Švicarski Bazel pravi je magnet posljednjih godina za turiste širom svijeta. Ovaj treći po veličini švicarski grad godišnje posjeti skoro milion posjetilaca, i to s velikim razlogom, jer nudi brojne sadržaje.&nbsp;&nbsp; Šarene kabine 
Bazel se nalazi u sjeverozapadnoj Švicarskoj na rijeci Rajni, s vrlo razvijenom hemijskom i farmaceutskom industrijom.
Sam grad, kao i mnogi drugi švicarski gradovi, ima bogatu historiju. Na svakom koraku nalazi se poneki historijski trag, koji svjedoči o vrlo burnoj, ali i slavnoj švicarskoj prošlosti. 
Nezaobilazan je Muzej papira. Radi se o zgradi smještenoj u srednjovjekovnoj tvornici papira. Ovaj muzej je neobičan jer prije svega, prati razvoj papira, pisanje i, naravno, uvezivanje. 
Posjetioci imaju priliku vidjeti način korištenja papira od starih uređaja i strojeva na zaslonu. Sigurno predstavlja pravi doživljaj za sve one koje zanima prošlost mašina za pisanje. U vrijeme ljetnih vašara, ovdje je postavljen veliki točak sa šarenim kabinama. Tokom vožnje, cijeli grad se vidi, a s uzvišenja iza katedrale pruža se prekrasan pogled na Rajnu i sam grad. 
Naravno, tu su i brojni drugi muzeji. No, izdvaja se još i švicarski Muzej arhitekture, koji privlači veliki broj turista zbog svoje markantne moderne arhitekture s nekoliko svjetski poznatih djela. Radi se o muzeju usredotočenom, prije svega, na modernu arhitekturu ove države. 
Centralno mjesto ovog grada je nadaleko poznata katedrala Minster, znamenitost koja s pravom ostavlja bez daha. Riječ je, naime, o arhitekturi gdje se kombiniraju gotika i romanika, gdje možete vidjeti šarene crepove i tornjeve blizance. Unutrašnjost katedrale krasi grob jednog od najvećih evropskih renesansnih humanista, poznatiji kao Erasmus od Roterdama.
Statua na mostu 
Zoološki vrt Bazel jedna je od atrakcija koja se ne propušta. Radi se o ustanovi za životinje osnovanoj još davne 1874. godine, koja danas prima skoro 6.000 životinja, uključujući lavove, žirafe, gorile i, naravno, klokane. Svake godine privuče skoro milion posjetilaca. 
Bazel nudi obilje sadržaja, a među glavnima se izdvajaju i arhitektonska zdanja, koja posebno raduju sve one koji žele saznati malo više o kulturi i načinu života tamošnjih stanovnika. 
Biciki su zasigurno omiljeno prijevozno sredstvo svih uzrasta. Parkirani su i pored bogatih vila i na obali Rajne. Posebna je draž voziti se biciklom preko najpoznatijeg mosta Milter Bruk, koji vodi u stari dio grada. Na početku mosta je statua Helvecije, simbola Švicarske, žene koja sjedi i gleda u vodu, sa spakovanim koferom i spremljenim kopljem.
U starom dijelu Bazela, veoma je teško razaznati šta je i koliko staro, jer sve izgleda besprijekorno novo. Glavna ulica vodi do glavnog trga i gradske skupštine. Skupština ima purpurnu fasadu, napravljena je povodom ulaska Bazela u Konfederaciju švicarskih kantona i u nju se može ući cijelog dana potpuno besplatno. Na ovom trgu se svakog dana postavlja pijaca, gdje se prodaju uglavnom hrana i cvijeće i osjeća atmosfera malog grada.
Satovi, nakit i čokolada 
Kao u svakom švicarskom gradu, brojne su radnje sa skupim satovima i dragocjenim nakitom. Naravno, cijene su visoke pa u njih uglavnom svraćaju oni s dubljim džepovima. Oni s nešto manjim primanjima zadovoljit će se kupovinom švicarskih čokolada. 
Najstarije plišane igračke na svijetu 
Muzej igračaka jedna je od najzanimljivijih zgrada u Bazelu. Eksponati su stari i više od stotinu godina, a ima ih raznih, od malih plišanih igračaka do kofera, lutaka na navijanje. Pravi vremeplov kroz dječiju zabavu, ali su ove igračke toliko skupe i današnjoj djeci bi vjerovatno bile nezanimljive.

Centralno mjesto ovog grada je nadaleko poznata katedrala Minster, znamenitost koja s pravom ostavlja bez daha

Biser na Rajni

Daleki vulkanski otok Uleungdo, koje se nalazi u sredini Japanskog mora, već dugo je popularno mjesto među Korejcima koji vole prirodu. Ali sada je popularan i među turistima širom svijeta, piše CNN.

Kako bi došli do otoka, prvo morate putovati dva i po sata vozom do luke Pohang, ili luke Gangneung. Poslije toga slijedi mučni put trajektom koji traje tri i po sata. Na kraju tog teškog putovanja nalazi se jedan od najljepših otoka na Zemlji.

Uleungdo je mirno i očuvano mjesto – to je prirodno utočište u sklopu kojeg su visoki vulkanski vrhovi, zadivljujuće stijene, šume cedar drveća, kleke i nekoliko malih ribarskih naselja. Poznato je kao najduhovnije mjesto Južne Koreje.

Nadimak Otok misterije dobio je zbog svoje mistične energije. Smatra se da je otok Uleungdo nastao prije 2,5 miliona godina, nakon vulkanskih erupcija. 

- Poznat je kao sveti otok, gdje se bogata energija zemlje sudara s čistom energijom neba, gdje jing i jang postaju jedno - objašnjava Jang Junhe, lokalni vodič.

Većinu svog životnog vijeka ovaj otok bio je teško dostižan i nenaseljen, primitivna priroda i ekologija su potom očuvane. To je samo dodalo duhovnom ugledu otoka.

