Mucanje (balbuties) je poremećaj u tečnom govoru – kada dijete zna šta želi reći,ali njegov govorni mehanizam nije dovoljno usklađen da bi ta riječ bila izgovorena.

To nije samo poremećaj izgovaranja glasova, nego se odnosi na primjenu govornog jezika u komunikaciji, a onemogućava normalan tok govora.

Procjenjuje se da muca nešto manje od 1 posto svjetske populacije. Među djecom predškolske dobi ima 2,4 posto djece koja mucaju, ali u školskoj populaciji prevalencija mucanja se smanjuje na 1 procenat.

Navedeni podaci pokazuju da se govor, zahvaljujući ili logopedskom tretmanu, ili sazrijevanju, ili pak međusobnoj interakciji ova dva faktora najčešće rehabilitira do polaska u školu.

Mucanje u većini slučajeva počinje između 2 i 5 godine. Statistički podaci pokazuju dječaci tri puta češće mucaju nego djevojčice.

Karakteristike mucanja su:

* Ponavljanje glasova (repeticija):

* Grčevi govornih organa;

* Neprirodno dug izgovor glasova (aaaaaaautomobil)-prolongacije;

* Nepravilno disanje;

* Izbjegavanje gledanje sagovornika u oči;

* Negativna osjećanja;osjećaj straha,stida,osjećaj manje vrijednosti…

* Pojačano crvenilo na licu

Zašto neka djeca mucaju

Još se sa sigurnošću ne zna tačan uzrok mucanja. Različiti faktori mogu uzrokovati tu pojavu, no pretpostavlja se da mozak osobe koja muca ne radi na način kao kod osoba koji nemaju ovaj poremećaj. Na taj način dolazi do povremenog nesklada u radu govornih organa.

Moguće okolnosti koje uzrokuju mucanje su: poremećaj u kordinaciji pokreta govornih mišića, pomanjkanje cerebralne kontrole nad govornim funkcijama, brzina razvoja govora, stres,način na koji ljudi obraćaju pažnju djetetu. Veliku ulogu imaju i genetski faktori.

Savjeti roditeljima

* Prihvatite djetetovo mucanje kao način govora i obratite se logopedu;

* Dobre navike roditelja mogu pomoći djetetu koje muca; govorite laganije, mirnije;

* Izbjegavajte sve ono što može požurivati dijete u govoru;

* Ne prekidajte dijete;

* Ne govorite umjesto njega;

* Ne korite ga kada muca;

* Postavljajte manje pitanja(samo jedno) i dajte djetetu dovoljno vremena da odgovori;

* Pažljivo ga slušajte dok govori;

* Ne nagrađujte ga za pravilan govor, ali ga i ne kažnjavajte za mucanje;

* Ne tražite da govori kada je umorno ili uzbuđeno;

* Poučite ostale(djetetove prijatelje,učitelje,porodicu) da ne reaguju na djetetove blokade u govoru;

* Ne izbjegavajte gledanje djeteta u oči kada mu se jave blokade u govoru;

* Ako dijete zbog ima problema sa drugovima u obdaništu ili školi, podučite ga da to primi mirno bez emocionalnih uzbuđenja: Recite mu:»Dobro,i ja ponekad imam problema pri izgovoru neke riječi,ali neću se brinuti zbog toga».

Dijagnostika mucanja

Mucanje dijagnosticira stručnjak za poremećaje jezika i govora-logoped. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze (historije poremećaja); odnosno, podacima o početku mucanja, okolnostima pod kojima se javlja ili pojačava, kao i nakon kompletne procjene jezičkih i govornih sposobnosti djeteta.

Terapija

Izuzetno je važno obratiti se logopedu čim uočite da dijete muca.

Dijete može postići tečan govor vježbom:

* Neka priča,recituje stihove i čita naglas u situacijama kada nije napeto – ne prekidajte ga, ne ispravljajte ga;

* Pomoći treba djetetu u savladavanju straha od mucanja, a zatim slijedi učenje kako govoriti polaganije s manje napora;

* Dijete treba stimulirati da govori što više onih dana kada nema govornih blokada (mucanja);

* Kada je u pitanju ponašanje ljudi u razgovoru s &nbsp;djetetom, najvažnije je strpljenje, usmjeravanje pažnje na ono što djete govori, a ne kako govori, piše portal Bebeimame.ba.

Korisni savjeti

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Kada ste na poslu, jedva čekate da se vratite kući i posvetite djetetu, uz obećanje samom sebi da ćete tu večer sigurno odvojiti za svoje najdraže. Međutim… Opet ste u začaranom krugu kućnih poslova, obaveza i pitate se gdje je vrijeme za vas i djecu?

Šta s djecom, prepunom energije, kada su zatvorena u četiri zida? Kako osmisliti njihovo vrijeme i naučiti ih mnogim stvarima, ne namećući im obaveze.

Mnogi roditelji misle da je najteže s najmlađima koji, uglavnom, ne znaju čitati, pisati i teško im je održavati pažnju. Svaka igračka njima je dobra pet minuta, crtanje brzo dosadi, a dnevna doza televizije već je ispunjena. Stručnjaci kažu da djeci u predškolskom periodu treba dosta igračaka.

O igračkama dijete vodi računa, one su mu prijatelji, sa njima razgovara i tako se razvija ljubav, nježnost, prijateljstvo. Igračke pomažu razvoju pamćenja, pažnje i mašte. Igračka je roditelju velika pomoć u vaspitanju djece.

Velika količina slobodnog vremena postaje opterećujuća i za dijete i za roditelje. Djeci, posebno mlađoj, treba pomoć u planiranju i organiziranju slobodnog vremena, jer čim završe s jednom igrom, njima ponovo postaje dosadno.

Pogrešno je kada roditelji stalno djetetu nude gotova rješenja. Umjesto toga, djetetu trteba ponuditi mogućnost da samo odabere šta će sljedeće raditi. Tako dijete uči birati od mnogo ponuđenih prijedloga ono što mu najviše odgovara i počinje kreativno, aktivno i odgovorno svojim odlukama stvarati vlastiti svijet.

