Bebina koža je izuzetno osjetljiva. Njen površinski sloj je mnogo nježniji, potkožno masno tkivo tanje, aktivnosti žlijezda lojnica i znojnica još nisu u potpunosti razvijene, sadržaj masti je manji, a vode ima nešto više. 
Zato se bebina koža mnogo brže isušuje, podložnija je infekcijama, negativnom djelovanju Sunčeve svjetlosti i mehaničkih nadražaja. Zbog svega toga ne treba vas zabrinjavati ako se na koži pojave bubuljice, sitne tačkice ili ojed. I bebe imaju problema s kožom, evo kako im možete pomoći. 
Osip od vrućine 
Male crvene bubuljice ili plikovi nastaju iritacijom kože usljed preobilnog znojenja prilikom vrućeg, vlažnog vremena. Najčešće se pojave ispod brade, na gornjem dijelu grudnog koša i po rukama, a posebno s unutrašnje strane lakta, a mogu i u mekanim pregibima na zadnjoj strani koljena. 
Osip se pojačava ako je dijete obučeno u sintetiku, a može biti i posljedica visoke temperature usljed bolesti. Za osip od vrućine karakteristično je da nestane sam, nakon dan-dva. Djetetu možete pomoći redovnim tuširanjem i primjerenom odjećom. Liječenje po pravilu nije potrebno. 
Ljuštenje i suha koža 
Suha koža, koja se ljušti u manjim ljuskama, pojavljuje se na rukama i nogama, naročito tabanima kod beba starih dvije ili tri sedmice. To je izuzetno izraženo i javlja se kod beba koje su prošle termin. Pomaže ako za umivanje koristite vrlo blagi sapun, jer oni s višim pH kožu jako isuše. 
Upravo je to razlog zašto je izuzetno važno da uvijek koristite samo dječiju kozmetiku. Ako dijete ima izuzetno suhu kožu, dajte mu dosta tečnosti, primjereno ga odijevajte i obavezno mu nakon kupanja namažite tijelo dobrom hidratantnom kremom. Ne koristite agresivne sapune ili pjene za kupanje, jer isušuju kožu. Kod djece koja više ne koriste pelene bit će dovoljno umivanje vodom. 
Neonatalni plikovi - milije 
Iza latinskog imena skrivaju se crvenkaste bubuljice, koje povremeno imaju žućkast srednji dio. Najčešće ćete ih primijetiti na licu, ali i po tijelu. Ima ih većina novorođenčadi. Bubuljice ne treba liječiti, jer obično nestanu same od sebe. Djeci ne smetaju. 
Neonatalne bubuljice 
Prilikom rođenja, u prvim danima, prvim nedjeljama i prvim mjesecima oko 20 posto novorođenčadi ima bubuljice. Te neonatalne bubuljice ne znače da će se vaše dijete cijeli život boriti s lošom kožom. Ako budete kožu djeteta njegovali redovnim umivanjem vodom i vrlo blagim sapunom, brzo će nestati.

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Zbog sumnje o prevelikoj količini štetnih tvari, proizvođači igračaka s tržišta godišnje povlače na milione igračaka, najčešće proizvedenih u Kini. Stručnjaci kažu da su, iako to nije pravilo, skuplje igračke ipak kvalitetnije i sigurnije, a najopasnije su one koje se prodaju po raznim štandovima i tržnicama, jer se takva roba najteže kontrolira. Jedan od pokazatelja sigurnosti igračaka je i oznaka sukladnosti CE.
Ta se oznaka obično nalazi na samoj igrački ili deklaraciji te označava da je proizvod prošao kontrolu i zadovoljio standarde.

Šta znači oznaka CE na igračkama

Roditelji su prvi učitelji svojoj djeci i imaju veliki utjecaj na razvoj njihovih jezičnih sposobnosti, kao i na razvoj i usvajanje vještina čitanja. Čitanje je vještina koja se dugo razvija, zapravo usvajanje te vještine počinje još dok su djeca vrlo mala. 
Čim djeca čuju jezik, počelo je njihovo usmjeravanje prema pismenosti. Osnova čitanja je jezik, a da bi ta osnova bila dobro razvijena, potrebno je što više razgovarati sa djecom. Zato razgovarajte sa djecom o svakodnevnim radnjama i aktivnostima, slušajte ih i budite aktivni sudionik u međusobnoj komunikaciji. 
Knjige sa slikama namijenjene maloj djeci privlače pažnju djeteta i pomažu mu da poveže značenje teksta sa knjigom. Slikovnice imaju veliki utjecaj na razvoj djetetove mašte i razvijaju kreativnost. 
Osim toga, dijete čuje iste riječi, rečenice i fraze, a to utječe na usvajanje pravila maternjeg jezika, dijete uči koristiti riječi na pravilan način i u pravilnom kontekstu. 
Redovno čitanje priča vodi do dobrog govornika maternjeg jezika. Vrlo brzi razvoj i mnoštvo pitanja koja djeca postavljaju (ko?, šta?, gdje?, kako?) pružaju mnogo prilika roditeljima da upotrijebe knjige kako bi pomogli djeci da postave pitanja i odgovore na njih. 
Dok čitaju knjige, roditelji mogu postavljati pitanja koja će djetetu pomoći da uvježba novo što uči ("Kako kaže krava?"), da nauče nešto o uzroku i posljedici ("Šta će se dogoditi?"), te razviju vještine razvrstavanja i organiziranja. 
Dijete usvaja kulturu čitanja knjiga, ali i kulturu slušanja, a to će biti vrlo korisno kada krene u školu. 
Istraživanja pokazuju da djeca koja tokom prvih godina života čuju mnogo riječi i koja su aktivno uključena u komunikaciju imaju bolje rezultate na testovima znanja i vještina u osnovnoj školi nego djeca koja nisu bila tako bogato izložena jeziku.

