Period zimskih mjeseci, pogotovo januar, je vrijeme kada mnogi od nas prave pauzu od putovanja i obilazaka interesantnih destinacija. Ipak, ima mnogo i onih koji najčešće novogodišnje praznike i slobodne dane oko istih troše na putovanja i obilaske popularnih turističkih atrakcija. Ukoliko ste baš vi među onima koji vole da putuju tokom zime, evo nekoliko zanimljivih prijedloga, ali i razloga, zašto su ove destinacije nezaobilazne za putovanje tokom zime.Ako ste ljubitelj skijanja, sada je pravo vrijeme za to. Preporuka je Kronplatz, jedno od najboljih i najpopularnijih skijališta u Južnom Tirolu. Staze, koje su besprijekorno uređene, protežu se na ukupno 116 kilometara. Ovdje će svatko pronaći nešto za sebe. Mirna mjestašca svidjet će se onima koji se žele isključiti iz svega kako bi na svježem zraku skupili energiju, a sportašima se nudi aktivan odmor i avantura. Ovdje možete uživati u raskošnoj ponudi jela, a za sve one koji se žele potpuno opustiti, na raspolaganju imaju pregršt wellness sadržaja.

Ukoliko ste zaljubljenik u mitologiju i grčku kulturu, januar je idealno vrijeme za posjetu Atini. Neće vas dočekati temperature poput onih ljetnih, ali bit će sasvim ugodno kao usred proljeća. To je jedan od razloga zašto sve više putnika voli putovati u Grčku tokom zime jer tada mogu puno ugodnije proučavati sva odredišta o kojima su čitali i jedva ih čekali vidjeti.

Sa svojim izgledom kao iz knjiga, Brisel i Briž sijaju posebnom magijom zimi! Uživaj u snježnim pejzažima i zaboravi na hladno vrijeme dok zagrijavaš svoje rukavice sa vrelim belgijskim fritulama ili vafelima sa čokoladom. Januarska detoksacija može da sačeka.

Nezaobilazne destinacije tokom zime

Gdje putovati u januaru?

<a href="https://avaz.ba/tag/82408/dzajpur">Džajpur</a> je glavni grad indijske države <a href="https://avaz.ba/tag/82407/radzastan">Radžastan</a>. Nalazi se na sjeverozapadu Indije, 240 kilometara od Delhija. Poznat je i pod imenom Ružičasti grad. U državi Radžastan ružičasta je boja gostoprimstva, zato je maharadža Man Sing II 1876. godine naredio da se, u čast dolaska princa od Velsa, svaka kuća Džajpura okreči upravo ovom bojom. Od tada pa do sada čuva se ovaj običaj.

Grad je osnovao 1728. maharadža Džaj Sing II, vladar Ambera. Među urbanistima se smatra jednim od najbolje planiranih gradova. Dok je većina gradova toga doba građena haotično, maharadža se pridržavao principa hindu teorije arhitekture. Grad je građen sa širokim ulicama. Bio je podijeljen u šest četvrti. Četvrti su dalje bile razdijeljene pravilnom mrežom ulica. Kompleks palata zauzimao je čitavu jednu četvrt, gdje se nalazi Hava Mahal ili palata vjetrova, vrtovi, malo jezero.

Ovaj grad je muzej na otvorenom zbog svoje historije o kojoj svjedoče spomenici, hramovi, palate, tvrđave, kapije, tornjevi, trgovi... U njemu se nalaze i brojne radnje sa ručnim radovima, juvelirnice, galerije i razne trgovine.

Palača vjetrova (Hava Mahal) je sagrađena 1799. u obliku krune boga Krišne, sva je od crvenog i ružičastog kamena pješčara. Veliki dio zdanja zatvoren je za javnost, ali posjetioci mogu da zavire u maharadžinu spavaću sobu, koja je pomoću tajnih prolaza bila povezana sa odajama njegovih brojnih žena i konkubina.

Fasada koja se vidi sa ulice je u suštini ogroman niz balkona, to jest 953 prozora koji su bili namijenjeni ženama u kraljevskom dvoru da neopaženo posmatraju ulicu i prolaznike.

Amber palata - tvrđava, udaljena je 10 kilometara od centra grada, na vrhu brda je, a najinteresantnije je do nje stići na slonovima koji odlično poznaju put. Ranije, njeno podnožje bilo je okruženo jezerom koje je presušilo. Čuvena je po mješavini hindu i islamske arhitekture, i veoma je bogato ukrašena slonovačom, ogledalima, staklom i izuzetnim slikama. Unutar zidina su vrtovi, sale za javnu i dvorsku publiku i haremi.&nbsp; 
Džal Mahal - Vodena palata koja se nalazi u centru jezera Man Sagar. Ne zna se kada je tačno izgrađena, ali se pretpostavlja da je stara najmanje 300 godina, jer je morala biti sagrađena prije brane koja se danas nalazi na jezeru.

&nbsp;Prva četiri sprata palate su potopljena, a kada je vodostaj visok iznad površine viri samo posljednji sprat.

Jedna od najpoznatijih građevina Čandra Mahal, povezana je sa tragičnom pričom u kojoj se više od 20 žena ritualno spalilo. Naime, njihov muž nije imao hrabrosti da se susretne sa protivničkom vojskom pa je sam sebi oduzeo život. Nakon njegovog samoubistva, one su se spalile da bi izbjegle silovanje i ropstvo. Ovaj običaj je poznat kao džauhar.

Dvor sa 953 prozora, kako bi  žene mogle da gledaju ulice i prolaznike

Džajpur – ružičasti grad

Između visokih Himalaja i vrelih indijskih ravnica, Nepal je zemlja snježnih vrhova i plemena Šerpasa, jakova i jetija, manastira i mantre. Prijestonica ove zemlje je Katmandu sa svojom mješavinom hramova, svetilišta, sveštenicima u šafranskim odorama i molitvenim zastavama, i jedan je od najšarenijih gradova na svijetu. Svi ljudi različitih rasa i religija ovdje žive u slozi, jer postoji idealan spoj hinduizma i budizma.

Mnoge znamenitosti nalaze se u starom dijelu grada, u blizini Višumati rijeke, one su uglavnom oštećene zemljotresima, dijelom zbog nedostatka građevinskih propisa, ali i zbog velikog zagađenja.
Preko rijeke Bagmati od modernog Katmandua je stari grad Patan sa svojim poznatim Durbar trgom. Zgrade na trgu su najveće dostignuće Mala dinastije, što je rezultat velikog rivalstva između tri palate: Katmandua, Patana i Baktapura. Potomci su se trudili da nadmaše u umjetnosti jedni druge i na taj način stvore raskošne konstrukcije. Kraljevi su kopirali sve što su njihove “komšije” uradile, samo u još većem stilu.
U neposrednoj blizini je budistički hram Bodnat – jedno od najfotografiranijih budističkih mjesta u svijetu. Možda je glavna atrakcija u Katmanduu drevni grad Baktapur, ali tu je i „majmunski hram“, Svajambunat. Kada je Bodhisatva Mandžušri naišao je na prelijepo jezero i vidio je lotos kako emitira briljantnu svjetlost u centru jezera, pa je prosjekao klisuru i ispraznio jezero u slavu lotosa. Čovjek je naselio dno jezera i nazvao ovo područje Katmandu dolina. Svjetlost lotosa je vremenom pokrivena, jer je samo nekolicina mogla da podnese njen intenzitet. Na mjestu lotosa izgrađen je hram Svajambunat. Ovdje nesmetano živi i veliki broj majmuna.

