Holandski naučnici imaju savjet koji bi mogao olakšati muke roditeljima s djecom koja ne vole jesti povrće. Djeca najbolje prihvataju povrće kuhano na pari ili u vodi koje je zadržalo hrskavi okus, tvrde autori studije.&nbsp; Naučnici su pripremili mrkvu i buraniju na šest različitih načina koji su uključivali kuhanje na pari i u vodi zatim pasiranje, prženje, pirjanje i pečenje povrća na žaru. 
Kuhanjem povrće zadržava svoju originalnu boju, okus i hrskavost te se zadržava jednoličnost površine i nema pojave procesa promjene boje. Djeca uglavnom ne unose dovoljno povrća, a tom bi se problemu moglo doskočiti jednostavnim vođenjem računa o njegovoj pripremi, tvrde naučnici s Univerziteta u Vageningenu.

Naučnici su pripremili mrkvu i buraniju na šest različitih načina koji su uključivali kuhanje na pari

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Nekad se mislilo da mališani koji su jedino dijete u porodici odrastaju u samožive, sebične i slabije socijalno prilagođeni osobe zbog roditelja koji su previše popustljivi. Danas stručnjaci ne misle tako, ali poručuju roditeljima da je ipak najteže odgajati samo jedno dijete.&nbsp; Prednost jedinaca je što se roditelji djetetom bave s nepodijeljenom pažnjom, pa se ono ne mora boriti za svoje vrijeme i mjesto u porodici te tako odrasta s osjećanjem samouvjerenosti i nezamjenjivosti. 
Ali, nedostatak je što dijete odrasta bez brata ili sestre, dakle bez jednog sebi vrlo bliskog bića s kojim bi trebalo učiti o konkurenciji, borbi, mirenju da bi steklo dragocjena rana iskustva o prirodi komunikacije s drugima i o ljudskoj prirodi. 
Najgora stvar koju roditelji jedinaca mogu uraditi jeste da žele potpuno kontrolirati i zaštiti dijete. Prirodno je da dijete pokuša linijom manjeg otpora riješiti problem i pozvati mamu i tatu da mu sve završe, ali se vi trebate oduprijeti toj zamci. 
Vi trebate biti tu da pomognete, ali morate odgajati samostalno, zdravo dijete. Takav mališan će lako naći prijatelje koje će mu na pravi način nadoknaditi nedostatak brata ili sestre. 
Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite. Posavjetujte se sa stručnim licem jer ćete teško sami ispraviti ono u čemu griješite. Da ste znali da određeni pristup nije dobar, ne biste ga ni primijenili.
U principu, djetetu je potrebno mnogo ljubavi i pažnje uz jasne granice i pravila u ponašanju svih u kući. Dobro je da ga date u vrtić čim napuni tri godine. Iskustvo iz vrtića sigurno će mu pomoći u procesu socijalizacije. 
Većina djece ima i svoj izmišljeni svijet i prijatelje u njemu, a jedinci to imaju i češće. 
Što se sebičnosti tiče, dijete koje ne želi dijeliti ima neki svoj unutrašnji razlog za to. Stručnjaci kažu da nije dobro da roditelji silom tjeraju dijete da dijeli onda kada ono to ne želi. 
Naučnici su dokazali da su jedinci veoma maštoviti i kreativni, što se pripisuje činjenici da dosta vremena provode sami, razvijaju svoje unutrašnje svjetove i likove koji predstavljaju podlogu za razvoj kreativne ličnosti.&nbsp;Kada maštovito dijete provodi dovoljno vremena u društvu vršnjaka i kada je dobro socijalno prilagođeno (tačnije kad svijet mašte nije kompenzacija za usamljenost), lako može izrasti u samosvjesnu osobu koja ima potrebu raditi sve što i ostala djeca u društvu. 
Roditelji jedinčeta trebaju obratiti više pažnje na sljedeće:
- pomoći djetetu da "izađe" iz centra pažnje,
- učiti ga kako će se približiti svojim vršnjacima,
- potruditi se da već u ranom djetinjstvu stekne bliske prijatelje,
- naučiti ga da sarađuje s drugom djecom i da s njima dijeli i igru i igračke.
Sve navedeno roditelji trebaju raditi u nastojanju da njihovo jedinče ne ostane samo u svom malom kraljevstvu.

Ako zaključite da vam je dijete razmaženo, to znači da vi negdje griješite

Djetetu je potrebno mnogo ljubavi i pažnje

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Da su bebe čudesne i pametne dušice dokazuje još jedno istraživanje koje kaže kako one stare svega sedam mjeseci, iz tona glasa članova porodice mogu raspoznati njihovo raspoloženje. Ovo novo otkriće vrlo je važan evolucijski dokaz važnosti emocionalne inteligencije.&nbsp;&nbsp; Ono što je najnovije istraživanje otkrilo jest da bebe koriste slične taktike pri razlikovanju glasova kao odrasli, a sve je dokazao Tobias Grossmann sa Birkbeck Collegea u Londonu zajedno s kolegama sa Max Planck Instituta u Njemačkoj.
Kako bi otkrili kada bebe počnu koristiti te mehanizme odraslih osoba, naučnici su proučavali novorođenčad od četiri do sedam mjeseci starosti. Sjedeći udobno u krilu majki, bebe su slušale snimke glasova govora, ali i zvukove bez riječi. 
Istovremeno su medicinski aparati pratili koji dio mozga troši najviše kisika, a u namjeri da utvrde koji se dio bebina mozga aktivira kada ona čuje neki zvuk. 
Bebeod četiri mjeseca nisu reagirale onim dijelom mozga kojim reagiraju odrasli, ali oni maleni stari sedam mjeseci jesu. Zaključak je da bebe u dobi od samo sedam mjeseci mogu procesuirati svaki zvuk ili govor, baš kao i odrasli.
U sljedećem stadiju istraživanja naučnici su ljudskim glasovima dodali određene emocije. Govornici su s afektacijom pričali o raznim osjećajima, a mozgovi sedmomjesečnih beba ponovno su reagirali baš poput onih odraslih.
Najjače su bebe reagirale na bijesne zvukove, dok su najviše uživale uz blage i nježne riječi. Sve zajedno ide u prilog tepanju koje odrasli često koriste kada se obraćaju bebama. 
Takvo gugutanje obično je sporo u tempu, sa nizom povišenih i sniženih, gotovo pjevnih tonova, te toplo i pozitivno. Osim što pomaže u razvoju govora, sada znamo da tepanje posebno povoljno djeluje na bebin mozak.&nbsp;&nbsp;Sposobnost beba da u tako ranoj dobi procesuiraju zvukove veselja i ljutnje vjerovatno je evolucijski određena. Bijes signalizira mozgu da se radi o potencijalnoj prijetnji, dok prijateljski glas pomaže bebi da uči o svijetu i životu, odnosno pomaže joj u razvoju.
Ranija istraživanja pokazala su kako bebe razvijaju privrženost određenom glasu, 
najčešće majčinom jer ga najviše čuju, još i prije nego što su se rodile. Isto tako znamo da bebe stare svega nekoliko dana više vole poznati ljudski glas nego bilo koji drugi zvuk te mogu razlikovati majčin glas od glasa neke druge ženske osobe.&nbsp;

