Ženama je priroda podarila majčinski instinkt, neku vrstu predodređenosti za ulogu koja ih očekuje kada dobiju dijete. Očevi se, s druge strane, moraju uklopiti, izgraditi odnos s djetetom i polako se priviknuti na izmijenjenu porodičnu situaciju.&nbsp;&nbsp; 
Stručnjaci kažu da moderni očevi sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu samo autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utječu na djetetov karakter, njegove osobine i navike. 

Istraživanja pokazuju da maleni izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve. Evo najvažnijih od njih.

- Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako i neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to kopiraju. 

- Dobri očevi su uvijek tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu, grade prijatnu porodičnu atmosferu i trude se da svojoj djeci budu pozitivni uzori. 

- Previše strog, autoritativan otac, ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti, formirat će dijete po svom modelu, pa se ni ono neće biti u stanju drugačije postavljati prema svojoj djeci.

- Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To pretpostavlja strpljenje da se s djetetom priča na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi trebaju govortii tako da ih djeca razumiju. 

- Dobri očevi podstiču djecu. Očevi, prema pravilu, više nego majke, djecu uče rješavanju problema. 

- Očevi koje stručnjaci nazivaju dobrim, djeci dopuštaju da sama dođu do svojih rješenja, ne nameću im vlastito mišljenje. Dozvoljavaju malenima prostor i vrijeme, ali i sigurnost da bi se odvažila na vlastiti stav. 

- Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju.

- Dobri očevi se čuvaju osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.

- Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces - i od djece se može mnogo naučiti. Maleni nam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više fokusirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti, umjesto da od djeteta očekuju previše.

Stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve

Devet vrlina dobroga oca

Često se mamama savjetuje davanje čaja između podoja kako bi se utažila žeđ, ublažili grčevi ili «smirila» beba. Zašto to nije preporučljivo? Stručnjaci tvrde da je takav savjet pogrešan i da može donijeti probleme i bebi, i mami.&nbsp;Evo objašnjenja:&nbsp;- Čaj ili voda napunit će bebin želučić pa će ona biti manje zainteresirana za dojenje, neće dobiti dovoljno hranjivih tvari i zbog toga može slabije dobivati na težini. 

- Kod majke postoji mogućnost da će se dojke prepuniti jer beba koja pije čaj provede manje vremena na dojci.&nbsp;
- Remeti se uspostava proizvodnje mlijeka po načelu ponude i potražnje. Proizvodnja mlijeka je ovisna o tome koliko često, koliko dugo i koliko efikasno beba siše. Beba koja između podoja dobiva čaj ili vodu imat će veće razmake između podoja, posisat će manje mlijeka i moguća je manja efikasnost sisanja. Sve to će utjecati na smanjenje mamine proizvodnje mlijeka.&nbsp;
- Istraživanja pokazuju da davanje čaja u prvim danima nakon poroda povećava nivo bilirubina u krvi. On se najviše izlučuje mekonijem, a kolostrum ima laksativni učinak i, pomažući bebi da mekonij izbaci što prije, utječe na snižavanje nivoa bilirubina. 

- Čaj, kao i adaptirano mlijeko, može kod malih beba izazvati preosjetljivost ili alergiju. Ako se daje na bočicu, može doći do konfuzije bradavice. Beba na sasvim različit način siše dojku nego dudu te vrlo mnogo beba kojima je u prvim sedmicama života ponuđena bočica ima ozbiljnih problema s dojenjem.

- Kad se beba rodi, njezin probavni sistem je nezreo i porozan pa je majčino mlijeko savršena hrana za njega: sve osim majčinog mlijeka narušit će bebin idealni razvoj. 

- Majčino mlijeko pomaže sazrijevanju probavnog sistema tako što oblaže crijeva zaštitnim filmom i ona postaju manje porozna, štiteći tako bebu od mogućih alergija. Čaj ili voda ispiru taj zaštitni sloj i mogu izazvati probavne smetnje kod bebe ili potaknuti razvoj alergija.

Dodatne tekućine 

Isključivo dojenje, (što znači da beba ne prima osim majčinog mlijeka ništa - ni vodu, ni čaj, ni adaptirano mlijeko), jedan je od preduvjeta uspješnog dojenja. Ako je beba dojena na zahtjev onda nema opasnosti da će biti žedna. 

Sastav majčinog mlijeka se mijenja tokom svakog podoja, pa je na početku podoja mlijeko vodenastije i služi za utaživanje žeđi, a na kraju je masnije i služi za utoljavanje gladi. 

Upravo zbog tog prvog vodenastog mlijeka bebi nije potrebna nikakva dodatna tekućina, čak i u vrućim ljetnim mjesecima. Dovoljno je ponuditi bebi dojku svaki put kada je zatraži.

Bebi do šest mjeseci starosti potrebno je i dovoljno samo majčino mlijeko; njezin probavni sistem još nije spreman primati nikakvu dohranu, a čaj je upravo to - dohrana

Maloj bebi ne treba čaj

Dojilje često prekidaju dojenje, privremeno ili trajno, zbog terapije lijekovima, no gotovo uvijek bez stvarne potrebe. Idealno bi bilo u periodu dojenja ne uzimati nikakve lijekove, ali nekad je to neophodno.&nbsp;&nbsp;
Tada <a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/457213/koliko-su-lijekovi-rizicni-za-dojilje-i-bebe">riziku djelovanja lijeka</a>&nbsp;na dijete treba suprotstaviti sljedeće: 

- Dokazane rizike uzimanja nadomjestaka za majčino mlijeko (od mogućih alergijskih reakcija do povećanog rizika za razvoj nekih bolesti);&nbsp;&nbsp;
- Realnu mogućnost da dijete nakon privremenog prestanka dojenja ne želi prihvatiti dojku i 

- Opasnost da majka izdajanjem ne uspije zadržati potrebnu količinu mlijeka.&nbsp;&nbsp;
Samo ljekar može dojilji propisati ili preporučiti lijek i dati informaciju o djelovanju određenog lijeka na nju i njeno dijete putem majčinog mlijeka. 

Zato prije nego odlučite prekinuti dojenje zbog potrebe uzimanja nekog lijeka, potražite pomoć i savjet ljekara. Kad sljedeći put izađete iz ljekarske ordinacije s propisanim lijekom, neka nijedno od sljedećih pitanja ne ostane bez odgovora:&nbsp;&nbsp;
1. Kako lijek djeluje na dijete; 

2. Kako djeluje na dojenje;&nbsp;&nbsp;
3. Postoji li i neka druga terapija; 

4. Je li prekid dojenja stvarno potreban;&nbsp;&nbsp;
5. Koji su rizici privremenog odvikavanja za nastavak uspješnog dojenja; 

6. Koji su rizici, zdravstveni i emocionalni, naglog prestanka dojenja?&nbsp;
Kad majčino stanje zahtijeva privremenu terapiju ili dijagnostičku obradu koja je nespojiva s dojenjem, probajte je unaprijed planirati kako biste izdajanjem i adekvatnim pohranjivanjem mlijeka osigurali svojoj bebi potrebne količine hrane. 