Pašupatinat je jedan od najvažnijih hindu hramova i najvažnije svetilište u Nepalu. U kompleksu postoje mnogobrojne statue, svetinje i hramovi posvećeni božanstvima. Hram je posvećen Šivi i postoji na ovom mjestu od 879. godine. Pozlaćen krov, srebrena vrata i drvene rezbarije najfinijeg kvaliteta, krase konstrukciju pagode. U glavno dvorište Pašupatinata mogu ući samo oni hindu vjere. Kako se Pašupatinat nalazi na rijeci Bagmati koja na kraju nosi pepeo ljudi kremiranih ka svetoj rijeci Gangeš, ovo je vrlo popularno mjesto za pokapanje.Nepalska hrana je uglavnom vegetarijanska. Ishrana se uglavnom bazira na riži, jede se rukama i ne koristi se viljuška. Riža je u Nepalu svetinja. Više od 80% Nepalaca živi na selu i bavi se poljoprivredom. U zemlji gde je polovina stanovništva nepismena, gdje se živi s manje od dva dolara dnevno, glavni je problem kako preživjeti.Jedna od zanimljivosti ovog grada je to što su u njemu postojali automobili prije nego li su izgrađene ceste. Kada bi se automobil pokvario, nosili bi ga sve do Indije na popravak.&nbsp;

Mjesto gdje svi ljudi žive u slozi

Grad nastao iz svjetlosti lotosa

Otići u <a href="https://avaz.ba/tag/11133/prag">Prag</a>&nbsp;je uvijek dobra ideja, al češka prijestonica jedna je od omiljenih destinacija za novogodišnje praznike. Stara arhitektura kojom se ovaj grad ponosi prekrivena snijegom, donosi bajkovite scenarije. Tada Prag poprima posebnu romantičnu atmosferu, a atrakcije dobiju novi izgled.

„Grad sa hiljadu tornjeva”, „Zlatni grad”, „Kruna svijeta”, “Grad zlatnih krovova” - samo su neki od naziva kojima se opisuje Prag, često smatran srcem Evrope.

Osnovan je u devetom stoljeću na sedam brežuljaka s obje strane rijeke Vltave, a s neba ga pazi svetac zaštitnik Sveti Vid.

Prva stvar koja se primijeti na glavnom trgu je Crkva presvete Bogorodice ili Tinški hram. Ovaj trg ispunjen je šarenim štandovima za vrijeme adventa ili Uskrsa, a od 10. stoljeća bio je glavni javni trg u Pragu.

Za sve koji vole da za doček Nove godine budu na otvorenom Prag nudi brojne mogućnosti. Neke od najpopularnijih opcija su glavni gradski trg i Karlov most. On povezuje čuveni Praški zamak i Stari grad. Most je na oba kraja zaštićen gotskim tornjevima, a sastoji se od 16 lukova na kojima se nalazi čak 30 statua koji predstavljaju svece i služe kao čuvari mosta i prijestonice. Ulično osvjetljenje sa ukrasima najrazličitijih boja i oblika Prag svrstava u jedan od najomiljenijih gradova za doček Nove godine.

Na gradskim ulicama se mogu vidjeti kočije i konji koji ukrašeni novogodišnjim ukrasima voze turiste kroz sam centar grada.

Stari Astronomski sat je najstarija naprava ovog tipa na svijetu koja još uvek radi. S obzirom da je smješten u samom srcu Praga nezaobilazan je i u novogodišnjoj noći. Sa glavnog trga gdje se sat i nalazi, u ponoć se ispaljuje veliki vatromet. To nije jedini vatromet u gradu, sa svakog kraja grada može se vidjeti ova nezaobilazna novogodišnja atrakcija, koja je još posebnija kada se posmatra sa vode. Vrlo popularan način da se proslavi Nova godina u Pragu je doček na nekom od riječnih brodova koji plove Vltavom.

Za praznike u Pragu se organiziraju vašari na glavnim ulicama. Pored slatkiša nude se kuhano vino i pivo. Tradicionalna večera u novogodišnjoj noći je riblja čorba i specijaliteti od ribe, šaran ili neka druga riba. Uz ovo obavezna je i krompir salata, a obrok se završava desertom.

Prema legendi grad je osnovao Premisl, osnivač prve češke dinastije Premislovića, zajedno sa svojom ženom Libušom. Kako se zemlja širila ukazala se potreba za novim gradom.
Kada je Libuša upitana gdje da se sagradi novi grad, popela se na najvišu tačku zamka Višegrada, pružila ruku prema istoku, i rekla: „Vidim dvorac čija slava doseže do zvijezda. Ukoliko pođete tamo, u šumi ćete sresti čovjeka koji pravi prag za svoju kuću. Na tom mestu podignite dvorac i nazovite ga po pragu“.

Astronomski sat najstarija naprava ovog tipa na svijetu

Prag: Zlatni grad u novogodišnjoj noći

<a href="https://avaz.ba/tag/80883/kusko">Kusko</a> je glavni grad istoimene pokrajine u <a href="https://avaz.ba/tag/6083/peru">Peruu</a>, smješten na Andama na 3.416 metara nadmorske visine. Glavni grad carstva <a href="https://avaz.ba/tag/37444/inke">Inka</a> osnovan je u 11. stoljeću, ali njegovo osnivanje mitologija Inka pripisuje Mančo Kapaču. Prema predanjima, on je zlatno žezlo koje mu je Sunce dalo bacio u plodno tlo koje je odredilo gdje će osnovati svoju prijestolnicu, Kusko.

Grad Kusko je puno značio Inkama, bio je to centar njihovog carstva, centar cijelog svijeta kako su smatrali, zvali su ga pupak svijeta.
Cijeli grad Kusko bio je izgrađen u obliku pume. Tijelo su joj činile najvažnije gradske palate i hramovi, glava mu je bila utvrda Saksajhuaman, a između nogu bio mu je glavni gradski trg Plaza de Armas.
Saksajhuaman je napravljen od ogromnih stijena donesenih i sa 20 kilometara udaljenosti, neke od njih teške su i do 200 tona, međutim ono što je još nevjerovatnije, jeste činjenica da Inke nisu poznavale koncept točka.
U vrijeme Inka Kusko je bio rezerviran samo za cara i plemiće. Običan narod nije živio u gradu osim onih koji su bili tu da služe plemiće i oni koji su privremeno radili na izgradnji građevina. Car je zahtjevao da svi plemići i upravitelji zemlje žive u ovom gradu barem neko vrijeme, tako su imali obavezu da barem jednu četvrtinu godine provedu u Kusku.

Uobičajeni pozdrav u gradu bio je „Ne laži, ne kradi, ne budi lijen” - ovo je inače bio i temeljni zakon Inka.

Grad danas ima oko 350.000 stanovnika. Sada predstavlja iznenađujući spoj Inka prijestonice i kolonijalnog grada. Od prvog su sačuvani tragovi kao što su: plan ulica, zidovi od izrezanog&nbsp;granita, pravolinijske ulice unutar zidina, ruševine Hrama Sunca sa Zlatnim vrtom koji je nekada bio prekriven skulpturama od plemenitih metala. Od kolonijalnog grada još uvijek postoje kuće i barokne crkve.
Posmatrajući historijske zapise može se vidjeti i koliko je impresionirao kolonizatore kada su tek došli u ovaj, tadašnjem svijetu, nepoznati kraj planete, no nažalost ipak nedovoljno da ga ne opljačkaju i dobrim dijelom sruše. A koliko impresionira turiste danas, možda se najbolje vidi prema broju više od 2 miliona turista koliko Kusko godišnje posjeti.
Kusko posjeduje mnogo trgova, skoro nakon svaka dva-tri bloka ulica dolazi po jedan. 
Peru ima odličnu i raznoliku kuhinju, a postoji čak hiljadu različitih jela od kukuruza, a nezaobilazna je čiča-osvježavajući napitak od crnog kukuruza.

