Roditelji često ne znaju kako postupati s djetetom koje se odjednom ulijenilo. Padaju u očaj kada dijete nazaduje u stvarima koje je prethodno dobro naučilo samo obavljati, kao što su odijevanje i hranjenje.

Pošto jednom savlada neki zadatak, on prestaje privlačiti dijete i njegove misli lete na drugu stranu.

Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na izvršenje nekog posla. Držite mu pažnju prikovanu na ono što radi tako što ćete nenametljivo postaviti cipele pred njegove noge.

Nije potrebna pomoć djetetu uzrasta od dvije do tri godine i zato će, vjerovatno, požuriti da samo obavi zadatak. Ako oklijeva, a vama je vrijeme skupo, morat ćete se umiješati i podsjetiti ga da požuri ili ćete ga vi obući.

Djetetu možete pomoći ako mu dozvolite da utroši mnogo vremena na izvršenje nekog posla

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

1. Hvataljke!
Zahvaljujući urođenom refleksu hvatanja, dijete može nožnim prstima obuhvatiti cvijet. Vježbajte s bosonogim djetetom ovu šašavu sposobnost koja će na duge staze prijati i leđima: Kad odraste moći će bez savijanja kičme podići peškir ili pidžamu s poda. A čvrsti nožni mišići doprinijet će stabilnosti cijeloga tijela.

2. Na mekom đonu kroz djetinjstvo!
Dječiji tabani su "futrovani" pa su zato sva djeca redom dustabanlije. Prednost debelog mišićnog jastučića je u tome što dijete može trčati boso, a da ga ništa ne boli.

3. Naporno!
U japankama dijete se osjeća kao da je boso. A one štite tabane kad je tlo prevruće. Ipak: Ako treba nešto obuti, neka to budu prave cipelice. Jer, za nježne mišiće dječijih nogu prevelik je napor pridržavanje japanki.

4. Nježna masaža!
U vodi ili na suhom: Hodati bos po šljunku opušta cijelo tijelo. Poput masaže refleksnih zona ovaj način hoda stimulira putem nervnih završetaka u tabanima pojedine organe i regije tijela.

5. Dobar trening!
Pješčano tlo daje moć - i podstiče zdrav hod: Bose noge, naime, pri hodu češće se oslanjaju meko na prste nego grubo na pete.

6. Zdravo, najzdravije!
Odavno se zna da se djeca koja hodaju bosa rjeđe razbolijevaju. Stalna smjena hladnog, mokrog i toplog tla trenira njihove krvne sudove i jača tijelo baš kao i naizmjenično tuširanje hladnom pa toplom vodom.

7. Siguran hod!
U cipelama će se poklizati kad stane na drvo, za bose noge drvo je siguran teren. Jer, zahvaljujući snažnom zglobu na palcu prst se može saviti i zakačiti za neravnine. Nažalost, djeca koja stalno hodaju u cipelama nemaju tu sposobnost, jer im je palac stalno ukočen.

8. Fin osjećaj!
Čin balansiranja na tatinim nogama dijete osjeća u cijelom tijelu. Jer, bezbrojne osjetilne ćelije u tabanima signaliziraju mu da njegova mala stopala stoje na sigurnoj, toploj koži.

Skidamo cipele! Trčati bosonogo djeci je hiljadu puta zabavnije - a uz to je i zdravije. Jer, samo sasvim bose noge imaju dovoljno slobode za optimalan razvoj

Zašto djeca trebaju biti bosa

Za uspješan rast i razvoj svakog djeteta izuzetno je važan razvoj motoričkih vještina. Djeca se vole kretati i istraživati svijet. Veliku ulogu u tome ima igra kroz koju dijete razvija svoje vještine.

Kada se govori o motoričkim vještinama, treba razlikovati krupnu i finu motoriku. Krupna motorika je sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tijela sa određenom kontrolom.

Igre na otvorenom, igre loptom, skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje su aktivnosti koje podstiču razvoj krupne motorike kod djece. One, također, podstiču razvoj koordinacije, ravnoteže i istovremeno pomažu djetetu da razvije dobru percepciju svog tela u prostoru.

Fina motorika je sposobnost izvođenja preciznih sitnih pokreta rukom, uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. Ona se razvija sa uzrastom - od početnih nespretnih pokušaja djeteta da samostalno koristi kašiku, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do momenta kada ono može uzeti olovku i kontrolirati pokrete tako da uspijeva napisati slova između dvije linije!

Fina motorika je od suštinskog značaja za pisanje, pa je to dovoljan razlog za posvećivanje posebne pažnje njenom razvoju mnogo prije polaska u školu.

Za dijete od dvije godine

Počevši od druge godine moguće je predlagati djeci brojne aktivnosti koje podstiču razvoj fine motorike. Evo nekih:

Tijesto za modeliranje ili plastelin;
Nizanje perlica ili dugmića;
Provlačenje pertli kroz rupice za cipele, zakopčavanje-otkopčavanje dugmića;
Sakupljanje sitnih predmeta ili iscjepkanih papirića;
Crtanje, bojenje, sjeckanje, lijepljenje;
Oblačenje malih lutaka;
Građenje kockama i kockicama;
Origami.
Ovakve aktivnosti trebaju biti dio svakodnevne igre malog djeteta, jer doprinose jačanju mišića šake, njene spretnosti, razvijanju koordinacije oko-ruka, razvoju opažanja i koncentracije što je preduslov savladavanju vještine pisanja.

Za dijete od tri-četiri godine

Na našem tržištu postoji mnoštvo radnih svezaka, pisalica, žvrljalica koje nude različite zadatke.

