"Mama, ne ostavljaj me!", većini roditelja poznata je ova molećiva rečenica koja iskazuje dječiji strah da će biti zauvijek ostavljeno i da više nikada neće doći po njega.

To je strah koji se javlja zbog osjećanja bespomoćnosti i zavisnosti od odraslih, s jedne strane, i zbog nerazvijene orijentacije u vremenu, s druge. Ovaj strah najjači je kod mlađe djece.

Za njegovo prevladavanje mogu vam pomoći određene preporuke:

1. Ne ostavljajte dijete potpuno samo ni na minutu, jer njemu i ta jedna minuta izgleda kao vječnost, jer malo dijete zna samo za sadašnjost. Prošlost i budućnost još su nepostojeće u dječijoj glavici.
2. Nikada se nemojte iskradati iz kuće u želji da dijete ne primijeti vaš odlazak. Na taj način ono će, pošto ste ga jednom iznevjerili, uvijek strahovati da ćete pobjeći od njega i neće imati povjerenja u vas, čak i kada mu kažete da nećete nikuda ići.
3. Jako je važno da svaki put djetetu kažete gdje idete, ko će na njega paziti, zašto ne može i ono da ide i kada ćete se vratiti. Na taj način oslobađate ga straha da će biti ostavljeno i da će vas zauvijek izgubiti.
4. Osim toga, gradite povjerenje djeteta prema vama kao roditelju, jer ćete ga naučiti da ono što kažete to i uradite.

5. Kada dijete ostavljate, nastojte da vaše prvo odsustvo bude veoma kratko, na primjer pet minuta, sljedeće neka bude deset, pa petnaest, potom nešto duže.
Na taj način dijete stiče povjerenje u vas da ćete se vratiti kao što ste i obećali. Ukoliko vaša prva odvojenost od njega bude veoma duga, to će za dijete biti pravi šok.

Kada na duže vrijeme ostavljate dijete, nemojte praviti dramu od rastanka. Zagrlite ga i poljubite i to je sve. Što duže budete stajali s djetetom, otežat ćete mu muke.
Svako dijete je na rastanku s roditeljima, bez obzira na to da li plače ili ne, uznemireno, jer napušta sigurnost i ulazi u situaciju koja mu nije poznata. Što duže traje rastanak, sve više raste uznemirenost.

6. Čak i kada se dosljedno držite navedenih preporuka, može se desiti da dijete i dalje ispoljava intenzivan strah pri vašem odlasku. Razlog takvom ponašanju može biti odnos između djeteta i osobe kojoj ste ga povjerili.
Čak i kad je u pitanju vaša rođena majka koja jako voli svog unuka i brine o njemu, ne mora značiti da upravo ona ne podstiče strah u djetetu.

Mnogi odrasli, kada ne znaju kako da izađu na kraj sa neposlušnom djecom, pribjegavaju zastrašivanju poput: "Ako budeš tako bezobrazan, mama se nikad neće vratiti", "Nastaviš li to da radiš, ostavit ću te samu u kući i neće biti nikog ko će te čuvati".

Međutim, najveći je problem saznati za ovakve reakcije odraslih pošto se oni najčešće trude da sakriju slabost vlastitog autoriteta u odnosu na dijete.

Kako ćete savladati strah djeteta da će biti ostavljeno i izbjeći dramu pri izlasku iz kuće ili odlasku na posao

Kako rastemo - Dječiji strahovi: Mama, nemoj me ostaviti!

Ukoliko svom djetetu osigurate odgovarajuću hranu, odmor i izlaske na svjež vazduh, ono će sigurno dobro napredovati. Nakon prvog rođendana dijete će mnogo manje dobijati na težini.

Prosječna težina djeteta kreće se između devet i 11 kilograma, a dvogodišnjeg djeteta između 11 i 13 kilograma. Prosječna visina jednogodišnjaka je 77 centimetara, a 86 dvogodišnjeg djeteta.

Sjaj u očima, snaga mišića, čvrstina puti, živahnost i dobro raspoloženje su mnogo važniji znakovi da dijete dobro napreduje i uredno se razvija nego težina i visina. Ako je sve to zadovoljavajuće, dijete sigurno dobro napreduje, bez obzira na to je li iznad ili ispod prosjeka.

Djeca mršavih, visokih roditelja bit će, vjerovatno, lakša od prosječne težine. Niska rastom i razvijen djeca svakako će težiti više.

Nakon prvog rođendana dijete će mnogo manje dobijati na težini

Živahnost i dobro raspoloženje važniji od kilograma

U idealnom svijetu djeca, roditelji, rodbina, bake i djedovi žive u savršenom skladu, svi se slažu, svi su čuli za kompromis...

U stvarnosti to uglavnom ne izgleda tako jer balansiranje svih različitih potreba i očekivanja može biti težak, a često i nemoguć posao. Zato već u startu trebate dogovoriti pravila i postaviti granice, tako da sve tri generacije budu maksimalno sretne.

Kao i kod odgoja djece, pravila moraju biti jasna, a svaki sudionik ove životne igre mora točno znati koja mu je uloga. S tim da uvijek imate na pameti kako bake i djedovi nisu djeca koja tek uče, već ljudi s iskustvom koji često ne žele poslušati. A to je ono što se mora srezati u korijenu s dolaskom prvog unučeta. Naravno, ako vam je želja živjeti u što boljem skladu.

Pravila moraju biti jasna

Nikada ne valja očekivati da će druga strana činiti ono što vi mislite da bi trebali činiti. Zato budite jasni: oko hrane, spavanja, igranja i svega drugoga što je vama, kao roditelju, jako važno.

Ostavite prostora za male odluke

Život je satkan od malih stvari pa se, kao roditelj nemojte zamarati baš oko svega što su bake i djedovi dozvolili. Dok god se drže velikih pravila, male odluke prepustite njima na gušt.

Partneri moraju ostati partneri

Bez obzira na to prave li vam "probleme" njegovi ili vaši roditelji, najvažnije je da vi kao roditelji ostanete čvrsti i dosljedni svojim partnerskim odlukama. Čim se vi počnete razdvajati u podršci i pravilima, bake i djedovi će te rupe krenuti popunjavati sami. A onda skladu možete reći baj baj.

Budite zahvalni bakama i djedovima

Kad vam dignu pritisak, samo mantrajte: "besplatno čuvanje djece, besplatno čuvanje djece", a onda se prisjetite da su bake i djedovi ljudi od krvi i mesa, kojima treba znak da cijenite sve što rade za vašu porodicu i obavezno se sjetite da su u životu djece bake i djedovi katkad jednako važni kao i roditelji.

Odjeća ok, ali frizure im ne dajte!

Minoran problem koji će svakog roditelja natjerati na instant bijes jest činjenica da je baka dala ošišati unuče bez vašeg pitanja. Frizura definitivno spada pod ono veliko roditeljsko pravilo.

Rasprave ostavite za vrijeme kad djeca nisu u blizini

Sjetite se da djeca jako vole svoje bake i djedove te bi ih ružne rasprave mogle jako dirnuti u srce. Zato svaku raspravu, ma koliko vam se hitna činila, ostavite za vrijeme kada vas djeca neće moći čuti.

Rođendani su vaša briga, osim ako bake i djedovi požele učestvovati &nbsp; 
Nijedna baka neće biti sretna ako na nju svalite većinu posla oko organizacije rođendana i većih slavlja, a isto će se tako uvrijediti ako ćete baš svaku njihovu namjeru rezati u korijenu.