Izdojeno mlijeko djetetu dajte kašičicom ili šoljicom da ne biste koristeći flašicu i dudu otežali povratak dojenju. Proizvodnju mlijeka održavajte redovitim izdajanjem prema rasporedu sličnom onom kojim je dojilo vaše dijete. 

Mlijeko izdojeno za trajanja terapije bacajte. U slučaju potrebe liječenja kemoterapijom ili zračenjem, nužno je prekinuti dojenje kako bi se majka mogla izliječiti, a lijekovi koje treba uzimati mogu štetno djelovati na dijete.


Važno je znati 

- Bilo bi idealno koristiti što je moguće manje lijekova dok dojite. 

- Poseban oprez potreban je kod kombinacije lijekova.&nbsp;&nbsp;
- Nikako ne smijete samovoljno određivati dozu lijeka koju vam je propisao liječnik.&nbsp;&nbsp;- Nijedan lijek, čak ni biljni i homeopatski pripravak, ne biste smjeli uzeti bez savjeta s vašim ili djetetovim ljekarom.&nbsp;

Prije nego odlučite prekinuti dojenje zbog potrebe uzimanja nekog lijeka, potražite pomoć i savjet svoga liječnika

Bilo bi idealno koristiti što je moguće manje lijekova dok dojite

Ako dojite: Kada je mamin lijek rizičan za bebu

Djeca su malena ranjiva bića koja treba čuvati s posebnom pažnjom, a ne se na njima iživljavati. Treba ih shvatiti ravnopravnima s odraslima te poštivati njihova prava.&nbsp; U tekstu koji slijedi donosimo ispravke pogrešnih predodžbi o tjelesnom kažnjavanju djece.
1. Boli li, zaista?
Da! Djeca nam počinju govoriti o tome koliko ih tjelesno kažnjavanje boli. Djeca svjedoče o boli - ne samo tjelesnoj, već o unutarnjoj boli koju im to nasilje nanosi.
2. Zašto je toliko teško odreći se tjelesnog kažnjavanja djece?
Zato što mnogi odrasli i dalje brkaju snagu i prava. Ne shvaćaju da djeca imaju jednaka prava kao i odrasli na poštivanje njihova ljudskog dostojanstva i tjelesnog integriteta te na jednaku zaštitu pred zakonom. 
Odraslima je teško odreći se nečega što još uvijek smatraju svojim "pravom" - tući i povrijediti djecu u ime "discipline" ili kontrole. Ovaj stav proistječe iz ličnog iskustva. 
Većinu ljudi su roditelji tukli u djetinjstvu pa oni to nastavljaju na svojoj djeci misleći valjda da je to sastavni dio odgoja. No, došlo je vrijeme za izgradnju NOVOG, pozitivnog, NENASILNOG odnosa s djecom.
3. Ako se roditelji odreknu primjene tjelesnog kažnjavanja, neće li djeca postati razmažena i nedisciplinirana?
Ne! Prava disciplina ne temelji se na sili. Ona nastaje iz razumijevanja, uzajamnog poštivanja i tolerancije. Tjelesnim kažnjavanjem djeca se uče lošem ponašanju. 
Djeca se na taj način uče da njihovi roditelji, koje oni vole i poštuju, smatraju da je prihvatljivo pribjegavati nasilju kako bi se riješili problemi. 
4. Mene su u djetinjstvu tukli i to mi nije nimalo naudilo. Zapravo, ne bih bio gdje sam sada da me roditelji nisu tjelesno kažnjavali.
Kako to znate? Niko od nas ne zna kakvi bismo bili da nas roditelji nikada nisu udarili ili ponizili. Koliko je ljudi koji, kad kažu da im to nije nimalo naudilo, poriču patnju kojoj su bili izloženi kad su roditelji, koji su im bili najbliži, mislili da ih mogu nečemu naučiti samo ako im nanesu bol?
Ljudi obično počnu tući djecu zato što su i sami u djetinjstvu dobivali batine, iako istraživanja pokazuju da često nakon toga osjećaju grižnju savjesti. Međutim, nastavljaju tući djecu, naročito ako su na rubu živaca.
5. Roditelji imaju pravo odgajati djecu onako kako smatraju prikladnim. Treba im se usprotiviti samo u krajnjim slučajevima, kao što je zlostavljanje djece.
Ljudska prava ne prestaju važiti na kućnom pragu. Djeca imaju jednaka prava kao i ostali članovi obitelji na zaštitu od batina i inzistiranje na tome da zakon treba štititi djecu u kući treba biti ravnopravno inzistiranju da muškarci trebaju prestati tući svoje supruge. Djeca nisu vlasništvo svojih roditelja.
6. Velika je razlika između tjelesnog kažnjavanja i "batina iz ljubavi" kad je riječ o djeci.
Ovu razliku zakon ne priznaje. Jedna alternativa fizički više boli od druge, ali obje spadaju u nasilje i obje narušavaju djetetovo jednako pravo na poštovanje. Sam termin "batine iz ljubavi" proturječje je najgore vrste. 
7. Svoju djecu ošamarim samo kako bih ih spriječio da se ne povrijede.
Šamaranje nije zaštita! Ukoliko dijete puzi prema vatri ili trči prema cesti, roditelji ga trebaju uhvatiti, podići, pokazati mu i objasniti opasnost.

Djeca su malena ranjiva bića koja treba čuvati s posebnom pažnjom, a ne se na njima iživljavati

Tjelesnim kažnjavanjem djeca se uče lošem ponašanju

Ko je odprve zavolio masline, plavi sir, repu, jaki začin ili gorki aperitiv? Gorke trave, kao što su endivija i cikorija, daju poseban okus jelima i salatama.&nbsp;&nbsp; Ne, djeci ne točite aperitive s maslinom, uvod služi samo za razvijanja suosjećanja. Djeca znaju pljunuti kašu od mrkve, no roditelji često zaboravljaju da uživanje u nečem novom i gorkom zahtijeva školovanje osjetila okusa. 
Razna istraživanja ukazuju na to da okolnosti u kojima se susrećete s nekom hranom uvelike utječu na to hoćete li zavoljeti njen okus. 
Primjerice, žena koja nikad nije okusila neko jelo jer su joj i sam izgled i miris bili odbojni. Zašto? Jer je i njena majka imala takvu averziju. No, kad je ženi bilo 20-ak godina, došao je dan kad je bila vrlo gladna i nije imala ništa za jelo osim dotične namirnice. Pojela je malo i iznenadila se ustanovivši da joj je okus odličan! 
Dakle, da biste zavoljeti neki novi okus, kušajte namirnicu onda kad ste jako gladni. 
A ako ste roditelj, imajte na umu da na vašu djecu može utjecati način na koji reagirate na određene vrste hrane, kao i okolnosti u kojima im prvi put servirate neku hranu. Kad pripremate neku novu hranu, stvorite ugodnu atmosferu. 
Zato u pripremu hrane i rad u kuhinji uključite i dijete. Dok pripremate jelo, neka vaša beba ili mališan bude u kuhinji u kutiću za igranje ili u sjedalici. Dijete će u radosnoj, ugodnoj atmosferi gledati i mirisati hranu koja se jede u njegovoj porodici - i naučiti se na nju čak i prije nego što dovoljno naraste da bi je jelo. 
Nekoliko mjeseci kasnije možete mu dati da kuša pokoji zalogaj onog što pripremate, bilo sirovo, bilo djelomično kuhano ili pečeno. 
Možda će to zahtijevati planiranje unaprijed i nešto više vremena, no pronađite jednostavne načine na koje bi vam dijete ponekad moglo pomoći u pripremi nekog novog ili neomiljenog jela. 
Potičite dijete da proba jelo za vrijeme pripreme. Vaš će pomagač biti radostan i gladan kad ga bude probao - a to su savršene okolnosti za uspješno upoznavanje s hranom i pravilan odgoj.

