Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj. Svako odstupanje od uobičajenog je alarm. Mnoge od tih promjena mogu se u potpunosti korigirati, a neke samo djelimično.&nbsp; &nbsp; Razvoj mliječnih zuba počinje u ljudskom embriju tokom šeste nedjelje trudnoće, a trajnim zubima temelji se postavljaju već u toku petog mjeseca trudnoće. 
Svaki poremećaj u tom vremenu rezultirat će smanjenjem (hipodoncijom) ili povećanjem (hiperdoncijom) broja zuba. Manjak ili višak pojedinih zubi može biti jednostran, obostran, u jednoj ili u obje čeljusti. 
Rijetka je pojava manjak mliječnih zuba, a ako se nađe, onda nedostaju sjekutići ili očnjaci. Ta pojava mnogo je češća u trajnih zuba, i to kod drugih donjih pretkutnjaka, drugih gornjih sjekutića i trećih kutnjaka (umnjaka). 
Prekobrojni zubi također su češći kod trajnih nego kod mliječnih. Ti zubi mogu biti normalnog ili promijenjenog izgleda. Najčešće se susreće prekobrojni prvi gornji sjekutić, koji je onda smješten između normalnih, ali više prema nepcu. 
Takve zube treba što prije odstraniti, jer smetaju normalnoj postavi ostalih. Manjak zuba karakterističan je za jednu obitelj, što govori u prilog genetske uvjetovanosti njegovog nastanka. 
Kad su mali, a kad su veliki
U davnini je čovjek imao mnogo veće zube nego danas, što je bilo uvjetovano načinom prehrane. Veličina zuba također je genetski uvjetovana, i to tako da muškarci obično imaju veće zube nego žene. 
Veći zubi nego obično (makrodoncija) češća su pojava kod trajnih nego kod mliječnih zuba, i to naročito izražena na gornjim središnjim sjekutićima, očnjacima i kutnjacima. Uzroci se nalaze u povećanoj funkciji hipofize i paratireoidne žlijezde, X-zračenju, alkoholizmu i dr. 
Mikrodoncija - manji zubi mogu se javiti kod mliječnih, trajnih i prekobrojnih zuba. Takvi su oblikom slični normalnima, ali su u svim dimenzijama reducirani. Najčešće su zahvaćeni drugi sjekutići i treći kutnjaci. 
Ako se radi o prekobrojnim zubima smanjene veličine onda ih nazivamo rudimentarnim i smatraju se prelaznim oblikom k njihovom potpunom nedostatku. 
Kod povećanih zuba često je popratna pojava poremećaj njihovog postava, pa se zubar odlučuje na vađenje nekog od njih (najčešće prvog pretkutnjaka), kako bi se dobilo prostora te onda, uz pomoć ortodontskog aparatića, ostale pravilno postavilo. Mnogo je teže korigirati manje zube ako je čeljust veća. 
Na raspolaganju su ortodontski, protetski ili konzervativni način liječenja, ovisno o procjeni učinkovitosti.
Za umnjake često nema mjesta
I na mliječnim kao i na trajnim zubima mogu se naći anomalije u vezi sa njihovim oblikom. Riječ je zapravo o nekim morfološkim tvorevinama na zubima, pa gornji očnjak može zbog kvržice na sebi izgledati kao pretkutnjak.
 
Kod gornjih drugih mliječnih i prvih trajnih kutnjaka u 42 posto slučajeva susreće se prekobrojna kvržica s nepčane strane. Ako je velika, ona može remetiti odnos s donjom čeljusti pri zagrizu, a brazda je oko nje duboka, što predstavlja pogodno mjesto za razvoj karijesa. Zato one traže liječnički tretman. 
Brojne su anomalije u obliku i broju korjenova, ali za pacijenta su gotovo beznačajne i nisu uočljive. Problem se javlja prilikom eventualnog vađenja zuba.
Nicanje zuba na mjestu udaljenom od normalnog položaja naziva se anomalija položaja i najizraženija je kod gornjih očnjaka, ali je isto tako česta i kod drugih pretkutnjaka. Zbog nedostatka prostora i redoslijeda nicanja, ti se zubi postavljaju izvan zubnog luka, čime stvaraju loš estetski dojam pa je potrebna ortodontska terapija. 
Zbog filogenetskog razvoja čovjeka, čeljust se smanjuje, pa umnjaci često nemaju mjesta za svoje nicanje te ostaju zadržani u čeljusti, a ako stvaraju poteškoće, treba ih hirurški odstraniti. 
&nbsp;Zašto dolazi do anomalija u boji zuba
Te anomalije mogu nastati kao posljedica poremećaja u strukturi tvrdih zubnih tkiva ili obojenja zubi sredstvima koja prodiru u zubna tkiva za vrijeme njihovog stvaranja, ili poslije njihovog nicanja. 
Na poremećaje koji nastaju tokom stvaranja zubi gotovo da ne možemo djelovati, ali se mogu značajno ublažiti, ili čak potpuno ukloniti oni poremećaji koji nastaju poslije nicanja. U oba slučaja najdjelotvornija je protetska terapija. 
Anomalije strukture zuba 
Te razvojne anomalije nastaju kroz duži period, a posljedica su distrofija ili displazija zubnih tkiva. Poremećaji koji nastaju u ranijoj razvojnoj fazi odražavaju se na oblik zuba. Ako do promjene dolazi nakon oblikovanja zuba i početne mineralizacije, promjene će se odraziti na strukturi zubnih tkiva, tj. na njihovoj mineralizaciji. 
Anomalije uzrokovane lokalnim učincima, kao što su upale na vršku korijena ili trauma mliječnog zuba, manifestiraju se na pojedinačnim zubima, u obliku manjih ili većih kredastih mrlja.
Prehrana majke utječe na zube djeteta
Poremećaji prehrane, hormonski, metabolički, ili preležane bolesti trudnice, utječu na strukturu zubi. Te promjene javljaju se na svim zubima, ali češće na stalnim. Manifestiraju se manjom količinom normalno mineralizirane cakline, ili normalnom količinom slabije mineralizirane cakline. Takve su promjene generalizirane. 
Nepravilno formiranje cakline
Nasljedne anomalije odnose se na nepravilno formiranje cakline ili dentina. Ta nepravilnost očituje se u njihovoj smanjenoj količini ili smanjenoj kalcifikaciji. Klinički se registrira kao bijele, žućkasto-smeđe ili smeđe pjege. Takvi zubi neotporni su na trošenje i karijes.

