<p>Mnoge današnje majke sjetit će se svojih fotografija u hodalicama, pa često ne vide razlog zašto svoju bebu ne pustiti da hoda uokolo čak i prije nego beba samostalno prohoda. Osim toga, nije li zgodno kad se beba sama zabavlja, na sigurnom? No, simpatične i privlačne hodalice nisu pomagalo koje želite u svom domu.<br></p><h2>Neprirodni položaj</h2><p>Kanada je prva zemlja koja je zabranila uvoz i distribuciju dječjih hodalica i to još 2004. godine. Njihovo ministarstvo zdravlja odlučilo se na taj potez nakon 12-godišnjeg istraživanja dječijih povreda. Ispostavilo se da je u tom vremenskom razdoblju prijavljeno čak 1.935 povreda nastalih korištenjem dječjih hodalica.</p><p>Motorički put započinje okretanjem preko boka, potom se dijete preko ispruženih ručica dovodi u sjedeći stav u kojem se može zadržati kraće vrijeme. Beba se potom u tom istom stavu nauči kretati što polako prelazi u puzanje. Kako želi sve više toga vidjeti i osjetiti, pokušava se podizati te isprva kleči pa se pridržava i stoji, a na kraju samo stoji. </p><p>Iza toga slijedi iskorak i hodanje uz pridržavanje, a na kraju i samo hodanje. I tu se sada postavlja pitanje hodalice. Dijete će napraviti određene pokrete tek kad je na njih tijelo spremno, a ako ih još uvijek ne radi samostalno, znači da tijelo, kosti, mišići još uvijek nisu spremni na to. </p><p>Hodalica čini upravo to, omogućava djetetu, odnosno prisiljava ga, da hoda prije nego je spremno na to. Osim toga, stopala su tokom boravka u hodalici u neprirodnom položaju, budući da nije cijelim stopalima na podu, nego tek prstićima. Taj položaj može kasnije utjecati na nepravilan hod djeteta.</p><h2>Nije ugodno</h2><p>Osim položaja stopala, niti sam položaj djetetova tijela u hodalici nije zdrav. Postavljanjem bebe u hodalicu, cijela težina njezina tijela pada na bebine kukove i zdjelicu. Takav položaj ne može biti ugodan, zamislite da morate sjediti na uskoj traci dok vam noge gotovo vise s obje strane, i to na duže vrijeme. Nije udobno, zar ne?</p><p>Također, u hodalici beba nema mogućnost usvajanja zaštitnih reakcija obrane od pada jer je sa svih strana ograđena i jednostavno nema priliku aktivirati svoje bočne mišiće. U hodalici dijete nema priliku naučiti kako će se dočekati na ruke pri padu jer je nešto umjetno drži u položaju za koji još nije niti sama spremna.</p><h2>Tempo razvoja</h2><p>Ne zaboravite, svako dijete ima vlastiti tempo razvoja. Nekad se čini da su sva druga djeca nešto usvojila, a samo vaše nije, ali to je daleko od istine. Iako postoje jasno izražene individualne razlike, sva djeca trebaju se razvijati prema istim osnovama. U slučaju da postoji odstupanje u razvoju, to će primijetiti odabrani pedijatar koji će vaše dijete dalje uputiti na obradu te kod specijalista za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.</p>

Stopala su tokom boravka u hodalici u neprirodnom položaju, budući da nije cijelim stopalima na podu, nego tek prstićima

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

<p>Tikovi su brzi, ponavljajući pokreti dijelova tijela koje dijete ne može kontrolirati. Javljaju se iznenada i nesvjesno, a dijete ih ne može spriječiti. Postoje različite vrste tikova, kao što su motorni i vokalni tikovi. Motorni se uglavnom pojavljuju na vratu, licu, leđima ili nogama, dok se vokalni tikovi kod djece odnose na pojavu nekontroliranih zvukova.<br></p><h2>Negativne emocije</h2><p>Ovu pojavu možemo razlikovati po težini, odnosno dijele se na jednostavne i složene. Naprimjer, jednostavan tik je treptanje očima, a složeni izvijanje određenih dijelova tijela. Najsloženiji oblik tikova je Touretteov sindrom kod djece, koji obuhvaća različite motoričke i vokalne te jednostavne i složene tikove.</p><p>Tikovi kod djece se obično krenu javljati između 3. i 7. godine života, a ponekad se mogu pojaviti i tikovi kod beba, stoga vrijeme pojavljivanja nije strogo određeno. Nadalje, mogu se pojaviti tikovi u pubertetu, a to se posebno veže uz naglu promjenu ili stresnu situaciju. Ista stvar se javlja kad su u pitanju i tikovi kod odraslih.</p><p>Specifični uzroci tikova još uvijek nisu tačno određeni i ne postoji određeni gen, iako se ponekad pretpostavlja da postoji genetska sklonost. Često se povezuju s doživljavanjem negativnih emocija. Dijete se ne zna nositi sa stresnim situacijama i problemima kao što znaju odrasli. </p><h2>Prolazni i hronični </h2><p>Ono ne može reći što ga boli i muči, nego stvara odbrambene mehanizme kako bi se suočilo s različitim problemima koje doživljava. Zbog toga se javlja i odbrambeni mehanizam psihe kroz koji se dijete pokušava osloboditi nakupljenog stresa i napetosti.</p><p>Tikovi češće nastaju kod dječaka nego kod djevojčica i ne mogu se spriječiti, a mogu biti prolazni i hronični. Ako su u pitanju prolazni tikovi, vrlo vjerovatno će nestati nakon otprilike godinu i više se neće pojavljivati. Međutim, ako su u pitanju hronični tikovi, pojavljivat će se svaki dan duže od godinu.</p><h2>Vježbe relaksacije</h2><p>Iako nema konkretnog lijeka protiv tikova, uvijek postoji neka metoda za alternativno liječenje tikova. Tako se predlaže da roditelji vježbaju s djecom vježbe razgibavanja i istezanja uz metafore. Korisne su meditativne vježbe ili vježbe opuštanja, koje možete provoditi razgovarajući o različitim metaforama koje kasnije možete pokušati nacrtati. S obzirom na to da su tikovi često posljedica napetosti i nakupljenog stresa koji pokušava izaći iz organizma, uzmite u obzir i tehnike progresivne mišićne relaksacije i vježbe disanja.</p><p><br></p>