Stvorite ugodnu atmosferu dok kuhate novo jelo, a u pripremu u razumnim granicama uključite dijete i pohvalite ga

U pripremu hrane i rad u kuhinji uključite i dijete

Kako naučiti djecu da zavole kuhinju i jelo

Odgajati dijete bez oca može donijeti niz ozbiljnih ne samo materijalnih problema tvrde naučnici sa izraelskog sveučilišta Bar-Ilan. Oni tvrde da djeca koja se odgajaju bez prisutnosti oca postaju manje društvena.&nbsp; Prijašnja istraživanja su pokazala da djevojčice sve ranije ulaze u pubertet, ali sve ranije stupaju u seksualne odnose. Zbog toga su i veće šanse da ostanu u drugom stanju u tinejdžerskim godinama, pogotovo u slučajevima kad nisu odrastale uz oca, objavio je stručni časopis New Scientist.
A što se dječaka tiče, oni koji odrastaju bez oca kasnije u životu imaju manji nivo samopouzdanja. U istraživanju, dr. Ruth Feldman testirala je kod 80 parova u periodu prije nego što su dobili dijete i šest mjeseci nakon rođenja nivo oksitocina, hormona koji nam daje osjećaj dobrog raspoloženja i zbog kojeg imamo poriv za maženjem. 
Pokazalo se da su nivoi oksitocina povećani kod oba roditelja nakon rođenja. No, oksitocin na majku i oca ne utječe ne isti način. Tako su majke s povišenim nivoom te kemikalije puno više vremena provodile gledajući svoju bebu, mazeći i grleći je, dok su se očevi s povišenim nivoom oksitocina s djetetom više igrali. 
- Očevi i majke doprinose na specifičan i različit način razvoju djeteta, rekla je dr. Feldman koja vjeruje da su očevi zapravo biološki programirani da pomognu odgajati djecu.

Očevi i majke doprinose na specifičan i različit način razvoju djeteta

Oni koji odrastaju bez oca kasnije u životu imaju manji nivo samopouzdanja

Očevi su biološki programirani da pomognu odgajati djecu

Pravljenje kuće od karata može biti veliki izazov za malo dijete. Ono će uspjeti sagraditi kuću od karata samo uz puno strpljenja i pažnje. Ali, šta uraditi kada je dijete previše nemirno za to? Od kog trenutka možemo tražiti od djeteta da se koncentrira?&nbsp;&nbsp; Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje. Sposobnost koncentracije nije nikakva tajna. Ona raste sa zadovoljstvom. 
Radost koja je povezana s nekom određenom sposobnošću uvijek se uključuje i pojavljuje kada dijete primijeti da nešto može uraditi. I u tom momentu je koncentrirano. 
1. Bez kazni 
Neki roditelji pokušavaju vršiti lagani pritisak na dijete, ili obećavaju nagrade ili prijete kaznama da bi ono, bar na nekoliko minuta, usmjerio pažnju na nešto. Tako se ne rješava problem. 
Stručnjaci se slažu u jednom: s opomenama (ili ukorima) neće se povećati mogućnost koncentracije. Izjave kao što su: „Sada se moraš koncentrirati!" ili „Saberi se!" ne pomažu. 
Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju. Jedino što možete uraditi jeste da im pomognete da razviju taj pozitivan stav prema učinjenom. Ali, naravno, postoji i nekokiko trikova koji mogu pomoći. 
2. Vježbe 
Sat vježbanja,<a href="https://bebe.avaz.ba/svakodnevica/482551/igra-najvazniji-vitamin-za-dijete">skakanja ili trčanja</a> aktivirat će rad mozga. Zato dijete treba svaki dan izlaziti vani i igrati se. Kada trčeći ili vozeći bicikl potroši suvišnu energiju, imat će više strpljenja da se tokom ostatka dana igra u kući. 
3. Igre 
Čula djeteta možete pojačati i tokom svakodnevnog života. Naprimjer, stavite deset predmeta na sto. Pustite maleno da ih pogleda na nekoliko sekundi, a zatim ih sklonite. 
Nakon dvije minute zatražite od njega da vam nabroji pet predmeta koji su bili na stolu. Predškolska djeca također vole i knjige u kojima se nešto traži, slagalice, labirinte i slične igre. 
4. Mir 
Dijete se mora odmoriti od svih svojih aktivnosti: Ne mora spavati, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. 
5. Rutina 
Stvari koje se rade tokom dana moraju biti jasno određene, ali tako da se pravila mogu mijenjati. Objasnite djetetu da je bolje da teške i zahtjevne zadatke radi ujutro, a lakše poslijepodne. 
6. Tečnost 
Djeca koja prijepodne piju mnogo tečnosti uspješnija su i imaju bolje rezultate od one djece koja to ne rade, pokazala su istraživanja. 
Kod neke djece koja se ne mogu koncentrirati uzrok mogu biti problematični porodični odnosi ili zdravstveni problemi. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. Pedijatri i terapeuti mogu uraditi testove koji će roditeljima objasniti o čemu se radi.

Maleni imaju problem sa koncetracijom, a roditelji od toga uvijek prave veliko pitanje

Djeca se ne mogu prisiliti na koncentranciju

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno i darovito. Neki se hvale kako je njihov mališan rano prohodao, drugi kako je njihovo dijete rano progovorilo, rano naučiolo da čita ili kako kćerka predivno pjeva.&nbsp;&nbsp; Dijete može biti talentirano u jednoj ili više oblasti. Jedna od zabluda je da talentirano dijete mora biti uspješno u svemu. Tako, ako pokazuje sklonost za matematiku, ne mora biti stručnjak za jezike.
Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena. Nadarenost ne podrazumijeva uvijek i odgovornost, urednost, uglađeno ponašanje i slično.
U predškolskom uzrastu se za samo vrlo mali broj djece može govoriti o talentiranosti u punom smislu te riječi. Primjerenije je govoriti o potencijalnoj talentiranosti. Takvi maleni su u mnogim aktivnostima bolji od svojih vršnjaka, neke sposobnosti se kod njih pojavljuju ranije nego u ostalim uzrastima, pa su radoznalija, bolje povezuju stvari i pojmove, pokretljivija su i slično. Neki od pokazatelja nadarenosti u predškolskom uzrastu su: 
Ako dijete ranije prohoda i progovori ili pokazuje rano zanimanje za slova, pojam broja i vremena, brzo uči pjesmice i recitacije, znatiželjno je, može strpljivo da sasluša dugu priču, ima izražen smisao za humor, razumije uzrok i posljedicu, odgovara na pitanja i izvršava složene zadatke prije druge djece istog uzrasta.
Za darovitost su potrebne i biološke predispozicije, ali da bi se naslijeđeni potencijali razvili, vrlo je bitan i utjecaj okoline. Roditelji trebaju omogućiti djetetu da razvije pozitivnu sliku o sebi, pružiti mu priliku da se samostalno koristi svojim sposobnostima, vještinama i znanjima.
Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati. Roditelj treba i sam modelirati ponašanje koje želi da razvije kod djeteta, pa je korisno da vas ono vidi kako čitate knjige i bavite se drugim zanimljivim i kreativnim aktivnostima.
Svakako im treba pružititi i okolinu bogatu interesantnim sadržajima u kojoj će moći izraziti svoje potencijale. Roditelji nikako ne bi trebali forsirati dijete, odnosno pokazivati prevelika očekivanja od njega. To može samo negativno utjecati na njegovu motivaciju.