Šta raditi u kući

* Uključite djecu u pripremanje večere i usput ih učite o važnosti zdrave ishrane.

* Dramatizacije lutkama: Sve dramatizacije lutkama vrlo su značajne, jer dijete samo glasom mora izraziti osjećanje.

* Nastavi rečenicu: Djeca nastavljaju rečenice koje roditelji započinju.

* Društvene igre. Za početak pokušajte s “čovječe ne ljuti se”, ali, morat ćete djetetu pomoći u brojanju.

Knjige su, opet, u trendu

Na roditeljima je da izaberu odgovarajući sadržaj za svoje dijete. Pri izboru, morate paziti na uzrast djeteta i interesiranje.

Zauzrast do tri godine najbolje su slikovnice bez teksta, a nakon toga jednostavne knjižice sa kratkim sadržajem. U petoj godini djetetu kupite knjige s kratkim pričama, bajkama, basnama. Vi čitajte, a neka dijete lista i razgleda slike, piše portal Bebeimame.ba.

Korisni savjeti za roditelje

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Očaj i srdžba dva su osjećaja koji ne ostavljaju mnogo mjesta riječima. Oni su instinktivni i iracionalni, a najčešće se očituju suzama i vikanjem.

Iako se čini neopravdan, pogotovo kad se radi o najmanjima, takav zakašnjeli izliv bijesa zapravo je ili neočekivan poziv djeteta da mu se pomogne, ili se, pak, njime pokušava osloboditi tereta neke nepravde iz prošlosti.

Beba do 18 mjeseci

Ako se tako ponaša dijete u dobi do 18 mjeseci, to je siguran znak da traži pomoć. Za sasvim malu bebu uzrok se zna – on je najčešće praktične prirode: gladno je, treba ga presvući, muče ga zubići. Plač i vikanje jedini su način na koji maleni može, ali doslovno, pustiti svoj glas i reći “tu sam”.

No, moguće je da želi nježnost i vašu pažnju. Plač je njegov jedini način komunikacije, pa se njime služi i iz emotivnih razloga: plače kad želi osjetiti dodir svoje majke kako bi se osjećao voljeno.

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Sjetite se: novorođenče nikad nije obijesno, ono plače zato što mu nešto treba ili samo želi komunicirati.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako ne odgovorite na njegov poziv, osjetit će se napušteno i tužno. To, ipak, ne znači da morate skakati na svaki njegov zov.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">S vremenom ćete znati osjetiti razliku između plača poziva u pomoć i običnog jecanja.</li>
</ol>

Dijete od druge do pete godine

U ovom periodu razlozi već nisu praktične prirode. Mogući su sljedeći:

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">a) Voli se isticati: U ovoj dobi plače i ljuti se jer mu mama ne želi kupiti čokoladicu ili zato što ne smije gledati televiziju.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">b) Potreba za pažnjom: Na prvi pogled, tu se radi o običnim kapricima, a zapravo na taj način maleni izražava svoje frustracije, jer ne može dobiti ono što želi. Ako želi igračku, zamišlja da je već njegova: ne razumije zašto mora čekati da bi je dobio. No, lupanje nogama je i način da privuče pažnju na sebe.</li>
</ol>

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Kad počne plakati, nemojte ga kažnjavati, nego pokušajte dokučiti šta nije uredu.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ponekad izliv srdžbe nema veze s tekućim događajem, već s nečim što ga je ranije zasmetalo.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Možda plače jer se još ljuti na svoju sestru.</li>
</ol>

Ako ga upitate zašto je tužan i ljut, neće se više osjećati usamljeno i naučit će pokazivati osjećaje.

Neće da spava, ružno sanja

U ovom periodu od druge do četvrte djetetove godine može vam se desiti da ono neće da spava ili se budi, jer ružno sanja. Ne želi sam spavati, jer se boji mraka; budi se u suzama zbog ružnog sna; ne može zaspati.

A zbog svega toga ni vi ne možete sklopiti oči. No, problem nećete riješiti ako ga pozovete u svoj krevet! U čemu je problem?

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">a) Smetaju mu promjene. Najmanjima može smetati svaka sitnica: šum, sitna neugodnost (možda pretežak pokrivač).</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">b) Uzbuđenje. Sitne promjene koje su narušile svakodnevnu rutinu, prvi koraci, prve riječi, odlazak u vrtić – sve to uznemiruje malene i narušava kvalitetu odmora.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">c) Odvojenost od roditelja. Ružni snovi mogu se pojaviti kad dijete krene u vrtić, i to zbog straha od novog prostora, daleko od mame i tate.</li>
</ol>

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ne ustajte na svaki šum koji dolazi iz dječje sobe, normalno je da se malo vrpolji prije nego što uspije zaspati.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako mališan prije spavanja uvijek plače, ostanite pored njega sve dok ne zaspi. No, nemojte mu dopustiti da zaspi u vašem krevetu: to je loša navika koje ćete se teško riješiti.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako je vaše dijete već malo veće, pokušajte sljedeće: prije nego što ugasite svjetlo, ispričajte mu priču ili smislite neki ritual koji će ga umiriti, npr. stavite njegovog najdražeg plišanog medu pored kreveta da ga čuva od ružnih snova.</li>
</ol>

Ako ima noćnu moru, neka vam je ispriča, a zatim ga pitajte kako mu je u vrtiću i kako se slaže s prijateljima i tetama. Razgovarajte s njim i vidjet ćete da će noćne more polako nestati.

Kad počinje njegovo NE

Između druge i šeste godine dijete počinje govoriti “ne” svojim roditeljima. Na taj način ono uči iskazati svoju volju, stvoriti vlastiti identitet u krugu porodice. Kako to radi?

* Neće da jede: Osjeća se još jako malim i on vodi igru na polju koje se njemu instinktivno čini najsrodnije: sto. Više je puta primijetio da je mama jako osjetljiva na činjenicu jede li ili ne. Ako odbije hranu, mama će mu posvetiti pažnju. Zbog činjenice da se cijela porodica vrti oko njega za vrijeme ručka ili večere, dijete se osjeća važnim, piše portal Bebeimame.ba.