Između 1400. i 1882. godine korejska dinastija Čosun naredila je zakonom da svi otočani evakuiraju Uleungdo zbog straha od japanske invazije.

Tek 80-ih godina, kada su iz Japana tvrdili da Uleungdo njima pripada, vlada Koreje je pokrenula plan za ponovno naseljenje ovog otoka.

Prvih 54 naseljenika došli su na otok 1883. godine. Danas otok ima populaciju od 10.000 ljudi.

Pecanje i turizam cvjetaju cijelo proljeće i ljeto, ali kad dođe zima, otok se manje-više smiri.

Uleungdo je mjesto u Južnoj Koreji s najviše snijega – na ovom vulkanskom otoku nije neobično vidjeti 30 centimetara snijega. Čak i ako je put trajektom teži, mnogi turisti više vole da posjećuju ovaj otok tada zbog skijanja ili zbog dramatičnih snježnih, planinskih pogleda.

Istražite otok

Poznat po svojoj raznovrsnoj ekologiji, Uleungdo sadrži prirodnu ljepotu gdje god se okrenete. 

Najbolji način da se orijentirate je s jednostavnom šetnjom na obali, kao što je pješački put prema otoku Gvaneum.

Ovaj jednosatni put vas vodi preko plavog pješačkog mosta do daljnjeg otoka zvanog Gvaneumdo.

Kratki, ali strmi hod će vas odvesti kroz prastare šume i prostrane pašnjake, prema platformi gdje imate uokvireni pogled na more.

- Gvaneumdo vam nudi jednu od najljepših šetnja u Uleungdu. Prekriven je šumom trske - kaže Jang. 

Postoje tri popularna mjesta na ovoj šetnji koja vam nude poglede na okolne otoke.

Za iskusnije pješake put do najvećeg vrha na ovom otoku Seonginbong pružit će vam na sunčanom danu prelijep pogled.

Od mnogih načina da dođete do Seonginbonga, Jang preporučuje šetnju pored Nari Basin šumske staze, što je dio Nari Basin geoparka.

Smještena u centru otoka, ova depresija stvorena je nakon vulkanske erupcije prije više miliona godina. Danas, najviše je poznato po velikoj količini autohtonih biljaka, planinskim mineralnim izvorima i rijetkog planinskog povrća.

- Ovaj plato u Uleungdu okružen je slojevitim planinama i jedino ovdje rastu mnoge vrste divljih planinskih povrća - kaže Jang.

U ovom geoparku možete svjedočiti i padu oblaka, gdje slojevi oblaka padaju na nalik vodopada i pružaju fantastičan pogled, pogotovo ujesen kada lišće mijenja boju.

Onda je tu i vodopad Bongnaepokpo, gdje voda pada u tri niza s visine od 25 metara. Većina hotela i restorana u blizini ovog vodopada koriste ga zbog njegove savršeno čiste vode.

U okolnoj šumi sekvoje, pješaci se mogu razhladiti ispred prirodne „klime“, formirana prazninama u stijenama.

Stanite ispred ovog otvora nalik na pećinu i budite rashlađeni konstantnim podzemnim hladnim vjetrom, koji cijele godine ima temperaturu od 4 stepena.

Za najbolji pogled na Uleungdo Jang predlaže putovanje do Seokpo observatorija, to je jedino mjesto na otoku gdje možete uživati u zalasku i izlasku sunca. 

Na vodi

Na ovom otoku voda je bistra i buja morskim organizmima, tako da nije iznenađenje da je Uleungdo postao glavna destinacija za duboko ronjenje, vožnje kajakom, pecanje i plivanje. Prije ronjenja preporučujemo vam vožnju brodom s lijepim pogledima, ili obilazak otoka s pecanjem. Od maja do novembra održava se nekoliko trosatnih obilazaka koji polaze od Dodonga, glavne luke trajekta. 

Obilazak najčešće prolazi kroz dramatične stijene, nakon čega se zaustavlja kod stare piratske pećine, a cijelim putem su izvrsni pogledi pejzaža.

Nekoliko obilazaka, također, vam pruža prilike da uhvatite svježe ljuskavke, plotice, skuše i rockfish ribe s iskusnim pecarima.

Sa svojim bistrim vodama i obilnim morskim životom, ovaj otok je postao glavna destinacija u Južnoj Koreji za ozbiljne ronioce. Ulleungdo privlači ronioce zbog velikog vidnog polja u vodi, velikih riba i zbog svoje dinamične topografije, kaže Jang.&nbsp;Cijelu godinu garantirana je vidljivost od 20 do 30 m, nekad se čak može vidjeti do 50 m.
Jang predlaže posjetiocima da dođu u mjesecima između avgusta i oktobra da bi iskusili najbolje od podmorskih pogleda.

Zahvaljujući struji Kuroshio, moguće je vidjeti tropske ribe koje plivaju na sjever sa strujom.
Vožnja kajakom je još jedan način za avanturističke posjetioce da slobodno istraže vode Uleungda.

Posebno u vodama u okolici Gvaneumdo, na sjevernoistočnoj obali. Tu su kajakaši okruženi dramatičnim liticama, stjenovitim plažama i facinantnim stijenama kao što su Elephant Rock.

Šta jesti

Ako budžet nije prepreka, mi preporučujemo što više morske hrane, pogotovo škampe.

Dok šetate kroz mala ribarska naselja na sjevernoistočnoj obali, vjerovatno ćete primijetiti lignje sušene na suncu i spremnike pune škampi u hladu.

Ovo je zemlja sa najmnogobrojnijom i najboljom morskom hranom. Mi preporučujemo da pojedete što više moguće za vrijeme vaše posjete. Sa obrokom u Chungeumhu, malom ribarskom naselju u Jeodongu, počnite svoju kulinarsku avanturu na visokoj noti. Ovaj lokalni, obiteljski restoran, sadrži drvene stolove umotane u plastici i jastučiće na podu na kojima se sjedi.