Nadarena djeca su i dalje djeca i ne moraju biti savršena

Talentirana djeca su znatiželjna i tu ih ne treba sputavati

Kako prepoznati darovito dijete

Pravilno i zdravo stopalo omogućava nesmetano stajanje i hodanje, a samim tim, normalan fizički i psihički razvoj djeteta. Ravni tabani kod djece su tjelesna mana koja se može ispraviti ako se na vrijeme preduzmu odgovarajuće mjere.&nbsp;&nbsp;
Stopalo je sastavljeno od više kostiju koje su povezane zglobnim vezama i mišićima. Svod stopala održava se snagom tih mišića. Ukoliko su mišići dobri, stopalo će biti pravilno, a ukoliko su mišići slabi dolazi do spuštanja svoda stopala i ono postaje ravno.&nbsp;&nbsp; 
Ravno stopalo nastaje ako popusti snaga mišića potkoljenice i stopala, a poveća se tjelesna težina. Spuštanje svoda stopala zbog bolova i smetnji još više sprečava aktivnost djeteta, a mišići i dalje slabe. Razvojem djeteta povećava se težina tijela, što još više pogoršava stanje svoda stopala. 
Dijete s ravnim tabanima ne može dugo hodati i obično se prije spavanja žali na umor i bolove u potkoljenicama, hod mu je trapav, a ako se tabani ovlaže, na podlozi ostaje trag čitavog stopala, a ne samo gazeće površine. 
Kod djeteta do treće godine života, a naročito kod punije djece, svako stopalo izgleda ravno. To je normalna pojava koja se obično izgubi kada dijete napuni tri godine. 
Ako kod djeteta i nakon treće godine ostanu ravna stopala, treba obratiti više pažnje na njegov fizički razvoj i nastojati da što više vremena hoda u prirodi bosonogo ili u udobnoj obući. 
Dječije cipelice trebale bi imati elastičan i lako savitljiv đon, kako bi dijete osjetilo svaku neravninu tla po kome hoda. Prednji dio cipele mora biti dovoljno širok, kako bi se stopalo, a naročito prsti, pravilno razvijali. 
Potpetica ne smije preći visinu od dva do tri centimetra, kako bi oslonac težine tijela bio na cijelom stopalu, a ne samo na prednjem dijelu. U najvećem broju slučajeva u dječiju cipelu ne bi trebalo stavljati uložak. 
Ulošci samo vještački održavaju svod stopala i još više slabe mišiće. Česta je pojava da se po skidanju uložaka svod stopala još više spusti. Uložak u cipelu djeteta treba staviti samo onda kada drugi način liječenja ne dolazi u obzir ili kada je kasno za liječenje. 
Potrebno je voditi računa o tjelesnoj težini djeteta koja ne smije biti preko normale. Djetetu treba omogućiti što češći i što duži boravak u prirodi u što većoj aktivnosti, da hoda po kući boso ili u čarapicama. Tako će dijete ojačati, a samim tim ojačat će i mišići stopala. Ravna stopala postepeno će se ispravljati. 
Djeca kod koje se nakon treće godine života uoče spušteni tabani trebaju svakodnevno raditi vježbe koje se sastoje u hodanju na prstima, na petama i na vanjskoj ivici stopala. Jedna od vježbi je i da prstima nogu hvataju klikere ili maramicu koja je na podu. 
Ovakvim vježbama stopalo će se normalizirati već nakon nekoliko mjeseci. U slučaju da ove vježbe ne pomognu, treba odvesti dijete pedijatru i ortopedu.

Dijete s ravnim tabanima ne može dugo hodati i obično se prije spavanja žali na umor i bolove u potkoljenicama

Ravno stopalo nastaje ako popusti snaga mišića potkoljenice i stopala, a poveća se tjelesna težina