Saznajte koje je knjige najbolje čitati djeci

Za djecu je posebno važno da se mogu dovoljno kretati. No, to nikako ne znači da se obavezno moraju posvetiti nekom sportu. Jer, prije nego što se počne baviti nekim određenim sportom, dijete mora dostići određen nivo fizičkog razvoja i zrelosti.
Sve do osme godine života djetetu je važna igra i kretanje kroz igru, jer sve do tog perioda kretanje služi razvoju i izgradnji kognitivnih, motoričkih i socijalnih sposobnosti.
Često je moguće pritom postavljati osnove za kasniju vrstu sporta. Pritom treba svako dijete razvijati svoje individualne sposobnosti, a nikako mu ne treba nametati disciplinu koja mu ne leži. 
Sport nas održava fit, a kad su u pitanju djeca, on je dobra ravnoteža dugom sjedenju u školi, pred televizorom ili kompjuterom. Ali, sport može poslužiti i kao prevencija nasilju i zloupotrebi droga.
Posebno djeca koja rastu bez braće i sestara - što je i kod nas sve češći slučaj - putem sporta igrajući uče kako se učvršćuju kontakti i kako se timski djeluje. 
Sve do osme godine svaka sportska aktivnost ima oblik igre i zato djecu ne treba "prisiljavati" na bavljenje određenim sportom. A ni tijelo do tog uzrasta nije dovoljno sazrelo da bi ga trebalo tjerati na dugoročno prihvatanje stereotipa neke sportske discipline, što bi, uostalom, moglo i škoditi njegovom fizičkom razvoju.
Od osme do desete godine moguće je uvoditi djecu u tajne pojedinih sportova. U tom uzrastu moguće je naučiti osnove neke određene sportske discipline, jer su motoričke sposobnosti sada najveće.
U dobi od jedanaest do oko 15 godina djeca najbolje mogu izgraditi kondiciju. Izgradnja snage ovdje je samo uslovno moguća, jer zbog naglih pubertetskih prodora odnos snage i tereta stalno se mijenja i može dovesti do nestabilnosti tijela. Zato u tom uzrastu treba ponuditi pretežno sportove izdržljivosti kao što su nogomet, odbojka ili rukomet.
Vrste sporta
U osnovi, djeca se mogu baviti svakim sportom koji im leži. Mogu to biti grupni sportovi u pojedinim sportskim društvima ili individualni sportovi kojima se može baviti samostalno ili, opet, u nekom sportskom društvu.
Generalno je pravilo da se djeca trebaju baviti sportom koji je odmjerena mješavina raznih sportova, jer stereotipni sportovi opterećuju jednostrano i brzo dosade.
Omiljene vrste sportova su:
* Sportovi loptom kao tenis, nogomet, rukomet, košarka...;
* Borilački sportovi kao karate;
* Jahanje;
* Laka atletika;
* Penjanje;
* Džogiranje;
* Plivanje;
* Biciklizam;
* Skejt;
* Vožnja kanua.
Trening snage za djecu
Trening snage, kao u nekom fitnes-studiju, nije škodljiv za djecu sve dok se kreće u određenim okvirima. Ciljani trening mišića može spriječiti ili popraviti loše držanje i uopće pridonijeti zdravlju.
Ipak, djeca se ne trebaju baviti sportom čiji je cilj podizanje što više težine (dizanje tereta), jer on u ovoj fazi razvoja može nanijeti više štete nego koristi.
Trening snage za djecu bitno se razlikuje od takvog treninga za odrasle, jer se tijelu u razvoju postavljaju drukčiji zahtjevi nego odrasloj osobi. Mada je trenutno trend voditi djecu na fitnes, takav trening može voditi samo vrlo iskusan stručnjak.
Inače, trening snage može početi najranije u desetoj godini djeteta, a bolje je tek u petnaestoj. 
Sport i učenje
Učenje mnogi ljudi povezuju sa satima sjedenja za stolom, kao što su navikli tokom školovanja. Skakanje, trčanje i ples, u pravilu, na to malo asociraju. A učenje je tijesno povezano sa kretanjem - posebno kad je riječ o djeci. 
U prvim godinama života ona, u bukvalnom smislu, shvataju svijet svim čulima. Mala djeca radnjama stječu spoznaje o svijetu oko sebe. Hvatanjem i kretanjem ona uče da se lopta kotrlja, dok uglati predmeti ostaju stajati na mjestu.
Pritom se podstiče i duhovni i tjelesni razvoj. Redovno kretanje nema samo pozitivno djelovanje na motorički razvoj djeteta već i na njegovo razumijevanje svijeta oko njega kao i na emotivni život.

Kako sportom podsticati razvoj djeteta

Postoje stanja koje se najjače i uglavnom manifestiraju tokom spavanja, a prilikom kojih dolazi do poremećaja disanja u snu i snižene opskrbe tijela kisikom. 
Posljednjih godina ljekari sve više dijagnosticiraju poremećaje disanja u snu koji se javljaju usljed smanjenog protoka zraka kroz gornje dišne putove, tzv. sindrom opstrukcijske apneje u snu - SOAS.
Krajnici - najčešći krivci
Taj se poremećaj javlja i u djece i u odraslih, ali su im uzroci različiti. Za vrijeme takvih epizoda dolazi kratkotrajno do snižene opskrbe krvi i tkiva kisikom, smetnji sna, poremećaja rada srca.
Dulji i kasniji efekt smanjenog disanja mogu biti umor, smetnje ponašanja, čak se može razviti visoki krvni tlak i bolest srca. Neprepoznat i neliječen SOAS, može dovesti do trajnih, pa i životno opasnih posljedica. Procjenjuje se da se javlja u jedan do tri posto djece predškolske i rane školske dobi. 
Nastanak opstruktivne apneje u snu ima nekoliko mogućih uzroka. U djece je najčešće vezan uz povećano limfatično tkivo koje se nalazi na stražnjem zidu nosa, te na ulazu u ždrijelo (krajnici i treći krajnik). 
Druga stanja koja dovode do opstrukcije gornjih dišnih putova u snu su znatno rjeđa; radi se o djeci koja imaju poremećaje u građi lica i nosne šupljine (npr. kod sindroma Down, male donje vilice itd.).
Smetnje u svim slučajevima nastaju zbog nemogućnosti održavanja gornjih dišnih putova otvorenim za vrijeme spavanja, usljed male veličine, sniženog tonusa mišića i poremećaja koordinacije disanja. 
Začarani krug
Time se razvija začarani krug u kojem dubok san dovodi do djelomičnog ili potpunog zatvaranja dišnog puta, prestanka ili značajno smanjene struje zraka, te snižene opskrbe kisikom za kraće vrijeme. 
To, opet, za posljedicu ima promjene tlakova plinova u krvi, koje uzrokuju "uzbunu" - aktivira se pojačano disanje, buđenje iz sna ili prijelaz u stanje plitkog sna, kada se pojačava tonus mišića, otvaraju se dišni putovi, te se uspostavlja normalna cirkulacija zraka i izmjena plinova. Uspavljivanjem se krug ponovno aktivira. 
Epizode opstrukcijske apneje javljaju se najčešće u ranim jutarnjim satima. Za razliku od odraslih, kod kojih je SOAS često povezan s debljinom i povišenim krvnim pritiskom, u djece je najčešća normalna tjelesna težina, premda se u izrazito debele djece vjerovatnost javljanja opstrukcije u snu znatno povećava. 
U djece koja imaju problem opstrukcijske apneje u snu najčešće se javlja hrkanje, više manje trajno disanje na usta te izrazit nemir u spavanju s čestim buđenjem ili bez njega. 
Djeca sa SOAS-om imaju značajno više fenomena u snu kao što su hodanje ili govor, noćne more, sjedenje u krevetu. 
Umor ili agresija
Danju djeca nemaju posebne poremećaje disanja, a smetnje koje se primjećuju su dnevna pospanost u nešto starije djece (npr. dijete zaspi pred televizorom tokom poslijepodneva), ili, u male djece, umor koji se može očitovati hiperaktivnošću, agresijom, impulzivnim ponašanjem, ispadima.
U starije djece se primjećuje slabija koncentracija tokom dnevnih aktivnosti i lošiji uspjeh u školi. Dugotrajno prisutne smetnje mogu dovesti do opterećenja srca i promjena na krvnim žilama pluća, pa i zaostatka u tjelesnom rastu. 
Postavljanje dijagnoze SOAS-a nije sasvim jednostavno, stoga što nedostaju simptomi u budnom stanju, što se često niti ne zna hrče li dijete tokom spavanja, tim više što je za opstrukcijsku apneju tipično da se javlja u zadnjoj trećini noći, a hrkanje ne mora biti izrazito. 
Osim toga, samo manjina djece koja hrču ima značajne smetnje koje su odraz opstrukcijske apneje.
Operacija - najuspješnije i najjednostavnije liječenje
Najuspješnije i najjednostavnije liječenje SOAS-a predstavlja operativno odstranjenje adenoidnih vegetacija i ždrijelnih tonzila, tzv. krajnika (tonziloadenotomija), koji, ujedno, predstavljaju najčešći uzrok poremećaja. 
Nakon toga u većine djece potpuno nestaju svi simptomi. U slučaju da tonziloadenotomija ne daje odgovarajući rezultat, započinje se davanjem kisika tokom noći preko nosnih nastavaka, što također daje vrlo dobre rezultate u neke djece, no ta je terapija prvenstveno korisna u odraslih, pretilih bolesnika. 
Dijagnoza - u laboratoriju za san
U visokospecijaliziranim laboratorijima za proučavanje sna provode se pretrage koje uključuju praćenje moždane aktivnosti, krvni pritisak, puls i zasićenost krvi kisikom, uz popratno hrkanje i smetnje prolaska zraka gornjim dišnim putovima. 
Kod nas ne postoji niti jedan takav laboratorij koji bi provodio dijagnostiku poremećaja disanja u snu u djece, ali je na bolničkom odjelu moguće provesti dijagnostiku u nešto jednostavnijem obliku.