Inke nisu poznavale pismo. Njihova historija se prenosila usmeno što je jedan od glavnih razloga zašto se danas tako malo zna o njihovoj tradiciji. Podaci koji danas postoje dolaze od Španaca i njihovog viđenja Inka kulture kako su zapisivali nakon osvajanja.

Uobičajeni pozdrav bio je: Ne laži, ne kradi, ne budi lijen

Sveta dolina Inka

<a href="https://avaz.ba/tag/80137/samarkand">Samarkand</a>, kako mnogi posjetioci tvrde: grad neopisive ljepote, smješten je u dolini rijeke Zarafshan i drugi je po veličini grad u Uzbekistanu. 
Historija ovog grada jednako je fascinantna kao i sam njegov izgled. Star je kao Babilon ili Rim, a kroz njega su prošli mnogi osvajači, od Aleksandra Velikog, Arapskih osvajača...

Mnogi ga nazivaju Rimom istoka, te biserom istočnog muslimanskog svijeta. Mnogo je poetičnih imena koje su drevni putnici, pjesnici i historičari pripisivali Samarkandu, gradu sa nesvakidašnjom ljepotom.

Osvojili su ga Uzbeki 1500. godine i držali ga sve do 18. stoljeća, kada je postao potpuno nenaseljen, a tek nakon što je postao provincijski grad Ruskog Carstva i željeznički centar, grad se ekonomski oporavio.

Samarkand se danas sastoji od starog grada koji datira iz srednjeg vijeka i novog dijela izgrađenog nakon ruskog osvajanja područja u 19. stoljeću.

Samarkand je razvijen miješanjem kultura: iranske, indijske, mongolske, kao i još nekoliko zapadnih i istočnih kultura. Za čarobni i prelijepi grad Samarkand se kaže da posjeduje moć da očara i privuče posjetioce.

Tokom historije ovaj legendarni grad koji se nalazi „Na Putu Svile“ prošao je mnoge uspone i padove – osvajači su ga uništavali, pa ponovo oživljavali. Svaki put kada bi se digao iz pepela, bio je ljepši nego prethodni put. Zbog trgovačkih ruta koje su vodile od zapada do Perzije na istoku i Kine na jugu, pa sve do Indije, Samarkand je postao poznat kao grad „Na Putu Svile“.

Danas je blago jedinstvenog antičkog duha. Nalazi se na UNESCO-ovom popisu Svjetske kulturne baštine zbog obilja materijalnih i duhovnih vrijednosti. Prepun je jedinstvenih spomenika antičke arhitekture i naučnih i umjetničkih škola koje su poznate širom svijeta.

Spisak slavnih građevina iz duge i bogate historije Samarkanda koje su postale izuzetno vrijedne turističke atrakcije u ovom dijelu Azije veoma je dug. Neke od najinteresantnijih su Registan, centar srednjovjekovnog Samarkanda u kom su se nalazile tri važne medrese, Ulugbegova opservatorija, Šah-i-Zinda, mauzolejski kompleks podignut u 15. stoljeću u čast Kusam ibn Abasu, koji je donio islam na ovo tlo, Bibi-Hanum džamija, koja je jedna od od najviših građevina u gradu...

Osvajači su ga uništavali, pa ponovo oživljavali, a svaki put kada bi se digao iz pepela,  bio je još ljepši

Samarkand: Rim istoka

Antički grad Lijiang, star oko 800 godina, koji se nalazi na jugozapadu Kine, u samom podnožju <a href="https://avaz.ba/tag/12454/himalaji">Himalaja</a>, svojom arhitektonskom teksturom, prirodnim ljepotama i romantičnom atmosferom ne ostavlja ravnodušnim niti jednog svog posjetioca.

Ovaj prekrasni gradić potiče iz 13. stoljeća, a dugo godina je bio politički, trgovinski i kulturni centar u regiji, a posljednjih godina vrlo privlačan za turiste.

Grad je najslavniji po urednom sistemu kanala i mostova. Njegova originalna i autohtona arhitektura je djelo njegovih stanovnika, naroda Nakhi. Zbog toga je Stari grad Lijiang upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Okeaniji od 1997. Godine i to kao „izvrstan primjer starog grada koji se prilagodio neravnom terenu na strateškom trgovačkom putu, i zbog jedinstvene arhitekture koja je djelo ujedinjenja elemenata više kultura tokom stoljeća”.

Uz uske ulice ovog drevnog grada, ukrašene raznobojnim kamenjem, prolaze manje ili veće riječice. U Liciangu, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2.500 metara, sva četiri godišnja doba su prilično svježa.

Većina kuća su dvokatnice s drvenim okvirima ispunjenima adobeom u prizemlju i daskama na spratovima. Zidovi su izvana ožbukani i prekriveni vapnom ili gipsom, a tu su i često ploče opeka na kutovima. Kuće imaju popločane krovove i vanjski hodnik ili verandu. Posebna pažnja posvećena je uređenju kuće, osobito u lučnim ulazima.

Grad je ukrašen i kamenim mostovima i malim ukrašenim dvospratnim kućama koje privlače fotoreportere iz svih dijelova svijeta.

Lokalni stanovnici poznati su kao veliki majstori u izradi srebrenog nakita, stoga je u gradu značajan broj radnji ovog tipa, u kojima se može kupiti lijep poklon ili nakit.&nbsp;

Grad Lijiang ima oko 140.000 stanovnika, a godišnje ga posjeti oko čak 12 miliona turista. 
Pretpostavlja se da ovaj gradić od turizma ostvari prihode od oko četiri milijarde dolara.

Lokalni stanovnici poznati su kao veliki majstori u izradi srebrenog nakita

Lijiang, živopisni kineski antički grad

<a href="https://avaz.ba/tag/38229/lece">Leče</a> je historijski grad u Apuliji, koji je zbog svoje bogate barokne arhitekture nazvan „Firencom juga“. Glavni je grad poluotoka Salento, koji se nalazi na peti italijanske čizme.

Poluotok se sastoji od vrlo mekog vapnenca – zbog čega je obala Salenta prepuna nevjerovatnih geoloških struktura. Leče ima afinitet prema grčkoj kulturi jer se smatra da su ga osnovali Krečani. Glavne znamenitosti su bazilika Santa Kroke, katedrala, crkva San Đovani Batista, rimski amfiteatar, te crkve San Nikolo i Kataldo.

Mnogi smatraju da je najljepši biser cijeloj južnog prostora&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/33/italija">Italije</a> upravo Leče, koji je poznat i kao grad sa fasadama od čipke.

Jedan od glavnih atrakcija Lečea je njegov historijski centar, čiji se stil zove “leccese style”, barokni stil koji prekrši pravila tipičnih rimskih baroknih pravila. Cijeli trupa ima impozantan stil koji klizi između svojih drevnih ulica, crkava, palača i ukrasa.

„Piazza di Sant'Oronzo“ je jedno od najpoželjnijih mjesta koja skriva ovaj mitski grad baroknog stila. Naziv trga, Oronzo, izabran je u čast zaštitnika grada. Vjeruje se da je on zaštitio Leče od epidemije koja se u davnoj prošlosti širila cijelim Napuljem. Na ovom mjestu danas se nalazi impozantan amfiteatar.