Postavite pravila oko poklona

Bake i djedovi često su baš djetinje zaluđeni time da djeci kupe ono što je njima zapelo za oko, pa već prije prvog rođendana postavite jasno pravilo da se oko svakog većeg poklona obavezno posavjetuju s vama. Njima će možda ogroman kamion ili velika kuća za lutke biti poklon s kojim misle dodatno osvojiti naklonost vašeg djeteta i neće im pasti na pamet da bi vama tako nešto moglo jako smetati (u mislima i u prostoru u kojem živite).

Osam savjeta kako postaviti prave granice kad su u pitanju bake i djedovi

Svojoj djeci želimo sve najbolje. Zato im kupujemo specijalni jogurt, nudimo im čokoladice, mislimo da su razne loptice i komadići žitnih pahuljica u šarenim pakovanjima idealan doručak. Griješimo li, možda? Evo čega sve ima ili nema u omiljenoj dječijoj hrani.

Dječiji jogurt&nbsp;U njega se često dodaju grožđani ili voćni šećer, vitamini i kalcij. Vještački dodatak kalcija je nepotreban, jer u samom mlijeku ima dovoljno tog minerala. Dječiji jogurt je, osim toga, više slatkiš nego zdrav međuobrok, jer na 125 g jogurta ima šećera koliko u sedam kocaka. A, voćni i grožđani šećer su zapravo prazna energije i štetni za zube.

Mliječna šnita
Dvije tanke šnite čokoladnog tijesta punjene mliječnom kremom – to je popularna čokoladica. Ni to nije međuobrok, već čista poslastica. A mlijeka u njoj ima taman za jednu supenu kašiku!

Kakao
Instant kakao ima samo 20 procenata kakaa, male količine emulgatora i arome, a sve ostalo je šećer. I tu činjenicu ne mogu uljepšati vitamini i minerali bez obzira na to koliko ih je dodato.

Kola
U boci od 0,33 litre ukupno je sadržano 12 kocki šećera! Osim toga, fosforna kiselina sadržana u kola-napicima izvlači kalcij, pa tako razgrađuje materijal za gradnju kostiju koji je baš u dječijem dobu izuzetno potreban.

Kečap
Kašika kečapa sadrži i kocku šećera. No, to nije jedini problem: Ako se često nađe na stolu, loše će utjecati na osjetilo za okus. Okus kečapa je toliko jak da prekrije okus svake druge namirnice.

Ledeni čaj&nbsp;Osnovni sastojak mu je crni čaj koji razdražujuće djeluje na djecu. Sadrži i oksalnu kiselinu koja iritira želudac. Vještačke arome podstiču alergiju. Osim toga, sadrži mnogo šećera (19 do 25 kocki šećera na litar) ili vještačke zaslađivače.

Light pića
Pića sa umjetnim zaslađivačima djeca ne bi trebala piti – mala nikako, a školarci što rjeđe. Zašto? Zato što umjetni zaslađivači ne osvježavaju već iscrpljuju malu dječiju mišićnu masu. Dijete teško 20 kg dnevno smije popiti najviše 0,30 litra light napitaka.

Vještački zaslađivači
Njih ne nalazimo samo u pićima s manje kalorija nego i u brojnim drugim industrijskim prehrambenim proizvodima (mliječni proizvodi, deserti, pudinzi, sosovi). Zato bi trebalo što je moguće više reducirati uzimanje vještačkih zaslađivača.

Najbolje bi bilo što ranije spriječiti dječiju sklonost ka slatkišima. I, po mogućnosti, nuditi im deserte i pudinge spremljene kod kuće.

Cerealije za doručak
Vrlo su popularne i proizvođači ih najtoplije preporučuju djeci za doručak. Te razne čoko i koko pops i slične pahuljice i druga čuda prehrambene industrije napravljeni su zaista na bazi pšenice ili kukuruza. Ali, na drugom mjestu među sastojcima većinom se nalazi šećer, zatim šećerni sirup, med, melasa i kakao.

Ukupni sadržaj šećera varira od osam do 38 g na 100 g – tako da jedna porcija od 50 g može sadržavati 19 g šećera, pri čemu maksimalna dnevna doza šećera za djecu iznosi 50 g.

Balastnih materija je 4,5 g po porciji, dok bi kvalitetan doručak trebao pokrivati četvrtinu dnevnih potreba – dakle osam graama.

Bolje bi zato bilo djeci za doručak jedno jutro ponuditi mješavinu raznih žitnih pahuljica kojima je dodato svježe ili suho voće i sjemenke suncokreta, drugo jutro sutlijaš, treće voćnu salatu.

Uz sve to i razno pecivo, pa će takav doručak zainteresirati i najvećeg mrljavka.

Sadrže li specijaliteti za djecu sve što proizvođači obećavaju

Masnoće: Mnoge namirnice spremljene specijalno za djecu su vrlo masne. Gotov puding sadrži 13 grama masnoće. Mnogo je bolje da kod kuće pripremite puding na punomasnom mlijeku – ima manje masnoće, a više kalcija.

Dodatne materije: Proizvođači, uglavnom, ne štede na bojama i aromama. Princip obogaćivanja vitaminima i mineralima kupcu je nepoznat, a često se količinom mnogostruko premašuje dozvoljena dnevna doza.

Cijene: Namirnice za djecu u pravilu su skuplje od normalnih varijanti.

Pakovanje: Mini pakovanja kao «porcije primjerene djeci» apsolutno su nepotrebna.

Kako izazvati interesiranje za zdravu hranu

# Jedi mrkvu – imat ćeš oko sokolovo;

# Kajsije i breskve – dat će ti kožu nježnu kao u princeze;

# Mlijeko i mliječni proizvod jačaju kosti – da bolje trčiš i skačeš;

# Orasi i bademi su hrana za mozak – bit ćeš mudriji i brže ćeš smišljati vragolije;

# Cvekla za svježu krv – cvekla je hrana koju vole vampiri;

# Paprika je ubica prehlade i gripe;

# Leća i grah za čelične mišiće.

Šta se krije u kakau, kečapu, koli i drugim varalicama?

Za djevojčicu sve ružičasto – od dekice, rukavice za kupanje i peškira za poslije kupanja, do plastičnog čepa za flašicu! Roditelji, zapravo, nikako ne mogu izbjeći tu boju – u dućanima je ružičasto sve što je namijenjeno curicama. A rodbini i prijateljima izgleda zaista zabavno kupovati poklone u ružičastom.

Ružičasto za djevojčice, plavo za dječake – takav je trend već godinama!

A možda su roditelji, još dok je beba bila u maminom stomaku, odlučili da njihova kćerka neće biti princeza u ružičastom, smotana mamina maza, već jaka, samostalna i samouvjerena osoba?

Zapravo, ono prvo nikako ne isključuje ovo drugo – djevojčica može biti i princeza, i djevojka koja zna da život nije ružičast.

Kćerke su više čuvane

Šta znači biti djevojčica ili dječak, djeca to saznaju čim dođu na svijet. Jer, roditelji se prema djevojčici odnose sasvim drukčije nego prema dječaku – čak i kad toga uopće nisu svjesni.

Potvrdila je to američka studija koju je provela Susan Gilbert. Roditelji više gledaju djevojčicama u oči i intenzivnije s njima pričaju. Uz to, više ih žele zaštititi pa drhte nad svakim njihovim korakom kad prohodaju, dok je dječacima dozvoljeno da trče i padaju do mile volje.

