<p>Ruski psiholog s praksom dugom 30 godina, Mihail Labkovski poslao je jedan apel svim roditeljima: “Tući dijete znači slomiti njegovu vjeru u život!”</p><h2>Izvor stresa</h2><p>- Kada smo u stanju stresa, na primjer, prijetnja nam “visi iznad glave”, rugaju nam se ili nam nanose fizičku bol – grupa takozvanih glukokortikoidnih hormona se oslobađa u krvi. Ovu su “hormoni stresa” koji su odgovorni za reakciju na napad “udari ili bježi”.</p><p>Ovaj proces je prilično složen i dugotrajno utječe na tijelo. Zbog toga se kod djece u prisutnosti roditelja ovi hormoni ne oslobađaju u krvi. Tako priroda štiti djetetovo tijelo u razvoju od dodatnog opterećenja.</p><p>Ako roditelj sam postane izvor stresa, tada dijete neće to nasilje percipirati kao opasnost. Odnosno, nema stresa, njemu je to “normalno”, sve je u redu, tako mora biti jer dolazi od roditelja.</p><p>Šta mislite, u kakvu će osobu izrasti vaše dijete koje od malih nogu vjeruje da su nasilje i agresija normalno stanje? A, šta će se dogoditi ako dijete dođe u dodir sa stvarnom prijetnjom od odrasle osobe? Odgovorit ću vam s psihološkog, a ne fiziološkog stajališta.</p><h2>Dva scenarija</h2><p>Postoje dva scenarija: dijete će postati agresor ili žrtva. Tući dijete znači slomiti njegovu vjeru u život. Molim vas da pronađete snagu u sebi i shvatite koliko nije u redu tući djecu! Moguće je da ste i sami bili pretučeni u djetinjstvu i sigurno se i dan danas sjećate tih batina kao najbolnije stvari u djetinjstvu.</p><p>Prijatelji, ovo je vrlo ozbiljna i vrlo važna tema. Iskreno se nadam da ćete shvatiti o čemu vam pričam – poručio je psiholog.</p>

Iskreno se nadam da ćete shvatiti o čemu vam pričam, poručio je psiholog

Ovo su razlozi zašto ne treba dijete tući

<p>Ništa se ne može porediti sa osjećajem topline i zaštite koje dijete osjeća kada je zagrljeno! Čvrst zagrljaj može promijeniti svačije raspoloženje jer se osjećate voljeno, sigurno i jedinstveno.</p><p>Nauka kaže da baš taj zagrljaj djecu čini pametnijom. Od najljepšeg zagrljaja mozak djeteta se bolje razvija. Prema istraživačima, djeca koja se češće grle su pametnija.</p><h2>Bebe i razvoj njihovog mozga kroz dodir</h2><p>Učenje uključuje čitanje, računanje i mnoge druge procese. Počeli smo kao bebe da učimo i istražujemo dodirujući sve. Od pet čula, dodir se prvo razvija. Uz pomoć njega, novorođenče se prvo vodi u ovom novom, njemu nepoznatom svijetu. U članku u Stanford's Medicine, dr. Suzan Krou, akušer i direktor Dječije bolnice Lusil Pakard, opisuje devet instinktivnih faza razvoja odmah nakon rođenja bebe. Čim je to fizički moguće, treba primijeniti kontakt koža na kožu mame i bebe i usmjeravati bebu da doji.</p><p>Samo držanje u naručju novorođenčeta prvih sat može pomoći u normalizaciji tjelesne temperature, otkucajima srca i disanja. Također, mnoge bebe prestaju da plaču čim se nađu na mami. Istovremeno, majka oslobađa više hormona opuštanja. Ako i tata drži bebu među njima će se stvoriti duboka veza.</p><h2>Prednosti masaže za bebe</h2><p>Masaže za bebe mogu se primijeniti da ojačaju ove veze bebe i roditelja. Isti članak u Stanford's Medicine navodi širok spektar prednosti. Prema Maurin Mekafri, instruktoru pedijatrijske masaže u dječijoj bolnici Pakard, ove prednosti su:</p><p>- Mnogo bolji san</p><p>- Dijete je svjesnije da je voljeno i prihvaćeno</p><p>- Poboljšanje varenja</p><p>- Ubrzava se povećanje tkelesne težine</p><p>- Majka i dijete su opušteniji</p><p>- Poboljšava se neurološka funkcija kod beba</p><p>Druga studija, provedena na Univerzitetu u Vašingtonu, imala je za cilj da locira oblast mozga gdje beba registruje i „osjeća“ i „vidi“ dodir. Ova studija dokazuje da bebe mogu razlikovati stvarni fizički dodir. Studija je pokazala da do sedam mjeseci beba ne može da razumije koncept „ja“, i da je njeno tijelo odvojeno od druge osobe, pa je zato zagrljaj s mamom toliko važan za njen razvoj.</p>

Samo držanje u naručju novorođenčeta prvih sat može pomoći u normalizaciji tjelesne temperature, otkucajima srca i disanja

Bebe koje se grle su pametnije: Zašto je dodir najvažnije čulo od rođenja

<p>U porodicama u kojima je samo jedno dijete, često postoje posebni izazovi s kojima se suočavaju.</p><h2>Nedostatak osobe za poređenje</h2><p>Bez braće i sestara jedinci ne mogu uporediti svoje percepcije porodičnih događaja ili tražiti podršku. U porodicama s više djece braća i sestre mogu potvrditi međusobna iskustva i pružiti međusobnu podršku, pogotovo u stresnim situacijama.</p><p>Jedinci se moraju oslanjati na vlastitu prosudbu i odgovore bez ove vrste podrške.</p><h2>Intenzivnija triangulacija</h2><p>Jedinci mogu doživjeti intenzivnije osjećaje kada ih roditelji uključe u svoje svađe. Mogu postati jedini posrednici, što je uloga koja ih stavlja u težak i stresan položaj.</p><p>Za razliku od djece koja imaju braću i sestre, oni nemaju nikoga tko bi podijelio ovaj teret ili tko bi im pomogao otkloniti dio roditeljskog sukoba.</p><h2>Visoka očekivanja</h2><p>Roditelji mogu postavljati velika očekivanja od svojeg djeteta jedinca da se ističe u područjima koja su im važna, što se dobro odražava na porodicu.</p><p>To može dovesti do toga da se dijete osjeća pod pritiskom da ispuni ta očekivanja i da se bori da uravnoteži vlastite želje s težnjama svojih roditelja. Kao odrasli, ovoj bi djeci moglo biti teško pomiriti svoje potrebe sa željama roditelja.</p><h2>Odanost i borba&nbsp;</h2><p>Jedinci mogu imati snažan osjećaj odanosti svojim roditeljima, stvarajući mentalitet “mi protiv svijeta“. Ova lojalnost im može otežati izražavanje bilo kakvog nezadovoljstva svojim odgojem.</p><p>Na terapiji se mnogi jedinci osjećaju krivima govoreći o svojim poteškoćama, strahujući da su nelojalni ili se osjećaju izolirano u rješavanju tih problema.</p><h2>Stres i briga</h2><p>Kako roditelji stare, odgovornost brige često pada isključivo na djecu jedince. Bez braće i sestara koji dijele posao, jedinci se mogu osjećati preopterećenima dužnostima upravljanja dobrobiti svojih roditelja. Mogli bi osjećati pritisak da ostanu blizu svojih roditelja i teško pronaći dodatnu podršku.</p><h2>Savjeti</h2><p>Roditelji jedinaca mogu pomoći tako da vode računa o tome kako funkcionira porodična dinamika. Trebali bi izbjegavati uključivanje djeteta u sukobe, poticati dijete na razvoj vlastitog identiteta i izgraditi druge sustave podrške.&nbsp;</p><p>Jedinci bi trebali otvoreno govoriti o svom stresu i potrebi za podrškom. Iako su ti izazovi uobičajeni, nisu neizbježni.</p>