Piazza di Sant'Oronzo i dalje čuva ostatke amfiteatra. Otkrivena je tokom izgradnje nekih radova na trgu 1940. godine. Trenutno je jedno od najvažnijih turističkih mjesta u gradu.

Stari samostan Teatini jedna je od najvažnijih i najimpresivnijih građevina u gradu. Nalazi se u centru grada, a njegova historija datira iz 1586. godine kada su Teatinijevi oci stigli u grad.

Piaza del Duomo je jedno od onih mjesta koja se zaustavljaju prilikom posjete Lečeu. Ovaj tipično barokni trg ima razliku kao zatvoreni kvadrat, budući da ima jedan ulaz i izlaz. Da bi posjetili gradsku katedralu, potrebno je ulaziti kroz ta vrata koja su zatvorena noću.


Poput amfiteatra i Rimsko pozorište, slučajno je otkriveno, 1929., kada su radovi izvedeni u vrtovima dviju palača u Lečeu. Vjeruje se da potječe iz Augustusa i ima kapacitet za domaćina 5.000 gledalaca.

Zanimljiva je i bazilika Svetog Križa. Počela se graditi 1353. godine, ali su radovi nastavljeni do 1549. godine i nisu dovršeni do 1695. godine. Ova zgrada ima razrađene ukrase poput likova životinja i biljaka.

Stari samostan Teatini jedna je od  najvažnijih i najimpresivnijih građevina

Leče - Firenca juga

Iako je ljeto završeno, <a href="https://avaz.ba/tag/4002/odmor">odmori</a> za mnoge tek počinju. Ne morate da idete na daleke destinacije da biste uživali u <a href="https://avaz.ba/tag/44799/oktobar">oktobarskom</a> odmoru. Sunčani gradovi u Evropi pružaju vam dosta mogućnosti. Uštedjet ćete više novaca koji ćete moći iskoristiti na druge stvari. Donosimo vam top pet destinacija za vaše oktobarsko putovanje.&nbsp; &nbsp;

Iako je glavni grad Austrije poznat po carskim palačama i još veličanstvenijoj muzičkoj ostavštini, jedno od najboljih gradskih bogatstava su njegovi urbani vinogradi. Temperatura u oktobru iznosi 15 stepeni i za evropske predjele vrlo je prijatna. Zaboravite na vozače i vozite se gradskim saobraćajem koji je moderan i uživajte u pogledu.

U oktobru Rim je idealan za posjete. Visina temperature u ovim jesenjim danima iznosi 22 stepena. Rim je u oktobru manje zauzet, još lijep i topao, a možete odraditi fotografije kod Trevićeve fontane pod onom čarobnom sunčevom svjetlošću kasnog ljeta bez toliko turista koji bi vam uništili pogled.

Kipar je savršeno oktobarsko odredište koje u ovom periodu godine ima temperaturu od 27 stepeni. Kipar ima bogatu historiju, blaženu klimu i fantastične plaže. Daleko od dramatično lijepe obale i hotela na obali mora.

Temperature u ovom ovo doba godine iznose 26 Celzijevi stepeni. Trenutno vruće odredište, a ovaj mjesec je najbolje vrijeme za posjetu, za svježiji zrak, kada su vijugave ulice malo manje sumorne, ali ne manje romantične.&nbsp;

Dodekanezi i Kikladi još uvijek su vrući i sunčan do oktobra. Preovladavaju temperature do 24 Celzijevih stepeni. Zasigurno da ovdje možete pronaći pristupačan otok i&nbsp; senzacionalne plaže na kojima ćete uživati.

Sunčani gradovi u kojima ćete uživati tokom jeseni

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Balkanski poluotok nije važna turistička destinacija poput nekih drugih mjesta u Evropi, no ovo često zanemareno područje ima sve, od čistih plaža do nedirnutih planina, od urbanih gradova do arheoloških parkova, a cijene su niže od nekih poznatijih turističkih destinacija zapadne Europe, piše Culture Trip o ovom dijelu svijeta.&nbsp;
Svojim čitateljima savjetovali su da što prije posjete Balkan, "prije nego što svi ostali saznaju koliko je lijep".&nbsp; 
Potom su popisali osam gradova koje morate posjetiti na Balkanu, a među njima je jedan iz BiH – Mostar.&nbsp; 
-	Dok je Sarajevo jedna od top destinacija na balkanskoj stazi, zahvaljujući svojoj važnoj povijesti i ljepoti koja oduzima dah, još jedno mjesto koje ne treba propustiti posjetiti na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, je Mostar. Obnovljen nakon što je uništen tokom rata u Bosni 1990-ih, Mostar je danas očaravajući gradić s lijepim građevinama, džamijama i povijesnim mostom u osmanskom stilu. Most su izvorno sagradili Osmanlije u 16. stoljeću, a nakon razaranja ponovno je otvoren 2004. Danas je to najpopularnije mjesto u gradu, naveo je Culture Trip, opisujući Mostar.

Cijela lista izgleda ovako: 

1. Piran, Slovenija
2. Rovinj, Hrvatska
3. Mostar, Bosna i Hercegovina
4. Berat, Albanija
5. Novi Sad, Srbija
6. Budva, Crna Gora
7. Prizren, Kosovo
8. Ohrid, Makedonija

Obnovljen nakon što je uništen tokom rata u Bosni 1990-ih, Mostar je danas očaravajući gradić s lijepim građevinama, džamijama i povijesnim mostom u osmanskom stilu

Stari most u Mostaru: Turistička atrakcija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