Šta učiniti

<ol style="padding-right: 0px; padding-left: 0px; margin: 0px; font-family: 'PT Sans', sans-serif; font-size: 15px; line-height: normal;">
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ne prisiljavajte ga na jelo, iako vam se to čini logičnim. Pokažete li da vas ne zabrinjava njegov štrajk glađu, malo-pomalo ćete neutralizirati njegovo tajno oružje.</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Nemojte biti ni indiferentni, jer će se dijete tako početi osjećati manje vrijednim. Potaknite ga neka samo odluči: tjestenina ili supa?</li>
	<li style="margin: 0px; padding: 0px;">Ako je još premalo da bi komuniciralo s vama, pokušajte pretvoriti ručak i večeru u vrijeme igre i pokažite mu svoje osjećaje. Čak i obrok koji mu baš i nije po volji, postat će tako ukusniji.</li>
</ol>

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Zna se da su mala djeca sklonija određenim bolestima i poteškoćama pri učenju, a novi dokazi sada upućuju i na moguće poremećaje u ponašanju.

Veća je vjerovatnoća da će novorođenčad koja se rode s težinom manjom od tri kilograma u odrasloj dobi imati problema s depresijom i anksioznošću, pokazalo je istraživanje provedeno na britanskom Univerzitetu Bristol.

Čak i ako se uzmu u obzir i drugi faktori – koeficijent inteligencije, mogući problemi u ponašanju u djetinjstvu, socijalno porijeklo i način poroda, razlika između ljudi koji su rođeni s normalnom i ispotprosječnom težinom još postoji, tako da naučnici vjeruju da se sklonost depresiji počinje formirati još u maternici.

Bebe rođene s ispotprosječnom težinom češće pate od depresije u kasnijem životu

Mala beba, uplašen čovjek

U periodu od druge do pete godine dijete brzo mijenja svoje navike, ponašanja i izbore. Nešto od njegovog ponašanja je samo prolazna faza, a nešto i neverbalna poruka upućena roditeljima.

Ponekad će biti teško razgraničiti šta je šta i čemu treba pridavati posebnu pažnju. Najčešće faze u različitim uzrastima su sljedeće:

* Između druge i pete godine uobičajeni su različiti napadi bijesa. Mogu biti praćeni histeričnom vriskom, a nerijetko i bacanjem na pod, udaranjem rukama i nogama o pod ili zid, ponekad čak i čupanjem kose.

* Bijes je obično praćen bukom, cikom, vriskom i plačem. Iako ovakvo ponašanje djeteta roditelje često plaši, pokažete li jednom djetetu reakciju koju ono i očekuje za svoj nastup, smatrajte da ste mu dali zeleno svjetlo da se i dalje tako ponaša. Upravo ste mu pokazali novo sredstvo za postizanje željenog cilja.

* Koliko god je teško, pokušajte ostati mirni. Sve dok je ono zdravo, nemate razloga da se obazirete na njegove napade.

* Što ih više ignorirate, mališan će prije odustati. Djeca brzo uvide šta od njihovog ponašanja može “proći”, a šta ne.

* U ovom uzrastu dijete može postati majstor u uništavanju igračaka, cijepanju knjiga…

* Bez obzira na sve što radi vaše dijete, ne brinite! Najčešće je riječ o običnom nestašluku, a ne o lošem vaspitanju ili pritajenom nezadovoljstvu. Uostalom, da nas ne sputavaju standardi, bilo bi idealno da kada djetetu jednom poklonimo igračku, potpuno na nju zaboravimo, odnosno da mu dozvolimo da s njom radi šta god poželi. Pa i da je rasturi istog momenta.

Od druge godine života pa sve do polaska u školu, dijete će ići iz jedne razvojne faze u drugu, brzinom koju ćete jedva pratiti

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Ono što roditelji mogu učiniti kako bi potakli dijete da progovori jeste da s njim stalno razgovaraju. Koliko god to ponekad ličilo na monolog ili dijalog sa zidom, koliko god se činilo da dijete ne razumije, vjerujte, razumije više nego što možete naslutiti. Uostalom, pa šta ako i ne razumije baš sve?

Pričajte mu kako kuhate ručak dok se ono igra oko vas, govorite mu, opisujte kako ga presvlačite, kad se čuje neki zvuk spolja, recite mu: "To je kamion, to je tramvaj, evo ga telefon".

Potičite ga da nauči kako ono što vam pokazuje ima i svoje ime. Ako pokaže na plišanog zeku, recite : “Da, to je tvoj zeko. Vidiš kako ima velike uši”.

Potičite ga da govori time što ćete vi govoriti s njim. Postavljajte mu pitanja i jasno mu stavite do znanja da od njega očekujete odgovor.

Sjedite i prelistavajte njegove slikovnice, opisujte mu i pričajte šta vidite na kojoj slici.

Počnite od jednostavnih pojmova: “Vidiš, ovaj čiko ima kapu, ovaj medo drži torbu…”, jer proći će dosta vremena dok mu budete mogli objašnjavati radnju same priče. U svakom slučaju, ne odustajte.

Pričajte djetetu šta kuhate za ručak, opisujte kako ga presvlačite, objasnite mu zvukove koji dolaze sa ulice i potičite ga da vam pokazuje stvari koje mu opisujete

Razvoj govora: Pričam ti priču

Ono što roditelji mogu učiniti kako bi potakli dijete da progovori jeste da s njim stalno razgovaraju.

Koliko god to ponekad ličilo na monolog ili dijalog sa zidom, koliko god se činilo da dijete ne razumije, vjerujte, razumije više nego što možete naslutiti.

Uostalom, pa šta ako i ne razumije baš sve?

Više na portalu <a href="http://bebeimame.ba/rast-razvoj-odgoj/razvoj-govora-pricam-ti-pricu/">BEBE</a>

&nbsp;

Dijete razumije više nego što mislite

Pročitajte kako da reagujete ako je vaše starije dijete ljubomorno na prinovu ili mlađeg brata i sestru...

