže su postale zvijezde“ - pjesme za djecu, „Iznad gore vjetri zbore“ - pjesme za djecu, „Zeleni strah“ - priče za djecu, „Na kraju puta“ – pripovijetke...</p><p>Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH, za zbirku pjesama „Razgovori“ i zbirku priča „Samo još kosovi zvižduću“. Savjet RTV Sarajevo mu je, 10. aprila 1970. godine, dodijelio spomen-plaketu kao priznanje za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna iste godine Josip Broz Tito mu je dodijelio Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.</p>

<h2>Rođen književnik  i političar Vladimir Nazor</h2><p>Vladimir Nazor, hrvatski pjesnik, prozaist i prevoditelj, te političar za vrijeme Jugoslavije, rođen je na današnji dan 1876. u Postiri na otoku Braču. </p><p>Studirao je prirodne nauke, matematiku i fiziku u Gracu i Zagrebu, gdje je diplomirao, 1902. godine. Nakon završenog studija radio je u Hrvatskoj gimnaziji u Zadru, potom u Istri, te u Zagrebu. Godine 1920., dobija funkciju upravitelja Dječijeg doma u Crikvenici, a potom upravitelja Dječijeg doma u Zagrebu, gdje ostaje do penzioniranja, 1933. godine.</p><h2>Književni rad</h2><p>Uporedo s profesorskom karijerom, Nazor je pisao i objavljivao, a njegovo prvo djelo bilo je „Slavenske legende“ (1900.), potom „Knjiga o hrvatskim kraljevima“, kada počinje pisati i „Istarske priče“. </p><p>Godine 1908., objavljuje „Velog Jožu“, djelo po kojem će postati prepoznatljiva Nazorova proza, a zatim knjige „Utva zlatokrila“, „Medvjed Brundo“ i „Stoimena“.</p><h2>Partizani</h2><p>S pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, 1942. godine, odlazi u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London, a Nazor je taj momenat opisao u tekstu „Bijeg iz Zagreba“.</p><p>Nedugo nakon odlaska u partizane Nazor počinje voditi dnevnik „S partizanima“, a poslije Drugoga svjetskog rata objavio je i „Pjesme partizanske“. </p><p>U ratu je Nazor bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata i prvi predsjednik Hrvatskoga sabora. Bio je i akademik HAZU-a i SANU-a. </p><p>Umro je u Zagrebu, 19. juna 1949. godine.&nbsp;&nbsp;</p>

S pjesmom "Gori vatra" pobijedio je na Opatijskom festivalu te predstavljao Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije u Luksemburgu, 1973. godine

Zdravko Čolić na koncertu u Tuzli, 27. maja 2023.   

Rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije

<p>Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a kao sjećanje na datum početka prve mirovne misije UN-a nazvane Primirje, 29. maj 1948., kada je Vijeće sigurnosti UN-a rasporedilo mali broj vojnih posmatrača UN-a na Bliski istok. Ovaj datum se kontinuirano obilježava od 2003., a službeno ga je uspostavila Generalna skupština UN-a 2002. godine.</p><p>Svake godine na današnji dan generalni sekretar UN-a polaganjem vijenca odaje počast svim palim mirovnjacima pod zastavom UN-a za njihovu službu i žrtvu, a uredi Ujedinjenih nacija, uključujući države članice i nevladine organizacije, održavaju različite manifestacije.</p><p>Obilježavanjem ovog značajnog datuma iskazuje se zahvalnosti hrabrim muškarcima i ženama koji su riskirali svoje živote kako bi održali mir u svijetu u proteklih 75 godina. Više od dva miliona uniformiranih i civilnih mirotvoraca UN-a do danas je pomoglo zemljama u prelazu iz rata u mir. Mirovne snage Ujedinjenih nacija za svoj predani rad dobile su Nobelovu nagradu za mir, 1988. godine.</p>

<h2>Rođen Džon Kenedi, 35. predsjednik SAD</h2><p>Na današnji dan 1917. godine, rođen je Džon Ficdžerald Kenedi (John Fitzgerald Kennedy), američki političar i 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.</p><p>Džek (Jack), kako su Amerikanci Džona Kenedija zvali odmilja, bio je najmlađi američki predsjednik, koji je prilikom inauguracije, 20. januara 1961. godine, govorio o potrebi da svi Amerikanci budu aktivni građani: „Ne pitajte šta vaša zemlja može da uradi za vas – pitajte šta vi možete da uradite za svoju zemlju“. </p><h2>Atentat u Dalasu</h2><p>Iako su neki bili sumnjičavi prema Kenedijevom liderstvu, zbog godina i iskustva, njegova harizma i elokvencija donijeli su mu brojne pristalice, a kada je podržao razdvajanje crkve i države, smirio je situaciju među građanstvom, naročito Amerikancima koji su imali antikatoličke stavove. </p><p>Džon Kenedi ubijen je 22. novembra 1963. godine, u atentatu koji je, prema zvaničnoj verziji, počinio bivši marinac Li Harvi Osvald (Lee Harvey Oswald) u Dalasu, prilikom Kenedijeve posjete Teksasu, mada postoje sumnje da je riječ o zavjeri. Mnogi historičari ovaj atentat smatraju ključnim momentom američke historije.</p>

<h2>Umrla slavna glumica Romi Šnajder</h2><p>Jedna od najvećih filmskih zvijezda 20. vijeka Romi Šnajder (Romy Schneider), umrla je na današnji dan 1982. od srčanog udara u 43. godini.</p><p>Slavna glumica rođena je 23. septembra 1938. godine u Beču u glumačkoj porodici, jer su joj i otac Volf Albah-Reti i majka Magda Šnajder bili glumci. Njeno pravo ime bilo je Rozmari Magdalena Albah. Romina glumačka karijera počela je vrlo rano, kad je imala 15 godina, debitiranjem u filmu "Victoria in Dover" koji govori o mladosti britanske kraljice Viktorije, nakon čega je nizala uspjeh za uspjehom.</p><p>Iako je imala veoma uspješnu glumačku karijeru, poznatija je bila po svojim ljubavima i ljubavnim brodolomima. Naime, na snimanju filma "Christine" zaljubila se u fatalnog francuskog glumca Alena (Alain) Delona, a po završetku snimanja preselila se u Pariz s Delonom.</p><h2>Životna tragedija</h2><p>Romi i Alena nazivali su zlatnim parom Evrope, ali je njihov odnos bio turbulentan uz stalne svađe i prekide. Kraj te ljubavi uslijedio je nakon što je Romi saznala da ju je Alen varao s pjevačicom i glumicom Nico, s kojom je dobio sina Kristijana (Christian). U tom teškom periodu nakon raskida s Alenom, Romi je pala u depresiju i čak pokušala da okonča svoj život.</p><p>Ipak, utjehu je našla u novoj ljubavi s njemačkim glumcem Harijem Mejenom (Harry Meyen). Zbog Romi je Mejen ostavio suprugu, glumicu Aneliz Romer, te čim se zvanično razveo, 1966. godine, oženio se s Romi. Iste godine im se rodio sin David. </p><p>Međutim, taj brak nije dugo potrajao, pa se Romi, dvije godine nakon razvoda, 1975., udala za svog sekretara Danijela Bjazinija (Daniel Biasini) s kojim je dobila kćerku Saru, koja je također glumica. Ni s njim Romi nije imala idealan brak, a 1979. godine njen bivši suprug Hari okončao je život, zbog čega je osjećala veliko kajanje. </p><p>Najveća tragedija ju je pogodila kada je njen 15-godišnji sin David poginuo, 1981. godine, pa je utjehu pronalazila u alkoholu. Naredne godine Romi je preminula, a mnogi vjeruju da je umrla od slomljenog srca.&nbsp;</p>