Roditelji u svojoj glavi imaju predstavu o podijeljenim muško-ženskim ulogama iako mnogima to nije jasno.

Kakav je utjecaj roditelja

Koliko je ta predstava duboko ukorijenjena pokazala je naredna studija. Slika jedne te iste bebe pokazana je dvjema grupama ispitanika. Jednoj grupi je rečeno da je u pitanju dječak, a drugoj da je to djevojčica.

Zaprepašćuje kako su reagirale testirane osobe: oni kojima je pokazan navodni dječak pripisali su mu osobine – jak, snažan, impulsivan i nemiran. Druga grupa dala je djetetu sljedeće karakteristike: mila, ljupka, umiljata, mirna.

Zar to ne dokazuje koliko uobičajene predstave i šabloni opredjeljuju naše odluke i postupke?

Mnoge razlike između dječaka i djevojčica nastale su tokom odgoja u roditeljskom domu, u vrtiću, kod djeda i bake, u igri s drugom djecom.

Govor – prednost djevojčica

No, nešto je i genetski uvjetovano. Pokazala su to najnovija istraživanja mozga. Utvrđeno je, naime, da se kod djevojčica brže razvija lijeva moždana polutka, ali da se kod njih brže i čvršće stvaraju sinapse (veze) između dvije polovine mozga koje, zahvaljujući tome, brže međusobno komuniciraju i podržavaju jedna drugu.

Takav prirodni razvitak za posljedicu ima činjenicu da djevojčice prije progovore te da su nadarene za učenje jezika. A dječaci se, opet, bolje snalaze u prostoru. No, to ne znači da i među dječacima nema jezičkih genija, kao što i među djevojčicama postoje majstori u slaganju trodimenzionalnih puzzli.

Zašto su djevojčice mirnije

Evo još više razlika: Djevojčice su od rođenja tjelesno zrelije od dječaka. Frontalni režanj njihovog mozga razvijeniji je nego kod dječaka. A upravo u tom režnju je centar koji upravlja samokontrolom.

Posljedica: Djevojčice lakše kontroliraju svoje ponašanje. Dječacima to teže uspijeva, zato su oni divljačniji, njima je teže upravljati, reagiraju neobuzdanije i lakše ih je izazvati.

Kad nastupa ružičasta faza

Djevojčice su, dakle, jednim dijelom prirodno drukčije od dječaka. To će vam potvrditi svaki roditelj koji ima i kćerku i sina.

Čak i kad se trude svoju djecu odgajati na isti način, nuditi im iste igračke – sigurno će doći faza kada će njihova djevojčica ostaviti bratov autić, zavoljeti sve što je ružičasto i svjetlucavo, a draže će joj biti slike princeze nego Pipi Duge Čarape.

A princeza u haljinici od tila, s krunom na glavi i u začaranom dvorcu – to je prava djevojčica.

Svijest o sebi

Otkud ta “princeza-faza”? Objašnjenje: Tro i četverogodišnja djevojčica je shvatila da je djevojčica i da će ostati žensko cijeloga života. I sada se svom snagom uživljava u tu svoju ulogu – najednom joj je potrebno sve ružičasto i haljinice pune cvjetića.

A dječaci njenog uzrasta iz istog razloga igraju se kauboja, bitaka i automobilskih utrka – dokazuju da su muškarci. Tako maleni pokazuju da su naučili šta su i kakvi trebaju biti.

Nemir i trka čine mudrijim

No, mnoge navodno ženske osobine zapravo su stvar temperamenta. Majka i otac su tu da svjesno razbijaju stereotipe tako što će mirne savjesti podsticati djevojčicu da bude pomalo divlja, da trči i skače.

Nemir, trka i skaka vrlo su važni i za djevojčice, jer one tako procjenjuju svoju snagu i sposobnost. To im jača samopouzdanje. Osim toga, nemirne igre čine djecu mudrijom.

Za tu vrstu igre posebno je odgovoran otac. Bolje je da djevojčica s njim cijelo popodne trči i skače nego da sjedi u ćošku i presvlači lutke.

Očevi su dužni naći vremena za bavljenje svojom kćerkom. Veza između majke i kćerke je prirodna i vrlo tijesna. A vezu sa ocem tek treba uspostaviti.

U nešto težoj situaciji je samohrana majka za čiju kćerku otac ili nije tu ili je prisutan vrlo malo. Razvedeni očevi ne smiju misliti da su oslobođeni ove vrste obaveze. A ako to ipak nije slučaj, majka se treba potruditi da njena kćerka ima bar jedan muški oslonac – djeda, ujaka, majčinog prijatelja.

Roditelji su primjer

Važno je da djevojčica ne bude unaprijed usmjerena i ograničena samo na jednu ulogu, jer to može jako ometati njen razvoj u zdravu, normalnu osobu. Postoje, naravno, vrlo suzdržane djevojčice kao što se mogu sresti i mali ženski rauberi koji lako izlaze na kraj sa svim dječačkim vragolijama.

Dobro je, također, da roditelji prihvataju sva interesovanja svoje kćerke i da je podrže. Djevojčica treba naučiti i kako se sprema večera, i kako se mijenja guma na biciklu. Pokažite joj to primjerom tako što nećete dijeliti poslove na muške i ženske. Samo tako ćete u kući imati djevojčicu koja se igra s lutkama i takmiči u trci s dječacima.

Jeste li to znali

* Djevojčice ljepše mirišu i manje se znoje.

* Djevojčice bolje vide u tami.

* Djevojčice čine svega 10 posto hiperaktivne djece.

* Djevojčice su svaki peti pacijent u hitnoj pomoći.

* Čak 70 posto majki žele imati kćerku.

7 korisnih savjeta

Odgajajte samopouzdanu djevojčicu. Nemojte pretjerivati – neće joj naškoditi padovi i udarci, neće se zagrcnuti kad sama uzme čašu i pije vodu, neće pasti niz stepenice. Pokažite joj da imate povjerenja u njene mogućnosti i sposobnosti.
Pohvalite svoju djevojčicu. Govorite joj da je velika i snažna. Prilika za pohvalu je mnogo – kad sama pije vodu iz čaše, kad sama obuče pape, kad se sama počešlja. Ranije su djevojčice odgajane da budu skromne. Danas trebaju biti samosvjesne.
Poželjan je dogovor. I izbor između dvije mogućnosti. Primjer: Hoćemo li u šetnju ili bi ti više voljela da odemo do tetke? Kad djevojčici ponudite mogućnost izbora, odgajate osobu koja će znati šta hoće.
Agresija je normalna i treba je izbaciti iz sebe. Neka je vaša djevojčica nauči što je moguće ranije. Inače će potiskivati osjećanja ili ih usmjeriti protiv same sebe. Podržite dijete u iživljavanju agresivnosti, ali na fer način, bez povređivanja drugih.
Tehnička znanja su i za djevojčice. Zašto vaša djevojčica ne bi znala da je za pokretanje pravog automobila potreban benzin?
Sukobi i svađe dozvoljeni su i važni. Dobro je ako dijete iz njih iziđe ojačano. Na samom početku, prilikom svađe s djecom na igralištu, bit će potrebna i vaša pomoć. Ali bi vrlo brzo trebalo pustiti dijete da samo rješava sukobe.
Djevojčice se rado zabavljaju u kući – crtaju, slikaju i – malo se kreću. Zato je vrlo važno izvoditi ih napolje da se iskaču i istrče.
&nbsp;

Roditelji, zapravo, nikako ne mogu izbjeći tu boju – u dućanima je ružičasto sve što je namijenjeno curicama.