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Od trenutka rođenja djeca uče o svijetu, odnosima među ljudima i ulaze u tajne načina na koji funkcioniraju ljudi i stvari kojima su okruženi. Roditelji imaju ključnu ulogu u svim tim fazama razvoja i učenja. A sve, zapravo, počinje kroz igru. Napominjemo da sa igrom treba početi od prvog dana dolaska vaše bebe na svijet. Krenut ćemo redom, dakle od samog rođenja.&nbsp; Kako se možete igrati s bebom u ovoj prvoj fazi njenog razvoja? Vrlo jednostavno. Vi predstavljate bebinu najbolju igračku. Zapravo, svaka vaša reakcija, svaki vaš pokret je veoma bitan za njen ulazak u svijet igre, zabave i razvoja. 
Pričajte joj nježno i smireno. Pričajte joj šta radite - "sada ćemo promijeniti pelene" - recite joj koliko je volite - "ti si prava dobra beba".
Novorođenče u ovoj dobi ne shvata značenje riječi koje govorite, ali reagira na ton vašeg glasa. Iz vaših će riječi postepeno početi učiti njihovo značenje i tako polagano graditi svoje jezičke vještine.
Pjevušite joj i lagano se krećite u ritmu pjesme koju pjevate. Gledajte bebu ravno u oči i neka vas ona prati pogledom. Smijite se, pravite simpatične grimase i vidjet ćete kako će vas vremenom početi imitirati.
Stavite je na udobnu prostirku na pod kako bi mogla praviti slobodne kretnje nogama i rukama.
A šta je sa igračkama? Ne bacajte novac na mekane igračke. Bebe u ovoj dobi uživaju u jakim bojama i različitim oblicima. One također prepoznaju lica, slike na kojima su lica ljudi, reagiraju na ponavljanje pokreta i nešto jače ugodne tonove. 
Sa dva ili tri mjeseca beba već polagano stiče sposobnost držanja malih igračaka, može ih okretati i začuđeno posmatrai njihove oblike i boje. Zakačite na krevetac igračke koje se vrte i pri tome proizvode ugodne i lagane tonove. 
U ovoj fazi razvoja počinjete učiti bebu na koji način može utjecati na svijet koji je okružuje. Do šestog mjeseca beba stiče vještinu koordinacije pokreta ruka-oko tako da već sigurno može držati predmete i igračke i prinijeti ih ustima. Beba već uči kako se može prevrtati i na taj način doći do predmeta koji želi istražiti.&nbsp;&nbsp; Šta vi možete učiniti da potpomognete razvoj svog djeteta? Prije svega, vodite računa o tome kada je vaša beba spremna za igru. Beba uživa u "čavrljanju" s vama, stoga dok joj pričate, napravite kratku pauzu i dajte joj priliku da vam odgovori na svoj način, očaravajućim osmijehom ili gugutanjem. 
Dozvolite joj da prinese igračke ustima, naravno, pod uslovom da su bezopasne i da se ne može ozlijediti njima. Pri tome joj pričajte i igračke zovite njihovim pravim imenom - "Zar uho malog tedija nije prekrasno za sisanje? Baš je mekano i slatko!"
Vaša igra s bebom je i u ovoj fazi izuzetno važna, ali postepeno ćete se uvjeriti da to malo stvorenje sada već zna samo sebe zabaviti, barem nakratko, držeći u rukama nove i nepoznate predmete i istražujući ih.
Naravno, i dalje čavrljajte s bebom, jer je to veoma bitno za podsticanje govornih vještina. Stanite pred ogledalo s bebom i pojašnjavajte ko stoji ispred ogledala. Svaka beba uživa u ovome ali još uvijek nije svjesna da je u ogledalu njen i vaš lik. 
Budite posebno oprezni kada je riječ o igračkama koje joj dajete. Odstranite sve trakice, dugmiće i druge dijelove sa igračaka kojima bi beba mogla sama sebi naškoditi tokom igre. Ne zaboravite igrice sa vodom i balončićima za vrijeme kupanja.
Kada je vaša beba na podu, stavite igračke malo izvan njenog dometa, ona će sama pronaći način da se dokotrlja do njih. Ovo je period kada beba uživa u igračkama koje može sama držati i istraživati pomoću svojih vještina istraživanja prstićima i ustima. 
Posebno im se dopadaju igračke koje ispuštaju određene zvukove i tonove i koje su različitih oblika. Uživat će da ih bacaju i tražiti da im budu vraćene nebrojeno puta.
Sa godinu dana većina beba "je već na svojim nogama". No, ukoliko još nisu počele hodati, zasigurno već pužu ili se same podižu pridržavajući se za namještaj. 
Govorne i komunikacijske vještine djeteta se u ovoj fazi razvijaju nevjerovatnom brzinom, pa ćete primijetiti da već razumije određene riječi. Neka djeca u ovoj fazi već mogu izgovoriti nekoliko riječi, kao što su nezaobilazne prve riječi "mama" ili "pa pa". 
Upravo u ovoj dobi beba počinje shvatati da stvari i osobe postoje, čak i ako su u određenom trenutku izvan prostora u kojem beba boravi.
Kako vi možete podstaći pravilan razvoj djeteta? Prije svega, vodite računa o sigurnosti prostora u kojem taj mali istraživač demonstrira svoju novostečenu sposobnost kretanja i istraživanja svijeta koji ga okružuje. 
Dijete u ovoj fazi počinje učiti tajne svakodnevne porodične rutine. Tako naprimjer kada čuje ključ u bravi, beba zna da dolazi neko od omiljenih članova porodice. 
Vaša beba u ovoj fazi pamti i već sada zna kako vas natjerati da ponavljate stvari i pokrete u kojima uživa. Igrajte se skrivalica, učite je da se polagano penje uz stepenice. Stavite igračku ispred nje i to će je sigurno podstaći da dođe do nje. Naravno, budite uz bebu i čuvajte je. 
A koje igračke kupiti? Ovo je faza razvoja kada možete kupiti igračke koje će joj pomoći u razvoju nove vještine kretanja i otkrivanju novog i nepoznatog. Može to biti i stari telefon iz kojeg ste izvadili baterije. 
Ili, kupujte autiće koje će voziti po podu i tako usavršavati svoje kretanje. Nabavite kockice za gradnju kućica ili drugih oblika. Ne zaboravite lopte različitih veličina u kojima će beba istinski uživati.
Ovo je velika prekretnica u životu svakog djeteta. U ovoj fazi beba stiče gomilu novih vještina - hodanja, skakutanja, trčanja, počinje da priča i pjevuši. Priznat ćete - pravi mali genije, a napredak primjećujete skoro svakog dana.&nbsp;&nbsp; Kako vi možete podsticati razvoj djeteta u ovoj dobi? Naoružajte se strpljenjem, jer će malo čudesno biće pokušati na sve moguće načine postići ono što želi. Pored toga, njegove želje za spoznajom novog i nepoznatog dobijaju neslućene razmjere, te morate biti maksimalno pažljivi kada je u pitanju njegova sigurnost u igri.
Kupujte igračke koje se sastoje iz više dijelova i pomozite mu da ih rastavlja i sastavlja. Ovo je također najbolje vrijeme da ga naučite da nakon svake igre pokupi svoje igračke i ostavi ih na mjesto koje ste vi odredili.
Vodite posebno računa da sve električne uređaje, aparate, utičnice, zaštitite i da budu van domašaja djeteta. Djeca posebno uživaju u igri posuđem, priuštite im to zadovoljstvo, odvojite nelomivo posuđe i dajte mu da se igra.
I od pranja ruku napravite jednu vrstu zabave, dozvolite mu da se samo okuša u ovoj novoj vještini, ali nikada ga ne ostavljajte samo u kupaonici.
Napravite jednostavnu zabavu sa kartonskim kutijama koje vašem djetetu mogu poslužiti kao mali tunel. Uvjerit ćete se da svako dijete uživa u ovakvoj igri. Dozvolite mu da samo lijepi naljepnice na takve kartonske kutije. 
Djeca ove dobi imaju izgrađenu sposobnost da guraju predmete i stvari, da se penju i već su savladala i komplikovanije poteze kao što je igra sa nešto komplikovanijim igračkama i slagalicama prilagođenim za tu dob. 
Horizonti vašeg djeteta se počinju naglo širiti kada u njihov svijet uđu druga djeca i imaginarne igrice. Na koji način vi možete podstaći razvoj djeteta?&nbsp; Podstičite socijalizaciju djeteta i svakako mu omogućite da dio dana provede u igri sa drugom djecom. No, ukoliko se razočarate u tim svojim pokušajima, nije to razlog za zabrinutost. 
Mali dvogodišnjaci mogu vrlo često odbijati igru s drugom djecom i teško se prilagođavati i samoj pomisli da svoje igračke dijele sa drugom djecom. Nije rijetka ni pojava potpuno neopravdane agresivnosti u kontaktima sa drugom djecom. I to je normalno, mada ih pri tome morate upozoravati da ne smiju tući svoje drugare i morate ih u tome zaustaviti. 
Ovo je i dobro vrijeme da dijete povremeno uključujete u svoje redovne kućne aktivnosti. Neka vam recimo pomogne da sortirate oprano rublje. 
Dijete ove dobi uči blizu pedeset riječi mjesečno, tako da se ovaj period smatra izuzetno važnim u razvoju govornih vještina. Već može oponašati glasove životinja i pogađati kako se koja od njih oglašava. 
Dvogodišnjaci i trogodišnjaci uče i neke jednostavnije pjesmice, pa ne budite lijeni, naučite ih. Čitajte im, pri čitanju napravite stanku i dozvolite svom djetetu da kaže šta će se dalje događati u njegovoj omiljenoj priči.
Koje igračke kupiti dvogodišnjacima i trogodišnjacima? Neka to budu igračke koje će pomoći razvoj sposobnosti kontrole pokreta i koncentracije:
Kupite mu prvu tablu sa raznobojnim kredama, u tome će istinski uživati. Kupite mu i prve bojanke i bojice i odvojite vrijeme da bojite s njim, jer je to izvanredan način koji doprinosi razvoju niza vještina kod djeteta.
Zavirimo malo u tajne razvoja djeteta u ovoj dobi. To je vrijeme kada dijete već zna samo da se igra i kada uglavnom neće provjeravati da li ste vi u njegovoj blizini, njegova mašta sve više dolazi do izražaja i zahvaljujući tome samo će uživati u vlastito osmišljenim igrama.
Otkrit ćete da vaše dijete postaje sve svjesnije onoga šta djeca iz njegovog okruženja rade i samo će ih početi oponašati. Pokušat će se svakako uključiti u njihovu igru i biti povrijeđeno ukoliko ne naiđe na podršku. 
Studije su pokazale da u ovom stadiju djeca već počinju razlikovati igračke za djevojčice i dječake, pa čak i u onim porodicama u kojima roditelji na sve načine pokušavaju izbjeći ovakve stereotipe.
Šta vi možete učiniti da biste pospješili razvoj djeteta u ovoj fazi?
Omogućite svom djetetu da se igra različitim igračkama, neka se dječak igra lutkicama ukoliko uživa u tome, a nikako ne zabranjujte svojoj djevojčici da se igra autićima. 
Ovo je period kada su djeca izuzetno aktivna, te im stoga omogućite što više igre izvan kuće, jer će se već sada početi susretati sa izazovima velikog vanjskog svijeta.
Vaše dijete uživa u igri više nego ikada ranije. Kupite mu malu kuhinju, set za čaj, neka vam pripremi čaj, naravno, samo sa običnom hladnom vodom. Kupite mu i set alata, naravno prilagođen njegovom uzrastu. Igrajte se škole, odlaska u kupovinu, na posao, izlet i slično. Neka vam vaš mališan pomogne u pripremi pice, uživat će sigurno u tome.
Priznat ćete, nije riječ o prevelikim zahtjevima. Dakle, igrajte se sa svojom djecom i kroz igru ih uvodite u život.