<h2>Zašto se javlja ljubomora kod starijeg djeteta?</h2>

Ranije, kada je u porodicama bilo više djece, roditelji nisu mogli ni da pomisle da bi se mogla javiti ljubomora među njima. Roditelji su imali mnogo više obaveza oko kuće, nije bilo centralnog grijanja, mašina za pranje veša i suđa… Danas su velike porodice postale rijetkost, ali je zato ljubomora starijeg djeteta u odnosu na novog člana porodice postalo globalni problem, prenosi B92.

Savremeni roditelji koji čekaju drugo dijete treba da prihvate da je ljubomora djeteta normalna pojava, a odsustvo ljubomore može da ukazuje na neke probleme u porodici.

Često se sa dolaskom drugog djeteta u porodicu sva pažnja roditelja (a vrlo brzo i svih odraslih članova porodice) prebacuje na mališana. A starije dijete, bez obzira na uzrast, treba da se prilagodi na novu situaciju, jer ono sada prestaje da bude u centru pažnje. Mališan sada automatski postaje stariji brat/sestra i okruženje na tome često insistira govoreći mu kako je on sad već veliki, stariji.

Važno je da shvatite da samo dijete još ne vidi razliku između novorođenčeta i sebe, pa ukoliko mu roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje, ono neće birati način ni sredstva da privuče njihovu pažnju.

<h2>Kako pripremiti dijete na prinovu u porodici?</h2>

Obratite pažnju na malu djecu na ulici, idite u goste kod prijatelja ili rodbine koji imaju bebu. Neka se "starije" dijete upozna sa njima, a i vi mu pričajte o tome kako izgleda novorođenče. Pokažite mu slike ili video zapise kada je on bio beba, kako i on nije znao da hoda, priča i kako je sve učio polako korak po korak.

Osim toga, važno je da mu kažete kako beba raste u stomaku, idite zajedno da kupujete neophodne stvari za novorođenče, i polako učite dijete da što više bude samostalno, naravno u zavisnosti od uzrasta.

Naravno, dovoljno vremena posvetite i jednom i drugom djetetu. Jasno je da će o mlađem biti potrebna veća briga, ali uz dobru organizaciju sve je moguće.

Dogovorite se sa suprugom da kada se bavite bebom da se on druži sa starijim djetetom i obrnuto. Osim toga pomoć najbližih prijatelja i rodbine je također dragocjena.

<h2>Kako dijete ispoljava ljubomoru?</h2>

Većina mališana plače ili je kapriciozno, ali u nekim slučajevima starije dijete može imati problema sa spavanjem, sa noćnim mokrenjem, može se čak razboljeti…

Nekada se dijete ljuti što mama toliko vremena provodi u presvlačenju, kupanju i njezi mališana… Zadužite ga bude vaš mali pomoćnik, da vam dodaje pelenu, kremu, i tako će se osjetiti važno i ponosno i lakše će prihvatiti mlađeg batu ili seku.

<h2>Šta da radite kada starije dijete ispoljava ljubomoru?</h2>

Koristite lijepe nadimke za oba djeteta (jedno neka recimo bude mače, a drugo pače: važno je da ne pomiješate kome ste dali koji nadimak).

Nekoliko mjeseci prije porođaja sklonite igračke koje je starije dijete preraslo, a koje planirate kasnije da date mlađem, jer se može ljutiti što dajete njegove igračke.

Ukoliko dijete spava sa vama nemojte ga seliti iz vašeg kreveta neposredno prije dolaska novog člana; to učinite nekoliko sedmica ili mjeseci prije ili poslije dolaska prinove.

Budite iskreni prema djetetu i nemojte mu govoriti kako će kada dođe brat moći da se igra s njim, već mu recite kako će u početku samo spavati i kako će vam biti njegova pomoć da ga njegujete…

Pronađite dovoljno vremena za oba djeteta, a ukoliko je potrebno neka vam u pomoć pritekne i ostala rodbina…

Normalna pojava kod starije djece

Šta učiniti kada je dijete ljubomorno na brata ili sestru

Pogledajte šta su rekli roditelji o svojoj djeci, njihovim navikama i ponašanju.

Šta roditeljima smeta? To što djeca imaju Facebook stranicu prije 12. godine ili što djeca vjeruju više prijateljima nego njima.

Više od 2.000 roditelja sa djecom uzrasta između osam i 12 godina odgovarala je na pitanja o djeci, njihovim navikama i ponašanju, prenosi B92.

Gotovo polovina roditelja rekla je da osjeća pritisak da djeci kupi najnovije tehnološke "igračke". Više od 50 posto dozvoljava djeci da pretražuju internet bez nadzora i preuzimaju aplikacije već od desete godine.

U prosjeku, polovina roditelja rekla je da ne bi imala ništa protiv da dijete ima Facebook profil u 12. godini. Današnji desetogodišnjak može da uživa i u tabletu, odabiru odjeće koju će nositi, a zna sebi da napravi i doručak, pokazalo je istraživanje. Međutim, on ne može sam putovati autobusom, nositi šminku i dobiti e-mail račun, do 11. godine.

Studija je također pokazala da 40 posto roditelja smatra iritantnim što zvijezde i prijatelji imaju više uticaja na njihovu djecu, od njih samih. Tony Nit, izvršni direktor firme Get Safe Online kaže: "Današnja djeca su dio digitalne generacije i oni ne znaju da postoji drugačiji način života, koji ne uključuje internet i moderne uređaje. Međutim, mladi ljudi moraju da shvate rizike i granice koje ne bi trebalo da prelaze".

"Dio toga je povjerenje i obrazovanje. Najbolje je rano uputiti djecu u brigu o sigurnosti na internetu, a to znači da i roditelji moraju znati više o savremenim tokovima na internetu".

Šta su rekli roditelji o svojoj djeci, njihovim navikama i ponašanju

Da li djeca danas prebrzo odrastaju?

Podučite mališane manirama i lijepom ponašanju, pretvorite bahato u mirno i pristojno odgojeno dijete u koje će drugi roditelji gledati s divljenjem.

Svakodnevno oko sebe gledamo djecu koja lome ljuljačke, pljuju na cestu, svađaju se sa starijima od sebe, vrijeđaju, psuju i ne znaju ništa o dobrom ponašanju.

