Od aprila 2002. godine, kada su se <a href="https://avaz.ba/tag/21313/povratak">vratili</a>&nbsp;u svoju kuću u Bjelogorcima, Asim i Sadija Durmišević žive u mraku. Njihovu djelimično obnovljenu kuću do sada su zaobilazili projekti elektrifikacije, a dvoje starih ljudi nikome se ne mogu ni obratiti, jer da bi došli do <a href="https://avaz.ba/tag/7129/rogatica">Rogatice</a>&nbsp;moraju platiti taksi.&nbsp;- Prije rata smo <a href="https://avaz.ba/tag/15547/struja">struju</a>&nbsp;imali. Nisam ja stubove izrezala i odvukla ih. Tri puta su nam iz Rogatice dolazili i kad smo im rekli koliko smo dugo bez struje samo odmahuju rukama. Rekli su nam da moramo tražiti donatore, mi ili oni. A ja bolesna, ne mogu, platim auto da me odvuče da kupim podmire – kaže Sadija.&nbsp;

Početkom rata, pješačeći šumama s troje djece, preko Pokrivenika su stigli do Goražda. Zbog gladi su preko Grebka stigli i do Tarčina, a onda preko Igmana do Sarajeva. Sadija je tamo ranjena haubičkom granatom u čiji je krater, nakon eksplozije, „auto moglo stati".&nbsp;Zbog toga se danas teško kreće. Dvoje starih kažu da noć provedu „u mraku, sjedi i ćumuraj“, ali najteže im je za hranu, jer šta god uspiju kupiti ne može dugo stajati.&nbsp;- Kažu treba održati povratak. Ovo nije nikakav održaj povratka, ovo je nazor život. Evo imam 50 duluma zemlje, a nikakve mašine da je obradim. Plaćamo sve. Sad mi dvojica sinova ostala bez posla, ovdje bi da dođu, ali nemaju s čim da rade. Tolike godine bez struje. Išao u električno, pitao, kažu to je tvoje da tražiš donatora. A gdje da ga ja nađem – pita se Asim Durmišević.


&nbsp;

Na probleme porodice Durmišević već danima pokušava ukazati njihov komšija Milan Kozić iz obližnjih Kozića. Godinama je radio u nevladinim organizacijama, pa mu je ostala „navika“ da ne može mirno posmatrati tuđu nevolju, a da ne pokuša pomoći.&nbsp;Kako vrijeme prolazi narod sve teže živi, kaže Milan.&nbsp;

– Malo se posvećuje tom veselom povratku, malo se ulaže da bi ljudi mogli opstati, živjeti. Kamo puste sreće kad bi vlasti malo više pažnje posvetili povratnicima i socijalno ugroženim. Kad sam nedavno vidio da ova porodica nema struju iznenadio sam se. Obavijestio sam novinare, razne organizacije, javljaju se ljudi s dosta strana, obećavaju, pa koliko će se ispoštovati, vidjet ćemo – dodaje Kozić.&nbsp;

Njihovu djelimično obnovljenu kuću do sada su zaobilazili projekti elektrifikacije, a dvoje starih ljudi nikome se ne mogu ni obratiti

Asim i Sadija Durmišević 18 godina bez struje: Ovo nije povratak, ovo je nazor život!

Moje Indire više nema, džaba mi sad sve. Ovako novinaru „Dnevnog avaza“ počinje svoju gorku priču Elvedin Hozanović iz Grabovca kod <a href="https://avaz.ba/tag/2221/velika-kladusa">Velike Kladuše</a>, suprug umrle Indire Hozanović, čija je smrt potresla javnost u BiH i regiji. Kako kaže Elvedin, nekoliko puta je išla u Dom zdravlja u Velikoj Kladuši, odakle su je svaki put slali kući uz riječi "nije joj ništa".&nbsp;Indira je trpjela velike bolove, a kad su je ljekari napokon poslali u bihaćku bolnicu, za nju je bilo prekasno, jer joj je pukla žuč.

Nažalost, Indira je preminula. Iza nje je ostao suprug Elvedin s četvero djece: Esnaf, Admajla, Adila i Arnela.
- Kada sam ih vidio pored njenog tabuta... - drhtavim glasom počinje priču Elvedin. 
Dok razgovaramo, ispred njegove kuće u Grabovcu neprestano stižu dobri ljudi. Razgovaraju s njim. Svi su ogorčeni. Ljuti. Ljudi mu pomažu. Neko u novcu, neko u namirnicama. 
- Hvala ljudima, ali ništa nju sad ne može vratiti. Ja ću tužiti Dom zdravlja, direktora, doktore, sve ću ih tužiti. Neka moja nesreća bude posljednja u ovoj državi, za koju su mnogi živote dali - odlučan je Elvedin. 
Kćerkice dolaze do njega i stidljivo ga pitaju što ovi ljudi dolaze. Dječak Esnaf spava. A Elvedin nam je otkrio i kakvo ga je zlo jučer ujutro snašlo. 
- Izašao sam da napasem kravu na livadi. Kad tri policijske patrole dolaze pred kuću. Pitam ih "šta je, momci", kažu "prijetio si doktorima". Zamolim ih da izađu iz avlije i da više ne dolaze. Eto gdje mi živimo. Ubili su mi rahmetli suprugu i sad me još terete da sam nekome prijetio što sam rekao istinu. Tužit ću ih, ako nisam u pravu, neka mene zatvore - ogorčen je Elvedin Hozanović. 
U kući je Indirina sestra koja se brine i o djeci. 
- Ona im je druga majka. Ne znam šta me snašlo. I ranije je bilo problema kada se mali Esnaf rodio. Bili su otpisali dijete. Da ga nismo prebacili u Sarajevo, ne bi preživio. Ovo je Divlji zapad - priča Hozanović.

Avlija je puna igračaka. Ali niko se ne igra. Djevojčice se ne odvajaju od oca. 
- Zahvaljujem svim dobrim ljudima koji su pomogli. Ne znam kako ću izdržati. S njom je sve bilo lakše, borili smo se za djecu zajedno. Sada ne znam kako ću ih sam izvesti na pravi put - dodaje na kraju Hozanović.

<h2>Iz Doma zdravlja negiraju optužbe </h2>

Sve što je Elvedin Hozanović rekao prethodnih dana, iz Doma zdravlja u Velikoj Kladuši odbacuju kao neosnovane optužbe. 
- Neka nas vode na poligraf pa da vidimo ko laže. Ja imam sve papire kada je ona bila u Domu zdravlja, kada se javljala i kada su je primali. Samo sam tražio da je pregledaju. Sada bi možda bila živa - kaže on.