Roditelji često znaju pogrešno reagirati kada su u pitanju tikovi

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

<p>Separacijska anksioznost kod djece odnosi se na razvojno neprimjeren i pretjeran strah ili zabrinutost zbog odvajanja od kuće ili onih kojima je osoba privržena. Riječ je o normalnoj fazi u razvoju djece, posebno u ranom djetinjstvu, kada odvajanje od roditelja i strah od nepoznatih osoba upućuju na razvoj sigurne privrženosti.<br></p><h2>Zdrava privrženost</h2><p>Iako separacijska anksioznost spada u najčešće poremećaje kod djece mlađe od 12 godina, učestalost ovog poremećaja se smanjuje kako dijete odrasta (obično oko druge ili treće godine života).</p><p>Separacijska anksioznost je strah napuštanja sigurnosti emocionalno bliskih osoba ili doma djeteta. U predškolskoj dobi pojavljuje se kao strah od ostajanja u jaslicama/vrtiću ili s tetom čuvalicom, a u školskoj dobi kao strah od škole (školska fobija). Roditelj treba imati na umu da je određen stepen nelagode pri odvajanju prirodan.</p><p>Ta faza normalna je i očekivana u dobi djeteta od šest do 36 mjeseci starosti. Vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci, kada, nažalost, mnoga djeca kreću u prva veća odvajanja. Kod djece te dobi očekivano je teže odvajanje i duži adaptacijski period. Gotovo sva djeca imaju periode kada se ne žele odvojiti od svojih roditelja, no to ne znači da oni tada razvijaju patološku separacijsku anksioznost.</p><p>Iako su uzroci ovog poremećaja višestruki, stručnjaci smatraju da može biti prisutna i genetska komponenta, ali ipak je nešto značajnija ona okolinska. Da bi se pomoglo osobi koja pati od ovog poremećaja, moraju se razviti adekvatan osjećaj sigurnosti i zdrava privrženost s bliskim osobama. Kod djece se to razvija na način da se postepeno suočavaju sa situacijama koje dovode do separacije, upoznavaju s novim ljudima i razvijaju odnos povjerenja prema njima. Ostajanje bez roditeljske prisutnosti provodi se kada je dijete za to spremno.</p><h2>Korisni savjeti</h2><p>Naglo i stalno forsiranje separacije za dijete koje još nije razvilo zdravu privrženost može stvoriti kontraefekt. Za stariju djecu i odrasle najbolji oblik liječenja je psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija. Neki od ovih savjeta također mogu biti korisni, a to su usvajanje rutina koje će djetetu dati sigurnost i smanjiti napetost, zatim strpljenje, razumijevanje i povjerenje kada se anksiozni trenutak, ipak, dogodi. </p><h2>Prirodno stanje</h2><p>Tjeskoba, sa svojim tjelesnim i kognitivnim simptomima, prirodno je mentalno stanje i, kao i ostala emocionalna iskustva, iz kojih djeca imaju prilike učenja konstruktivnih načina nošenja s različitim stresorima važna su za dječiji razvoj. Ako roditelji ili druge važne osobe u djetetovom životu udovolje dječijim brigama i dopuste da izbjegnu one situacije koje izazivaju zabrinutost, djeca propuštaju iskustva koja su ključna za puni društveni i emocionalni razvoj te time gube priliku za otkrivanje kako se mogu suočiti sa svojim brigama i kako živjeti s neizvjesnošću.</p>

Naglo i stalno forsiranje separacije za dijete koje još nije razvilo zdravu privrženost može stvoriti kontraefekt

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

<p>Bebe plaču i to je jedan od osnovnih načina na koji komuniciraju. Međutim, kada plač ne prestaje duže vrijeme, to može biti nevjerovatno uznemirujuće i za roditelje i za skrbnike. Razumijevanje zašto bebe plaču i kako pravilno reagirati ključno je za zdravlje i razvoj djeteta te njegov odnos s roditeljima u budućnosti.</p><h2>Pretjerana stimulacija</h2><p>Jedan od najčešćih razloga za bebin plač je glad. Novorođenčad ima mali želudac i treba jesti često, obično svaka 2 – 3 sata. Ako je prošlo dosta vremena od zadnjeg hranjenja vaše bebe, razmislite o tome da joj ponudite mlijeko ili formulu. Obratite pozornost na znakove gladi poput mljackanja usnama, pokreta rukama i stavljanja ruku na usta.</p><p>Neudobnost od mokre pelene ili uske odjeće može uzrokovati nervozu kod beba. Provjerite postoji li fizička nelagoda i napravite potrebne prilagodbe. Provjerite je li bebina pelena čista i suha. Obucite ih u udobne, prozračne tkanine.</p><p>Preumorna beba će vjerovatnije plakati. Bebe trebaju puno sna i mogu postati pretjerano stimulirane ako su predugo budne. Uspostava dosljedne rutine spavanja može spriječiti plač uzrokovan umorom. Obratite pažnju na znakove pospanosti poput trljanja očiju, zijevanja ili nervoze bez vidljivog razloga.</p><p>Bebe žude za fizičkom blizinom svojih roditelja ili skrbnika. Kontakt koža na kožu, ljuljanje ili nježno njihanje mogu pružiti osjećaj sigurnosti i ugode. </p><h2>Gasovi i grčevi</h2><p>Probavni problemi kao što su gasovi i grčevi mogu biti bolni za bebu, što dovodi do dugotrajnog plača. Ako se plač vaše bebe čini glasnijim i popraćen stisnutim šakama i podignutim nogama, to bi mogao biti uzrok. Nježno trljajte bebin stomak ili isprobajte tehnike masaže bebe kako biste ublažili nelagodu. Ako ste isprobali uobičajene metode da umirite bebu, a ona i dalje pretjerano plače, posavjetujte se s pedijatrom. </p><h2>Znaci uzbune</h2><p>Bebe imaju osjetljiv nervni sistem i lako ih može preopteretiti prevelika stimulacija, kao što su jaka svjetla, glasni zvukovi ili previše ljudi. Stvaranje mirnog i umirujućeg okruženja može pomoći. Kako bebe rastu i razvijaju se, mogu proći kroz razdoblja povećane nemirnosti zbog razvojnih promjena, poznatih i kao skok u razvoju. To može uključivati nicanje zubića, fizički rast i učenje novih vještina. Pružite dodatnu udobnost i podršku tokom ovih perioda i budite strpljivi. Odmah nazovite pedijatra ako vaša beba ima temperaturu i mlađa je od tri mjeseca.&nbsp;</p>

Ako ste isprobali uobičajene metode da umirite bebu, a ona i dalje pretjerano plače, posavjetujte se s pedijatrom