Zašto djeca u snu dišu na usta

I sjećanja se mogu bildati, baš poput mišića. Iako se mišići vide, a sjećanja ne, za razvoj zdrave osobe ona su vrlo važna, a prepričavanje događaja, kao i pričanje priča, služi tome da djeca steknu iskustva i poslože puno, puno toga u svojim glavicama.
Naučni eksperimenti u kojima su praćene veće grupe djece, koja su nabrajala iskustva za koja su bila uvjerena da ih nikada neće zaboraviti, imao je zanimljive rezultate. Djeca su razgovarala o događajima kojih se rado sjećaju, crtala su ta iskustva i tražila da ih se u tim situacijama fotografira za uspomenu. 
Kad su odrasli, opet su ih ispitali o tim iskustvima. Logično, različitim ljudima sasvim različiti događaji najvažniji su u životu, ali kako se ljudi ipak mnogo manje razlikuju nego što to misle, naučnici su na velikom uzorku pronašli i dosta sličnosti. 
Jer, pored individualnih iskustava, mnogi ljudi u životu dožive iste ili slične stvari, poput rođenja brata ili sestre, prvog dana škole, prijeloma ruke ili noge, putovanja, osjećaja straha... 
Analizom dobivenih podataka zaključeno je da postoji osam važnih događaja koje djeca ne zaboravljaju i koji su za njih izrazito važni. Kako se odraslima mnogi od tih događaja ne čine velikima i značajnima, jer previše lako zaboravljamo kakvi smo bili kao djeca, važno je da roditelji i svi koji učestvuju u djetetovom odgoju znaju koji su događaji djetetu važni i da, koliko god je moguće, nađu vremena da i oni u tim događajima učestvuju, bilo direktno, bilo pokazivanjem zanimanja ili strpljivim slušanjem dok dijete već sedmi put uzbuđeno ponavlja što mu se dogodilo. 
1. Odlazak u vrtić ili u školu 
Ovo je uvjerljivo najčešće sjećanje. Iskustva su različita - iz vrtića se djeca obično sjećaju plača nakon što su predana na "milost i nemilost" tetama, a iz prvog razreda osnovne uglavnom nose lijepa sjećanja: biranje odjeće, slaganje knjiga u torbu, razgovori s mamom i tatom koji ih za ručice vode prvih dana škole... Većini malenih najljepše je sjećanje pusa na rastanku te mame i tate koji mašu prije nego dijete uđe u školu. 
2. Prirodni okoliš 
Djeca među sobom dosta razgovaraju o kućama ili stanovima u kojima žive, o kućnim ljubimcima, školskim učionicama, parkovima... svemu što ih okružuje u svakodnevnom životu. Zanimljivo, jasno se sjećaju stabla ili haustora gdje su se skrivali kad bi pala kiša. Prirodne nepogode - snijeg, oluja, prvi grad koji su doživjeli - djeca uz te događaje vežu intenzivne, ne uvijek ugodne emocije kojih se dugo i živo sjećaju. 
3. Skakanje, plivanje, penjanje 
Djeca su upotpunosti usredotočena na sve što rade svojom voljom, pa tako i aktivna igra ima važno mjesto u dugotrajnim sjećanjima. Često su ta sjećanja najživlja kada je riječ o sportu - takmičenjima, treninzima, uspjesima i odustajanjima. Psiholozi kažu da su ta sjećanja povezana sa zajedništvom, pripadnošću grupi, potrebom da vodimo ili budemo vođeni te da osjećamo da su drugi uz nas. 
4. Biti dobar u nečemu 
Sjećanja na rane uspjehe, bez obzira je li riječ o pobjedi u igri ili na državnom takmičenju mladih muzičara, djeci dugo ostaju u pamćenju kao situacije u kojima su pokazala da su u nečemu bolja od prosjeka. Zato svakom djetetu treba omogućiti da se osjeća kao pobjednik, odnosno roditelji mu trebaju pomoći da pronađe u čemu je jako dobro, pa bilo to i slaganje lego kockica. 
5. Ljudi koje volimo i koji nas vole 
Svima su za zdrav razvoj važni prijateljstvo i bliski odnosi s porodicom, ali zaista je zanimljivo i dirljivo slušati djecu koja govore o povezanosti s dragim osobama - nisu mogli dočekati da škola završi da bi se družili, uživali su u ljetnim praznicima kod djeda i bake... 
6. Bebe i mala djeca 
Gotovo svako dijete želi sačuvati uspomene na mlađu djecu i bebe (djecu susjeda, rođaka, prijatelja svojih roditelja, kao i na mlađu braću i sestre). Sjećaju se da su skupa jeli, koliko brzo su bebe rasle te, slično kao i roditelji, jasno pamte trenutke kad su ta djeca progovorila ili naučila voziti bicikl. 
7. Pripadnost zajednici 
Djeca se sjećaju i pripadnosti zajednici, odnosno kako su gradili odnose i postajali dio te zajednice. U ovu grupu spadaju različita iskustva, odnosno ona iz vrtićke grupe, školskog razreda, s profesorima i susjedima, s putovanja... 
8. Nezaboravna mjesta 
Mnoga djeca pamte i mjesta u kojima su bila, čak i mnoge detalje: nebodere u najvećem gradu koji su posjetila, kako su izgledale hotelske sobe i kreveti, gdje su ljudi ljubazni i nasmijani, a gdje ni ne primjećuju nikoga oko sebe... 
Razgovarajte s djecom o različitim zbivanjima, o tome zašto se nešto dogodilo, često prelistavajte porodične albume i gledajte videozapise, zamolite ih da nacrtaju kako su se proveli na ljetovanju, neka naslikaju prvi dan škole... sve su to jednostavne aktivnosti koje djeca shvataju kao igru, a služe bildanju sjećanja.