- Antalijski predio Turske važio je za veoma patrijarhalno društvo. Govorim o dobu prije turističkog buma koji su napravili. Kad bi očevi dijelili zemlju svojoj djeci, sinovi su dobivali parcele koje su udaljene od mora, gdje je zemlja zdrava i plodna, te gdje je moglo rađati povrće, žito i voće. Kćerke su dobivale zemlju blizu mora, gdje zbog velike slanoće ništa nije uspijevalo. Krajem osamdesetih, a pogotovo devedesetih, kad se krenulo u turističku ofanzivu u Antaliji, ta zemlja je postala dragocjena, na njoj su nikli luksuzni hoteli i veliki turistički kompleksi. Te žene, nasljednice te zemlje, danas su multimilionerke – mudro je nas, novinare, uveo u priču o Antaliji Muamer Lutvić, direktor “Centrotoursa”, tokom obilaska turskog primorja.Na sve su misliliOd tog momenta, on i njegova ekipa držali su našu pažnju tokom ture, gdje smo zavirili u svaki kutak ovog dragulja turskog primorja. Ništa nije bilo skriveno - sve smo mogli vidjeti, osjetiti, okusiti, omirisati... S nama su bili i Adnan Ajdinović i Dino Ćurić, hodajuće enciklopedije turizma, tako da nije bilo neodgovorenih pitanja.Uzduž i poprijeko obišli smo pet najatraktivnijih gradova turskog primorja – Kemer, Antaliju, Side, Belek i Alanju.&nbsp; Kemer je uronjen u Antalijski zaljev s kristalnom obalom, dugom 52 kilometra. Prema historijskim izvorima, osnovan je kao malo ribarsko selo, koje se preko noći tranformiralo u turistički biser. Okružuje ga netaknuta priroda i veoma podsjeća na Jadran. Plaže su načičkane restoranima, barovima i kafićima, koji su idealni za opuštanje. Kemer je čuven i po hamamima, gdje vas osoblje nakon teške radne godine doslovno vraća u život.&nbsp; Nezaobilazan izlet je i vožnja žičarom, gdje se mogu posmatrati zalasci sunca uz koloritnu antalijsku panoramu. Posebno je impozantan vrh Tahtali planine Taurus, koja se uzdiže na 2.365 metara visine.Vrhunski smještajPrijedlog za smještaj u Kemeru su vrhunski hoteli “Amara Dolce Vita”, “Amara Prestige Elite”, “Amara Premier Palace” i “Gural Premier Tekirova”.Grad Antalija odiše bogatom historijom, a ambijent uz impresivne moderne građevine nimalo ne narušava njen antički dojam. Centar je veoma primamljiv i idealan je za ljetovanja sa porodicom.Plaže su uređene do najsitnijih detalja sa prozirnim morem. Restorani su veoma moderni sa svim svjetskim kuhinjama tako da gurmani imaju bogat izbor. Agencija “Centrotours” rezervirala je u ovom dijelu Antalije najbolje hotele s nizom pogodnosti za porodični odmor, a ono što je veoma bitno su pristupačne cijene s različitim vrstama plaćanja, kao i gratisi za jedno ili dvoje djece u zavisnosti od vrste aranžmana.S druge strane, Belek vrišti od luksuza. Ima sjajnu geografsku poziciju na samo 40 kilometara od aerodroma. Obiluje moćnim hotelima, koji su najčešće tematski kompleksi koji se prostiru i na nekoliko hektara zemljišta. Okružen je gustom borovom šumom, koji zraku daje poseban, osvježavajući šmek.On je napakovan mnogim historijskim lokalitetima, kao što su Aspendos, Perge i Side, kojima će ljubitelji antičke kulture zasigurno ostati zadivljeni.Spoj arhitektureU “Centrotoursovoj” ponudi mogu se naći najbolji hoteli u Beleku, a preporuka je da posjetite tematski akvapark “The Land of Legends”, koji će odmoru dodati malo adrenalina.&nbsp; Side opasavaju zlatne pješčane plaže. To je dom Apolonovog hrama i impozantnog antičkog amfiteatra iz drugog stoljeća. Side je idealan za izlete te obilaske znamenitosti, koje se nalaze na svakom koraku. Preporučujemo obilazak Perge - Aspendos – Side, krstarenje brodom, termalne izvore Pamukale, predstavu “Vatra Anadolije”, Manavgat vodopad te splavarenje.Preporuke za smještaj u ovom gradu su hoteli “Sunis Elita Beach Resort and Spa” ili “Sunis Kumkoy”.Alanja je definitivno destinacija za mlade. Ima predivnu pješčanu plažu, a obiluje moderno opremljenim hotelima. To je za omladinu najatraktivnija destinacija zbog veoma dobrog noćnog provoda. Preporuke za smještaj u Alanji su atraktivni gradski hoteli “Xperia”, “Saray Beach” i “Xperia Grand Bali”.Kada i kako se putujePaket aranžmani za ljetovanje u Turskoj obuhvataju avioprijevoz direktnim, jutarnjim čarter-letovima na relaciji Sarajevo – Antalija -Sarajevo, smještaj u hotelima po izboru putnika na bazi sedam, 10, 11 ili 14 noćenja i osiguran prijevoz na relaciji aerodrom – hotel -&nbsp; aerodorm. U ponudi su dva termina sedmično, nedjeljom i četvrtkom.&nbsp;&nbsp;&nbsp;

Kemer, Antalija, Side, Belek i Alanja sa svim svojim čarima, antičkim čudesima, miješanim okusima, ljubaznim turističkim radnicima… raširenih ruku čekaju Bosance i Hercegovce

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Smještena u srcu Afrike, okružena Kongom, Angolom, Tanzanijom, Mozambikom i Zimbabveom, Zambija je najbolje mjesto da se doživi afrički kontinent. S desetinama nacionalnih parkova i Viktorijinim vodopadima, jednim od sedam prirodnih svjetskih čuda, ova zemlja nudi pogled na neke od najljepših pejzaža na planeti. 

Ljetne kiše 

Iako nema dovoljno izgrađenu turističku infrastrukturu, Zambija ipak nudi brojne mogućnosti svim svojim posjetiocima. Po mnogo čemu je jedinstvena država, koju mnogi nazivaju upravo pravom Afrikom.
 
Posjeduje više nacionalnih parkova od bilo koje sestrinske zemlje. Prirodne ljepote Zambije skoro su bez konkurencije - od Viktorijinih vodopada do jezera Kariba ili od klisure Batoka do rijeke Zambezi. Zajedno s ljepotom zemlje, festivali Zambije su svjetski poznati kao neki od najnevjerovatnijih i najspektakularnijih događaja u kojima možete učestvovati. Festivali se održavaju tokom cijele godine i ima ih na desetine, a sve organiziraju razna plemena. Engleski jezik jedan je od mnogih zvaničnih. 

Glavni grad je Lusaka, a zvanična valuta je kvača.

Kao i ostatak Afrike, i ovdje je tokom cijele godine vrelo, mada, zbog specifične klime, noći mogu biti izuzetno hladne. Zambija je poznata i po pticama, koje uglavnom žive u brojnim prirodnim rezervatima. Jug zemlje zna biti zatvoren za posjetioce zbog ljetnih kiša, zbog kojih vrlo brzo poplavi cijelo područje. No, pravi avanturisti uvijek nađu način da upravo u to vrijeme posmatraju ptice, kojih bude najviše. 

Ipak, ono po čemu je ova zemlja nadaleko poznata su Viktorijini vodopadi. Oni su, ujedno, i najveća atrakcija Zimbije. Iako nisu najviši, mnogima su najljepši na svijetu. Smješteni u južnoj Africi, Viktorijini vodopadi predstavljaju granicu između Zambije i Zimbabvea. Nalaze se na krivudavoj rijeci Zambezi, koja je ovdje izvor života, kako za ljude tako i za životinje. Viktorijini vodopadi čine raj na zemlji za većinu afričkih divljih životinja. 

Osim Viktorijin vodopada, valja spomenuti i jezero Kariba. Ovo jezero predstavlja još neotkrivenu rivijeru Zambije. Nudi spektakularan pejzaž, zapanjujuće zalaske sunca, ribolov, plovidbu jezerom i sportove na vodi. Vrijeme je ovdje uglavnom uvijek sunčano i, naravno, toplo.

Zanimljivo je da se na jezeru nalazi i najveća brana Afrike. Zahvaljujući ovoj brani, većina zemlje i susjednog Zimbabvea dobiva električnu energiju. Posjeta ovoj brani u ponudi je u turističkim katalozima.

Virusom HIV-a zaraženo je skoro 16 posto stanovnika zemlje, što je skoro milion ljudi.

Noćni safari 

Historijski grad Livingston je kolonijalni grad i turistički centar za Viktorijine vodopade. On je ujedno i početna stanica za posjetu najpoznatijoj atrakciji u Zambiji Viktorijinim vodopadima, od kojih je udaljen samo 10 kilometara. Livingston je poznat kao mjesto za avanturističke aktivnosti, uključujući legendarni rafting i bandži skokove. Kako je ime dobio po misionaru i istraživaču Dejvidu Livingstonu, gradić odražava svoje kolonijalno naslijeđe zgradama iz viktorijanskog perioda i verandama. U gradu se nalaze i dva muzeja. 