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Mi, uglavnom, imamo sreću s vodom iz vodovoda, koja je toliko kvalitetna da je možemo direktno za piće davati i maloj djeci.

Međutim, ako stanujete u starim kućama, provjerite jesu li vaše vodovodne cijevi od olova. Ako jesu, bilo bi dobro testirati kvalitet vaše kućne vode.

U svakom slučaju, prije nego što uzmete vodu za piće djeci, ili za pripremu njihove hrane, pustite je da dobro oteče.

Polako jedi, dobro sažvači

Nekad su majke bile dosadile djeci upozorenjem: «Jedi polako i dobro sažvaći!» Bilo bi dobro, kad bi i vi, moderne mame, to isto utuvile u glavu svojoj djeci – bilo bi manje i bolova u želucu i debele djece.

Naučite svoje dijete da dobro sažvače hranu u ustima, jer tu počinje varenje. Tako će već donekle obrađena hrana stići u želudac koji neće biti previše opterećen.

Treba i jesti polako zato što se osjećaj sitosti stiče tek 15 do 20 minuta. Oni koji polako jedu, brže osjete kad im je dosta, dok se jedući brzo djeca samo nabacaju hrane i poslije toga se osjećaju loše. A višak kalorija da i ne spominjemo.

Zamijenite uloge

– Danas sam ja mama! Djeca obožavaju preuzeti ulogu nekog drugog. Pa zašto ne biste na nekoliko sati zamijenili uloge u porodici? Mama neka postane kćerka, tata neka bude sin, a maleni neka glume odrasle.&nbsp;
Igra zamijenjenih uloga podstiče razvoj djeteta i doprinosi tome da ona bolje razumijevaju druge ljude. Dozvoljeno je i kostimiranje. Na kraju jasno kažite kad je igra završena: Abrakadabra, završili smo igru!

U svakom slučaju, prije nego što uzmete vodu za piće djeci, ili za pripremu njihove hrane, pustite je da dobro otečejeti

Kakva voda za bebu

Dječaci su pomalo divlji i previše glasni. I vrlo, vrlo osjetljivi. Njima su potrebni mnogo ljubavi, ali i jasna ograničenja. Nemojte razmaziti svoga sina…

Svaki krupni muškarac bio je jednom maleni dečko. Nekad se tim dječacima govorilo: «Ne plači, ti si muško!» No, pred modernog roditelja postavlja se gomila pitanja. Svaki roditelj treba znati da je njihov sin vrlo komplicirano maleno biće: tako tvrdo, a ipak tako nježno. Jesu li kćeri princeze, a sinovi junaci. Važi li to i danas? Odgovor bi mogao biti – DA i NE.

Divlji ili plašljiv – zavisi od tipa

Pogledajmo scenu na dječijem igralištu: Ema i Erin igraju se u pijesku. Oboje imaju po dvije godine. Odjednom vrisak – Ema udara Erina lopaticom po glavi, on se ne brani već plačući bježi mami. Nakon što je Erina majka utješila, a Emu njena naružila, oboje se nastavljaju igrati u pijesku.

Šta nam kaže ova scena? Divlje ili plašljivo – to zavisi od tipa djeteta. Nisu svi dječaci razbojnici, niti su sve djevojčice anđeli.

Ipak, postoje upadljive razlike između dječaka i djevojčica. Utvrđeno je da kod dječaka ranije sazrijeva desna polovina mozga. A ona je zadužena za vizuelno i prostorno snalaženje. Zato dječaci lakše rješavaju matematičke probleme.

Kod djevojčica je u prednosti lijeva strana mozga u kojoj je smješten centar za govor. Zato one ranije nauče govoriti.

Dolaze li dječaci na svijet snažni, čvrsti, robusni? Potpuno pogrešno. Studije su pokazale da su dječaci još od rođenja osjetljiviji i nježniji od odjevojčica i da im treba mnogo više brige, njege i pažnje.

Dječak traži više ljubavi

– Dječaci su još u majčinoj utrobi motorički aktivniji i od prvog dana života osjetljiviji na podražaje iz okoline, impulsivniji i brže mijenjaju raspoloženje, pa brže postaju i pretjerano raspoloženi. Njih je u pravilu teže smiriti, uopće su teži i zato im treba posvetiti više pažnje, kaže prof. dr. Doris Bischof-Koehler sa Minhenskog univerziteta.

Ali, dječaci od malih nogu raspolažu i dobrom porcijom potrebe za konfliktom i suprotstavljanjem. To ćete uočiti već kod dječaka jedva nešto malo starijeg od šest mjeseci. On će, naprimjer, već u tom dobu oteti igračku drugom djetetu, dok djevojčice to ne čine.

Da su muškarci, dječaci saznaju tek sa oko dvije pune godine. Sve dotle oni skupljaju iskustva i slažu ih u mozgu kao muške i ženske u dvije posebne «ladice». I misle da od dječaka može postati djevojčica i obrnuto.

Da će cijelog života ostati muškarci postaje im jasno tek sa četiri godine. I ovdje hormoni igraju određenu ulogu. Jer, sa četiri godine u dječaka se udvostručuje nivo testosterona. Od toga perioda mali junaci postaju divlji. Lupaju, skaču, odmjeravaju svoju snagu, mašu sabljom kao pirati i osnivaju družine s drugim dječacima.

Mama, pusti da budem dječak

Dječaci i djevojčice od rođenja žive u različitim svjetovima i prema njima se okolina različito ponaša. A drukčije ih i odgajaju, naročito majke. Problem je što se dječaci u raznim područjima razlikuju od svojih majki, naime življi su, agresivniji, treba im više prostora i fizičkog pražnjenja.

Zato majkama nije lako izaći na kraj sa sinovima. Evo dva savjeta koja su drugim majkama bila od pomoći:

Pokušajte zamisliti da ste vaš maleni sin i upitajte se: Zašto me toliko zabavlja divlje skakanje i galama?
Kad vaš mali divljak stoji pred vama umazan blatom do očiju, a beskrajno oduševljen i sretan, radujte se s njim bez obzira na to što vam nikada neće biti jasno zašto je toliko fasciniran blatom.
Dječaci su oduševljeni Rambom i mačo muškarcima, što se majkama, uglavnom, ne sviđa. No, psiholozi i pedagozi savjetuju majkama da zažmire pred činjenicom da prijatelji njihovih sinova ne odgovaraju maminoj predstavi o muškosti.

Muškarci su, naime, izuzetno potrebni muškim bebama i malim dječacima. To naročito trebaju imati na umu samohrane majke. Ako otac nije prisutan u životu mališana, potrebni su mu barem ujak, djed ili neki drugi blizak muškarac.

Jer, dječaci se identificiraju s muškarcima i žele se ponašati slično svojim uzorima. Oni se moraju odvojiti od majke, da bi mogli biti potpuni muškarci. Zato je vrlo važno da majke znaju sljedeće: Neka je vaš sin vezan za vas u prve godinu-dvije svoga života. Sa tri godine već se sve mijenja. Avanture ga privlače silom magneta. Dječak više nije siguran u svojoj sobi i maminom krilu.