Neke stvari djeca nikada ne zaboravljaju, evo i koje

Dojenje je vještina koju i majka i dijete moraju naučiti. Mnoge majke prestanu dojiti i prije nego što su namjeravale, zato što je prekomplicirano ili zato što misle da beba nema dovoljno mlijeka. 
Neke, opet, žele dojiti dijete, ali se moraju vratiti na posao i ne znaju šta da urade. To se posebno odnosi na žene koje počinju raditi kada dijete ima šest mjeseci. Evo najčešćih zabluda zbog kojih žene u takvoj situaciji prestaju dojiti: 
1. Dojenčad treba naučiti piti iz flašice da bi mogla biti hranjena kada majke nisu s njima.
Pogrešno - Djeca koja su samo dojena neće htjeti flašicu do drugog ili trećeg mjeseca. Mnoga djeca koja nisu hranjena na flašicu u prvim sedmicama, neće je prihvatiti do dobi od četiri do pet mjeseci. To nije tragedija i ne treba biti razlog da se flašica da djetetu ranije samo da bi se ono na nju naviklo. Ako dijete odbija flašicu, ne silite ga. 
Ako dijete ima šest mjeseci kada počinjete raditi, njemu jednostavno nije potrebna boca. Može se hraniti kašičicom, kao bilo koje drugo dijete od šest mjeseci, i to u dovoljnoj količini, tako da neće biti gladno. 
Čak može početi piti iz šolje. Ako, ipak, nije svladalo držanje šolje do trenutka kada ga morate nekome ostaviti, ne brinite: Tekućinu može dobiti kašičicom, a čvrsta hrana može biti miksana s više tekućine.
2. Za dijete nije dobro da pije iz flašice.
To ne mora biti tačno - Neka djeca odlično se snalaze s oba načina prehrane. Povremeno korištenje flašice, kada je dojenje neuspješno, neće škoditi. Ali, ako dijete redovno jede iz flašice, zbog čega je manje mlijeka kod majke, vjerovatno je da će dijete početi odbijati dojku.
3. Dojenčad treba piti mlijeko i kada majka nije kod kuće.
Nije tačno - Tri ili četiri dobra podoja u 24 sata, zajedno s različitom čvrstom hranom, daju djetetu sve što mu je potrebno i zato ono ne treba nikakvu drugu vrstu mlijeka dok majka radi. Naravno, čvrsta hrana može biti miksana s izdojenim ili nekim drugim mlijekom, ali nije neophodno.
4. Ako dijete radije pije mlijeko nego majčino mlijeko, to mora biti formula dok dijete ne navrši barem devet mjeseci.
Nije točno - Ako se dijete doji nekoliko puta na dan i dobiva dovoljnu količinu čvrste hrane, formula nije ni potrebna, ni poželjna. Djeca koja nisu bila na dojenačkoj formuli prije pet ili šest mjeseci, često odbijaju to mlijeko, jer ima loš okus. Ako dijete jede različitu hranu u dovoljnoj količini, doji tri do četiri puta dnevno i dobro napreduje, ne treba se brinuti. 
5. Dojena djeca od četiri mjeseca trebaju dobivati više željeza nego što ga ima u majčinom mlijeku.
Nije tačno - Za djecu rođenu na vrijeme, koja su samo dojena, sve potrebno željezo nalazi se u majčinu mlijeku.

Kako održati dojenje nakon povratka na posao

Svaki roditelj želi i trudi se pomoći djetetu u savladavanju prepreka i pokušava ga spriječiti da napravi neke greške koje bi mogle negativno utjecati na dječije samopouzdanje te fizičko i psihičko zdravlje. 
Tako djeci nesvjesno nameću stavove, koji često znaju biti pogrešni. Evo primjera najčešćih grešaka i savjeta kako se postaviti u konkretnoj situaciji:
* Greška: Odgovoran sam za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava.
* Istina: Samo smo odgovorni za svoje misli, osjećaje i djela.
* Šta učiniti: Recite djeci da nisu odgovorna za emocionalni bol drugih ljudi, svađe, bolest, nesreću ili čak smrt. Utemeljenjem ove istine možete kod djece spriječiti osjećaj da su loša, što bi moglo sabotirati njihov uspjeh.
* Greška 2: Da bih bila odrasla žena ili muškarac, moram biti kao moja majka ili otac.
* Istina: Djeca imaju pravo biti jedinstvena.
*Šta učiniti: Potičite djecu da budu jedinstveni i podržite ih u tome. Recite im da se razvijaju u prekrasnu osobu.
* Greška 3: Moji roditelji, rođaci i učitelji znaju sve i nisam u pravu ako se ne slažem s njihovim mišljenjem. 
* Istina: Roditelji, rođaci i učitelji su mnogo naučili, ali i oni su ljudi i mogu napraviti grešku ili imati pogrešnu informaciju.
* Šta učiniti: Pustite da djeca imaju svoje mišljenje. Začudit ćete se kako mogu biti pametni. 
* Greška 4: Moram se kriti, zadovoljiti druge i usmjeriti se na to da postanem ono što odrasli očekuju, da bi me voljeli i prihvatili.
* Istina: Kako bi bio sretan i uspješan, bitno je za svakoga da bude jedinstven i da se osjeća voljeno i prihvaćeno.
* Šta učiniti: Uvjerite djecu da ih volite i da želite da budu ono što žele. Neka slijede svoje snove. 
* Greška 5: Osjećam se bolje kada iskalim frustracije i ljutnju na svojoj mlađoj braći i drugoj djeci.
* Istina: Negativnim ponašanjem dijete se može osjećati bolje do određene granice. Osjećaju se moćno kad izbacuju bijes, umjesto da se osjećaju bespomoćno zbog svojih strahova. Pa, ipak, zbog agresivnog ponašanja djeca će biti dodatno kažnjena i osjećat će krivicu, jer znaju da nisu dobro postupila. 
* Šta učiniti: Pomozite djeci da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite djecu svojim ponašanjem i primjerom kako da izraze svoje frustracije i ljutnju na konstruktivan način.