Više od dva miliona uniformiranih i civilnih mirotvoraca UN-a do danas je pomoglo zemljama u prelazu iz rata u mir

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

<p>Na današnji dan 1995. godine poginuo je bh. ljekar i političar dr. Irfan Ljubijankić, kada je helikopter kojim se vraćao iz Bihaća u Zagreb oboren raketom nedaleko od hrvatsko-bosanske granice, kod grada Slunja u Hrvatskoj. </p><p>Dr. Ljubijankić je završio Medicinski fakultet u Beogradu, a postdiplomski studij iz ORL i MFK u Zagrebu. Jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije, a od marta 1994. godine bio je predsjednik Glavnog odbora SDA.</p><p>Vlada Republike BiH, na sjednici održanoj 23. juna 1994., postavila je dr. Ljubijankića za ministra vanjskih poslova RBiH, i tu funkciju je obavljao do svoje smrti.</p><h2>Zlatni ljiljan</h2><p>Zajedno s ministrom Ljubijankićem poginuli su i dr. Izet Muhamedagić, zamjenik državnog ministra pravde, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi RBiH u Zagrebu, major Fadil Pekić, pripadnik MUP-a RBiH i Ljubijankićev pratilac, članovi posade Mirsad Dupanović te Mihail Maksumenko Grigorijevič, kao i pilot N. Dudajev, Ukrajinac, za kojeg se smatra da je poginuo u padu helikoptera, iako njegovo tijelo nikada nije pronađeno.</p><p>Dr. Ljubijankić je posthumno odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihaću nosi njegovo ime.</p>

<h2>Rođen Tomas Mor, irski pjesnik i kompozitor </h2><p>Tomas Mor (Thomas Moore), irski pjesnik i kompozitor, rođen je na današnji dan 1779. godine u Dablinu. Slavu je stekao zbirkom od 130 pjesama „Irske melodije“ koje je i komponovao zajedno s Džonom Stivensonom (John Stevenson). Osim velike popularnosti, njegove pjesme su doprinijele buđenju svijesti o irskom nacionalnom pitanju. </p><p>Njegov prijatelj, čuveni pjesnik lord G. G. Bajron (Byron) povjerio mu je svoje memoare, koje je Mor, nakon piščeve smrti, zajedno s izdavačem Džonom Marejem (John Murray) spalio. Međutim, objavio je „Pisma i dnevnike lorda Bajrona“ (Letters and Journals of Lord Byron, 1830), u kojima je opisao pjesnikov život.</p>

<h2>89. godišnjica rođenja Miće Orlovića</h2><p> </p><p>Miloje Mića Orlović, legendalni novinar i urednik RTS-a, prvi voditelj TV dnevnika u historiji jugoslavenske televizije, rođen je 28. maja 1934. godine.</p><p>Karijeru je počeo kao student na radiju Studentski grad, nastavivši je u Televiziji Beograd, gdje je postao jedan od najpoznatijih voditelja. Profesionalni novinar je bio od 1956. godine, a urednik od 1967. godine. Osim dnevnika prepoznatljiv je bio i po vođenju najpopularnijih TV kvizova. </p><h2>Voditelj, košarkaš i glumac</h2><p>U studentskim danima Mića je igrao košarku, te bio i član studentske košarkaške reprezentacije Jugoslavije, a uporedo s novinarskom gradio je i glumačku karijeru, glumivši u 17 domaćih i stranih filmova.</p><p>Od 2010. godine Udruženje novinara Vojvodine dodjeljuje novinarima, voditeljima ili spikerima nagradu „Press - vitez – Mića Orlović“.&nbsp;</p>

Dr. Ljubijankić je posthumno odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihaću nosi njegovo ime

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar 

<p>Jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pjesnika Aleksa Šantić rođen je u Mostaru na današnji dan 1868. godine, u trgovačkoj porodici, pa je logičan slijed bio da i on završi trgovačku školu, prvo u Trstu, a potom u Ljubljani. </p><p>Nakon završene škole vratio se u svoj Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... </p><p>U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokreće i uređuje časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“.</p>

<h2>Zbog ljubavi se razočarao u sebe </h2><p>U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac i optuživan zbog svojih patriotskih  pjesama, poput  “O klasje moje”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”, u kojima su jaki motivi saosjećanja s patnjom i stradanjem socijalno i nacionalno obespravljenog bosanskohercegovačkog naroda. </p><p>Prva Aleksina mladalačka, ali i najveća životna ljubav bila je Anka Tomlinović, kojoj je posvetio brojne pjesme, no, njihova ljubav nije bila moguća u to vrijeme, jer mu je njegova pravoslavna porodica zabranila da se oženi djevojkom katoličke vjere. Popustio je pod pritiskom porodice i rastao se od Anke, zbog čega je kasnije mnogo žalio i bio razočaran u sebe, smatravši se kukavicom. </p><h2>Živio je kratko</h2><p>Jedna od najljepših Šantićevih pjesama „Emina“ dobila je i muziku pa je često svrstavaju u sevdalinke, kao i druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“.</p><p>Šantić je živio kratko, samo 56 godina. Preminuo je 2. februara 1924. godine, usljed teške, u to vrijeme neizlječive, bolesti – tuberkuloze, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. </p><p>Prema Šantićevoj biografiji snimljen je film „Moj brat Aleksa“. Njegov lik se danas nalazi na novčanici od 10 konvertibilnih maraka. Brojne škole i ulice u BiH nose njegovo ime, a podignuto mu je i nekoliko spomenika, od kojih je najpoznatiji onaj u istoimenom parku u njegovom rodnom Mostaru.</p>