Najviše uživaju uz blage i nježne riječi

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

ZDjetinjstvo i mladost periodi su u kojima se izgrađuju čvrste kosti, a kasnije se one samo razgrađuju, tj. smanjuje im se gustina
. Za izgradnju kostiju neophodan je&nbsp;&nbsp;odgovarajući unos kalcija i fizička aktivnost koja omogućava povećanje gustine koštanog tkiva.&nbsp;&nbsp;Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima, a on je i najvažniji mineral za njihovu izgradnju. Unos manje od 250 mg kalcija dnevno kod djece je povezan sa smanjenim sadržajem kalcija u kostima. 
Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka, voća i povrća i zbog povećanog unosa bezalkoholnih pića (fosfati u bezalkoholnim pićima smanjuju apsorpciju kalcija). Svoj djeci se preporučuje pojačan unos hrane obogaćene kalcijumom. 
Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine, pa su djetinjstvo i mladost kritičan period za izgradnju kostiju. Najveća gustina koštane mase postiže se krajem 20-tih i početkom 30-tih. 
Poslije toga žene gube oko 0.5 posto koštane mase godišnje, u narednih 10 do 15 godina ili do menopauze, poslije čega se gubitak koštane mase ubrzava. I muškarci gube koštani sadržaj, ali sporije nego žene. 
Dakle, važno je izgraditi čvrste kosti u djetinjstvu da bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije. 
Pojačana fizička aktivnost povećava izgradnju koštane mase, naročito pod povećanim opterećenjem oko dva do pet puta težina tijela. To znači da za izgradnju koštane mase treba povećati opterećenje kod fizičkih aktivnosti u odnosu na ono koje se koristi kod svakodnevnih aktivnosti. 
Primjer: hodanjem se ne opterećuje tijelo dodatno, tj. nosi samo svoju težinu, što ne 
stimulira izgradnju kostiju. Fizičke aktivnosti pod opterećenjem su trčanje, skakanje,&nbsp;&nbsp;preskakanje konopca...&nbsp;&nbsp;Fizička aktivnost pomaže izgradnju kostiju i sprečava gubitak kalcija. A taj se mineral 
stalno gubi, čak i tokom djetinjstva, naročito kod onih koji najveći dio vremena provode sjedeći.&nbsp;&nbsp;Uvedite zato dnevne aktivnosti sa porodicom, trudite se da se bavite sportom ili nekim vidom fizičke aktivnosti u koji će biti uključena i djeca, bar 30 minuta tokom dana. 
Djeca su postala fizički manje aktivna, u odnosu na njihove vršnjake od prije 50-60 
godina. Neka djeca se voze skuterima ili skejtbordovima i manje trče ili skakuću, što&nbsp;&nbsp;smanjuje opterećenje kostiju.&nbsp;&nbsp;Gojaznost kod djece je također u porastu, a smatra se da 25 posto njih gleda televiziju više od četiri sata dnevno. 
Povećana gojaznost znači i veći rizik za povrede skeleta kod djece. Povećana učestalost lomljenja ruke kod djece od tri do 19 godina povezana je sa povećanim sadržajem masnog tkiva u organizmu i smanjenom gustinom kostiju. 
Za povećanje gustine kostiju korisne su ciljane vježbe pod povećanim opterećenjem. 
Važno je napomenuti da je intenzitet vježbi značajniji od dužine njihovog trajanja.&nbsp;&nbsp;Kalcij je važan nutrijent za cijeli organizam jer pored kostiju doprinosi funkcioniranju srca, mišića i nerava. Mlijeko i mliječni proizvodi su njegov najbolji izvor. Čokoladno mlijeko, milkšejkovi, voćni jogurti i drugi proizvodi od mlijeka su dobra alternativa za djecu koja ne vole obično mlijeko. 
Preporuke za unos kalcija: djeca od jedne do tri godine 500 mg; djeca četiri do osam 
godina 800 mg. Vitamin D omogućava usvajanje kalcija u crijevima. Vitamin D se proizvodi u organizmu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, a sadržan je i u hrani: mlijeku, jajima...&nbsp;&nbsp;Smatra se da djeca u periodu rasta imaju povećane potrebe za D vitaminom, pa se 
bebama daju kapi AD vitamina kako bi se spriječila pojava rahitisa.&nbsp;&nbsp;Preporuke za izgradnju jakih kostiju bi se mogle sažeti u sljedeće: 
- Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D; 
- Identificirati najefektnije aktivnosti za izgradnju koštane mase kod djece; 
- Važnost razvitka kostiju u ranom djetinjstvu za kasnije zdravlje; 
- Uvođenje vježbi koje jačaju kosti u svakodnevne igre.

Djetinjstvo i mladost periodi su u kojima se izgrađuju čvrste kosti, a kasnije se one samo razgrađuju, tj. smanjuje im se gustina

Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Zdrave kosti nastaju u djetinjstvu i do 20. godine. Za izgradnju kostiju neophodan je 
odgovarajući unos kalcija i fizička aktivnost koja omogućava povećanje gustine koštanog tkiva.&nbsp;Čak 99 procenata kalcija u organizmu se nalazi u kostima, a on je i najvažniji mineral za njihovu izgradnju. Unos manje od 250 mg kalcija dnevno kod djece je povezan sa&nbsp;smanjenim sadržajem kalcija u kostima.&nbsp;&nbsp; Do smanjenog unosa kalcija dolazi usljed nedovoljne konzumacije mlijeka, voća i povrća i zbog povećanog unosa bezalkoholnih pića (fosfati u bezalkoholnim pićima smanjuju apsorpciju kalcija). Svoj djeci se preporučuje pojačan unos hrane obogaćene kalcijumom. 
Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine, pa su djetinjstvo i mladost kritičan period za izgradnju kostiju. Najveća gustina koštane mase postiže se krajem 20-tih i početkom 30-tih. 
Poslije toga žene gube oko 0.5 posto koštane mase godišnje, u narednih 10 do 15 godina ili do menopauze, poslije čega se gubitak koštane mase ubrzava. I muškarci gube koštani sadržaj, ali sporije nego žene. 
Dakle, važno je izgraditi čvrste kosti u djetinjstvu da bi se smanjio gubitak koštane mase kasnije. Pojačana fizička aktivnost povećava izgradnju koštane mase, naročito pod povećanim opterećenjem oko dva do pet puta težina tijela. To znači da za izgradnju koštane mase treba povećati opterećenje kod fizičkih aktivnosti u odnosu na ono koje se koristi kod svakodnevnih aktivnosti. 
Primjer: hodanjem se ne opterećuje tijelo dodatno, tj. nosi samo svoju težinu, što ne 
stimulira izgradnju kostiju. Fizičke aktivnosti pod opterećenjem su trčanje, skakanje,&nbsp;preskakanje konopca...&nbsp;&nbsp;Fizička aktivnost pomaže izgradnju kostiju i sprečava gubitak kalcija. A taj se mineral&nbsp;stalno gubi, čak i tokom djetinjstva, naročito kod onih koji najveći dio vremena provode sjedeći.&nbsp;&nbsp;Uvedite zato dnevne aktivnosti sa porodicom, trudite se da se bavite sportom ili nekim vidom fizičke aktivnosti u koji će biti uključena i djeca, bar 30 minuta tokom dana. 
Djeca su postala fizički manje aktivna, u odnosu na njihove vršnjake od prije 50-60 
godina. Neka djeca se voze skuterima ili skejtbordovima i manje trče ili skakuću, što&nbsp;&nbsp;smanjuje opterećenje kostiju. Gojaznost kod djece je također u porastu, a smatra se da 25 posto njih gleda televiziju više od četiri sata dnevno.&nbsp;&nbsp;Povećana gojaznost znači i veći rizik za povrede skeleta kod djece. Povećana učestalost lomljenja ruke kod djece od tri do 19 godina povezana je sa povećanim sadržajem masnog tkiva u organizmu i smanjenom gustinom kostiju. Za povećanje gustine kostiju korisne su ciljane vježbe pod povećanim opterećenjem. Važno je napomenuti da je intenzitet vježbi značajniji od dužine njihovog trajanja. 
Kalcij je važan nutrijent za cijeli organizam jer pored kostiju doprinosi funkcioniranju srca, mišića i nerava. Mlijeko i mliječni proizvodi su njegov najbolji izvor. Čokoladno mlijeko, milkšejkovi, voćni jogurti i drugi proizvodi od mlijeka su dobra alternativa za djecu koja ne vole obično mlijeko. 
Preporuke za unos kalcija: djeca od jedne do tri godine 500 mg; djeca četiri do osam 
godina 800 mg. Vitamin D omogućava usvajanje kalcija u crijevima. Vitamin D se proizvodi u organizmu pod utjecajem sunčeve svjetlosti, a sadržan je i u hrani: mlijeku, jajima...&nbsp;&nbsp;Smatra se da djeca u periodu rasta imaju povećane potrebe za D vitaminom, pa se 
bebama daju kapi AD vitamina kako bi se spriječila pojava rahitisa.&nbsp;&nbsp;Preporuke za izgradnju jakih kostiju bi se mogle sažeti u sljedeće: 
- Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D; 
- Identificirati najefektnije aktivnosti za izgradnju koštane mase kod djece; 
- Važnost razvitka kostiju u ranom djetinjstvu za kasnije zdravlje; 
- Uvođenje vježbi koje jačaju kosti u svakodnevne igre. 
Jake kosti sprečavaju nastanak osteoporoze, kada kosti postaju krhke i lako lomljive. 
Prevencija osteoporoze ne treba se sprovoditi u starijem dobu, već u djetinjstvu. Izgradnja kostiju zavisi od unosa vitamina D, kalcija i fizičke aktivnosti.&nbsp;&nbsp;

Devedeset posto koštanog rasta dešava se između 10. i 20. godine

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

S obzirom na to da bebe ne govore, odrasli im često bez razloga stavljaju etiketu nerazumijevanja. A one okolni svijet razumiju mnogo bolje od onoga što mi pretpostavljamo.&nbsp; 1. Novorođenče
Svaki trenutak kada ne spava, novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo. Uz pomoć čula ono dobiva informacije o tome šta se oko njega dešava. 
U novom okruženju sve je drugačije od atmosfere na koju je naviklo u maminom stomaku: novi mirisi, zvukovi, okusi... 
Naučnici koji su se bavili istraživanjem ponašanja beba u ovom najranijem uzrastu smatraju da one tada znaju mnogo više od onoga što roditelji pretpostavljaju. 
Emocije i raspoloženje majke osjećaju kroz ton njenog glasa, položaj njenih usana (da li se smije ili ne), pulsa, disanja ili pak mirisa kože i sjaja u očima. 
Smatra se da beba u ovom periodu svijet proživljava kroz odnos roditelja prema njoj: da li je na vrijeme nahranjena, presvučena, da li je uzimaju u naručje kada plače... Čula i zadovoljenje potreba su dominantan način razumijevanja. 
2. Od 2. do 3. mjeseca
Beba nastavlja upijati sve što se oko nje dešava. Najzanimljivija aktivnost za nju u ovom periodu je posmatranje okruženja. Beba sada shvata da hranjenje znači zadovoljenje potrebe, da promjena pelene ublažava nelagodu i da je mamin zagrljaj najljepša utjeha. 
Zato se nemojte iznenaditi, ako svoju želju pokušava iskazati plačem. U ovom periodu mame i tate će imati zadovoljstvo i da ulove prvi osmijeh svog mališana. Dijeljenje osmijeha uskoro će postati njena omiljena igra. 
Oko trećeg mjeseca beba će se početi glasno smijati. Ovo je najjednostavniji, prvi oblik konverzacije između vas i bebe. 
3. Od 4. do 7. mjeseca
Beba sada zna svoje ime i razumiije kada je oslovite. Nekada će se čak odazvati pogledom, a postat će i osjetljivija na ton vašega glasa. Kada joj se obratite nježno, kao odgovor dobit ćete osmijeh, a ako je prekorite, plač će biti neizbježan. 
U ovom periodu bebe počinju razlikovati poznata od nepoznatih lica, tako da često odbijaju zagrljaj onih koje ne poznaju. 
4. Od 8. do 12. mjeseca
Beba razumije jednostavne naredbe. Kada krene (ili dopuže) do utičnice na zidu recite joj „ne" i ona će najvjerovatnije na trenutak zastati, a nekada čak i odmahnuti glavicom kao znak odbijanja. 
Djeca već sada počinju testirati vašu popustljivost. Zato ne odustajte, jer kada jednom popustite, sa zabranom je gotovo!