Bez braće i sestara jedinci ne mogu uporediti svoje percepcije porodičnih događaja ili tražiti podršku

Izazovi s kojima se susreću djeca jedinci u porodici

<p>Luk ima mnoge benefite, a može biti vrlo koristan u slučaju prehlade kod djeteta. Izuzetno je koristan kada je začepljen nos, a vrlo jednostavno možete napraviti prirodne kapi.</p><p>Potrebna vam je jedna glavica crvenog luka i voda.</p><p>Za pripremu otopine kojom se djeci kapa nos u slučaju upalnih reakcija koje dovode do alergija, bronhitisa, astme, potrebno je dobiti kap soka od crvenog luka kojoj se dodaje pet kapi vode.</p><p>Sok od crvenog luka napravit ćete na način da očišćenu glavicu luka usitnite u kašu (možete i štapnim mikserom) te iz te kaše iscijedite sok. Otopina se djetetu ukapava u nos, jednu do dvije kapi u svaku nosnicu, jedan do tri puta dnevno. Kapaljku možete kupiti u svakoj apoteci.</p>

Potrebna su vam samo dva sastojka

Prirodne kapi od luka: Pripremite otopinu kojom ćete pomoći bebama

<p><br></p><p>Poznati psihijatar optužio je moderne roditelje da su se udaljili od tradicionalne uloge, uvijek popuštaju i nikad ne kažu 'ne' svom djetetu.</p><p>Kako italijanski psihijatar Paolo Krepet (Crepet) često ističe u svojim predavanjima, većina problema naše djece proizlazi iz kategorije roditelja koji su odbacili svoju tradicionalnu ulogu i odlučili biti prijatelji svojoj djeci, piše Rijeka Danas.</p><p>- Kad postoji previše nježan odgoj, to nije dobro. Mi više nemamo djecu, nego male Bude kojima se divimo i koji nasmiju sve. Oni biraju gdje će jesti, na koju će zabavu ići, koji će film gledati. Postali smo roditelji koji uvijek kažu da.</p><p>Ovo je pogrešno jer neće im uvijek svi popustiti. Kad odrastu, neko će im reći 'ne'. Možda pri prvoj ljubavnoj frustraciji. Možda na prvom poslu. Roditelji odlaze na prvi poslovni sastanak sa svojim 26-godišnjim sinom. Zatim imamo ljude koji ne šalju djecu na Erasmus da im tamo ne bi bilo hladno. Takvi roditelji su katastrofa. Ne možemo generalizirati, ali u mnogim je slučajevima tako.</p><p>Mišljenje ovog poznatog ljekara je:</p><p>- Krivi su oni koji su im rekli da su odgovornosti problem, a zapravo su one mjerilo kojim se mjeri nečiji rast. Odgovornosti i sposobnost preuzimanja kontrole nad vlastitim životom definiraju odraslu osobu i razlikuju je od djeteta. Ideja o generaciji vječnih adolescenata u četrdesetoj stvarno vam ledi krv u žilama.</p>

Mi više nemamo djecu, nego male Bude kojima se divimo i koji nasmiju sve

Italijanski psihijatar: Roditelji su krivi za većinu problema, jer žele biti prijatelji djeci

<p>Nije tajna da mnogi roditelji žele da njihova djeca postignu više nego što su oni, pa tako često možemo da čujemo da “roditelji liječe komplekse preko svoje djece”.<br></p><p>Gotovo da je nepisano pravilo da, naprimjer, otac koji zbog povrede ili loše sreće nije uspio da dogura daleko u fudbalu, forsira sina da trenira na zavidnom nivou ili da majka želi da njena kćerka igra balet ili neki drugi sport jer ona iz nekog razloga nije mogla.</p><p>Međutim, forsiranje i davanje vjetra u leđa su dijametralno različite stvari i uvijek se na kraju sve slomi na djetetu. Videosnimak djevojčice koja trenira i plače izazvao je bijes kod mnogih, a majci, koja je sve vrijeme snimala, imali su mnogo toga da poruče, prenosi Žena blic.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/C608qm2Id9w/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/C608qm2Id9w/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/C608qm2Id9w/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Петрова Екатерина (@kat_petrova_2017)</a></p></div></blockquote> <script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Njena majka Petrova Ekatarena svakodnevno objavljuje videosnimke svoje kćerke koja trenira ritmičku gimnastiku. Malena je veoma uspješna u ovoj disciplini, a tome svjedoči i činjenica da je osvojila brojne medalje na takmičenjima.</p><p>Međutim, da je put do uspjeha trnovit, potvrđuje i videosnimak koji je izazvao bijes kod mnogih.</p><p>- Moja mala jaka djevojčica - napisala je majka na videu na kom se djevojčica isteže na treningu i roni suze.</p><p>- “Ovo je okrutno. Zabolio me želudac dok sam gledao”, “E, pa, ljudi moji, ovako izgleda kada roditelji liječe svoje komplekse na djeci”, “Kako možeš da budeš ponosna na ovo? Uzmi to dijete i odvedi je na sladoled, prošetaj s njom. Danas nije njen dan za treniranje”, “Ovo me tako zaboljelo. Isto sam prošla” - glasili su neki od komentara.</p>

Majci pratioci poručili mnogo toga

Snimak djevojčice izazvao haos: "Kad roditelji liječe svoje komplekse na djeci..."