Nacionalni parkovi u Zambiji privuku brojne posjetioce, uglavnom iz ostatka Afrike, ali i iz Evrope. Jedan od najpoznatijih je Nacionalni park Kafue, koji je, ujedno, i najstariji. Pruža velike mogućnosti za širok spektar turističkih avantura, kao što su dnevni i noćni safari, posmatranje ptica, krstarenje brodom duž jezera, vožnja kanuom, ribolov, kampovanje i piknik na otocima i stjenovitim liticama sa pogledom koji oduzima dah. Ovdje se mogu organizirati i ture za obilazak okolnih sela, koja su, također, živopisna i jedinstvena. 

Sirotište za divlje životinje 

Na obali rijeke Kafue nalazi se Čimfunši, sirotište za divlje životinje. U ovom sirotištu uglavnom su smještene čimpanze, a postalo je međunarodno priznato utočište i rehabilitacioni centar za ove životinje. Radi se o jedinom takvom centru u svijetu. Čimfunši je danas dom za više od pedeset čimpanzi. 

Kako su slapovi dobili ime 

Osim malobrojnih portugalskih istraživača, Evropljani nisu došli u dodir s teritorijom Zambije sve do sredine 19. stoljeća, kad su na ovo područje prodrli zapadni istraživači, misionari i trgovci. Tako je 1855. godine engleski istraživač Dejvid Livingston za Evropu otkrio slapove na rijeci Zambezi i nazvao ih po kraljici Viktoriji.

Posjeduje više nacionalnih parkova od bilo koje sestrinske zemlje

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Glavni grad Gruzije Tbilisi posljednjih godina sve je više na meti strastvenih turista. Zbog njegove bogate historije, mnogi za ovu prijestonicu kažu da jednom nogom živi u prošlosti, a drugom u sadašnjosti, ali i jednim dijelom u Evropi, a drugim u Aziji. Krivi toranjGrad je u kojem se miješaju utjecaji Istoka i Zapada. Leži na rijeci Kuri, koju neki nazivaju i Mtkvari, te je logično da gradom dominira nekoliko veoma zanimljivih mostova. Religijskih građevina ima u izobilju, a prednjači impozantna katedrala Sameba, otvorena 2004. godine, koja je, ujedno, i najviša pravoslavna crkva izvan Rusije. Tu je i stari grad s ljupkim uličicama, ali i zanimljivostima, poput lutkarskog pozorišta “Rezo Gabriadze” i skrivenog vodopada u distriktu Abanotubani. U starom dijelu Tbilisija zanimljiv je krivi toranj sa satom, kojeg zovu krug života, napravljen u 19. stoljeću od građevinskih ostataka, a nalazi se pored pozorišta lutaka. Svakog dana tačno u podne i u 19 sati može se pogledati krug života pa tada i ispred tornja bude najviše posjetilaca.Glavna ulica je Avenija Rustaveli, u kojoj je najviše kafića, restorana i trgovina, ali i reprezentativnih zgrada, poput zgrade parlamenta, opere i baleta, banaka, hotela... Šetnja glavnom ulicom ne smije proći bez penjanja žičarom do spomenika Majke Gruzije, koja ponosno motri na grad s brda Sololaki.

To je jedan od simbola glavnog grada i simbolizira upravo duh njegovih stanovnika i ove lijepe zemlje. Kolosalna statua, visoka 22 metra, predstavlja ženu obučenu u tradicionalnu gruzijsku nošnju. U lijevoj ruci joj je pehar vina kao izraz srdačne dobrodošlice svakome ko punog srca dođe ovamo, a u desnoj ruci pripremljen mač za one koji imaju i druge namjere.Putovanje žičarom u zatvorenoj ostakljenoj kabini svojevrstan je doživljaj. Turisti tokom vožnje mogu uživati u ljepotama predjela, umjerenosti stilova i prelijepom gradu, opasanom nježnim brežuljcima. Gradska vreva najbolje se vidi iz ove, ptičije perspektive. Mnogo je restorana smješteno po krovovima zgrada.Tbilisi je sa tri strane okružen planinama, oduvijek strateški važan, nerado predavan i teško osvajan, bio je na meti mnogih vojski i vojskovođa. Kao takav, on i njegovi stanovnici su kroz historiju dugu tri milenija stradali i patili.Ipak, najpoznatiji spomenik je pozlaćeni kip svetog Jurija na Trgu slobode. Smatra se zaštitnikom Republike te je i prava turistička atrakcija i mjesto gdje posljednjih godina posjetioci prave najljepše fotografije prilikom posjete gradu.Čudesni hamamiTbilisi je poznat i po vrlo popularnim sumpornim kupalištima, koja potječu još iz 17. stoljeća. To su, ustvari, hamami, a voda je, naravno, čudesna, podmlađuje i liječi sve bolesti.Grad okružuju predivni pejzaži, planinski vrhovi prekriveni snijegom, ogromni kanjoni, kristalno čiste rijeke, zeleni pašnjaci, velike šume...Muzeji u glavnoj ulici su odlični i ima ih dosta. Prednjači Nacionalni muzej sa četverospratnom postavkom, koja kroz hiljade eksponata vodi od zlatnog perioda drevne Kolhide do takozvanog Muzeja sovjetske okupacije.Tu je i Muzej umjetnosti, koji svakako vrijedi posjetiti. Svi posjetioci koji prvi put posjete glavni gruzijski grad, primijete upravo njegove građevine. U arhitekturi Tbilisija miješaju se bizantski, ruski, evropski i bliskoistočni utjecaji. Postoje i zgrade u socijalističkom i modernom stilu, ali i u tradicionalnom gruzijskom stilu.
Maršutke, sveprisutni kombiji, sa dvadesetak mjesta za sjedenje, osnovni su vid gradskog prijevoza po Tbilisiju, ali i čitavoj Gruziji. Kad se jednom nauči na njih, njihov red vožnje i raspored linija, transport po gradu i zemlji postaje brz i jeftin.
Najpoznatiji lokalni specijalitet svakako je hačapuri, jelo nalik pizzi, čiju osnovu čine tijesto i sir. Varijacije dodatnih sastojaka su brojne i one određuju drugu riječ u nazivu jela, koja upućuje na određenu regiju Gruzije.
Vruće mjesto
Tbilisi je 458. godine osnovao Vakhtang I. Gorgasali, kralj Kavkaske Iberije, države prethodnice današnje Gruzije. Sagradio ga je na mjestu gdje je tokom lova pronašao izvor termalne vode. Zbog toga ime grada u prijevodu znači Vruće mjesto.
Poznata vina
Gruzija je zemlja vina i brendija od jabuke. Tradicija pravljenja vina stara je više od hiljadu godina, a mnoga poznata vina prave se od posebnih sorti grožđa, koje se ne koriste u zapadnim zemljama. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) uvela je ovu tehniku pravljenja vina u listu bitnih kulturnih naslijeđa svijeta.

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Kada se pomene Dakar mnogi ljudi pomisle na čuveni „Dakar reli", međutim, prijestolnica <a href="https://avaz.ba/tag/7536/senegal">Senegala</a> osim automobila i motora nudi mnogo više. 
U prošlosti je to bila najveća Afrička luka za izvoz robova u, prije svega Francusku, a zatim i ostatak razvijenih evropskih zemalja. Danas je to razvijen grad, s brojnim kulturno-historijskim spomenicima i zanimljivostima, koje vrijedi posjetiti. 

Egzotične pijace 
Smješten je na poluotoku kojeg nazivaju Zeleni rt, na atlanskoj obali zemlje. Ujedno je i najzapadniji afrički grad, što ga čini središtem evropske i transatlanske trgovine s Afrikom. Zbog toga predstavlja i najvažniju luku ovog dijela svijeta. 
 