Svaki trenutak kada ne spava novorođenče koristi kako bi dobilo što više informacija o svijetu u kojem se odjednom našlo

Oko trećeg mjeseca beba će se početi glasno smijati

Šta beba razumije, a šta ne?

Istraživači su otkrili da kod djece s oštećenjima mozga postoji direktna veza između&nbsp;&nbsp;korištenja gestova kada pokazuju da nešto žele i razvoja govora. Isto tako, primijećeno je da djeca koja slabo koriste govor u ranoj dobi, slabo koriste i gestikulaciju. Ranom intervencijom bi se upotreba gestikulacije mogla stimulirati, a time i razvoj govora.&nbsp;&nbsp;Psihologinja Susan Goldin-Meadow koja je otkrila ovu vezu kaže kako će njezino 
istraživanje pomoći stručnjacima da praćenjem gestikulacije bebe otkriju hoće li biti&nbsp;&nbsp;problema s govorom i prije nego što se poteškoće u govoru i pojave. Nadalje,&nbsp;&nbsp;pomaganjem i poticanjem korištenja gesti, može se djetetu pomoći i u razvoju govora.&nbsp;Ovo vrijedi i za djecu koja imaju oštećenje mozga, ali i za one koji nemaju spomenuti 
zdravstveni problem. Geste reflektiraju brzinu učenja govora, a mogu ga i ubrzati.&nbsp;&nbsp;Primjerice, kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme.&nbsp;

Kada dijete pokazuje prstićem na neki predmet, roditelji trebaju imenovati taj  predmet, jer je to lingvistička informacija dana u najidealnije vrijeme

Gestikulacije bebe otkrijte hoće li biti  problema s govorom

Stimulirajte učenje govora kod djece na ovaj način

Bake, nane i dede često razmaze svoje unuke do krajnjih granica, ali to vas ne treba previše brinuti, kažu stručnjaci, jer mališani vrlo lako shvate kod koga, gdje i u kojim prilikama nestašluci "prolaze", a gdje su zabranjeni.&nbsp;&nbsp; Međutim, psiholozi naglašavaju da je važno da djeca poštuju uvijek ista pravila i da im, naprimjer, ujednačen sistem nagrada i kazni pomaže da budu bolja. Zbog toga je bitno da bake i djedovi usvoje roditeljska pravila i pridržavaju ih se čak i kada se sa njima ne slažu. 
Ali, to je lakše reći nego učiniti, pa se mnogi roditelji suočavaju s ozbiljnim problemima kada su u pitanju dogovori s bakama vezani za vaspitanje mališana.
Šta da radite kada se vaši roditelji ne pridržavaju pravila koja ste nametnuli djeci i kako postići da oni razumiju način na koji želite odgajati svoje mališane? 
Glavni savjet stručnjaka je da se ne raspravljate i prepirete, naročito ne pred djecom. Ukoliko baka dozvoljava unučetu da pije gazirani sok, a vi biste željeli da dijete pije prirodne sokove, to nije veliki problem ako se ne događa svakodnevno, pa nemojte dizati tenziju i svađati se s majkom, jer tako nećete doći do rješenja. Izbjegnite sukobe kad god je moguće i pokušajte pronaći način da se dogovorite sa svojim roditeljima. 
Objasnite im zbog čega su vam neka pravila važna, kao i kako će to utjecati na mališana. Ako nešto striktno zabranjujete, onda budite fleksibilniji po pitanju nekih manje važnih pravila, pa dozvolite bakama da barem ponekad "pobijede". Najvažnije je da se ne svađate, jer to djeci prenosi lošu poruku.
Ukoliko ste suočeni sa situacijom sa kojom se ne možete pomiriti, kada vaši roditelji, naprimjer, dozvoljavaju djetetu da jede hranu koju vi ne dozvoljavate, ili da se igra igračkama koje su opasne, prvo razgovarajte, ali ako to ne donese rezultate razmislite o alternativnom rješenju čuvanja djece. 
Objasnite roditeljima da ste u dogovoru sa suprugom donijeli određena pravila koja su vam bitna i da od njih očekujete da ih poštuju. Uvijek imajte na umu da vaši roditelji ne rade to da bi vas naljutili, već je u pitanju jaz između generacija, drugačija "pravila" odgoja i velika ljubav prema unucima. 
Oni zaista vjeruju da su njihove odluke najbolje i zbog toga ćete sigurno često čuti rečenicu: "Ne možeš me ti učiti kako se djeca odgajaju, ko je tebe odgajao". 
Pokažite im da ste zahvalni za ljubav koju su pružili i vama i vašoj djeci, ali im objasnite da su se vremena i način života promijenili, da su sada djeca drugačija, kao i metode vaspitanja.
Nikada nemojte govoriti roditeljima da su s vama griješili, jer ćete ih uvrijediti i povrijediti njihova osjećanja. I nikada im nemojte prijetiti da ćete im uskratiti vrijeme s unucima, ako ne slušaju šta pričate, savjetuju psiholozi. 
To nisu dobri načini rješavanja problema, već im objasnite da ste vi roditelji njihovog unučeta i da vi donosite odluke. Ultimatume postavljajte samo ako baš morate, ali nemojte biti ljuti. 
Razgovorom ćete doći do rješenja, ali nemojte zaboraviti da su vaši roditelji važan dio života vaše djece, pa budite zahvalni što su tu i što će mu svojim prisustvom i ljubavlju obogatiti djetinjstvo.&nbsp;Stručnjaci savjetuju da se nikada ne raspravljate s roditeljima vašeg supruga. Bitno je da svako riješi problem sa svojim roditeljima. Međutim, ukoliko problem poprimi veće razmjere, ne povjeravajte bakama čuvanje mališana nego razmislite o dadilji ili upisu u vrtić.