Restoran vodi ribarska kompanija s profesionalnom opremom koja im omogućava da restoran osigura sa svježim škampima, iz morskih dubina od 50 to 300 m, kaže Jang. 

Poznate škampe zvane dokdo su slađe od ostalih i imaju divan, svilenkasti ukus.
Ovi lijepi roza rakovi su stvarno svježi, jer se prvo donesu živi na sto, prije nego što se brzo isprže ili skuhaju u pari.

Ako budžet nije prepreka, posjetioci mogu probati sve tri vrste dokdo škampi: pileći škampi, cvjetni škampi, i najrjeđi, škampi cvijeta breskve.

Dokdo škampi su nazvani po otoku koji je teritorijalno u sukobu između Južne Koreje i Japana, a nedavno postao još poznatiji jer je poslužen predsjedniku Donaldu Trampu (Trump) na državnoj večeri u Južnoj Koreji, u novembru 2017. godine.

Otok je, također, poznat po svom divljem planinskom povrću. Više od 700 vrsta koje mame kuhare iz cijele Južne Koreje.

Snijeg pada u Uleungdu više nego bilo gdje drugo u Koreji, ali ovo planinsko povrće ipak ovdje najviše uspijeva, kaže Jang. Zbog toga, upijaju bogate minerale iz vjetra, vode i vulkanskog tla, kaže Jang.

Naše divlje povrće ima bogat ukus i jako je hranljivo.“

Za one koje se zanimaju za ove vlaknaste biljke i povrće, Jang savjetuje ručak u Yayeongjang Sikdang. Ovaj kafić na otvorenom nalazi se na samom ulazu Nari Basin šumske staze. Posjetioci se mogu odmoriti sa san-namul (planinska biljka) ručkom poslije šetnje.

Menija nema. Umjesto toga, jednostavno možete izabrati koliko povrtnih banchan (priloga) hoćete da pokušate. Neki su sušeni, fermentirani, drugi marinirani u čili sosu ili octu.

Možete naručiti i meni koji sadrži namul (planinsko povrće), bibimbap, krompir palačinci. Povrće se uobičajeno servira u malim bijelim zdjelama, zajedno sa toplom rižom, deodeok-korijen palačincima, supom od morskih algi i vinom od riže i bundave.

Najpoznatiji je allium microdictyon (myungee na-mul na korejskom), poznat i kao siberijski luk, kaže Jang. Ali teško ga je dobiti, jer je rijedak i jako skup. Najčešće se kiseli, pa poslužuje sa grilovanom govedinom ili živom ribom.
Još jedna jelo koje morate probati na ovom otoku je lokalna „tigrasta govedina“. Sa karakterističnom crno-narandžastom krzmom, ove rijetke „medicinske“ krave rastu na ishrani planinskog bilja. S obzirom da krave rastu na ishrani divljeg povrća, ova govedina im jedinstven ukus, kaže Jang.

Ovo možete probati u vrtu Ulleung Yakso Sutbul, u njemu se nalazi i restoran koji poslužuje govedinu i bulgogi, i druge lokalne specijalitete.

Smještaj
Otok je pun malih apartmana i odmarališta, ali nedavno otvoreni KOSMO Healing Stay je vizuelno najupečatljiviji.

Otvoren 2018. godine, hotel se nalazi na litici, u sjeni Songgot-bong planine (u Koreji ga zovu vrh ledenice). Dizajniro ga je Chanjoong Kim iz System Laba, korejske firme arhitekture. Hotel je u obliku Jing Jang znaka. Također je prvi hotel sagrađen od sipanja cementa ultra jakog djelovanja (UHPC) u kalup na gradilištu.

Sa ovim inovativnim materijalom, jarko bijeli zidovi su samo 12 cm debeli i izgledaju lagano i prozračno, zahvaljujući visokom zakrivljenom plafonu. Pored toga, interijer sadrži prirodno vulkansko kamenje, terakotu, i drveni namještaj.

Svaka soba u vili posvećena je jednom od pet elemenata, a gostima su sobe dodijeljene na osnovu njihovih ličnih astroloških znakova, kako bi poboljšali svoj „chi“, ili protok energije. Jang kaže da hotel im odličan feng shui, zahvaljujući položaju između planina i mora.

Jasno je da ova planina ima jaku energiju, kaže Jang.

Korejci vjeruju da ovakve lokacije, s jakim chi (energijom), mogu ljude učiniti mlađim i pomoći da im se želje ostvare.
Za nešto malo skromnije, Uleung odmaralište Daea hotel vam pruža samo najvažnije, a okruženo je bogatim pejzažom i divnim pogledom na Japansko More.
Prevela: Babić Nejla&nbsp;

Smatra se da je otok Uleungdo nastao prije 2,5 miliona godina, nakon vulkanskih erupcija

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Upečatljiv pejzaž popularne serije "Igre prijestolja" inspirirao je brojne turiste da prohodaju stazama svojih omiljenih likova širom Sedam kraljevstava, piše CNN.&nbsp; Raznoliki krajolici 17 španskih regija pružili su neke od najatraktivnijih lokacija serije.
Štaviše, historije ovih lokacija u stvarnom životu su gotovo jednako intrigantne kao i njihova historija u svijetu Vesterosa.
Zastrašujući dvorci, opasna primorska svetilišta i misteriozne ruševine koje se nalaze u Španiji, predstavljaju svijet "Igre prijestolja" u punom njegovom sjaju i napetosti. 
Kako se serija bliži kraju, HBO daje sve od sebe da sačuva tajne 8. sezone. Međutim, nedavna posjeta nekim od najznačajnijih španskih lokacija za snimanje ponudila je fanovima određene naznake onoga što se sprema:
San Huan de Gastelugače u Bermeu, plaže BaskijePlaže otoka Dragonstone mogu se naći duž obale Baskije, a pejzaž je izvanredan.
Plaža Itzurun u Zumaiji je prekrivena zadivljujućim zelenkastim stijenama visine do 500 metara koje izgledaju kao krljušt zmaja; prikrivena, ali lako pristupačna plaža Muriola u Bariki s vremena na vrijeme biva u potpunosti preplavljena vodom.
Središnji dio, San Huan de Gastelugače u Bermeu duž Biskajskog zaljeva, može se pohvaliti vijugastim kamenim stubištem koje vodi do vrha upečatljivog otočića. To je mjesto gdje se nalazi glavni dvorac "Dragonstone".