Tata je jednostavno najveći&nbsp;
Već u drugoj, a naročito u trećoj godini života uloga oca u odgoju djeteta postaje izuzetno značajna. Zašto? Istraživanja su pokazala da se očevi s djecom igraju drukčije od majki. Majke se igraju provjerenih igara koje imaju karakter ponavljanja, upućuju djecu na igračke, ali ih i ograničavaju. Majke se u prvom redu osvrću na sigurnost i zaštićenost.

Očevi su, nasuprot majkama, robusniji i grublji u igri sa sinovima. I to već u prvoj godini djetetovog života. Oni su idealni partneri za igru i brinu se za raznovrsnost. Svojim načinom igre oni kod djece bude znatiželju i potrebu za novostima i istraživanjem.

Dječacima otac nije potreban kao zaštita. Nju imaju od majke. Dječaci žele sa očevima dijeliti život. Dječak od oca treba naučiti da ne treba uvijek biti hrabar, da smije biti oprezan i nesiguran. Važno je, također, da otac ne prenese na dijete vlastite sklonosti i interese. Dječak mora sam nalaziti svoj put, a otac neka mu u tom bude podrška.

Plavo je boja dječaka

Plavo nije tek tako boja za dječake. Utvrđeno je da djeca najprije raspoznaju crvenu i plavu boju. Istovremeno, međutim, oni počinju stvari dijeliti po rodu na muške i ženske. Tako se shvatanje boje i pripadnosti polu prožimaju. U jednoj studiji dvo i trogodišnjaci su ružičastu i boju lavande opisali kao boju za djevojčice, a smeđe i plavo kao boju dječaka.

Teže je odgajati dječaka?

Često se tvrdi da je teže odgajati dječaka nego djevojčicu. Je li to tačno? Pedagozi kažu: Dječaci su drukčiji, ali nije ih teže odgajati. No, do problema u komunikaciji s majkom može doći zato što je majci lakše shvatiti djevojčicu nego dječaka.
Za majke je vrlo važno da znaju: Dječacima treba reći tačno ono što želite. Nikada nemojte reći: «Mislim da si dovoljno velik da bi mogao sam pospremiti svoje igračke.» Umjesto toga recite: «Želim da sve igračke vratiš u njihov sanduk!»

Djecu, uglavnom, odgajaju žene. Bilo bi poželjno da imamo više muškaraca odgajatelja. Ozbiljan problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje je nedostatak odgajatelja u vrtićima, učitelja u školama. Zato su psiholozi primijetili da se dječak od tri godine u vrtiću više obraća zanatliji koji održava zgradu nego svojoj «teti».
Dječaci se radije igraju autićima. Treba li im dati i igračke za djevojčice? Činjenica je da dječaci vole igračke koje se kreću. Tako će se ponašati i sa igračkama tipičnim za djevojčice. Ako mu date da vozi Barbikina kolica, bit će to luda trka kroz sobu. Jedine igračke koje jednako vole i dječaci i djevojčice su – mekane plišane igračke «za utjehu i uspavljivanje».
Koji su muški uzori dobri za dječake? Nekad, u velikim porodicama, bili su tu djed, stric, ujak, starija braća. Zato bi i danas dječacima trebalo omogućiti raznovrsne uzore. Rješenje se može naći u intenzivnijem druženju sa širom porodicom, rodbinom i prijateljima.
Na šta majke moraju obratiti pažnju? Svaka majka trebala bi redovno sama sebe preispitati: Koliko svoja subjektivna iskustva s muškarcima prenosim na svoga sina? Kako vidi budućnost svoga sina? A odgovori na ova dva pitanja su ogromno opterećenje i obaveza.

… i kako će postati sretni i snažni

Šta je danas potrebno malim momcima

Kako ćete prepoznati pati li vaše dijete od zatvora? Ako se dijete ne žali, to će vam reći ova četiri pokazatelja:

- Stolica je tvrda, suha i teško prolazi; 
- Iznenada, iz nepoznatih razloga, stolice se počinju rjeđe javljati (uzrok tome mogu biti i promjene u prehrani); 
- Na stolici se pojavljuju tračci krvi; 
- Čini se da dijete ima bolove u trbuhu koji prestaju nakon obilnog pražnjenja crijeva.

Šta je uzrok

Debelo crijevo nakuplja stolicu i apsorbira vodu. Ako se nagon za obavljanjem nužde zanemari ili potisne (ako je prethodno obavljanje nužde bilo neugodno), zaostala će stolica postajati sve tvrđa.

Kada se stolica konačno javi, lako je moguće da će biti bolna, a može uzrokovati čak i blago krvarenje.

Koliko je stanje ozbiljno

Kod većine djece zatvor je blag, obično nastaje zbog promjena u načinu prehrane i uspijeva se riješiti u relativno kratkom vremenu. Tegoba obično više uznemirava roditelje nego djecu.

Šta možete učiniti

Iako je zatvor u većini slučajeva povezana s načinom prehrane, djeca koja su na prsima rijetko imaju ovih problema. Osim toga, za djecu koja su na prsima nije neobično da su ponekad i po nekoliko dana bez stolice.

Ako vam se čini da je način prehrane uzrok zatvora, o tome biste trebali povesti računa. Uz dosta tekućine, u jelovniku djeteta trebalo bi biti što više vlaknaste hrane (suhe i svježe šljive, kajsije, grašak, brokoli, proizvodi od cjelovitih žitarica).

Potrudite se da vaše dijete zavoli naš domaći bestilj – pekmez od šljiva pripremljen bez šećera. Namazan na crni kruh bestilj je najbolji regulator stolice.

Kada ljekaru

Ako mjere koje ste poduzeli ne pokazuju učinka, savjetujte se s ljekarom. Nemojte sami djetetu davati laksative (sredstva za ispražnjivanje stolice) i klistire (sredstva za ispiranje crijeva), a da se prije toga niste savjetovali s ljekarom.

Korisni savjeti

Kad mališane muči zatvor: Pomoć stiže sa šljivama

Ne postoje loša djeca, postoji samo loše ponašanje

Naš okoliš utječe na naše ponašanje. Feng shui je 4 000 godina stara kineska vještina uređenja životnog prostora u skladu s energijom Zemlje ili chijem, kako bismo bili u ravnoteži sa silama prirode. Primjena praktičnih tehnika feng shuija u domu pomoći će da iskoristite prednosti dobrog chija i stvorite uravnoteženu okolinu za svoje dijete. Kinezi kažu: – Ne postoje loša djeca, postoji samo loše ponašanje.

Smjer spavanja

Mjesto na kojem dijete provodi najveći dio vremena svakog dana je krevet. Zato&nbsp; je smjer u kojem je okrenuto tokom spavanja iznimno važan. Cilj je dječiji krevet postaviti tako da uzglavlje bude okrenuto prema jednoj od dobrih strana svijeta.

Spavanje u smjeru mudrosti (sjever-jug) pomoći će djetetu u dobivanju boljih ocjena i poboljšanju stava prema školi, a smjer ‘braka i harmonije’ (istok-zapad) smanjit će svađe i sukobe u domu te pomoći djetetu da bolje spava.

Izlaganje elektromagnetskim frekvencijama

Elektromagnetske frekvencije su snažne energije koje emitiraju elektronički uređaji. One smanjuju proizvodnju melatonina u tijelu, koji pomaže u prevenciji nesanice, neraspoloženja, ljutnje i depresije te tijelu u borbi protiv tumora.

Rasporedite namještaj tako da vaše dijete u svako doba dana (dakle ne samo u svojoj sobi) bude metar do metar i po udaljeno od televizora, kompjuterskih monitora, stereo-uređaja, rasvjetnih tijela i drugih elektroničkih uređaja.

