Ne obuvajte djetetu tuđe cipele

Sigurno svi roditelji nekada dožive napad tvrdoglavosti kod svog djeteta, što zaista može izgledati strašno. Znate ono: nasred trgovine dreka i lupanje nogama samo zato što nećemo da mu kupimo igračku ili slatkiš ? Vaše nadobudno dijete može napraviti cijelu scenu, a vi biste najradije propali u zemlju, jer pojma nemate kako biste ga umirili. 
Koji su uzroci takvog ponašanja i kako dijete „ukrotiti“? 
Činjenica je da je tvrdoglavost u starosti od dvije i tri godine nekako normalna pojava. Možda vam se čini čudno, ali je tako. 
U drugoj godini života dijete počinje postajati samostalno. Počinje oblikovati svoj vlastiti svijet u kojem počne otkrivati svoje sposobnosti i pri tome otkrije da mnogo toga već može i zna samo. Sve ćešće od njega čujemo riječi „sam(a) ću“, jer je zaista i sve više samouvjeren. 
No, djetetu ne ide naravno uvijek sve po planu i tu se pokažu posljedice: ljuto je i uznemireno, lupa nogama, dere se, u najgorem slučaju se čak baca na pod gdje nastavlja svoju pobunu. 
Morate shvatiti da dijete to ne radi zato da bi vas naljutilo ili vam po svaku cijenu „kontriralo“. Na taj način ono izražava očaj zbog svog neuspjeha. Očajno je, jer ne ide sve tako kao što je očekivalo ili što ne može dobiti to, što bi voljelo. 
Kako reagirati? 
Iako ste šokirani, na djetetovu tvrdoglavost nikako ne odgovarajte ljutnjom i vikanjem. Najbolje je da mu pokušate mirno objasniti zašto mu neka stvar nije uspjela, odnosno zašto ne može dobiti to što želi. 
Vaša blizina i osjećaj da ga razumijete i volite, pomagat će mu da spozna da njegov neuspjeh ne znači i potpuni poraz. Sa mirnom reakcijom mu dajete primjer da ljutnjom i drekom neće postići to što želi. 
Dijete mora pored svog svijeta upoznati i svijet drugih ljudi u kojem postoje određena pravila. Mora se naučiti obzirnosti prema drugima, prilagođavanju i dogovaranju. 
Jednostavno, mora spoznati da ne može uvijek dobiti to što želi, da imaju i drugi ljudi svoje potrebe i da se zato mora ponekad odreći neke svoje želje. 
Šta možete uraditi da ublažite djetetovu tvrdoglavost? 
Tvrdoglavost ustvari i ne možemo potpuno spriječiti, zapravo, i ne smijemo. Ona je nekakvo nužno zlo na putu odrastanja. Možemo je jedino na neki način malo ublažiti ili se na nju pripremiti tako da u ključnom trenutku ne izgubimo glavu. 
Ako vam se često događa da dijete uhvati tvrdoglavost u kupovini, držite se određenih dogovora. Prije nego što s njim uđete u trgovinu, dogovorite se što si može izabrati, tj. što ćete mu kupiti. Tako će imati jasno zacrtane granice i u trgovini neće vama manipulirati.
Ako mu taj dan ne namjeravate kupiti ništa, to mu objasnite prije. Možete mu npr. obećati da će neku stvar (npr.špagete) moći izabrati sam. Zavarajte ga poslićima koji će mu dati osjećaj važnosti. 
Tu strategiju upotrijebite i tada kada se napad tvrdoglavosti već približava. Brzo mu preusmjerite pažnju i zaboravit će što je u stvari htio postići. Tvrdoglavost se može izbjeći ako mu postavite pravila. 
Ako namjeravate ići nekud s njime, recite mu to već prije da bi se pripremio na to. Ako ga ometete baš u pola igre postoji velika vjerojatnost da će se pobuniti i neće htjeti nikuda. 
Za utjehu roditeljima
S tvrdoglavošću se ponekad nije lako boriti, ali morate biti strpljivi i djetetov ispad podnijeti što mirnije. Vratit će vam se! Tješite se da je taj period prolazan i da će uskoro doći vrijeme kada će se vaše dijete lakše prilagođavati i sukobljavati sa svijetom oko sebe. Pobuna će se (no, barem za nekoliko godina) završiti.