Kroz igru djeca upoznaju svijet

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Djeca od rođenja pokušavaju komunicirati sa svijetom i, naravno, prije svega s mamom i tatom. Da biste ga bolje razumjeli, pročitajte savjete britanskih stručnjaka koji će pomoći u uspostavljanju verbalne komunikacije:&nbsp;&nbsp; - Podstičite bebu da proizvodi glasove, tj. da proizvodi konsonante i vokale i da ih spaja, jer se tako dobija „m" i „a" - „ma"; „t" i „a" - „ta"; "p" i „a" - „pa"... 
- Oponašajte smijeh djeteta i izraze njegovog lica; 
-Učite ga oponašati - pljeskanje rukama, stiskanje usana kao da daje poljupce; 
- Pričajte s bebom dok je kupate, hranite i oblačite. Opisujte šta radite, kuda idete, šta ćete raditi kada dođete na to mjesto i koga i šta ćete vidjeti; 
- Učite dijete da prepoznaje boje - pokažite mu loptu i pritom kažite "ovo je lopta, lopta je žuta"; 
- Učite ga da prebroji neke stvari - "jedna kašika, dvije, tri, četiri"; 
- Koristite gestove kao da mašete „pa-pa"; 
- Podstičite onomatopeje, na primjer izgovorite „vau-vau" i pokažite sliku psa, „mijau" - pokažite sliku mačke..., tako radite na audio-vizuelnoj percepciji (glas - oko); 
- Čitajte djetetu. Ponekad čitanje samo opisuje slike koje se nalaze u knjizi (slikovnici), tako da te slike prate pisane riječi. Birajte knjige koje su pune boja, sa što većim slikama i koje nemaju puno detalja. Pitajte dijete „Šta je ovo?" pa ga podstičite da imenuje i pokazuje poznate stvari u knjizi.

Postoji niz jednostavnih aktivnosti kojima ćete pomoći djetetu da brže uspostavi verbalnu komunikaciju sa svojom okolinom

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Stalno upaljen televizor štetno utječe na razvoj govora i inteligencije najmlađe djece, čak i kad ga ne gledaju jer tako dijete kroz dan čuje ograničen broj riječi, pokazala je američka studija.&nbsp; - Upaljeni televizor u kući vrlo je štetan za razvoj djeteta jer zbog njega manje govore i djeca i odrasli koji se njima bave - upozorava autor studije Dimitrij Christakis, profesor pedijatrije na Univerzitetu Washington.
Studija je pokazala da tokom sata provedenog uz televizor dijete čuje između 500 i 1.000 riječi manje koje bi mu uputila odrasla osoba koja se njime bavi.
- Odrasla osoba u satu izgovori u prosjeku 941 riječ. Naša je studija pokazala da te riječi gotovo potpuno izostaju ako je dijete u blizini upaljenog televizora - kaže Christakis.
Budući da je govor jedan od ključnih elemenata razvoja mozga, stalna izloženost televiziji mogla bi objasniti i druge vrste zaostajanja u razvoju, kao i nedostatak pažnje. Za potrebe studije 329 djece u dobi od dva mjeseca do četiri godine povremeno je u periodu od dvije godine nosilo prsluke opremljene uređajima koji su snimali sve što su djeca slušala i govorila tokom 12 do 16 sati.

Budući da je govor jedan od ključnih elemenata razvoja mozga, stalna izloženost televiziji mogla bi objasniti i druge vrste zaostajanja u razvoju, kao i nedostatak pažnje

Stalno upaljen televizor štetno utječe na razvoj govora i inteligencije najmlađe djece

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nauka je dokazala da su bebe superheroji! Bebe koje još nisu upotpunosti progovorile nevjerovatno dobro čitaju znakove tijela i lica, ali i emocije koje se kriju ispod njih, pokazuju istraživanja s Univerziteta u Vašingtonu.&nbsp; One to čine toliko vješto da eksperti za komunikaciju sve više govore o „čitanju misli" kod kojeg nema muljanja. Suptilnom telepatskom sposobnošću mali znalci kao da prisluškuju unutrašnja stanja i u trenu otkrivaju lažno cerenje i dosađivanje komšije pa plačem traže sigurnost u naručju mame ili tate. 
No, ovo je samo početak, jer bebe ne samo da nepogrešivo čitaju ljude, nego i životinje. 
Djeca od samo šest mjeseci, koja se nikad u životu nisu susrela s psima, mogu u trenu prepoznati prijateljski lavež i umiljatog psa s kojim se mogu igrati od ljutitog laveža i opasnog psa, pokazuju istraživanja. 
Ali, osim superčula, bebe posjeduju i megamozak koji poput superkompjutera prima i obrađuje podatke mnogo brže nego i najveći školski znalac. 
Ljudi se rađaju sa 100 biliona neurona, isto koliko ima i zvijezda u našoj galaksiji, ali bebe imaju čak 15 000 sinapsi (mjesta gdje se prenose informacije) po neuronu što je tri puta više nego kod odraslih. 
Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle, ali poput svih superjunaka ipak im je 
potrebna ljubav i iskustvo roditelja da ih vode kroz život. 
- S usana čitaju do osam mjeseci - Samo nekoliko dana nakon rođenja bebe mogu&nbsp;razlikovati maternji jezik od stranog, a one između četiri i pet mjeseci mogu nepogrešivo čitati s usana. Bebe će bez problema prepoznati kojim jezikom govore glumci na filmu bez obzira na to što nema nikakvog zvuka.&nbsp;&nbsp;- Nevjerovatan osjećaj za ritam - Osim što mogu nevjerovatno brzo naučiti jezike, a da ne idu u škole, bebe su eksperti i u prepoznavanju ritma i muzike.