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

<p>Disleksija je na našem području bila relativno neprepoznata jer svjesnost oko tog problema nije bila na visokom nivou. Međutim, u zadnje vrijeme se o tome češće priča te su sada roditelji bolje upoznati s problem i poteškoće na koje dijete nailazi ne pripisuju ljenosti nego potraže pomoć stručne osobe.</p><h2>Pojam disleksije</h2><p>Odbijanje crtanja zadanih formi ili ispunjavanja bojanki već u vrtiću, teškoće u čitanju, pisanju i slovkanju riječi u školi te zaziranje od uzimanja knjige u ruke u odrasloj dobi mogu biti znak puno kompleksnijeg problema od uobičajene karakterizacije takvih osoba kao lijenih ili nezainteresiranih.</p><p>Tim više što su oni često natprosječne inteligencije, teško se uz njih može vezati nemotiviranost koja se nameće kao logičan zaključak.</p><p>Disleksija je poremećaj ovladavanja pisanim jezikom i dolazi od grčkih riječi “dys” – loš i “lexsis” – jezik, riječ te je definirana kao teškoća u učenju.</p><h2>Postavljanje dijagnoze</h2><p>Dok s jedne strane stručnjaci smatraju da se zaostajanje u čitanju od dvije godine u odnosu na vršnjake može smatrati disleksijom te se ona dijagnosticira tek u nižim razredima osnovne škole, s druge strane su stručnjaci koji smatraju da se disleksija može dijagnosticirati puno ranije na temelju poznavanja i baratanja morfologijom, primjenom sintakse i razvojem rječnika, dakle već u vrtićkoj dobi.</p><p>Prvi znakovi na koje roditelji moraju obratiti pažnju kako bi se što ranije definirao problem te, u skladu s tim, poduzele potrebne aktivnosti, a najčešće su teškoće u povezivanju slova s glasom (veza grafem-fonem), strukturalne pogreške (tava-vata), zamjena grafički sličnih slova (m-n, b-d…), izvrtanje slogova, dodavanje slova i slogova (trava-tarava), teškoće u praćenju niza slova (riba-rbia), izostavljanje riječi, vraćanje na već pročitani redak itd.</p><h2>Uzroci disleksije</h2><p>Uzroci disleksije još nisu jednoznačno definirani, no dio uzroka konstitucionalno je uvjetovan, čemu se pridodaju i faktori okoline, od intrauterinog razvoja, ranog djetinjstva i okruženja pa do načina podučavanja vještine čitanja.</p><p>Svjetska istraživanja pokazuju da čak 10 posto djece ima blaži ili teži oblik disleksije koja može izazvati probleme u savladavanju i praćenju školskog gradiva, što izaziva frustraciju, nesigurnost, povlačenje u sebe.</p><p>Stoga je iznimno važno što prije uočiti simptome te reagirati na vrijeme jer je veća šansa da se problemi umanje ili uklone ispravnim pristupom.</p><p>Prvi korak su svakako roditelji koji kroz interakciju i zadavanje jednostavnih jezičnih zadataka mogu neobavezno testirati dijete ako posumnjaju na problem, te naravno logoped/defektolog u vrtiću koji profesionalnim metodama može uočiti problem.</p><p>Edukacija vrtićkih odgajatelja i nastavnog kadra pri tome je izuzetno bitna jer se još uvijek, nažalost, događa da oni ne prepoznaju simptome i pripisuju loše rezultate sasvim pogrešnim uzrocima.</p><p>Nadalje, disleksična djeca često postižu nadprosječne rezultate na testovima inteligencije pa taj nesrazmjer sa školskim rezultatima dodatno zbunjuje nastavni kadar koji nije dovoljno educiran o disleksiji kao poremećaju.</p><p>Dodatni problem čini što je i u vrtićima i u školama zaposlen nedovoljan broj logopeda koji su važna karika u dijagnosticiranju. Osim njih, psihološka testiranja pažnje, pamćenja, zapažanja, također su važan segment u postavljanju konačne dijagnoze.</p><p>Kad se ona jednom postavi, a poželjno je da to bude što ranije odnosno u prva tri razreda osnovne škole, važno je odmah pristupiti logopedskoj terapiji odnosno ciljanim vježbama čitanja.</p><h2>Posjeta logopedu</h2><p>U toj dobi, naime, iako su poteškoće na temelju kojih je disleksija dijagnosticirana uočljive, nema toliko drastičnih odstupanja u odnosu na vršnjake pa djetetovo samopouzdanje još nije ozbiljno narušeno.</p><p>Kasnije, kada disleksičnoj djeci sve složeniji tekstovi i potreba kompleksnijeg pisanog izražavanja postaju sve teže savladivi, te su razlike uočljivije pa i njihovo samopouzdanje pada, postaju nesigurni i frustrirani, a škola postaje noćna mora.</p><p>U toj se dobi disleksija očituje u izbjegavanju čitanja i pisanja tj. razini čitanja daleko ispod očekivanja za tu dob, teškoćama u savladavanju stranih jezika, općom sporošću u rješavanju pisanih zadataka i drugi problemi.</p><p>Uz pravovremeno dijagnosticiranje i stručnu pomoć, djetetu se može olakšati savladavanje čitanja i sudjelovanje u nastavnom programu.</p><p>Individualizirana nastava po prilagođenom programu također može biti rješenje kako škola i gradivo ne bi bili izvor stresa i frustracija, te kako bi se ostvarilo i razvijalo i na ostalim poljima.</p><p>Upravo činjenica da su disleksična djeca vrlo bistra i inteligentna, ali uče i procesuiraju informacije na drugačiji način, garancija su da disleksija, ako je na vrijeme uočena i tretirana, ne mora biti prepreka u ostvarivanju uspjeha.</p>

Svjetska istraživanja pokazuju da čak 10 posto djece ima blaži ili teži oblik disleksije

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

<p>Nakon rođenja, beba prolazi kroz brojne promjene, a roditelji se nekada iznenade ili uspaniče.</p><h2>Velika količina</h2><p>Ono što novi roditelji možda ne očekuju jesu dlačice koje ostaju na madracu njihovog novorođenčeta. Tačnije, nekada puna glava kose njihove bebe postaje gotovo ćelava.</p><p>Sreća, gubitak kose kod dojenčadi rijetko je kada zabrinjavajuće stanje. Fetusu počinju rasti dlake tokom prvog tromjesečja.</p><p>No, bilo da se novorođenče rodilo s vrlo malo kose ili dugom i gustom kosom, ono će izgubiti veliku količinu vlasi tokom vremena.</p><p>Gubitak kose jednostavno znači da novorođenče radi ogromno prilagođavanje životu izvan maternice.</p><p>Na glavi odrasle osobe svaki pramen kose prolazi kroz fazu rasta i fazu mirovanja, a kada kosa ne raste može doći do njenog opadanja. Kako god bilo, rijetko se dešava da kod odraslih ljudi kosa opada i onda kada je u stanju mirovanja, a dnevno se izgubi samo oko 50 do 100 vlasi. Međutim, to ne vrijedi za novorođenče.</p><p>- Veliki hormonalni pomaci se događaju u djetetovom tijelu nakon što se rode, što može uzrokovati da sve njihove dlake uđu u fazu mirovanja istovremeno te da sve opadnu u vrlo kratkom vremenu - objasnio je Sejdž Timberlajn (Sage Timberline), pedijatar s Univerziteta u Kaliforniji.</p><h2>Hormonalne promjene</h2><p>I majka i beba prolaze kroz ogromne hormonalne promjene tokom porođaja, što je potrebno za uspješan porod.</p><p>Početak porođaja upozorava bebino tijelo da počne proizvoditi hormone koji su ključni za život izvan maternice.</p><p>Neki hormoni pomažu djetetovim arterijama i venama da se razvijaju, osiguravajući tako da organi dobivaju dovoljno krvi tokom porođaja i nakon što se pupčana vrpca presječe, izjavio je Timberlajn.</p><p>Jedan hormon, nazvan kortizol, pomaže bebinim plućima da odmah udahnu. Također kortizol pomaže bebinom tijelu da proizvede vlastitu energiju i toplinu. Kortizol kod odraslih ima ulogu u velikom broju fizioloških funkcija. Smatra se hormonom stresa, a u vrijeme stresa kortizol pomaže usmjeriti energiju prema vitalnim funkcijama i udaljiti se od manje važnih zadataka.</p><p>- Porođaj uzrokuje pozitivan šok na bebu. Taj šok pokreće proizvodnju kortizola, koji energiju usmjerava prema razvojnim promjenama koje su ključne za opstanak, a u isto vrijeme ih udaljava od nebitnih funkcija kao što je, između ostalog, rast kose - kazao je Timberlajn.</p><p>Poslije rođenja, sva bebina kosa ostaje u fazi mirovanja. Kosa obično počinje intenzivno opadati u dobi od 8 do 12 sedmica, a počinje ponovo rasti oko 3 do 7 mjeseci života djeteta.</p><p>Sve u svemu, tek oko druge godine života se pojavljuje gusta kosa. Specifično vrijeme i obrazac gubitka i rasta kose ovisi o brojnim faktorima, uključujući spol, etničku pripadnost, genetiku, uvjete rođenja (prerano, rano ili kasno rođenje te vaginalni ili carski porođaj) te prehranu djeteta.</p>