Prilikom kupovine obratite pažnju na njihovu preglednost, na redoslijed i težinu vježbi. Sve to treba prilagoditi svakom djetetu ponaosob.

U ovom periodu može se nastaviti sa svim igrama koje doprinose razvijanju mišića šake:

* Dajte djetetu tanju žicu da je savije i napravi nakit,

* Učite ga da vezuje čvorove od kanapa različite debljine, da sjecka, lijepi, mijesi, da pravi figurice od papira i sl;

* Posebno je korisna i djeci zanimljiva vježba usipanja vode - čašom u bocu uskog grlića. Pritom dijete treba paziti da prospe što je moguće manje vode okolo.

Za dijete od pet godina

Godinu dana pred polazak u školu može se početi sa sistematičnim vježbama pripreme za pisanje. Da bi dijete naučilo pravilno držati olovku i steklo sigurnost u povlačenju linija treba mu omogućiti rad pomoću lenjira i šablona različitih oblika.

Neka povlači linije različitih dužina, boja, paralelne, ukrštene, isprekidane i sl. Neka napravi crtež spajanjem zadatih tačaka.

Prije nego što počne učiti pisati slova, potrebno je da ovlada zaobljenim i krivim linijama. Započnite crtanje talasa, a ono neka nastavi! Pokušajte nacrtati opruge različitih dužina, puža sa velikom kućicom.

Postepeno uvodite vježbe koje traže veću preciznost u radu tipa labirinta, spajanja linijom parova sličica i sl.

Ovladavanje horizontalnim i vertikalnim ravnim linijama može se podsticati različitim crtežima koje dijete treba da dopuni. Uz zahtjev da "bude uredno", da ne prelazi zadatu liniju, dijete će dopuniti crtež kiše, grane od jelke, prugu, šare na "čarobnom" ćilimu, šare na vazi...

Na kraju dolaze vježbe pomoću kojih će se dječiji slobodni pokreti po papiru uvesti u prostor linijature. Upoznajte dijete sa elementima štampanih i pisanih slova, neka ih ispiše po uzoru na one koje ste mu zadali, trudeći se da bude što preciznije (oblik, veličina i razmak zadatih elemenata).

I na kraju važna uputa: Ako je djetetu neka igra preteška, ne insistirajte, igrajte se onoga što ono može!

Ovladavanje vještinom pisanja je važan korak u životu. Glavnu ulogu u tome ima fina motorika, čiji razvoj treba podsticati tokom čitavog djetinjstva, odnosno i prije nego što dijete pokaže interes za samu olovku

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Istina je da će novorođenče prirodno steći vještine. Ipak, roditelji mogu poboljšati motoričke sposobnosti, povećavajući snagu i koordinaciju svoje bebe.

Kod novorođenčeta, motoričke sposobnosti su još nezrele, što znači da je njihova sposobnost držanja glave ravno ili držanja tijela u ravnom položaju ograničena. Ali, neki nježni fizički tretmani mogu potaknuti razvoj ovih motoričkih sposobnosti kod beba i dati im veću mogućnost koordinacije.

1. Masaža
Masaža pomaže u rastu i razvoju bebe. Bebe koje roditelji masiraju, dobivaju više na težini, manje su razdražljive i bolje spavaju. Također su bolje raspoložene i pokazuju bolji mentalni i motorički razvoj.

Standardni način masaže bebe je: Raširite peškir na mekanu podlogu. Polegnite golu bebu na trbuh preko peškira. Stavite malo ulja na dlanove, protrljajte ih da zagrijete ulje. Sada nježno masirajte bebu od vrata do ramena, zatim od vrata do guze, pa od ramena do šake i noge do stopala. Okrenite bebu i masirajte je od vrata prema ramenima, zatim od vrata do stomačića i na kraju udove.

2. Trljanje različitim materijalima
Trljajte udove svoje bebe, ruke, stopala različitim strukturama (mekanom, glatkom, neravnom tkaninom). Možete koristiti tkanine različitih struktura, poput svile, pliša ili vune. Ovaj tretman pomoći će bebi da razvije čulo dodira. Ali, budite oprezni, držite je dalje od grubih tekstura.

3. Vježbe za ruke i noge
Polegnite bebu na leđa na dekicu prostrtu na podu. Držite bebinu ruku i lagano je ispružite, zatim savijte u laktu ruku prema ramenu. Ponovite ovo pet-šest puta s obje ruke. Lagano dignite i spustite bebi ruke dok leži na leđima.

Isto tako, uzmite bebine noge, lagano ih istegnite. Sad savijte koljena i približite stopala bedrima, ili probajte raditi pokrete vožnje bicikla. Pjevajte ili pričajte dok radite ove vježbe.

4. Za vrat, leđa i ruke
Stavite dekicu na pod i polegnite bebu na stomak preko dekice. Uzmite šarenu zvečku i zveckajte s njom. Jednom kad beba uoči zvečku, dižite i spuštajte zvečku. Bebine oči će pratiti zvečku i ovo će je ohrabriti da digne glavu i tako vježba vrat, leđa i mišiće ruku.

5. Neka miče ruke i noge
Ovo je također dobra vježba - polegnite bebu na leđa i dajte joj vremena da miče ruke i noge. Ovo je dobra vježba za cijelo tijelo, posebno udove.

6. Ražličiti položaji
Polegnite bebu na leđa, stomak i bok kada je budna. Ova vježba će efikasno ojačati bebine trbušne i leđne mišiće. Uvjerite se da izvodite ovu aktivnost kad je beba budna, jer nije sigurno ostaviti bebu da spava na stomaku.