Djeca od samo šest mjeseci, koja se nikad u životu nisu susrela s psima, mogu u trenu prepoznati prijateljski lavež i umiljatog psa s kojim se mogu igrati od ljutitog laveža i opasnog psa

Bebe sposobnostima lako nadmašuju odrasle

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Uredan razvoj predverbalne komunikacije, od samoga rođenja do progovaranja prve&nbsp;&nbsp;smislene riječi, iznimno je važan preduvjet za kasniji govorno-jezični razvoj djeteta. A&nbsp;&nbsp;govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života. Možda i još ranije,&nbsp;&nbsp;još u utrobi, kada čedo sluša glas svoje majke i uči razlikovati taj glas od ostalih glasova,&nbsp;&nbsp;jer ne smijemo zaboraviti da se govor razvija upravo slušanjem.&nbsp;&nbsp;Dokumentirana iskustva mnogih roditelja otkrila su zanimljivu pojavu: kada je majka u 
poodmakloj trudnoći (nakon šestog mjeseca, kada je fetusov sluh već razvijen) čitala&nbsp;&nbsp;slikovnicu «svojem trbuhu» prije odlaska na počinak, beba je nakon rođenja prije spavanja&nbsp;&nbsp;najviše voljela slušati upravo tu priču.&nbsp;&nbsp;Također, budući da je razvoj govora usko vezan uz glazbu, zanimljiv je i podatak da 
muziku koju je redovito slušalo u utrobi novorođenče prepoznaje i voli više od drugih&nbsp;&nbsp;kompozicija.&nbsp;1. Prva faza - od rođenja do osme sedmice
No, krenimo redom, od prvog dana djetetova života. Prva faza razvoja predverbalne 
komunikacije, a time i govora, traje od rođenja do osme sedmice, odnosno prva dva&nbsp;&nbsp;mjeseca života.&nbsp;&nbsp;To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je&nbsp;gladna ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnogo spontanih pokreta nožicama,&nbsp;ručicama i prstićima, tako također nesvjesno pokreće govorne organe - jezik, usnice,&nbsp;donju vilicu i glasnice. U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima, uz blagu&nbsp;&nbsp;nazalnost glasa.&nbsp;Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih glasova, ona je vrlo važna za 
cjelokupni govorni razvoj, jer tada počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih&nbsp;&nbsp;veza u nervnom sistemu.&nbsp;&nbsp;Mozak bebe postepeno uči kontrolirati izgovor glasova i slušanje. Slušanje se razvija tako&nbsp;da beba postaje vrlo osjetljiva na glasove ljudskoga govora. Na početku drugog mjeseca&nbsp;pojavljuje se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne koncentracije. Između 
šeste i osme sedmice se, u kontaktu s odraslima, pojavljuje prvi društveni osmijeh.&nbsp;2. Druga faza - od drugog do petog mjeseca
Druga faza razvoja govora traje od osme do 20. sedmice (od drugog do petog mjeseca). 
Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces&nbsp;&nbsp;uspostavljanja svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem nastavlja se tako da dojenče&nbsp;&nbsp;počinje ovladavati prvim elementom ljudskog govora - intonacijom.&nbsp;&nbsp;Od trećega mjeseca razvija se intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o&nbsp;bebinom stanju, nije nimalo jednoličan, nego je vrlo izražajan i bogat. Beba na razne&nbsp;načine daje majci glasovne signale da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta.&nbsp;&nbsp;Beba reagira na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku izgovara 
kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih. Otprilike od 12. sedmice života u zdrave&nbsp;&nbsp;djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje se početno gukanje.&nbsp;&nbsp;Glasovi gukanja pojavljuju se kao reakcija na osmijeh, na govornu i emotivnu interakciju s&nbsp;&nbsp;roditeljima, kada mazimo i grlimo bebu, razgovaramo s njom. Važna uloga druge faze&nbsp;&nbsp;razvoja govora sastoji se u tome da se ostvaruje prelaz od refleksnog spontanog glasanja&nbsp;&nbsp;prema pravom komunikativnom glasanju.&nbsp;&nbsp;Tako zdrava beba aktivnije guče u prisutnosti odraslih osoba. U četvrtom mjesecu života 
sposobnost razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju se počeci&nbsp;&nbsp;oponašanja i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno komuniciranje s odraslima.&nbsp;&nbsp;Gukanje se sastoji uglavnom od samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se&nbsp;&nbsp;reducirani suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju na izdisaju i postaju početkom&nbsp;ovladavanja govornim disanjem.&nbsp;&nbsp;3. Treća faza - slogovno brbljanje
Treća faza počinje između 16. i 20. i traje do 30. sedmice (četiri-pet do 7,5. mjeseca). U 
toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju&nbsp;&nbsp;suglasnici.&nbsp;&nbsp;Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja&nbsp;jezikom. Postepeno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje&nbsp;kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu&nbsp;sluhom.&nbsp;To razdoblje je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.&nbsp;4. Četvrta faza - početno razumijevanje ljudskog govora
Četvrta faza počinje između 20. i 25. i traje do 50. tjedna (5-7,5. - 12,5. mjeseca). Prati se 
aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema svojim akustičkim kvalitetama,&nbsp;&nbsp;glasovi dječjeg brbljanja počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika.&nbsp;&nbsp;Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje socijalno - dijete aktivno brblja u igranju s odraslima,&nbsp;&nbsp;brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša&nbsp;&nbsp;ljudski govor.&nbsp;&nbsp;Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna aktivnost.&nbsp;&nbsp;Istodobno se razvija i početno razumijevanje ljudskoga govora. Dojenče vrlo pažljivo prati&nbsp;&nbsp;na njega usmjerene aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje.&nbsp;&nbsp;Nakon osmog-devetog mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije. Dojenče&nbsp;&nbsp;počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa značenjem, uz gestovnu imitaciju (npr.&nbsp;«pa-pa» praćeno mahanjem ručicom na odlasku).&nbsp;&nbsp;Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve godine života, odnosno&nbsp;&nbsp;razdoblja predverbalne komunikacije, dojenče svjesno reagira na vlastito ime, na riječ&nbsp;&nbsp;"Ne!" i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjerava pogled prema imenovanim&nbsp;&nbsp;osobama i igračkama ("Gdje je tata?", "Gdje je auto?"). 
Aktivno se proširuje pamćenje, dojenče živo reagira na promjene okoline, pojavu&nbsp;&nbsp;nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava neznanca).&nbsp;Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke, što može utjecati na pojavu odstupanja&nbsp;u govornom razvoju. U tom je razdoblju vrlo važno ostvarivati predmetnu komunikaciju s&nbsp;bebom pomoću jarkih šarenih igračaka i predmeta.&nbsp;&nbsp;Zdravo dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema različitim predmetima je 
različit. Nedostatak predmetne komunikacije s odraslima i rano odvajanje od roditelja&nbsp;&nbsp;mogu ozbiljno kočiti razvoj govora.&nbsp;Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj govora. Dojenče je od sada&nbsp;posebno osjetljivo na usvajanje svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora odvija&nbsp;se usavršavanjem svjesne glasovne percepcije ljudskoga govora, a ne isključivo&nbsp;oponašanjem. Dijete postepeno i svjesno gradi vlastiti senzomotorički govorni sistem.&nbsp;Krik zdravog novorođenčeta je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim 
izdahom. Simptom rizika (mogućeg razvojnog poremećaja) je kada je dojenčetov krik&nbsp;&nbsp;prodoran ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova ili tihog jednoličnog stenjanja&nbsp;&nbsp;i kada beba plače nekoliko dana za redom, a ništa je ne boli i ne smeta.&nbsp;Simptomi rizika poremećaja u govoru u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak intonacijske 
izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono, tiho, usporeno gukanje, odsutnost&nbsp;smijeha i dominacija nazalnih glasova u kriku.&nbsp;Simptomi rizika pojave poremećaja govora tokom treće i četvrte faze su odsutnost ili&nbsp;&nbsp;ukočenost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s&nbsp;&nbsp;komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih&nbsp;&nbsp;govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!" i odsutnost govornog oponašanja.
Psiholozi su ustanovili zanimljiv fenomen - na samom početku razvoja govora (u prvoj 
fazi) beba izgovara glasove prisutne u različitim svjetskim jezicima, ali tokom komunikacije&nbsp;&nbsp;s odraslima jedne jezične sredine sposobnost izgovaranja glasova ostalih jezika&nbsp;&nbsp;postepeno se smanjuje. Poznato je da dijete do 10 godina znatno lakše ovladava stranim&nbsp;&nbsp;jezikom nego starije dijete ili odrasla osoba.&nbsp;