Ovo je rijetko kada zabrinjavajuće stanje

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

<p>Pitanje koje zanima sve roditelje, ali na njena ne postoji jedan odgovor. Kao i kada je riječ o progovaranju, propuzavanju, prohodavanju, i ovo se razlikuje od djeteta do djeteta.</p><h2>Kada će beba reagovati na svoje ime </h2><p>Stručnjaci kažu da se najčešće može prepoznati neka vrsta reakcije kod bebe na svoje ime između osmog i desetog mjeseca života. Ipak, kao i kod ostalih prekretnica, ne postoji tačno određeno vrijeme kada će dijete da prepozna svoje ime, ali se očekuje otprilike do 15. mjeseca da počne da reaguje kada mu se obratite imenom.</p><h2>Kako dijete počinje da prepoznaje ime</h2><p>I ovdje treba imati na umu da su sva djeca različita, ali evo po čemu se najčešće može primjetiti da dijete reaguje na svoje ime:</p><p>- Kada čuje svoje ime, okreće se da vidi odakle dolazi zvuk</p><p>- Na trenutak zastane u onome što trenutno radi jer je čulo svoje ime</p><p>- Nasmješi se ili glasom reaguje kada ga čuje</p><h2>Kako da naučite dijete kako se zove</h2><p>Odgovor je ovde prilično očigledan – stručnjaci kažu da će dijete najlakše naučiti da prepoznaje svoje ime, ako mu ga ponavljate od najranijeg uzrasta. Znate kako kažu, ponavljanje je majka znanja, tako da što više ponavljate ime, veće su šanse da ga mališan zapamti. S tim u vezi, bolje je da mu se obraćate imenom, nego nekim nadimkom, upravo iz ovog razloga.</p><h2>Šta kada dijete ne prepoznaje svoje ime</h2><p>Roditelji se često zabrinu ako mališan ne prepoznaje svoje ime, naročito ako je u pitanju prvo dijete, pa nisu baš sigurni do kada se to toleriše. Činjenica je da svako dijete ima neki svoj tempo razvoja, ali ako dijete baš nikako ne reaguje na ime poslije 12. mjeseca života, a često mu se obraćate na taj način, posavjetujte se sa pedijatrom.</p><p>Ukoliko dijete, pored svega što radite, ne počinje da reaguje na svoje ime, to bi mogao biti rani znak autizma, i zato je važno da popričate sa pedijatrom, jer je reagovanje na vrijeme od velike važnosti.</p>

Znate kako kažu, ponavljanje je majka znanja

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

<p>Svako ko je pročitao "Malog Princa" zna da je pisan jezikom srca pa ga je jedinom tim jezikom moguće i čitati. Vjerujem da isto vrijedi za svu našu djecu. Ipak, ona visokoosjetljiva razumiju taj jezik više od ostalih i koriste se isključivo njime. Za njih je logično ono što je logično srcu, piše Atma.hr. Za njih je razumno ono što duša odobri.</p><h2>Koračaju oprezno</h2><p>Dječiji je svijet po naravi šaren, bučan, brz i prepun sadržaja. Barem ga mi odrasli tako volimo zamišljati. No ova djeca kroz šumu stimulansa koračaju oprezno i promišljeno, noseći u sebi istančani filter kroz koji promatraju svijet. Svako peto dijete rađa se s finije ugođenim živčanim sistemom, a evo kako ih prepoznati:</p><p>- Oni se ne guraju kada se nešto dijeli. </p><p>- Pomno razmisle prije svake odluke. </p><p>- Zaziru od velikih skupina djece, oklijevaju prilikom novih upoznavanja.</p><p>- Ne vole iznenađenja.</p><p>- Često su na rubu suza.</p><p>- Žuljaju ih etikete na odjeći.</p><p>- Izbirljivi su o pitanju hrane.</p><p>- Reagiraju vrlo emotivno.</p><p>- Izbjegavaju konflikte.</p><p>- Vole biti sami.</p><p>- Ponašaju se pristojno, ali istovremeno buntovno slijede svoju prirodu pa iskaču iz poželjnih društvenih normi ponašanja.</p><p>Kada su im neke od osnovnih potreba ugrožene ili su pak izloženi pretjeranoj količini podražaja, ispoljavaju zbunjujuću lepezu ponašanja. Zbog toga ih se na žalost nerijetko vidi kao razmažene, zahtjevne, plačljive, stidljive, tvrdoglave, plašljive, ljute, naporne ili teške. Tako od najranije dobi bivaju oblijepljeni etiketama koje su daleko od prave istine, a te se etikete bolno, duboko i trajno utiskuju u njihovo emotivno biće.</p><h2>Je li moje dijete hipersenzibilno?</h2><p>U svojoj knjizi „Visoko osjetljivo dijete“ Elaine Aron navodi listu od nekoliko osobina koje služe kao pokazatelj visoke osjetljivosti. Važno je napomenuti da će djeca koja nisu HSC možda imati neke ili većinu navedenih značajki, no samo dijete koje ima svih pet može se smatrati hipersenzibilnim.</p><p>1. Snažne emocionalne reakcije - intenzivno ispoljava osjećaje radosti, tuge, bijesa, lako se rasplače, lako biva povrijeđen;</p><h2>Duboko procesuiranje iskustava</h2><p>Razmišlja o stvarima, “premotava” misli po glavi, nastavnici ga obično opisuju riječima tih, povučen, plašljiv ili sramežljiv;</p><h2>Visoka empatičnost</h2><p>Pokazuje veliku brigu za druge, rado pomaže; </p><h2>Sklonost prenadraženosti&nbsp;</h2><p>Često treba odmor ili vrijeme za “smirivanje”, povlačenje u osamu, jako je savjestan, nastoji ugoditi, važno mu je da stvari radi ispravno, djeluje zrelo i mudro za svoju dob, postavlja promišljena pitanja</p><h2>Osjetljivost na suptilne podražaje&nbsp;</h2><p>Osjetljiv na grube tkanine, etikete na odjeći i sl. Žali se da mu je prevruće, prevjetrovito, prepješčano i sl. dok drugu djecu ništa od toga ne smeta, primjećuje zvukove i mirise koje ostali jedva primjećuju,  žali se na buku, izbjegava glasna i haotična okruženja, osjetljiviji je na bol od ostale djece, izbirljiv je po pitanju hrane; može izbjegavati hranu određene teksture, zamjećuje detalje u okolini poput sitnih promjena u prostoriji ili na nečijoj odjeći, neobično je svjestan tuđih raspoloženja, gesta, načina izražavanja, i ima snažnu intuiciju.</p><p>Važno je stoga obratiti pažnju na detalje, uzeti visoku osjetljivost kao jedno od mogućih objašnjenja za širok spektar ponašanja i na kraju, pažljivo razlučiti o čemu se uistinu radi.</p>