Ne, nisu to neka tuđa djeca – to su naša djeca koja će izrasti u osobe kojima će takvo ponašanje biti posve normalno. Želimo li svijet psovača, pljuvača, svađalica, drznika? Naravno da ne želimo, ali to će nam se dogoditi ako ne budemo sada razmišljali o onome poslije.

Daleko od toga da trebamo pretvoriti dijete u lutkice u kakve su roditelji 60-ih godina pretvarali svoju djecu, jer u današnje vrijeme promijenile su se i neke okolnosti, roditelji su postali opušteniji, institucije imanju manje stroga pravila... ali osnovne manire svako očekuje i traži od odraslih, ali i od djece, piše magazin Mame&amp;bebe.

<h2>Do 12 mjeseci</h2>

Naučite ih koristiti pribor za jelo

Naravno da ne mislimo da dijete od godinu dana, i mlađe, može uzeti nož u desnu a viljušku u lijevu ruku, ali djetetu svakako dajte malenu viljušku. Iako potičemo djecu da isprobavaju hranu – njenu teksturu, miris i okus – smatramo da je dob od 12 mjeseci i više nego vrijeme da počne jesti bar malenom viljuškom.

Kombinirajte rukice i pribor za jelo i vaš se mališan neće bojati koristiti se kašikom, viljuškom i nožem. Štaviše, čim počne stabilnije i sigurnije vrtjeti kašiku, poželjet će se služiti i ostatkom pribora, a vi ćete likovati od sreće.

<h2>Od 12 do 18 mjeseci</h2>

Izvaditi prst iz nosa!

U dobi od osamnaest mjeseci vrijeme je da svoje mališane pripremite za život u društvu. Na prvom mjestu tada je zasigurno "zabrana guranja prstića u nos". Kako to učiniti? Kad vaše dijete zaglavi u nosnici, nježno mu izvadite prstić govoreći "To je prljavo" te obrišite prstić maramicom.

Pospremi sobu!

U toj dobi dijete je itekako spremno paziti na svoje stvari. Potaknite ga da posprema igračke nakon igranja te da odjeću odlaže na za to predviđena mjesta.

<h2>Od 18 do 24 mjeseca</h2>

Ne bacaj hranu!

Decenijama prije bacanje hrane po podu ne bi se tolerisalo, ali u današnje vrijeme – kada djeca razbacuju hranu – mame se crvene, i ne čine ništa da to spriječe. Istina, kad dijete baca hranu, obično je zbog nečega frustrirano, ali najgore je naučiti ga da navika bacanja hrane nije način na koji to treba pokazati. Što učiniti? Hvalite dijete samo onda kad se ponaša onako kako bi trebalo, a nepristojnom ponašanju nemojte pridavati značaj.

Moj red-tvoj red

Kroz igru pokažite djetetu da ne pripada sve baš njemu. Igrajte se dodavanja lopte: svaki put kad je pošaljete djetetu, izgovorite "Tvoj red", a kada primite loptu u ruke, recite "Moj red". Isto učinite i kad dijelite hranu, samo kako bi dijete spoznalo da ne posjeduje sve na svijetu i da treba biti strpljivo i čekati svoj red u bilo čemu.

No nemojte očekivati da će malo dijete odmah postupiti tako – bitno je da shvati koncept čekanja, strpljenja i dijeljenja. To je sve što se od njega očekuje.

<h2>Od dvije do tri godine</h2>

Pazite na riječi molim i hvala

Obratite pažnju na način na koji razgovarate u kući. Ako svaki put kad ulazite i izlazite ljubazno pozdravite ukućane te ako zamolite da vam se nešto doda pa potom zahvalite onom ko vam je pomogao, vaše će dijete raditi isto. I to će mu preći u naviku. No pripazite: ako vi psujete, psovat će i dijete. Sve polazi od roditelja!

Ne udaraj druge!

Frustrirani dvogodišnjaci katkada znaju udariti vršnjake, no vi im trebate pokazati sigurnije načine izražavanja želja, potreba i emocija. Ako dijete ne može obuzdati narav i osjećaje, ponudite mu alternativu – stiskanje plastelina ili lupanje jastuka. Ali ni to nije idealno.

<h2>Od tri do četiri godine</h2>

Dijeli sa drugima

Pokažite djetetu da mora dijeliti stvari s bratom i sestrom te da je u redu da se njegovim/njenim stvarima igraju i djeca-gosti. Ali nikada nemojte tražiti od djeteta da se odrekne svojih igračaka za nekoga drugoga. Ni vi se ne biste lijepo osjećali da vas neko natjera da omiljenu majicu ili CD poklonite poznanici i ostanete bez svog primjerka.

Strpljen-spašen

Dobra je vještina – i još bolja navika – znati slušati bez upadanja u riječ. Ali problem je što djeca mlađa od četiri godine vjeruju da se svijet vrti oko njih i da svaki razgovor treba prestati kad ona otvore svoja ustašca. Dozivanje: 'Mama, maaaaama, majko, mamiceeee' moglo bi vam uništiti važan razgovor, zato što prije pređite na metodu 'Samo tren'.

Dakle, recite svom djetetu da ćete doći na nekoliko trenutaka i da nije izgubilo vašu pažnju, ali da mora znati (pri)čekati svoj red. Kasnije, kad naraste, naučit će da se starije ne prekida u razgovoru.

<h2>Stvari koje ne mogu naučiti</h2>

Kad komentarisati

Do dobi od pet godina djeca neće shvatiti da njihovo ponašanje i riječi mogu povrijediti drugu stranu. Dakle, nemojte se ljutiti i frustrirati zbog činjenice da vas dijete nerijetko svojim komentarima dovodi u neugodnu situaciju.

Oprosti

Djeca mlađa od četiri godine ne znaju kako se osjeća drugo dijete pa će, iako znaju šta znači riječ "izvini", često izostaviti tu riječ. Mame bi mogle pomoći tako da se u ime svojeg djeteta opravdaju drugom mališanu ili roditelju.