U gradu se može vidjeti najviše, naravno francuska arhitektura koja vuče korijene još iz kolonijalnog doba, ali i moderne građevine, koja su djela afričkih arhitekata, velike bulevare, ali i skučene avenije, egzotične pijace i siromašne rubove grada.
Dakar obiluje i brojnim tržnim centrima i marketima, a jedan od simbola sigurno je čuvena dakarska Velika džamija, sagrađena 1964. godine. Važno je pomenuti i popularni FAN muzej, koji čuva i njeguje bogatu zapadnoafričku kulturu te raspolaže bogatom kolekcijom tradicionalne i moderne afričke umjetnosti. 

Jednom riječju, u Dakaru vam ništa ne može zafaliti. Tu je zoološki vrt, plaže, luka, međunarodni aerodrom... 
Posjetioce osvaja svojim zvucima, mirisima i tropskim predjelima. Uprkos različitim utjecajima drugih naroda i kultura, Dakar, kao i ostatak Senegala ipak njeguje svoju jedinstvenu egzotičnu muziku, hranu i običaje. Mnogi turisti dolaze zbog prostranih plaža koje odišu tropskim romantičnim duhom. 
Važno mjesto pripada stablima baobaba, gigantskom drveću koje živi po nekoliko hiljada godina. Korijen i listovi koriste se u ishrani, za pravljenje čaja, sokova ali i izradu užadi. Dosežu visinu i do čak 20 metara. 
Kao i drugi afrički gradovi, i u ovom se na njegovim pijacama prodaje sve i svašta. Hrana, odjeća, životinje, ručno rađeni ukrasi, nakit, osušeni plodovi baobaba, cvijeće, hrana... 

Riba s rižom 
Zanimljivo je i to da Segenalci započinju svoj dan vrlo jednostavnim ručkom, kifla sa puterom i šoljom kafe u koju natrpaju gomilu šećera i mlijeka. 
U glavnom jelu uživaju oko 14 sati, a na trpezi bude uglavnom nešto egzotično. Okupljeni oko gigantske zdjele, rukama svaki član porodice jede ono sto se nađe na onom dijelu činije koji mu je najbliži. 
Nakon večere služi se poseban čaj, jakog, oporog ukusa. 
Senegalsku kuhinju čine jednostavna jela koja su dobro začinjena. Najviše se ustvari i jede riba sa rižom, što se smatra i nacionalnim jelom. 
Dakar je ujedno i administrativni centar Senegala, sjedište senegalske nacionalne skupštine i predsjednika republike.
U gradu još od 1920. živi velika libanonska zajednica, koja se uglavnom bavi uvozno-izvoznim poslovima, a u gradu živi i dosta Marokanaca koji se uglavnom bave preduzetništvom. 
Bivša kolonijalna metropola Francuska i dalje je snažno prisutna u gradu, jer ima bazu ratnog vazduhoplovstva u predgrađu Jof, a i francuska ratna flota koristi luku Dakar kao svoju servisnu luku.

Poput ostatka afričkog kontinenta i ovdje vlada vruća putinjska klima, sa kratkom sezonom kiša i dugim sušnim razdobljem. Sezona kiša traje od jula do oktobra, ostalih osam mjeseci vlada suša.&nbsp;&nbsp;
Između decembra i aprila je ugodno toplo, a noći su prijatne, ali od maja do novembra, postaje neprijatno vruće sa temperaturama koje su iznad 30 stepeni. 
Divovska skulptura 

U blizini Dakara nedavno je izgrađena najviša skulptura u Africi. U pitanju je divovski spomenik visine 49 metara, što ga čini većim od čuvenog Kipa slobode u Njujorku. 

Prijatni domaćini 

Ovaj grad se najbolje može istražiti laganom šetnjom pored mora ili ukoliko se prepustite prometnim ulicama u samom jezgru koje nije pretjerano veliko. Lokalci su prijateljski raspoloženi i ponosni su što ih bije glas da su prijatni domaćini.

U gradu se može vidjeti najviše, naravno francuska arhitektura koja vuče korijene još iz kolonijalnog doba

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Italijanska Bolonja, čije je drugo ime grad znanja, sjedište je pokrajine Emilija-Romanja, a njena bogata historija, zanimljiva arhitektura, legende koje je prate i najstariji univerziteti na svijetu čine je jedinstvenom i zanimljivom.&nbsp; &nbsp; 
Čuvena arhitektura 

Nastanjena je još u bronzanom dobu, iz kojeg potječu nekropole i ljevaonice bronze, na šta su njeni sadašnji stanovnici veomo ponosni. Tokom svoje historije, nosila je ime i Felsina, a kao i većina italijanskih gradova, tokom vremena često je bila meta raznih vojski, koje su je osvajale, a prije toga i rušile do temelja. Bolonju su osnovali mudri Etruščana, a po važnosti je bila drugi grad, iza Vatikana, i privremeno sjedište papinske stolice. Taj povlašteni položaj nije, međutim, ostao zapisan u kamenu te se u jednom trenutku razvio i otvoreni sukob s Vatikanom zbog dokazivanja važnosti gradova. 

Danas omiljena među Italijanima, ali manje poznata među strancima, Bolonja ima veomo očuvan historijski centar, koji, srećom, još nije preplavljen masovnim turizmom. Prepoznatljiva je po čuvenoj arhitekturi, kojom dominira topla crveno-narandžasta boja.

Zahvaljujući zadivljujućoj arhitekturi, mnogi Bolonju proglašavaju drugim najljepšim italijanskim gradom, odmah iza čuvene Venecije.Njena glavna ulica Vija Ricoli vodi do trga Pjaca de Porta Ravenjana, čijim prostorom dominiraju dva velika tornja. Oni su samo mali podsjetnik na 12. i 13. stoljeće, kad ih je, prema pretpostavkama, bilo oko 180. Tačan razlog velikog broja tornjeva ni danas niko ne zna.Veći toranj Asineli visok je skoro sto metara, a da bi se došlo na njegov vrh, potrebno se uspeti uz više od 500 stepenica.Bolonja je nadaleko poznata i po natkrivenim arkadama pored prodavnica u brojnim ulicama širom centra, koje Italijani zovu portiko, tako da satima lagano možete razgledati izloge i kad je vrijeme kišovito. Arkade se prostiru na čak 45 kilometara.

Gradnju arkada finansirale su gradske vlasti kako bi Bolonja mogla da primi sve svoje posjetioce.Od ostalih znamenitosti Bolonje, ovog puta izdvajamo čuvenu Neptunovu fontanu, smještenu u glavnoj ulici, koju je u 16. stoljeću izradio Tomaso Laureti (Tommaso). Logo automobilske tvornice “Maserati” baziran je upravo na trozupcu koji drži Neptun na ovoj fontani.Mortadela i parmezanValja još spomenuti i Baziliku svetog Petronija, koja je najpoznatija crkva u Bolonji i peta najveća u svijetu. Visoka je 45 metara, a može da primi skoro 30.000 ljudi. Posvećena je zaštitniku grada svetom Petroniju (San Patronio), koji je bio bolonjski biskup u petom stoljeću. Njena gradnja trajala je više od 100 godina.Grad obiluje i brojnim muzejima, u kojima se zaista ima šta vidjeti. Arheološki muzej ima sveobuhvatnu zbirku predmeta iz perioda različitih civilizacija, od egipatskih mumija i sarkofaga do etrurskih glinenih urni i predmeta iz doba starog Rima.Bolonja je živ grad s dobrim noćnim životom, i to najviše zahvaljujući studentima, koji čine značajan dio ovdašnje populacije. U Bolonji se danas nalaze neki od najpoznatijih fakulteta u Italiji, kao i najstariji univerzitet u Evropi, osnovan u 11. stoljeću.Bolonja je i centar gastronomije i prave italijanske kuhinje. Ovdje su izmislili mortadelu, parmezan, sirće balzamiko i špagete bolonjeze, koje treba probati u nekoj od tratorija. Mnogi restorani se nalaze na krovovima zgrada pa zbog pogleda vrijedi platiti više.