Kako smiriti tvrdoglavo dijete

Greška koju mnogi očevi čine jeste da se ponašaju prema svom djetetu tako kao da ono ništa ne umije uraditi samo. A dijete to osjeća i to kod njega izaziva osjećaj manje vrijednosti, blokadu, nedostatak samopouzdanja... 
Otac, u stvari, postaje uzrok tome što dijete postaje onakvo kakvo otac ne želi. Dijete otac treba ohrabrivati, hvaliti ga i davati mu savjete koji će ga motivirati da radi više i da bude što bolje. 
Zašto naglašavamo da je to očev zadatak. Zato što majke to instinktivno rade, a očevi se često stide pokazati ljubav svom djetetu, jer, zaboga, muškarci to ne rade. Gluposti! 
Zagrlite ga i kažite mu da ga volite, to je savjet koji važi i za djevojčice i za dječake. Djeca imaju potrebu da osjete i onu nježnu stranu očevog karaktera. Zato im treba pokazivati ljubav, a ne sakrivati je od njih. 
Ukoliko vaše dijete ima potrebu da podijeli nešto s vama, ostavite sve što radite (bar na nekoliko sekundi) i gledajte ga u oči kada želi nešto da vam kaže. 
Ako to ne učinite, ono će se sve više osjećati zapostavljenim i imat će utisak da ste nezainteresirani za njega. Ukoliko želite da vas dijete sluša, potrudite se da se i vi odnosite na isti način prema njemu. 
Važno je da uvijek budete svjesni djetetovih želja. Šta vi stvarno znate o svom djetetu? Da li poznajete njegove želje i snove? Znate li šta bi ono voljelo postati kad poraste? Znate li šta ne voli? 
Ako postoje stvari koje još niste saznali o njemu, pitajte. Dijete će biti sretno da s vama podijeli dio svojih razmišljanja, sretno zbog toga što ispred sebe ima sagovornika koji se brine i koji ga voli.
Prisustvo ili odsustvo očeve ljubavi i pažnje prema djetetu može, u pojedinim slučajevima, biti mnogo važnije od majčinog. Oprostite, drage mame, ali zaista je tako. 
Kada se dođe na teren određenih roditeljskih tema, majčina uloga i ljubav ne mora biti presudna. Izostanak očeve ili majčine ljubavi kasnije može dovesti do manjka samopoštovanja, emotivne labilnosti, čak i depresije. 
Međutim, očeva ljubav predstavlja ključni faktor u genezi otpora prema bolestima zavisnosti i pojavi maloljetničke delinkvencije. 
Teško je biti dobar otac ako nemate dobar odnos prema samom sebi. Ako ste nemarni prema sebi, onda ste nervozni, nestrpljivi, otuđeni. Sve to su karakteristike lošeg oca - izbjegnite ih. 
Pronađite način da se opustite, da smanjite stres, šetajte, bavite se sportom. Ako je potrebno, zatražite pomoć prijatelja kada smatrate da ne možete sami... 
Vrlo je važno da očevi preuzmu aktivniju ulogu u podizanju i odgajanju svoje djece. Ovdje nije riječ o takmičenju tipa "ko je najbolji tata na svijetu", već o zdravom roditeljstvu, koje će učiniti da dijete ima zdrav odnos prema životu. 
Vrijeme nije izgovor
Uvijek imajte vremena za svoje dijete. Jasno je da posao oduzima vrijeme i energiju, ali morate naći i priliku za druženje sa svojim djetetom. Ono će po tome umjeti da procijeni koliko ga volite i koliko se trudite oko njega. 
Računi iz prošlosti
Imajte, također, na umu da će se i vaš odnos prema vašem ocu reflektirati na odnos prema djetetu. Nemojte dozvoliti postojanje nerazriješenih računa iz prošlosti, jer će se oni, prije ili kasnije, ispriječiti u budućnosti, možda čak u odnosu između vas i vašeg djeteta.

Koje su odlike dobrih očeva

Želja je svakog roditelja da mu dijete bude uspješno u životu, pa većina zato i odgaja djecu da budu sposobna taj uspjeh i postići. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da će današnja djeca kroz petnaestak godina vrlo vjerovatno patiti od depresije. 
O čemu je riječ? Danas nije naročito teško utvrditi da najviše uspjeha imaju "ajkule" - prodorne osobe koje ne dopuštaju da ih bilo šta zaustavi na putu do cilja, osobe koje su u velikoj mjeri neosjetljive za potrebe drugih ljudi i koje nisu spremne na kompromise. 
Tako stvari izgledaju ako pod uspjehom podrazumijevate veću sumu stečenog novca i prestižnu poziciju. Kao rezultat konstantnog plasiranja imidža "ajkule" kao najuspješnije osobe, roditelji sve češće odgajaju djecu da postanu upravo takva - da budu što je moguće prodornija i ignoriraju tuđe potrebe. 
Kao rezultat, vrlo je vjerovatno da će tako podizana djeca zaista imati, barem što se pozicije i finansija tiče, veliki uspjeh u životu. 
Problem je što takav način razmišljanja (prodornost i neosjetljivost na tuđe potrebe) čini ljude nesretnim, što to vremenom vodi i do kliničke depresije. 
Čak i najveći uspjeh prija samo onda kad ga je moguće podijeliti s nekim, a s kime ga podijeliti ako vječito ignoriraš tuđe potrebe? Kako biti sretan ako je tvoj način života doveo do toga da se konstantno osjećaš usamljeno? Ko želi biti s osobom koja je neosjetljiva na tuđe potrebe? 
Naravno, korisno je naučiti djecu kako da postignu ono što žele, ali je jednako tako dobro naučiti ih i da na tom putu ne idu preko leševa. Dokazano je da pomaganje drugima usrećuje, a živi ljudi i dobri prijatelji svakako su bolje društvo nego oni koje su pregaženi na nečijem putu do uspjeha.
Sve to znači da je neophodno pronaći neki kompromis između svojih potreba i ostvarivanja ciljeva, na jednoj, i potreba i ostvarivanja ciljeva osoba do kojih nam je stalo, na drugoj strani. 
A za djecu je najbolje da to nauče što je moguće prije - počev od dijeljenja igračaka s drugovima u parku ili vrtiću.