Gastelugače, koji se nalazi oko 30 kilometara sjeverno od Bilbaa, najbolje je posjetiti automobilom u jutarnjim ili popodnevnim satima. Predivna šetnja u trajanju od 30-45 minuta od parkirališta do podnožja stepenica je također prikladno područje za izlet. Iako šetnja može biti malo zamarajuća, nije strašno zahtjevna, kao što pokazuje broj djece i pasa koji šetaju stazom. Na Gastelugačeovom vrhu se ne nalazi veliki dvorac "Dragonstone", ali postoji kapela posvećena lokalnim ribarima. Nakon uspona od 237 stepenica, posjetioci avanturističkog duha mogu tri puta zazvoniti zvonom na kapeli i zamisliti želju.
San Huan de Gastelugače , u prijevodu "Stjenovita tvrđava", datira još od 9. stoljeća. Tokom godina bila je svjedok velikog dijela sukoba u stvarnom svijetu. 1334. godine bila je mjesto gdje se Huan Nunjez de Lara (Juan Nunez de Lara) suočio s kraljem Kastiljem Alfonsom XI. 1594. godine Hugenoti su je opljačkali, bacajući naseljenike sa litica u sigurnu smrt. 1937. godine, za vrijeme Španskog građanskog rata, tu su vođene mornaričke bitke.

Puna veličina raskošnosti dvorca "Dragonstone" nije bila uočljiva sve do početka 7. sezone "Igre prijestolja" kada se kraljica zmajeva Deneris Targarjen (Daenerys Targaryen) vratila u svoje rodno mjesto i domovinu svojih predaka. Najznačajnije mjesto je planina zmajevog stakla na kojoj je dvorac izgrađen. Zmajevo staklo je jedno od materijala za koje se zna da ubija Bijele hodače poznate kao “White walkers” u svijetu "Igre prijestolja". Rudarstvo ovog dragocjenog resursa čini Dragonstone jednom od najznačajnijih lokacija u završnoj sezoni.

Rimski ostaci italijanskog amfiteatra izvan Sevilje&nbsp;
Poznato je da je nekada izgubljeni rimski grad Italika postojao u blizini Sevilje, ali njegova tačna lokacija misterija je koja traje već godinama. Osnovan 206. godine prije nove ere, smatra se da je grad bio rodno mjesto trojici rimskih careva: Trajanu, vjerovatno Hadrianu, a možda i Teodosiju. Amfiteatar je imao kapacitet od 25.000 ljudi i smatrao se centrom svih susreta. U "Igri prijestolja" amfiteatar je također značajno mjesto za sastanke.

Na pješačkoj udaljenosti od samo nekoliko kilometara izvan Sevilje, ruševine se također mogu posjetiti kratkom vožnjom autobusom od centra grada. Lokacija je otvorena ponedjeljkom od 9 do 17.30, utorkom i subotom po cijeli dan, te nedjeljom od 10 do 16 sati. Cijena uključuje posjetu gladijatorskih arena, ali ne i pristup amfiteatru.

Tokom godina, kamen i mermer Italike su transportirani u Sevilju radi poboljšanja infrastrukture u zgradama, riječnih brana i puteva. Iako su zakopani kipovi otkriveni krajem 1700-ih, a iskopine počele još 1850-ih, tek 1970-ih godina otkriven je cijeli grad. Sada u potpunosti otkopan, grad Italica proteže se do obližnjeg sela, pa čak i do okolnog grada Santiponce. Iako nijedna struktura iz izvornog grada nije preživjela, njihov okvir ostaje nevjerovatno očuvan sa impresivno sačuvanim mozaicima koji oblažu podove nekadašnjih zgrada.
Ruševine ovog historijsko značajnog mjesta u seriji predstavljaju crni “Dragonpit”. U posljednjoj epizodi sedme sezone "Zmaj i vuk" brojni nasljednici trona okupili su se u King's Landingu na ostacima Dragonpita da pregovaraju o tome kako da se nose sa predstojećom prijetnjom Bijelih hodača koji marširaju prema njima.
Snimanje se potajno vratilo u Italiku u maju 2018. godine. Neki likovi za koje se priča da su bili uključeni u scene snimljene prošlog proljeća ukazuju na to da bi mjesto ovog velikog sastanka moglo biti ponovo posjećeno u osmoj sezoni.
Dvorac Truhiljo u Kaceresu, EkstremaduraSrednjovjekovni dvorac Truhiljo nalazi se na vrhu brda u istoimenom gradu regije Ekstremadura. Sjeverozapadno od španskog regiona Andaluzije, ovaj kraj je poprilično neprimjetan od strane mnogih posjetioca, ali pruža nenadano zadovoljstvo onima koji ga posjete.
Za početak, ovaj kraj je odgovoran za proizvodnju nekih od najboljih španskih proizvoda.&nbsp;
I naravno, tu je dvorac. Izgrađen između 9. i 12. stoljeća na nekadašnjoj islamskoj tvrđavi. Tradicionalne tvrđave sa netaknutim četvrtastim kulama izgrađene su od velikog granita, a cjelokupni krov kula je dostupan za šetnju.&nbsp;
Kapela izgrađena u 16. stoljeću je dom kipu Djevice Marije koja drži bebu Isusa poznatu kao “Virgen de la Victoria”, i prikazuje viziju Marije za koju se kaže da se pojavljivala širom grada.
Jednom godišnje, krajem avgusta ili početkom septembra, kip se paradira u gradski trg za istoimeni festival “Virgen de la Victoria”.