Ferrari, Lamborghini, Ducati...U okolici Bolonje razvila se značajna auto-moto industrija. U dvadesetak kilometara udaljenom gradiću Maranelu Enco Ferari (Enzo Ferrari) osnovao je tvornicu “Ferrari”. I svjetski poznate marke Lamborghini i Ducati imaju svoje tvornice u blizini ovog italijanskog grada.Špageti bolonjezeŠpageti bolonjeze nastali su, prema legendi, tokom Drugog svjetskog rata. Kad su američki i engleski vojnici, prolazeći kroz Bolonju, jeli ragu s taljatelama, u povratku u svoju domovinu naručivali su ovo jelo, ali im je ono bilo servirano sa špagetima. Amerikanci koji su počeli turistički odlaziti u Italiju, počeli su u restoranima tražiti ovo novo jelo, koje su Italijani ubrzo prihvatili i stavili na svoje menije.

Ima veoma očuvan historijski centar, koji, srećom, još nije preplavljen masovnim turizmom

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Delhi je grad za koji su se stoljećima borile brojne vojske i jedan je od onih koji je mnogo puta bio porušen do temelja, a onda podizan iz praha bolji nego ikad ranije. Istrajnost njegovih stanovnika, kojih ima skoro 20.000.000, kroz burnu prošlost može se djelimično opisati i činjenicom da mnogi vjeruju da je grad nastao na mjestu gdje je nekad postojao mitski grad Idraprašta, opjevan u legendarnom spjevu “Mahabharata”. Na tim temeljima već sedam milenija živi Nju Delhi, glavni indijski grad, pun kontrasta, što je i njegova najveća vrijednost.&nbsp;&nbsp; 
Veliko siromaštvo&nbsp;&nbsp;Grad se sastoji iz dva dijela, starog i novog. Dok stari dio grada čine uličice, mogulska i britanska arhitektura, novi dio grada dom je novim i modernim zgradama. 
Nju Delhi vrvi od kulturno-historijskih znamenitosti, koje su, ujedno, i najveće atrakcije te zbog kojih ovaj grad godišnje posjeti skoro milion stranih gostiju. 
Poznat je i po svojim bazarima i, naravno, hrani. Posjetioci mogu probati neke indijske poslastice ili kupiti garderobu, torbe i druge sitnice. Najpoznatije mjesto za kupovinu ovih stvari je Dili Hat. 
Najbolji način da se obiđe grad, posebno njegov stari dio, jeste pomoću rikši, a tu je i metro, koji povezuje sve glavne dijelove grada. 
Neopisivo siromaštvo koje vlada u pojedinim četvrtima Delhija, svaki posjetilac osjeti. Brojne rikše, autobusi, automobili provlače se kroz stotine pješaka. Na prvi pogled svi pomisle da ovdje ne važe saobraćajna pravila, ali i nije baš tako. 
Sunce skoro da se i ne pojavljuje, jer je Delhi već godinama najzagađeniji grad na svijetu, odmah nakon Pekinga. Prljave ulice i trotoari, haotične raskrsnice zbunjuju mnoge. Ulice su neprestano zakrčene bezbrojnim tezgama, a kretanje dodatno otežavaju krave, kojih ima na svakom koraku, jer se smatraju svetim indijskim životinjama. 
S druge strane, duga historija grada iza sebe je ostavila bogato naslijeđe. Crvena tvrđava u centru starog grada ostatku svijeta najpoznatija je zbog činjenice da ju je izgradio šah Džaha, isti onaj romantični vladar koji je za sobom ostavio veleljepni Tadž Mahal. Najviši minaret na svijetu, izgrađen od opeke, ujedno je i omiljena destinacija posjetiocima. Lokalitet je poznad pod imenom Kutub minar. Kopija pariske Trijumfalne kapije još je jedno od omiljenih mjesta za posjetu u indijskoj prijestonici. 
Čudo arhitekture 
Poštovaoci indjske religije i tradicije nikako ne bi smjeli propustiti priliku da vide najveću džamiju u Indiji – Džama Mašid, kao i kompleks Radžgat, gdje se čuvaju urne sa pepelom velikih indijskih državnika, uključujući i najvećeg među njima Gandija. Moderan bahaistički hram u obliku lotosovog cvijeta dokaz je da je Delhi čudo moderne arhitekture. 
Valja spomenuti i Indija Gejt, kameni spomenik podignut u čast poginulih indijskih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Indijski vojnici borili su se u sastavu britanske vojske na vrhuncu njene moći. Kapiju je projektirao Edvin Lutijens, a njena gradnja završena je 1931. godine. Strukturu Indija Gejta čini trijumfalni luk visine od 42 metra.
Ipak, najčuveniji spomenik Nju Delhija je Raštrapati Bavan. Njegova gradnja započela je 1911. i trajala je 19 godina. Zapadno od njega nalazi se predivni vrt Mugal, a posjeta ovim mjestima moguća je jedino tokom proljeća.
Inspiracija za Tadž Mahal 
Prvo što posjetiocima može pasti na pamet je da poznata Hamajunova grobnica neodoljivo liči na Tadž Mahal. Ovo ne čudi, jer je upravo ovo zdanje bila inspiracija pri gradnji Tadž Mahala. Grobnica je izgrađena 1570. godine, a u njoj se nalazi tijelo drugog cara iz dinastije Mughal Humajuna. Ovo zdanje bilo je prvo u nizu brojnih koje su podizali vladari iz ove dinastije. Grobnica je dio većeg kompleksa, okruženog predivnim vrtovima.
&nbsp;Soba Mahatme Gandija
Gandi Smriti je mjesto na kome je 30. januara 1948. ubijen Mahatma Gandi (Gandhi). On je u kući živio 114 dana prije nego što je ubijen. Soba u kojoj je spavao, ostala je netaknuta od tada. Ovdje posjetioci mogu da vide i veliki broj fotografija, skulptura, crteža i drugih predmeta.

Gdje putovati u januaru?

Džajpur – ružičasti grad

Grad nastao iz svjetlosti lotosa

Prag: Zlatni grad u novogodišnjoj noći

Sveta dolina Inka

Samarkand: Rim istoka

Lijiang, živopisni kineski antički grad

Leče - Firenca juga

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Grad do kojeg više ne dopire sunce

Putovanja

Gdje putovati u januaru?

Džajpur – ružičasti grad

Grad nastao iz svjetlosti lotosa

Prag: Zlatni grad u novogodišnjoj noći

Sveta dolina Inka

Samarkand: Rim istoka

Lijiang, živopisni kineski antički grad

Leče - Firenca juga

Pogledajte gdje otići na odmor u oktobru: Top 5 destinacija

Među 8 balkanskih gradova koje morate posjetiti našao se samo jedan iz BiH

Osjetite vreli zagrljaj Antalije

Zemlja jedinstvenih Viktorijinih vodopada

Grad koji je jednom nogom u prošlosti

Dakar nije samo poznat po reli takmičenju

Univerzitetski crveni grad gdje se dobro jede

Grad do kojeg više ne dopire sunce