Nikada ne koristite električni pokrivač ili grijač kreveta te ne dopuštajte djeci gledanje u mikrovalnu pećnicu dok čekaju kokice. Odmaknite se i sami metar i po dok je mikrovalna uključena.

Šta vidi dječije oko

Promotrite šta vaše dijete gleda svakoga dana. Sretna porodična fotografija vidljiva s djetetova kreveta umirujuća je prije nego što ono zaspi i nakon što se probudi. Podsjeća ga na to da je dio sretne porodice kada je samo u sobi.

Plakati mačića, psića i omiljenih likova iz crtića nisu prijeteći i umiruju djecu.

Nered

Čišćenje za malim djetetom je poput čišćenja snijega s pločnika dok sniježi. Nema smisla! No djeca trebaju prostor za spremanje predmeta kako bi se nered držao pod kontrolom.

Ako je dječija spavaonica ujedno prostorija za učenje, dijete se neće moći koncentrirati na učenje u neurednoj okolini. Djeca bi često trebala čistiti prostor ispod svog kreveta, koji obično postaje skupljalište smeća i dječijeg blaga te zatvara energiju.

Raspored namještaja

Uzglavlje kreveta trebalo bi biti postavljeno uz čvrst zid. Pobrinite se da ima dovoljno mjesta za kretanje sa svake strane kreveta, nikad ne postavljajte jednu stranu uz zid.

Izbjegavajte postavljanje kreveta ispod prozora ili izravno nasuprot vratima. Ako stojeći na vratima možete ravno baciti loptu i pogoditi krevet, energija koja teče u prostoriju također će pogoditi krevet, što nije dobro za dijete.

Ogledala nisu za dječiju sobu. Ona prostoriju drže ‘budnom’ i otežavaju spavanje.

Boje

Navike spavanja vašeg djeteta pokazat će vam je li prostorija udobna. Ako dijete često dolazi u vaš krevet, znači da mu njegova soba ne odgovara.

Izbjegavajte energične boje, osobito crvene i druge žive boje, jer mogu uzrokovati pretjerano temperamentno ponašanje tokom igre i previše hiperaktivne energije, koja dijete sprečava da zaspi.

Žive boje odgovaraju igraonicama, ali spavaonice trebaju biti umjerenije. Plave i svijetloružičaste su umirujuće. Zelene i boje kože također će odgovarati.

Kako će boravište vašeg djeteta zračiti radošću i samopouzdanjem

Feng shui: Mirna soba puna vedrine

Svako je dijete plašljivo, neovisno o tome kojeg je uzrasta. Dojenče svoju napetost može iskazivati povraćanjem, vriskom ili nesanicom. Starije dijete često ne može zaspati ako ga je strah mraka. Počne plakati čim se svjetlo ugasi, a ono mora u krevet.

Ako vas dijete tada uvuče u beskrajnu raspravu o tome da neće na spavanje, jer je žedno, mora piškiti ili bi baš tada htjelo nešto jesti, a u stvari ne želi ostati samo sa svojim strahovima, vrijeme je za vaše razumno djelovanje.

Pomozite svom djetetu da prevaziđe strahove i iz tih problema iziđe ojačano i samopouzdano. A sva djeca prolaze kroz razne faze razvitka u kojim su posebno labilna i puna strahova.

Pet faza straha

Tokom prvih pet godina života dijete prolazi kroz pet razvojnih faza straha koje sve nas prate čitavog života: strah od gubitka tjelesnog kontakta, strah osmomjesečnog djeteta i strah od odvajanja su strahovi koji preovlađuju u periodu prve tri godine života.

Oko treće godine života dolazi do stvaranja straha od uništenja. Između četvrte i pete godine razvija se strah od smrti. Kao roditelji vi niste u stanju spriječiti nastanak tih strahova. Ali, možete dijete zaštititi od njih i dati mu osjećaj sigurnosti.

Čega se boji

Najprije istražite šta je to što izaziva strah u vašem djetetu. Ali, uzdržite se pritom od njihovog procjenjivanja! Razlozi za strah su često – a za dijete uvijek – vrlo realni čak i kad se vama čine sasvim bezvezni.

Čudovište u ormaru je jednako strašno kao i onaj realni strah od velikog psa na ulici ili nasrtljivog djeteta u vrtiću. A to što djetetu ne prijeti objektivno nikakva opasnost, u konkretnom slučaju ne igra nikakvu ulogu. Jedino što je važno jeste činjenica kako ih dijete subjektivno shvaća.

I tu je bitna vaša pomoć: Strah shvatite jednako ozbiljno kako ga shvata i vaše dijete. Nećete ništa postići rečenicom: “Ne boj se, nije to ništa!” Radije se naoružajte maštom i strpljenjem kako biste se približili izvoru straha svog djeteta.

Dajte strahu lik

Zajedno sa djetetom razvijte strategije protiv neugoda koje izaziva tama. Prihvatite priču o čudovištu iz ormara i pustite dijete da ga opiše ili nacrta.

Djeca žele strahu dati oblik, lice. Možda vam pomogne slika zmaja. Pocijepajte je pred djetetom i kažite mu da to čudovište od tog trenutka više ne može ući u njegovu sobu.

Baš kad je riječ o irealnim dječijim strahovima često sama djeca imaju najbolje ideje šta bi trebalo uraditi. Obavezno prihvatite njihove ideje! To će kod djeteta razviti povjerenje u vlastite sposobnosti i dat će mu osjećaj da je snažno i hrabro.

Ne žurite!

Uz sve to, nemojte žuriti. Ako požurite s tjeranjem straha, dijete će teško prihvatiti rješenje. Imajte strpljenja i pomozite djetetu da razvije strategiju borbe sa strahom. Vaše povjerenje u snagu i sposobnost svog djeteta pomoći će mu da i ubuduće uspješno preradi i prevaziđe svoje strahove, piše portal Bebeimame.ba.

Djeca prolaze kroz razne faze razvitka

Pomozite da odraste: Strah u mraku

Mala djeca vole sve što je glasno. I sama rado lome samo da bi stvarali buku. Roditeljima je, često, toga previše. No, za djecu je galama mnogo više od loma. Zar ima nešto bolje i zabavnije od lupanja šerpama i poklopcima?

– Galama je djeci snažno sredstvo izražavanja – kaže Joachim Bensel, istraživač biološkog ponašanja iz Freiburga.

Djeca tako osvajaju prostor oko sebe; osjećaju da proizvode nešto djelotvorno, nešto što se ne može prečuti i pritom se osjećaju velikim.

Pritom su posebno omiljene igračke koje se vuku, jer se s njima mogu proizvoditi tako lijepi šumovi i zvukovi koji roditeljima toliko idu na živce.

“Bum”, “tras”, “krah” tako se često čuje iz sobe gdje se mališani igraju. A razlikovanje raznih zvukova je kamen temeljac kasnijeg razumijevanja muzike. Zvono na vratima, škripa vrata, budilnik – koliko je tu različitih visina i jačina zvuka. Pa iz toga se baš i sastoji muzika.

Prije svakog zanimanja za neki instrument dolazi iskustvo sa zvukovima i ritmovima. Udarati kašikom po loncu. Vući za sobom poklompce. To su prvi muzički doživljaji koji, doduše, ponekad zamaraju roditeljske uši.