Kako naučiti dijete da bude uspješno

Tim norveških naučnika je nakon istraživanja došao do zaključka da starija braća imaju višu inteligenciju. Rezultati objavljeni u časopisu Sience temeljeni su na istraživanju u kojem je učestvovalo 250 hiljada norveških muškaraca. 
O tome koliko redoslijed rođenja djece u obitelji ima veze s njihovom inteligencijom dosad je bilo mnogo proturječnih stavova naučnika: 
* U prilog toj novoj teoriji govore naučnici koji tvrde da starija djeca dobivaju više pažnje svojih roditelja. 
* Drugi ističu da se razlike javljaju još prije rođenja, jer majka tokom svake sljedeće trudnoće proizvodi više antitijela koja utječu na razvoj mozga fetusa. 
* Treći tvrde da veze između inteligencije i redoslijeda rođenja nema.
* Četvrti barataju podacima koji sugeriraju da parovi s nižim koeficijentom inteligencije imaju više djece od onih s višim kvocijentom inteligencije. 
Norveški profesori Petter Kristensen i Tod Bjerkedal kažu da su razlike u inteligenciji u njihovom istraživanju bile male, no, ipak, značajne. Istaknuli su i svoje mišljenje prema kojem na inteligenciju više od bioloških utječu društvene razlike. 
Kao primjer navode da su utvrdili kako su oni koji su rođeni kao treće dijete u porodici, a koji su u ranom djetinjstvu ostali bez jednog od starije braće, razvili viši stupanj inteligencije te se približili kvocijentu inteligencije drugorođenog djeteta u porodici. 
S druge strane, Frank Sulloway, profesor s Kalifornijskog univerziteta koji se bavi proučavanjem razvoja osobnosti i inteligencije ljudi, rekao je da prvorođenci mogu steći viši kvocijent inteligencije poučavanjem mlađe braće.

Je li najstarije dijete i najinteligentnije dijete

Uobičajeno je da dječji rječnik doživi naglu ekspanziju u drugoj godini života, a studija dr. Boba McMurraya s Univerziteta u Ajovi pokazuje zašto. 
Djeca, naime, uče grupe riječi, a da bi se njihov vokabular naglo proširio među lakšim riječima trebaju biti i one kompliciranije. Osim toga, te riječi se moraju konstantno ponavljati. 
- Ukoliko se ispune ova dva uvjeta, naglo proširivanje vokabulara je sigurno - tvrdi dr. McMurray.

Kako djeca uče riječi

Kada oko 10. mjeseca beba pokaže volju za hodanjem, pripremite se. Iako je nekada hodalica bila elegantno rješenje - vi ne krivite kičmu, a beba je sretna jer stoji i hoda, danas stručnjaci preporučuju izbjegavanje tog pomagala. 
Kod kretanja lokomotorni sistem upošljava cijeli niz mišića, pa tako samo hodanje ne angažira isključivo listove i mišiće butina, već i razne potporne grupe, takozvane fiksatore. 
Mišići koji se nalaze u preponama služe da bi pripremili tijelo za akciju, odnosno kretanje. Kada dijete sjedi u hodalici, ti mišići postaju nepotrebni, dakle, ne razvijaju se dovoljno. 
Kasnije, kada dijete prohoda, nije sasvim svjesno pokreta, a i zbog nerazvijenih mišića često pada. Zbog toga liječnici danas preporučuju da, ipak, prohodavanje ide prirodnim tokom. 
Zaključak se nameće sam od sebe - ako spoljnim uticajem podupiremo kretanje, razvoj potpornih mišićnih grupa bit će usporen. Zato omogućite djetetu da se pridržava uz vas, obezbijedite mu siguran prostor u kući i čekajte prve korake.

Zašto je hodalica loše rješenje

Nemojte se iznenaditi ako vaše dijete između druge i treće godine nauči "ružne" riječi, psovke i nepristojne izraze. One su za njega nešto vrlo smiješno, dok su za vas jednostavno proste i neprikladne. 
Upravo u ovom periodu mališani dolaze do saznanja da, kao i odrasli, mogu dozvoliti sebi malo nepristojnosti. Ako pokažete da ste zaprepašteni, postoji velika vjerovatnoća da će se oduševiti onim što je učinilo.
Zato, nemojte mu prijetiti, jer će ono još brže popunjavati svoj rječnik ovakvim riječima. U početku ćete jednostavno prelaziti preko takvog govora, skrećući pažnju na nešto drugo. 
Ako ono uporno upotrebljava slične riječi, recite mu mirno da ne volite da ih slušate, da ih drugi ljudi također ne vole čuti i da ne želite da ih ono više upotrebljava.

Dijete govori ružne riječi

Liriana Dilan je trogodišnja djevojčica koja pravi simpatična mejkap videa. Iako ima samo tri godine, ova djevojčica je prava majstorica šminkanja.Ona poput pravit bjuti blogerica i vlogerica u svojim tutorijalima koristi poznate palete šminke, kao što je ona brenda Huda Beauty, i snima videa svog šminkanja.&nbsp;Kad vidite njenu konačnu fotografiju pomislit ćete da je našminkao profesionalac,&nbsp;ali s obzirom da cijeli postupak šminkanja snima, znamo kako je sama Liriana osmislila svaki svoj mejkap.