<p>Na današnji dan 1913. godine, u Budimpešti je rođen još jedan naš velikan pisane riječi Enver Čolaković. Njegov otac Vejsil-beg Čolaković bio je industrijalac, vlasnik mnogih nekretnina, između ostalih i sarajevske ciglane, a majka Ilona (Fatima-Zehra) potjecala je iz mađarske plemićke porodice Mednyanszky.<br></p><p>Enver je djetinjstvo uglavnom proveo u Budimpešti, a nakon Prvog svjetskog rata s porodicom dolazi u Sarajevo. Pisati je počeo kao dječak, i to pjesme na tri jezika: bosanskom, mađarskom i njemačkom, a od 1934. isključivo na bosanskom jeziku. Studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a kasnije diplomirao i historiju u Zagrebu. </p><h2>„Legenda o Ali-paši“</h2><p>Najplodonosniji period Enverovog stvaralaštva bio je između 1939. i 1945. godine, kada je objavio dvadesetak pripovijetki i novela, kratki roman “Mujića Hanka”, nekoliko eseja i prikaza, autobiografsko djelo “Knjiga majci”, te roman “Legenda o Ali-paši”.</p><p>- „Legendu“ sam počeo pisati s određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Bosna je moja domovina... Bosna ima tu nekakvu svoju sudbinu da su je uvijek vukli lijevo i desno... Recimo, ja ne znam zašto se o Ivi Andriću ili Branku Ćopiću ne govori kao o bosanskim piscima. Isti je slučaj sa hercegovačkim klasikom Hamzom Humom. Ja ne znam zašto Isak Samokovlija nije najtipičniji bosanski pisac. Ne znam zašto Marko Marković nije bosanski pisac... Evo, tek kad se Mak Dizdar probio, počelo se govoriti o bosanskoj poeziji – kazao je  Čolaković u jednom intervjuu za sarajevske medije, 1971. godine.</p><h2>Od hamala do paše</h2><p>Osim toga, Čolaković nam romanom „Legenda o Ali-paši“, kroz opis životnog puta glavnog junaka Alije od hamala do paše, poručuje da uvijek moramo vjerovati u sebe i nikada ne smijemo gubiti nadu, da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, nego u zdravlju i ljubavi. Kada je čovjek zdrav, mora to cijeniti i biti zahvalan, a kada sretne pravu ljubav, treba joj se prepustiti, jer je prava ljubav jedno od rijetkih bogatstava u životu. </p><p>Malo koja književnost se može dičiti djelom kakvo je roman „Legenda o Ali-paši“, jer je izuzetne književno-historijske vrijednosti, ali i maštovit i neuobičajen. Ovim romanom Čolaković prelazi književne žanrovske granice i uspijeva komunicirati s čitateljima svih uzrasta i intelektualnih profila.</p><h2>Brojna djela u rukopisu</h2><p>Enver Čolaković ostavio je mnogo djela u rukopisu: pet romana, više zbirki novela i pripovijetki, brojne knjige poezije i prevoda, te dnevnike.</p><p>Matica hrvatska Čolakoviću je dodijelila nagradu za najbolji roman - “Legenda o Ali-paši”, a dobitnik je i Plakete Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika, te Plakete i visokog odlikovanja predsjednika Republike Austrije - Austrijski križ časti za nauku i umjetnost I reda, 1970. godine.</p><p>Značajno je spomenuti i njegove izvrsne prevode: Lessingovu „Hamburšku dramaturgiju“, Schillerove „Razbojnike“; libreta - Wagner: „Majstori pjevači“, Camus-Keleman: „Opsadno stanje“, te „Oratorij Psalmus Hungaricus Kodalyja“. Čolaković je i sam pisao libreta, poput onog za operu „Aretej“, prema istoimenoj Krležinoj drami. </p><h2>Park Envera Čolakovića u Zagrebu</h2><p>U čast Envera Čolakovića, danas jedna od ulica u Sarajevu nosi njegovo ime, kao i nekoliko osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je, 17. septembra 2019. godine, otkrivena ploča imena Park Envera Čolakovića, a tom događaju prisustvovao je i Enverov sin Esad.</p><p>Emotivni i neshvaćeni junak, lirik epskoga srca, kojeg je boljela tragedija običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, Enver Čolaković preselio je na bolji svijet 18. augusta 1976., u Zagrebu, od posljedica srčanog udara, u 64. godini života.&nbsp;</p>

Stihove pjesme „Emina“ napisao je Šantić, a roman „Legenda o Ali-paši“ Čolaković

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

<p>Na današnji dan 1891. godine, umrla je bh. književnica Staka Skenderova, osnivačica prve ženske škole u BiH i prva sarajevska učiteljica. </p><p>Hadži Staka Skenderova rođena je u Sarajevu, 1831. godine, u pravoslavnoj porodici porijeklom iz Prijepolja. O njoj je zapisano da je bila djevojka koja je „mnogo čitala“, te jedina žena koja je pjevala u crkvi u to vrijeme. Pretpostavlja se da je pismenost stekla samouka, jer nema tačnih podataka da je pohađala školu. </p><p>Govorila je ruski, grčki i turski jezik, koji je naučila uz brata Iliju Skenderovića, koji je kao ćurčija radio za tursku vojsku. Pisala je za ruske časopise i bila saradnica tadašnjeg ruskog konzula u BiH Aleksandra Giljferdinga, koji je preveo Stakinu knjigu „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“ na ruski jezik, te je objavio u svojoj knjizi. </p><h2>Opismenjavala djevojčice </h2><p>U brojnim historijskim analizama možemo naći podatke da je obrazovanje ženske djece u Bosni i Hercegovini počelo nakon što je Austro-Ugarska zauzela ove prostore. To nije tačno, jer je još u vrijeme Osmanskog Carstva Staka Skenderova otvorila prvu školu za djevojčice. Ne samo da je prva žena koja je osnovala školu za žensku djecu u Sarajevu i stala za katedru, nego i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila svoju knjigu.</p><p>U procesu pribavljanja dokumentacije za otvaranje škole Staki je uveliko pomoglo znanje jezika, koje je koristila kako bi sklapala saradnje sa zvaničnicima iz drugih zemalja, što joj je na kraju pomoglo da ostvari svoj naum. Škola je zvanično počela raditi 19. oktobra 1858. godine kao Djevojačka škola Stake Skenderove, smještena u kući iznajmljenoj od sarajevske porodice Srskić.</p><p>Dozvolu za rad škole izdao je Topal Osman-paša, vezir Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini od 1861. do 1869. godine, koji je pomagao Staki u osiguravanju literature, odjeće i svih ostalih potrepština za školu, koju su pohađale i njegove dvije kćerke. Topal Osman-paša je o Stakinom poduhvatu obavijestio tadašnjeg osmanskog sultana Abdulaziza, čime je pomogao Staki da kao prva žena s ovog područja dobije poziv iz Istanbula i sretne se sa sultanom. Sultan joj je poklonio 10.000 groša za školu.</p><h2>Pomagala sirotinji</h2><p>Kako su roditelji dobrovoljno odlučivali žele li poslati svoju žensku djecu u školu, većina ih je bila sumnjičava, pa je škola počela raditi s malim brojem djevojčica. U početku je imala tri, a kasnije pet razreda, a djevojčice su podučavane čitanju, pisanju, računanju i ručnom radu. Staka je školarinu naplaćivala samo od bogatih, dok su oni sa slabijim imovinskim stanjem bili oslobođeni plaćanja. U školu su se mogla upisati sva ženska djeca, bez obzira na vjeru i naciju.</p><p>Prvi dokument o održavanju ispita u ovoj školi objavio je časopis “Bosanski vijesnik” 1866. godine, hvaleći rad i trud Stake i njenih saradnica, a posebno su hvaljeni ručni radovi učenica. Stakina ženska škola bila je početak opismenjavanja žena u Sarajevu.</p><p>Osim Stakinog požrtvovanog rada u obrazovanju djevojčica, veoma je značajan i njen društveni angažman. Kako je dobro znala turski jezik, često je na sudovima zastupala siromašne, pisala im pisma, molbe, žalbe... Borila se kod vlasti i da se neke stvari u gradu promijene nabolje, obilazila je zatvore, pomažući zatvorenicima, u svoju kuću primala sirotinju, pa su uvijek po dvije-tri siromašne djevojčice živjele kod nje.</p><h2>Nosila muško odijelo</h2><p>Tadašnje sarajevske vlasti nisu bile blakonaklone prema Stakinom angažmanu, jer im nije odgovaralo njeno otvoreno ukazivanje na greške i propuste. Međutim, Staka je hrabro i detaljno u svojoj knjizi „Ljetopis Bosne 1825 – 1856“  opisala političku situaciju i dešavanja od 1825. do 1856. godine, posebno se osvrnuvši na nekorektan način rada trgovaca i sveštenika, uzrokujući još veći gnjev vlasti.</p><p>Staka je zaista bila neobična žena u vrijeme kada je živjela. Bila je i na hadžiluku (hodočašću) u Jerusalemu, gdje se zaredila, a pošto u to vrijeme u Sarajevu nije bilo ni ženskih manastira ni pravoslavnih kaluđerica, Staka je svojim izgledom i oblačenjem stavljala do znanja da se “odrekla ovog svijeta”, pa je nosila muško odijelo. </p><h2>Pomogla joj Miss Irbi</h2><p>Kuća u kojoj je Staka živjela je izgorjela, a škola je zatvorena nakon što su se pojavili ogromni dugovi, pa je svoju starost ova velika humanitarka provela u siromaštvu. O njoj se brinula njena prijateljica i saradnica Engleskinja Adeline Paulina Irbi (Irby), poznatija kao Miss Irbi, koja je u Sarajevo došla 1866. godine, a također je bila književnica, dobrotvorka i jedna od najznačajnijih žena koje su ovdje živjele. </p><p>Miss Irbi je, nakon zatvaranja Stakine škole, otvorila internat za obrazovanje djevojčica, nastavivši tako Stakinu tradiciju, a taj internat je s vremenom prerastao u Srednju učiteljsku školu.</p>