Za njih je razumno ono što duša odobri

Djeca sve više izložena infektivnim bolestima

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

<p>Djeca koja su imala strogu majku koja je ujedno i perfekcionistica te je od njih uvijek zahtijevala samo najbolje&nbsp;kao odrasli češće imaju problema s alkoholom. Alkoholu takvi pojedinci pribjegavaju kako bi se nosili s depresijom uzrokovanom time što nisu savršeni, otkrilo je novo istraživanje.&nbsp;<br></p><h2>Objasniti razloge</h2><p>Između ostalog, istraživači s Državnog univerziteta&nbsp;Arizona otkrili su i da će studentice, koje su odgajale autoritarne majke, ali ne i očevi, postati perfekcionistice. To&nbsp;ne samo da pridonosi depresivnim stanjima, već potiče i samoliječenje, između ostalog i pijenjem alkohola.&nbsp;</p><p>U studiji je učestvovalo 419 studenata koji su prosječno imali oko 20 godina. </p><p>Studentima su postavljana pitanja o roditeljima, a morali su ocijeniti visinu svog vlastitog perfekcionizma, objasniti razloge konzumiranja alkohola i koliko su popili u različitim prilikama, ali odgovoriti primjećuju li kod sebe simptome depresije.&nbsp;</p><h2>Visoki standardi</h2><p>Istraživači su otkrili da odstupanje od perfekcionizma kod nekih studenata rađa uvjerenje da&nbsp;ne ispunjavaju visoke&nbsp;standarde&nbsp;koje imaju, koje su sami stvorili ili su im nametnuli roditelji, pogotovo majka. </p><p>Međutim, ako je otac bio autoritaran odnosno strog, to nije utjecalo na depresivne simptome kod studenata ili pretjeranu upotrebu alkohola. Strog odgoj smatra se provođenjem strogih pravila koja ako se ne poštuju, kažnjavaju se posramljivanjem i ostalim oblicima kazni te nedostatkom topline.</p><h2>Štetno za zdravlje</h2><p>Perfekcionizam je jako&nbsp;podcijenjena konstrukcija koja itekako utječe na zdravlje, napominju istraživači.&nbsp;Uzrokuje ne samo socijalno isključivanje, već i opsesivno kompulzivan&nbsp;poremećaj, poremećaje u prehrani, stres, a može dovesti i do samoubistva. Potreba da budete savršeni u očima drugih doslovno može biti štetna za vaše zdravlje.</p>

To potiče samoliječenje, između ostalog i pijenjem alkohola

Strogoća djecu vodi u depresiju:  Evo i kako

<p>Svi želimo najbolje za svoju djecu, ali ponekad se malo izgubimo u toj želji pa pomiješamo vlastite želje s dječjim. Naš zadatak roditelja i odgajatelja je da naučimo djecu da uče. Moramo ih naučiti da traže potrebne informacije i odvajaju istinu od laži. Moramo ih naučiti da savladaju prepreke s najmanjim gubitkom – i fizičkim i moralnim.</p><p>Kako naučiti djecu da budu nezavisna:</p><p>- Podučavajte ih, ali ne radite stvari umjesto njih;</p><p>- Ne maženje, već ljubav;</p><p>- Ne miješajte moguće i nemoguće ….</p><p>- Ponekad je lakše napraviti nešto umjesto djece, ali morate shvatiti nešto: što im više dajemo, oni manje mogu i žele.</p><p>Djeca su prije svega ljudi i morate se prema njima tako i odnositi. Oni su svjesni, razumni i vi morate shvatiti da će vas oni razumjeti ako im nešto objasnite, ne morate im sve pokazivati.</p><p>Djeci treba davati samo ono što istinski žele, ništa više, ništa manje od toga. Ako se pretjeruje u davanju, to znači da će oni u nekom periodu života prestati željeti.</p><p><br></p>

Oni su svjesni, razumni i vi morate shvatiti da će vas oni razumjeti ako im nešto objasnite

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

<p>U četvrtom mjesecu života bebe dešavaju se malo veće promjene. Preporučljivo je zbog ubrzanog rasta da joj se omogući prostor na podu i što kraći boravak u nosiljkama koje je ograničavaju</p><p>Tokom četvrtog mjeseca dojenče dobiva sedmično 120 do 150 grama i naraste oko dva centimetra mjesečno.&nbsp;</p><h2>Mentalni razvoj</h2><p>Bebe sve duže spavaju noću većinom s jednim buđenjem, dok je danju san kraći. Javlja se i tzv. regresija spavanja, a to znači teže uspavljivanje i češće buđenje.</p><p>Smiju se glasno da ih možemo čuti iz daljine, kada čuju majčin glas traže je pogledom, u dijalogu s njom odgovaraju gukanjem.</p><p>Protestiraju kada ih iz naručja stavljamo u krevet pa preporučamo da ih stavljate pospane, ali budne, kao bi razvili sposobnost samoregulacije.</p><h2>Motorički razvoj</h2><p>Dijete postaje stabilno, potpuno kontrolira glavicu, u položaju na leđima podiže glavicu i gura se prema naprijed te počinju prve rotacije do boka.</p><p>Hvata igračku u srednjoj liniji i stavlja je u usta, na taj način istražuje okolinu što nazivamo oralno istraživanje. Hvata i svoja koljena, a u potrbušnom položaju leži s ispruženim nogama.</p><p>U potrbušnom položaju u stanju je prenijeti ravnotežu na jedan lakat ruke kako bi drugom mogao dohvatiti igračku, a u tom položaju izvodi i pokrete plivanja.</p><h2>Prehrana djeteta</h2><p>Zbog sve intenzivnije tjelesne aktivnosti, fizičkog i psiho-motornog napretka povećavaju se djetetove energetske potrebe.</p><p>Majčino mlijeko i/ili adaptirano mlijeko su i dalje osnovna hrana dojenčeta i u prvih šest mjeseci u potpunosti zadovoljavaju nutritivne potrebe djeteta, a prema preporuci Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) početak nadohrane ili komplementarne prehrane dojenčadi trebao bi biti najranije nakon 17. sedmice života, a ne kasnije od 26. sedmice života.</p><p>Nije bitno kreće li se u nadohranu povrćem, žitaricama ili voćem, bitno je da se:</p><p>1. ne uvodi prije četvrtog mjeseca</p><p>2. uvodi postupno jedna po jedna namirnica (ovisi o prehrambenim navikama porodice)</p><p>3. zbog djetetove prirodne sklonosti prema slatkom i slanom preferira se prvo nuditi povrće koje je gorko kako bi se prevenirala pretilost i hipertenzija</p><p>4. odgoda uvođenja namirnica većeg alergogenog potencijala (mlijeko, riba, jaje, orašasto voće) nije smanjila pojavu alergijskih bolesti</p><h2>Igre s bebom</h2><p>Upoznajte je s raznim mirisima stavljajući ih bebi pod nos (limun, cimet, vanilija...) i prateći njene grimase i reakcije.</p><p>Pravite mjehuriće od baby šampona i puštajte da ih beba promatra i hvata rukama.</p><p>Nabavite prve slikovnice (šuškave, s različitim teksturama pustite da ih dodiruje i čita</p><h2>Regresija spavanja</h2><p>Pokušajte uvesti rutinu kod odlaska na spavanje, kupanje ili masaža, priča, isto vrijeme odlaska na spavanje, ista muzika. Budite nježni i dosljedni, pomognite bebi tješilicom ili nekim prelaznim objektom (to može biti vaša spavačica).</p><p></p>