Roditeljstvo: Gdje griješite u odgoju djece

Poželjno je da beba prvih šest mjeseci samo doji. Majčino mlijeko najbolja je hrana, ono zadovoljava potrebe vašeg djeteta u svim najvažnijim hranljivim sastojcima: bjelančevinama, mastima, šećeru, mineralnim solima i vitaminima. 
Majčino mlijeko nije zagađeno bakterijama, optimalne je temperature i sadrži zaštitne materije protiv mnogih bolesti. Taj je način ishrane najsigurniji i najjeftiniji.
Dijete koje se prirodno hrani, pravilno se razvija i raste. Uspješno dojenje uspostavi se obično krajem druge ili treće sedmice nakon rođenja djeteta. Rijetke su majke koje nemaju dovoljno mlijeka. Ako sumnjate da je beba gladna, posavjetujte se s liječnikom koji će vam preporučiti najbolju vrstu mlijeka da dopunite ili zamijenite podoje.
Oprezno s mlijekom u prahu
Mlijeko u prahu nije vještačko mlijeko. Ono se dobiva preradom prirodnog kravljeg mlijeka i prostoji više vrsta mlijeka u prahu. Takozvana humanizirana mlijeka u prahu, prema svom sastavu, slična su mlijeku žene, obogaćena vitaminom D i željezom, tako da su vrijedna hrana za dojenče. 
Dohranjivanje i vještačka ishrana dojenčeta u najranijim mjesecima zahtijevaju mnogo znanja i umješnosti u pripremi obroka i u osiguravanju ostalih higijenskih mjera.&nbsp;Raspored obroka 
* 1. mjesec
Kada imate dovoljno mlijeka, bebi je potrebno sedam podoja u početku, a šest u trećoj i četvrtoj sedmici. Ako je dijete na vještačkoj hrani, onda mu dajte sedam puta po 100 grama, a kasnije šest puta po 110-120 grama pripremljene formule. 
Bez obzira na to je li dojenče na prirodnoj, vještačkoj ili mješovitoj hrani, ono treba svakodnevno dobivati dvije do pet kapi vitamina D3.
* 2. mjesec
Sada dojenče sisa šest podoja, a kasnije pet. Ako je dojenče na vještačkoj hrani, dajte mu šest puta 120-150 grama spremljene formule te vitamin D3.
* 3. mjesec
Dijete na prirodnoj ishrani dobiva pet podoja. Ako se dijete vještački hrani, dajte mu pet puta po 180 grama formule. I ponovo vitamin D3. Ovaj režim prehrane treba nastaviti provoditi do napunjenog šestog mjeseca, kada bebi trebate početi nuditi čvrstu hranu.
Majka i dojenje
Važno je znati da između podoja majci treba vremena da se odmori, a djetetu da svari hranu. Treba naglasiti značaj odgovarajućih higijenskih postupaka u pripremanju obroka i održavanju posuđa.
Održavanje flašica
Staklena flašica nakon obroka operite i napunite ih hladnom vodom do sljedećeg obroka. Pred davanje obroka flašicu ponovo dobro operite i stavite u ključalu vodu pet minuta.
Gumenu cuclu nakon svakog obroka operite i ostavite u čistoj poklopljenoj posudi do sljedećeg obroka. Pred svaki obrok ponovo je properite, a dovoljno je jednom dnevno staviti je u ključalu vodu minutu.
Kako beba napreduje
Ako dijete dobro jede, dobro će i napredovati. Evo osnovnih smjernica kako bi beba trebala dobivati na težini.
* Svakog mjeseca beba bi trebala dobivati po 750 grama na težini. 
* Za tri mjeseca trebala bi porasti deset centimetara (prvog mjeseca pet, drugog tri, a trećeg dva centimetra).
Šta je beba naučila
Tjelesni i duševni razvoj djeteta u velikoj mjeri ovisi o pravilnoj njezi i ishrani. S puna tri mjeseca dijete bi trebalo:
* Čvrsto držati glavicu;
* Gukati; 
* Smijati se;
* Reagirati na zvuke mimikom; 
* Pratiti lica i predmete koji se kreću;
* Čvrsto držati igračku koju mu stavite u ruke;
* Prepoznati majčin glas.
Vakcine
BCG je prva vakcina koju dijete prima odmah nakon rođenja u porodilištu. Ona ga štiti od tuberkuloze na određeno vrijeme, a liječnik će odrediti kada je beba treba ponovo dobiti.

Ishrana, rast i razvoj: Vodič kroz prva tri mjeseca bebinog života

Najbolji način da zaštitite svoje dijete od infekcija jeste da ga od najranije dobi naučite redovno prati ruke. Preporuke koje ću vam dati traže 15 sekundi vremena i zahtijevaju minimalni trening. 
Lekciju "sapun, voda i strpljenje" trebali bi savladati svaki roditelj i njegovo dijete. 
Iako će se nekima lekcija o pranju ruku i važnosti te procedure učiniti nepotrebnom, sjetite se samo koliko ste puta vidjeli nekoga da izlazi iz toaleta i ne opere ruke. 
Šta treba znati 
Bakterije i virusi nakupljaju se na dječijim rukama tokom svakodnevnih aktivnosti. Ako dijete ne pere ruke redovno, a poznato je da mala djeca stalno stavljaju ruke u usta, u organizam može unijeti mnoge uzročnike bolesti - od obične prehlade, preko dizenterije do hepatitisa. 
Dokazano je da proljeve, infekcije oka i bezazlene prehlade djeca, uglavnom, dobiju putem ruku, a to je jedan od pokazatelja da rukice ne peru dovoljno često. 
Pravila procedura 
Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD izdao je instrukcije za pravilno pranje ruku, koje od najranije dobi treba nametati djetetu: 
* Koristiti sapun i tekuću vodu; 
* Nanijeti sapun na sve dijelove ruku i tek onda ih početi prati;
* Dobro oprati cijelu ruku, uključujući dlan, vanjski dio, prste i dio između prstiju;
* Dobro isprati ruke i ostaviti vodu da teče dok sušite ruke;
* Sušiti ruke peškirom koji koristi samo jedna osoba.
Kada dijete treba prati ruke 
Kada bi svako dijete moralo oprati rukice: 
* Prije jela;
* Nakon odlaska u toalet;
* Kada mu promijenite pelene (dijete dira kožu oko genitalija);
* Nakon kontakta sa životinjama; 
* Nakon diranja nosa;
* Nakon kašljanja ili kihanja u ruku; 
* Nakon igranja u parku. 
Kako naučiti 
Djeca najlakše uče iz primjera. 
1. Perite ruke s djetetom, pokažite mu kako se to radi, a zatim gledajte kako se maleno snalazi. 
2. U kupatilu, u visini djetetovih očiju, postavite podsjetnik sa slikom koja sugerira pranje ruku. 
3. Kako sapun i voda znaju isušiti osjetljivu kožu, kupite neki blagi losion kojim će dijete mazati ruke. 
Dječiji umivaonik 
Mnoga djeca ne vole prati ruke, jer ne mogu dohvatiti umivaonik u kupatilu. Možda nije loša ideja postaviti privremeni umivaonik čija će visina biti prilagođena djetetu. Uz to, obratite pažnju na peškire - kupujte šarene, s različitim likovima, odnosno one koji će djetetu biti privlačni.