Razgovorom ćete doći do rješenja, ali nemojte zaboraviti da su vaši roditelji važan dio života vaše djece

Bitno je da bake i djedovi usvoje roditeljska pravila

Šta raditi kada se vaši roditelji ne pridržavaju pravila koja ste nametnuli djeci

Hrenovke, kokice, bomboni i žvakaće gume ukusne su poslastice za osobe svih dobi, no za djecu mlađu od tri godine predstavljaju potencijalnu opasnost od <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/523593/sta-raditi-ako-se-beba-gusi">gušenja</a>. Ta je hrana otprilike širine dječijih dišnih puteva i može izazvati blokadu koja može biti fatalna, ukoliko dijete ne može disati. 
Gušenje hranom, novčićima ili sitnim dijelovim igračaka česti je uzrok smrti kod zdrave djece mlađe od tri godine. Američka udruga pedijatara predložila je da i proizvođači hrane na pakiranjima upisuju upozorenje da sitna hrana može izazvati gušenje kod malenih, kao što tu obavezu imaju proizvođači igračaka. Isto tako, hrana bi trebala biti dizajnirana na način da se žvaće, a ne guta u cijelim komadima.
Od ostalih preventivnih mjera tu je svakako i savjetovanje roditelja. Djeca su pod 
povećanim rizikom od gušenja zbog nekoliko faktora:&nbsp;1. Malena djeca vole stavljati svašta u usta, čak i ako se ne radi o hrani.
2. Čak i ako jedu hranu koja im je dana, njihova sposobnost žvakanja i gutanja slabije je koordinirana nego kod odraslih.
3. Dišni putevi kod malenih su uži i nemaju mogućnost snažno kašljati kako bi strani objekt izbacili iz dišnih puteva.
Neki roditelji djeci mlađoj od tri godine u potpunosti zabranjuju jedenje sitnih bombona, žvakanje žvakaća ili jedenje grickalica. Isto tako, hrenovke, mrkvu i grožđe te slične namirnice režu im na komadiće veličine graška, za svaki slučaj. 
Osim navedenih, postoje još neki savjeti roditeljima kojih bi se trebalo pridržavati:
- Naučite djecu da jedu samo za stolom, odnosno da ne trče naokolo s hranom u ustima;
- Dobro pregledajte igračke, jer se ponekad neki dio veće igračke (npr. plastične oči na lutki ili kotačić na kamionu) odvoje i djeca bi ih mogla staviti u usta tokom igre;
- Izbjegavajte hranu kao što su kikiriki, žvakaće, kruti bomboni i grickalice;
- Žilave namirnice poput hrenovki, grožđa ili mrkvice nasjeckajte na jako sitne komadiće;
- Naučite zahvat prve pomoći kako biste u slučaju gušenja mogli djetetu pomoći.

Hrenovke, kokice, bomboni i žvakaće gume ukusne su poslastice za osobe svih dobi, no za djecu mlađu od tri godine predstavljaju potencijalnu opasnost od gušenja

Hrana može blokirati uske dišne puteve djece, evo kako

Postoje određene potrebe bez kojih čovjek ne može živjeti, kao što su potreba za hranom, snom i zrakom. Međutim, isto tako postoje i potrebe bez kojih se dijete ne može razviti u samostalnu, <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/496271/djeca-nas-uce-da-budemo-sretni">sretnu osobu</a>.
Američki dječiji ljekari T. Beri Brazelton, profesor Univerziteta Harvard i Stenli Grinspen sa Univerziteta „Džordž Vašington" u Vašingtonu sastavili su na osnovu dosadašnjih saznanja u oblasti razvojne psihologije spisak potreba koje smatraju ključnim za psihičko zdravlje djece. 
Dvojica naučnika navode okolnosti koje su od suštinskog značaja za zdravo psihičko 
sazrijevanje djeteta. Prvo mjesto na njihovoj listi zauzima emocionalna sigurnost. Što je dijete mlađe, to je važnije da ima pouzdanu blisku osobu, koja će ga njegovati, hraniti, štititi i maziti.&nbsp;&nbsp;Beba još nema osjećaj za vrijeme, pa opšte osjećanje nezadovoljstva „glad", u trenutku kada se pojavi poznato lice, povezuje sa sljedećim iskustvom: sada će mi biti bolje. Na taj način stvara se prvi odnos povezanosti sa drugom osobom, važan za razvoj iskonskog povjerenja, zahvaljujući kome čovjek prolazi kroz život kao psihički zdrava osoba. 
Grinspen i Brazelton i radoznalost smatraju jednom od osnovnih potreba. Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom, da istražuju novo. Međutim, dijete će iskoristiti priliku za sticanje novih iskustava samo ako ima osjećaj da je njemu najbliža osoba u blizini i da će mu pružiti utočište ukoliko nešto krene naopako.&nbsp;Nova iskustva trebaju biti primjerena djetetovom uzrastu, njegovom karakteru, a ne samo očekivanjima i normama roditelja i čitavog društva. Podrazumijeva se da sva djeca trebaju naučiti ponašanje za stolom, biti obzirna prema okruženju, suosjećajna i zahvalna. 
Ali, da li djevojčice baš moraju naučiti plesti? Da li sin mora igrati šah sa svojim ocem? Djeca će biti sretna ako roditelji osjete njihove talente i interesovanja, ako ih podstiču i shvataju ozbiljno, čak i ako oni ne odgovaraju njihovim očekivanjima.
Da bi dijete moglo stjecati iskustva, učiti i razvijati se, neophodno mu je priznanje 
okruženja. „Sposobnost za ohrabrivanje jeste jedna od mogućnosti izražavanja ljubavi prema bližnjima", glasi jedan od principa kineske teorije odgoja.&nbsp;I granice i poznate strukture spadaju među osnovne dječije potrebe. Što su djeca manja, to im svijet djeluje haotičnije. Sve im je nepoznato. Brazelton i Grinspen smatraju da je u ovoj životnoj fazi važno osigurati djeci „utočišta" u kojima se dobro snalaze. Dom u koji se uvijek vraćaju, park u kome se igraju, utvrđeni dnevni raspored na koji se mogu osloniti.

A šta je sa granicama? Maloj djeci je sve zanimljivo, uključujući i nezaštićene utičnice. Veća djeca su sklona izazivati roditelje ponašanjem tipa: „Šta će se dogoditi ako...?". 
Roditelji koji djeci postave određene granice pružaju im sigurnost koju ona nesvjesno 
traže. Ležeran, nedosljedan, previše slobodan stil odgoja utječe na to da djeca izrastu u haotične osobe koje se ne mogu organizirati i nisu sposobne uklopiti se u društvo. 
Na kraju, za dijete je važna stabilna zajednica. Zavisno od uzrasta, djeci nije potrebna samo pouzdana bliska osoba (najčešće majka), već i porodica koja se sastoji iz više generacija. 
U malim porodicama ili porodicama u kojima postoji samo jedan roditelj, krug mogu 
proširiti komšije, prijatelji i poznanici, koji će spontano pokazati djeci da postoje i drugi životni stilovi i drugačiji načini gledanja na stvari. 
Kada malo odraste, djetetu će veoma bitni postati drugovi vršnjaci, koji će mu olakšati da se snađe u vlastitoj starosnoj grupi. Roditelji koji se postepeno povlače olakšavaju djetetu neizbježno odvajanje od roditeljske kuće. Oni trebaju shvatiti da su samo njegovi pratioci na određeno vrijeme.