Pogledom u usta djeteta roditelj vidi njegove zube i zapaža njihov oblik, veličinu, boju i položaj

Mnoge promjene mogu se u potpunosti korigirati

Kada obavezno treba ići zubaru

Prilikom uređenja funkcionalne i zabavne dječije sobe planiranje je odlučujući faktor. Soba će, naime, "odrastati" i "razvijati se" zajedno s djetetom. Zato smo pripremili niz savjeta koji će vam pomoći prilikom planiranja.&nbsp;- Šta staviti na pod
Za podove će najbolji izbor biti tepisi i tapisoni od prirodnih materijala poput vune, koja će u najmlađoj dobi ublažiti padove. Svakako izbjegavajte "čupavu" verziju, zbog lakšeg održavanja. Pripazite da nisu klizavi.
- Ploha za kreativno izražavanje
Zidove posmatrajte kao platno po kojemu će se slikati u godinama koje dolaze. Manjoj djeci odvojite komad zida za crtanje kredom, što ćete kasnije lako riješiti sa samo malo boje. 
Ne bi bilo loše odabrati tamnije nijanse na zidu oko radnog stola, a izbjegavajte i zabijanje ukrasa u zid - dječiji ukus će se promijeniti, a rupe u zidu će ostati. 
- Za igru i san
Kod odabira kreveta također je poželjno misliti dugoročno. Možda djetetu od tri-četiri godine krevet-trkaći auto sada izgleda zanimljivo, ali vrlo brzo će ga prerasti. 
Ako sobu dijeli više djece, još praktičnije rješenje od kreveta na sprat su kreveti-ladice, koji se "pospreme" i ostavljaju više mjesta za igru.
Danas su dostupne, a zbog praktičnosti i vrlo popularne, kombinacije jednog ili dva kreveta, radnog stola, pa čak i polica i ormarića. Takvim izborom ubit ćete više muha jednim udarcem, a djeci ćete osigurati i dovoljno prostora za igračke, školske potrepštine i odjeću. 
Dobar savjet
Dobar sistem "skladištenja" bitan je za održavanje uredne dječije sobe, pa pokušajte predmete po ormarima rasporediti po učestalosti korištenja. Najčešće korištene stavite u prvi plan, a ostale u pozadinu.

Ako sobu dijeli više djece, praktičnije rješenje od kreveta na sprat su kreveti-ladice, koji se "pospreme" i ostavljaju više mjesta za igru

Prilikom uređenja planiranje je odlučujuće

Soba raste s djetetom

Onako kako odgajate dijete, takvo će i ono biti kada poraste - tvrde pedagozi koji su, na osnovu studija, došli do zaključka da postoje tri osnovna tipa odgoja.&nbsp; - Autoritativni roditelji su izuzetno zahtjevni. Oni postavljaju rigidna pravila, ali istovremeno poštuju potrebe mališana. Iako uvijek traže precizno objašnjenje za sve što djeca žele ili traže, u isti mah su spremni saslušati i uvaže njihovo mišljenje. 
Stručnjaci kažu da je ovo najbolji pristup i da su tinejdžeri iz takvih porodica poslušni, imaju svoje "ja" i ne upadaju u nevolje.
- Popustljivi roditelji ne postavljaju nikakva pravila niti granice. Kod njih vlada široka demokratija. Skoro uvijek su na strani djeteta, izlaze im u susret i ispunjavaju im ne samo potrebe i želje, već i hirove. 
Problem je što ih njihova djeca kada porastu ne doživljavaju kao autoritet, pa ih ne poštuju previše, a nemaju poštovanje ni prema drugima.
- Roditelji koji kontroliraju svaki korak svoje djece, postavljaju im jasna pravila i granice, ali ne objašnjavaju razloge za to. Ne žele saslušati mišljenje mališana, nego sve mora biti po njihovom.
Upravo djeca odgajana na ovaj način imaju najveće šanse izrasti u delinkvente ili osobe sklone porocima.

Oni postavljaju stroga pravila, ali istovremeno poštuju potrebe mališana

Jeste li strogi ili popustljivi

Mnogo roditelja dijeli uvjerenje da je dobro dijete hraniti jakom, što u većini slučajeva znači slatkom hranom. Tako djeca brzo nauče tražiti hranu prijatnog ukusa, a odbijati one manje privlačne.&nbsp;&nbsp; 
Hrana koja sadrži ugljikohidrate, odnosno hrana koja stvara energiju, boljeg je okusa od hrane koja je potrebna za izgradnju i zaštitu organizma. I tako mnoga djeca odrastaju gladna proteina, minerala i vitamina zato što su zasićena slatkišima. 

Djeci treba objasniti da desert, izuzimajući voće, nije bitan element u ishrani. Slatkiši upotpunjuju ishranu zato što su bogatiji kalorijama, ali s obzirom na to da je gojaznost sve izraženija kod djece, najbolje je dijete naučiti da ih smatra povremenom nasladom, a ne sastavnim dijelom obroka. 