<h2>Rođena Isidora Dankan</h2><p>Godine 1877., 26. maja, u San Francisku je rođena Isidora Dankan (Isadora Duncan), američka plesačica, koju mnogi nazivaju majkom savremenog plesa. Na poseban i originalan način Isidora je inovirala plesnu umjetnost, vodeći se principom da tijelo i plesni pokreti moraju biti slobodni i odraz unutrašnjih doživljaja. </p><p>Vrlo mlada je krenula u baletne i plesne vode, ali se proslavila tek u Evropi, nakon 1900. godine, kada je s majkom otputovala u London. Tamošnji bogataši, kojima se svidio njen moderni plesni izraz, jer je nastupala bosa i u prozirnim tunikama, podržali su je finansijski, pa je nastavila svoj umjetnički put po čitavom kontinentu. U Parizu je postala miljenica visokog društva. </p><p>Jedno vrijeme Isidora je bila udata za ruskog pisca Sergeja Aleksandroviča Jesenjina. Preminula je tragično, kada joj se tokom vožnje u „Bugatiju“ dugi crveni šal upleo u točak vozila i slomio joj kičmu. O njenom životu snimljen je film „Izadora“, 1968. godine, u režiji Karela Rajša (Reisz), s Vanesom Redgrejv (Vanessa Redgrave) u glavnoj ulozi.</p>

<h2>116. godišnjica rođenja Džona Vejna</h2><p>Prije 116 godina, 26. maja 1907., rođen je Džon Vejn (John Wayne), kome je pravo ime bilo Marion Mičel Morison (Mitchell Morrison), američki filmski glumac i najpoznatiji kauboj.</p><p>Vejn je bio jedna od najvećih legendi, ne samo holivudskog, već i svjetskog filma, snimivši više od stotinu filmova, zbog čega se ubraja u najplodnije filmske stvaraoce. </p><p>Popularnost i prekretnica u karijeri dešava se kada mu prijatelj i režiser Džon (John) Ford dodjeljuje glavnu ulogu u klasičnom vesternu „Poštanska kočija“. </p><h2>Čovjek zvani hrabrost</h2><p>Godine 1964., dijagnosticiran mu je rak pluća, ali je, nasreću, operiran na vrijeme, a, iako su mu uklonjena i četiri rebra, tri i po mjeseca kasnije snimao je film „Sinovi Katie Elder“. </p><p>Vejn je dobio Oskara za glavnu mušku ulogu u filmu „Čovjek zvani hrabrost“, 1969. godine, a s filmovima „Crvena rijeka“, „Nosila je žutu traku“ i „Rio Grande“ postao jedan od najpopularnijih američkih glumaca.</p><p>Zdravstveno mu se stanje pogoršalo početkom 1977., a u avgustu 1978. dijagnosticiran mu je rak gušterače, koji je tada već bio metastazirao. Posljednji put se u javnosti pojavio 9. aprila 1979., kada je na dodjeli Oskara uručio nagradu za najbolji film Majklu Siminu (Michael Cimin), režiseru „Lovca na jelene“. Devet dana kasnije prevezen je u losanđelesku bolnicu UCLA Medical Center, gdje je, 11. jula 1979., preminuo.</p>

Osmanski vezir u BiH Topal Osman-paša izdao joj je dozvolu za rad škole, koju su pohađale i njegove dvije kćerke

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

<p>Na današnji dan 1995. godine, srpske agresorske snage s planine Ozren ispalile su, u 20:55 sati, smrtonosnu granatu na tuzlansko sastajalište mladih Kapija i počinile masakr u kojem je ubijena 71, a ranjeno 150 osoba. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine.</p><p>Zločin na Tuzlanskoj kapiji i nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. </p><p>Novak Đukić, bivši oficir Vojske Republike Srpske, koji je u vrijeme masakra bio komandant Taktičke grupe Ozren, uhapšen je u Banjoj Luci 7. novembra 2007. godine. Suđenje mu je počelo 11. marta 2008. godine, a 12. juna 2009., Đukić je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju 25 godina. </p><p>Ovaj dan je proglašen Danom žalosti u Federaciji BiH, a na jučerašnjoj vanrednoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine usvojen je zaključak kojim se zadužuje Vijeće ministara BiH da usvoji odluku o proglašenju 25. maja 2023. godine Danom žalosti na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.</p>