Roditelji su djeci samo pratioci na određeno vrijeme

Osjećaj da su voljena djeci daje hrabrost da se okrenu nepoznatom

Radoznalost je bitna za sreću djece

Sva iskustva stečena u porodici maleni će primjenjivati u daljem životu. Upravo zato je <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/458544/kada-se-vise-ne-zeli-maziti">odgajanje djeteta</a> jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka roditelja. Zato od malih nogu ohrabrujte dijete da se verbalno izražava. Pitajte ga o čemu razmišlja,&nbsp;šta planira raditi, šta misli o vršnjacima... Pitajte ga kako je provelo dan i dozvolite mu da izrazi svoje misli i osjećanja, da vam kaže kada je sretno ili ne, zašto se ljuti...&nbsp;Omogućite mu da istražuje okolinu i da samo otkriva stvari. Podstaknite ga da vam&nbsp;&nbsp;postavlja pitanja vezana za svoja otkrića.&nbsp;&nbsp;Odlična igra snalaženja je traženje sakrivenog predmeta. Sakrijte predmet, a djetetu&nbsp;&nbsp;zadajte da pitanjima otkrije o kom se predmetu radi, pa tek onda da otkrije gdje se nalazi.&nbsp;Sve ove aktivnosti, uz ljubav i podršku, poboljšat će mentalne sposobnosti djeteta. Uspjeh ćete postići samo ukoliko imate sposobnost da samokritično sagledate odgojne mjere koje primjenjujete, ako u dijete imate povjerenja i ako ga volite. 
Da biste ga što prije osamostalili, najvažnije je da ga osposobite da postane nezavisno. To podrazumijeva da mu omogućite da samostalno obavlja sve dužnosti koje, srazmjerno uzrastu, može obaviti. Uz to ga treba hrabriti, ulivati mu povjerenje i jačati njegove sposobnosti. 
Po potrebi djetetu treba i pomoći, ali nikada nemojte njegove obaveze i dužnosti 
preuzimati na sebe. Jer, u tom slučaju pravite ozbiljnu grešku i stvarate razmaženo dijete.&nbsp;Razmaziti dijete podrazumijeva pretjerano pomaganje i obavljanje zadataka koje bi 
maleno moglo i trebalo samo uraditi. Da ne bude zabune, to ne znači da dijete ne treba maziti i pokazivati mu ljubav.&nbsp;Razmažena djeca postaju samovoljna, nesamostalna, sebična, preosjetljiva, a često i 
asocijalna zbog neuklapanja u društvo vršnjaka. Ona bježe od obaveza, izbjegavaju&nbsp;&nbsp;dužnosti i traže ko će ih zamijeniti u obavljanju neprijatnih zadataka.&nbsp;&nbsp;Kada roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim djetetom, često prelaze u drugu krajnost, postaju strogi i autoritativni. Takav odgoj primjenjuju i roditelji koji žele brzo i bez razmišljanja postići poslušnost, ali i osobe kojima dijete predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni. 
Pretjerano strog roditelj terorizira, zastrašuje, a nerijetko i fizički kažnjava. Agresivan 
roditelj sklon je prebacivati djetetu njegove mane i greške, vikati na dijete i nadzirati svaki njegov pokret.&nbsp;&nbsp;Na autoritativan odgoj dijete se može otvoreno suprotstavljati roditelju, prkositi mu i svađati se ili zauzeti naizgled pasivan stav iza kojeg se kriju neprijateljstvo i nepovjerenje.&nbsp;&nbsp;Pretjerano strogo i grubo odgajana djeca izmišljaju odbrambena sredstva da bi izbjegla kaznu. Takva sredstva su laž, lukavstvo, osvetoljubivost... Grubo odgajana djeca i sama postaju agresivna, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna. 
Dakle, roditelji, izbor je vaš.

Porodica je prva životna škola u kojoj dijete stječe osnovno znanje o ljudima,  međuljudskim odnosima, životu i životnim problemima

Najvažnije je da ga osposobite da postane nezavisno

Mazite djecu, ali evo kako da ih ne razmazite

Intelektualne sposobnosti vašeg djeteta dijelom su genetski uslovljene. Ipak, većim 
dijelom one zavise od odgoja, tačnije od vrsta i količine aktivnosti kojima zabavljate dijete tokom odrastanja.&nbsp;&nbsp;Poticaji i stimulacije od najranije dobi pomažu da se razvije bebin nervni sistem. Djeca su sposobna upijati milion informacija, pa je dovoljno da podstičete njihovu radoznalost. 
Napravite od učenja igru i dijete takav stav može zadržati tokom cijelog školovanja. Ako je učenje zabavno, neće ga izbjegavati. Niz je načina kako možete potaći djetetov intelektualni razvoj: 
- Opskrbite ga velikim brojem igračaka koje će zaokupiti njegove ručice i maštu. Na tržištu danas postoji veliki broj edukativnih igračaka za različite uzraste.
- Razgovarajte s djetetom o igračkama, neka vam priča kako se koja zove, čemu služi i slično. Ako dijete pravi neke jezičke ili logičke greške, neupadljivo ga ispravite. 
- Redovno mu čitajte, pokušajte biti što izražajniji kako bi priče djelovale uzbudljivije. 
- Nudite mu različite izazove: da prepozna likove u priči, da zapamti šta oni rade i koji su odnosi među njima. Pitajte ga zašto se nešto desilo.
- Podstičite ga da se dijete bavi sportom za koji pokazuje interes. Čak i bebi aktivnosti poput bacanja ili šutanja lopte pomažu da razvije motoričke vještine. 
- Omogućite djetetu da crta. Iz dječijih crteža mnogo možete otkriti o svijesti vašeg djeteta. Kako odrasta i njegov pogled na svijet se mijenja, tako će se mijenjati i crteži. Maleni često svoja osjećanja lakše izraze crtežom nego riječima. 
- Razgovor je jako bitan. Od prvih dana bebinog života komuniciranjem pojačavate vašu vezu, a također djetetu dajete potrebnu stimulaciju. Potrudite se da govorite ispravno, čak i kada želite tepati pravilno izgovarajte riječi. Ne iskrivljujte jezik, jer djeca mnoge riječi pogrešno zapamte i teško promijene tu naviku. 
- Neka su istraživanja pokazala da bebe više slušaju govor sa više varijacija, promjene ritma, intonacija i slično. 
- Bebe rano nauče razaznavati tonove, djeci je lakše i zabavnije učiti uz pjesmice, pa 
omogućite djetetu mnogo muzike u okruženju. Pokaže li interes za neki muzički&nbsp;instrument, njegujte ga.&nbsp;&nbsp;- Pjevajte i plešite sa svojim djetetom. Ne samo da pomažete njegovom fizičkom i&nbsp;mentalnom razvoju, već oboma stvarate sretne trenutke i dragocjene uspomene.&nbsp;