Kada su u pitanju dojenčad, roditelji se savjesno pridržavaju ishrane koju preporučuju liječnici. Ali, kada beba poraste i dobije zube, odnosno kada je sposobna jesti gotovo sva jela, izlažu ga poplavi bombona, sladoleda, voćnih sokova, kolača...

Nemojte ponoviti ovu grešku na svom djetetu. Zamolite svoje prijatelje, bake, nane i dede da mu ne daju ništa između obroka. Nesumnjivo je da oni imaju dobre namjere, ali vi odlučujete o načinima ishrane svog djeteta. 

Ako dijete zaista ogladni između obroka, ponudite mu zdravu proteinsku hranu kao što je mlijeko, sir ili komad hladnog mesa.

Ako dijete zaista ogladni između obroka, ponudite mu zdravu proteinsku hranu kao što su mlijeko, sir ili hladno meso

Loš izbor - slatkiši između obroka

Ako dijete ima ispade bijesa, tuče brata ili sestru, neposlušno je i bezobrazno, dobro razmislite prije nego što se sjetite batina. Statistike pokazuju da roditelji osjećaju jaku grižnju savjesti nakon što istuku dijete, a, uz to, batine nisu efikasan način rješavanja problema.&nbsp;&nbsp;
Kada udarite dijete, trenutno postižete rezultat - ono počinje plakati i prestaje raditi ono što ne smije. Međutim, nema dokaza da je ta metoda djelovotvorna na duge staze. 

Ako naknadno upitate dijete koje je dobilo batine zašto se to desilo, ono će se sjećati emocija i drame, ali ne i uzroka batina. Dakle, učite djecu da paze da ne bi dobila batine, a ne da ne bi uradila nešto što je opasno.

Prvo se smirite 

Nije lako biti roditelj i ponekad vam se dešava da jednostavno „puknete". Kada osjetite da ćete planuti, postoji nekoliko strategija koje možete primijeniti da biste izbjegli „obračun". 

Najznačajnija je da napravite distancu između sebe i djeteta i da ne budete s njim nasamo. 

Kad su u pitanju mala djeca, prepustite ih nekom drugom (ocu, starijem djetetu) ili ih stavite u kolica i prošetajte. Izlazak će spustiti emocionalnu temperaturu i oboje vas smiriti. 

Gdje su rješenja 

Vrlo se teško nositi s dječijim izljevima bijesa. Ali, najbolje je da ga pustite da bjesni, pa kada brizne u plač, priđite mu, podignite ga i pomazite ga. Na kraju će prestati. 

Kada su u pitanju djeca starija od tri godine, većina stručnjaka preporučuje time-out. Recite djetetu da ode u svoju sobu na određeno vreme, tako da se jedno od drugog odmorite. Psihijatri savjetuje da to ne bude duže od deset minuta. 

Ovim činom nećete kazniti dijete, već ćete mu pokazati da određeno ponašanje nije prihvatljivo. I ako kroz to budu morali prolaziti bezbroj puta, na kraju će im dosaditi.

Ako dijete koje je dobilo batine kasnije upitate zašto se to desilo, ono će se sjećati emocija i drame, ali ne i uzroka batina

Dijete u napadu bijesa tuče brata ili sestru

Batine su davno izašle iz mode

Kada dijete ima povišenu temperaturu nastaje panika, pogotovo ako se to događa prvi put. Kako sniziti temperaturu? Da li su ispravne metode koje su koristili naši roditelji? Treba li uzeti sirup ili čepiće? To su neka od brojnih pitanja koja roditelji sami sebi postavljaju.&nbsp;
Nakon što izmjere temperaturu, većina roditelja posegnut će za onim metodama koje su naučili od svojih roditelja, iako one ne moraju nužno biti ispravne. 

Nekada su se djeci stavljali oblozi umočeni u alkohol ili rakiju, što zapravo nije preporučljivo, jer se dijete, udisanjem alkoholnih isparenja iz obloga može otrovati. 

Međutim, oblozi od mlake vode, koje ćete mijenjati svakih četiri do pet minuta jedna su od metoda koje donose rezultate.

Preporučljivo je i kupanje ili tuširanje u mlakoj vodi temperature do 30 stepeni, ali ako je dijete pretjerano razdražljivo ili mu je hladno, ovu metodu rashlađivanja trebalo bi odložiti ili odabrati neku drugu. 

Ako je rektalna temperatura viša od 38,5 stepeni, djetetu stavite čepić ili mu dajte sirup. 

Ali, prije nego što kupite bilo kakav lijek, obavezno se savjetuje s pedijatrom. On će vam preporučiti i dozu u skladu sa tjelesnom težinom, uzrastom djeteta te intenzitetom bolesti. 

Važna je tečnost

Važno je djetetu stalno nuditi dovoljne količine tečnosti, najbolje vode ili čaja, a bilo bi dobro i obući mu laganu pamučnu odjeću.

Treba paziti i na to da temperatura prostora u kojem dijete boravi ne bude viša od 20 stepeni. 

Ukoliko je temperatura uprkos svemu ostala povišena duže od jednog, najviše dva dana, pregled pedijatra je neophodan.

Prije nego što kupite bilo kakav lijek, obavezno se savjetuje s pedijatrom

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Djeca oponašaju odrasle i u načinu ishrane. Ukoliko roditelji imaju loše navike u ishrani, i djeca će ih prihvatiti. Obroci za djecu trebali bi biti usklađeni s grupama namirnica i piramidom ishrane.&nbsp;&nbsp; 
U ishrani male djece roditelji moraju voditi računa o namirnicama koje djeca unose u usta prstima (krupnije isječene namirnice, voće, slatkiši, grickalice). Tekstura namirnice vrlo je važna. 