Neka moja nesreća bude posljednja u ovoj državi, za koju su mnogi živote dali

Elvedin sa svoje troje djece, dok je najmanje na spavanju

Elvedin Hozanović: Ne znam kako ću djecu izvesti na pravi put bez Indire

Gost večerašnjeg izdanja ekskluzivnog serijala "<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>" je <a href="https://avaz.ba/tag/71532/kristijan-golubovic">Kristijan Golubović</a>, jedini preživjeli iz dokumentarca "Vidimo se u čitulji", umjetnik i učesnik rijalitija.U emisiji pogledajte kako se čovjek visok 192 cm smjestio u Fiću, od čega je najviše strahovao tokom vožnje, te koliko ljudi brine o njegovoj sigurnosti u Kraljevu.Kako je poznato Kristijan voli da crta, a inspiracija ga je, kako kaže, od mladosti vodila ka Starom mostu u Mostaru. U emisiji koju, kako je rekao, snima "za braću Bosance", prisjetio se i skoka u Neretvu.&nbsp;- Druže moj izašao u neke šimšire, zmije, pauci, žabe...odnijela me Neretva nizbrdo - ispričao je Kristijan.&nbsp;

Otkrio je i s kojim Sarajlijama se družio, ko su šmekeri s kojima se viđao u inozemstvu, te koju bh.&nbsp;muzičku zvijezdu je zaštitio od "kvazi patriota".&nbsp;- Bila je neka priprema da mu je*u mater, ja kažem čovjek je umjetnik, ispade hoće da biju jednog muzičara četiri lokalna zvrkoša, tu ih malo našamaram. Nikad mi praktično njemu nismo rekli da smo ga u tom smislu zaštitili, ali takvu jednu legendu, šmekera, boema i vašeg i našeg prijatelja, nismo dozvolili da ga diraju mangupi - rekao je Golubović.&nbsp;U zatvoru je proveo 24 godine i to je, kako kaže, ozbiljno vrijeme koje je ipak kvalitetno iskoristio.&nbsp;- Drugačije je kada grizeš nokte, štrikaš nogom i izigravaš Ranka Rubežića u prazno. Ja ti pričam za ljude koji odu psihički zdravi i pravi i izađu još jači napolje. Oni kao floskulu uzmu rečenicu od Fridriha Ničea: "Šta me ne ubije, to me ojača". Pa, kako te ne ojača, izašao si sav u porama, krezav, ružan, s heroina prešao na tablete, nabildovao se na korpi pasulja i istetovirao ekserom tri nove slike Vikinga po rukama, ne može to brate. Moraš da čitaš i da se edukuješ, da od teškog minusa kao što je zatvor, napraviš veliki plus - kaže Kristijan.&nbsp;

Kristijan je govorio i o odgajanju kćerke, istakavši kako ona mora biti princeza roditeljima, a ne da učestvuje u rijaliti programu.&nbsp;- Da se ka*aš tamo pred ocem i majkom u rijaliti šou - kaže Kristijan.Prokomenitao je i Jelenu Karleušu, istakavši da je "šifra" koja sama sebe naziva divom.&nbsp;- Meni je komšija bio Bekenbauer, rođen sam u Minhenu, odrastao u Milanu... - rekao je Kristijan, ispričavši kako je živio u vili i jeo školjke i rakove ispod palme, dok je Karleuša s kvazi kriminalcima nosila lance i katance imitirajući njega.&nbsp;Otkrio je i pod kojim uvjetima bi ponovo ušao u rijaliti, a i ovog puta se na pitanje voditelja osvrnuo na Staniju, istakavši da ga "žena ubije kišobranom" kada je spomene.&nbsp;- Tamo sam se s njom razvlačio kao žvaka u jarčevim ustima - kaže Kristijan.&nbsp;Sve o uličnoj hijerarhiji u Srbiji, na kojem mjestu je bio Legija, a na kojem on, ko mu je od poznatih kriminalaca nosio torbu na "fer tuče i čuvao lijevu gumu na blindi", te kakav utisak je Memina vožnja ostavila na Kristijana, pogledajte u videu.&nbsp;

Čovjek od 1,92 metra u Fići govori o 24 godine zatvorskog života, estradi te uličnoj hijerarhiji

Đir sa Memom / Kristijan Golubović: Šamarao sam mangupe zbog Merlina, kriminalci su se furali na mene

<a href="https://avaz.ba/tag/518/fahrudin-radoncic">Fahrudin Radončić</a>, lider SBB-a kako je ranije najavljeno obratio se novinarima na pres-konferenciji u holu Parlamentarne skupštine BiH te je iznio argumente zbog čega se odlučio ponuditi ostavku na mjesto <a href="https://avaz.ba/tag/9507/ministarstvo-sigurnosti-bih">ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine</a>.&nbsp;Nakon uvodnog pozdrava Radončić je kazao:-&nbsp; &nbsp;Vjerovatno ste čuli da ću ja danas podnijeti ostavku na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Razlozi su potpuno principijelne prirode, nema nikakvih tenzija, nikakvih nervoza, polemika. Ja se prvo zahvaljujem Stranci demokratske akcije što je omogućila i meni i SBB-u da budemo u parlamentarnoj većini i u Vijeću ministara. Međutim, što je potpuno politički legitimno, pojavile su se političke razlike u odnosu na neka strateška pitanja unutar Bosne i Hercegovine. Kao što znate ja sam tražio da migrantsku riješimo legalnim, naglašavam, legalnim deportacijama i da sam na ovom mjestu spomenuo da imamo problem s Pakistanom i njegovom ekselencijom u Sarajevu koji ne želi da nam pomogne da deportiramo više od 9.500 migranata koji su ogromni sigurnosni rizik - pojasnio je Radončić.U nastavku obraćanja lider SBB-a je također kazao:- Imali smo situaciju da je tada predsjedavajući Predsjedništva gospodin Džaferović, pa ministrica vanjskih poslova primila tog ambasadora, ogradili se od mene kao ministra sigurnosti i mog plana, i u svakoj normalnoj zemlji već tada bi svaki ministar sigurnosti podnio ostavku, zato što predsjedavajući odnosno šef države staje na stranu jednog ambasadora, a da nije saslušao argumente Ministarstva sigurnosti. Ja sam zaista tada rekao i upoznao neke ljude da ćemo se mi povući iz Vijeća ministara. To nisam uradio iz prostog razloga što sam čekao da se završe dvije stvari: da se završi vrijeme pandemije i da ministarstvo sigurnosti dobije svog zamjenika kako ne bi bio pravni diskontinuitet.&nbsp;Kao poseban razlog zbog kojeg se odlučio dati ostavku Radončić je naveo prijetnje koje su upućene kompletnom pravosuđu:- Drugi razlog za ovaj čin je jedno strateško neslaganje vezano za aferu „Respiratori“. Ja sam bio politički žrtvovan, ja sam imao politički proces i jako držimo do toga da je svako nevin dok se ne dokaže na sudu, ali ne mislim da jedna brutalna krađa od 10,5 miliona maraka uništenog novca ne treba da ima svoj pravni epilog. Nisam taj koji smatra da je gospodin Novalić kriv, ne pada mi na pamet da se bavim krivcima, ali principijelno ne mogu kao ministar sigurnosti prihvatiti opciju da se na jedan jednostranački, a ponekad i nacionalistički način prijeti kompletnom pravosuđu BiH.