<p>Stil odgajanja zakoji se odlučite kao roditelj u konačnici će utjecati na cjelokupni razvoj djeteta, njegovo djetinjstvo i ostatak života.</p><h2>Vrste odgoja</h2><p>Odgoj se definira kao skup složenih činitelja fizičkog i socijalnog svijeta koji utječu na našu biološku strukturu i psihička iskustva prije i nakon rođenja. Sa suprotne strane odgoja teoretičari navode čovjekovu urođenu prirodu, odnosno urođene biološke datosti, nasljedne informacije koje dobivamo od svojih roditelja u trenutku začeća.</p><p>Između ove dvije krajnosti je važno uspostaviti stabilnost te ravnotežu između onoga što pojedinci primaju naslijeđem i onoga što stječu ranim iskustvima s okolinom. Genetika i okolina mogu zajednički proizvesti povoljne ishode.</p><p>Naprimjer, roditelji koji stvore odgojnu okolinu koja uvažava djetetov temperament, uz istovremeno poticanje adaptivnog funkcioniranja, mogu uspostaviti stabilne uslove kvalitetnog i zdravog odrastanja svojeg djeteta.</p><p>Ovo ujedno naglašava koliko je nemoguće odrediti specifična pravila odgoja zato što je svako dijete jedinstveno, kao i njegov odnos s roditeljima i okolinom u kojoj se kreće (npr. dijete teškog temperamenta i stidljivo dijete će najviše koristi imati od toplog i prihvaćajućeg stila roditeljstva u kojem postoje čvrsti, ali razumni zahtjevi za ovladavanjem novim iskustvima).</p><h2>Četiri stila</h2><p>Postoje četiri osnovna odgojna stila ili tipa roditeljstva koji obuhvaćaju kombinacije roditeljskog ponašanja koje se pojavljuju u širokom rasponu situacija, stvarajući trajnu klimu odgoja djece. U različitoj literaturi se ponekad nazivi stilova mogu razlikovati, no riječ je o sljedećim teorijama i vrstama odgoja.</p><h2>Autoritativni stil&nbsp;</h2><p>Prvi i najuspješniji stil roditeljstva je autoritativni stil odgoja koji podrazumijeva veliko prihvaćanje djetetove ličnosti i uključenost u odgoj te prilagođene tehnike kontrole i primjereno omogućavanje autonomije djetetu.</p><p>U pitanju su topli, brižni i osjetljivi roditelji koji puno truda ulažu u emocionalno ispunjavajući odnos s djetetom. Iako imaju čvrstu i razumnu kontrolu nad odgojem djeteta, insistiraju na zrelom ponašanju te daju djetetu dovoljno autonomije.</p><p>Imaju realna očekivanja od svoje djece te su stabilni u upravljanju raspoloženjem, samopoštovanjem i samokontrolom.</p><p>Također su izrazito ustrajni u učenju novih strategija odgoja te su spremni na suradnju. Prihvaćaju dijete upravo onakvo kakvo jest te potiču njegove snage i vrline, ali istovremeno ga uče prihvaćanju vlastitih slabosti.</p><h2>Autoritarni stil&nbsp;</h2><p>Ovakva vrsta odgoja podrazumijeva nisko prihvaćanje i slabu uključenost roditelja u djetetov odgoj. Fokus cijelog odgoja je na prisilnoj kontroli i onemogućavanju autonomije.</p><p>U pitanju su hladni i odbacujući roditelji koji su skloni omalovažavanju, vikanju i naređivanju.</p><p>Njihove naredbe se odnose na upotrebu sile i kazne, a njihova djeca su tjeskobna, nesretna, hostilna, prkosna i ovisna. Nažalost, zbog stalnog pritiska se boje istraživati svoju okolinu te nerijetko ostaju zanemarena u vlastitim potrebama.</p><h2>Permisivni stil&nbsp;</h2><p>Permisivni stil odgoja temelji se na toplim i prihvaćajućim roditeljima koji djeci daju previše autonomije s vrlo malo ili nimalo kontrole i nadzora nad njihovim ponašanjem.</p><p>Nedovoljna uključenost s previše ugađanja i neobraćanja pažnje na djetetove postupke rezultira impulzivnom, neposlušnom, buntovnom, prezahtjevnom i ovisnom djecom. Nažalost, takva djeca ne ustraju u zadacima, prebrzo odustaju i ne teže nikakvim postignućima.</p><h2>Neangažirani stil&nbsp;</h2><p>Ovaj stil odgoja odnosi se na kombinaciju niskog prihvaćanja i uključenosti roditelja u djetetovo odrastanje. Kontrole gotovo da ni nema, a u pitanju je opća indiferentnost prema davanju autonomije.&nbsp;</p><p>Takvi roditelji su emocionalno distancirani, depresivni, tjeskobni i pod prevelikim stresom veći dio vremena.</p><p>Nažalost, zbog toga potpuno zanemaruju djecu i njihove potrebe, što rezultira ometanjem svih aspekata djetetovog razvoja.</p><h2>Tipovi roditelja</h2><p>Svaki roditelj bi se mogao prepoznati u jednom od četiri navedena stila roditeljstva.</p><p>Autoritativni roditelji imaju pravila i posljedice za neželjena ponašanja, ali također uzimaju u obzir mišljenja svoje djece. Oni uzimaju u obzir osjećanja djece u provođenju pravila, a istovremeno daju do znanja da su ipak odrasli na kraju glavni.</p><p>Ulažu puno vremena i energije u sprječavanje problema s ponašanjem prije nego što uopće nastanu, a to uspijevaju koristeći pozitivne strategije discipline za jačanje dobrog ponašanja (npr. pohvaljivanjem i nagrađivanjem dobrog ponašanja). Istraživanja su pokazala da djeca autoritativnih roditelja najčešće postaju odgovorni odrasli ljudi koji se osjećaju ugodno i slobodno u izražavanju vlastitog mišljenja.</p><p>Autoritarni roditelji su poznati po rečenicama tipa “Jer sam ja tako rekao!”, a upravo takva vrsta komunikacije djetetu ne daje jasno do znanja zbog čega neka pravila postoje i koji se razlozi kriju iza određenih ponašanja. Manjak shvaćanja uzročno-posljedičnih obrazaca ponašanja djetetu ne dopušta uključenost u rješavanje problema i prepreka.</p><p>Umjesto toga, roditelji donose pravila i provode posljedice bez ikakve mogućnosti postavljanja kompromisa i s malim obzirom na djetetovo mišljenje.</p><p>Upravo su zbog toga djeca autoritarnih roditelja izložena većem riziku od razvoja problema sa samopoštovanjem, zato što njihova mišljenja nisu cijenjena. Također, mogu postati neprijateljski ili agresivno nastrojena prema roditeljima.</p><p>Umjesto da razmišljaju o svemu što ih čeka u budućnosti, više se fokusiraju na bijes koji osjećaju prema svojim roditeljima. Budući da su autoritarni roditelji često jako strogi, njihova djeca mogu postati jako dobri lažljivci samo kako bi uspjela izbjeći kaznu.</p><p>Permisivni roditelji previše naglašavaju stav da će djeca uvijek biti djeca i da se ne treba previše truditi sprječavati ponašanja koja će se vjerojatno dogoditi. Ovo su roditelji koji stalno naglašavaju da s djecom treba prvenstveno biti prijatelj, bez ikakvih postavljanja granica ili pravila.</p><p>To rezultira djecom koja ne cijene autoritet i pravila, a često imaju i zdravstvenih problema (npr. pretilost) zbog manjka realnih ograničenja u svrhu usvajanja dobrih i zdravih navika.</p><p>Neangažirani roditelji također ne postavljaju nikakva pravila, ali prvenstveno zbog nezainteresiranosti i neuključenosti u odgoj djeteta. Ne posvećuju mnogo vremena ni energije zadovoljavanju dječjih osnovnih potreba.</p><p>Međutim, neangažirani roditelji često nisu ni svjesni koliko zanemaruju vlastito dijete, a čini se da je to prvenstveno zbog određenih poteškoća s vlastitim mentalnim zdravljem ili svakodnevnim životnim stresorima. Nažalost, djeca ovakvih roditelja gotovo uvijek imaju poteškoća sa samopoštovanjem i depresijom, a u školi uglavnom imaju loše rezultate.</p><h2>Prezaštitnički roditelji</h2><p>U modernom dobu roditeljstva sve češće nailazimo na djelomično noviji tip roditelja, prezaštitničke roditelje. Detaljnim proučavanjem bi mogli zaključiti da ovakvi roditelji imaju u svom ponašanju ponešto iz svakog stila roditeljstva, ali ono što je kod njih specifično jest činjenica da djecu drže pod staklenim zvonom.</p><p>Nažalost, djeca nemaju dovoljno autonomije ni prilika za istraživanje vlastite okoline, često su frustrirana jer se osjećaju zatvorenima, a manjak slobode ih nerijetko pretvara u nezadovoljne i buntovne pojedince koji jedva čekaju odrasti kako bi napustili roditeljski dom.</p><p>Iako ovakvi roditelji svojoj djeci žele sve najbolje, nisu niti svjesni da pretjeranom zaštitom od svoje djece rade emocionalne invalide koji samo čekaju kada će ih netko pustiti s lanca da isprobaju sve što im život nudi.</p><p>Kod takve djece nema uobičajenog toka razvoja već pubertet i upuštanje u rizična ponašanja krenu tek u odrasloj dobi kada se ukaže malo slobode. Danas je sve više ovakvih roditelja, a čini se da su brojni strahovi razlog zašto uopće takvima postaju.</p><h2>Kontradiktorni stavovi</h2><p>Činjenica je da je roditeljstvo danas, upravo zbog raznoraznih tehnoloških izuma i noviteta, postalo sve zahtjevnije i kompliciranije.</p><p>No, umjesto da postanete previše zaštitnički nastrojeni, pokušajte biti kreativni i naučiti djecu na neke nove načine kako razlučiti što je dobro.</p><p>Ako smatrate da se ponekad ipak previše zaštitnički odnosite prema svojoj djeci, pokušajte si osvijestiti da moraju znati pasti kako bi se naučili dizati, stoga nije dobro ni korisno uskraćivati im mogućnost takvih postignuća.</p>