Tako povrće mora biti dovoljno dobro kuhano kako bi ga dijete moglo sažvakati. Obroci pripremljeni za djecu ne smiju biti pretopli, niti prezačinjeni. 

Bez obzira na to koliko djeca brzo rastu, nove namirnice treba uvoditi na početku obroka, kada su djeca gladna. Svako neprijatno iskustvo vezano za novu namirnicu (ljuto, suviše slano, suviše slatko) utjecat će na izbor te namirnice naredni put.

Svako neprijatno iskustvo vezano za novu namirnicu utjecat će na izbor te namirnice naredni put

Obroci za djecu ne smiju biti pretopli, niti prezačinjeni

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Pohvala izrečena u pravo vrijeme čini čuda za samopouzdanje svakog djeteta. Riječi ohrabrenja djeci su važne kao hrana i voda. Osjećaj da je voljeno i da se cijene njegovi pokušaji, hrani njihovo samopouzdanje, dok im prijateljski savjet od voljene osobe pomaže da izrastu u čvrste, sretne i sigurne osobe.&nbsp;
Stručnjaci za odgoj smatraju da nisu sve pohvale jednake i ne potiču uvijek jednako dječije samopouzdanje, a ponekad znaju imati i suprotan učinak. 

Oduprite se želji da udovoljavate svakoj djetetovoj želji i da ga stavljate na pijedestal. Hvalite radije ono što naprave, a ne njih same. Pohvala ne mora uvijek biti izrečena riječima. Ponekad su sasvim dovoljni jedan osmijeh, poljubac ili milovanje po kosi.

Previše pohvale isto nije dobro, ali kad su pohvale u pitanju, nećete nikad pogriješiti ako hvalite postupak, a ne dijete. Kažete li djetetu da ste sretni jer je pospremilo svoju sobu, jasno ćete mu dati do znanja da takvu vrstu ponašanja očekujete i ubuduće. 

Obratite pažnju na detalje kako biste im pomogli razviti samopouzdanje. Sjetite se jednostavnih načina na koje biste mogli opisati neke male stvari koje vaše dijete radi svaki dan. To će im pomoći da steknu vjeru u sebe. 

Manje hvale za dječake

Djevojčicama morate pomoći u podizanju nivoa samopouzdanja, jer one, češće od dječaka, sumnjaju u vlastite sposobnosti. Dječake, kažu stručnjaci, ne treba stalno i puno hvaliti. Njih, za razliku od djevojčica, ne treba neprestano poticati, ali kratka pohvala će i njima mnogo značiti. 


VAŽNO

Ne tjerajte djecu da budu stalno takmičarski raspoložena i neka osjete da ste impresionirani onim što su postigli.

Stručnjaci smatraju da nisu sve pohvale jednake i ne potiču uvijek jednako dječije samopouzdanje, a ponekad znaju imati i suprotan učinak

Hvalite postupke, a ne djecu

Roditelji koji djeci čitaju prije odlaska na spavanje trebali bi taj običaj zadržati. Naime, psiholozi kažu da obostrana navika čitanja i slušanja zbližava porodicu, a kod djece pojačava koncentraciju.&nbsp;&nbsp; 
Dokazano je da djeca kojoj roditelji prije spavanja čitaju bajke, basne ili priče kasnije u životu ostvaruju mnogo bolje rezultate nego njihovi vršnjaci kojima roditelji nisu čitali prije spavanja.

Tako, djeca koju su roditelji od malena navikli na knjige, kao tinejdžeri nemaju problema s učenjem i čitanjem lektire, nego zadatom štivu pristupaju s radoznalošću i razumijevanjem. 

Priče za laku noć imaju dugoročni učinak na psihu i kognitivne sposobnosti djeteta. Dokazano je da djevojčice i dječaci koji slobodno vrijeme, umjesto uz televizor, provode uz knjigu, kao odrasli postižu izvrsne socijalne kontakte i poslovne uspjehe.

Ujedno se mogu pohvaliti i drugim osobinama kao što su zavidan rječnik, mudrost i opće znanje na svim životnim područjima.

Preporuka psihologa

Psiholozi smatraju kako bi roditelji trebali istrajati na kupovini knjiga i odvajanju slobodnog vremena kako bi svojim potomcima, putem druženja i čitanja, omogućili sretniji i jednostavniji život.

One imaju dugoročni učinak na psihu i kognitivne sposobnosti djeteta

Obostrana navika čitanja i slušanja zbližava porodicu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Svaki roditelj želi i trudi se pomoći djetetu u savladavanju prepreka i pokušava ga spriječiti da napravi neke greške koje bi mogle negativno utjecati na dječije samopouzdanje te fizičko i psihičko zdravlje.&nbsp;&nbsp; 
Tako djeci nesvjesno nameću stavove, koji često znaju biti pogrešni. Evo primjera najčešćih grešaka i savjeta kako se postaviti u konkretnoj situaciji:

- Greška: Odgovoran sam za to kako se drugi osjećaju i šta im se dešava.

- Istina: Samo smo odgovorni za svoje misli, osjećaje i djela.

- Šta učiniti: Recite djeci da nisu odgovorna za emocionalni bol drugih ljudi, svađe, bolest, nesreću ili čak smrt. Utemeljenjem ove istine možete kod djece spriječiti osjećaj da su loša, što bi moglo sabotirati njihov uspjeh.

- Greška 2: Da bih bila odrasla žena ili muškarac, moram biti kao moja majka ili otac.

- Istina: Djeca imaju pravo biti jedinstvena.

- Šta učiniti: Potičite djecu da budu jedinstveni i podržite ih u tome. Recite im da se razvijaju u prekrasnu osobu.

- Greška 3: Moji roditelji, rođaci i učitelji znaju sve i nisam u pravu ako se ne slažem s njihovim mišljenjem. 