Odgovarajući na novinarska pitanja Radončić je pojasnio kada će zvanično prestati njegov angažman u Ministarstvu sigurnosti te je pojasnio:-&nbsp; Gospodinu Izetbegoviću sam ovaj stav očitovao ranije. Rekao sam mu to i za vikend. Danas sam o tome oficijelno upoznao i gospodina Tegeltiju. Procedura je jako jednostavna. Danas će sjednica Vijeća ministara biti u 15 sati. Čim se završi ja ću što imam pravo po zakonu Vijeća ministara dati neopozivu ostavku i od tog trenutka ja nisam ministar.Na novinarsko pitanje da li će opstati koalicija na državnog i federalnom nivou Radončić je odgovorio:&nbsp;-&nbsp;Morate biti na mom mjestu legalisti, SDA, HDZ i SNSD imaju dovoljno ruku da u državnom Parlamentu provode svoju politiku i mislim da je boravak odnosno participacija SBB na državnom nivou završena priča. Što se tiče Federalnog nivoa vlasti, svi znate da smo tamo u tehničkom mandatu i da faktički nismo dio vladajuće koalicije osim da odrađujemo posao dok HDZ i SDA ne naprave novu koaliciju i ne znamo do kada će to trajati. Neće biti ishitrenih poteza. Što se tiče Vlade u TK i Sarajevskom kantonu one su za sada stabilne.&nbsp;&nbsp; Novinare je interesiralo da li se ovaj postupak može protumačiti kao predizborni potez, a Radončić je pojasnio: - Molio bih Vas da mi vjerujete da ovo nije predizborni potez. Mi ćemo se truditi i danas sam razgovarao sa Tegeltijom. Mi smo uvjereni da će lokalnih izbora biti. Nas dvojica o tome ne odlučujemo nego neko treći. Nije ovo nikakav predizborni potez, radi se o potezu koji ne treba dramatizirati koji je normalan u svim evropskim i zemljama svijeta ako imate stratešku razliku sa svojim koalicionim partnerom i ako je on zadužen jer je dobio više glasova na izborima da provodi tu politiku potpuno je korektno da izađe i kažete ja se ne slažem sa tim nema nikakvih polemika, svađa, zli krvi, svako radi svoj posao. Uvijek ću se truditi da svojim prijateljima iz SDA da pomognem gdje mislim da rade korist iz opšteg dobra.&nbsp;

Zatraženo je i Radončićevo mišljenje oko održavanja izbora u Mostaru, na šta je kazao:- Mišljenja sam da se izbori u Mostaru zaista moraju da se dogode i da je užasna je činjenica da se to ne dešava već previše godina. Očekujem što se tiče SBB i mene napraviti jedna koalicija za Mostar po principu kako je to urađeno za Srebrenicu. Na pitanje novinara da li će njegovim izlaskom iz Vijeća ministara, mjesto ministra sigurnosti predati onima koji dolaze iz Republike Srpske, Radončić je kazao: - Nemojte biti maliciozni. Ministarstvo sigurnosti je, prema podjeli među strankama, dobila SDA i, to je mjesto, na šta sam se ja već zahvalio, prepustila SBB-u. Ne vidim niti jednog razloga da već na prvoj sjednici Predstavničkog doma ne bude imenovan Bošnjak iz SDA za nasljednika i za ministra – rekao je Radončić.Komentirajući zastoj u aranžmanu s MMF-om, ministar Radončić je ponovio da je njegov stav uvijek bio isti.- Da je nedopustivo da nam 330 miliona eura i plus 250 miliona eura od Evropske unije stoje na računima, a da je privreda u kolapsu i da su građani praktično gladni, da pada veliki broj otkaza. Nadam se da ćemo danas, i imam takve naznake, doći do rješenja da se aktivira ta kreditna linija MMF, od 330 miliona eura – kazao je Radončić.

Nije ovo nikakav predizborni potez, radi se o potezu koji ne treba dramatizirati, koji je normalan u svim evropskim i zemljama svijeta, kazao novinarima Radončić

Radončić: Ne mogu pristati na prijetnje tužiocima

Radončić: Participacija SBB-a na državnom nivou vlasti je završena priča

U sklopu Jedinice za saobraćaj <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=MUP%20KS&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo</a> nalaze se i policajci na <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Motocikli&amp;sortiranje=najnovije&amp;">motociklima</a>, koji su noćna mora, prije svega, ljubiteljima dvotočkaša. Alen Delić i Nijaz Tahto, naši domaćini s kojima je na ulicama bh. prijestonice boravila <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=Avazova+patrola">ekipa „Avaza“</a>, s dolaskom proljeća, zajedno s kolegama, izlaze na teren i imaju pune ruke posla.

Delić i Tahto nisu stigli ni da nam objasne osnovne pojedinosti svog posla kada se začuo zvuk bijesne mašine iz pravca Marindvora. Motociklista je napravio najčešći prekršaj koji rade ljubitelji dvotočkaša - prošao je između dvije trake kolonu vozila i stao na čelo, čime je doveo i sebe i druge u opasnost.Policajci vade „lizalo“ i zaustavljaju motociklistu. Bezuspješno se trudi pravdati kako nije ušao u prekršaj. Policajcima je za oko zapela još jedna stvar - registarska tablica je preklopljena, tako da se ne vidi. Na taj način, pričaju nam policajci, motociklisti pokušavaju izbjeći da budu „žrtve“ radara.- Znaju i čarapu navući preko tablice ili je u potpunosti skinu. Služe se različitim trikovima - otkrivaju nam policajci, dodajući da je situacija poboljšana kada je riječ o registraciji motocikala, nošenju opreme...Policajci kažu da motociklisti nerijetko vole „zavrnuti u crveno“, odnosno dati pun gas prilikom kretanja ili u stanju mirovanja, što stvara nesnosnu buku koja smeta i prepada šetače ili ljude koji žive uz glavnu saobraćajnicu. Policajci su i takvima stali ukraj, jer je kazna čak 500 KM.

I da ne zaboravimo, kontrolirani motociklista je, naravno, ''počašćen'' prekršajnim nalogom. Iako je dan i lijepo je vrijeme, nema mnogo motociklista, pa su naši domaćini, koji danonoćno kruže čitavim Kantonom Sarajevo, jer nemaju teritorijalno ograničenje, krenuli da patroliraju sarajevskim ulicama.- U suštini smo na glavnoj saobraćajnici. U smjeni prijeđemo od 60 do 100 kilometara. Znamo napisati samo jedan nalog, a nekada ih bude i po 15 - pojašnjavaju policajci.Nismo dugo morali čekati na akciju. U naselju Dolac-Malta motociklista pretječe kolonu vozila u traci za skretanje. Ovog puta vozač je odmah priznao prekršaj te bez problema preuzeo prekršajni nalog.

Policajci su dužili motocikle bavarskog giganta - BMW. Delić je bio na nešto „slabijem“ motociklu od 600 kubika, dok je Tahto upravljao pravom zvijeri od čak 1.200 kubika. Osim oznaka, policijski motocikl od civilnog se razlikuje i po tome što ima ugrađene zvučne i svjetlosne signale. Tahto nam priča da još nije sreo motocikl koji nije mogao stići.- Nema tu ganjanja. Oni obično stanu, a olovka je najjače oružje - zaključio je Tahto.

Policajci na motociklima su poznati i po tome što prilikom dolaska visokorangiranih službenika ili delegacija iz svijeta, po nepisanom pravilu, budu na čelu kolone. Njihove kolege, zbog praktičnosti i brzine, učestvuju u „raščišćavanju“ raskrsnica i puta. Nijaz Tahto pohvalio nam se da je čak pratio i poglavara Katoličke crkve.

Alen Delić i Nijaz Tahto, koji već 19 godina „plovi“ na dva točka, kažu nam da je, osim što moraju biti vrsni vozači, koncentracija na prvom mjestu. Tokom dosadašnje službe imali su na desetine kritičnih situacija, jer je motociklista, osim pješaka i biciklista, najranjivija kategorija u saobraćaju.- Mene je jedan dedo udario. Sreća, bez posljedica. Zato kažemo da je koncentracija na prvom mjestu - dodaje Tahto.