Čistoća je pola zdravlja: Lekcija: Sapun, voda i - strpljenje

Nije lako odgajati djecu, naročito ako ste zaposleni i muče vas egzistencijalne brige. Tada živci lako popuste, pa zasmeta način na koji se ponašaju i vaši najdraži, i odlučujete se za kažnjavanje. 
Međutim, postoji način za sprečavanje takvog ponašanja ili, barem, zamjena kazne nečim kvalitetnijim i korisnijom. Zato, razmislite možete li se u konkretnim situacijama ponašati ovako:
1. Zašto je dijete nervozno ili zločesto? 
Primjer: Nervozno je i nemirno jer dugo čekate u redu na blagajni, u banci... Pripremite se za takvu situaciju i zabavite ga nečim. 
2. Omogućite mu da se izrazi na pravi način i na pravom mjestu
Primjer: Ako dijete voli šarati po kućnim zidovima, objasnite mu zašto je to neprihvatljivo i omogućite mu prostor u kojem će moći nesmetano šarati (dovoljno dostupnog papira, dio zida na koji je pričvršćen papir i sl.).
3. Prepoznajte, prihvatite i osluškujte djetetove osjećaje.
Primjer: Ukoliko dijete udari mlađeg brata ili sestru, podržite ga da izrazi svoje negativne osjećaje na manje opasne načine.
4. Promijenite okruženje 
Ponekad je lakše prilagoditi okolinu nego pokušavati promijeniti dijete.
Primjer: Ako dijete ponavljano izvlači opasne predmete iz kuhinjskih elemenata, zaštitite elemente sigurnosnim bravama.
5. Preusmjerite djetetovo ponašanje.
Primjer: Ako ne želite da dijete gradi svoj dvorac na sred dnevnog boravka, nemojte mu samo zabraniti gradnju - osigurajte mu prostor gdje se smije tako igrati.
6. Pokažite kako se treba ponašati. 
Primjer: Ako dijete poteže mačku za rep, pokažite mu kako je maziti. Nemojte se oslanjati isključivo na verbalne upute.
7. Ponudite mu da bira, nemojte naređivati.
Odlučivanje osnažuje dijete; naređivanje izaziva sukob snaga.
Primjer: Umjesto da djetetu naredite da opere zube, probajte reći: "Želiš li zube oprati prije ili nakon oblačenja pidžame?"
8. Pravite male ustupke.
Primjer: "Danas ću pospremiti igračke umjesto tebe, kada si toliko umorna."
9. Pripremite na vrijeme dijete za neka događanja.
Ukoliko očekujete goste, recite djetetu unaprijed kakvo ponašanje od njega očekujete. Budite precizni. Igranje uloga pomoći će djetetu u rješavanju potencijalno teških situacija.
10. Neka oproba, pa neka vidi kako to izgleda u praksi.
Ukoliko dijete redovito ignorira upozorenja o nastanku neke posljedice, dozvolite mu da nauči u praksi. Budite oprezni sa primjenom ovog principa.
11. Kažite djetetu kako se osjećate.
Dopustite djeci da saznaju kako njihovo ponašanje utječe na vas. (- Jako sam tužna i nesretna zato što si se onako ružno ponio u obdaništu!)
12. Reagirajte kad je potrebno.
Primjer: Ako vaše dijete inzistira na pretrčavanju ulice, čvrsto ga uhvatite za ruku i objasnite opasnosti takvog ponašanja.
13. Uzmite ga na ruke.
Na djecu koja se ponašaju nepodnošljivo i agresivno, nošenje ima pozitivan učinak. Nježno i podupiruće nošenje agresivnog djeteta, pomoći će mu (najčešće) kanalizirati i pretočiti agresivnost u iscjeljujuće suze.
14. Odmaknite dijete iz problematične situacije i ostanite s njim. 
Primjer: Djeca su se potukla. Umjesto intervencije, uzmite svoje dijete za ruku i uvedite ga u kuću. Iskoristite vrijeme za slušanje djeteta, izmjenu osjećaja, nošenje i rješavanje konflikta.
15. Igra umjesto svađe. Mnoge se konfliktne situacije mogu preokrenuti u igru.
Primjer: "Izmjenjujmo se u pranju zuba - ja ću ih tebi oprati, a ti meni!", "Zamislimo da smo patuljci i da čistimo kuću prije odlaska u rudnik."
16. Smijeh umjesto bijesa. U napetoj situaciji, motivirajte dijete da izrazi svoj bijes/ljutnju kroz igru i zabavu. Primjer: Ako je dijete ljuto na vas, pozovite ga da svoj bijes izrazi kroz borbu jastucima. Odigrajte svoju ulogu dramatično se predajući. Smijeh pomaže oslobađanju od osjećaja straha i bespomoćnosti.
17. Važni su dogovori i pregovori. Dozvolite djetetu da redefinira pravila i ponekad promijeni pravilo "u svoju korist". Primjer: Ako je vrijeme za polazak kući s igrališta, a vaše dijete se predobro zabavlja i ne želi otići, dogovorite se koliko se još puta smije spustiti niz tobogan, koliko minuta igrati prije definitivnog polaska kući.
18. Očekujete li možda previše od djeteta? 
Mala djeca imaju intenzivne osjećaje i potrebe, prirodno su glasna, znatiželjna, neuredna, svojeglava, nestrpljiva, prepuna zahtjeva, kreativna, zaboravljiva, strašljiva, prepuna energije. Prihvatite ih!
I na kraju, ako ste baš ljuti, napustite prostoriju ili učinite bilo šta drugo što će vam pomoći da uspostavite samokontrolu i smisao rasuđivanja.

Vodič kroz odgoj djece

1. Nije istina da ćete se osjećati "skroz bolje" nakon nekoliko dana, sedmica, pa čak ni mjeseci. 
Istina je da će dani biti ispunjeni beskonačnom boli, a noći će se neko vrijeme činiti poput dugih milijuna tužnih godina. Tek nakon postepenog i neophodnog napretka kroz stadije žalosti i tugovanja dolazi do zacjeljivanja. 
2. Nije istina da će vam nova trudnoća pomoći da zaboravite. 
Istina je, da iako razmišljanja o novoj trudnoći mogu pružiti nadu, izgubljena beba zaslužuje da bude oplakana kao što bi i oplakivali bilo koga ste voljeli. Odluka o drugoj bebi vrlo je individualna, ali trudnoća u vremenu aktivnog tugovanja je jako teška. 
3. Nije istina da će tablete ili alkohol otupiti bol. 
Istina je da će oni samo odgoditi stvarnost s kojom se morate prije ili kasnije suočiti kako biste započeli ozdravljenje. No, ukoliko vaš liječnik smatra da su lijekovi potrebni kako bi se održalo vaše zdravlje, koristite ih pametno i po njegovim uputama. 
4. Nije istina da će vam život biti isti jednom kada sve ovo prođe. 
Istina je da će se vaš život koji je sada okrenut naglavačke polako smirivati, s nadom da će to od vas učiniti još osjećajniju osobu koja je bolje pripremljena na teška vremena s kojima se svako od nas mora suočiti prije ili kasnije. 
5. Nije istina da je tugovanje morbidno, ili da je znak slabosti ili psihičke nestabilnosti. 
Istina je da je tugovanje posao koji se mora obaviti. Sada je pravo vrijeme. Dozvolite sebi to vrijeme. Osjetite tugu, prepustite joj se. Probajte joj se ne suprotstavljati prečesto. Ne postoje prečaci do oporavka. Aktivno tugovanje će prestati kada obavite sav posao. 
6. Nije istina da žalost obuzme sve.
Istina je da će usred najbolnijeg događaja u vašem životu biti smijeha. Ne osjećajte se krivima. Smijte se ako želite. Kako si morate dozvoliti vrijeme da tugujete, tako si morate dozvoliti vrijeme za smijeh. 
7. Nije istina da jedna osoba može to sama podnijeti. 
Istina je da, iako samo vi možete donijeti potrebne odluke neophodne za povratak u kolotečinu života oporavljane osobe, i ostali u vašem životu također tuguju i osjećaju se bespomoćnima. Zato im ne treba reći:"Dobro mi je", kada vam zaista NIJE dobro. Bit ćete utješeni dopuštajući drugima da podijele vašu bol i pomognu u čemu treba, a oni će se osjetiti barem malo korisnima. 
8. Nije istina da ćete biti oduševljeni kad čujete da je prijateljica ili neko ko vam je drag upravo rodio zdravu bebu. 
Istina je da će vam biti jako teško biti u društvu mama sa malim bebama. Možete se osjećati povrijeđenima, ljutima ili ljubomornima. Možete se upitati zašto vi niste mogli iskusiti tu radost? No, ti će osjećaji jednom nestati. 
9. Nije istina da svi brakovi prežive ovakva teška vremena. 
Istina je da ponekad možete okrivljavati jedno drugo, zamjerati jedno drugome, ili odbijati biti jedno s drugim. Ukoliko primijetite da vam se ovo događa, potražite pomoć. Razgovor s drugima može pomoći. Čak može spasiti vaš brak. 
10. Nije istina da ćete s vremenom prihvatiti gubitak djeteta i zaboraviti sve o ovim užasnim trenucima. 
Istina je da je prihvatanje riječ rezervirana za zaključak do kojeg dolazite kada ste uspješno oplakali gubitak roditelja, bake ili djeda, ili drugog starijeg, voljenog rođaka. Gubitak djeteta utječe na vašu cijelu budućnost, a ne na prošlost. Niko to zapravo ne može prihvatiti.&nbsp;