7. Igra žvečkom
Dajite bebi glatki kolut ili zvečku u ruku. Ovako ćete razviti i potaknuti bebinu sposobnost hvatanja.

Neki nježni fizički tretmani mogu potaknuti razvoj ovih motoričkih sposobnosti kod beba i dati im veću mogućnost koordinacije

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Nakon navršene treće godine opiranja i odgovaranja dostižu nove razmjere i dobijaju nove oblike. Osim što će protivrječiti vama, dijete će to činiti i samo sebi. Pomislit ćete da se ne može olučiti, a kada donese odluku, vrlo lako je može ponovo promijenit. Zahtijevat će da cijenite ono što je i do sada činilo, a da se vi u to uopće ne miješate.

Vaša dužnost je da sa mnogo razumijevanja postupate u ovoj teškoj fazi. Dijete u sebi vodi dvije bitke istovremeno - da samo donosi odluke i da se odupire vašem pritisku.

Ne samo da neka djeca pokušavaju nametnuti svoju volju, već će ponekad udariti i ugristi svoje roditelje. Rješavajte ovakvu situaciju odlučno i blago i u isti mah stavite djetetu do znanja da ne pristajete da vas ono gađa ili grize. Vrlo je važno da i dalje vladate sobom. Ako mu vraćate istom mjerom, odnosno udarite ga ili gađate predmetom kojim je ono gađalo vas, samo ćete se spustiti na dječiji nivo, a nećete riješiti problem.

Dijete u sebi vodi dvije bitke istovremeno - da samo donosi odluke i da se odupire vašem pritisku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Roditelje često muče stvari kao što su: moje dijete sisa palac, moje dijete se ljulja prije spavanja, zašto moje dijete lupa glavom, zašto čupa kosu, je li to opasno, treba li potražiti pomoć liječnika ili ga treba kažnjavati?

Poznato je da deset posto djece mlađe od deset godina često pravi nagle, pravilne motorne kretnje, najčešće prije spavanja. Riječ je o takozvanim tikovima.

Lupanje glavom

Najčešće se javljaju ritmije glavom koje počinju oko trećeg mjeseca i obično nestaju oko treće godine života, iako ponekad mogu potrajati i do desete godine. Javljaju se kada dijete tokom razvoja prelazi u novu, višu motornu organizaciju.

Kroz takve radnje dijete se često oslobađa napetosti te djeluje kao da je izgubilo zanimanje za okolinu. Neka djeca se tako uspavljuju.

Poseban oblik je lupanje glavom koje se javlja kod djece krajem prve godine života i traje do treće ili četvrte godine. Najčešće su to snažni udarci glavom prema naprijed ili natrag, ritmično se ponavljaju i to po nekoliko puta tokom jednog sata.

Ukoliko je to udaranje o tvrdu podlogu kao što su rub kreveta, može doći i do povreda glave.

Taj problem ima oko 20 posto djece, češće dječaci nego djevojčice. Pretpostavlja se da pokretima glavom dijete postiže zadovoljstvo koje mu je uskraćeno (uzimanje na ruke, ljuljanje). Čini se da se javlja kod djece u stanjima povlačenja od stvarnosti.

Grickanje i sisanje

Neka djeca tokom prve tri godine života stavljaju u usta predmete koji im se nalaze pri ruci bez obzira na to jesu li za jelo ili ne. Ona tako ispituju svijet i predmete oko sebe, pa grickanje, sisanje, žvakanje ima funkciju ispitivanja, ali i funkciju zadovoljenja nekih emocionalnih potreba.

Ukoliko to traje i nakon treće godine tada dobiva oblik prisile i potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Stavljanje prsta u usta najprije predstavlja rasterećenje od napetosti i zadovoljstvo, a kasnije postaje navika.

Čupanje dlaka

Čupanje dlaka je relativno česta pojava, ali je roditelji registriraju tek kad djetetu manjka veći dio kose. Češće se javlja kod djevojčica nego kod dječaka. Nekada se može javiti nakon nekih tjelesnih bolesti, povreda glave, odvajanja od roditelja ili nakon rođenja brata ili sestre.

Ponekad čupanje dlaka ima zadaću rješavanja sukoba s roditeljima, a kod djevojčica je često prisutan sukob s majkom. Može biti znak kažnjavanja i agresije prema roditeljima.

Kako je kosa simbol ženskog spola, dječiji psihoanalitičari smatraju da je pojava čupkanja kose znak otpora prema svome spolu, odnosno roditelju istog spola. Pomoć treba potražiti kod stručnjaka, ponajprije da se isključe organski uzroci.

Treptanje očima

Jedan od najčešćih tikova kod male djece je treptanje očima. Stručnjaci objašnjavaju da je to najjasnija poruka kojom dijete nesvjesno ne želi vidjeti ono što smatra neugodnim.

Često se pojavljuje kod djece koja se teže prilagođavaju na jaslice ili vrtić i teško im pada odvajanje od majke i roditeljskog doma.

Kako reagirati na tikove

Razgovarajte s djetetom, pitajte ga je li tužno i zašto. Dijete mora shvatiti da može razgovarati o svojim osjećajima i da mu zbog toga ne prijeti nikakva opasnost.

Nekoj djeci je potrebno mnogo više prostora kako bi potrošila suvišne emocije i energiju. Izvedite ga na igralište, u park. Kretanje, skakanje, trčanje pomoći će mu da se oslobodi energije.

Pravila ponašanja

Ne vičite na dijete. Tikovi su mehanički pokreti kojih dijete nije svjesno i ne može ih kontrolirati, pa ga je zato besmisleno ružiti.