Videa objavljuje njena mama Suela (Suella), a ljudi su na internetu počeli osuđivati mamu jer misle kako je curica premala za šminkanje i nanošenje nepotrebnih hemikalija na sebe, piše Pop Sugar.&nbsp;Suela je na brojne negativne komentare napisala:&nbsp;“Moja se kćer ne šminka svakog jutra. Ona se jednostavno voli igrati šminkom s vremena na vrijeme i nemam problema s time da joj to dopustim, s obzirom da smo sve to radile kad smo bili male”, napisala je mama.

Bez obzira na niz loših komentara, bilo je i onih punih podrške. Onih kojima su se svidjele transformacije male Liriane i koji su se zabavljali gledajući video.

Liriana ima samo tri godine, a već je prava majstorica šminkanja

Stručnjaci su dokazali da se proces učenja i usvajanja znanja kod svakoga djetat razlikuje, ovisno o načinu razmišljanja. Da bi djeca što bolje razvila svoje intelektualne sposobnosti i upila što više znanja, važno je otkriti koji tip učenja im najviše odgovara. 
Postoje tri osnovna načina na koja djeca usvajaju znanje: vizuelni, odnosno u slikama, zvučni i motorički, odnosno pokretom i igrom. Mnogi roditelji primjećuju da njihovo dijete uživa u slušanju priča i pjesmica, ali da je nezainteresirano za slikovnice ili crtanje. 
Nemirna djeca, koja obično imaju teškoće s učenjem, mogu vrlo dobro pamtiti u pokretu. Sve metode su dobre i kada otkrijete način koji najviše odgovara vašem djetetu i pomognete mu da ga što bolje razvije, krenite s učenjem. 
Ipak, nemojte zapostaviti ostale metode. Možda će vam u početku biti potrebno strpljenje da otkrijete najbolji način, ali budite uvjereni da će se trud isplatiti.
Fotografsko pamćenje
Djeca koja najlakše pamte slikovne sadržaje djeluju kao da imaju "fotografsko pamćenje". Lakše uče pomoću fotografija, slikovnica i crtanih filmova. Ako ne možete navesti dijete da se koncentrira na tekst, prekrijte slike i na taj način će ono poboljšati koncentraciju.
Zvučno učenje
Brbljiva djeca i ona koja lako pamte pjesmice uče kroz slušanje i manje pažnje poklanjaju slikama. Pročitano često ponavljaju naglas. Takvoj djeci neophodna je mirna sredina u kojoj mogu ispunjavati zadatke.
Učenje kroz pokret 
Dijete koje najlakše uči u igri i pokretu često djeluje hiperaktivno i teško ga je natjerati da duže vrijeme provede mirno sjedeći za stolom. Nemojte se nerverirati i burno reagirati ako ono napravi nered za vrijeme igre - ako je njemu prijatno, bolje će pamtiti. Čitajte mu priče i osmislite igru u kojoj će ono biti glavni glumac.

Kako djeca najbolje uče

Pored potrebe za hranom, njegom i ljubavlju, svaka beba ima i potrebu za kretanjem. U ranom uzrastu mogućnosti pokreta su ograničene, a roditelj bebi pomaže pričom, dodirom, ohrabrivanjem.
Dijete će samo proći sve faze razvoja određenim redosljedom. Prvi pokreti su okretanje s leđa na stomak, pa obrnuto. Sljedeće je položaj četveronoške, puzanje, pa tek onda zauzimanje sjedjećeg položaja. Iza toga slijedi uspravljanje u stojeći položaj.
Prvi koraci 
Prve korake dijete pravi između 12. i 16. mjeseca, ali je uredu i ako beba prohoda sa deset ili tek s 20 mjeseci. Svako dijete ima svoje periode sazrijevanja pa nikako nemojte porediti svoje dijete s djecom iz okruženja. 
Psihomotorni razvoj djeteta nije podređen nekom univerzalnom obrascu, već je značajno individualno određen.
Rano postavljanje bebe u uspravan položaj može biti štetno, jer bebina stopala nisu još razvijena, tek se formiraju, pa se forsiranim hodom mogu iskriviti i deformirati, a to, opet, može dovesti do deformacije kičme. 
Stavljanjem djeteta na pod ili u ogradicu, omogućit ćete mu kretanje upravo onako kako njemu odgovara i za koje je spremno i zrelo. 
Korištenje dupka ili hodalice pedijatri ne preporučuju, jer je dijete tada lišeno iskustva ustajanja iz čučećeg položaja i održavanja ravnoteže. Pomagala sprečavaju razvoj prirodnog nagona za kretanjem.
Stabilan oslonac 
Prve korake dijete pravi uz pridržavanje, noga do noge, zatim noga ispred noge. Postepeno se smanjuje površina oslonca, gegajući hod polako nestaje, dijete postaje sigurnije, a hof automatiziran i sve više liči na hod odraslog čovjeka. 
Kada je dijete napravilo osam koraka bez pridržavanja, znači da je prohodalo. Ovo može potrajati i nekoliko mjeseci, ali je važno da ne forsirate dijete.
Roditelji ne trebaju brinuti ako se dijete ne uklapa u uzrasne okvire, važno je da ono prolazi sve faze razvoja. 
Prve cipele 
Prve cipelice kupite kada dijete počne praviti prve samostalne korake. Cipele trebaju biti pravilno odabrane, da bi mogle podupirati skočni zglob i time obezbijediti pravilan hod. 
VAŽNO 
Da bi hod bio uravnotežen i koordiniranih pokreta mora se razviti spontano, bez prisilnih radnji, u skladu sa sazrijevanjem svakog djeteta pojedinačno.