Bolne teme: Kako se suočiti s gubitkom bebe

Crveno grlo prvi je znak upalnog procesa i roditelji odmah sumnjaju na anginu i često misle da je antibiotik jedini lijek. Međutim, vrlo često je riječ o zabludi. 
Bebe i starija djeca 
Kod beba u prvoj godini života izuzetno je rijetka prava upala grla. Kod veće djece upala grla gotovo je neizbježan pratilac odrastanja, a nisu rijetke ni gnojne angine. Bebe često imaju crvenkasto grlo, ali to nije klasična upala grla uzrokovana bakterijama.
Šta uzrokuje crvenilo kod beba
Ubjedljivo najčešći uzrok crvenog grla kod beba su virusi. Više od 95 posto uzročnika upale grla kod beba su virusi. U prvoj polovini prve godine šansa da dođe do bakterijske upale grla je manja od tri posto.
Kada je potreban bris
Prema statistikama, samo tri posto male djece ima bakterijsku upalu grla. Dakle, kod samo malog broja djece s crvenim grlom treba uraditi bris, i to onda kada liječnik posumnja na bakterisjku infekciju. Bris grla je jednostavna analiza koja daje dobru informacju o uzročniku crvenog grla.
Zašto raste tjelesna temperatura
Tjelesna temperatura raste zato što virusi uzrokuju infekciju. Dakle, nisu samo bakterije uzročnici povišene temperature kod djece, mego su virusi daleko češći razlog.
Može li antibiotik škoditi
Svaki lijek ima neželjena djelovanja, pa i antibiotik. Terapiju antibioticima često prate proljev, povraćanje i infekcija usta kandidijazom. 
Druga važna mana antibiotika je što može maskirati težu infekciju, naprimer infekciju mokraćnih kanala, što može biti vrlo opasno. Infekcija se samo pritaji, pa se po prestanku davanja lijeka ponovo vrati, ali u još gorem obliku.
Kako pomoći djetetu 
Kada dijete ima povišenu tjelesnu temperaturu u prvoj godini života obavezno treba napraviti laboratorijsku analizu kompletne krvne slike (s leukocitarnom formulom) i pregled mokraće.
Krvna slika pokazat će koliko je infekcija uzela maha i dati orijentaciju u pogledu uzroka povišene temperature. Pregled urina je brza anliza koja za sat - dva jasno pokaže ima li beba infekciju mokraćnih puteva. Svaki roditelj treba znati da nema drugog načina da se ovo dokaže.
Kada je u urinu povišen broj leukocita mokraću treba odnijeti na urinokulturu. Tada je dobro uraditi i antibiogram - jednostavna analiza koja pokaže koji su antibiotici najefikasniji u borbi s tom bakterijom.
Izuzetno je važno isključiti urinarnu infekciju kao uzrok povišene temperature kod dojenčeta, jer ove infekcije traže adekvatnu antibiotsku terapiju, ali i druge dijagnostičke procedure koje se preduzimaju nakon sanacije infekcije.
Ako je pregled urina uredan, onda se najčešće radi o virusnoj infekciji. Ako je grlo jako crveno, prije davanja lijeka treba uraditi bris grla, mada je šansa da je on pozitivan mala. Ako bris pokaže bakteriju koja zahtijeva liječenje tek tada treba propisati antibiotik.

Kada djetetu treba dati antibiotik

Samo nekoliko minuta nakon sretnog događaja, rođenja kćerke, kroz glavu vam prolazi vaša djevojčica s tri, pa sa šest i deset godina. Vidjet ćete je i kako kreće u srednju školu, a neće vam promaknuti ni trenutak kada je predajete muškarcu njezinih snova. 
Budite sigurni u jedno, bez obzira na to kakva ste razmišljanja imali do tog trenutka, odsad postajete zakleti feminista koji će se do posljednjeg daha boriti za ženska prava. Pripadate li grupi pravih muškaraca koji su uvjereni da je ženi mjesto u kući, zbog takvog razmišljanja mogli biste propustiti trenutke kada je super biti „njen tata". 
Imati djevojčicu ukratko znači zavoljeti ružičastu boju, ponašati se (ponekad previše) zaštitnički, pitati se kako neko može juriti na motoru 280 kilometara na sat i otkad su mini-suknje postale tako kratke. Baš sve poprima neku drugu dimenziju, a vratit će se u normalu tek kad kćerka odraste. 
I, vjerujte, kad vam prijatelji kažu da su baš sve djevojčice tatine ljubimice, jer to ćete najbolje osjetiti na vlastitoj koži i prije nego ona prvi put kaže vašim ušima najslađu riječ - tata. 
Poseban odnos 
Majčina ljubav je bezuvjetna, mama će svemu progledati kroz prste, ali ona zna biti i stroga. Zato je tu tata, on će, uglavnom, pristati na sve što mama nije htjela, jer ne može odoljeti šarmu svoje djevojčice. Ma koliko vaša mjezimica bila slatka i neodoljiva, imajte na umu da je u odgoju najvažnija dosljednost, što jedan roditelj odluči, drugi mora poštovati. 
U suprotnom će dijete biti zbunjeno i iskoristit će situaciju. To što je dijete vaša ljubimica ne znači da ima pravo. Ako vam takve odluke teško padaju, sjetite se da je takvo stanje privremeno. Kad dijete shvati gdje je pogriješilo, svima će biti lakše.
Tatina mezimica
Naravno da ljepota nije najvažnija, ali živimo u svijetu koji ostavlja takav dojam. Često smo skloni vjerovanju da je naše dijete najljepše, i to ne samo nama, nego svima. Bez obzira na to odgovara li opis vaše kćerke standardima današnje ljepote ili ne, važno je da ona zna da je vama lijepa. Ne pokušavajte je uvjeriti u to da svi misle da je najljepša, takvim ponašanjem možete postići samo loše stvari. 
Komplimenti su uvijek dobrodošli, ali budite umjereni s rečenicom: „Kako si lijepa", dok dijete odlazi u školu. Pokušajte biti ponosni na dobre ocjene ili rezultate na slobodnim aktivnostima, a manje hvaliti njezin izgled. Na taj način pokazat ćete da cijenite sve njene potencijale.
Zajedniča druženja 
Zajednički odlasci u kino ili šetnju, vožnja biciklom ili odluka da zajedno prvi put stanete na led, spone su koje niko neće raskinuti. Vaš zadatak je da se oduševljavate njezinim oduševljenjem! 
Slušajte svoju ljubimicu čak i ako vas to što govori uopće ne zanima, ali svaka djevojčica želi oca koji je sluša. Djevojčice ne zanima hoće li budućnost biti dobra ili loša, zanima ih samo hoće li tata biti tu kada je najpotrebniji! Vaš je posao uvjeriti ih da će sve biti u redu. 
Mnogo emocija
Djevojčice unose puno emocija u stvari koje muškarcima izgledaju smiješno ili ih uopće ne doživljavaju. Tako ćete se naći u situaciji kada će vaša princeza histerizirati oko haljinice na lutki Barbie.
Ako ste navikli da vam velike princeze opraštaju to što omalovažavate njihove brige i probleme, od malih nemojte to očekivati. Postoji i dobar razlog za to, budete li nježni s kćerkinim osjećajima dok je mala, to će vam se višestruko vratiti kad uđe u tinejdžerski period. Imat će povjerenja u vas, a to je ono što je važno! 
Ona može sve 
Barem jednom kroz glavu će vam proletjeti:"A zašto nije dječak?" Ne morate se uzbuđivati zbog te pomisli, iskoristite je. Naučite vašu djevojčicu svemu, i ona vam može dodavati alat dok popravljate automobil ili mijenjate ulje. Kroz druženje i učenje postat će svjesna stvari koje može napraviti sama, a koje će joj kasnije u životu itekako dobro doći. Dobar je osjećaj kad znate da možete sami, zar ne? 
Poštujte njezinu majku
Stručnjaci se slažu da odnos žene prema muškarcu ovisi o tome kakav je odnos ona imala s ocem i kako se otac ponašao prema drugim ženama. Djevojke prema kojima se odnosilo s nepoštivanjem ili koje su gledale kako se otac s nepoštivanjem odnosi prema majci, vjerovatno će takvo ponašanje tolerirati od budućih partnera. 
Vaša djevojčica puno uči iz odnosa koji imate s njezinom majkom, a jedna od najboljih stvari koje otac može učiniti za svoju kćerku je poštivati njezinu majku! 
VAŽNO
Kćerke će iz očeva izvući ono najbolje, niko ne zna tako dobro progledati kroz prste, previdjeti sve greške i tako lako pasti na vaš šarm. One će vas uvijek staviti na prvo mjesto i zato ih jednostavno ne smijete razočarati. 
Nakon što se oslobodite patrijarhalnog razmišljanja, vrijeme je za uživanje. Priznat ćete da je neizmjerna sreća biti tata djevojčice, zato je umjereno razmazite, uživajte u njezinoj ljubavi i budite joj na raspolaganju.