U sedmoj sezoni "Igre prijestolja" vide se ulice Kaceresa koje su predstavljene kao uske ulice King's Landinga, kao i spomenik “Los Barruecos” koji je poslužio kao mjesto za odvitak Bitke zmajeva.
“Casterly Rock”, moćna kuća Lannistera, izgrađena je na vrhu rudnika zlata u Vesterlendu na stjenovitom rtu. Upravo taj rudnik je izvor ogromnog bogatstva porodice i odatle potiče nezaboravna izreka "Lanister uvijek plaća svoje dugove".
Katedrala Đirona&nbsp;&nbsp;Katalonski grad Đirona pruža opuštajući predah od užurbanog života Barcelone i udaljen je samo 40 minuta vozom do sjeveroistoka. Raznobojne zgrade duž rijeke Onijar i vrtovi koji pokrivaju srednjovjekovne zidine Starog grada zajedno sa stražarnicama, čine ovaj grad neodoljivom destinacijom bilo koje ekskurzije koja posjeti Kosta Bravu.

Stepenište katedrale koje je omiljeno mjesto domaćih trkača, izgleda kao stepenište koje vodi u raj.

Fanovi "Igre prijestolja" prepoznaju katedralu kao Veliku septu Baelora.
Pored King's Landinga, gradska četvrt Đirone je služila za snimanje grada Bravosa u Esosu, kontinentu veoma udaljenom od kraljevstva. Neposredno iza ugla katedrale je mjesto gdje je oslijepljena Arija Stark (Arya) trenirala da postane Bezlični čovjek s namjerom da se predstavi žrtvama sa jezovitim maskama tuđih lica.
Septa je svedočila mnogim šokantnim trenucima u Sedam kraljevstava.
Dvorac Zafre u Guadalahari&nbsp;&nbsp;Rezervirano za najposvećenije fanove nagrađivane serije, dvorac Zafra, poznat kao “Tower of Joy” u Dorneu, zahtijeva oprezne posjetioce. Najbliže selo je Hombrados, općina sa 44 stanovnika, a neasfaltirani put koji vodi do dvorca nije lak za većinu vozila osim ATV-a, koji nisu baš lako dostupni.
Baš kao u seriji, dvorac Zafra izgleda kao prizor iz prošlosti. Smješten je na vrhu brežuljka, sa pogledom na sva okolna sela. U blizini dvorca su pronađeni predmeti iz bronzanog i željeznog doba, a vjeruje se da su Rimljani zauzeli stijenu prije izgradnje objekta.

Dvorac je 1971. godine kupio od španske vlade Don Antonio Sanz Polo, potomak vlasnika iz 15. stoljeća, čija je porodica čuvala vlasničke dokumente nekih 400 godina. U njega je uložio mnogo novca da ga učini što više autentičnim.
U "Igri prijestolja", Toranj radosti, odnosno “Tower of Joy” je mjesto jednog od najznačajnijih otkrića u seriji. Kada su se princ Targarijen i Lijna Stark vjenčali u tajnosti, stigli su u dvorac na Crvenim planinama Dorne kako bi sakrili svoju zabranjenu ljubav.
Ko će vladati Vesterosom, bit će poznato kada se "Igra prijestolja" vrati na HBO za osmu i završnu sezonu od šest epizoda, 14. aprila.
Prevela: Melika Muhanović

Upečatljiv pejzaž popularne serije "Igre prijestolja" inspirirao je brojne turiste da prohodaju stazama svojih omiljenih likova širom Sedam kraljevstava

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Banjalučanin Robert Dacešin govori pet svjetskih jezika i do sada je proputovao 47 zemalja. Njegovo posljednje odredište je Kolumbija, odnosno zloglasni grad Medeljin, iz kojeg je vladao najpoznatiji narkobos svih vremena - Pablo Eskobar. 

Ružni vrhunac

Grad Medeljin podijeljen je na 250 četvrti koje spadaju pod 16 komuna. Svaki dio grada, pa čak i onaj u centru, pripada nekoj komuni i ne predstavlja nikakvu favelu ili naselje za siromašne. Ipak, postoji jedna komuna za koju su svi čuli, koja je ozloglašena i koju je Dacešin posjetio. To je Komuna 13.

- Ružni vrhunac Komuna 13 doživjela je krajem devedesetih godina, kada su ljevičarske grupe preuzele kontrolu nad strateškim ulazima i izlazima u grad. U to vrijeme su postojale “nevidljive granice”. Prelazak jedne, čak i potpuno nesvjesno, mogao se završiti smrću - govori Dacešin za “Avaz”.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, dodaje on, u Medeljinu je bilo skoro 120 ubistava godišnje na 100.000 ljudi. A onda se u nekoliko godina sve promijenilo i broj ubijenih je porastao za četiri puta. Sredinom posljednje decenije prošlog stoljeća zabilježeno je 1.259 ubistava u svega dvije ili tri godine. Danas je sve drugačije. 

Ulični muzičari

- Oružje i drogu zamijenili su muzika i umjetnost. Bijes koji je nekada iskazivan nasiljem, danas se prikazuje kroz pjesmu i slike. Dok šetaš ulicama Komune 13 imaš priliku da vidiš ulične muzičare koji će samo za tebe napraviti mali koncert, plesače čija će te energija natjerati da zastaneš, kao i ulične umjetnike čiji grafiti danas čine da ovo mjesto izgleda kao mala galerija na otvorenom - kazao je Dacešin.