Dijete postaje stabilno, potpuno kontrolira glavicu

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

<p>Treći mjesec donosi malo olakšanje roditeljima jer se već uspostavlja ritam spavanja i hranjenja, pa se i roditelji mogu odmoriti i uživati sa bebom. Međutim, jedna važna stvar se dešava, a to su skokovi u razvoju.</p><h2>Fizički razvoj</h2><p>Periodi u životu vašeg dojenčeta kada ono motorički i fizički naglo napreduje nazivamo skokovi u razvoju. Prepoznajemo ih kao promjenu do sada već uspostavljenog ritma spavanja, hranjenja i ponašanja. Beba s tri mjeseca vrlo često prolazi to razdoblje.</p><p>Kako je dio razvoja i pojačano slinjenje i stavljanje ručica u usta često se pogrešno povezuje s nicanjem prvih zuba.</p><p>Krajem trećeg mjeseca dijete naraste u odnosu na rodnu dužinu oko 9-12 cm, a težinom oko dva kilograma. Dinamiku rasta svog djeteta i usporedbu s vršnjacima možete pratiti upisujući antropometrijske podatke (težinu i visinu) u percentilne krivulje.</p><h2>Mentalni razvoj</h2><p>Osim fizičkog skoka u razvoju događa se i skok u mentalnom razvoju.</p><p>Beba gleda svoje ruke, zvečku koju drži, miče prstima, dodiruje igračkame koje joj vise iznad krevetića. Majci se smiješi drugačije nego ostalima.</p><p>Prati pogledom osobu koja se kreće u prostoru oko nje. Na iznenadni zvuk trgne se i zaplače, a ako je plakala nakratko se smiri.</p><p>Kada je budno glasa se suglasnicima .R..R..R.. GR..GR..GR... ili slično.</p><h2>Motorički razvoj</h2><p>Kada leži na trbuhu podiže glavu, ramena i oslanja se na podlaktice gledajući uokolo. Držimo li dijete uspravno viseći, noge nisu tako jako skupljene, a refleks odupiranja o podlogu se gasi.</p><p>Ako mu stavimo igračku u ruke ne ispada mu već je povremeno pomiče rukom.</p><h2>Ishrana djeteta</h2><p>U dobi od tri mjeseca dojenče mora imati šest do osam obroka, najčešće uz jedno do dva noćna buđenja i hranjenja.</p><p>Savjeti da se ranim uvođenjem nadohrane, hrane na kašičicu tj. sve druge hrane osim mlijeka produžuje noćno spavanje nisu se u istraživanjima pokazali tačnim.</p><p>Majčino mlijeko i/ili dojenačko mlijeko su jedina hrana koju dijete treba u ovoj dobi, a važno je naglasiti da se ne zaboravi suplementacija D vitamina. Kombinacija D i K vitamina koju dojenčad dobiva kroz prvih 12 sedmica života sada se nastavlja samo D vitaminom u obliku kapljica i provodi se svakodnevno do prvog rođendana.</p><h2>Igre s bebom</h2><p>Boravak s djetetom u šetnji biti će od obostrane koristi: svjetlo, zvukovi, buka, vjetar sve su stimulanti senzorike vašem djetetu, a kretanje i pomak od rutine djelovat će opuštajući i na majku.</p><p>Tromjesečna beba počinje se igrati s vlastitim rukama, dok je na leđima stavljajte joj tanku pelenu preko lica i skidajte je igrajući se poznate igrice skrivača.</p><p>U istom položaju uhvatite bebi obe potkoljenice i podlaktice te kroz položaj na bok dovedite dijete u sjedeći položaj / mali buda / i tako vježbajte kontrolu glavice.</p><h2>Problem opstipacije u ovoj dobi</h2><p>Kod dojene djece često se u ovoj dobi dogodi da stolica izostane u početku dva do tri dana , a potom i pet, šest dana i duže.&nbsp;</p><p>Ne radi se o pravom zatvoru stolice jer i nakon nekoliko dana evakuirana stolica je mekana, tekuća, a ne tvrda, suha i u kuglicama. Nije potrebno posezati za lijekovima i čajevima jer dijete se normalno ponaša, dovoljno je malo izmasirati trbuh u smjeru kazaljke na satu, igrati se nožicama kao da vozi bicikl i izbjegavati provokacije stolice toplomjerom.</p>

Krajem trećeg mjeseca dijete naraste u odnosu na rodnu dužinu oko 9-12 cm, a težinom oko dva kilograma