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Malo je djece koja su zaista razmažena. Čak 79 posto djece ponašanjem suprotnom od očekivanog želi skrenuti pažnju na sebe. Neprihvatljivo ponašanje često je kod djece u nesređenim porodicama i kod djece koja imaju prezaposlene roditelje.
Roditelji često razmaženost poistovjećuju s ponašanjima koja ne ispunjavaju njihova očekivanja. Pa, ipak, ako je vaše dijete ljuto bez razloga, hirovito i neposlušno - razmaženo je. 
Šta kaže nauka
Naučna istraživanja dokazala su da su sva razmažena djeca - ona koja upravljaju roditeljima - vrlo nesigurna. Oni su sigurni i samouvjereni dok su mama ili tata u blizini i dok su u poznatom okruženju. Čim se maknu iz poznate sredine i dođu u konflikt sa sebi ravnima, razmažena djeca se povlače i popuštaju u zahtjevima suparnika. 
Inat koji pokazuju u kući nestaje i na vidjelo ulazi malo i nesigurno biće koje se boji. Kuća je sredina u kojoj je dijete naviklo na povlastice i popuštanje. Međutim, vršnjaci mu ne popuštaju, izruguju se njegovim nedostacima i spremni su ga odbaciti ako im se ne prilagodi. Tada nesigurnost prkosnog djeteta najviše dolazi do izražaja. Zato, ako želite od djeteta napraviti slabića, udovoljite svim njegovim zahtjevima i hirovima. 
Kako se riješiti razmaženosti 
Razgovorom se sve rješava. Ako ste danas odlučili popiti kafu, a dijete je dovoljno veliko da mu možete objasniti šta želite, onda mu to i recite: 
"Sada će se mama odmoriti i popiti kafu. Kada popijem kafu, igrat ćemo se. A, do tada ti smisli šta želiš raditi". Za takvu vrstu razgovora spremno je dijete staro 2,5 godine. 
Obećanje je svetinja
Nikad ne lažite dijete. Bilo da ima godinu, dvije, tri ili pet, nikada ga nemojte lagati. Ako ste mu nešto obećali, onda to ispunite. 
Postavite pravila 
Od prvog dana učite dijete pravilnom ponašanju. Pravilno ponašanje je ono koje vi smatrate adekvatnim za pojedinu situaciju. Ako je kod kuće zabranjeno dirati televiziju ili se igarti sa svjetlom, onda je to zabranjeno i kod bake ili nane. Ako je zabranjeno dirati mamin mobilni telefon, on se ne dira ni kada mama nije u prostoriji. 
Ako su bombone zabranjene kod kuće, onda se ne jede kada mami i tati treba mira, niti se jede kada su došli važni gosti, pa da bi djeca bila mirna. Ako se crtani gleda sat dnevno, onda se crtani gleda sat dnevno i kada je dijete bolesno. Poštujte vrijeme odlaska na spavanje.
Djetetove potrebe 
Kad je dijete sito, suho i zadovoljno, onda možete s njim ići gdje god želite. Ako naučite zadovoljiti djetetove potrebe prije svojih, time olakšavate život i sebi i djetetu. 
Ne batinama 
Kažnjavanje batinama je štetno, jer time vrijeđate i ponižavate dijete. Po prirodi osjetljivu djecu batine dovode do duševnih kriza koje još više pojačavaju njihovu osjetljivost. Kod neke djece kazne izazivaju neosjetljivost i ravnodušnost, postaje im svejedno, ne raduju se i ne žaloste. Kod obje grupe djece javljaju se velike teškoće i u emocionalnom razvoju i u socijalnom prilagođavanju. 
Budite dosljedni 
Jedan odgajatelj, jedna pravila, striktno ih se pridržavajte. Ako baka nije vidjela dijete godinu, neka uživa s njim i neka radi šta hoće. To je iznimka. Ali, kada ona ode, dijete će brzo shvatiti da uvijek važe ista pravila. 
Postavite granice 
Ako mislite da dijete nešto ne treba raditi, recite mu to jasno, glasno i sigurno. Ne dopuštajte mu da se uvlači ispod sudopera kada ima godinu, jer će to uraditi i s dvije godine, ali tada će dobiti po guzi, pa mu ništa neće biti jasno. 
Dajte djetetu do znanja do koje granice smije i može ići. Neka vas ne zavara pogled krupnih okica koji obara s nogu, jer vas upravo time kontroliraju. Kontrolirajte vi dijete, a ne dijete vas.