Nemoguće je odrediti specifična pravila odgoja zato što je svako dijete jedinstveno, kao i njegov odnos s roditeljima i okolinom u kojoj se kreće

Tip roditelja: Stil kojim odgajate dijete oblikovat će njegov razvoj

<p><br></p><p>Ovaj video daje kratko, lijepo, šareno i izuzetno jednostavno objašnjenje djeci zašto su neki njihovi drugari drugačiji. Za pet minuta naučit će šta je autizam.</p><p>Animirani film „Nevjerovatne stvari se dešavaju“ namijenjen je djeci od 7 do 11 godina. Ovaj sjajan film ne samo da objašnjava šta je autizam već i uči toleranciji, razumijevanju i saosjećanju prema različitoj djeci, ljudima i različitim stavovima. Kako se u njemu kaže: „Samo zato što PlayStation ne može da čita Xbox igru ne znači da je pokvaren“, objašnjava pripovjedač u crtanom.</p><p>Ideja kreatora je da prikažu svijet viđen očima djeteta s autizmom. Sadrži i kratku vizualizaciju zahvaljujući kojoj čak možemo doživjeti razliku u tome kako vidimo jednu ulicu mi, ali kako ona izgleda iz pogleda djeteta iz spektra autizma, što omogućava gledaocima filma da saosjećaju s onima čiji mozak radi nešto drugačije, piše Yumama.rs.</p>

Čak i obična ulica može da bude zastrašujuća

Animirani film „Nevjerovatne stvari se dešavaju“ namijenjen je djeci od 7 do 11 godina

Kako se osjećaju djeca s autizmom: Ovaj kratki film to odlično opisuje

<p>Osjetljiva djeca, kako i naziv govori, puno su osjetljivija na ljude i situacije oko sebe. Ako mislite da bi vaše dijete moglo biti vrlo osjetljivo, razmislite o ovim pokazateljima koji su karakteristični za njihovo ponašanje.<br></p><h2>Ne upoređujte</h2><p>Osjetljiva djeca reagirat će na gotovo sve vrlo emotivno. Najobičnija situacija, poput odlaska u trgovinu za ljubimce, može potaknuti emotivnu reakciju zbog životinja koje se nalaze u trgovini. Ta su djeca vrlo nježnog srca, zbog čega će često suosjećati s drugima oko sebe.</p><p>Zbog empatije i sami će se osjećati tužno ako su drugi oko njih tužni te će se maksimalno potruditi pomoći kome treba. Možda ćete ponekad misliti da se previše brinu za druge i žele ispraviti probleme drugih.</p><p>Vrlo osjetljiva djeca puno češće razmišljaju o dubini problema nego njihovi vršnjaci. Za osjetljivu djecu, loša ocjena u školi ili loš crtež neće biti samo to, već će ih natjerati na razmišljanje zašto prije nisu shvatili svoju pogrešku. Ovakvo razmišljanje dugoročno može rezultirati stresom i anksioznošću. </p><p>Ako je vaše dijete osjetljivo, često će se događati da sve što se događa shvaćaju previše lično. Čak i ako se nešto ne odnosi na njih, na početku će misliti da je sve rečeno upućeno njima i da se odnosi na njihovo ponašanje. Zato se roditeljima preporučuje da osjetljivu djecu ne upoređuju s drugima. Poređenja bi za njih mogla značiti da očekujete više od njih, što će uzrokovati pretjerivanje jer će vas htjeti impresionirati.</p><h2>Osjećaj krivice</h2><p>Zajednička osobina vrlo osjetljive djece je teško donošenje odluka. Dok ne razmotre razne detalje i mogućnosti, neće moći donijeti odluku. Čak će i u najjednostavnijim situacijama ponekad biti teško odlučiti, naprimjer, koji okus sladoleda odabrati ili koga žele kao partnera u društvenoj igri. </p><p>Ako se djeca osjećaju kao da su donijela pogrešnu odluku, osjećat će se iznimno krivima. Previše će razmišljati o razlozima koji su doveli do te odluke, a bez obzira na to što im kažete, neće prestati razmišljati o pogrešci dok se ne pomire s njom.</p><p> </p><h2>&nbsp;Čitaju ljude</h2><p>Osjetljiva djeca imaju istančan smisao za zapažanje i čitanje ljudi. Promatraju karakterne osobine ljudi oko sebe te na temelju viđenoga odlučuju kakva je ko osoba.  Oni također često razvijaju posebnu vezu s životinjama kojima potpuno vjeruju. Oni u životinjama vide pravog prijatelja i koliko god mogu, pobrinut će se da su sve potrebe životinja zadovoljene. Ovakva djeca neprestano procjenjuju sebe i ako pogriješe, priznat će to i analizirati zašto je do pogreške došlo. Svoje emocije drže pod kontrolom koliko god mogu, ali ponekad se slome i osjećaju lakše nakon što se isplaču ili povjere bliskoj osobi.</p><p><br></p>

Najobičnija situacija, poput odlaska u trgovinu za ljubimce, može potaknuti emotivnu reakciju