Ne pravite se kao da se ništa ne događa. Tik ima strogo određenu ulogu da kaže nešto šta se u djetetu događa. Pokušajte shvatiti poruku.

Nemojte mu se suprotstavljati i postavljati pitanja poput: "Zašto trepćeš?", „Šta radiš s ustima"? Dijete ne može odgovoriti na ta pitanja.

Nemojte ga zadirkivati zbog tika, jer ćete samo pogoršati situaciju.

Nemojte tik tumačiti prije nego što saslušate dijete. Potičite dijete da vam kaže šta to „kuha" u njemu, postavljajući jednostavna pitanja. Možda će početi razgovarati. Možda će samo odgovoriti s da ili ne, ali će na taj način signalizirati je li mamina i tatina interpretacija tika bila tačna ili pogrešna.

VAŽNO

Tik nije nikakav poremećaj niti bolest, nego samo znak i poruka na koju roditelji moraju pravovremeno odgovoriti razumijevanjem, pažnjom i ljubavlju.

Poznato je da deset posto djece mlađe od deset godina često pravi nagle, pravilne motorne kretnje, najčešće prije spavanja

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Nije rijetka žalba kako danas više nema pravih džentlmena (a i prave dame su nekako u manjku). Ukoliko želite, možete se pobrinuti da ih jednog dana bude više – načinom na koji odgajate djecu, jer lijepi maniri se, prije svega, nauče od roditelja.

Naravno, svi znamo da domaći odgoj potječe iz kuće, to mu i ime kaže, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da danas jeste teže odgajati djecu da budu fina i da se ponašaju kao mali kavaljeri i male dame.

Nauči u kući

Vaše dijete, ipak, nije konstantno s vama, na to kako će se ponašati utječu i drugi, i to, dobrim dijelom, i njegovi vršnjaci, čije odobravanje ono svakako želi – a među djecom je danas bahatost i nedostatak poznavanja osnovnih pravila bontona ne samo česta pojava već, čini se, i poželjan model ponašanja.

Dijete koje se ponaša najviše nadmeno i najviše bahato često će se nametnuti kao vođa, pa će ga ostala djeca kopirati.

Ipak, odgajanje djece da budu kavaljeri i dame nije nemoguće, naročito ne u ranom uzrastu, kada im je najvažnije šta o njima misle mama i tata. Najviše će imitirati roditelje, pa, ako roditelji paze na vlastite manire, na to kako se izražavaju, kako se ponašaju, i djeca će to usvojiti kao normalan obrazac ponašanja.

Djeca ne uče samo po modelu, to jest, ne uče samo imitiranjem drugih, tako da im možete i na druge načine kazati i pokazati kako se kavaljeri i dame ponašaju.

Možete “damski i gospodski” obući i njihove omiljene igračke (računajući i plišanog medu, zašto da ne?), a možete im i za različite situacije davati prijedloge i usmjeravati ih kako da postupaju – recimo, dječake možete naučiti da ustaju osobama ženskog pola, bez obzira na to da li se radi o umornoj staroj baki, trudnici, ženi koja se vraća s posla ili petogodišnjoj djevojčici, ili da pridrže vrata osobi suprotnog pola, opet bez obzira na godine te osobe.

Kada idu kod nekoga na rođendan, mogli bi ponijeti neki damski ili gospodski poklon – cvijeće, parfem (dječiji), kravatu za dječake – umjesto CD-a s muzikom lošeg kvaliteta.

Pomoć i podrška

Ukoliko ovako odgajate djecu, bit će im neophodna i podrška u trenucima kada ih djeca kojoj je ovakvo ponašanje nepoznato ismijavaju. Bit će potrebno i odrediti neku granicu, naučiti djecu i prilagodljivosti, kako im komunikacija s djecom koja nisu odgojena na isti način ne bi bila nemoguća.

Zadatak nije baš lak, ali ako vam uspije, možete biti ponosne majke zato što su vam sinovi džentlmeni, a kćerke dame.

Svi znamo da domaći odgoj potječe iz kuće, to mu i ime kaže, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je danas, zbog utjecaja okoline, teže odgajati djecu da budu fina i da se ponašaju kao mali kavaljeri i male dame

Kako odgojiti džentlmena

Tajni jezik

Jeste li znali da blizanci često razviju jednu vrstu tajnog govora koji samo njih dvoje razumiju? Naučnici su dokazali da čak 40 procenata blizanaca imaju svoj “interni” jezik koji druge osobe slabo ili nikako ne razumiju.

Ali, za blizance je tipično da im se govor u početku sporije razvija, dok se to kasnije samo po sebi regulira i oni i u govoru stižu svoje vršnjake.

Med i mlijeko

Starinski recept za zaustavljanje kašlja glasi: Treba uveče popiti šolju toplog mlijeka zaslađenog medom.

Nova istraživanja kažu: Ne činite to ako je kašalj produktivan i praćen iskašljavanjem šlajma. To vrijedi za odrasle, a što se male djece tiče, takav postupak čak može biti i opasan.

Šolju toplog mlijeka zaslađenog medom popijte samo ako ste prehlađeni!

Smij se, smij!

I istraživanje može biti zabavno! Tako su se istraživači iz Hammersnith Hospitala u Londonu silno zabavljali nasmijavajući i zabavljajući svoje male pacijente, a sve u ime nauke. I utvrdili su sljedeće:

Smijeh je stvarno zarazan.
Radovanje i smijeh izazivaju mnogo snažniji odgovor mozga nego što to čine strah ili stidljivost.
Svoje nalaze objašnjavaju time da se pozitivna osjećanja očito prenose bolje od negativnih. A to je dobro ne samo za djecu, već i za odrasle.