- Istina: Roditelji, rođaci i učitelji su mnogo naučili, ali i oni su ljudi i mogu napraviti grešku ili imati pogrešnu informaciju.

- Šta učiniti: Pustite da djeca imaju svoje mišljenje. Začudit ćete se kako mogu biti pametni. 

- Greška 4: Moram se kriti, zadovoljiti druge i usmjeriti se na to da postanem ono što odrasli očekuju, da bi me voljeli i prihvatili.

- Istina: Kako bi bio sretan i uspješan, bitno je za svakoga da bude jedinstven i da se osjeća voljeno i prihvaćeno.

- Šta učiniti: Uvjerite djecu da ih volite i da želite da budu ono što žele. Neka slijede svoje snove. 

- Greška 5: Osjećam se bolje kada iskalim frustracije i ljutnju na svojoj mlađoj braći i drugoj djeci.

- Istina: Negativnim ponašanjem dijete se može osjećati bolje do određene granice. Osjećaju se moćno kad izbacuju bijes, umjesto da se osjećaju bespomoćno zbog svojih strahova. Pa, ipak, zbog agresivnog ponašanja djeca će biti dodatno kažnjena i osjećat će krivicu, jer znaju da nisu dobro postupila. 

- Šta učiniti: Pomozite djeci da shvate da se iza ljutnje samo prikriva njihov osjećaj straha, nemoći i povrijeđenosti. Naučite djecu svojim ponašanjem i primjerom kako da izraze svoje frustracije i ljutnju na konstruktivan način.

Djeca često pokušavaju ispuniti očekivanja odraslih, pa na tom putu prave greške koje negativno utječu na njih

Neka misle svojom glavom

Nekoliko je načina da majka poveća proizvodnju mlijeka.&nbsp; 
- Čestim podojima (što češće dijete jede i prazni dojku, to će se više mlijeka stvarati po sistemu ponude i potražnje); 

- Ponudite obje dojke u jednom podoju, tako ćete ih stimulirati da proizvode više; 

- Pijenjem mnogo tekućine i redovitim hranjivim obrocima; 

- Dajući bebi samo svoje mlijeko (bez vode, čajeva, adaptiranog mlijeka); 

- Ne koristite dudice, bočice (barem prvih mjesec dana, da ne bi došlo do konfuzije između bradavice i dudice); 

- Izbjegavajući stresne aktivnosti; 

- Tražeći pomoć za sve ostale aktivnosti dok ne uspostavite nesmetan ritam dojenja.

Dajite bebi samo svoje mlijeko, bez vode, čajeva, adaptiranog mlijeka

Kako majka može imati više mlijeka

Sunčane naočale su tako zanimljive na nosićima naših najmlađih. Ali one ne smiju biti ni ukras, niti igračka. Medicinari smatraju da bi djeca već od treće godine morala nositi sunčane naočale, a roditelji riskiraju zdravlje očiju i vid svoje djece jer ignoriraju opasnosti kojima prijete štetne sunčeve zrake.&nbsp;&nbsp; 
Najnovija istraživanja dokazala su da već do 18. godine djeca apsorbiraju 80 posto UV ukupnog zračenja kojem smo izloženi za života. Dječjie su oči posebno osjetljive na štetne sunčeve zrake. Izloženost UV zračenjima povećava stoga rizik od očnih bolesti. 

- Roditelji se ne dvoume treba li dijete namazati kremom sa zaštitnim faktorom, ali zato ne vode računa o zaštiti njihovih očiju. Nikad nije prerano da bi se počele nositi sunčane naočale, a djeca bi ih trebala nositi već od treće godine, tvrde britanski optičari. 

Sunčane naočale moraju pružati sigurnu zaštitu od UV zraka, što znači da sunčane naočale koje su zapravo dječije igračke nisu adekvatna zaštita. Stoga je važno da imaju stakla s jasnom deklaracijom na kojoj piše da štiti od štetnih zraka. 

Zjenice dječijih očiju veće su nego kod odraslih, tako da svjetlost u njih prodire lakše i dublje te ih tako oštećuje. 

- Sunčane naočale djeci nisu potrebne samo na plaži ili na skijanju, nego i kad se igraju napolju, a nebo je bez oblaka, kaže dr. Martin Zimmerman, specijalista za bolesti očiju djece i glavni liječnik na Univerzitetskoj klinici u Nirnbergu.

Kakve trebaju biti sunčane naočale za djecu? Evo preporuka:

1. Moraju od svjetlosti potpuno štititi oči - dakle, biti dovoljno velike;

2. Trebaju imati elastične okvire, a "stakla" ne smiju biti od stakla;

3. Birajte smeđu, zelenu ili sivu boju "stakala", nikako roza, crvenu, plavu ili žutu.

4. Stepen zatamnjenja treba biti do 70 posto.

5. Trebaju temeljito filtrirati UV zrake (na njima treba biti znaka "UV 400" ili CE).

6. Naočale kupujte kod optičara, a ne na kiosku.

Sunčane naočale treba nositi već od treće godine

I male oči trebaju zaštitu

Na pitanje: "Da li bolje pamte petogodišnjaci ili odrasle osobe?", većina bi odgovorila: "Odrasle osobe, naravno", ali istraživanja pokazuju da u nekim slučajevima petogodišnjaci imaju znatno bolje pamćenje nego odrasli.&nbsp;&nbsp; 
O kakvim se slučajevima radi? O onim kada sakupljeno znanje - ono koje ima odrasla osoba - smanjuje oštrinu memorije. To se dobro vidjelo na testovima na kojima su ispitanicima (odraslim osobama i petogodišnjoj djeci) ovlaš pokazane slike životinja. 

Pokazalo se da su petogodišnjaci (zapravo, djeca koja su u prosjeku imala pet godina) u 31 posto slučajeva mogli tačno prepoznati te slike, dok je odraslima to uspijevalo u samo sedam posto slučajeva. 