Sahranit će nas dvije fraze

- U Bosni i Hercegovini ponekad pomisliš da su neke stvari nemoguće. Sve se nekako čini previše kompliciranim i na svaki, i najmanji pokušaj da sistem promijeniš nabolje, obično vidiš da se boriš s vjetrenjačama. Posebno bole riječi “nedostaje ti ovaj pečat” ili “morat ćete to kod kolegice pored na šalteru”. Mislim da će ove dvije fraze sahraniti bilo kakvu ambiciju u zemlji. I onda dođeš u najopasniju zemlju Južne Amerike

Medeljin podijeljen je na 250 četvrti koje spadaju pod 16 komuna, a iz tog grada vladao je narkobos Pablo Eskobar

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Austrijski Nesfild tokom zimskih mjeseci turistička je destinacija broj jedan u ovom dijelu Evrope. Brojni turisti iz svih krajeva svijeta, koji su u potrazi za skijalištem koje će zadovoljiti sve potrebe istinskih ljubitelja zimskih sportova dolaze ovdje. Međutim, osim besprijekorno uređenih skijaških staza posjetiocima se nude i mnogi drugi sadržaji. 

Staze u boji&nbsp;&nbsp;
Nesfild se stvari punim imenom zove Skiarena Nesfild Hermagor, a nalazi se u blizini gradića Hermagora u pokrajini Koruškoj. Smješten je uz samu granicu s Italijom. 
Poznat je i po nadaleko poznatoj „Milenium ekspres gondolom“, a posjetiocima, osim ovakve vrste vožnje, nudi se i prijevoz traktorom, koji je ustvari vozić. 
U svojih 110 kilometara staza, Nesfild ima 30 žičara, a sve gondole imaju grijana sjedala te zaštitu od sunca i snijega. 
Koliko je Nesfild ustvari pravi raj za sve skijaše govori i podatak da posjeduje čak 40 staza. Najviše ih je označeno crvenom bojom, njih čak 24. U tom se dijelu definitivno može naći širok spektar skijaša, s raznolikim skijaškim znanjem. Plavo okarakteriziranih staza ima 14, što daje veliki prostor skijaškim početnicima za učenje novih skijaških vještina. Za one naprednije tu su crne staze. 
Osim staza valja pomenuti i dva snoubord parka, gdje se okupljaju brojni mališani. Na svakom koraku nalaze se restorani, hoteli, saune, dućani... 
Dobra zabava 
Treba izdvojiti takozvani i vrlo popularni hotel „Lockstanalm“, kojeg mnogi nazivaju Bosancem zbog toga što u njemu najčešće borave posjetioci s Balkana. 
Što se cijena tiče, Nesfild definitivno nije za svakoga. Smatra se izuzetno skupim skijalištem. Cijena jednodnevne karte u jeku sezone iznosi oko 45 eura, dok je mimo sezone 40.&nbsp;&nbsp;Prilikom skijanja posjetiocima se nudi i dobra zabava. Postoje raznoliki tematski parkovi, koji su odlična prilika za sve one koji vole skokove i egzibicije.&nbsp;&nbsp;
Fotografije na internetu&nbsp;&nbsp;
 Posljednjih godina, kako bi trajno zabilježili uspomene iz ovog mjesta, posjetioci imaju priliku da sve svoje fotografije spašavaju na jedinstvenoj internet-stranici. Za snimke s veleslaloma, dovoljno je zapamtiti šifru sa skijaške karte te zatim, u toplini svoga doma, potražiti sve navedeno.&nbsp;&nbsp; 
Zabava za proljeće&nbsp;&nbsp; 
Jedan od tipičnih programa za Nesfild svakako je i nezaobilazna proljetna "Festa de Cuba" kojom se svake godine, prema kraju sezone, pozdravlja dolazak proljeća i kraj zimske sezone. Posjetioci mogu plesati salsu, mambo, rumbu, s plesačima s Kube, i to sve uz ponudu egzotičnih pića.&nbsp;&nbsp;

Cijena jednodnevne karte u jeku sezone iznosi oko 45 eura, dok je mimo sezone 40

Raj za sve skijaše

Prvi dan vikenda brojni Zeničani iskoristili su za uživanje u snijegu i snježnim radostima.&nbsp;Pogledajte kakvu atmosferu je danas zabilježio naš fotoreporter na zeničkim ulicama.

Pogledajte kakvu atmosferu je danas zabilježio naš fotoreporter na zeničkim ulicama

Zeničani uživaju u snijegu i snježnim radostima

I pored toga što snijeg koji je napadao tokom noći pravi velike probleme u saobraćaju, građani Tuzle uživaju prelijepom krajoliku i uživaju u snježnim radostima.
To je zabilježio danas i naš fotoreporter.

Prelijepa Tuzla pod snijegom

U "Sarajevo Holiday Marketu" ne fali dobre zabave u prvim danima 2019. godine.To je večeras zabilježio i naš fotoreporter.

Sarajevo Holiday Market

Kuba se polako, ali sigurno mijenja. Nekad je njom čeličnom rukom vladao Fidel Kastro (Castro), a danas je uticaj Amerike sve jači. Kako bilo, mi vam nudimo listu stvari koje trebate posjetiti, ukoliko se nađete na Kubi.Šetnja starom Havanom 
Mnoge su stvari u glavnom gradu Kube impozantne, ali besciljno lutati ulicama stare Havane, koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a nešto je bez čega se ne isplati vratiti kući. 
Popijte mohito u baru u kojem je izmišljen 
''La Bodeguita del Medio'' jedan je od najpoznatijih barova u cijeloj zemlji, djelimično zahvaljujući poznatim klijentima poput&nbsp; Pabla Nerude i Ernesta Hemingveja (Hemingway), a djelimično zbog toga što je u njemu izmišljen koktel mohito. Svoje mjesto je našao čak i u filmu o Džejms Bondu (James Bond) iz 2002. radnog naslova "Umri drugi dan". 
Popušite kubansku cigaru 
Možda niste pušač i vjerovatno mislite kako kubanke puši samo elita. Dijelom je to i tačno, ali kad ste već ovdje, posjetite prodavnicu cigareta ''La Casa del Habano'', koja se nalazi u blizini stanice. Također, ako vas put ovde nanese u februaru, uživajte u godišnjem festivalu cigara. 
Prelepi Trinidad 
Kad vidite ovo mjesto, nećete se više čuditi zašto se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Mnogobrojne freske i kuće ukrašene porculanom i kristalima privlače mnoge turiste koji se neprestano šeću uskim uličicama.Ernesto Če Gevara (Che Guevara)
Više od 50 godina nakon revolucije, Če je još na Kubi omiljen i popularan, tako da su česti murali s njegovim likom. Ali spomenik u Santa Klari je nešto veličanstveno, pa ko voli Če Gevaru, neka upiše ovo mjesto u rutu svog putovanja. 
Smještaj kod Kubanaca 
Smještaj potražite kod neke kubanske porodice, jer je dovoljno dobar i povoljan. Zaboravite na hotele, već uživajte u druženju s domaćinima i večerama u njihovom dnevnom boravku. 
Zaronite u morske dubine 
Znate ono more kakvo viđate samo na filmskom platnu? E pa na Kubi ono zaista postoji. Ronjenje je ovdje prekrasno, a u bogatom podmorju najbolje ćete uživati na plažama Giron ili Marija la Gorda.