NAPOMENA: Djeca se smiju i do 400 puta dnevno, a odrasli jedva 15 puta!

Zašto smo takvi roditelji

Većina nas je imala sreću da ima dobre roditelje, iako nisu bili savršeni. Zbog toga jako malo stvari kao roditelji želimo promijeniti.

Kod većine današnjih muškaraca najveća promjena je preuzimanje praktičnije uloge oca od one koju su njihovi očevi imali s njima – više su s djecom, a i češće pomažu u domaćinstvu.

Za većinu žena, promjene uključuju pronalaženje ravnoteže između karijere i stalnih zahtjeva roditeljstva.

Podsjetnik o prehrani

* Period novorođenčeta je vrijeme od rođenja do navršenog prvog mjeseca. Glavna karakteristika tog perioda je ubrzani rast i razvoj, za šta je potebno obezbijediti odgovarajuću ishranu.

* Za ishranu novorođenčeta nezamjenjiva hrana je majčino mlijeko.

* Hranjenje treba započeti pola sata nakon rođenja i nikada ne čekati duže od šest sati.

* Prva hrana koju dijete dobije zove se kolostrum. To je gusta žućkasta tečnost bogata hranjivim i zaštitnim elementima prilagođenim za taj uzrast. Na njegovo stvaranje utječe hormon prolaktin koji se luči iz moždanog stabla, a djeluje direktno na mliječne žlijezde dojke. Proširene vene na grudima znak su da prolaktin obavlja svoju funkciju.

* Na kolostrum se nastavlja prelazno i zrelo mlijeko.

* Najkritičniji period za uspostavljanje dojenja su prvi dani nakon porođaja i potrebno je uložiti veliki trud da se dojenje uspostavi. Trud ulaže ne samo majka, nego i novorođenče, ali je isto tako značajna i podrška medicinskog osoblja.

* Za svako dojenje potrebno je da beba isprazni narednu dojku, inače će usporiti stvaranje novog mlijeka.

* Radi podražaja na što bolje stvaranje mlijeka ponekada treba ponuditi obje dojke, a kada se uspostavi stvaranje mlijeka dijete će biti zadovoljno količinom koju dobije iz jedne.

Rezultati istraživanja, preporuke stručnjaka

Bebe i njihove navike

Igra donosi neizmjernu dobrobit djetetu, jer ona ushićuje sva čula, pomaže maloj djeci da lakše ovladaju pokretima, proteže um, potiče primjenu jezika i stimulira imunološki sistem.

Osim toga, kroz igru se uči uspostavljanje prijateljskih odnosa, jača samopouzdanje i poboljšava noćno spavanje. U svakom slučaju, igra ima bezbroj dobrih strana, a nijednu lošu, ističe dr. Harvey Karp u knjizi “Najsretnije dijete u mojoj ulici”.

Svakom djetetu potrebna je uravnotežena “prehrana” sastavljena od iskustava igre, uključujući tjelesnu igru, muzike i pjesme, kreativne igre (rad s glinom, kolažom, bojicama i bojenje prstima), igre uloga (lutke, kostimiranje, različite igračke), igre oponašanja (obuhvaćaju kućanske predmete kao što su lonci, tave i metle-igračke) te osjetilne igre (pijeskom, vodom, glinom).

Vjerovatno ste primijetili da se djeca najviše vole igrati na otvorenom prostoru i to je za njih prava pravcata zemlja čudesa. U njoj se stalno mijenja bogatstvo svjetlosti, prizora, boja i zvukova, ali i druge djece.

Je li modernom djetetu potrebno više igre? Naravno da jeste. Jer ste vi, a pogotovo vaši roditelji, na raspolaganju imali dvorišta i bašte, ulice su bile vaše. A danas?

Dvogodišnje dijete u gradu obično je po cijeli dan zatvoreno u kući, jer su mu roditelji na poslu. Zato se ne čudite kad u neko doba postaje nesnosno, plačljivo, nervozno i ništa ga ne zanima.

Šta to znači za roditelje? Znači to da je iznimno važno što više vremena s djetetom provoditi na otvorenom. Nije bitno ni kolika je temperatura vani, ni pada li kiša ili puše vjetar, sve dok je dijete zdravo, nema temperaturu ili kakvu upalu, slobodno s njim izađite van.

Zapravo, nijedan dan ne može biti toliko loš (osim u zaista ekstremnim vremenskim uvjetima) da barem na pola sata ne možete izaći i s djetetom biti napolju.

Možda vama kiša jako smeta, no vašem djetetu nimalo, ono će oduševljeno držati kišobran i skakati po lokvicama i gurati lice pod kapi kiše. Njemu je to sve – samo igra koja ga jako veseli.

gra u djetetu stvara radost, zdravlje i potpunost , igra je njegovo prirodno stanje. Zato se igra smatra najvažnijim vitaminom za malu djecu, a taj im je vitamin potreban svakodnevno i to u velikim dozama

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Malo je roditelja koji se nisu susreli s dječijom krađom i njihova zabrinutost je sasvim razumljiva. Međutim, stručnjaci poručuju da ne treba paničiti, jer se problem može riješiti.

Da bi u tome uspjeli, roditelji, prvo, trebaju otkriti zašto njihovo dijete krade, a zatim pokušati s njim uspostaviti odnos povjerenja i bliskosti da bi mu ukazali na grešku.