<h2>Umro Krešimir Ćosić, košarkaška legenda </h2><p>Krešimir Ćosić, jugoslavenska i hrvatska košarkaška legenda, preminuo je 25. maja 1995. u Baltimoru, u SAD. Popularni Krešo uvršten je među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi, a bio je prvi Evropljanin uvršten u sastav All American (All Stars).</p><p>Ćosić je košarkašku karijeru počeo u KK Zadar, 1965. godine, potom je igrao u Ciboni, te u Sloveniji i Italiji. Za evropsku reprezentaciju igrao je šest puta, a proglašen je najboljim igračem evropskih prvenstava 1971. i 1975. godine. </p><p>Državno prvenstvo Jugoslavije osvojio je šest puta, a košarkaški kup četiri puta. S Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova (1982.). S reprezentacijom Jugoslavije, za koju je nastupio 303 puta, osvojio je tri evropska i dva svjetska prvenstva, a na Olimpijskim igrama zlatnu (1980. u Moskvi) i dvije srebrene medalje (1968. u Meksico Sitiju i 1976. u Montrealu). </p><p>U periodu od 1969. do 1973. godine igrao je u SAD za Univerzitet „Brigham Young“. Bio je prvi neamerikanac kojeg su uzeli na draft u NBA ligi. </p><h2>Trenerska i diplomatska karijera</h2><p>Trenersku karijeru Ćosić je počeo 1976. godine u slovenskom klubu Olimpija iz Ljubljane, a potom je kao trener državne reprezentacije Jugoslavije debitovao na Evropskom prvenstvu 1985. godine u Njemačkoj. </p><p>Jugoslavenska reprezentacija pod njegovim vodstvom osvojila je srebro na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. </p><p>Godine 1992., Ćosić je imenovan ministrom savjetnikom u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Vašingtonu.</p><p>Nakon što je obolio od raka limfoma, Krešimir Ćosić je preminuo u 47. godini života.&nbsp;</p>

<h2>Prva predstava Sarajevskog baleta</h2><p>Na današnji dan 1950. godine, na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu Sarajevski balet izveo je svoju prvu samostalnu predstavu -"Žetva" Borisa Papandopula.</p><p>Iako je osnovan 1946. godine, Sarajevski balet je svoju prvu samostalnu predstavu izveo tek četiri godine kasnije. A kada je, 1951. godine, vodstvo ovog ansambla preuzeo Franjo Horvat, koji je bio i koreograf, Sarajevski balet je počeo ispisivati novu stranicu u historiji kulture i umjetnosti Sarajeva.</p><h2>Radio sve vrijeme agresije</h2><p>U prvih 10 godina ansambl je izveo više od trideset premijera, među kojima su djela klasičnog repertoara, kao i osnovi domaćeg baletskog stvaralaštva, a njegovan je i neoklasični stil. </p><p>U vrijeme agresije na BiH, od 1992. do 1995. godine, Sarajevski balet nije prestajao s radom. </p><p>U sklopu obilježavanja 100. godišnjice rada Narodnog pozorišta Sarajevo, na sarajevskim pozorišnim daskama, u koreografiji i režiji Edine Papo, 29. decembra 2021., nakon 71 godinu, ponovo je odigrana baletna predstava “Žetva”.&nbsp;</p>

<h2>Nekadašnji Dan mladosti</h2><p>Na današnji dan je u bivšoj zajedničkoj državi naroda na prostoru regije, Jugoslaviji, obilježavan jedan od najvećih praznika - Dan mladosti, proslavljan i kao rođendan doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. </p><p>Na svečanoj ceremoniji na stadionu u Beogradu hiljade djece i mladih igralo je, slaveći dan Titovog rođenja i uzvikujući: „Mi smo Titovi, Tito je naš“, a Titu bi na toj ceremoniji, uz rođendanske čestitke, bila predata Štafeta mladosti, koju su mjesec i po prije 25. maja nosili mladi ljudi širom Jugoslavije. </p><h2>Titov ponovni rođendan</h2><p>Titov rođendan je, ustvari, bio 7. maja (1892.), ali je 25. maj proglašen njegovim rođendanom nakon što je preživio Desant na Drvar, jedan od najžešćih njemačkih napada na jugoslavenske partizanske odbrambene jedinice u Drugom svjetskom ratu, koji je počeo 25. maja 1944. godine. Na Titovu inicijativu od 1957. godine taj dan se počeo proslavljati i kao Dan mladosti.</p><p>Dan mladosti je nakon Titove smrti, 1980. godine, proslavljan u cijeloj Jugoslaviji do 1987., kada je nošena posljednja Štafeta mladosti.&nbsp;</p>

Novak Đukić, bivši oficir VRS-a, koji je u to vrijeme bio komandant TG Ozren, proglašen je krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju 25 godina 

Spomen-obilježje na mjestu masakra - Tuzlanskoj kapiji  

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

<p>Danas je Evropski dan parkova, koji se obilježava u znak sjećanja na osnivanje prvih devet nacionalnih parkova utemeljenih u Švedskoj 1909. godine. Cilj obilježavanja ovog datuma je približiti ljude prirodi i podići svijest javnosti o značaju prirodnih ljepota u zaštićenim područjima širom Evrope, ukazujući tako na važnost očuvanja i održivog razvoja tih mjesta. </p><p>Svi ljudi trebaju „sarađivati“ s prirodom, te se na taj način boriti za njen održivi razvoj, ublažavanje klimatskih promjena i smanjenje gubitka biološke različitosti, jer su to ključni elementi ka izgradnji održive budućnosti.</p><p> </p><p>Zaštićena područja su temelj zaštite prirodne različitosti i svaki dan nam osiguravaju predivna mjesta za ponovno povezivanje s prirodom.&nbsp;</p>

<h2>Rođen njemački fizičar Farenhajt</h2><p>Na današnji dan 1686., rođen je njemački fizičar Danijel Gabrijel Farenhajt (Daniel Gabriel Fahrenheit), koji je 1714. usavršio termometar, napunivši ga živom umjesto alkoholom. </p><p>Fahrenhajtova termometarska skala ima 180 stepeni, za razliku od Celuijusove koja je podijeljena na 100 stepeni. Kada je počeo sastavljati svoje prve termometre, Farenhajt je koristio alkohol kao punjenje. Kasnije je otkrio da se bolji rezultati postižu sa živom, pa je svoje termometre počeo puniti živom umjesto alkoholom. </p><h2>Pionir precizne termometrije</h2><p>Bio je pionir precizne termometrije, grane fizike koja proučava metode mjerenja temperature. Postavio je temelje za eru preciznog mjerenja temperature izumom staklenog živinog termometra, prvog praktičnog, tačnog termometra za široku upotrebu. </p><p>Fahrenhajtova skala je prva standardizirana temperaturna skala za široku upotrebu, a i danas se koristi u nekim zemljama svijeta, uglavnom u SAD i na Jamajci. Mjerna jedinica Fahrenhajt označava se s °F.&nbsp;</p>