Beba u dobi od tri mjeseca: Pojačano slinjenje i skokovi u razvoju

<p>Savjeti  američkog pisca duhovne književnosti Nealea Donalda Walscha&nbsp; će pomoći svakom roditelju.&nbsp;</p><p>Učite svoju djecu da je neuspjeh izmišljotina, da je svaki pokušaj uspjeh, i da svaki napor donosi pobjedu, da je prvi podjednako dostojan poštovanja kao i posljednji. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><h2>Ima dovoljno za sve</h2><p>Učite svoju djecu da su duboko povezana sa sveukupnim životom, da su jedno sa svim ljudima, i da nikada nisu odvojeni od Boga. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da žive u svijetu veličanstvenog obilja, da ima dovoljno za sve, i da se najviše prima u dijeljenju, a ne u gomilanju. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da ne postoji ništa što bi morala učiniti ili biti da bi bila dostojna uzvišenog i ispunjenog života, da se ni sa kim ni zbog čega ne trebaju nadmetati, i da Božji blagoslovi pripadaju svima. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da im se nikada neće suditi, da se ne moraju brinuti hoće li uvijek sve napraviti kako treba, i da ništa ne trebaju mijenjati, niti trebaju „postati bolji“ da bi u očima Božjima bila savršena i prekrasna. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da u ljubavi nema nikakvih uvjeta, da ne trebaju brinuti da će ikada izgubiti vašu ljubav, ili Božju, i da je njihova vlastita ljubav, bezuvjetno pružena, najveći dar kojeg mogu pokloniti svijetu. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da biti svoj ne znači biti bolji, da ako smatraju da su nekome nadmoćni, tada tu osobu ne sagledavaju onakvom kakva ona uistinu jest, i da se u priznanju „moj način nije bolji, nego je samo drukčiji“ krije duboka iscjeliteljska snaga. Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti.</p><p>Učite svoju djecu da nema ničega što ona ne bi mogla naučiti, da se privid neznanja može izbrisati s lica zemlje, i da će sve što im je uistinu potrebno dobiti sami od sebe, kad ih se podsjeti ko oni uistinu jesu. </p><h2>Ne riječima, nego postupcima</h2><p>Tome ih učite i velike ćete ih stvari naučiti. Tome ih učite, ali ne riječima, nego postupcima; ne raspravama, nego pokazivanjem. Jer vaša će se djeca ugledati u ono što vi činite i postat će onakvi kakvi ste i vi.</p><p>U srži ljudskoga iskustva postoje samo dvije energije: ljubav i strah. Ljubav podaruje slobodu, strah je oduzima. Ljubav se otvara, strah se zatvara. Ljubav pozdravlja slobodno izražavanje, strah ga kažnjava. Tim mjerilom možete znati voli li vas neko, ili vas se plaši. Ne slušajte što govori. Posmatrajte šta radi.</p>

U srži ljudskoga iskustva postoje samo dvije energije: ljubav i strah

Učite svoju djecu ovome i velike ćete ih stvari naučiti

<p>Nakon prvog mjeseca u kojem se još pokušavate snaći sa svojim novorođenčetom, dolazi nagrada za brigu i trud. Po prvi put ćete uočiti smiješak, duže spavanje, učite prepoznavati signale, ali i intezivne kolike, epizode plakanja i potreba za tješenjem.</p><h2>Fizički razvoj</h2><p>Dojenče prosječno dobiva oko 170 grama sedmično ili oko 700 g mjesečno, opseg glavica naraste za jedan centimetar, a dužina za četiri centimetra pa su dvomjesečnjaci prosječno teški oko pet do pet i po kilograma, a dugački oko 57 do 58 cm.</p><p>Na koži obrva, vlasišta, iza uški vidljive su promjene koje nazivamo tjemenica ili infantilni seboroični dermatitis. Nastaje kao odgovor kože na hormone majke, bezazlena je i prolazna pojava i nije posljedica loše higijene. Njega bademovim uljem i skidanje češljićem za tjemenicu najčešće su dostatni za tretman.</p><h2>Mentalni razvoj</h2><p>Beba se smiješi ljudima oko sebe kada je gledaju ili joj se obraćaju. Počinje se samostalno glasati, raspoznaju se samoglasnici iii.. ili eee...</p><p>Pogledom fiksira oči roditelja i prati po vertikali u smjeru gore dole na udaljenosti od 30 centimetara. Majčin glas ili uzimanje u naručje smiruje dijete i prekida epizode plača.</p><h2>Motorički razvoj</h2><p>Kada ga stavimo na trbuh dijete može podignuti glavu i ramena, a u opuštenom stanju šaka je sve manje stisnuta.</p><p>U položaju na leđima zauzima položaj asimetrije (kao mačevaoc), a kod povlačenja za ruke kontrolira glavicu od sredine fokusa.</p><p>U vertikalnom položaju, kada ga držimo ispod pazuha, povlači noge u koljenima, a u dodiru s podlogom nakratko se odupre o nju.</p><h2>Prehrana bebe</h2><p>Majka sve bolje prepoznaje potrebe svog djeteta, a to joj pomaže da sve više poveća razmak između dva obroka, danju na dva do dva i po sata, a noću se može uhvatiti san po 3 do 5 sati.</p><p>Neka dojenčad, posebno ona krupnija, često zadržavaju novorođenački ritam dojenja na svakih sat i po do dva, ali to ne znači da je mlijeka nedostatno. Svako promišljanje o eventualnom uvođenju dohrane dojenačkim mlijekom traži provjeru prirasta težine i konsultaciju s patronažnom sestrom ili pedijatrom.</p><p>S vremenom se dužina podoja sve više skraćuje, ali se s dva mjeseca još uvijek preporuča ponuditi djetetu obje dojke s frekvencijom podoja od osam do dvanaest podoja u 24 sata.</p><h2>Igre s bebom</h2><p>Preporučuje se provoditi vježbe baby fitness dva puta na dan po dvadesetak minuta. Kroz vježbe stimuliramo razvoj nervnog sistema djeteta i doprinosimo psiho-motornom i emocionalnom razvoju.</p><p>U budnom stanju dijete traži komunikaciju s roditeljem lice u lice, razvija se rani dijalog. Kada mu gledate u oči, pričate ili pjevate ono se osjeća sigurno i sretno. Radite pauzu u dijalogu, čekajte da vam uzvrati gukanjem, ali i govorom tijela.</p><p>Vježbajte motoriku počevši kratkom masažom cijelog tijela, vježbom kukova i stopala. Otvarajte mu šaku i dodirujte dlan, iz leđnog položaja rotirajte ga na bok naizmjenično na jednu ili drugu stranu.</p><p>U potrbušnom položaju stavite podlaktice pod prsa, jednu nogu skvrčite pod prsa, a drugu samo skvrčite do pola kao da radite pokrete puzanja.</p><h2>Dojenačke kolike</h2><p>Radi se o epizodama bolnog plača i iritabilnosti koje se javljaju češće od tri puta sedmično i traju do tri sata dnevno, praćene su blijedilom ili crvenilom lica, bolnim grimasama, napetim trbuhom i ne prekidaju se stavljanjem dojenčeta na prsa. Intenzitet im kulminira oko šeste sedmice života , pri tom se dijete lijepo razvija i dobro napreduje na težini.</p><p>Pravilna tehnika dojenja, podrigivanja, stavljanje na prsa kada dojenče još nije previše uznemireno od gladi, dojenje u ležećem položaju, prevenirati će intenzitet kolika.</p><p>Kontakt majčine (očeve) kože s djetetovom, smirena atmosfera, ritmično njihanje, bijeli šum, povijanje bebe, majčina informiranost o prirodi kolika, pristup problemu kao prolaznoj fazi u životu njihovog djeteta, a ne kao bolesti smanjit će stres i olakšati prevladavanje ove faze.</p>