Policajci kažu da motociklisti nerijetko vole „zavrnuti u crveno“, odnosno dati pun gas prilikom kretanja ili u stanju mirovanja, što stvara nesnosnu buku

Policija zaustavlja nesavjesnog motociklistu

Avazova patrola: Kako motociklisti varaju radare

Ako je patriotizam "ko ne skače, mrzi Bosnu", onda je patriotizam i otići u <a href="https://avaz.ba/pretraga?query=zemaljski%20muzej%20&amp;sortiranje=najnovije&amp;">Zemaljski muzej BiH</a>. Najznačajniju kulturno-historijsku instituciju naše države. A historija i kultura su lična karta jednog naroda, zemlje, podneblja. I dok svi s velikim nestrpljenjem očekuju otvaranje kafana, ugostiteljskih objekata, obavještavamo javnost da je Zemaljski muzej otvoren! I to od prošle sedmice.&nbsp;&nbsp;

Reporter "Avaza" jučer je posjetio ovaj muzej. Zbog pandemije koronavirusa, bio je zatvoren od 17. marta. Uposlenike je to podsjetilo na mračni period u historiji ove institucije, kada su ulaz u Muzej "ukrašavale" dvije letve na iks i natpis "Zatvoreno" od 2012. do 2015. godine. 


Samir Avdić, kustos i naš vodič kroz muzejska odjeljenja, otkrio nam je nekoliko novih ideja koje planira Uprava s direktorom Mirsadom Sijarićem na čelu.&nbsp;&nbsp; 

- Plan nam je da iskoristimo našu botaničku baštu za razne kulturne manifestacije, književne večeri, promocije. To ide ovog ljeta - kaže Avdić. 


Na ulazu u Muzej postavljena je suvenirnica. Sve inovacije i pokušaji da muzej oživi, da ne bude institucija hladnih zidova među kojima je nešto izloženo, mogu se pripisati novoj energiji koju je unio direktor Sijarić.&nbsp;&nbsp; 

- Naše odjeljenje za prirodne nauke ujedno je i najveće. Pokušali smo ga približiti najmlađim posjetiocima, da im bude interesantno kada uđu, a ne da muzej doživljavaju kao kaznu - govori Avdić.&nbsp;
Uvijek je ljudima koji nemaju veze s kulturnim institucijama upitnik iznad glave otkud, naprimjer, jedan kustos u muzeju crpi snagu i volju za radom kada ga na kraju mjeseca dočeka mizerija od plaće.

- Mi smo svi dobili minimalac. Direktorova plaća, što je i objavljeno, bila je 624 KM. Ja ovdje radim od 2007. godine. Ali optimista sam. Nekako je poslije otvaranja kod naroda proradila svijest i dolazak u muzej su shvatali čak kao patriotski čin. I sada imamo dobru povratnu informaciju i na društvenim mrežama od običnih ljudi - dodaje Avdić. 



Uobičajeno, adekvatan odnos onih koji bi najviše trebali voditi računa - vlasti uvijek izostaje. Samo stotinjak metara od Zemaljskog muzeja, primjera radi, državni parlamentarci svakog mjeseca inkasiraju hiljade maraka. Čak i onda kada ništa ne rade.&nbsp;&nbsp;

Cijena ulaznica za odrasle je 8 KM, a za penzionere i djecu 3 KM. Za djecu predškolskog uzrasta ulaz je besplatan.&nbsp;

I dok svi s velikim nestrpljenjem očekuju otvaranje kafana, ugostiteljskih objekata, obavještavamo javnost da je Zemaljski muzej otvoren

Posjetiti Zemaljski muzej najviši je čin patriotizma

Gost večerašnjeg izdanja ekskluzivnog serijala "<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>" je Aleksandar Cvetković, poznat i kao Sale Tropiko.Pjevač grupe <a href="https://avaz.ba/tag/39434/tropico-band">Tropico band</a> govori o svom braku sa Jovanom Pajić, roditeljstvu, profesionalnim planovima, ali i novim trendovima.&nbsp;- Pojavljuju se novi ljudi, to je normalno. Glupo bi bilo da se samo jedni vrte, to bi dosadilo ljudima realno - smatra ovaj pjevač, dodavši kako u svojoj muzici neće ništa mijenjati.&nbsp;Bend sprema novu pjesmu "Ja pijem vino, vino pije mene", frontmen je pojasnio kako će spot biti neobičan i da će ga snimiti za vrijeme odmora "kao svi normalni ljudi".&nbsp;

Kao bend nemaju jasno isprofilirani muzički pravac, a za razliku od većine svojih kolega s estrade, neće sarađivati sa reperima.&nbsp;- Nismo reperi, nismo pop muzika, nismo narodna. Reperi nisu naš par cipela, mi radimo finu muziku i ćao - poručuje Sale.&nbsp;Na novom albumu ponovo će kaže ponuditi "nešto dobro".&nbsp;- Bit će i brzih i sporih pjesama i mnogo dobrih tekstova i mnogo fine muzike. Bit će i par pjesama onako nekih, nisu dječije, ali su veselije. Poslije "Ciao bella" i "Paranoja" shvatili smo da publika to voli, a i nama prija - rekao je pjevač.&nbsp;

Sale otkiva i svoje želje iz djetinjstva, od sportskih planova do pjevača. Prisjetio se i kako ga je otac savjetovao te kako mu je srušio snove.&nbsp;- I laganica, od 14. godine sam na stolu u kafani - rekao je frontmen grupe Tropico band.&nbsp;Kaže da ne zna šta su jutjuberi, ali zato odlično poznaje starlete. Njegovu zanimljivu rekaciju na pitanje o "plastičnim djevojkama", kao i tajne o uljepšavanju, šeširima te planovima o proširenju porodice, pogledajte u priloženom videu.&nbsp;

Kaže da ne zna šta su jutjuberi, ali zato odlično poznaje starlete

Đir sa Memom / Sale Tropiko: Reperi nisu naš par cipela, radimo finu muziku i ćao

Selo Božići kod Fojnice krije u sebi pravog filozofa i životnog savjetnika ili, moderno rečeno, “life coacha” - baku Maru.
Mara Trogrančić. Kao da je pohađala čuvenu Sorbonu. Reporter “Avaza” posjetio je ovu staricu koja je sa svojih 80 ljeta vitalnija od nekih današnjih djevojaka.

Obradovala se, kao i svakom drugom putniku namjerniku.&nbsp;&nbsp;- Prokleta korona, niko mi nije tri mjeseca vrata otvorio. K'o da je sve pomrlo. A od nečeg se mora mrijet'. I šta kaže, opasno za stare? Pa, starom sve smeta. K'o da je red da mlad čovjek mre prije starog - dočekuje nas baka Mara.&nbsp;&nbsp;Treći je dan Bajrama. 
- I prvi dan sam obilazila komšije muslimane, ovi što žive naniže. Što mi donesu namirnice kad ja ne mogu hodati. To je moja obaveza, da im idem na Bajram, tako treba - priča baka. 
Jesenas je jedva dobila drva. 
- Ja kukala, a eno mi po' šupe drva ostalo. Ne treba samo kukati i žaliti se. Dobro je, koliko ima, ima - dodaje ova žena, čiju pamet mnogi s fakultetima teško da će dokučiti. 
Kaže da čovjek ne može glavom kroz zid. I ne može ništa sam. 
- Dobijem penziju, dok se režije plate, ostane nešto. Ali ne žalim se jer me obilaze dobri ljudi. I šta ja imam sad od toga da se žalim. Ko ga j*** - sočno opsova Mara.