<h2>Prije 118 godina rođen nobelovac Šolohov</h2><p>Mihail Šolohov, ruski književnik i nobelovac, rođen je 24. maja 1905. godine. Majka mu je bila Ukrajinka pa su zabilježene Šolohove riječi na trećem skupu književnika iz Ukrajine, 1954. godine, kada je kazao: "Moja mati mi je još u djetinjstvu usadila ljubav prema ukrajinskom narodu“. </p><p>Prvo djelo koje je objavio bio je satirični članak „Test“, 1922.,  a prva knjiga „Priče s Dona“, 1926. godine. Tada je počeo pisati svoje najbolje djelo, roman "Tihi Don", a završio ga je tek nakon 14 godina. Tema ovog romana su dešavanja u ratu i miru u sredini donskih kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i građanskog rata. Kako je bio vrstan pejzažist i poznavatelj kozačkih običaja, opisi prirode i kozačke sredine dali su romanu svježinu, pa je i to jedan od razloga što je bio načitanije djelo sovjetske književnosti. Za ovaj roman Šolohov je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1965. godine.</p>

<h2>Umro Nikola Kopernik</h2><p>Godine 1543., na današnji dan, umro je poljski astronom, matematičar, pravnik, ljekar i ekonomist Nikola Kopernik, prvi naučnik koji je formulirao heliocentrični model svemirskih tijela, čime je utemeljio modernu astronomiju.</p><p>Kopernik je u „Raspravici“ (između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja se suprotstavljala tadašnjem Ptolomejevom geocentričnom sistemu svijeta sa Zemljom u centru. </p><p>Procjenjujući na osnovu principa relativnosti kretanja, Kopernik je izradio sistem po kojem se Zemlja i planete jednoliko kreću po kružnicama, u centru kojih je Sunce. Dnevno okretanje nebeskog svoda objasnio je dnevnim okretanjem ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. </p><h2>Utemeljitelj moderne astronomije</h2><p>Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog kretanja Zemlje i planeta oko Sunca. Prema veličini petlji, koje što su manje to je planeta udaljenija od Sunca, Kopernik je odredio njihovu udaljenost od Sunca. Nepokretnost zvijezda i nepostojanje paralakse protumačio je kao posljedicu njihove ogromne udaljenosti od Zemlje.</p><p>Kopernik je, ipak, pod utjecajem ukorijenjenih nazora, vjerovao da se nebeska tijela moraju ravnomjerno kretati po kružnicama. Taj problem je kasnije riješio Johan (Johannes) Kepler, njemački astronom, koji je otkrio neravnomjerno kretanje planeta po elipsama, kojima se u centru nalazi Sunce.&nbsp;</p>

Svi ljudi trebaju „sarađivati“ s prirodom, te se na taj način boriti za njen održivi razvoj

Evropski dan parkova

<p>Na današnji dan prije šest godina (2017.), umro je jedan od najslavnijih engleskih glumaca Rodžer Mur (Roger Moore). Najpoznatiji je po ulogama Džejmsa (Jamesa) Bonda u sedam filmova o tajnom agentu 007.</p><p>Godine 1940., upisao je Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti (Royal Academy of Dramatic Art) u Londonu i ubrzo počeo dobijati manje uloge na filmu. Nakon Drugog svjetskog rata, 1950-ih, bio je angažiran i kao fotomodel i televizijski glumac. </p><p>Proslavio se ulogom avanturiste Simona Templara, glavnog lika iz jednog od najdugovječnijih serijala na britanskoj televiziji „Svetac“, a 1970-ih je bio najbolje plaćeni televizijski glumac na svijetu.</p><h2>UNICEF-ov ambasador dobre volje</h2><p>Prvi film od tajnom agentu 007, Džejmsu Bondu, „Živi i pusti umrijeti“ snimio je 1973. godine, što mu je donijelo veliku popularnost, te je glumio glavnog lika u još šest filmova tog serijala, a posljednji „Pogled na ubistvo“ snimio je 1985. godine. Mur se smatra, uz Šona Konerija (Sean Connery), jednim od najboljih interpretatora uloge tajnog agenta 007. </p><p>Uporedo sa snjimanjem serijala o Džejmsu Bondu, Mur je snimao i druge, uglavnom ratne i avanturističke filmove, poput „Zlato“, „Divlje guske“ i „Morski vukovi“. Nakon povlačenja iz serijala o Džejmsu Bondu rjeđe je glumio i uglavnom se posvetio humanitarnom radu. Od 1991. godine bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje.</p>

<h2>117. godišnjica smrti Henrika Ibzena</h2><p>Henrik Ibzen (Ibsen), norveški dramski pisac, preminuo je 23. maja 1906. godine u Oslu. Jedan je od najutjecajnijih dramskih pisaca svoga vremena i jedan od osnivača modernizma u pozorištu, zbog čega je dobio nadimak „Otac realizma“. </p><p>Njegove drame su, poslije Šekspirovih (Shakespeare), najizvođenije u svijetu, a „Kuća lutaka“ („Nora“), u kojoj je kritikovao položaj žene u društvu, bila je najizvođenija svjetska predstava 2006. godine. </p><p>Prvu dramu "Katilina", u kojoj veliča revolucionarni duh, napisao je 1850. godine, a 1851. dobiva prvo režisersko te potom upravničko mjesto u novootvorenom Narodnom pozorištu u Bergenu. </p><h2>Moždani udar</h2><p>U svim svojim dramama Ibzen je analizirao moralne nedostatke modernog društva, optužujući ga da je lažno i da je zaronilo u tradicionalne norme. </p><p>Godine 1857., preselio se u Kristijaniju (Oslo), gdje je postao upravnik Norveškog pozorišta. Napustio je Norvešku 1864. godine i nakon 27 godina provedenih u Italiji i Njemačkoj, gdje je stekao veliki ugled, vratio se u svoju zemlju. </p><p>Posljednje četiri drame napisao je u Norveškoj, a 1900. godine je doživio prvi od serije moždanih udara i tada se povukao iz javnog života.</p>

<h2>Preminuo prvi svjetski milijarder</h2><p>Godine 1937., na današnji dan, preminuo je Džon Dejvidson Rokfeler (John Davidson Rockefeller), američki industrijalac, naftni magnat i filantrop. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu i prvi Amerikanac s bogatstvom procijenjenim na više od milijardu dolara. Zbog toga je ime Rokfeler postalo, a i danas je, sinonim za milijardera. </p><p>Rokfeler je osnovao naftni gigant „Standard Oil Company“ 1870. godine, koji je vodio do 1897., a posljednjih godina 19. vijeka počeo je poslovati i s rudama željeza i njihovim transportom. </p><h2>„Težak“ 663,4 milijarde dolara </h2><p>Svoje bogatstvo Rokfeler je trošio uglavnom na stvaranje zaklada koje su imale veliki utjecaj na medicinu, obrazovanje i naučna istraživanja. Osnovao je Univerzitet u Čikagu, Univerzitet „Rockefeller“ u Njujorku, te finansirao osnivanje Filipinskog univerziteta. </p><p>Umro je od ateroskleroze dva mjeseca prije svog 98. rođendana, u svojoj kući u Ormond Biču na Floridi. </p><p>Prema procjeni časopisa „Forbes“ iz 2007. godine, ekvivalent njegovog bogatstva u trenutku smrti bio je 663,4 milijarde dolara.&nbsp;</p>

Prvi film od tajnom agentu 007, Džejmsu Bondu, „Živi i pusti umrijeti“ snimio je 1973. godine