Kako je to moguće? Zar nemaju petogodišnjaci slabiju koncentraciju nego odrasle osobe? Generalno uzevši da, ali u ovom ispitivanju se radi o nečem drugom. 

Ako je na slici bila mačka, odrasli bi ovlaš pogledali, zaključili da se radi o mački i prestali obraćati pažnju na detalje. Djeca su, međutim, obraćala više pažnje na detalje, dok je njihov mozak ispitivao sličnost slike mačke s mačkama viđenim u prirodi - i zato su i pamtila više. I tako za svaku pokazanu sliku. 

Rezultat ovog testa ne govori ništa zaista negativno o pamćenju odraslih - oni su tokom života upamtili jako mnogo toga, i mozak im se ne zadržava na detaljima koji se ne čine da su od suštinskog značaja (a od suštinskog je značaja ono što je povezano s preživljavanjem). 

Djeca, zbog nedostatka već stečenog znanja, i ne znaju šta bi bilo od suštinskog značaja, pa će tako obraćati pažnju na sve, dok se i njihov mozak, kako odrastaju, ne napuni informacijama koje posjeduju odrasle osobe. 

Samo je zanimljiv podatak da se nekad može desiti da malo dijete upamti više od odrasle osobe.

Riječ je, doduše, o pamćenju nebitnih detalja

Petogodišnjaci pamte bolje od odraslih

Psorijaza je oboljenje čiji tačni uzroci nastanka nisu rasvijetljeni i zato se smatra neizlječivim oboljenje. Svi terapijski pokušaji samo mogu zaliječiti promjene na koži, olakšati oboljeloj osobi tegobe i poboljšati kvalitetu života.&nbsp;
Obimne studije koje su za cilj imale proučavanje starosne dobi u kojoj se psorijaza najčešće pojavljuje jasno su pokazale da je to period između dvadesete i četrdesete godine života, a to je doba kada su spolni hormoni najaktivniji.

Trudnoća ponekad dovodi do smirenja, ali mnogo češće do pogoršanja već postojeće psorijaze, a to može biti i period kada se psorijaza prvi put javi, jer je do početka trudnoće bila prisutna u organizmu, odnosno koži u pritajenom, tzv. latentnom obliku. 

 Psorijaza se u toku trudnoće može pojaviti u svim svojim dosad poznatim oblicima: na predilekcionim mjestima koja uključuju kožu laktova, koljena i kožu kosnatog dijela glave ili generalizirano po čitavom tijelu. 

Bez obzira o kakvoj formi psorijaze se radi, trudnica liječenje mora provesti pod nadzorom dermatologa. Ovo napominjem naročito za one trudnice koje su imale psorijazu prije trudnoće, koje su već provodile terapiju psorijaze i koje misle da znaju ćud svoje bolesti te da u toku trudnoće mogu same izlaziti na kraj sa psorijazom već uhodanim liječenjem. 

Ne samo da trudnoća pogoršava ili provocira psorijazu, nego i uzimanje progesterona, spolnog hormona, iz bilo kojeg razloga, može dovesti do prvog javljanja ili pogoršanja već postojeće bolesti.

I ostali endokrini poremećaji, odnosno poremećaji rada žlijezda su unutrašnjim lučenjem, u prvom redu poremećaj rada nadbubrežnih žlijezda, hipofize, spolnih žlijezda i timusa mogu uticati na prvu pojavu ili pogoršanje već postojeće psorijaze.


Trudnica treba biti upoznata sa karakterom svoje bolesti odnosno sa karakteristima psorijaze da ne bi podlegla panici, naročito ako se psorijaza prvi put javila u toku trudnoće. Zato ona treba znati sljedeće:


1. Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu. Ali, psorijaza je nasljedno oboljenje, mada se tip nasljeđa ne zna. To znači da dijete u toku svoga života može oboljeti od psorijaze. Ta mogućnost nastaje već na samom porodu, mada rijetko.


2. Hoće li dijete imati psorijazu? To je veoma kompleksno pitanje i na njega može dati odgovor istraživanje gena djeteta, jer su danas poznati neki od genskih lokusa koji su odgovorni za nastanak oboljenja.


3. No, ne postoji analiza koja će precizirati kada će se psorijaza javiti, u kojem periodu života, jer na nastanak, pored nasljednih djeluju i brojni vanjski i unutrašnji faktori. Kada se poklopi provocirajući momenat, bilo da je došao iz vanjskog svijeta, ili iz samog organizma, kao što je slučaj kod javljanja psorijaze u toku trudnoće, onda se javlja psorijaza.


4. Psorijaza, pravilno liječena od strane iskusnog dermatologa, nema negativnih posljedica na plod. Nažalost, kod najtežih oblika psorijaze, koji ponekad mogu da ugroze život trudnice, mora se primijeniti vrlo specifična, pa samim tim i toksična za plod terapija. U takvim, na sreću rijetkim slučajevima, trudnoća se prekida da bi se izbjegle nepravilnosti u rastu ploda.



Kako će se ponašati trudnica s psorijazom



1. Izliječiti hronična bakterijska žarišta


Žene u čijim porodicama je već prisutna psorijaza, ili same imaju psorijazu, prije nego što se odluče na trudnoću trebaju izliječiti hronična bakterijska žarišta u organizmu. Pod tim se podrazumijeva sanaciju pokvarenih zuba, hronične upale krajnika, paranazalnih sinusa, žučne kese, mokraćovoda i drugih organa.


2. Poduzeti mjere predostrožnosti


Izbjegavati mogućnost nastanka virusnih i bakterijskih infekcija; u doba epidemija gripe ili drugih oboljenja ne posjećivati mjesta gdje je moguć kontakt sa inficiranim osobama. Ove mjere predostrožnosti su potrebne jer su bakterijske i virusne infekcije mogući provocirajući faktori u nastanku psorijaze.