Za tate djevojčica: Princeza je stigla, budite njen vitez

Dijete mlađe od dvije godine ne može shvatiti zašto nešto ne smije raditi. Ako je jednogodišnjak u zanosu igre otvorio tatinu poslovnu torbu i iz nje vadi spise i dokumente, ništa mu neće značiti upozorenje: "Ne smiješ da diraš tatine papire!". 
Umjesto objašnjenja, uzmite mu dragocjene papire iz ruku i dajte nešto drugo, bez obzira na to što će dijete plakati. Starije dijete možete naučiti da tatine stvari nisu za igru. 
Pozitivno, a ne negativno
Dijete će vas prije poslušati kada mu kažete šta od njega očekujete, nego ako mu kažete šta ne smije raditi. Recite: "Nakon večere idemo u krevet i onda ću ti ispričati priču!", a ne: "Ako ne budeš u krevetu, neću ti ispričati priču!" 
Jasno i kratko 
Djeca ne razumiju duge poruke. Ako dijete hoda po kući, a ruke su mu umrljane čokoladom, a vi mu kažete: "Baš me zanima hoćeš li sve uprljati!", vrlo je vjerovatno da će po cijeloj sobi ostaviti tragove prstića. 
Jasna poruka bila bi: "Operi ruke i onda ćeš se moći igrati!" 
Strogost i popustljivost 
Ako imate vrlo stroga pravila, dijete će kod kuće, možda, biti dobro i poslušno, ali to ne znači da će se tako ponašati u vrtiću, školi ili među vršnjacima. Izvan kuće može iskazivati bijes koji ne smije pokazati pred mamom i tatom. 
S druge strane, nemate strpljenja tražiti da poštuje kućna pravila, pokazujete nezainteresiranost. Ni takav stil nije dobar, jer djeci nedostaje samodisciplina.

Roditelji i djeca: Mala kućna pravila

Ima djece koja su od starta prilično mirna i vrlo brzo nauče da sebi nađu neku zabavu, pa majka stiže i da se odmori. Međutim, ima i živahnije djece, pune energije, koja bi stalno jurcala unaokolo i nešto radila, i to, po mogućnosti, u društvu majke. Pored toga i majka insistira da joj njeno izuzetno živahno dijete bude stalno pred očima, jer ko zna šta bi mu se sve moglo desiti. 
Onda, nakon nekog vremena, takva majka postane strahovito iscrpljena i želi da se makar povremeno odmori od vlastite djece. A istog trenutka kad joj ta misao prođe kroz glavu, nju uhvati snažan osjećaj krivice. 
Jer, kakva je ona to majka, koja se želi odmoriti od vlastite djece? Našla bi ona još nekakvo opravdanje žene koja radi, pa nakon posla treba još trčati oko djece. Ali ona, kad već nema posao i može cijeli dan biti s djecom, nikako se ne bi smjela žaliti. Ovakav stav je prilično čest - i potpuno pogrešan. 
Naravno da se i nezaposlena majka može umoriti. I naravno da je i njoj povremeno potrebno da se odmori, kao i da nešto vremena posveti samo sebi. To su sasvim normalne potrebe i nema nikakvog razloga da se osjeća krivom. Naprotiv, treba pokušati zadovoljiti upravo takve potrebe.
Kako? Ukoliko ima muža ili partnera, čak i ako je on taj koji svojim radom izdržava porodicu, može ga zamoliti da povremeno preuzme brigu o djeci. Za djecu je u svakom slučaju bolje da se o njima brinu oba roditelja. 
A ukoliko je riječ o samohranoj majci, trebalo bi da bude moguće da joj neko - njena majka, prijateljica, rođaka - povremeno pomogne, ili, ako postoje finansijske mogućnosti, da djecu pričuva bebisiterka ili da budu u obdaništu makar na pola dana (malima će prijati i druženje s vršnjacima). 
U svakom slučaju, bitno je da svaka žena zna da nije nikakva sramota biti umoran od brige o djeci, kao i da to što majka ne radi i može cijeli dan biti s djecom ne znači da nema pravo odmoriti se od trčkaranja za svojim malima.
Time čini dobro i sebi i djeci, jer ni djeci neće biti baš najljepše s mamom koja je hronično iscrpljena i zbog toga, sasvim moguće, slabog zdravlja i razdražljiva.

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Šta znači oznaka CE na igračkama

Saznajte koje je knjige najbolje čitati djeci

Kako sportom podsticati razvoj djeteta

Zašto djeca u snu dišu na usta

Neke stvari djeca nikada ne zaboravljaju, evo i koje

Kako održati dojenje nakon povratka na posao

Roditeljstvo: Gdje griješite u odgoju djece

Ishrana, rast i razvoj: Vodič kroz prva tri mjeseca bebinog života

Čistoća je pola zdravlja: Lekcija: Sapun, voda i - strpljenje

Vodič kroz odgoj djece

Bolne teme: Kako se suočiti s gubitkom bebe

Kada djetetu treba dati antibiotik

Za tate djevojčica: Princeza je stigla, budite njen vitez

Roditelji i djeca: Mala kućna pravila

Dileme za mame: Potreban je i odmor od djece

Naša tema

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Šta znači oznaka CE na igračkama

Saznajte koje je knjige najbolje čitati djeci

Kako sportom podsticati razvoj djeteta

Zašto djeca u snu dišu na usta

Neke stvari djeca nikada ne zaboravljaju, evo i koje

Kako održati dojenje nakon povratka na posao

Roditeljstvo: Gdje griješite u odgoju djece

Ishrana, rast i razvoj: Vodič kroz prva tri mjeseca bebinog života

Čistoća je pola zdravlja: Lekcija: Sapun, voda i - strpljenje

Vodič kroz odgoj djece

Bolne teme: Kako se suočiti s gubitkom bebe

Kada djetetu treba dati antibiotik

Za tate djevojčica: Princeza je stigla, budite njen vitez

Roditelji i djeca: Mala kućna pravila

Dileme za mame: Potreban je i odmor od djece