Iza kuće je posijala krompir, luk, salatu... Ima i jagode.&nbsp;&nbsp; 

- Hajde ti sad kakvu mladu natjeraj da ovo radi! Ma nećeš moći ni puškom. Kad one samo gledaju da se udome, udaju i onda uzjašu svog konja - kroz smijeh govori mudra Mara. 
Ispratila nas je nasmijana. 
- Sretno i dođite opet - ostade Mara na svom prijelazu ispraćajući nas.

<h2>Nakon 26 godina rodilo se jedno dijete </h2>

I selo Božići, kao i mnoga druga širom BiH, skoro je pusto. Nakon 26 godina, prvi put rodilo se jedno dijete.&nbsp;
Prošle godine su Alija i Ajla Bukvić dobili sina Ilhana.

K'o da je red da mlad čovjek mre prije starog, dočekuje nas baka Mara

Baka Mara: Prokleta korona, tri mjeseca mi niko nije vrata otvorio

Pedeset <a href="https://avaz.ba/tag/4745/migranti">migranata</a> se grupiše na uvali blizu otoka, dolazi glas na motorolu šefa specijalnog tima <a href="https://avaz.ba/tag/5407/granicna-policija">Granične policije BiH</a>. 

Velikom brzinom se upućujemo na obalu <a href="https://avaz.ba/tag/2342/drina">Drine</a> u <a href="https://avaz.ba/tag/852/zvornik">Zvorniku</a>, gdje nas čeka čamac. Ukrcavanje usporava jedino reporter „Avaza“, koji je proveo jedan dan sa specijalnim timom. Eldin, Alija, Emir i Nermin. Tim specijalaca koji je posebno angažiran i pored kojeg, kako kažu ostali graničari, ni muha ne može proći.

Prebacujemo se do mjesta sigurnog za pristajanje čamca i iskrcavamo se što je brže moguće. Kroz šumu se krećemo u pognutom položaju, a na dijelovima i puzeći. 
Dolazimo do mjesta gdje bi krijumčar, koji priprema čamac za prijevoz migranata, trebao pristati uz obalu. Razrađuje se strategija.

- Ući ćemo u vodu. Kada se približi na dovoljnu razdaljinu, iskačemo i vučemo ga na obalu. Odmah alarmiramo naše ljude koji su na vodi u čamcu da im prilaze sleđa. Sve treba trajati vrlo kratko - samo je dio dogovora specijalaca. 
S druge strane Drine je Loznica, Srbija. Migranti čekaju znak „svog“ krijumčara da krenu put Zvornika, put BiH. Za to vrijeme neki od njih se brčkaju. Čekamo. Sat. Dva. Tri. Krijumčar pokreće čamac i odlazi, ne prelazeći sredinu rijeke Drine. Drži se srbijanske obale.- Da li su nas primijetili kada smo dolazili - pita se jedan od specijalaca.

Možda su imali i dojavu. Nije trebalo dugo da specijalci primijete dvoje staraca kako dvogledom nadgledaju bosansku obalu. 
- Nema problema ako su nas i primijetili. Djelovali smo preventivno i odbili smo krijumčara u njegovoj nakani - dolazi smirujući glas na motorolu.

Pada odluka da čekamo noć. Termovizijskom kamerom osmatramo srbijansku obalu. Vidljiva su kretanja, ali nema čamca. Pala je noć. Lavež kerova dolazi sa srbijanske strane. Sve su to znakovi da se možda neko kreće. 


S obzirom na to da potpisnik ovih redova nije u formi, teren smo napustili sat poslije ponoći. Migranti su ostali na srbijanskoj obali. Misija kompletirana.&nbsp;

Ljepo vrijeme je pogodno za kretanje migranata. S tim u vezi pojačan je i pritisak na istočnu granicu BiH. S druge strane, srbijanske, niko od lokalnog stanovništva njihovoj policiji nije prijavio grupu od pedesetak migranata kako se spremaju ilegalno ući u BiH.

Prebacujemo se do mjesta za sigurno pristajanje čamca i iskrcavamo se što je brže moguće

"Avaz" u Zvorniku sa specijalnim timom: Lov na krijumčare migranata

Na ovoj zemlji živimo, ali ona nije naša, priča nam nana Fatima Turulja, pokazujući zarasle livade u selu Rosijevići kod <a href="https://avaz.ba/tag/219/gorazde">Goražda</a>. Kada bude vakat otići će ostavljajući iza sebe sve što su stekle, dodaje, te nastavlja kako i sama čeka da kucne čas kada će i biti spuštena u mezarje do kojeg više ne može pješačiti, a posjećivala ga je po dva puta svakog ramazana.&nbsp;– Ovdje sam se rodila i život proživjela i ako Bog da tamo ću, vidio si tamo onaj brijeg. Tamo su mi đede, majka, brat, sestra i ostala familija – kaže nana Fatima. 
Sa komšinicom Fazilom, Fatima je jedina stanovnica sela u kojem brojne kuće, uglavnom građene od čerpića, zarastaju u korov. Mnogi su pomrli, a mlađi otišli za boljim životom, koji je u brdovitom kraju ispod Hranjena uvijek bio težak. Uništeni seoski put niko ne popravlja ni danas, kao da su se svi, i vlasti, i oni koji povremeno dođu, pomirili s tim da su Rosijevići još jedno od goraždanskih sela koje nije uništeno u ratu, ali je nestalo u miru. 
- Nekad je ovdje bilo 13 kuća, a u nekoliko kuća i po dvije familije. Puno naroda, puno djece bilo, slagalo se i fino se živjelo za ondašnji vakat. Sve kuće su se jednom prepravile, ali evo ih došle do rušenja opet. Ha se ne stanuje, ha nema niko, gotovo je, obara se, a kad se ništa ne popravlja još je gore. Nema nikog. Ha nema djece, nema ništa. Zato su djeca važna. I kad kažu da neće djece mnogo!? Djece nikad nije mnogo, svako svoju nafaku ima – kaže Fatima Turulja.