Kako prepoznati znakove osjetljivog djeteta

<p>O ulozi majke u odgoju djeteta mnogo se zna, no šta je s ulogom oca? Uloga oca je neizmjerno važna u odgoju djeteta. Prvenstveno u odgoju djevojčice koja će jednog dana izrasti u ženu. Za mnoge žene odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem je tek nedostižan ideal.</p><h2>Jedna od njegovih glavnih uloga&nbsp;</h2><p>Mnogo puta u savjetodavnom radu vidim žene koje teško prihvataju mušku stranu sebe, najčešće nesvjesne da u njima uopće postoji taj dio. Ako je odnos s ocem bio nefunkcionalan tada žena u odrasloj dobi:</p><p>- Bira, održava i teško prekida odnose s pogrešnim partnerima (odnosno ostaje u nezadovoljavajućoj vezi unatoč mogućnosti odlaska).</p><p>- Ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje.</p><p>- Više vjeruje drugima nego samoj sebi.</p><p>- Bori se s usamljenošću i osjećajem praznine.</p><p>- Previše jede ili bježi u neku drugu ovisnost.</p><p>- Radi posao koji je ne ispunjava.</p><p>- Neprestano je jaka ili slaba.</p><p>- Ima strah od odbacivanja i neprihvatanja.</p><p>Iako je uloga majke u razvoju i odgoju djevojčice jako važna, odnos s ocem snažno utječe na razvoj kćerke. Otac je prva muška figura u njenom životu, ali i glavna osoba koja oblikuje njen odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj. Prema Jungu, to muško načelo u svakoj ženi naziva se animus. </p><p>Otac snažno utječe na njenu jedinstvenost, individualnost i različitost. On je drugačiji od nje i njene majke. Jedna od njegovih glavnih uloga u djetinjstvu je da izvede kćerku iz zaštićenog svijeta majke u vanjski svijet. Njegov stav prema poslu i uspjehu utjecat će na stavove njegove kćerke. On je uzor autoriteta, snage, odlučnosti, ustrajnosti, odgovornosti, načina odlučivanja, reda i discipline. </p><p>Kada je djevojčica dovoljno stara, on se povlači da bi ona mogla dalje sama razvijati u sebi prenesene vrijednosti i ideale. Postoje dva načina odnošenja prema kćerki u toj fazi razvoja – pretjerana krutost i prevelika ležernost (slabost). Iako većina očeva ima mješavinu ta dva stila u odgoju, ipak često je jedan stil više izražen od drugoga.</p><h2>Slab otac</h2><p>Ovakav otac nema u sebi razvijen unutarnji autoritet, uspostavljeni red i disciplinu kao ni razvijene zdrave granice. Upravo iz tog razloga ne može ni svojoj kćerki prenijeti te osobine i vrijednosti. Najčešće on ostaje u ulozi „vječitog dječaka“. Oni su vrlo često kreativni i imaju veliki smisao za rad, no taj nalet euforije kratko traje jer nemaju dovoljno snage, ustrajnosti i volje završiti ono što započnu.</p><p>Slabost oca u odgoju djeteta može se očitovati na više načina, neki od njih su: otac se ne može nositi s roditeljskom ulogom pa iako ostaje fizički prisutan, sve prepušta majci, potpuno napušta svoje dijete, ostaje prisutan, ali dijete ne dobiva očinski uzor jer je otac u nekoj ovisnosti, većinom ne mari za dijete jer mu je sva pažnja na njemu, ponaša se loše prema djetetovoj majci i prema djetetu.</p><p>Ovdje je zanimljivo da takvi muškarci nađu ženu koja je potpuno suprotna od njega. Pronalaskom žene sa suprotnim osobinama, ovakav muškarac postaje cjelovitiji i tako nastavlja nesvjesno živjeti svoje poznato stanje. </p><p>Žena koja odrasta uz ovakvog oca jako često ima majku koja je ambiciozna, teži perfekcionizmu i ima kontrolirajući stav. Takva majka je potisnula svoje ženske osobine kako bi mogla zamijeniti muškarca koji je „slabiji“. No, što se događa s djevojčicom koja odrasta u takvoj porodici? </p><p>S jedne strane, ona želi biti poput majke koja „sve zna i sve može“ i nesvjesno bježi od slabosti svoga oca. U kasnijoj dobi na isti način bježi od svoje slabosti, odnosno bježeći od svog muškog dijela, bježi od sebe same.</p><h2>Prestrog otac</h2><p>Ovakvi očevi su pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni te ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštivanje reda i discipline te na poslušnost, dužnost te poštivanje normi i pravila. Često, osim riječima, znaju dijete i fizički kažnjavati. Vjerovatno je na isti način i u njihovoj porodici sve rješavano. </p><p>Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem jer vole sve „pod kontrolom“. Djevojčice takvih roditelja vrlo rano nauče odvojiti se od svoje osjećajnosti i spontanosti te odbaciti svoj ženski instinkt.&nbsp;</p><p>Ovi očevi znaju imati visoka očekivanja. Djevojčica nauči da mora biti najbolja u sportu, školi, nikada ne smije pogriješiti, ukratko, mora biti najbolja u svemu.</p><p>U odrasloj dobi, ove žene će nastaviti biti iznimno stroge prema sebi, ali i drugima, jer im je to poznato stanje na koje su navikle. Potrebno je mnogo energije da bi održavale uvjerenje „Ja sam uvijek dobro.“.</p><p>Strogi očevi najčešće odabiru žene koje su ostale u ulozi „vječne djevojčice“, koje ne mogu izraziti sebe i svoju žensku stranu u tom odnosu. Upravo iz tog razloga, njihovo dijete preuzme više očevih osobina, a majčinu nježnost, intuitivnost i osjećajnost potisne i nauči doživljavati kao slabost.</p><p>&nbsp;Ako je otac u većini situacija na dječije suze reagirao neprihvaćanjem, vrijeđanjem ili ironijom, odrasla žena će na sve moguće načine pokušati pobjeći od svoje slabosti.</p>

 Za mnoge žene odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem je tek nedostižan ideal