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Zašto bebe odjednom počnu plakati, čemu se smiju od uha do uha i zašto počnu plakati odmah nakon toga, pitanja su koja ne postavljaju samo roditelji. 
Djeca sposobnost mišljenja koriste čim se rode. Zato je i dobro znati o čemu razmišljaju. Osim što će vam pomoći da bolje upoznate svoje dijete i odredite šta voli, a šta ne, ako znate o čemu razmišlja, znat ćete kako ga potaknuti, podržati ili dodatno proširiti njegove mentalne sposobnosti. 
U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i vašeg djeteta, što će, između ostalog, imati ogroman utjecaj na njegov budući emocionalni razvoj. 
Dijete ima potrebu da se zbliži s vama, i ta potreba preovladava u prvim sedmicama života. Iako ne može prepoznati osmijeh do drugog mjeseca, već sa šest sedmica beba će na vaš osmijeh odgovoriti osmijehom. 
Dakle, svjesna je napetosti mišića vašeg lica i promjene glasa. Zato je u ovom periodu važno bebi staviti do znanja koliko je volite, i to ne samo riječima. 
Zbližite se kroz dodire, osmijehe, zagrljaje i poglede pune ljubavi. Možda vam se ne čini tako, ali bebica će sve to osjetiti, a emocionalna toplina koju joj pružate umirit će je i obogatiti vaš odnos. 
Vid traži šareno
Iako novorođenčad ne raspoznaje oblike, netačno je da vidi samo mutno i konfuzno, kako se nekada mislilo. Dječije oko ima posebne ćelije, kojima raspoznaje boje. 
Tako najlakše uočava predmete s potpunim kontrastom (crno-bijelo), ali vidi i svjetlije osnovne boje - crvenu, žutu i plavu. 
Zato je dobro da beba bude okružena raznobojnim predmetima koji će poticati njenu percepciju. Zidove sobe slobodno ukrasite šarenim tapetama jarkih boja ili na jednobojne zidove stavite slike. 
Radoznalost i percepciju dodatno će potaknuti i raznobojne igračke okačene iznad krevetića, kao i slikovnice primjerene uzrastu. 
Mozak je željan zvuka
Iako beba još ne govori, itekako je željna komunikacije. Upravo zato se služi širokom paletom zvukova koji vas često zbunjuju. Osim plača, kojim obično aludira na to da želi jesti, spavati ili čeka da joj promijenite pelene, beba proizvodi i mnoge nježne zvukove kada želi reći da je smirena i sretna. 
Ona, dakle, komunicira, a isto to očekuje i od vas. Imajte na umu da je za nju ovaj svijet potpuno novo mjesto. Jednostavno voli kada joj pričate, makar to bilo i objašnjavanje kako ćete joj sada obuti čarapice. 
Jednostavni razgovori pomažu djetetu da se srodi s idejom naizmjeničnog govora. Svakodnevna čavrljanja pružaju mu dragocjene prilike za poboljšanje vještine naizmjeničnog komuniciranja. 
A šta nam plačem poručuje 
Možda niste sigurni o čemu dijete razmišlja dok plače, ali možete biti sigurni da želi reći samo jedno: "Dođi ovamo, što prije možeš". Plač shvatite kao njegov prirodan način sporazumijevanja i učinite za njega najviše što možete, bez obzira na činjenicu da niste sigurni šta mu se mota po glavi. 
Ali, kao i svaka druga neverbalna komunikacija, i ova uključuje govor tijela, a prema nekim psiholozima, kada je u pitanju vaše dijete, na nju otpada 55 posto značenja. Pokušajte naučiti čitati govor djetetovog tijela povezan s plačem. 
Vrste plača
1. PRODORAN PLAČ - ako bebu nešto boli, plač će biti prodoran, gotovo nalik vrištanju. Utihnut će tek toliko koliko treba da uzme vazduh, nakon čega će ponovo početi vrištati. 
2. TUGALJIVO PLAKANJE - ako se osjeća usamljeno, jer mu niste u vidnom polju, plač će biti više tugaljiv nego glasan.
3. PLAČ OD GLADI - kad vam beba daje do znanja da želi jesti, taj plač obično ima obrazac koji se ponavlja, pri kojem beba neutješno plače i ubrzano maše rukama i nogama.

Šta nam beba poručuje plačem

Ultrazvuk pokazuje da bebe već u majčinom stomaku sisaju prst. To znači da sasvim mala djeca jednostavno imaju potrebu sisati i da im to predstavlja zadovoljstvo, pošto fetus to ne radi zato što je gladan. 
Kada beba dođe na svijet, roditelji vrlo brzo otkriju da ova aktivnost ima umirujuće djelovanje i zato posežu za cuclom varalicom bez koje mnogi maleni ne mogu zaspati. Ali, kad dijete malo odraste, nastaje problem: kako ga odvići od varalice? 
Kada je pravi trenutak 
U uzrastu od tri mjeseca potreba za cuclom se smanjuje, pošto beba otkriva druge načine da se smiri: može sisati pesnicu ili parče tkanine, zaroniti lice u mekanu igračku... To je pravi trenutak da je odviknete od cucle. Za početak, djetetu rjeđe dajite cuclu, a bebi pomozite da se opusti tako što ćete je zabavljati pričom ili je maziti.
Rizik raste 
Ako dijete do šestog mjeseca ne ostavi cuclu, postoji opasnost da razvije ovisnost, odnosno da se ne može smiriti niti zaspati bez varalice. U takvom slučaju, teško je odvići dijete od ovog pomagala, koje postaje mora za roditelje: beba plače svaki put kada joj cucla ispadne iz usta, uvijek pri ruci moraju da imaju rezervnu cucu... 
Veliko dijete 
Kada oko treće godine krenu u vrtić, čak i djeca čiji roditelji toleriraju cuclu, u najvećem broju slučajeva sama prevaziđu ovaj problem. Ali, ukoliko se to ne desi, da li ih treba pustiti da nastave po starom? Ne, pošto cucla ometa normalan razvoj jezika i socijalizaciju: kako dijete ne može pravilno govoriti sa cuclom u ustima, druga djeca će mu se smijati i ono će se povući u sebe. 
Krajnje vrijeme 
U uzrastu od treće do pete godine ovisnost o varalici postaje ozbiljan problem, pošto onemogućava normalnu socijalizaciju i pravilan razvoj vilice. To je krajnje vrijeme za odvikavanje. Za početak, važno je da ništa ne radite na silu. 
Da bi dijete lakše prebrodilo krizu tokom dana, ponudite mu zamjenu: recimo, sok na slamčicu. Imajte na umu da je djetetu u tom teškom periodu potrebna podrška. Ruganje, grdnje i ucenjivanje mogu ga samo obeshrabriti. 
Vrijedi pokušati
1. Motivirajte dijete tako što ćete mu reći da se ponosite njime zato što je sada veliko.
2. Zamolite zubara da mu jednostavnim riječima objasni da nije dobro da sisa cuclu i da postoji opasnost da mu se iskrive zubi. 
3. Na kraju, zajedno odaberite dan D: najbolje je da to bude neki simboličan datum, recimo njegov rođendan. 
4. Možete djetetu obećati i neki poklon ako ostavi cuclu. 
5. Ostali ukućani i članovi šire porodice trebaju biti u toku s vašim planom odvikavanja i stavite im do znanja da očekujete njihovu podršku. 
6. Tada možete preći na narednu etapu, koja se sastoji u postepenom ograničavanju upotrebe cucle. U početku dijete je može koristiti samo kod kuće, pa onda samo kada je u svojoj sobi i, na kraju, samo kad legne spavati.