3. Sačuvati duševni mir


Izbjegavati strasne situacije i nerviranje, jer je i stres jedan od provocirajućih faktora vrlo važan u nastanku psorijaze.


Osigurati pravilnu prehranu


Smanjiti unos hrane bogate životinjskim mastima, a povećati u ishrani nezasićene masne kiseline kojima je bogata riba. Uzimati omega 3 masne kiseline. Ove mjere su potrebne jer je i način prehrane jedan od mogućih provocirajućih faktora. 


&nbsp;Obavezan nadzor dermatologa


U lokalnoj terapiji psorijaze biti oprezna kod upotrebe kortikosteroidnih pripravaka i katranskih preparata zbog moguće resorpcije i toksičnog djelovanja na plod. Lokalno liječenje provoditi samo pod nadzorom dermatologa.


Duhan i alkohol


Prestati pušiti i uzimati alkohol, jer alkohol i pušenje sigurno pogoršavaju psorijazu.

Ali, psorijaza je nasljedno oboljenje, mada se tip nasljeđa ne zna. To znači da dijete u toku svoga života može oboljeti od psorijaze te da ta mogućnost, mada rijetko, postoji već na samom porodu

Trudnoća često dovodi do pogoršanja već postojeće psorijaze

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Opremanje dječije sobe (pod pretpostavkom da u stanu postoji soba za dijete) jedna je od najslađih muka koju roditelji imaju, a glavni problem je što ta jedna soba treba imati nekoliko funkcija.&nbsp;&nbsp;
Tri zone

Ipak, to nije nerješiv problem - a za one koji se s njim prvi put suočavaju evo nekih općih pravila. 

U principu, dječija soba treba imati tri zone - dio za rad, dio za spavanje i dio za igru. Uz to, treba imati na umu da će se s djetetovim rastom mijenjati njegove potrebe i želje, pa je dobro u samom startu ostaviti prostora za kasnije promjene. 

Mogu se desiti i problemi s manjkom prostora, naročito ako dvoje ili više djece dijele sobu - tada pomažu kreveti na sprat (neke oni asociraju na vojničke spavaonice, ali djeci su, uglavnom, zabavni), stolovi i stolice na rasklapanje (ali dovoljno kvalitetno izrađeni da ne bi iznenada "sami od sebe" nekome pali na nogu), kao i pregrade i ladice ispod kreveta. 

Pravilan raspored

Krevet, ormari i radni sto elementi su svake dječije sobe. Ako je moguće, bilo bi dobro izbjeći da tu stoje ormari u kojima su stvari roditelja, jer dijete tako stječe dojam da je njegova soba nekakvo spremište. 

Krevet(e), ormare i radni sto treba pravilno uklopiti - radni sto ne treba da bude uz uzglavlje kreveta (zbog oštrih ivica), a nije najzdravije ni da krevet bude uz zid na kojem se nalazi prozor. 

Ukoliko sobu dijele dva djeteta, njihovi kreveti mogu biti postavljeni paralelno, ali uz obavezan razmak od barem 60 cm, ili u obliku slova "L", ili na sprat. 

Bitne su boje

Ni boje u dječijoj sobi nisu nebitne - najbolje su vesele boje za zidove, a boje jakih tonova za pojedine dijelove namještaja, tako će soba pružati vedru i optimističnu atmosferu. 

Za kraj, dobro je uključiti i samo dijete u izbor namještaja i boja za sobu (ako je dovoljno staro da umije dreći šta želi), pošto se ipak o njegovoj sobi radi, o prostoru u kome će ono provoditi najviše vremena.

Važno

Ne mora se prihvatiti svaka djetetova želja - ako želi prenapadne boje za koje znate da će mu brzo umoriti oči, ili ako vaš tinejdžer želi da mu sve u sobi bude crno, a vama to djeluje morbidno, na vama je da se opredijelite za ono što smatrate prikladnijim i zdravijim.

Soba za najmlađe treba imati tri zone - dio za rad, dio za spavanje i dio za igru

Slatke muke: Kako opremiti sobu za najmlađe

Želite zasnovati porodicu i dijete je na putu? Pred vama je životna prekretnica, u svakom pogledu. I mame i tate, imate dva izbora: staviti karijeru "na čekanje" i potpuno se posvetiti porodici i podizanju djeteta ili istodobno i raditi i pokušati što bolje balansirati privatni i poslovni život.&nbsp;&nbsp;
Žene obično zahvate vrlo haotični osjećaji još u trudnoći, kada počnu razmišljati o ostanku kod kuće ili ranom povratku na posao. One koje se odluče za dom i porodicu, vjeruju da rade pravu stvar, no istovremeno ih zna proganjati osjećaj gubitka identiteta. 

Ostati kod kuće

Ako ste godinama radili u jednoj firmi i borili se za napredovanje, stvorili tijesne veze s karijerom i osjećate da će se sve urušiti ne bude li vas na poslu idućih nekoliko godina, niste jedina žena koju muči isti problem. 

No, niste jedini, ni ako u isto vrijeme tačno znate da nećete biti sretni budete li morali svaki dan ostaviti svoju malu bebu nekome na čuvanje. 

Ne bismo ovom prilikom pisali o naknadama za porodilje i nebrizi države za obnavljanje stanovništva, ali većina majki nekako izdrži kod kuće šest mjeseci nakon poroda. 

Poslije tog perioda mnoge se vraćaju na posao, jer je teško progurati mjesec dana s jednom plaćom, a još teže ako su majčina primanja jedini siguran izvor prihoda.