Evo na koje sve načine rani odnos s ocem utječe na žene u odrasloj dobi

<p>Djeci treba davati samo ono što istinski žele, ništa više, ništa manje od toga. Ako se pretjeruje u davanju, to znači da će oni u nekom periodu života prestati željeti. Svi želimo najbolje za svoju djecu, ali ponekad se malo izgubimo u toj želji pa pomiješamo vlastite želje s dječjim.</p><p>Naš zadatak roditelja i odgajatelja je da naučimo djecu da uče. Moramo ih naučiti da traže potrebne informacije i odvajaju istinu od laži. Moramo ih naučiti da savladaju prepreke s najmanjim gubitkom – i fizičkim i moralnim.</p><h2>Kako naučiti djecu da budu nezavisna?</h2><p>- Podučavajte ih, ali ne radite stvari umjesto njih;</p><p>- Ne maženje, već ljubav;</p><p>- Ne miješajte moguće i nemoguće ….</p><p>Ponekad je lakše napraviti nešto umjesto djece, ali morate shvatiti nešto: što im više dajemo, oni manje mogu i žele. Djeca su prije svega ljudi i morate se prema njima tako i odnositi. Oni su svjesni, razumni i vi morate shvatiti da će vas oni razumjeti ako im nešto objasnite, ne morate im sve pokazivati.</p><p>Djeci treba davati samo ono što istinski žele, ništa više, ništa manje od toga. Ako se pretjeruje u davanju, to znači da će oni u nekom periodu života prestati željeti.</p><p>Primarne stvari u formiranju dječje ličnosti su:</p><h2>Nezavisnost</h2><p>Čim shvatite da je dijete spremno učiniti bilo koji korak ka nezavisnosti – pustite ga!</p><p>Bilo da je to želja da pliva, želja da ide kod bake i djeda bez vas, ili nešto treće – samo ga pustite. Ne razmišljate može li to ili ne može, ako želi, znači da može.</p><h2>Pokretljivost</h2><p>Ne dozvolite djeci da budu lijena. Energija stvara energiju. Budite pozitivan primjer: šećite, planinarite, vježbajte …</p><h2>Mirna domaća atmosfera</h2><p>Ovo je vrlo važna tačka. Ako je situacija u kući napeta, onda će i dijete biti napeto.</p><p>Za svako dijete dom je mjesto gdje ga uvijek vole i čekaju.</p><h2>Porodične večere i razgovori</h2><p>Nema ništa bolje i zdravije za dijete je živa komunikacija unutar porodice. Stariji trebaju dijeliti svoje iskustvo, a mlađi su tu da slušaju i uče. Nikad neće naučiti ako im vi to ne ispričate.</p><h2>Jasno rečeno što je dozvoljeno, a šta nije</h2><p>Unaprijed odredite porodična pravila: bez psovanja, bez prepiranja, bez fizičkog nasilja (nastavite listu).. Djeci je vrlo bitno da znaju što smiju raditi, a što ne..</p><h2>Šta još možete učiniti za dijete kao roditelj</h2><p>1. Uvijek budite na strani djece.</p><p>2. Slušajte i ne prekidajte.</p><p>3. Smanjite stresne situacije.</p><p>4. Čuvajte djetinjstvo svoje djece.</p><p>5. Putujte mnogo.</p><p>6. Učite strane jezike.</p><p>7. Posjetite muzeje, pozorišta, kino.</p><p>8. Učite pjesme i tekstove napamet.</p><p>9. Ne provjeravajte njihove domaće zadatke.</p><p>10. Ne obraćajte pažnju na školske ocjene.</p><p>11. Ne bojte se kažnjavanja djece (naravno, ne fizičkih).</p><p>12. Pohvalite dječji uspjeh.</p><p>13. Ne prigovarajte im za neuspjeh.</p><p>14. Objasnite uzroke i posljedice.</p><p>15. Ne donosite preuranjene zaključke.</p><p>16. Ne ponižavajte i ne stidite se.</p><p>17. Govorite uvijek istinu.</p><p>18. Razgovarajte o bilo kojoj temi sa svojom djecom.</p><p>19. Nikad ih ne upoređujte sa sobom ili s drugom djecom.</p><p>20. Učestvujte u svim dječjim aktivnostima.</p><p>21. Budite uvijek ponosni na svoje dijete i poštujte ga!</p>

Ponekad je lakše napraviti nešto umjesto djece, ali morate shvatiti nešto: što im više dajemo, oni manje mogu i žele

Ovo je pet stvari koje svako dijete mora imati, ostalo je vaša volja

<p>Da bi istražile svoju okolinu, bebe počinju da stavljaju predmete u usta nakon sedam mjeseci. Obično počinju tako što stavljaju šake i stopala, a zatim prelaze na hvatanje, guranje u usta i glockanje svega što mogu da dohvate, dok istražuju svoju okolinu. Ova vježba pomaže djeci da procijene stvari i jača njihove oralne mišiće.<br></p><p>To je također vrijeme kada zubi počinju da im izbijaju. Izbijanje zuba je jedan od razloga zašto vaša beba pokušava da okusi svaku moguću stvar. Kada djeci počnu da izbijaju zubi, to je često neprijatno za njih. Ova faza je praćena bolnim upaljenim desnima, nervoznim ponašanjem i željom za žvakanjem stvari, kao što su igračke, odjeća, ruke itd.</p><p>A ovim nagonom za žvakanjem, dolazimo i do straha, opasnosti od gušenja.</p><p>Evo nekoliko stvari koje vaše dijete može da proguta ako je bez nadzora i koje korake možete poduzeti da biste izbjegli takve situacije, piše Yumama.rs.</p><h2>Male igračke</h2><p>Često možete zateći dijete kako svoje igračke prvo stavlja u usta kada mu ih date da se igra. Male šarene igračke ili sitne dijelove igračaka vaša beba može da proguta ako ih ostavite bez nadzora - posebno kockice, slagalice, perlice, bobice, bockalice, poklopce flomastera, dugmiće, prišivene oči na lutkama, sve lako lomljive dijelove na lutkama, igračkama.</p><p>Šta uraditi: Uvjerite se da se male igračke i lako odvojivi dijelovi igračaka koji se mogu progutati ne dajete djeci uzrasta od dvije i manje godina. Pratite i instrukcije proizvođača o uzrastu za koji su igračke namijenjene.</p><h2>Biljke</h2><p>Često držimo drže sobne biljke u svojim kućama radi estetike i čistog zraka. Ali postoje neke biljke koje mogu biti opasne za bebe iako su savršene za dekoraciju. Suho lišće ili sjeme takvih biljaka moglo bi da padne na pod i da ih vaša beba proguta. Također, kako beba raste, počinje da hoda, lako može da počne da čupa neko cvijeće, kopa po saksijama, prevrne na sebe teške vaze. Vodite računa šta sve i kako djetetu može da bude dostupno od cvijeća.</p><p>Šta da radite: Oslobodite se ili stavite potpuno van domašaja svaku opasnu sobnu biljku koja može biti štetna za vaše dijete. </p><h2>Sredstva za čišćenje</h2><p>Sredstva za čišćenje i deterdženti dolaze su često mirisni, šareni i jako primamljivi mališanima. Bebe ih često miješaju sa sokom ili jestivim namirnicama i pokušavaju da ih stave u usta ili prospu po rukama. Sviđa im se i sve što mogu da mažu, prospu po sebi, što pjeni.</p><p>Šta da radite: Važno je držati hemijske proizvode van domašaja vašeg djeteta u zaključanim i osiguranim prostorima.&nbsp;</p>

Obično počinju tako što stavljaju šake i stopala, a zatim prelaze na hvatanje, guranje u usta svega što mogu da dohvate