Poticaji i stimulacije od najranije dobi pomažu da se razvije bebin nervni sistem

Djeca su sposobna upijati milion informacija

Evo kako da vježbate um svoje djece

Današnje generacije znatno su više od prethodnih. Na to utječu bolji uslovi života, bolja ishrana, u priličnoj mjeri suzbijene dječije i zarazne bolesti. Stručnjaci kažu da je <a href="https://bebe.avaz.ba/rast-razvoj/380453/kako-raste-vase-dijete">rast</a>&nbsp;najvećim dijelom određen nasljednim faktorima, a zatim i 
utjecajima vanjske sredine:&nbsp;&nbsp; - Nasljedni faktor nije samo pod utjecajem visine oba roditelja, nego i ostalih bliskih srodnika, kako onih u horizontalnoj ravni, tako i onih u prošlim generacijama. Nije rijetkost da relativno visoki roditelji imaju dijete iznenađujuće niskog rasta. I onda se otkrije kako je djed bio niskog rasta. Svaka osoba teoretski ima četvrtinu gena od bake ili djeda.&nbsp;&nbsp;- Vrlo je jednostavno predvidjeti koliko će neko dijete biti visoko u zrelom dobu. Dijete će vjerovatno biti dvostruko više od onoga što je imalo s navršene dvije godine. Prosjek u tom uzrastu je 87 centimetara. Pomnožite to sa dva! 
- Ipak, ova računica nije uvijek tačna. Definitivnu visinu određuje pubertet. Kod djevojčica počinje ranije i rast se završava ranije. 
- U predškolskom i školskom uzrastu dijete prosječno raste šest centimetara za jednu 
godinu. Ako je rast manji od pet centimetara to je već razlog za brigu. Za brigu je i ako visoki roditelji primijete da imaju nisku djecu.&nbsp;&nbsp;- Svaki mališan za godinu treba prerasti svoje pantalone, a cipele bi također trebale 
postati male. Ukoliko se to ne desi, njegov rast je usporen. Ako se uz to ispoljavaju i drugi zdravstveni poremećaji - glavobolje, naglo povećanje dioptrije, hronični proljevi, osjetni gubitak težine, a da za to ne postoji jasan razlog - to je znak da treba potražiti ljekara.&nbsp;Kada primijete da im dijete sporije raste, roditelji se trebaju obratiti pedijatru. On će 
uporediti njegovu visinu sa standardnom krivuljom rasta. Ukoliko je dijete zdravo, a visina mu je niža od prosjeka ali u granicama normale, onda se poslije šest mjeseci obavi još jedno ispitivanje. Njime se utvrđuje da li raste normalnom brzinom. Sve može biti uredu, samo je na visinu utjecao neki od rođaka.&nbsp;&nbsp;

Visina već od malih nogu veliki je problem za nekoga - ako je za glavu niži od   vršnjaka

U predškolskom i školskom uzrastu dijete prosječno raste šest centimetara

Evo kada treba reagirati ako je dijete niže od vršnjaka

Gojaznost i alergije sve su češće kod djece. Da biste bolje očuvali zdravlje svog malenog, počnite sa zdravim načinom ishrane od najranijeg doba.&nbsp;&nbsp; Do treće godine, dijete ima specifične nutritivne potrebe jer se njegova težina od rođenja do tog perioda povećava četiri puta, a visina dva puta. Pri svemu tome, organi za varenje još nisu dostigli punu zrelost. 
Do šestog mjeseca stručnjaci savjetuju isključivo dojenje. Majčino mlijeko jedina je 
savršena namirnica za bebu, ali postoje situacije kada je bebi neophodno davati formulu. Ipak, zahvaljujući savremenoj tehnologiji, sastav dječijih formula umnogome se približio sastavu majčinog mlijeka.&nbsp;&nbsp;- One sadrže manje proteina - oko 10 g/l, dok ih u majčinom mlijeku ima 12 g/l.&nbsp; - Obogaćene su nezasićenim masnim kiselinama kako bi se što više približile sastavu 
majčinog mlijeka.
- Neke formule sadrže i probiotike (mikroorganizme koji blagotvorno djeluju na zdravlje). Dječije mliječne formule odgovaraju i zdravstvenim potrebama djeteta: 
- Beba je podložna alergijama: liječnici u tom slučaju preporučuju hipoalergenska mlijeka koja se mogu koristiti od prvog dana.
- Beba ima problema s varenjem: grčevi često nastaju zbog otežanog varenja laktoze 
(mliječnog šećera). Fermentirana mlijeka sadrže mliječne fermente koji olakšavaju 
varenje.&nbsp;- Beba često povraća mlijeko: gušća mlijeka sadrže kukuruzni ili rižin skrob tako da se učestalost i količina povraćanja znatno smanjuju njihovom upotrebom.
Najpogodniji period za uvođenje novih namirnica u bebinu ishranu je nakon šestog 
mjeseca. Između četvrtog i šestog mjeseca prelazi se na drugu generaciju mlijeka do navršene prve godine. Ova formula sadrži kalcij, fosfor, minerale i vitamine. Do prve godine života, beba mora dnevno piti 500 mililitara mlijeka. 
- Voće i povrće: Preporuka je početi od šestog mjeseca. Voćni plodovi trebaju biti zreli i pripremaju se kuhanjem i pasiranjem. Povrće bebi ponudite u obliku pirea. Počnite s nekoliko kafenih kašičica prije ili nakon flašice. I voće i povrće uvodite jedno po jedno zbog eventualne alergije. 
- Meso i riba u ishranu se uvode u sedmom, osmom mjesecu i to u mljevenom obliku. 
Količine: 10 g dnevno (dvije kafene kašičice) do osmog mjeseca, 20 g dnevno (četiri&nbsp;kafene kašičice) do prve godine i 30 g dnevno (šest kafenih kašičica) do treće godine.&nbsp;- Jaje: pošto je riječ o jakom alergenu, ne treba ga djetetu davati prije osmog mjeseca i to najviše jednu trećinu.
- Hljeb, tjestenina i riža: ne preporučuje se uvođenje u ishranu prije osmog mjeseca. 
Greške u djetetovoj ishrani imaju, naravno, i svoje posljedice. Ako se s raznovrsnom ishranom počne prije četvrtog mjeseca, organi za varenje nisu u stanju pravilno preraditi hranu, tako da se odbrambeni sistem organizma, još nezreo, izlaže opasnosti od alergije.&nbsp;&nbsp;Pored toga, roditelji koji suviše sole ili šećere bebinu hranu ili pretjeruju s količinom mesa, stvaraju potencijalne probleme sa bubrezima, organima za varenje ili kilogramima. Postepenim uvođenjem namirnica u ishranu, dijete polako otkriva nove ukuse i stječe pravilne navike u ishrani.