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

<p>Na današnji dan 1992. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija u punopravno članstvo primila je Bosnu i Hercegovinu, rezolucijom 755 koja je donesena dva dana ranije. Zajedno s BiH, članice UN-a postale su još dvije bivše jugoslavenske republike - Slovenija i Hrvatska. </p><p>Prilikom svečanog prijema BiH u članstvo UN-a na 47. zasjedanju Generalne skupštine, tadašnji bh. ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić održao je govor u kojem je poručio da je na ovaj način naša zemlja postala “slobodna od opresije, ali ne i agresije”. Uz Silajdžića, svečanom prijemu je prisustvovao i prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović.</p><p>Bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima tog dana se prvi put zavihorila ispred zgrade Ujedinjenih nacija. Ovaj datum je jedan od najznačajnijih u historiji naše države.</p>

<h2>Rođen francuski šansonijer Šarl Aznavur</h2><p>Šarl Aznavur (Charles Aznavour), francuski kompozitor, šansonijer, pjesnik i glumac jermenskog porijekla, rođen je 22. maja 1924. godine u Parizu. Njegovi roditelji su također bili umjetnici, pa je još kao mali Šarl ušao u svijet pozorišta.</p><p>Počeo je da nastupa kada je imao devet godina i uskoro uzeo umjetničko ime „Aznavur“. Za veliki uspjeh od samog početka njegove karijere zaslužna je legendarna pjevačica Edit Pjaf (Edith Piaf), koja ga je vodila na svoje turneje po Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.</p><p>U SAD su ga prozvali „francuskim Frenkom Sinatrom“, jer je i on najviše pjevao o ljubavi. Pjevajući na mnogim jezicima (francuskom, engleskom, italijanskom, španskom, njemačkom, ruskom, jermenskom i portugalskom), s lakoćom je nastupao na svim velikim događajima širom svijeta.</p><p>Aznavur je glumio u više od 60 filmova, komponovao gotovo 1.000 pjesama i prodao više od 100 miliona nosača zvuka.&nbsp;</p>

<h2>Umro legendarni glumac Bata Živojinović</h2><p>Godine 2016., na današnji dan, u Beogradu je umro legendarni srbijanski i jugoslavenski glumac Velimir Bata Živojinović. </p><p>Bata je rođen 5. juna 1933. godine u vozu, između Koraćice, sela podno Kosmaja, i Smedereva. Glumio je u gotovo 350 filmova, a prema nekim procjenama, Bata je glumac s najviše snimljenih filmova u jednoj državi.</p><p>Njegove najbolje uloge su u filmovima „Kozara“, „Bitka na Neretvi“, „Vlak bez voznog reda“, „U raljama života“, „Valter brani Sarajevo“, „Tri“, „Skupljači perja“, „Diverzanti“, „Sutjeska“… </p><h2>Uloga Valtera najpoznatija</h2><p>Osim filmskih, velike uspjehe postigao je i ulogama u televizijskim serijama poput „Građani sela Luga“, „Bolji život“, „Porodično blago“... </p><p>Ipak, uloga harizmatičnog sarajevskog ilegalca Valtera u filmu „Valter brani Sarajevo“ i danas se smatra Batinom najpoznatijom ulogom.</p><p>Dobitnik je brojnih filmskih nagrada, između ostalih, dva puta Zlatne arene za najbolju ulogu Festivala u Puli - za filmove „Kozara“ (1962.) i „Tri“ (1965.), a za film „Tren“ nagrade na Međunarodnom festivalu u Moskvi 1978. godine.</p>

Bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima tog dana se prvi put zavihorila ispred zgrade Ujedinjenih nacija

Bh. zastava s ljiljanima ispred zgrade UN-a 1992. godine   

BiH postala punopravna članica UN-a  

<p>Danas se obilježava Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj, koji je proglasila Generalna skupština UNESCO-a 2002., nakon što je godinu prije, 2001., usvojila Opću deklaraciju o kulturnoj različitosti. Cilj Deklaracije je pomoći državama da u vlastitim sredinama, poštujući i promovirajući kulturnu različitost, stvore uslove za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. </p><p>Povod usvajanja ove deklaracije i obilježavanja Dana kulturne različitosti bilo je uništavanje statue Bude Bamijan u Afganistanu 2001. godine. Drevne statue izrađene u stijeni u afganistanskoj dolini Bamijan nekada su bile najviše statue Buda na svijetu neprocjenjive vrijednosti, ali su zauvijek izgubljene kada su ih talibani digli u zrak.</p><p>Poštivanje kulturne različitosti osnova je za život u multikulturalnom svijetu, te predstavlja polaznu tačku za suživot svih ljudi, a ujedno i poštivanje ljudskih prava.</p>

<h2>U Parizu osnovana FIFA</h2><p>Na današnji dan 1904. godine, u Parizu je osnovana Svjetska fudbalska federacija – FIFA (Fédération Internationale de Football Association). </p><p>Cilj osnivanja FIFA-e bio je da se kreira jedno glavno fudbalsko tijelo u svijetu koje će upravljati svim međunarodnim utakmicama i koje će najljepšu sporednu stvar stabilizirati, uspostavljajući red u tadašnje prilično haotično stanje u tom sportu. </p><p>Prvi međunarodni fudbalski turnir koji je FIFA organizirala održan je 1906. godine, ali je doživio neuspjeh, za šta je okrivljen prvi predsjednik FIFA-e Robert Guerin. Na njegovo mjesto tada je postavljen Danijel Barli Vulfal (Daniel Burley Woolfall), pa je naredno takmičenje, na Olimpijskim igrama 1908., bilo uspješnije.&nbsp;</p><h2>Prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo</h2><p>Članstvo u FIFA-i traženo je i izvan Evrope, pa je tako 1909. savez JAR-a zatražio članstvo, Argentinci 1912., a Fudbalski savez SAD 1913. godine.</p><p>Prvo svjetsko fudbalsko prvenstvo, najelitnije takmičenje, FIFA je organizirala 1930. godine u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Od tada se održava svake četiri godine, i to svaki put u drugoj državi. Nije bilo održano jedino 1942. i 1946. godine zbog Drugog svjetskog rata.</p><p>Danas je sjedište FIFA-e u Cirihu, u Švajcarskoj, a u svom okrilju okuplja 211 nacionalnih fudbalskih saveza.&nbsp;</p>

<h2>Rođen izumitelj elektrokardiograma</h2><p>Vilem Ejnthoven (Willem Einthoven), holandski ljekar, nobelovac, rođen je 21. maja 1860. godine u Semarangu na otoku Java u Indoneziji, tada poznatom kao holandska Istočna Indija. Poslije smrti oca, kada je imao šest godina, s majkom, braćom i sestrama,  seli u Holandiju, u grad Utreht, gdje je kasnije diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu.</p><p>Godine 1903., nakon napornog rada i velike želje da tačno registrira zvuk ljudskog srca, Ejnthoven je osmislio vlastiti galvanski metar, koji je mogao mjeriti otkucaje srca i bilježiti ih grafički, pa je to, ustvari, bio prvi praktički elektrokardiogram. Iako je bio glomazan, njegov elektrokardiogram postao je bitan alat za ljekare koji se bave raznim vrstama srčanih bolesti. </p><p>Za taj izum Ejnthoven je dobio Nobelovu nagradu za medicinu 1924. godine.</p>