Psiholozi naglašavaju da svi roditelji trebaju znati da su u svakoj starosnoj grupi uzroci takvog ponašanja različiti. Krađa u predškolskom dobu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi. Neki od razloga zbog kojih maleni počinju krasti su:

* Želja da se nešto ima. Dijete često ne može svladati tu ogromnu želju. Ono vidi novu igračku i pošto o njoj dugo mašta, ne može odoljeti da je ne uzme ili u parku od drugog djeteta ili čak u prodavaonici.

* Drugi razlog je želja da bližnjima nešto pokloni. Dijete želi razveseliti mamu ili tatu i ne shvata da u tome ima nešto loše.

* Treći je razlog želja da na sebe skrene pažnju vršnjaka, kao vlasnik neke posebne stvari.

Svi takvi postupci mogu se opravdati kad je riječ o djetetu od dvije ili tri godine. Za njega su pojmovi „moje”, „tvoje”, „tuđe” apstraktni. Oni još ne mogu shvatiti šta je to svojina i zato su ubijeđeni da je sve na svijetu njihovo.

Zato se dijete ne usteže u gostima ili parku prisvojiti sve što mu se dopada. Naravno, takvo dijete nećemo nazvati lopovom, već ćemo mu strpljivo objasniti da je igračka tuđa i da je zbog toga ne smije nositi kući.

Krađa u predškolskom dobu ima specifične karakteristike i to nije krađa u pravom smislu riječi

Zašto mala djeca “kradu”

Čitajući djetetu, hranite njegov mozak i raspirujete njegovu maštu. Ali, nemojte to činiti samo zato da bi vaše dijete bilo pametnije. To je, istodobno, divna prigoda da se priljubite jedno uz drugo te isprepletete srca i duše. Znate i sami koliko su ti trenuci vrijedni i kako vaše maleno brzo raste…

Ako je vaše dijete preaktivno tokom dana, da bi smireno moglo sjediti uz vas dok čitate priču, odaberite vrijeme dana kad ga počinje svladavati umor i kad će imati dovoljno strpljenja da se usredotoči na slike i listanje stranica.

Obavezni komentari

Vrlo je važno komentirati sve što vidite, pitati ga što vidi na stranici, kako se to zove, kako se određena životinja oglašava, koje je boje i slično.

Kod malo starijeg djeteta, recimo dvogodišnjaka, primijetit ćete to i sami, nećete moći više proizvoljno mijenjati tok priče i kratiti je, jer ono već jako dobro zna cijelu radnju i priču gotovo napamet i naučilo je poštivati pravila, pa će to isto zahtijevati i od vas.

Trogodišnjak će vas i nakon što završite čitanje ispitivati što se kasnije dogodilo, zašto se nešto dogodilo te će željeti razgovarati o tome i ono što vas sigurno jako veseli, ako ste došli do te faze – vaše trogodišnje blago već je postalo sjajan pripovjedač.

Svojim lutkicama i igračkama već samo priča priče koje ste zajedno čitali i izmišlja nove, kombinira ih i ludo se zabavlja.

Probudite kreativnost

Ne zaboravite da svako dijete ima bujnu maštu koju treba poticati. To nećete postići samo čitanjem, treba mu zaposliti sva čula.

Ponudite djetetu različite materijale za umjetničko izražavanje. Nemojte mu vi pokazivati kako da nacrta mačku ili mamu, već mu dopustite da se samo kreativno izrazi.

U početku će to biti samo jedna išarana mrlja, no, svakako se potrudite pronaći nešto pozitivno u tome. Pitajte ga da vam pokaže ruke, noge, oči, šapu, oko. Dijete tačno zna gdje se što nalazi na njegovom malom umjetničkom djelu.

Potaknite zato svaku iskru inventivnosti i stvaralaštva koju vaš mališan iskaže i na taj ćete način pomoći njegovoj mašti da procvjeta u izniman alat na koji će se moći oslanjati čitav život.

Mašta je važnija od znanja

Čak je i slavni fizičar Albert Einstein rekao: “Mašta je važnija od znanja. Dok znanje određuje ono što trenutačno znamo i razumijemo, mašta upućuje prema svemu što bismo tek mogli otkriti i shvatiti.”

Dječiji mozak treba i hraniti, a to se najlakše radi čitanjem. Kad se radi o malom djetetu, važno je znati da se čita s njim, a ne njemu

Čitanje je hrana za mozak

Skidamo cipele! Trčati bosonogo djeci je hiljadu puta zabavnije – a uz to je i zdravije. Jer, samo sasvim bose noge imaju dovoljno slobode za optimalan razvoj.

Hvataljke!
Zahvaljujući urođenom refleksu hvatanja, dijete može nožnim prstima obuhvatiti cvijet. Vježbajte s bosonogim djetetom ovu šašavu sposobnost koja će na duge staze prijati i leđima: Kad odraste moći će bez savijanja kičme podići peškir ili pidžamu s poda. A čvrsti nožni mišići doprinijet će stabilnosti cijeloga tijela.

Na mekom đonu kroz djetinjstvo!
Dječiji tabani su “futrovani” pa su zato sva djeca redom dustabanlije. Prednost debelog mišićnog jastučića je u tome što dijete može trčati boso, a da ga ništa ne boli.

Naporno!
U japankama dijete se osjeća kao da je boso. A one štite tabane kad je tlo prevruće. Ipak: Ako treba nešto obuti, neka to budu prave cipelice. Jer, za nježne mišiće dječijih nogu prevelik je napor pridržavanje japanki.

Nježna masaža!
U vodi ili na suhom: Hodati bos po šljunku opušta cijelo tijelo. Poput masaže refleksnih zona ovaj način hoda stimulira putem nervnih završetaka u tabanima pojedine organe i regije tijela.