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Beba je rođena. Noći bez sna normalna su stvar za novopečene mame i tate. Ali pomoći ima. Novorođenčad spavaju dnevno 16 ili više sati. San je isprekidan na periode od po jedan ili dva sata. Periodi sna postat će redovni kad nervni sistem bebe sazri i kad periodi između dojenja postanu duži.
Svjetlo za brži razvoj mozga
Kad napune tri mjeseca, bebe noću spavaju i po četiri sata u kontinuitetu. A od šest mjeseci mogu spavati i po dvanaest sati. U prvih nekoliko mjeseci normalno je da se beba budi, jer mora jesti. Ali, svakako ne mora biti budna cijelu noć i poslije dojenja. 
Da bi beba noću bolje spavala, tokom dana je treba "umoriti". Zato bebe i mala djeca moraju tokom dana boraviti na svjetlu. Dječija soba i dnevna soba u kojoj djeca borave moraju od rođenja biti okupane u svjetlu.
Neka vam je stalno na umu naučno dokazana istina da dnevna svjetlost utječe na brži razvoj mozga.
Kad je riječ o maloj bebi, zabavite je zvucima s televizije i muzikom. Obratite pažnju koliki su periodi bebinog spavanja. Ukoliko danju dugo spava, možete očekivati burnu noć.
Kupanje, maženje i pjevušenje također opuštaju. To je treba asocirati na nešto što prethodi spavanju. Zato joj pustite laganu muziku i to svake večeri istu. Bebi treba vremena da se smiri prije spavanja. 
Možda plače jer ne može naći odgovarajući položaj. Ako i dalje plače, lupkajte je po leđima i pričajte joj. Možda joj je potrebno samo vaše prisustvo.
Prigušeno svjetlo za noć
Neke bebe ne mogu spavati bez cucle. Može se desiti da vas bebin vrisak probudi usred noći jer je cucla ispala iz usta. 
Čim malo ojača beba se počne meškoljiti, vrtiti i trzati u snu. Sačekajte malo. To ne mora biti znak da je treba odmah uzeti i probuditi. Možda se samo okrene na drugu stranu i nastavi spavati.
Ako je morate presvući ili nahraniti, koristite prigušeno svjetlo, pravite lagane pokrete i tiho joj pričajte. To će bit znak da treba opet spavati, a ne igrati se.
Bebe mogu iznenaditi, pa od najranijih dana spavati kao odrasli. U svakom slučaju, i one imaju navike i treba ih razumjeti.

Kako da beba bolje spava noću

Naša očekivanja često su drugačija od očekivanja naše djece, ali najčešće se na to saznanje oglušujemo, zaboravimo ga ili ga jednostavno zanemarimo.Djeci nije važan čisti veš, red u kući ili obrok s tri slijeda. Njima su bitne puno važnije stvari koje ne samo da će ih usrećiti nego će od njih napraviti bolje ljude. Zanimljivo je kako smo mi roditelji svjesni problema s kojima se susrećemo, često znamo i koje bi se rješenje moglo primijeniti, no često baš sve ostane na tome – moglo. 
Dajte si zadatak i zacrtajte si ovih nekoliko ciljeva jer je to ono čime ćete sigurno, ali sigurno, ispuniti brojne dječje želje. Djeca brzo rastu i upravo ste im sada najpotrebniji!