Najpogodniji period za uvođenje novih namirnica u bebinu ishranu je nakon šestog mjeseca

Do treće godine, dijete ima specifične nutritivne potrebe

Zašto mlijeko, kad je vrijeme za povrće, a kada za meso

<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/521811/u-kojem-je-polozaju-najbolje-da-spava-novorodence">Dobar san</a> ključan je za rast svake bebe. Ali, ukoliko su suhe, site i ukoliko im nije ni&nbsp;
vruće, ni hladno, spavat će čvrstim snom i budite uvjereni da će nakon buđenja biti&nbsp;&nbsp;spremne istraživati svijet oko sebe koliko god je to moguće!&nbsp;&nbsp;Dok spava, bebin stomačić kontrahira se i do osam centimetara. Zbog toga je važno da se pelena koju beba nosi prirodno prilagođava njenim pokretima.&nbsp;
Šta možete uraditi kako biste osigurali da beba spava mirno i da bude suha tokom svake noći? Eksperti pružaju nekoliko savjeta i trikova za dobar san vaše bebe...&nbsp;
1. Od samog početka uvedite prepoznatljivu svakodnevnu rutinu koja podrazumijeva&nbsp;
redovne termine spavanja, ustaljivanje navika i vremena spavanja.&nbsp;&nbsp;2. Drugačijim ponašanjem naučite vašu bebu da razlikuje dan od noći: tokom dana, dok hranite bebu, pričajte joj, a tokom noć budite tiši u obraćanju i koristite prigušeno svjetlo.&nbsp;
3. Kada beba napuni šest mjeseci, možete početi stvarati sljedeće rutine - kupanje-
hranjenje-priča-krevet, tako da ona zna šta može očekivati i veća je šansa da će se&nbsp;uspavati.&nbsp;&nbsp;4. Mekana igračka često pruža utjehu i odličan je rekvizit za uspavljivanje.&nbsp;
5. Kako biste znali da je bebi udobno, obucite je u fleksibilnu i udobnu odjeću i pelenu koja joj dobro pristaje da biste izbjegli praznine ili curenje.&nbsp;
6. Uzdržite se od provjeravanja bebe svaki put kada se ona pomjeri ili uskomeša tokom noći - malo plača je normalno. Beba mora naučiti kako će ponovo uspostaviti san.

&nbsp;

Od samog početka uvedite prepoznatljivu svakodnevnu rutinu koja podrazumijeva    redovne termine spavanja, ustaljivanje navika i vremena spavanja

Uzdržite se od provjeravanja bebe svaki put kada se ona pomjeri

Šest pravila za dobar san djeteta

Dvogodišnjaci ponekad znaju biti vrlo nestašni - bacaju stvari, ljute se, viču, ponavljaju ustaljene radnje, vole eksperimentirati, tjeraju vas da im pričate iste priče iz dana u dan... 
Ali, to su normalne faze razvoja, pa nemojte očajavati ukoliko vam se čini da vaše vaspitne metode nisu uspješne i da djeca rade sve suprotno od onoga što ste ih učili.&nbsp;&nbsp;Oni uspostavljaju pravila u svojoj glavi i onda ih praktično provjeravaju. Bacaju igračke da bi provjerili šta će se s njima dogoditi ukoliko padnu s visine, razvrstavaju geometrijske oblike ili igračke napravljene od istog materijala. 
Djetetu pomažate ako se igrate s njim, jer ga ponavljanje rutinskih igara smiruje i daje mu sigurnost.
Nakon drugog rođendana počinje razvoj apstraktnog mišljenja. Maleni će vas, naprimjer, tjerati u sobu kada kažete "ružnu riječ" (odnosno primjenjivat će postupke koje vi primjenjujete), tjerat će medu da sjedi za stolom dok "sve ne pojede" i slično.
Sve više će djeca učiti posmatranjem i zbog toga im pomozite, kako bi se svi podaci 
pravilno "složili" u njihovim glavicama. Stručnjaci tvrde da možete podstaći trogodišnjaka tako što ćete mu omogućiti da što više vremena provodi s vršnjacima, dopustite mu da razvrstava pribor za jelo, konce, dugmiće...&nbsp;&nbsp;Tako će vidjeti šta je veće, šta manje, koliko, naprimjer, vode staje u širu, a koliko u užu čašu. Odgovarajte na dječija pitanja i pričajte s njima o osjećanjima kao što su bijes, tuga, radost i bol. 
Maleni će vremenom sve manje eksperimentirati, zaključke će donositi brže i efikasnije, pa će vam se sve više činiti da su bolji, mirniji i manje bučni.

Maleni će vremenom sve manje eksperimentirati, zaključke će donositi brže i efikasnije, pa će vam se sve više činiti da su bolji, mirniji i manje bučni

Dvogodišnjaci ponekad znaju biti vrlo nestašni

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

Šta beba razumije, a šta ne?

Stimulirajte učenje govora kod djece na ovaj način

Šta raditi kada se vaši roditelji ne pridržavaju pravila koja ste nametnuli djeci

Hrana može blokirati uske dišne puteve djece, evo kako

Radoznalost je bitna za sreću djece

Mazite djecu, ali evo kako da ih ne razmazite

Evo kako da vježbate um svoje djece

Evo kada treba reagirati ako je dijete niže od vršnjaka

Zašto mlijeko, kad je vrijeme za povrće, a kada za meso

Šest pravila za dobar san djeteta

Evo kako da preživite dvogodišnjake

Rast & razvoj

Evo kako da olakšate muke s djecom koja ne vole jesti povrće

Najteže odgajati samo jedno dijete, evo i zašto

Vjerovali ili ne: Bebe od sedam mjeseci iz tona glasa roditelja mogu raspoznati njihovo raspoloženje

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, evo kako i zašto

Čvrste kosti grade se u djetinjstvu, a evo i kako

Šta beba razumije, a šta ne?

Stimulirajte učenje govora kod djece na ovaj način

Šta raditi kada se vaši roditelji ne pridržavaju pravila koja ste nametnuli djeci

Hrana može blokirati uske dišne puteve djece, evo kako

Radoznalost je bitna za sreću djece

Mazite djecu, ali evo kako da ih ne razmazite

Evo kako da vježbate um svoje djece

Evo kada treba reagirati ako je dijete niže od vršnjaka

Zašto mlijeko, kad je vrijeme za povrće, a kada za meso

Šest pravila za dobar san djeteta

Evo kako da preživite dvogodišnjake