Ove stvari bebe najčešće stavljaju u usta: Kako spriječiti povrede i nezgode

<p>Anksioznost se može javiti u bilo kojoj dobi pa tako treba biti oprezan i kada su djeca u pitanju te znati prepoznati znakove i pomoći im da se izbore s tim.</p><h2>Miješanje sa strahom</h2><p>Definira se kao osjećaj nelagode, napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećaja. Jedna je od najčešćih razloga za traženje stručne pomoći psihijatra ili psihologa<br></p><p>Anksioznost nije isto što i strah, iako se često miješaju. Strah je emocija koja se razvije kad osoba procijeni neku opasnost, dok je anksioznost uglavnom iracionalna ili je reakcija na događaj u budućnosti.&nbsp;</p><p>Može se manifestirati i fizičkim simptoma poput znojenja, drhtanja, vrtoglavice i ubrzanog rada srca.</p><h2>Najčešći znakovi</h2><p>Znakovi tjeskobe mogu se javiti i kod djece, a dječji psiholozi uozoravaju na neke od najčešćih znakova upozorenja.</p><p>1. Fizičke tegobe: bolovi u trbuhu, leptirići, glavobolje</p><p>2. Izbjegavanje aktivnosti, škole, druženja</p><p>3. Konstantno postavljanje pitanja i pojašnjenja na istu temu</p><p>4. Učestaliji i ozbiljniji izljevi bijesa i razdražljivost.</p><p>5. Problemi s uspavljivanjem, spavanjem ili rano buđenje</p><p>6. Nemir ili poteškoće s koncentracijom</p><p>Istraživanja pokazuju da je prosječna dob javljanja anksioznosti 11 godina, no, mnogi vjeruju da se anksioznost kod djece nedovoljno dijagnosticira i ne prepoznaje.</p><h2>Kako pomoći djetetu</h2><p>Prema istraživanjima Američkog psihološkog društva roditelji su uglavnom nesvjesni dječije anksioznosti. Ponekad umanjuju dječije osjećaje, uvjeravajući dijete da nema razloga za brigu.&nbsp;</p><p>To samo umanjuje djetetovu sigurnost da ima podršku roditelja te daje poruku da njegovi osjećaji nisu dovoljno ozbiljni ili stvarni. No, postoje stvari koje roditelj može učiniti kako bi pomogao djetetu nositi se s anksioznošću.</p><p>1. Saslušajte dijete</p><p>Ne umanjujte njegov osjećaj straha i ne odvlačite mu odmah pažnju drugom aktivnošću. Dajte mu do znanja da vidite da je uplašeno, uznemireno ili zabrinuto. </p><p>2. Potičite emocionalnu pismenost</p><p>Učite djecu o anksioznosti na način prikladan njihovoj dobi. Naučite ih da se ona očituje u tjelesnim znakovima, poput znojenja, drhtanja, i razmišljanju „što ako…?“&nbsp;</p><p>Recite im da je to normalno i da ponekad ima prednost jer možemo razmisliti kako se pripremiti i suočiti s nekom stresnom situacijom poput testa iz matematike u vidu planiranja vježbanja zadataka.</p><p>3. Ograničite izlaganje djece lošim vijestima</p><p>Djeca ne moraju gledati vijesti o ratovima i svim katastrofama iz svih krajeva svijeta. S vremenom će razviti kognitivni kapacitet za rukovanje takvim informacijama, ali neprestano ponavljanje povećava osjećaj prijetnje.</p><p>4. Stvaranje zdravih odnosa</p><p>Anksioznost nastaje kad se djeca ne osjećaju sigurno. Odnosi s bližnjima, s roditeljima, s drugim članovima obitelji, s vršnjacima, s učiteljima, pomažu u nošenju s tjeskobom.</p><p>5. Igra i tjelesna aktivnost</p><p>Fizička napetost koju stvara tjeskoba često se može ublažiti igrom i tjelovježbom. Osiguravanje redovnih prilika za takve aktivnosti daje im važne alate za regulaciju vlastitih emocija i upravljanje mentalnim zdravljem.</p><p>6. Učenje tehnika opuštanja</p><p>Disanje se može koristiti za smirivanje u stresnim situacijama. Preusmjeravanjem pažnje na disanje i svjesnim abdominalnim disanjem opuštamo tijelo i šaljemo preokupiranom mozgu da opasnost nije prisutna. Učite djecu dubokom disanju koje smiruje reakcije u tijelu.</p><p>7. Suočavanje</p><p>Pomozite svojoj djeci da se suoče s nelagodom tjeskobe kako bi znali da ih to neće uništiti, umjesto da im dopustite da izbjegnu situacije koje izazivaju brigu.</p><p>8. Zadržite vlastite brige za sebe</p><p>Nemojte se svađati pred djecom ili ih opterećivati problemima odraslih koji se njih jednostavno ne tiču.</p>

Roditelji ponekad umanjuju dječije osjećaje, uvjeravajući ga da nema razloga za brigu

Anksioznost kod djece: Pomozite im da se suoče s nelagodom

<p>Ruski psiholog Vladimir Petrov objavio je studiju o tome zašto bi roditelji trebali izbjegavati prebacivanje odgovornosti na starije dijete, kada je briga o mlađoj djeci u pitanju.<br></p><p>Ova studija se posebno osvrće na razvojnu fazu djece ranog pubertetskog doba i štetnost uloge dadilje koju starije dijete dobije dolaskom mlađih članova porodice.</p><h2>Najduži odnos </h2><p>Često počinje s nekim malim zaduženjima: “Pripazi na brata/sestru dok ne završim nešto.” Kada se roditelj vrati, starije dijete uredno podnosi izvještaj o aktivnostima mlađeg djeteta, imitirajući roditeljski glas. </p><p>Pri tome se u njegovim očima vidi nevjerovatan ponos zbog dobro obavljenog posla. Ova priča nas vodi do sljedećeg scenarija. Roditelj je s djecom u parku. “Pripazi na brata/sestru dok ne trknem do toaleta.” To može ispasti dobro prvi put. I drugi i treći, ali šta ako nešto krene pogrešno? </p><p>S tim se slažu i drugi psiholozi, koji ističu kako je važno da djeca u porodici imaju istu poziciju jer ona su siblinzi, što znači da je djeci potrebna briga roditelja i važno je da se znaju uloge. </p><p>Nije dobro da jedno od djece postaje roditelj&nbsp;drugome, jer se time narušava njihov bratsko-sestrinski ili sestrinsko-sestrinski odnos. Taj odnos ubija ono što je njihova značajka, a to je da su brat i sestra. To je najduži odnos u životu koji traje od rođenja do duboke starosti.&nbsp;</p><p>Značajno je da taj odnos bude zasnovan na jednoj ravnopravnosti, na bratsko-sestrinski ili sestrinsko-sestrinski odnosima, a ne da jedno dijete preuzima odgovornost roditelja.</p><h2>Emotivni razvoj</h2><p>Naravno, ako je velika razlika u godinama, logično je da će biti izraženija briga starijeg brata ili sestre prema mlađem, a to nikako ne treba značiti da su ta djeca roditelji svojim braćama i sestrama, nego je to jednostavno odraz tog konteksta i bitno je da i to dijete koje brine o drugom ima pažnju i brigu od roditelja i nekako da u tome budu jednaki.</p><p>Stručnjaci ističu da je briga o djeci isključivo roditeljska obaveza. Starije dijete može i treba pomoći. Ali, odgovornost je i u tom momentu roditeljska. Jer je realna procjena kapaciteta vlastitog djeteta samo i isključivo roditeljski zadatak. Ukoliko preopteretite vaše dijete, možete proizvesti kontraefekt. I pri tome trajno utjecati na psihički i emotivni razvoj starijeg djeteta.</p><p><br></p>

Često počinje s nekim malim zaduženjima: “Pripazi na brata/sestru dok ne završim nešto”

Psiholozi upozoravaju: Starije dijete ne smije biti roditelj mlađem

<p>Stručnjaci ističu da u novije vrijeme očevi sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu, kao što je to bio ranije slučaj, autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utječu na karakter, osobine i navike djeteta.<br></p><p>Istraživanja pokazuju da mališani izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve.</p><h2>Aktivno učešće</h2><p>Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako i neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to oponašaju. Također, uvijek su tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu.</p><p>Previše strog, autoritativan otac ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti formirat će dijete po svom modelu, pa ni ono neće biti u stanju da se drugačije postavlja prema svojoj djeci.</p><p>Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To podrazumijeva strpljenje da se s djetetom razgovara na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi treba da govore tako da ih djeca shvataju. </p><h2>Podstiču kreativnost</h2><p>Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju. Također, čuvaju se osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše, nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.</p><h2>Djeca kao učitelji</h2><p>Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces i od djece može mnogo da se nauči. Mališani vam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više orijentirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti umjesto da od djeteta očekuju previše.</p>

Sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece

Biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno: Vrline dobrih očeva

<p>Razgovor o smrti s djecom za roditelje može biti izuzetno neugodan i težak, jer većini samo pojam smrti predstavlja strah i tugu, zbog čega se često izbjegava pričati o njoj.</p><h2>Odgovor je da</h2><p>Međutim, izbjegavanje te teme može djecu ostaviti s pitanjima bez odgovora i pogrešnim percepcijama o smrti, što im dugoročno može uzrokovati još veću nevolju. Stoga se postavlja pitanje trebate li sa svojom djecom razgovarati o smrti.</p><p>Iako može biti teško, razgovor o smrti s djecom ključan je za njihovo emocionalno blagostanje i razumijevanje svijeta oko sebe. Evo nekoliko razloga zašto je važan otvoren razgovor o smrti.</p><h2>Primjereno dobi</h2><p>Djeca, kao i odrasli, osjećaju tugu kada su suočena sa smrću voljene osobe ili čak s idejom smrtnosti. Razgovarajući s njima o smrti na način primjeren njihovoj dobi, roditelji mogu pomoći djeci da razumiju što smrt znači i kako se nositi sa svojim emocijama.&nbsp;</p><p>Pritom je važno birati riječi kako biste spriječili zbunjenost i ublažili dio tjeskobe povezane sa smrću.</p><h2>Pogrešna percepcija</h2><p>Bez vodstva odraslih, djeca mogu razviti pogrešne percepcije o smrti, što dovodi do nepotrebnih strahova i tjeskobe. Primjerice, mogu vjerovati da je smrt zarazna ili reverzibilna, uzrokujući nepotrebnu patnju.&nbsp;</p><p>Roditelji mogu razriješiti mitove i pružiti tačne informacije, pomažući djeci da razviju zdravo razumijevanje smrti.</p><h2>Izgradnja otpornosti</h2><p>Razgovor o smrti s djecom također može pomoći u izgradnji otpornosti i pripremiti ih da se suoče s teškim situacijama u budućnosti.</p><p>Naučiti se nositi s gubitkom ključna je životna vještina, a otvoreni razgovori o smrti mogu naučiti djecu da je ona prirodan dio ljudskog iskustva.&nbsp;</p><p>Pružanjem podrške i uvjeravanja, roditelji mogu pomoći djeci da razviju otpornost koja im je potrebna da se nose s izazovima života.</p><h2>Kulturno i religijsko razumijevanje</h2><p>Smrt ima različita značenja i rituale u različitim kulturama i religijama. Razgovarajući o smrti sa svojom djecom, roditelji im mogu pomoći da razumiju kulturna i vjerska uvjerenja koja okružuju smrt, poticanjem tolerancije i poštovanja različitosti.&nbsp;</p><p>Ovo također može pružiti djeci osjećaj povezanosti sa svojim nasljeđem i zajednicom.</p><h2>Odluke i želje</h2><p>Iako može biti teško razmišljati o tome, razgovor o smrti s djecom može također uključivati razgovore o odlukama i preferencijama o kraju života.&nbsp;</p><p>Uključivanjem djece u te razgovore roditelji mogu osigurati razumijevanje i poštovanje njihovih želja, oslobađajući dio tereta svojoj djeci u budućnosti.</p><h2>Nekoliko savjeta</h2><p>Budite iskreni i primjereni dobi, prilagodite razgovor dobi i razini zrelosti vašeg djeteta, pružajući iskrena, ali dobno prikladna objašnjenja o smrti. Koristite jasan jezik i izbjegavajte eufemizme koji mogu zbuniti ili uplašiti djecu.</p><p>Potaknite svoje dijete da postavlja pitanja i izrazi svoje osjećaje o smrti. Slušajte pažljivo i dajte jednostavne, iskrene odgovore na njihova pitanja.</p><p>Koristite dječije knjige, filmove i druge medije kako biste omogućili rasprave o smrti. Odaberite materijale koji odgovaraju dobi i temperamentu vašeg djeteta i koristite ih kao polazište za razgovor.</p><p>Uvjerite svoje dijete da je normalno osjećati tugu ili strah zbog smrti i da ste tu da ga podržite u teškim trenucima. Ponudite zagrljaje, utjehu i sigurnost prema potrebi.</p><p>Modelirajte zdrave načine nošenja s tugom i gubitkom za svoje dijete. Budite otvoreni o svojim osjećajima i iskustvima sa smrću i pokažite zdrave strategije suočavanja kao što su razgovor o svojim osjećajima, traženje podrške od voljenih osoba i uključivanje u aktivnosti samonjege.</p><p>Iako može biti izazovno, dobrobiti razgovora s djecom o smrti daleko nadmašuju nelagodu razgovora. Dakle, nemojte se ustručavati razgovarati o smrti sa svojom djecom, to je važan dio pomoći im da se nose s neizbježnim izazovima života.</p>

Ovo su razlozi zašto ne treba dijete tući

Bebe koje se grle su pametnije: Zašto je dodir najvažnije čulo od rođenja

Izazovi s kojima se susreću djeca jedinci u porodici

Prirodne kapi od luka: Pripremite otopinu kojom ćete pomoći bebama

Italijanski psihijatar: Roditelji su krivi za većinu problema, jer žele biti prijatelji djeci

Snimak djevojčice izazvao haos: "Kad roditelji liječe svoje komplekse na djeci..."

Tip roditelja: Stil kojim odgajate dijete oblikovat će njegov razvoj

Kako se osjećaju djeca s autizmom: Ovaj kratki film to odlično opisuje

Kako prepoznati znakove osjetljivog djeteta

Evo na koje sve načine rani odnos s ocem utječe na žene u odrasloj dobi

Ovo je pet stvari koje svako dijete mora imati, ostalo je vaša volja

Ove stvari bebe najčešće stavljaju u usta: Kako spriječiti povrede i nezgode

Anksioznost kod djece: Pomozite im da se suoče s nelagodom

Psiholozi upozoravaju: Starije dijete ne smije biti roditelj mlađem

Biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno: Vrline dobrih očeva

Razgovor s djecom o smrti: Spriječite pogrešnu percepciju

Rast & razvoj

Ovo su razlozi zašto ne treba dijete tući

Bebe koje se grle su pametnije: Zašto je dodir najvažnije čulo od rođenja

Izazovi s kojima se susreću djeca jedinci u porodici

Prirodne kapi od luka: Pripremite otopinu kojom ćete pomoći bebama

Italijanski psihijatar: Roditelji su krivi za većinu problema, jer žele biti prijatelji djeci

Snimak djevojčice izazvao haos: "Kad roditelji liječe svoje komplekse na djeci..."

Tip roditelja: Stil kojim odgajate dijete oblikovat će njegov razvoj

Kako se osjećaju djeca s autizmom: Ovaj kratki film to odlično opisuje

Kako prepoznati znakove osjetljivog djeteta

Evo na koje sve načine rani odnos s ocem utječe na žene u odrasloj dobi

Ovo je pet stvari koje svako dijete mora imati, ostalo je vaša volja

Ove stvari bebe najčešće stavljaju u usta: Kako spriječiti povrede i nezgode

Anksioznost kod djece: Pomozite im da se suoče s nelagodom

Psiholozi upozoravaju: Starije dijete ne smije biti roditelj mlađem

Biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno: Vrline dobrih očeva

Razgovor s djecom o smrti: Spriječite pogrešnu percepciju