Dozirajte vrijeme provedeno negdje drugdje
Možda jeste većinu vremena u kući s djetetom, no zapravo ste jako malo posvećeni baš njemu/njoj/njima.
Znate što klinci najčešće čuju kad vas sistemski traže da radite nešto s njima ili za njih? Čuju – evo, ljubavi, još samo pet minuta.
Posao nikud neće otići pa kad zatraže vaše društvo, vi ih lijepo iznenadite – evo, ljubavi, tu sam za tebe. Niko ne kaže da se sve vrijeme morate baviti samo njima, ali odgurivanje od sebe da biste napravili nešto što (baš kao i dijete) neće nigdje pobjeći, vaše dijete boli, vrijeđa i razočarava - svakodnevno. Stoga radije budite odmah tu za njih, a ne za e-mail, blog, Facebook, chat, portale, TV, papire... Poigrajte se odmah. Igra ionako neće trajati predugo. 
Provodite vrijeme vani
Iako je vani hladno, obećajte sebi i svojima da ćete što više vremena provoditi vani. Hladnoća nije bauk, valja se samo dobro zabundati i izaći.&nbsp;Svjež zrak i boravak na otvorenom imat će cijeli niz pozitivnih učinaka na vaš organizam, raspoloženje i vrijeme koje ćete provoditi zajedno.&nbsp;Ako imate malu bebu ili dijete koje još uvijek vozite u kolicima, izađite u šetnju barem dva puta dnevno. Ako pak imate malo veće dijete, prošetajte zajedno i razgovarajte. Zadajte si neki cilj do kuda ćete ići, počastite se nečim uz put te se polako vratite kući. Šetnja od sat vremena učinit će čuda za cijelu vašu porodicu.

Spustite se na pod i igrajte&nbsp;&nbsp;Djeca se najviše vole igrati na podu pa im se stoga češće pridružite. Ne morate cijelo popodne provesti s njima u igri, ali ako ste prisutni tamo gdje se igraju, oni će biti sretniji, čak i ako vi usput radite još nešto. Djeca možda ne trebaju toliko vaše društvo, vaše ruke i vašu pomoć, ali trebaju vaše prisustvo, čak i za razvoj vlastite mašte.
Ako žele slagati kockice, pomozite im toliko što ćete ih poticati, a ako pak žele sami, učinite i nešto više (ovisno o dobi). Budite tu da ih pohvalite, predložite promjene ili samo malo pomognite. Djeci je, za razliku od nas, potrebna publika kako bi imali poticaj da rade ono što zamisle. 
NE zamijenite s DA 
Priznajte, riječi: "Ne, Nemoj, Pusti, Pazi...", jedne su od najčešćih riječi koje upućujemo djeci.
Nije zgoreg djetetu reći ne, za stvari koje doista ne želite da radi, ili su preopasne. Ali, konstatno NE, NE i NE u djetetu pruža otpor. Zato preokrenite svoje stavove – učinite to odmah i neka ova 2018. godina bude puna DA, DA i DA.
Naravno, onda kad je primjereno.

Umjesto: "Nemoj to bacati na pod", recite: "Hajdemo to bacati po krevetu". Umjesto: "Nemoj se penjati po krevetu", recite: "Pričekaj i ići ćemo se penjati po toboganu".
Svaki put kada vam dođe da povičete "Ne to, Ne ovo", smislite kako bi to mogli okreniti u DA formulaciju. Možda vam se u početku neće činiti jednostavnim no s vremenom ćete s tim "da" djetetu dati mnoge ideje što bi moglo činiti da se zabavi, a da to bude prihvatljivo svima.
Da ne govorimo o tome da ćete s tim "da", djetetu ublažavati otpor prema onome što trebaju shvatiti i naučiti. 
Smijte se više
Znate li što djeca najviše vole? Vidjeti vas kako ste sretni, shvatiti da vas ono usrećuje, pa je najveća nagrada za njihovo postojanje upravo vaš smijeh i osmjeh.
Dozvolite si da vas dijete usreći, budite koncentrirani na njih, jer će smijeh onda doći sam od sebe. Ako ste fizički s djetetom, ali su vam misli negdje drugdje, vaše druženje nećete niti moći pojmiti onako kako to dijete želi. A dijete želi igru i vas želi vidjeti sretne. Stoga se ove godine smijte što više. To zaista nije teško s obzirom da će vaše dijete uvijek biti vaš najveći izvor sreće.

Ne obuvajte djetetu tuđe cipele

Kako smiriti tvrdoglavo dijete

Koje su odlike dobrih očeva

Kako naučiti dijete da bude uspješno

Je li najstarije dijete i najinteligentnije dijete

Kako djeca uče riječi

Zašto je hodalica loše rješenje

Dijete govori ružne riječi

Liriana ima samo tri godine, a već je prava majstorica šminkanja

Kako djeca najbolje uče

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Šta nam beba poručuje plačem

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Kako da beba bolje spava noću

Metode koje djeluju: Obećanja koja biste danas trebali dati svojoj djeci

Rast & razvoj

Ne obuvajte djetetu tuđe cipele

Kako smiriti tvrdoglavo dijete

Koje su odlike dobrih očeva

Kako naučiti dijete da bude uspješno

Je li najstarije dijete i najinteligentnije dijete

Kako djeca uče riječi

Zašto je hodalica loše rješenje

Dijete govori ružne riječi

Liriana ima samo tri godine, a već je prava majstorica šminkanja

Kako djeca najbolje uče

Kada napravi 8 koraka - dijete je prohodalo

Razmaženo dijete je nesigurno dijete

Šta nam beba poručuje plačem

Razvoj djeteta: Kako reći zbogom cucli

Kako da beba bolje spava noću

Metode koje djeluju: Obećanja koja biste danas trebali dati svojoj djeci