Ova destinacija je jedna od onih koje se moraju naći na spisku svih ljubitelja avanture

Sve što treba da vidite na Kubi prije nego što nestane

Bolonja je najveći i, ujedno, glavni grad italijanske regije Emilija-Romanja. Sedmi je grad u Italiji prema broju stanovnika i lociran je u srcu metropolitanskog područja u kojem živi skoro milion stanovnika. Važan je kulturni i umjetnički centar, a značaj grada se, u tom smislu, može pripisati homogenoj mješavini spomenika i arhitektonskih građevina.&nbsp;&nbsp; Ludi vozači
Za Bolonju se kaže da je crvena, pametna i masna. Crvena zato što su fasade historijskog dijela pravljene od cigle, pametna, jer se u Bolonji nalazi najstariji univerzitet zapadnog svijeta, i masna, jer je hrana odlična!&nbsp;Krenimo redom.
Centralni, odnosno stari dio grada, sav je u crveno-narandžastom tonu. Zgrade su pravljene od cigle, a i dan-danas su zadržale izvorni izgled. Tu je pokoja žuta zgrada, ali plava, zelena ili staklena fasada nipošto ne smije biti u centru grada. Neke su i renovirane, ali je tamošnja vlast striktno naglasila da se ne smije mijenjati ništa. Šare, dezeni i detalji na fasadama su fascinantni. 
Kako se ne bi odstupalo od boja, zakonska je obaveza, ukoliko se planira na prozore postavljati drvena (nisu dozvoljene metalne) ograda, zavjese ili žaluzine, one moraju biti bordo boje.
U centru grada nema asfalta. Ulice su kamene. Interesantno je da je tokom dana dozvoljen saobraćaj za sve, ali poslije 20 sati centrom grada mogu voziti samo gradski saobraćaj, motociklisti i biciklisti. Automobili imaju strogu zabranu, a onoga ko prekrši pravilo, očekuje pozamašna kazna. 
Ako ste mislili da mi vozimo ludo, divlje i bez pravila, onda se u Italiji nećete snaći. U centru je mirnije, sporije, ali kad se krene izvan grada, nastaje opći haos. Iako imate prednost, uvijek morate voditi računa o motociklistima, kojih ima zaista mnogo. Oni baš i ne obraćaju pažnju na ostale vozače, smatraju da imaju najveću prednost na cestama. Skrenu lijevo, skrenu desno, mi kočimo i čudimo se kako ulijeću. Ali, to je dio Bolonje, ko ne zna, navići će se. Istina, žmigavce svi daju, i to mnogo ranije nego Balkanci, pa valjda zbog toga nema nesreća.
Pijaca Kvadrilatero
Trg Mađore centar je historijskog dijela grada. Turisti mogu samo da uzdišu koliko su građevine oko fontane Neptun lijepe i da sa slatkom mukom odaberu u kojem će kafiću popiti kafu. Nigdje u gradu nije dozvoljeno pušenje u kafićima, pa čak ni električne cigarete. Zakon ne da. Interesantno je da su bašte prepune, iako su vani minus dva stepena. Nisu to samo pušači, ima i onih koji ne puše. Isto tako, nije bitno da li je podne ili 22 sata, bašte su krcate. Kod njih, izgleda, nema zime.&nbsp;Baziliku svetog Petronija iz 1393. godine vrijedi vidjeti, a crkva spada među najveće na svijetu. Također, doći u Bolonju, a ne posjetiti pijacu Kvadrilatero, prava je šteta. To je jedno od najznačajnijih obilježja grada, jer se na ovom mjestu prodaju delikatese ovog kraja, poput parmezana, mortadela i tortelina. Nalazi se u uskim popločanim ulicama, a ovdje može i da se doručkuje.
Hrana u restoranima je preukusna, ali što bi Balkanac rekao: “Ovo porcija? Pa, ne mogu se ja od ovoga najesti.” Istina, porcije su male, ali se, zato, jede u sljedovima, predjelo, jelo, glavno jelo, pa desert, i obavezna je flaša vina, i to pravog italijanskog. 
Mnogi konobari ne žele pričati engleski jezik pa, ukoliko ne znate italijanski, preporučuje se korištenje Google Translatea da vam se ne bi desilo što i meni. Primjer, naručila sam desert, prepoznala sam samo riječ “malima” ,i misleći da se radi od kolaču, dobila sam šaku ovog voća. A cijena, 10 eura. Mnogo za naš standard. 
Najljepši pogled na grad dobivaju samo hrabri, koji se popnu na vrh tornja Asinjeli. Ova dva tornja obilježje su Bolonje, a prema legendi, svaki student koji se popne - neće završiti fakultet.
666 lukova
Grad je pun prestižnih kulturnih, ekonomskih i političkih institucija, a i jedan je od najimpresivnijih sajmišnih okruga u Evropi. Godine 2000. proglašen je za evropsku prijestonicu kulture, a 2006. i za UNESCO-ov grad muzike.
Do svetišta Madone di San Luka stiže se ispod 666 lukova portika koji štite građane od kiše. Također, odatle se najbolje gledaju gradske parade i manifestacije. Ispod portika može da se hoda čak 40 kilometara, a najstariji su iz 11. stoljeća. 
Pažljiv šetač primijetit će srednjovjekovne, gotske, renesansne ili ukrase iz 19. stoljeća. Svetište se nalazi na vrhu brda, odakle se pruža i prelijep pogled na grad. 
U Bolonji se nalazi najstariji univerzitet, iz 1088. godine, pa ga obavezno treba posjetiti. Najzanimljiviji je Teatro anatomiko, gdje su studenti medicine radili autopsije. Sjedišta u amfiteatru su veoma neudobna - da bi spriječili studente da drijemaju.
Restorani na krovovima zgrada
U Bolonji su izmislili mortadelu, parmezan, sirće balzamiko i špagete bolonjez, koje treba probati u nekoj od tratorija. Mnogi restorani se nalaze na krovovima zgrada pa zbog pogleda vrijedi platiti više. I sladoled je odličan.
Veliki prozori – veliki porezi