Dobar trening!
Pješčano tlo daje moć – i podstiče zdrav hod: Bose noge, naime, pri hodu češće se oslanjaju meko na prste nego grubo na pete.

Zdravo, najzdravije!
Odavno se zna da se djeca koja hodaju bosa rjeđe razbolijevaju. Stalna smjena hladnog, mokrog i toplog tla trenira njihove krvne sudove i jača tijelo baš kao i naizmjenično tuširanje hladnom pa toplom vodom.

Siguran hod!
U cipelama će se poklizati kad stane na drvo, za bose noge drvo je siguran teren. Jer, zahvaljujući snažnom zglobu na palcu prst se može saviti i zakačiti za neravnine. Nažalost, djeca koja stalno hodaju u cipelama nemaju tu sposobnost, jer im je palac stalno ukočen.

Fin osjećaj!
Čin balansiranja na tatinim nogama dijete osjeća u cijelom tijelu. Jer, bezbrojne osjetilne ćelije u tabanima signaliziraju mu da njegova mala stopala stoje na sigurnoj, toploj koži.

Bose bebine noge

Djeca roditelja čiji je pristup odgoju autoritaran imaju veće izglede da će biti pretila, otkrili su američki naučnici s Boston University.

Stroge majke su pet puta češće imale djecu koja su u prvom razredu osnovne škole patila od prevelike tjelesne mase.

U istraživanju je utvrđeno da su djeca fleksibilnijih majki rjeđe bila pretila, no majke koje su svoju djecu zanemarivale ili su bile previše popustljive prema njima imale su dvostruko veće izglede da će im djeca imati višak kilograma.

Rezultati istraživanja u kojem su sudjelovale 872 porodice objavljeni su u stručnom časopisu „Pediatrics“.

Naučnici dobivene rezultate objašnjavaju time što roditelji koji su fleksibilniji prema djeci imaju veće izglede da ih nauče da donose dobre odluke o prehrani i količini fizičke aktivnosti.

Druga mogućnost se sastoji u tome da strogi roditelji stvaraju stresnu okolinu gdje prejedanje za djecu postaje izvor utjehe i sredstvo bijega.

Već su ranija istraživanja pokazala da djeca fleksibilnijih roditelja postižu bolje rezultate u školi, ali i da imaju manje izglede da će patiti od depresije.

Stroge majke su pet puta češće imale djecu koja su u prvom razredu osnovne škole patila od prevelike tjelesne mase

Strogi roditelji – pretila djeca

Pokreti su jedan od osnovnih znakova života, a brzina kojom beba uči pokrete u prvoj godini je zadivljujuća – od držanja glavice do prvih koraka.

Prva tri mjeseca

Razvoj motorike u prva tri mjeseca ide od glave prema nogama: dijete uspijeva držati uspravno glavicu. U prvim sedmicama nevoljni pokreti sve su rjeđi. Sa sedam-osam sedmica beba može biti aktivna i do deset sati dnevno: mrda se, “vozi bicikl”, izvija se. Tada ruke postaju centar svijeta – beba ih otvara, zatvara, gleda, rukama ispituje svoje lice.

S mjesec dana beba pokušava podići glavicu, s dva mjeseca neke bebe uspijevaju držati glavicu podignutu malo duže, ako leže na stomaku mogu je podići za 45 stepeni. S tri mjeseca kontrola glavice već je završena.

Od četvrtog do šestog mjeseca

S četiri mjeseca beba može prebaciti predmet iz jedne u drugu ruku. S pet veći dio dana provodi u igri i razgledanju. Već može provoditi neko vrijeme u polusjedećem položaju, dok sa šest mjeseci neke bebe sjede bez potpore. Kada počne sjediti, gotov je drugi bitan proces – mišići leđa su ojačali.

Sedam i osam mjeseci

U ova dva mjeseca više će se razvijati psihičke sposobnosti djeteta. Razvija se kontrola oči-ruke-tijelo, što je najveći skok u razvoju. Dijete u tom periodu svjesno hvata igračke rukom, počinje shvatati šta je naprijed, a šta nazad.

A sa osam mjeseci počinje upotrebljavati palac i kažiprst kada želi nešto dohvatiti – kao da to radi pincetom.

To vrijeme je karakteristično i po tome što mnoge bebe počinju puzati. Neka djeca u ogradici pokušavaju ustati, dok se pokušaji malih lijenčina završavaju na klečanju.

Deveti i deseti mjesec

To je vrijeme za istraživanje. Stajanje u mjestu već je prevaziđeno i beba želi otkriti šta se nalazi dalje. Neke bebe već su aktivni puzači. One druge su lijene, pa se pokreti svode na odupiranje nogicama i pomjeranje guze. Kako god, bebe se u tim mjesecima pokušavaju uspraviti.

Od desetog mjeseca do godine

Ravnoteža se u tim mjesecima brzo razvija. Dijete uspijeva prvo hodati uz pomoć namještaja u stanu, kasnije uz oslanjanje na vaše ruke. Ne požurujte ga, kada bude bilo spremno ono će se samo pustiti. U početku hod liči na pravu malu akrobaciju.

Postepeno uči koračati sigurnije, ali se ne zna zaustaviti. Ruke diže u zrak, da bi održalo ravnotežu. Onog trena kada dijete hoda spuštenih ruku i zna se zaustaviti, možete reći da je savladalo hodanje.

VAŽNO

Treba znati da neka djeca prohodaju sa deset mjeseci, dok je kod nekih taj proces usporeniji pa hodanje usavrše oko 18. mjeseca.