Galama je dio života djeteta. Praveći lom i galamu mališani često otkrivaju prvu mogućnost igre s drugim osobama. – Roditelji moraju biti tolerantni, podvlači Joachim Bensel. Jer, djeca koju stalno tjeraju da budu tiha kasnije obično teže izražavaju svoje potrebe. Ili puštaju da im želje eksplodiraju na pogrešnom mjestu ili u pogrešno vrijeme.

Problem je, naravno, kad djeca skaču i viču u stambenim zgradama. Možete se suočiti sa nedovoljno tolerantnim susjedima kojima to smeta. Bensel u takvim situacijama preporučuje roditeljima da redovno, najmanje nekoliko puta dnevno, s djecom izađu van, kako bi se mališani mogli izvikati i naskakati – lom i galama vrlo su tijesno povezani sa kretanjem, naročito kod najmlađih.

A kad se dijete vrati kući, zadovoljno i umorno, možete od njega zahtijevati da obrati pažnju i na susjedove živce.

Ni previše buke, ni mnogo tišine

Jasno je da dijete ne treba izlagati zaglušujućoj lomljavi i galami. Ali, isto tako ne znači da ga trebate čuvati svakog šuma. Naprotiv: Mnogo je djece koja dobro spavaju uz zvukove usisača za prašinu ili mašine za pranje rublja. Ni razgovor odraslih djetetu obično ne smeta. Svakodnevna buka pokazuje mu da je sve u redu i da život teče uobičajenim tokom. A to najbolje umiruje!

Vaš potomak neprestano stvara buku i galamu? Čestitamo! To je znak da se pravilno razvija

Volim buku, treba mi lom!

Da biste dijete oslobodili straha i pokazali mu da su ljekarski pregledi sastavni dio života, može vam pomoći sljedećih nekoliko trikova.

1. Budite pozitivni i mirni pa će se i dijete osjećati sigurnije.

2. Ne govorite ranije da će ići na kontrolu. Kada djetetu to saopćite onog dana kada je zakazan pregled, neće imati vremena da se prepadne.

3. Dozvolite djetetu da ponese svoju omiljenu igračku ili dekicu. To će mu ulijevati sigurnost.

4. Kupite djetetu ljekarski set igračka i dozvolite mu da vas pregleda. Tako će znati šta sve ljekar radi, a pažljivo će pratiti i vaše reakcije.

5. Pedijatra predstavite kao toplu i prijateljsku osobu.

6. NIKADA, ali baš NIKADA dijete ne plašite ljekarima.

7. Čitajte slikovnice u kojima glavni junak ide na ljekarski pregled. Dijete će steći pozitivan stav i poistovjetit će se sa likom iz slikovnice.

8. Ako dijete pita boli li injekcija, budite iskreni. Kažite da boli, ali kratko te da bol nije strašna.

9. Najbolje je da dijete liječi jedan pedijatar. Upoznat će tu osobu i vjerovati joj. Ponekad nije loše otići u ordinaciju i onda kada dijete nije bolesno. Spoznat će da je ljekar osoba koja radi, baš kao i mama i tata, piše portal Bebeimame.ba.

10. Budite dobar primjer svom djetetu i pokažite mu da i vi vodite računa o svom zdravlju. Potrudite se da dijete čuje kada sebi zakazujute pregled ili mu recite da ste bili kod zubara.

Pred odlazak ljekaru na pregled dijete je uplašeno, isprepadano i počinje plakati. To je normalno, jer strah od bijelog mantila hvata i mnogo odraslih osoba

Olakšajte posao pedijatru: 10 načina za ublažavanje straha od bijelog mantila

Da li je uredu udariti dijete po guzi kada pređe granice? Ponekad se djeca, zaista, ponašaju tako kao da testiraju granicu tolerancije svojih roditelja.

Neki roditelji smatraju da dijete u takvim situacijama treba dobiti po guzi, neki da je to krajnja mjera, dok pojedini tvrde da to nikako ne treba raditi.&nbsp; 
A šta kažu stručnjaci:
Batine ne čine ništa dobro kada je u pitanju izgrađivanje samodiscipline djeteta. Kada dobije batine, dijete se usredsređuje samo na njih, a ne i na razlog koji ih je izazvao.
Nakon batina dijete sigurno neće razmišljati: “Stvarno sam bio loš, zaslužio sam to” ili “Sljedeći put potrudit ću se da budem bolji i da to više ne radim.”
Naprotiv, dijete će uvijek razmišljati kako to nije fer, kako ga roditelji ne razumiju i mrze. Zato batine nisu djelotvorna disciplinska metoda. Udarcem trenutno zaustavljate dijete u nedozvoljenoj radnji, ono od svoje namjere odustaje od straha ili bola. Većina djece ponovit će svoju grešku, ponekad jednu te istu u toku jednog dana.
Djeca u roditeljima vide zaštitnike, vodiče kroz život. Zato, ako često primjenjuju ovu metodu kažnjavanja, roditelji narušavaju odnos s djetetom.

&nbsp;

Batina nije iz raja izašla jer, kada dobije batine, dijete se usredsređuje samo na njih, a ne i na to zašto ih je dobilo

Zašto dijete ne treba tući

Da bi se kasnije u životu spriječili karijes i osteoporoza, vitamin D i fluor treba unositi u organizam od samog rođenja. Naravno, najbolje ih je unositi hranom.

Već gotovo tri decenije u mnogim zemljama fluor se daje djeci kao dodatna tvar, pa je izrazito smanjen postotak zubnog karijesa. No, strogo se vodi računa o količini, jer previše fluora na zubima stvara mrlje koje se više ne mogu ukloniti.&nbsp; 
Novorođenčadi se fluor obično daje u obliku kapljica, kao dodatak hrani.
On direktno djeluje na strukturu zubne cakline koja se još oblikuje. Od šestog mjeseca pa do navršene tri godine daje se obično tabletica od 0,25 miligrama.
Kad dijete navrši dvije godine stomatolog treba ustanoviti kakav je učinak fluora na zube. To je vrlo važno, da ne bi došlo do predoziranja.
Što se vitamina D tiče, otkako se u zadnjih desetak godina on dodaje u dječje mlijeko, u mnogim je zemljama potpuno nestao rahitis. Međutim, ni ta dodatna količina vitamina D u umjetnom mlijeku nije dovoljna za zadovoljavanje ukupnih potreba dječijeg organizma.
Prirodni izvori vitamina D vrlo su ograničeni. Taj vitamin nastaje u koži pod utjecajem sunčevog svjetla između juna i oktobra. Dovoljno je da su dječije ruke i lice izložene suncu petnaestak minuta dnevno da bi nastala dovoljna količina D vitamina.
Ali, u ostatku godine to je mnogo teže ostvariti. Zato je uzimanje pripravaka vitamina D postalo neophodno. Kao opće pravilo, unos dodatnog vitamina D predviđen je do pete godine života.
Majčino mlijeko sadrži 50 internacionalnih jedinica vitamina D po litri. Dojenčetu treba osigurati dodatni unos od 1.000 jedinica u obliku kapi. Ako je nedonošče, dozu treba povećati na 1.500 internacionalnih jedinica, a to je potrebno i kad je dijete rođeno na vrijeme, ali je premale porođajne težine.

Ako je beba na umjetnom mlijeku, treba joj dodati 600 do 800 internacionalnih jedinica vitamina u kapima. Nedonoščad ili djeca premale težine zahtijevaju 1.000 do 1.200 jedinica dnevno.&nbsp; Kad mališan navrši godinu i po pripravak D vitamina obavezan je samo u zimskom periodu.