I pucnjevima iz pušaka noć uoči <a href="https://avaz.ba/tag/7083/bajram">Bajrama</a>&nbsp;dočekivao se najveći praznik, kuhalo se i pripremalo za porodični ručak nakon što bi muškarci došli iz džamije u Brajlovićima, a prvog dana organiziran je i teferič. Fatimi je žao što je zdravlje ne služi pa je postila samo desetak dana Ramazana, nedostaje joj nekadašnja bajramska atmosfera, da joj neko u pustom selu bar na Bajram na vrata pokuca, ali se za svaki Bajram pripremi kao da je selo puno i kao da će Rosijevićima opet odjeknuti pjesma.&nbsp;– Dođe Fazila meni, odem ja njoj na pobajramicu. Posjedimo, popričamo, popijemo po kahvu. Jest da mi je rukama zorli dok je upržim, ali napravim i halvu. Kao što sam i dočekivala. Isto ko da je puna kuća – priča nam ova dobra žena. 
Fatima nema svoje porodice. Živi od stotinjak maraka socijalne pomoći, ali skromna i ponosna starica ističe da joj ništa ne fali. Živi u kući od čerpića i drveta, ali kaže da, dok god može sebi pripremiti obrok, ne želi nigdje ići. Sjeća se vremena kada nije bilo ni zaprega, ni automobila, već je sav teret preko ruku prelazio. Zbog toga je danas često bole ruke i bez štapa ne može ni u avliju. Pamti dobro i zlo, ali na pragu devete decenije života zna da sreća nije u dunjaluku, platama i nekretninama.&nbsp;– Allah nas je dao, Allah će nas i primiti. Rodbinu, komšije, pa daljnju familiju obiđi. Ne traži tebi niko ništa, ali uzmi za šteku. Ne možeš sjesti, ne moraš. Ti si zijaret učinio čim si došao na vrata. Koliki je to sevap, Allah jedini zna – poručuje nana Fatima.&nbsp;&nbsp;

Nekad je ovdje bilo 13 kuća, a u nekoliko kuća i po dvije familije, puno naroda, puno djece

Selo sa dvije stanovnice: Nana Fatima peče halvu i čeka Bajram kao da je pun komšiluk

Gosti večerašnjeg izdanja ekskluzivnog serijala "<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>" su članovi pop grupe <a href="https://avaz.ba/tag/32766/lexington-band">Lexington bend</a>.&nbsp;Iako početak emisije nije obećavajući, budući da su voditelja, dok je obavljao završne pripreme za snimanje nazvali "papkom", đir po Beogradu prošao je u potpuno drugačijoj atmosferi. Srećom, gosti nisu naljutili Memu, ali jeste "buba s felgama".&nbsp;Međutim, za "papka" kako ga nazvaše, ipak bi jedan od njih dao "zlatni zub".&nbsp;

Lexington band otkriva sve o svojim muzičkim počecima, pjevanju na ekskurzijama i daljem napredovanju u karijeri - od garaže do spektakularnog osmomartovskog koncerta u Areni.&nbsp;- Imali smo isti cilj i energiju, svirali smo pet dana po splavovima, radni bendovi bili, imali svadbe, šunjali se - ispričao je frontmen ove grupe Bojan Vasković.&nbsp;&nbsp;Otkrili su i šta misle o novom muzičkim pravcima, jutjuberima, navodeći kako im je "teško ukapirati" sve te trendove.&nbsp;- Prosto je neko džumbus vrijeme, svako može sve da radi, mi smo odrasli u nekom drugom vremenu kada su se poštovale druge stvari, kada se cijenilo kad neko ima neko znanje, kad je edukovan, kad lijepo priča, kad mu vokabular nije sveden na šest prosto proširenih rečenica - kazao je Vasković.

Šta su momci iz Lexington benda još pričali ne znajući da su kamere sve vrijeme upaljene, pa čak i nakon odjave emisije. No, i sam voditelj je zaboravio za kamere. Od šaljivog početka, do ozbiljnog kraja. Pogledajte video.&nbsp;

Počeli su svirakama u garaži, nastavili na splavovima, te zakucali spektakularnim koncertom u Areni

Đir sa Memom / Članovi Lexington benda zaboravili na kamere, Memu nazvali papkom

Nakon skoro dva mjeseca potpune obustave rada, stomatološke ordinacije ponovo su otvorile svoja vrata, na radost brojnih pacijenata.&nbsp;

Ekipa „Dnevnog avaza“ posjetila je ordinaciju “Quick Smile”, u kojoj profesionalni tim pun entuzijazma, pod dirigentskom palicom dr. Amele Mrzić, spremno dočekuje svakog pacijenta.&nbsp;&nbsp;S obzirom na to da su još na snazi mjere pridržavanja socijalne distance, nošenja zaštitne opreme, maski i rukavica, pri ulazu u ordinaciju obavezna je dezinfekcija ruku. 
Obavezni su i stavljanje navlaka na obuću te mjerenje tjelesne temperature svakom pacijentu koji ulazi. 
- Molim Vas, stavite masku, navucite navlake na obuću. Ovdje dezinficirajte ruke i pođite u toalet da ih operete. Još samo mjerenje temperature - daje upute ljubazna asistentica.
Prije dolaska pacijenata u ordinaciju doktori s njima obavljaju razgovor.
- Neophodno je da se najave telefonom i mi tu priliku iskoristimo da im postavimo nekoliko pitanja. Da li su bili negdje u inozemstvu, da li su bili u kontaktu s nekim ko je možda pozitivan na koronavirus. Sve su nam to izuzetno korisne informacije - kaže za “Avaz” dr. Mrzić.

Također, od pacijenta se traži i detaljno objašnjenje u smislu intervencija na zubu - da li je u pitanju popravljanje ili neki drugi zahvat.&nbsp;&nbsp;&nbsp;- To nam dodatno pomaže jer, nažalost, još ne možemo primiti sve pacijente, već postavljamo prioritete. Primamo pacijente koji odmah trebaju našu uslugu - objašnjava dr. Mrzić i dodaje da su tokom pandemije stalno bili u kontaktu sa svojim pacijentima, telefonski i e-mailom.

Još jedno pravilo koje je uvedeno zbog vanredne situacije i pandemije virusa COVID-19 je da u čekaonici može biti samo jedan pacijent.
- Svakog klijenta primamo ponaosob i u tačno dogovorenom terminu. To je još jedna mjera predostrožnosti kako ne bismo ugrozili ni nas ni pacijente - dodaje dr. Mrzić.

 Neophodno je da se najave telefonom i mi tu priliku iskoristimo da im postavimo nekoliko pitanja, kaže doktorica Mrzić

Pogledajte kako izgleda odlazak kod stomatologa

Ministar sigurnosti BiH <a href="https://avaz.ba/tag/518/fahrudin-radoncic">Fahrudin Radončić</a> kazao je danas na Sarajevskom aerodromu da će u četvrtak na sjednici Vijeća ministara BiH najvjerovatnije biti razgovora o eventualnom otvaranju granica.Na pitanje novinara šta je s bh. građanima koji rade na kruzerima, Radončić je kazao da sve kontakte drži Ministarstvo vanjskih poslova preko svog tima koji radi 24 sata.
-	Ljudi na kruzerima, kada je u pitanju naša regija, doživljavaju istu sudbinu, da mnoge velike zemlje ne žele da ih prime na svoju teritoriju, oni praktično plutaju. Znam da naše Ministarstvo vanjskih poslova pokušava na sve načine da ih dovede u BiH – dodao je Radončić.
Na upit o eventualnom otvaranju granica BiH, Radončić je podsjetio da se zatvaranje koordiniralo s regionom odnosno susjednim zemljama. 
-	Mislim da ćemo u četvrtak najvjerovatnije na Vijeću ministara razgovarati i na tu temu. Nama je jako važno da se granice relaksiraju zbog ulaska biznisa, privrednika, industrijalaca koji to očekuju nekoliko mjeseci, ali je, također, važno da Vijeće ministara to uskladi sa zahtjevima medicinske struke. Čini mi se da smo tu veoma blizu da uradimo ono što su uradile naše susjedne države, da se granice oslobode za ljude koji iz poslovnih razloga žele da uđu u BiH – rekao je Radončić.