Povod obilježavanja Dana kulturne različitosti bilo je uništavanje statue Bude Bamijan u Afganistanu 2001. godine 

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj  

<p>Na današnji dan 1506. godine, umro je Kristofor Kolumbo (Cristoforo Colombo), moreplovac, istraživač i trgovac koji je preplovio Atlantski okean i doplovio do Amerike. </p><p>Rođen u Italiji, moreplovac Kolumbo se, nakon plovidbe s raznim flotama, nastanio u Portugalu, gdje se oženio i učestvovao u nekim pomorskim ekspedicijama. Mislio je da, ploveći morem prema zapadu, može doći do Indije, zemlje začina, te je tražio od portugalskog kralja Ivana II da finansira brodove i putovanje, ali kralj nije imao sluha za njegove molbe. Zbog toga je otišao u Španiju s istom molbom za kralja Ferdinanda II Aragonskog i Izabelu I Kastiljsku.</p><h2>Novi svijet</h2><p>Godine 1492., kraljica Izabela je prihvatila Kolumbovu ideju pa su potpisali ugovor koji mu je osigurao tri broda, dao mu čin admirala, potkralja svih novootkrivenih područja i trećinu sveg blaga koje pronađe.</p><p>Početkom avgusta 1492. tri karavele, Santa Maria, Pinta i Nina, pod komandom admirala Kolumba krenule su na prekookeansko putovanje, a 12. oktobra 1492. godine Kolumbo je stupio na tlo Novog svijeta, tačnije na Bahamske otoke. Na tom, kao i na sljedeća tri putovanja, Kolumbo je istraživao obale američkog kopna u nadi da će pronaći legendarne gradove Dalekog istoka, s mnoštvom blaga i začina. </p><p>Kolumbo je umro uvjeren da je došao do obale Azije, a njegovu zabludu je riješio Firentinac Amerigo Vespucci po kojem su novootkriveni kontinent u 16. vijeku počeli nazivati Amerika.</p>

<h2>Rođen Onore de Balzak </h2><p> </p><p>Onore de Balzak (Honoré de Balzac), francuski književnik i duhovni začetnik evropskog realizma, rođen je 20. maja 1799. u francuskom gradiću Toursu. Iako je u Parizu završio pravo, posvetio se književnosti. </p><p>Svim svojim pripovijetkama i romanima koje je napisao Balzak je dao zajednički naziv – „Ljudska komedija“, epopeja u kojoj je, prema uzoru na „Božanstvenu komediju“ Dantea Aligijerija (Alighieri), nastojao sistematski klasificirati panoramu svojih svremenika iz tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana, s često sličnim ili istim likovima, koje je možda susretao oko sebe, a dijeli se u tri grupe: Analitičke studije, Filozofske studije i Studije iz društvenog života. </p><p>„Otac Goriot“ ili „Čiča Goriot“ smatra se Balzakovim najpoznatijim i najčitanijim romanom te najvećim pojedinačnim dostignućem unutar ciklusa „Ljudske komedije“. Svrstava se među najveća djela književnog realizma.</p>

<h2>115. godišnjica rođenja Džejmsa Stjuarta </h2><p>Prije 115 godina, 20. maja 1908., rođen je Džejms Stjuart (James Stewart), slavni američki filmski i pozorišni glumac. Filmom se počeo baviti odmah nakon završetka studija 1932., prvo u Njujorku, a 1935. je otišao u Holivud. </p><p>Nakon što je, 1940., dobio Oskara za glavnu ulogu u filmu „Filadelfijska priča“, režisera Džordža (Georgea) Cukora, bio je regrutovan te je Drugi svjetski rat proveo kao vojni pilot, uglavnom na evropskom ratištu, za šta je višestruko odlikovan. </p><p>Godine 1955., časopis „Look“ ga je proglasio najpopularnijom filmskom zvijezdom na svijetu, čime je prekinuo trogodišnju vladavinu Džona Vejna (John Wayne). Pedesete godine su mu bile najuspješnije u karijeri, kada je snimio čak 23 filma, od kojih su mnogi uvršteni u klasike filmske umjetnosti, između ostalih, „Čovjek koji je previše znao“ i „Vrtoglavica“.</p><p>Džejms Stjuart umro je 2. jula 1997., u dobi od 89 godina, od zastoja srca.</p>

<h2>Umro Niki Lauda</h2><p>Godine 2019., na današnji dan, umro je Andreas Nikolas „Niki“ Lauda, austrijski vozač Formule 1, pilot i poduzetnik. Bio je trostruki svjetski prvak Formule 1, u sezonama 1975., 1977. i 1984.</p><p>Lauda se ozbiljno povrijedio prilikom sudara u utrci Formule 1 voženoj za VN Njemačke na stazi u Nurburgringu, 1976. godine. Njegov Ferrari je planuo, a Niki je bio blizu smrti zbog udisanja dimnih plinova i posljedica teških opekotina. Pretrpio je velike povrede u vidu ožiljaka od opekotina na glavi, izgubivši većinu svog desnog uha, kao i kosu na desnoj strani glave, obrve i kapke. Ti ožiljci bili su vidljivi na njegovom tijelu tokom ostatka života.</p><p>Niki Lauda je propustio samo dvije utrke, pojavivši se na konferenciji za novinare u Monci šest sedmica nakon nesreće. U prvoj utrci poslije nesreće, na VN Italije osvojio je treće mjesto. Prvu pobjedu u novoj sezoni ostvario je u trećoj utrci za VN Južnoafričke Republike. Tu sezonu je završio na prvom mjestu.</p>

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

Dan bijelih traka u Prijedoru

Rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

Evropski dan parkova

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

BiH postala punopravna članica UN-a

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj

Umro Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je "otkrio" Ameriku

Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije

Rođen Derviš Sušić, bh. književnik i novinar

Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UNESCO-a

Rođena Merilin Monro, seks simbol 50-ih i ranih 60-ih

Dan bijelih traka u Prijedoru

Rođen Zdravko Čolić, najveća pop-zvijezda BiH i regije

Međunarodni dan mirovnih snaga UN-a

Prije 28 godina poginuo dr. Irfan Ljubijankić, bh. ljekar i političar

Rođeni Aleksa Šantić i Enver Čolaković, bh. velikani pisane riječi

Umrla Staka Skenderova, prva sarajevska učiteljica

Masakr na Tuzlanskoj kapiji u kojem je poginula 71 mlada osoba

Evropski dan parkova

Rodžer Mur: 6. godišnjica smrti najpoznatijeg agenta 007

BiH postala punopravna članica UN-a

Svjetski dan kulturne različitosti za dijalog i razvoj

Umro Kristofor Kolumbo, moreplovac koji je "otkrio" Ameriku