Kućni poslovi

Od malenog djeteta možete očekivati da zapljuskuje suđe vodom i pjenom, ali ne i da ga ispravno opere. Zato raščistite sami sa sobom prije nego što mu dopustite da se igra – možete li podnijeti "brljanje" po suđu u cilju djetetove zabave ili ćete insistirati na čistoći i odmaknuti dijete od sudopera.

Bonton za malene

Kako naučiti djecu pristojnom ponašanju u svakoj dobi

Mucanje je u problem u govoru koji je vrlo raširen u cijelom svijetu. To je poremećaj ritma, tečnosti&nbsp; i tempa govora koji se ispoljava u nevoljnim grčevima mišića govornih organa, a ponekad ga prate i grčevi mimičkim mišića lica i nevoljni pokreti ruku, prenosi portal E-beba.com. 
 
Grčevi izazivaju nevoljan prekid tečnosti govornog procesa – uzastopno ponavljanje ili napeto izgovaranje slogova i glasova, prisilne pauze između riječi i usred riječi, prekid govora i različite kombinacije svega navedenog.&nbsp; 
 
Kod djece nije ništa neobično da počnu mucati u vrijeme kada im se naglo razvija govor, a obično to krene oko druge godine. Naime, djeca tada znaju mnogo riječi, uče slagati rečenice, a zbog neiskustva u govoru, ne mogu se brzo odlučiti koju riječ će upotrijebiti ili se ne mogu sjetiti riječi koja bi najbolje pristajala onome što žele reći. 
 
Takvo razvojno mucanje najčešće prestaje samo od sebe i djetetu nije potrebna nikakva stručna pomoć. Važno je jedino da drugi odrasli ne požuruju dijete u govoru, da mu ne predlažu nastavak rečenice, već ga strpljivo saslušaju. Eventualno, kada je prikladno, mogu ponoviti tečno i jasno ono što je dijete reklo kao konstataciju (“Znači želiš reći da…”) 
 
Posebno u ovom periodu naglog razvoja govora, a i u cijelom djetinjstvu, važno je da djeca imaju dobre govorne uzore. Roditelji bi se trebali truditi izgovarati tačno i jasno, s pravilnim naglascima. Djetetu se mogu pustiti snimljene priče sa spikerom koji jasno govori. Bilo bi dobro izbjegavati televizijske reklame koje djeca obično vole gledati zbog neprirodno ubrzanog glasa spikera, a i općenito zbog lošeg utjecaja brze izmjene slika i bljeskova koji imaju loš utjecaj na djetetov razvoj mozga.

Zašto se&nbsp;javlja&nbsp;mucanje?

 
Kod manjeg broja djece, mucanje se nastavlja u nastavku djetinjstva, a kod nekih se zadržava i u odrasloj dobi.&nbsp;Nije potpuno jasno zašto se mucanje uopće pojavljuje, ali ono što je sigurno jest da su uzroci mnogobrojni – to je spoj neuroloških, psiholoških, socijalnih i lingvističkih utjecaja koji pridonose nastanku i razvoju mucanja.&nbsp; 
 
Primijećeno je da postoji i nasljedni faktor, pa tako djeca koja imaju u obitelji nekog ko muca ili je mucao u djetinjstvu, češće pokazuju sklonost mucanju u ranom djetinjstvu ili kao reakciju na stres. Također, ljevoruka djeca pokazala su veću sklonost mucanju. 
 
Kada djeca pokušavaju prepričati vlastiti događaj, često počnu mucati jer se istovremeno prisjećaju i pričaju te zbog toga što biraju riječi kojima bi najbolje opisali svoje osjećaje. 
 
Djeca s preosjetljivim živčanim sustavom također mogu imati problema s mucanjem. Takva djeca imaju problema sa spavanjem, strahovima, loše prihvaćaju promjene i slično. Oni trebaju stabilan, miran i staložen odgoj te uhodanu dnevnu rutinu.&nbsp;Djeca koja imaju prestroge roditelje s prevelikim očekivanjima također mogu imati problema s mucanjem i drugim smetnjama, kao i djeca slabijeg zdravlja te s oštećenjima motorike. 
 
Kako pomoći djetetu?

 
Kod razvojnog mucanja u ranoj dobi zapravo ne treba činiti ništa osim imati razumijevanja i ne požurivati dijete te raditi na tome da se djetetov govor razvija u zdravim uvjetima.&nbsp; 
 
Zanimljivo je da su neki mališani sami pronašli način kako da se izvuku kad počnu mucati. Kad u rečenici zapnu na nekoj riječi i počnu ponavljati slogove, učine nešto da bi napravili “rez”- lagano udare nogom, naprave pauzu od sekundu – dvije, počeškaju se po glavi ili bradi, pucketaju prstima ili se neprimjetno uštipnu i nastave rečenicu. Možda zvuči smiješno, ali nekima je pomoglo. 
 
Kod mucanja koje je popraćeno drugim fiziološkim ili psihološkim promjenama tijekom duljeg vremena potrebno je potražiti stručnu pomoć logopeda i/ili psihologa. 
 
Općenito je važno da roditelje prilagode svoj stil odgoja djetetovom temperamentu i zdravstveno – psihološkim potrebama djeteta te da ga odgajaju u stabilnoj atmosferi s puno ljubavi, strpljenja i što više zajednički provedenog vremena. 
 
Na neke moguće uzroke koji bi mogli izazvati pojavu mucanja kao što je ratno stanje, razvod roditelja, rođenje novog djeteta i slično, roditelji ne mogu utjecati u smislu da prekinu takav događaj. No ono što mogu i moraju učiniti bez obzira reagira li dijete na to mucanjem ili ne, jest olakšati djetetu. To mogu učiniti tako da mu pruže bezuvjetnu potporu, razgovaraju o situaciji s djetetom i potaknu ga da pokaže svoje osjećaje kroz razgovor, crtež ili tako da ga uključe u donošenje odluka ili mu prepuste dio posla koji ono može i želi obaviti.

Poremećaj ritma, tečnosti  i tempa govora

Mucanje kod djece: Koji su uzroci i kako pomoći vašim mališanima!?