Kada je riječ o migrantima te najavi da nam slijedi drugi val dolazaka, Radončić je rekao da treba očekivati <a href="https://avaz.ba/tag/4745/migranti">migrante</a> iz Grčke. 

-	Tamo ih je stotinjak hiljada i oni će krenuti prema Hrvatskoj preko BiH. Znate i sami da tu imamo različita mišljenja. Ono što ja zagovaram je vrlo energičan pristup, njihovo obeshrabrivanje, zaustavljanje i legalno deportovanje. Neki drugi misle da treba da šutimo, da pravimo nove kampove. Ja neću dozvoliti da se u Sarajevu napravi novi kamp za 3.000 ljudi, već imamo 3.000 ilegalnih migranata. Cijela Srbija ima 6.000 migranata koje hoće da prihvati. Ne možemo dozvoliti da nam desetak hiljada ili 30.000 dođe na prostor gdje samo žive Bošnjaci. l zašto neko ne ubjeđuje gospodina Dodika ili Čovića da moraju da prime migrante, nego samo Radončića i prostor gdje žive Bošnjaci. Ja na to neću pristati. Potpuno čista pozicija – rekao je. Smatra da je poenta da se medijskim i političkim radom migranti obeshrabre da dolaze u BiH. - Njima je neko rekao da Radončić nije u pravu. U pravu je pakistanski ambasador. I taj ko im je to rekao, sad neka preuzme odgovornost. To je gospodin Džaferović. U tom smislu BiH mora potpuno suverenistički i bez straha da preuzme odgovornost i da jasno kaže da ne želimo da primamo ilegalne migrante. Prvo što ne znamo njihov identitet, drugo, ne možemo ekonomski podnijeti taj teret. Kada to radi Mađarska, SAD, Poljska, to je normalno, a kada uradi neko od bošnjačkih političara, to je strašna jeres, tabu tema. I normalno je da RS nema nijednog migranta, kao i prostor gdje Hrvati većinski žive. Svi su navalili na Bošnjake i Ministarstvo sigurnosti. Ne želim na to pristati, ne moram biti ministar, ali neću otvarati granice za ilegalne migrante jer znam šta to znači za 5 ili 10 godina za ovu zemlju – pojasnio je Radončić. 
Dodao je da smatra da je ključ regionalna saradnja. 
- Ključ je u Briselu. Ne mogu migranti ući na granicu Grčke i izaći, a da nam EU drži lekcije kako da se ponašamo prema njima, oni ih puste. Migranti su globalni problem. Nećemo dozvoliti da BiH bude plato za migrante, gdje će određene zemlje preko humanitarnih organizacija vršiti izbor najkvalitetnijih kadrova, zidara, tesara, ilegalno ih uvoditi u zemlje, a onaj najgori dio populacije ostavljati BiH. Migranti ostaju godinama, a ne mjesec ili dva. To je ogromna sigurnosna prijetnja, ne samo za BiH već i za EU – dodao je Radončić.

Kada je riječ o migrantima te najavi da nam slijedi drugi val dolazaka, Radončić je rekao da treba očekivati migrante iz Grčke koji će krenuti preko BiH u Hrvatsku

Rdončić: Zatvaranje granica je koordinirano s regionom

Radončić: Dodika i Čovića niko ne pita za prijem migranata, pritisak je samo na mene i Bošnjake

Već 23 godine za pucanj topa sa Žute tabije tokom ramazana u Sarajevu zadužen je Smail Krivić. Tobdžija, koji svakog dana označava kraj posta, ramazanska je atrakcija u bh. prijestonici. Obučen u narodnu nošnju, s fesom na glavi, uvijek je privlačio pažnju kako domaćih tako i turista iz zemalja širom svijeta.

Nerijetko su ga posjećivali i strani novinari. O njemu, ali i ovoj bh. tradiciji, čulo se nadaleko.&nbsp;Ali, ovog ramazana sve je drugačije. Zbog pandemije koronavirusa do prije nekoliko dana Krivić je na Tabiji bio gotovo sam, dok su ga ranijih godina okruživale desetine sugrađana, ali i stranih gostiju.&nbsp;- Od 1997. godine ovo je moja dužnost, a obavljat ću je dok se bude moglo – kaže nam Smail, skromno priznavši da ga i na ulici nerijetko zaustavljaju da se fotografiraju s njim.&nbsp; Dok razgovaramo s njim uoči iftara, nekoliko dječaka upire prstom u Smailov fes. „Ovaj čiko puca“, kaže jedan od njih, gledajući u tobdžiju, čijem se pucnju u šeheru svi raduju.
- Neobično mi je bilo ovog ramazana, nema puno ljudi, bilo je zabranjeno da dolaze. Sad je malo bolje, dođu ovdje, iftare. A prije je ovdje bilo puno, nije se moglo prići – priča Krivić.

Nekoliko puta se desilo i da zakasni, ali mu to Sarajlije, kaže, nisu zamjerile.I vjetar mu je nekoliko puta gasio vatru, dok je top još palio na „primitivan način“.- Ovdje uvijek puše neki vjetrić. Snalazio sam se na razne načine, pa sam, kad provučem fitilj, stavljao na njega kutiju, da ga zaštitim od vjetra. Svi gledaju šta je sad to, a ja samo mislim da mi se ne ugasi.&nbsp;Sad je lakše, sve ide na elektronsko paljenje – priča sarajevski tobdžija.

Top ima detonirajući fitilj i nema mjesta za grešku.
- Nema određenog vremena, nije odmjereno koliko će fitilj gorjeti, čim vatra do njega dođe, on puca. A i sa strujom, iste sekunde kada pritisnem, on je već u zraku, nema greške i gasiti se ne može – pojašnjava Krivić.
Ne može svako biti tobdžija, dodaje, jer za to „treba pameti“.
- Sad bih ja nekog naučio, ali mora položiti za certifikat. Ali, neko će morati ovo nastaviti raditi. Nije ništa vječno, pa nismo ni mi – rekao je Krivić.&nbsp;

Pukao je top, kandilji su se upalili, u Sarajevu je označeno vrijeme za iftar. Dok su se u zraku miješali mirisi dima nakon detonacije i ramazanskih somuna, ezani su se začuli, a tobdžija Smail Krivić se omrsio vodom i krenuo kući na iftar.
- Allahimanet, do sutra – reče nam na odlasku.

Ovog ramazana sve je drugačije, do prije nekoliko dana Smail je na Tabiji bio sam

Tobdžija sa Žute tabije: I kasnio sam i griješio, ali mi ne zamjere

Gosti večerašnjeg izdanja ekskluzivnog serijala "<a href="https://avaz.ba/tag/67312/dir-sa-memom">Đir sa Memom</a>" su&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/85442/ognjen-jovanov">Ognjen Jovanov</a> i&nbsp;Anđela Vujović poznatija kao <a href="https://avaz.ba/tag/40577/angelina">Angelina</a>&nbsp;(Angellina).&nbsp;Dvoje mladih pjevača, čiji se pjesme broje milionske preglede na Youtubeu otkrili su da pored modernog zvuka vole i dobru narodnu pjesmu te ih na samom početku u trans bacaju stihovi numere Silvane Armenulić "Noćas mi srce pati".- Šta je ovo bre bebo, čuješ li - rekla je Angelina Ognjenu, a potom zapjevala ovu staru poznatu baladu.&nbsp;

Pjevačica vrlo autentičnog glasa kaže da nema uzora i da je teška za saradnju, a vidjet ćete i kako se snalazi za volanom Fiće.&nbsp;- Bolje je tako - kaže Angelina.&nbsp;Ognjen otkriva kako je došlo do saradnje njega i Innasa na pjesmi "High ko zmaj", ali i svoje planove u narednom periodu.&nbsp;- Ovo je naša godina, obećali smo jedno drugom - rekao je Ognjen.&nbsp;

Mladi pjevači su nakon turbulentne vožnje poželjeli da ponovo snimaju emisiju, ali da neko drugi vozi.&nbsp;S istim balkanskim reperom dvoje pjevača želi snimiti duet, a o kome se radi pogledajte u videu.