Kada miče rukama i nogama, kako drži glavu, kad će propuzati i prohodati

Gledam, mrdam, istražujem

Govor se uči od rođenja, od prvog plača i gukanja, ponavljanja riječi oca i majke. Dijete pokušava oponašati svim čulima prikupljene informacije iz okoline i tako stvara svoj govor.

Naučeni govor je normalan ukoliko je intelektualni razvoj normalan i ukoliko su uredno razvijeni svi organi govora i sluha. On je normalan ukoliko je naučen u sredini i od osoba kod kojih je također normalno razvijen glas i govor.

Porodica, naročito roditelji imaju temeljnu ulogu u razvoju govora, ali i u ranom prepoznavanju poremećaja govora. Ništa manja je i uloga odgajatelja u vrtićima, djedova i baka, odnosno svih osoba koje su na bilo koji način u neposrednom kontaktu s djetetom.

Prvi problemi koji se javljaju u najranijoj dobi djeteta su usporeni razvoj govora, zaostao razvoj govora i nedovoljno razvijen govor, a terminologija se mijenja ovisno o dobi djeteta.

Usporeni razvoj

Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje dok je govor još u razvoju (najčešće do tri-četiri godine ). Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene uzrastu.

U toj dobi djeca bi se već trebala služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne onim najjednostavnijim (kod neke djece u govoru možemo naći uzročne, vremenske pa čak i objektne rečenice).

Zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi u dobi od tri do sedam godina.

Nedovoljno razvijen govor

Nedovoljno razvijeni govor nalazimo kod djece koja su navršila šest-sedam godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične.

U najtežim slučajevima dijete ne samo što ne govori nego i ne razumije tuđi govor. To možemo primjetiti kod djeteta već od godinu i po. Naime, u toj dobi dijete bi već trebalo razumijeti svakodnevne rečenice, a situacijski i puno više.

9 savjeta za komunikaciju

1 Govorite prirodno svom djetetu, govorite mu o tome šta radi i šta vidi

2 Učite dijete da vas oponaša (plješćite dlanovima, šaljite mu poljupce…)

3 Govorite mu šta radite, gdje idete

4 Oponašajte glasanje životinja

5 Pokažite djetetu da ste primijetili svako njegovo nastojanje da komunicira

6 Proširujte jednostavne iskaze kojima se koristi vaše dijete

7 Odvojite vrijeme da saslušate svoje dijete

8 Odgovarajte na ono što je rečeno kako bi vaše dijete znalo da ste ga slušali

9 Testirajte sluh vašeg djeteta ako zapazite da morate prečesto ponavljati ili ako morate govoriti glasno kako biste mu privukli pažnju.

VAŽNO

Ukoliko roditelji posumnjaju na bilo koja zaostajanja u govoru svog djeteta trebali bi se odmah obratiti za pomoć logopedu.

Ako se radi o djetetu koje je još uvijek premalo za rehabilitaciju, roditelj može dobiti savjet ili korisne upute na koji način poticati i razvijati govorni razvoj. Rano prepoznavanje i tretman poremećaja u sluhu,govoru i jeziku mogu spriječiti probleme u ponašanju i socijalnim interakcijama.

Dijete pokušava oponašati svim čulima prikupljene informacije iz okoline i tako stvara svoj govor.

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Na rast djeteta do njegove pete godine više utječe okolina nego genetski faktori, ustvrdili su radnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Ta je UN-ova agencija ustanovila da, unatoč razlikama koje postoje među pojedincima, rast prosječnog djeteta u bilo kojem dijelu svijeta leži u tačno određenom nizu faktora.

– Djeca iz Indije, Norveške i Brazila pokazuju sličnosti u fizičkom razvoju kada su im omogućeni zdravi uvjeti za život u njihovim ranim godinama. Na razlike u rastu djece do pet godina više utječu, primjerice, kvalitetna ishrana, nezagađen okoliš, dobra zdravstvena zaštita i prehrambene navike, od genetskih ili etničkih faktora – stoji u saopćenju WHO-a o standardima o rastu djece.

Studiju su naučnici proveli među 8.000 mališana iz Brazila, Gane, Indije, Norveške, Omana i SAD u dobi do pet godina. Sva odabrana djeca imala su “optimalne uvjete za pravilan rast”, poput dojenja, nakon toga kvalitetne ishrane i zdravstvene zaštite, a majke su bile nepušači.

Po završetku istraživanja mjereni su visina i težina djeteta s obzirom na životnu dob te omjer visine i težine. Mjereno je i šest ključnih motoričkih razvojnih faza, poput trenutaka kad su djeca počela sjediti, puzati i hodati.

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

Zašto djeca trebaju biti bosa

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Kako odgojiti džentlmena

Bebe i njihove navike

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Zašto mala djeca “kradu”

Čitanje je hrana za mozak

Bose bebine noge

Strogi roditelji – pretila djeca

Gledam, mrdam, istražujem

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Okolina važnija od genetike

Rast & razvoj

Faze odrastanja: Zašto su dvogodišnjaci lijeni

Zašto djeca trebaju biti bosa

Kako rastemo: Pripremite svoje dvogodišnje dijete za lijepo pisanje

Kako rastemo: 7 vježbi za motoriku

Faze odrastanja: Trogodišnajk se odupire i negoduje

Nesvjesne dječije poruke: Zašto sisa prst, trepće ili se njiše

Kako odgojiti džentlmena

Bebe i njihove navike

IGRA – najvažniji vitamin za dijete

Zašto mala djeca “kradu”

Čitanje je hrana za mozak

Bose bebine noge

Strogi roditelji – pretila djeca

Gledam, mrdam, istražujem

Oponašajući roditelje dijete uči prve riječi

Okolina važnija od genetike