Igra sa ogledalom ima značajnu ulogu u pravilnom razvoju djeteta.&nbsp;Većina roditelja se uplaši kada vidi da se dijete približava ogledalu, jer bi moglo da ga razbije i ozbiljno se povrijedi. To je, svakako, moguće, ali zato treba preduzeti određene mjere da se to spriječi, a nikako uskraćivati djetetu korištenje ogledala, prenosi Mojezdravlje.ba. 
 
Za bebu uzrasta 12 do 18 mjeseci, ogledalo je neophodna igračka, koja omogućava shvatanje tjelesne šeme, odnosno viđenje sopstvenog tijela u prostoru.&nbsp;Iako tada još uvijek ne prepoznaje sebe, ubrzo će početi da se igra sa "svojim likom u ogledalu".&nbsp;&nbsp; 
 
Reakcija na ogledalo 
 
Prve bebine reakcije na ogledalo su, uglavnom, čuđenje, strah i radoznalost, pa je zato dobro da pored bebe bude majka, otac, ili neka druga poznata odrasla osoba, kako bi ih videla u ogledalu. 
 
Kada roditelji treba da reaguju? 
 
Djeca se rado igraju pred ogledalom, prave grimase, pokazuju zube, ljute se, smiju, oponašaju razne životinje, i slično. Ako dijete ima tri godine a ne prepoznaje sebe, niti reaguje na lik u ogledalu, svaki put panično plače i bježi - treba konsultovati nekog ljekara ili psihologa. 
 
Osmjeh na njihovim licima u ogledalu će smiriti dijete, i ono će nakon plača takođe početi da se smješi. Neka djeca odmah dobro reaguju, dodiruju lik u ogledalu, pokušavaju da ga "izvuku ili sklonesa ogledala, ljube ga... što nikako ne znači da je dijete narcisoidno, kako većina roditelja pomisli. Ovo je samo jedna od faza odrastanja kroz koju dijete prolazi, i treba mu omogućiti da to uradi na pravi način. 
 
Tamo sam ja 
 
Najbolje je da ogledalo bude pričvršćeno za zid, da ne može da padne, i dovoljno veliko da dijete može da vidi sebe u cjelini, i bar lice majke pored sebe. Kako u ovom uzrastu djeca puze, ogledalo treba da bude postavljeno nisko, da bi dijete moglo da ga koristi kada poželi.

U slučaju da nema mogućnosti za to, treba mu dati plastično ogledalo veličine 30x40 centimetara (ovakva ogledala mogu da se nađu u prodavnicama dječijih igračaka), u kome će moći da vidi svoj lik. 
 
Put ka samostalnosti 
 
Posmatrajući sebe u ogledalu, dijete polako shvata da je odvojeno od majke, što je put ka njegovoj samostalnosti. Kada će prepoznati sebe - zavisi od zrelosti djeteta. Ovo je dug proces, i odvija se u periodu između prvog i drugog rođendana. Do tada, većina djece ima svijest da je to njihov odraz u ogledalu, a ne neki stranac.

Značajna uloga u pravilnom razvoju djeteta

Ogledalo važna igračka za bebu

Kako bi se vaše dijete uspješno razvijalo, uz fizički rast i psihički razvoj ne smijemo zanemariti djetetovu maštu. Upravo ona vaše dijete čini jedinstvenim i posebnim. Sve zajedničke aktivnosti, čak i one najosnovnije, ukoliko se potrudite mogu biti pravi okidač za razvoj bujne mašte vašeg djeteta. U prvim godinama djetetova života mozak se razvija vrtoglavom brzinom te je upravo stoga to idealan period za kreativni razvoj djeteta. 
&nbsp; 
Što šarenije slikovnice, oponašanje zvukova iz prirode prilikom igre, bez obzira radilo se o zvuku kamiona, voza ili oglašavanju neke životinje djetetu će približiti doživljaj vanjskog svijeta, a ujedno mu i ostaviti i dovoljno prostora za nagađanje. Dok gledanje u ekran djetetu pruža i vizualan i akustičan dojam prirode, prisna igra s djetetom potiče ga da neke stvari mora i samo zamisliti. 
&nbsp; 
Za razvoj mašte djetetu nisu potrebne posebne skupocjene igračke i rekviziti, ono će biti u stanju stvoriti svoje malo carstvo uz neki stari šešir i običnu kuhinjsku kašiku koja može imati funkciju čarobnog štapića. U tren oka vaše dijete se pretvara u pravog malenog čarobnjaka. Jastuci i prekrivač u kratkom roku se pretvaraju u dvorac iz davnina, a ručnik na glavi će mamu učiniti pravom kraljicom.

Potrudite se poticati dijete na maštanje u igrama koje ne sadrže nasilje i pripremite ih na to da se isto tako mogu igrati i sa svojim vršnjacima. Prvih nekoliko puta je u redu da vi osmislite scenarij igre, ali kasnije to prepustite vašem djetetu, piše Index.hr.

Pratite mentalni razvoj vaših mališana

Naučite kako potaknuti razvoj djetetove mašte

Televizija može da ima negativan uticaj na razvoj govora kod djece, sugeriše istraživanje sprovedeno na američkom Univerzitetu Hollins.

Stručni časopis "Journal of Children and Media" je objavio rezultate praćenja interakcije 49 roditelja i njihove djece uzrasta od 12, 24 i 36 mjeseci tokom jednosatne zajedničke igre.

Pokazalo se da u situacijama u kojima je uključen televizor dolazi do smanjenja broja novih riječi i fraza koje roditelji upotrebljavaju u kontaktu s djecom.

Istraživači to objašnjavaju činjenicom da su roditelji u takvim situacijama skloniji da veću pažnju posvete televiziji.

Posljedica može da bude usporen razvoj govora djece, posebno ako je riječ o televizijskom programu koji je namijenjen odraslima, dodaju naučnici koji preporučuju da djeca mlađa od dvije godine uopšte ne gledaju televiziju.

Smanjuje se broj riječi i fraza koje roditelji koriste u kontaktu s djecom

Televizija loše utiče na razvoj govora kod djece

Um djeteta je kao mokar pijesak – šta god napišete, ostat će trag. Vaše dijete će u vrtiću početi da uči osnovne stvari o životu, ali šta bi sve trebalo da nauči prije toga?