U budnom stanju dijete traži komunikaciju s roditeljem lice u lice, razvija se rani dijalog

Bebin drugi mjesec: Budite spremni na prvi osmijeh, ali i mučni plač zbog kolika

<p>Tikovi su brzi, ponavljajući pokreti dijelova tijela koje dijete ne može kontrolirati. Javljaju se iznenada i nesvjesno, a dijete ih ne može spriječiti. Postoje različite vrste tikova, kao što su motorni i vokalni tikovi. Motorni se uglavnom pojavljuju na vratu, licu, leđima ili nogama, dok se vokalni tikovi kod djece odnose na pojavu nekontroliranih zvukova.<br></p><h2>Negativne emocije</h2><p>Ovu pojavu možemo razlikovati po težini, odnosno dijele se na jednostavne i složene. Naprimjer, jednostavan tik je treptanje očima, a složeni izvijanje određenih dijelova tijela. Najsloženiji oblik tikova je Touretteov sindrom kod djece, koji obuhvaća različite motoričke i vokalne te jednostavne i složene tikove.</p><p>Tikovi kod djece se obično krenu javljati između 3. i 7. godine života, a ponekad se mogu pojaviti i tikovi kod beba, stoga vrijeme pojavljivanja nije strogo određeno. Nadalje, mogu se pojaviti tikovi u pubertetu, a to se posebno veže uz naglu promjenu ili stresnu situaciju. Ista stvar se javlja kad su u pitanju i tikovi kod odraslih.</p><p>Specifični uzroci tikova još uvijek nisu tačno određeni i ne postoji određeni gen, iako se ponekad pretpostavlja da postoji genetska sklonost. Često se povezuju s doživljavanjem negativnih emocija. Dijete se ne zna nositi sa stresnim situacijama i problemima kao što znaju odrasli. </p><h2>Prolazni i hronični </h2><p>Ono ne može reći što ga boli i muči, nego stvara odbrambene mehanizme kako bi se suočilo s različitim problemima koje doživljava. Zbog toga se javlja i odbrambeni mehanizam psihe kroz koji se dijete pokušava osloboditi nakupljenog stresa i napetosti.</p><p>Tikovi češće nastaju kod dječaka nego kod djevojčica i ne mogu se spriječiti, a mogu biti prolazni i hronični. Ako su u pitanju prolazni tikovi, vrlo vjerovatno će nestati nakon otprilike godinu i više se neće pojavljivati. Međutim, ako su u pitanju hronični tikovi, pojavljivat će se svaki dan duže od godinu.</p><h2>Vježbe relaksacije</h2><p>Iako nema konkretnog lijeka protiv tikova, uvijek postoji neka metoda za alternativno liječenje tikova. Tako se predlaže da roditelji vježbaju s djecom vježbe razgibavanja i istezanja uz metafore. Korisne su meditativne vježbe ili vježbe opuštanja, koje možete provoditi razgovarajući o različitim metaforama koje kasnije možete pokušati nacrtati.&nbsp;</p><p>S obzirom na to da su tikovi često posljedica napetosti i nakupljenog stresa koji pokušava izaći iz organizma, uzmite u obzir i tehnike progresivne mišićne relaksacije i vježbe disanja.</p><p>Da bi se postavila dijagnoza, potreban je samo pregled djeteta.&nbsp;</p>

 Roditelji često znaju pogrešno reagirati kada su u pitanju tikovi

Česta pojava kod dječaka: Evo šta uzrokuje tikove kod djece 

<p>Težnja za savršenstvom može se činiti kao pozitivna osobina, i među djecom i odraslima. Ali, zbog perfekcionizma, djeca neće postati uspješne odrasle osobe. Djeca koja su perfekcionisti obično su iznimno samokritična i vjerovatno pate od anksioznosti zbog mogućnosti da naprave bilo kakvu grešku.<br></p><h2>Visoki standardi</h2><p>Profesorica psihologije Alison Butler rekla je da takva djeca postavljaju pretjerano visoke standarde ili osjećaju pritisak da moraju biti savršena. Njezin savjet za roditelje je da pomognu svojoj djeci preoblikovati način na koji razmišljaju o greškama. Trebali bi ih naučiti da na greške gledaju kao na prilike za učenje.</p><p>Na svojim predavanjima, Butler podučava design thinking, metodologiju za rješavanje problema ili smišljanje ideja. Uključuje istraživanje problema, razmišljanje o rješenjima i traženje kritičkih povratnih informacija za jačanje tih rješenja prije njihove primjene.</p><h2>Normalno je griješiti</h2><p>Ovo je metodologija koja je u potpunosti suprotna načinu na koji bi perfekcionisti željeli raditi. Oni bi htjeli sve srediti prije nego što pozovu bilo koga da dođe vidjeti njihovo rješenje, te se iz tog razloga smatra posebno efikasnom.&nbsp;</p><p>Navodi da roditelji mogu upotrijebiti ovaj koncept kako bi pomogli svojoj djeci da budu manje zabrinuta zbog mogućih grešaka. Također predlaže da otvoreno razgovaramo s djecom o greškama koje smo napravili kako bi ih naučili da je sasvim normalno griješiti.</p>

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

Strogoća djecu vodi u depresiju: Evo i kako

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

Beba u dobi od tri mjeseca: Pojačano slinjenje i skokovi u razvoju

Učite svoju djecu ovome i velike ćete ih stvari naučiti

Bebin drugi mjesec: Budite spremni na prvi osmijeh, ali i mučni plač zbog kolika

Česta pojava kod dječaka: Evo šta uzrokuje tikove kod djece

Perfekcionizam opterećuje djecu: Evo kako to utječe na njih

Rast & razvoj

Hodalica prisiljava dijete da hoda prije nego što je spremno: Evo i kako

Tikovi kod djece često su uzrokovani stresom: Evo kako spriječiti

Separacijska anksioznost kod djece je česta: Ovako ćete im pomoći

Pravilno reagirati ključno je za zdravlje djeteta: Ovo su razlozi zašto bebe plaču

Disleksija kod djece: Poteškoća koja se često pripisuje ljenosti

Opadanje kose kod beba: Zašto se dešava

Pitanje koje muči mnoge roditelje: Evo kada dijete treba da reagira na svoje ime

Visokoosjetljiva djeca: Evo po čemu su posebna i kako ih prepoznati

Strogoća djecu vodi u depresiju: Evo i kako

Kako naučiti djecu da budu nezavisna

Četvrti mjesec bebe: Pripremite se, stiže regresija spavanja

Beba u dobi od tri mjeseca: Pojačano slinjenje i skokovi u razvoju

Učite svoju djecu ovome i velike ćete ih stvari naučiti

Bebin drugi mjesec: Budite spremni na prvi osmijeh, ali i mučni plač zbog kolika

Česta pojava kod dječaka: Evo šta uzrokuje tikove kod djece

Perfekcionizam opterećuje djecu: Evo kako to utječe na njih