Nakon turbulentne vožnje, poželjeli da ponovo snime emisiju, ali s drugim vozačem

Đir sa Memom / Angelina pjevala Ognjenu, a voli drugog repera

Može čovjek sto puta otići u <a href="https://avaz.ba/tag/12606/lukomir">Lukomir</a> i naći će sto puta neku priču. Ujesen, kada oštri vjetrovi najavljuju kraj. Ne konačni, nego samo kraj do proljeća. U zimu, kada padne veliki snijeg, pa nikoga u selu nema. Ili u proljeće, kada se čovjeku od ljepote mili oko srca, mozak bistri stvarajući najljepši i najvredniji osjećaj slobode.&nbsp;

Lisica pored ceste, stotinjak metara dalje dolazi zvuk ovčijih zvona, miriše trava, zemlja, zrake sunca izvode vratolomije, kristalno čista voda na pojilicama za stoku...&nbsp;&nbsp; 

Da je na Lukomiru najljepše u maju, kažu i prvi sagovornici reportera "Avaza" koje zatiče odmah po ulasku u selo. Pronašli smo Durana Maslešu i Ismeta Čomora, starog znanca, dobrog starca, čovjeka velikog srca, kako obrađuju njivu. 


- Nemoj na oči da mi ideš ako se nisi oženio - srdačno dočekuje Ismet Čomor, uz iskreni smijeh. 


A Duran ga "grdi" jer je freza naišla na kamen, a prethodno mu Ismet rekao da nema kamena na njivi. 


- Ima malo - pravda se Ismet i dodaje: ''Hoću posijati malo luka, graha, mrkve. Žena će još nešto sijati, nek' sije šta joj volja. Treba posijati. Vidiš kakva su vremena.'' 


Duran gasi mašinu, kratki predah.

- Meni je od stresa i od posla počela brada opadati. Kosa. Doktor mi kaže da je to od stresa. Bio sam direktor jedne firme. Pokupim stvari i na Lukomir. I vratim se u život - priča Duran svoju sudbinu usput dok češe gustu prosijedu bradu. 



Ismet ga podržava. 



- Živa istina. I ta korona sad. De nosi maske, de rukavice, de se onim popršći. Kažem sebi: "Haj ti, bolan Ismete, na Lukomir, gore nema ničega." I popnemo se opet, i ja i Tiđa (supruga, op. a.) - pojašnjava Ismet. 



Kaže da mu teško pada što su posebna pravila u džamiji. 



- Nas deset dođe u džamiju da klanjamo teraviju, mala nam džamija, tobe ja rabbi. Sad nam treba teren k'o da ćemo lopte igrati, razmakni se po dva metra sa svaku stranu - na svoj način objašnjava Ismet. 



Maj je, pa je u selu puno ljudi. Gostiju, turista nema, zbog "proklete korone, đavo je odnio".

Brzo će iftar. 




- Kod mene ćemo, Tiđa je spremila pitu - kaže Ismet. 




Njegova je zadnja i sve mora biti kako on kaže. Niko se nije puno ni opirao. U maloj lukomirskoj kući Tiđa nas dočekuje. Iftar je skoro spreman. Uskoro se i kandilji pale.

- Proći će i ovo zlo. Svako je zlo prošlo - kaže Tiđa, aludirajući na koronavirus.&nbsp;

Iftari se u tišini, uz šaputanje dove...&nbsp;

Ako je suditi po kombinaciji riječi ''luka'' i ''mir'', ovo selo Lukomir s pravom nosi to ime. I s pravom treba vjerovati u teoriju da je prije više od 300 godina tako dobilo ime. 


Malo ga demantiraju stećci na ulazu u selo, koji govore i dokazuju da je selo bilo naseljeno još u 14. i 15. stoljeću.

Asim i Sadija Durmišević 18 godina bez struje: Ovo nije povratak, ovo je nazor život!

Elvedin Hozanović: Ne znam kako ću djecu izvesti na pravi put bez Indire

Đir sa Memom / Kristijan Golubović: Šamarao sam mangupe zbog Merlina, kriminalci su se furali na mene

Radončić: Participacija SBB-a na državnom nivou vlasti je završena priča

Avazova patrola: Kako motociklisti varaju radare

Posjetiti Zemaljski muzej najviši je čin patriotizma

Đir sa Memom / Sale Tropiko: Reperi nisu naš par cipela, radimo finu muziku i ćao

Baka Mara: Prokleta korona, tri mjeseca mi niko nije vrata otvorio

"Avaz" u Zvorniku sa specijalnim timom: Lov na krijumčare migranata

Selo sa dvije stanovnice: Nana Fatima peče halvu i čeka Bajram kao da je pun komšiluk

Đir sa Memom / Članovi Lexington benda zaboravili na kamere, Memu nazvali papkom

Pogledajte kako izgleda odlazak kod stomatologa

Radončić: Dodika i Čovića niko ne pita za prijem migranata, pritisak je samo na mene i Bošnjake

Tobdžija sa Žute tabije: I kasnio sam i griješio, ali mi ne zamjere

Đir sa Memom / Angelina pjevala Ognjenu, a voli drugog repera

Haj', bolan, u Lukomir, gore nema virusa

Asim i Sadija Durmišević 18 godina bez struje: Ovo nije povratak, ovo je nazor život!

Elvedin Hozanović: Ne znam kako ću djecu izvesti na pravi put bez Indire

Đir sa Memom / Kristijan Golubović: Šamarao sam mangupe zbog Merlina, kriminalci su se furali na mene

Radončić: Participacija SBB-a na državnom nivou vlasti je završena priča

Avazova patrola: Kako motociklisti varaju radare

Posjetiti Zemaljski muzej najviši je čin patriotizma

Đir sa Memom / Sale Tropiko: Reperi nisu naš par cipela, radimo finu muziku i ćao

Baka Mara: Prokleta korona, tri mjeseca mi niko nije vrata otvorio

"Avaz" u Zvorniku sa specijalnim timom: Lov na krijumčare migranata

Selo sa dvije stanovnice: Nana Fatima peče halvu i čeka Bajram kao da je pun komšiluk

Đir sa Memom / Članovi Lexington benda zaboravili na kamere, Memu nazvali papkom

Pogledajte kako izgleda odlazak kod stomatologa

Radončić: Dodika i Čovića niko ne pita za prijem migranata, pritisak je samo na mene i Bošnjake

Tobdžija sa Žute tabije: I kasnio sam i griješio, ali mi ne zamjere

Đir sa Memom / Angelina pjevala Ognjenu, a voli drugog repera

Haj', bolan, u Lukomir, gore nema virusa