Evo kako da mu pomognete da se što bolje pripremi za taj period...

<h2>Leksičke vještine</h2>

Vaše dijete definitivno mora da zna svoje ime i prezime, i da dobro poznaje jezik kako bi moglo na adekvatan način da ostvari komunikaciju sa drugom djecom. Ovo je osnovna stvar.

<h2>Samokontrola</h2>

Slažemo se da je vaše dijete još uvijek malo, ali je vrlo bitno da što bolje nauči kako da se kontroliše. Ako je suviše tvrdoglavo ili zavisno, velika je vjerovatnoća da neće biti moguće sarađivati s njim i da će stvarati probleme.

<h2>Samostalnost</h2>

Od svog djeteta u ovom uzrastu ne možete očekivati mnogo ali makar možete početi sa osnovnim stvarima. Na primjer, naučite ga da samostalno odlazi u toalet, ili jede. Objasnite mu koliko je bitno da nauči da se samo stara o sebi i da, ukoliko nastane neki problem, uvijek može da vam se obrati za pomoć.

<h2>Vrijeme</h2>

Stvorite korisne i zdrave navike kod djeteta – neka od malih nogu bude disciplinovano. Na taj način, lakše će mu pasti polazak u vrtić. Ovo uključuje vrijeme za spavanje, objedovanje, ispunjavanje obaveza i slobodno vrijeme.

<h2>Organizacija</h2>

Počnite od osnovnih stvari, poput pospremanja igračaka, slaganja odjeće, pranja ruku prije jela... Ove stvari bit će kasnije od velike koristi za njega.

<h2>Učtivost</h2>

Apsolutno je neophodno da vaše dijete nauči da kaže ‘hvala’ i ‘izvinite’, kao i da pozdravi osobu.

<h2>Dijeljenje</h2>

Objasnite svom djetetu zašto je bitno da nauči da dijeli stvari sa drugima, kao i da brine o drugoj djeci. Ako to ne nauči sada, velika je vjerovatnoća da će i u školskom uzrastu biti tvrdoglavo ili ljubomorno. Ne želite da se to desi, zar ne?

<h2>Čitanje</h2>

Ako još nije zainteresovano za slova, kupite mu za početak slikovnice. Što više, to bolje. Ovo je odličan način da poboljša koncentraciju.

Um djeteta je kao mokar pijesak - šta god napišete, ostat će trag

Šta sve dijete treba znati prije polaska u predškolsko

Bebe puno znaju o ljudima i svijetu, a iako ne govore, iz njihovih grimasa možemo saznati što one zapravo misle.

Najveća noćna mora svakog roditelja rađa se u trenutku kada ne mogu razaznati što beba želi. Mnoge mlade roditelje obuzima strah čim ugledaju bebino namrgođeno lice, osobito ako pritom gunđa. I instinkt ih ne vara.

- Čim se namršti, beba licem šalje poruku da se ne osjeća ugodno. Plače li pritom, mogući uzrok su plinovi koje možete riješiti blagim masiranjem trbuščića. Ako se beba namrštila te širom otvorila oči, vjerojatno se upravo ukakala. No ako uz namrgođene obrve napući usne, vaše je dijete vjerovatno previše stimulirano vanjskim informacijama i potrebno mu je malo samoće - objašnjava psihologinja Gopnik, prenosi 24sata.hr.

Kako biste smirili bebu, stavite je u ležaljku ili ljuljačku i polagano se udaljite. Bebe se lako fasciniraju stvarima koje ih okružuju, a to će pokazati intenzivnim, istraživačkim pogledom u određenom smjeru ili prema nekoj osobi ili predmetu.

S druge strane, iznenadnim plačem, vikanjem i bacanjem stvari beba traži vašu pozornost i pokazuje da joj je dosadno. Dajte joj omiljenu igračku ili zapjevajte pjesmicu koju voli.

Ne želim se igrati...

Čim okrene glavu u drugu stranu i izbjegava kontakt očima, beba pokazuje da ne želi komunicirati. A to će potvrditi ako se počne igrati prstima.

Napućene usne

Roditelji bi trebali bebi dati prostora ako se namršti i pritom napući usne jer tako poručuje da želi samoću.

Raširene oči

Ako beba skupi, namršti obrve i pritom širom raširi oči, to obično čini dok se napreže tokom vršenja nužde.

Namršteno lice &nbsp;

Svaki put kad se namršti, beba pokazuje ono što osjeća - a u ovom slučaju riječ je o neugodi, kaže Alison Gopnik.

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Mala beba, uplašen čovjek

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Razvoj govora: Pričam ti priču

Razvoj govora: Pričam ti priču

Šta učiniti kada je dijete ljubomorno na brata ili sestru

Da li djeca danas prebrzo odrastaju?

Kako naučiti djecu pristojnom ponašanju u svakoj dobi

Mucanje kod djece: Koji su uzroci i kako pomoći vašim mališanima!?

Ogledalo važna igračka za bebu

Naučite kako potaknuti razvoj djetetove mašte

Televizija loše utiče na razvoj govora kod djece

Šta sve dijete treba znati prije polaska u predškolsko

Dešifriraj znakove: Otkrijte sve poruke iz bebinog izraza lica

Rast & razvoj

Problemi u razvoju govora: Znam šta želim reći, ali…

Svakodnevica: Zabava za male i velike

Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Mala beba, uplašen čovjek

Kako prebroditi naporne faze odrastanja

Razvoj govora: Pričam ti priču

Razvoj govora: Pričam ti priču

Šta učiniti kada je dijete ljubomorno na brata ili sestru

Da li djeca danas prebrzo odrastaju?

Kako naučiti djecu pristojnom ponašanju u svakoj dobi

Mucanje kod djece: Koji su uzroci i kako pomoći vašim mališanima!?

Ogledalo važna igračka za bebu

Naučite kako potaknuti razvoj djetetove mašte

Televizija loše utiče na razvoj govora kod djece

Šta sve dijete treba znati prije polaska u predškolsko

Dešifriraj znakove: Otkrijte sve poruke iz bebinog izraza lica