Kako beba "govori" prije nego što progovori

Govor se ne počinje razvijati prvom riječju, nego prvim danom života

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Za pravilnu ishranu djece neophodno je da su na svakodnevnom jelovniku žitarice, mlijeko&nbsp;&nbsp;i mliječni proizvodi, meso ili riba, kao i povrće i voće. Posljedice nepravilne ishrane kod&nbsp;&nbsp;djece uočavaju se tek nakon nekoliko godina, kada ih je teško ispraviti.&nbsp;&nbsp;Za pravilnu ishranu djece neophodno je na jelovnik uvrstiti bjelančevine životinjskog 
porijekla, koje se nalaze u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, pa je zbog toga važno&nbsp;&nbsp;da djeca konzumiraju mladi sir, nemasno meso, a dva puta sedmično ribu.&nbsp;Unošenje bjelančevina, vitamina i mineralnih materija mora biti zadovoljavajuće, ali 
energetski i količinski racionalno, kažu stručnjaci. Posebno je važno naglasiti da bi djeca&nbsp;&nbsp;dnevno trebala jesti oko 300 do 400 grama svježeg ili barenog povrća, kao i oko 600&nbsp;&nbsp;grama svježeg, sezonskog ili južnog voća.&nbsp;

Za pravilnu ishranu djece neophodno je na jelovnik uvrstiti bjelančevine životinjskog  porijekla

Djeca bi  dnevno trebala jesti oko 300 do 400 grama svježeg povrća

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Ukoliko ne znate kako da svog mališana ubijedite da pojede ono što mu stavite na tanjur, poslušajte savjete Lusi Tomas (Lucy Thomas), koja se specijalizirala za predstavljanje zdrave hrane djeci. Ona kaže da je kasno početi trikovima ako je hrana već na tanjiru.&nbsp; - Djecu s novom hranom treba upoznati dok je kupujete ili pripremate. Prije večere pitajte dijete mališana da li mu se jede grašak ili pire krompir, a zatim ga pohvalite za dobar izbor. Kasnije ga podsjetite šta imate za večeru. Tako ćete ga uključiti u odlučivanje, a ono će, s obzirom na to da je sam odabrao šta želi večerati, rado to i pojesti. 
- Vrlo je važno da vi sjedite s djetetom dok ono jede. Poželjno bi bilo da i vi jedete, a ako ne možete, obavezno mu pravite društvo. 
- Djeca odbijaju jesti jer je to jedna od rijetkih stvari koje mogu kontrolirati. Odbije li da jede, dopustite mu da ode od stola, ali ne dajte mu desert. Dijete će tražiti hranu čim ogladni, ali tada mu ne dajte grickalice, nego obrok. 
- Ne skrivajte slatkiše. U želji da im djeca jedu zdravo, mnogi roditelji skloni su skrivanju slatkiša i kolača. Ali, ono što im oduzimate, to će vjerovatno najviše željeti. Nema razloga da djeca izbjegavaju slatko, ali neka ono bude pripremljeno na zdrav način, bez mnogo šećera. 
- Ne prijetite djetetu da neće dobiti desert ako ne pojede glavno jelo, jer će ono tada glavno jelo smatrati nečim lošim, a desert nečim dobrim što se daje za nagradu. Bolje je da djeci govorite da će od povrća postati jaki i veliki. 
- Djecu odbija "brdo" hrane na tanjiru. Smanjite porcije, neka vam dječija ruka bude vodič za količinu svake vrste hrane koju poslužujete.
- Ne naređujete im da moraju pojesti sve s tanjira jer će im to vjerovatno
&nbsp;povećati odbojnost prema hrani. Pokušajte pristupiti na zabavan način ili lijepo aranžirati hranu.&nbsp;

Devet vrlina dobroga oca

Maloj bebi ne treba čaj

Ako dojite: Kada je mamin lijek rizičan za bebu

Tjelesnim kažnjavanjem djeca se uče lošem ponašanju

Kako naučiti djecu da zavole kuhinju i jelo

Očevi su biološki programirani da pomognu odgajati djecu

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Kako prepoznati darovito dijete

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Mali trikovi za dobar apetit

Rast & razvoj

Devet vrlina dobroga oca

Maloj bebi ne treba čaj

Ako dojite: Kada je mamin lijek rizičan za bebu

Tjelesnim kažnjavanjem djeca se uče lošem ponašanju

Kako naučiti djecu da zavole kuhinju i jelo

Očevi su biološki programirani da pomognu odgajati djecu

Igrom se poboljšavaju koncentracija i pažnja

Kako prepoznati darovito dijete

Kad su ravni mali tabani, evo šta treba raditi

Igre i igračke predstavljaju nezaobilazan put do razvoja zdrave i normalne ličnosti

Želite li da vam dijete brzo progovori, obratite pažnju na ove savjete

Vječita dilema: Šteti li televizor razvoju djeteta

Nevjerovatno: Vaša beba vam čita misli, evo kako

Koje su sve faze predverbalne komunikacije - od rođenja do kraja prve bebine godine

Teško je ispraviti posljedice nepravilne ishrane u ranom djetinjstvu

Mali trikovi za dobar apetit