Dakle, ako vas ne muči finansijski (ne)opstanak i želite se posvetiti djetetu, samo naprijed. Početak života vašeg djeteta ne mora biti početak kraja vaše karijere. 

Odluka da ćete čak nekoliko godina ostati kod kuće i brinuti o porodici mora, prije svega, biti vaša i niko vas ne može prisiliti da se više posvetite bilo čemu drugom. 

No, to ne znači da morate u potpunosti zapostaviti svoje znanje i vještine. Činjenica je da se na tržištu rada nakon duge pauze ljudi na posao vraćaju s vještinama koje su totalno zastarjele. Jednostavno nisu ukorak s tehnologijom i više je nego teško naći nov i dobar posao. 

To vam se ne smije dogoditi. Imate nekoliko mogućnosti kako ostati konkurentan. Ako je ikako moguće, pokušajte dogovoriti neki rad na nepuno radno vrijeme, i to na području vašeg interesa. 

Nadalje, nemojte se isključiti. Svakodnevno pratite što se zbiva u vašoj branši ili industriji. Pokušajte barem putem e-maila ostati u kontaktu s bivšim kolegama i tako održavati "tržišne veze". 

Vrtić, dadilja ili baka-servis

Porodični faktori imaju veći utjecaj na dijete nego vrtić, no za utjehu roditeljima koji rade - bez obzira na to koliko je dugo dijete dnevno u vrtiću, utjecaj roditelja bit će ipak presudan, potvrđuju psiholozi. 

Kome dijete dati na čuvanje? Mnogi ljudi dijete upišu u jaslice, nakon čega slijedi vrtić. Te porodice vjeruju da je za dijete korisna interakcija s drugom djecom. No, drugi svoju bebu žele povjeriti na čuvanje po principu "jedan na jedan". 

Odluka je na roditeljima. Vrtići nisu jeftini, ali ozbiljan izdatak je i plaćanje žena koja čuva dijete. Baka-servis s finansijske tačke gledišta je idealno rješenje, ali bakina je pedagogija uvijek problem.

Pronalazak ravnoteže 

Bez obzira na kojoj su poziciji unutar firme, nijednoj majci koja odluči nastaviti raditi nije lako ostvariti ravnotežu između privatnog i poslovnog svijeta. U globalu, žene još snose veću odgovornost u svom domu nego muškarci, što vodi u frustracije i iscrpljenost. 

Raditi cijeli dan i dolaziti kući malom djetetu može biti u najmanju ruku naporno. Cijeli dan svu svoju energiju usmjere na dobro obavljanje posla, odgovarajući na zahtjeve šefa, kolega, klijenata, zaposlenika. 

A zatim kod kuće slijede dječja pitanja... to su pitanja zbog kojih se mame osjećaju krivima, no postane li nesnosno, uvijek mogu razmisliti o ostanku kod kuće ili pak promjeni tvrtke, ako im se ukaže prilika. 

A za informaciju menadžerima: kompanije cijelog svijeta, koje "idu na ruku" porodicama svojih zaposlenika, imaju produktivnije i lojalnije zaposlenike i manju fluktuaciju radnika. 

Povratak na posao 

Nakon izbivanja s posla jednu, dvije ili više godina majke (ili očevi) mogu odlučiti vratiti se na tržište rada. Bez obzira na to je li razlog odlazak djece u školu ili nešto drugo, vrijeme je za kratki rezime karijere. 

Postoje neka pitanja koje sebi trebate postaviti, poput: Trebate li nastaviti s prijašnjom karijerom; Kako nadoknaditi vrijeme koje ste propustili izvan struke; Kako objasniti dugi izostanak s tržišta rada? 

Za promjenu ćete se odlučiti, ako je sada, uz djecu, prijašnji posao prezahtjevan. Možda ste jednostavno shvatili da duboko u sebi uopće niste voljeli ono što ste radili ili ste pak razvili neka nova područja zanimanja dok niste radili. 

Kako objasniti godine kada niste radili 

Kada sastavite životopis, suočit ćete se s jednom dilemom: kako objasniti godine kada niste radili. Profesionalci smatraju da treba sastaviti funkcionalan životopis, koji se bazira na vašim vještinama, radije nego kronološki koji se fokusira na svaki posao koji ste dosad radili. 

Upitaju li vas gdje ste bili posljednjih godina, recite da ste bili - roditelj na puno radno vrijeme jer ste se željeli maksimalno posvetiti podizanju porodice.

Početak života vašeg djeteta nikako ne znači početak kraja vaše karijere

Pokušajte barem putem e-maila ostati u kontaktu s bivšim kolegama

Kada obavezno treba ići zubaru

Soba raste s djetetom

Jeste li strogi ili popustljivi

Loš izbor - slatkiši između obroka

Batine su davno izašle iz mode

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Hvalite postupke, a ne djecu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Neka misle svojom glavom

Kako majka može imati više mlijeka

I male oči trebaju zaštitu

Petogodišnjaci pamte bolje od odraslih

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Slatke muke: Kako opremiti sobu za najmlađe

Karijera, porodica, ili oboje

Svakodnevnica

Kada obavezno treba ići zubaru

Soba raste s djetetom

Jeste li strogi ili popustljivi

Loš izbor - slatkiši između obroka

Batine su davno izašle iz mode

Temperatura: Oblozi - da, ali od mlake vode

Ni ljuto, ni preslatko, ni preslano

Hvalite postupke, a ne djecu

Zbog čega su priče za laku noć važne

Neka misle svojom glavom

Kako majka može imati više mlijeka

I male oči trebaju zaštitu

Petogodišnjaci pamte bolje od odraslih

Psorijaza nije infektivno oboljenje i neće inficirati bebu

Slatke muke: Kako opremiti sobu za najmlađe

Karijera, porodica, ili oboje