&nbsp;

Novorođenčadi se fluor obično daje u obliku kapljica, kao dodatak hrani

Koliko fluora i koliko vitamina D

Znamo da želite roditi pametno malo stvorenje. Zato vam nudimo deset sugestija za način života tokom trudnoće i u prvim mjesecima nakon poroda:
1. Važne nutrijente za razvoj mozga dijete će dobiti ako redovno jedete jaja, govedinu i mliječne proizvode.
2. U trudnoći treba provjeriti rad štitnjače.
3. Redovno lagano vježbajte i dovoljno se krećite (ako ljekar ne odredi drugačije): istraživanja pokazuju veću inteligenciju i govorne sposobnosti u dobi od pet godina kod djece čije su majke vježbale u trudnoći.
4. Pazite na težinu.
5. Redovno posjećujte zubara (laik nikada ne bi pomislio da zubi mogu imati veze s djetetovim mozgom).
6. Osigurajte dovoljno vitamina, posebno B12.
7. Opuštajte se i održavajte dobro raspoloženje, jer hormoni stresa vjerovatno smanjuju cirkulaciju u maternici, a mogu utjecati i na razvoj sinapsi. Različite metode opuštanja tokom trudnoće višestruko su korisne.
8. Dojite, jer je i dojenje višestruko korisno.
9. Pobijedite postporođajnu depresiju: majke od nje pate dosta često u prvoj godini djetetovog života. Istraživanja su pokazala da njihova djeca imaju siromašniji rječnik zato što se majke u depresiji manje bave i igraju s djecom, jer ih muče lični problemi. Depresija je težak problem i svakako se u borbi protiv nje treba obratiti stručnjaku.
10. Pazite na količinu željeza u krvi: svi minerali su važni u razvoju djeteta tokom prve dvije godine, no ozbiljan manjak željeza može utjecati i na moždana oštećenja. Posavjetujte se s ljekarom, jer prevelike količine željeza, pak, mogu biti toksične.
&nbsp;

Djetetov mozak treba “nabildati” dok je još u trbuhu

Kako roditi pametno dijete

Blizanci su par jednak u svakom pogledu – djeca su provela devet mjeseci zajedno u maternici i nakon rođenja nastavljaju zajednički odrastati. Upravo zato je važno prilagoditi model odgoja tako da svakom djetetu pomogne u iskazivanju individualnosti.

Par blizanaca, jednojajčanih kao i dvojajčanih, priča su za sebe, no mogu se dati neke općenite upute roditeljima. Važno je poštivati osobnost svakoga od njih, smatrajući ih jedinkama, a ne dvojcima, piše portal Bebeimame.ba.

1. Izbjegavajte slična imena

Imena koja zvuče slično ne pomažu djeci da se osjećaju autonomnima. Kad čuju da ih se zove gotovo istim imenima, u malenim će jačati predodžba da su par a ne dvije odvojene osobe. Ne, dakle, imenima poput Ema i Ena, Mirko i Marko, Belmin i Belma.

2. Ne obraćajte im se u paru

Važno je da roditelji nauče sebe i druge da djecu smatraju jedinkama. Prvi je korak k tome cilju izbjegavati zvati ih blizancima. Uvijek im se obraćajte imenima. Dobro je obratiti se jednom, a ne uključivati odmah i drugoga.

3. Ne slavite zajedno

Ne mogu se organizirati dvije proslave rođendana, no bilo bi dobro pronaći načina da se slavi rođenje dviju zasebnih osoba – na primjer, pripremiti dvije torte.

4. Kupujte im različite igračke.

Naravno, blizanci mogu imati zajedničke igračke i odjeću, ali je važno da imaju i samo svoje stvari. Na taj način uče biti autonomni i u malim stvarima i stvarati svoj vlastiti svijet. Kod kupnje igračaka poštujte želje i potrebe svakog djeteta.

5. Omogućite im odvojen prostor

Bilo bi idealno kad bi svako dijete imalo svoju sobu, no to je rijetko moguće. Dovoljno je omogućiti svakome djetetu vlastiti prostor, recimo dijeleći sobu namještajem. Tako će se djeca moći fizički odvojiti i imati u svom prostoru svoje stvari, koje ne pripadaju onome drugome.

6. Stvarajte individualne odnose

Roditelji trebaju naći vremena da se posvete svakom djetetu posebno. Tako će svaki od blizanaca imati individualan odnos s roditeljima, prema svojim potrebama i željama.

7. Potičite ih na otvaranje svijetu

Djecu što prije uključujte u društvo kako bi se socijalizirali. Upišite ih u jaslice i vrtić kako bi svako od njih moglo imati svoje prijatelje, potičite ih da se igraju s djecom iz susjedstva, s djecom prijatelja…

8. Naučite ih da budu odvojeni

Dobro je odmalena ih učiti da budu odvojeni. Na primjer, odvojeno ih šaljite bakama.

9. Fotografirajte ih odvojeno

Da biste pomogli blizancima da razviju svijest o sebi kao individui, bit će dobro slikati ih odvojeno, a ne u paru.

10. Ne odijevajte ih jednako

Ne odijevajte ih i ne češljajte jednako. Kad su ti vanjski znakovi isti, to dodatno učvršćuje njihovu povezanost, posebno ako se radi o jednojajčanim blizancima, a okolini se otežava raspoznavanje djece.

11. Ne uspoređujte ih

Uspoređivanje djece i inače je rizično, jer može izazvati ljubomoru i nerazumijevanje. Posebno je to važno kod blizanaca s obzirom na posebnu vezu među njima. Dvije različite osobe ne mogu se uspoređivati. Ne služite se, dakle, rečenicama poput „brat je bolji od tebe” ili „tvoja me sestra više sluša”.

Kako rastemo - Dječiji strahovi: Mama, nemoj me ostaviti!

Živahnost i dobro raspoloženje važniji od kilograma

Osam savjeta kako postaviti prave granice kad su u pitanju bake i djedovi

Šta se krije u kakau, kečapu, koli i drugim varalicama?

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Kakva voda za bebu

Šta je danas potrebno malim momcima

Kad mališane muči zatvor: Pomoć stiže sa šljivama

Feng shui: Mirna soba puna vedrine

Pomozite da odraste: Strah u mraku

Volim buku, treba mi lom!

Olakšajte posao pedijatru: 10 načina za ublažavanje straha od bijelog mantila

Zašto dijete ne treba tući

Koliko fluora i koliko vitamina D

Kako roditi pametno dijete

Kako odgajati blizance: Dvije torte za jedan rođendan

Naša tema

Kako rastemo - Dječiji strahovi: Mama, nemoj me ostaviti!

Živahnost i dobro raspoloženje važniji od kilograma

Osam savjeta kako postaviti prave granice kad su u pitanju bake i djedovi

Šta se krije u kakau, kečapu, koli i drugim varalicama?

Mala princeza ili Pipi Duga Čarapa

Kakva voda za bebu

Šta je danas potrebno malim momcima

Kad mališane muči zatvor: Pomoć stiže sa šljivama

Feng shui: Mirna soba puna vedrine

Pomozite da odraste: Strah u mraku

Volim buku, treba mi lom!

Olakšajte posao pedijatru: 10 načina za ublažavanje straha od bijelog mantila

Zašto dijete ne treba tući

Koliko fluora i koliko vitamina D

Kako roditi pametno dijete

Kako odgajati blizance: Dvije torte za jedan rođendan