Trg Santo Stefano je pješačka zona trokutastog oblika. Ulica je dobila naziv po Bazilici koja se nalazi na trgu. Često se koristi za kulturne događaje, buvljake i koncerte, ima lukove duž obje strane (sjeveroistočni i jugozapadni) s Bazilikom na jugoistočnoj strani.&nbsp;&nbsp; 
S lijeve strane Bazilike nalazi se kompleks zgrada koji su se pridružili moćnoj srednjovjekovnoj obitelji Isolani. Interesantno je da, kad se pogledaju zgrade, prvo što se primijeti su prozori. Vidi se da su prije bili mnogo veći pa su vlasnici zatvarali prozore pa probijali nove, manje, pa nekad poslije od tih manjih pravili veće, pa opet smanjivali... Uglavnom, dosta neuredno izgleda fasada. Kad sam pitala zašto su to radlili, rekli su mi da ovdje vrijedi pravilo: “Veliki prozori – veliki porezi!”

Turisti mogu samo da uzdišu koliko su građevine oko fontane Neptun lijepe i da sa slatkom mukom odaberu u kojem će kafiću popiti kafu

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Putovanja su dio mog posla koji radim srcem i dušom. Kroz posao turističkog vodiča prošao sam i obišao većinu evropskih gradova. Na jedno takvo putovanje otišao sam sasvim slučajno, iako kažu da ništa u životu nije slučajno!&nbsp; Na poklon sam dobio dvije karte za Kubu. Bilo je teško vjerovati da sam dobio karte i to ne za običnu, nego biznis klasu. Malo je takvih sretnika! Kuba je bila totalna nepoznanica za mene osim onog što sam mogao da pročitam na internetu ili pogledam neki dokumentarac o toj zemlji. Polazak je bio planiran u oktobru i vremenska prognoza za taj period je obećavala. Letio sam na relaciji Sarajevo-Istanbul-Havana. Let je trajao 12 do 13 sati, ali u biznis klasi to vrijeme prođe vrlo brzo, jer je ugođaj bio nevjerovatan.
Nasmijani ljudi

Prije polaska za Havanu, odlučio sam da odmorim na Kubi. Došlo je vrijeme za ležanje na plaži, koktele i sunce. Odluka je pala da rezerviram hotel izvan Havane, u mjestu Santa Maria del Mar, koji se nalazi nekih 15 kilometara od Havane. 

Po dolasku na aerodrom prvo je trebalo zamijeniti novac u konvertibilni pezos (CUC), dakle 1 EURO je iznosio 1 CUC. Nakon toga uslijedili su pregovori za taksi. Početna cijena je bila 50,00 CUC, ali uz pregovore cijena je bila 30,00 CUC. Nadao sam se da će se pojaviti neki automobil iz pedesetih godina, ali pojavila se nova Lada i avantura je mogla da počne. 

Dok sam se vozio prema hotelu autoputem, primjetio sam da su im ceste dosta dobre, barem za taj dio Kube. Ispred nas su prolazili stari američki automobili, zaprežna kola, stari kamioni, zbog kojih sam imao osjećaj kao da sam u pedesetim godinama. Nakon pola sata vožnje, sitigao sam u hotel. Moja prva želja bila je vidjeti plažu iz snova, bijeli pjesak, predivno plavo more sa malo većim valovima koji nisu smetali za potpuni ugođaj u oktobarskom suncu.

Iako u hotelu nisam mogao popiti Mojito, tu činjenicu ublažavali su ljudi koji su radili u hotelu, susretljivost i osmijeh koji sam mogao vidjeti na svakom ćošku, spriječavali su me da čak i pomislim da se požalim na nešto. Došao je red i na izlet u Havanu. Havana je spoj arhitekture iz prethodna dva stoljeća, američkih automobila iz pedesetih i vedrih, nasmijanih ljudi, koji iako žive u siromaštvu, u svakom su trenutku spremni pozirati i sasvim spontano porazgovarati s vama. Zemlja salse živog ritma, cigara, lijepih žena, nostalgije, romantike…, ali i siromastva. 

Srećom, iz hotela je bio besplatan autobus do Havane svaki dan u 10 sati ujutro, a povratak je bio planiran u 17 sati, tako da nisam morao razmišljati o tome kako da se prebacim ili da se cjenkam oko prevoza koji i nije baš jeftin. 

Čuveni Mojito

Ono što je sigurno jeste da Havana nikoga neće ostaviti ravnodušnim. No, ruku na srce, ono početno oduševljenje malo popusti kada vidite gdje ljudi i kako žive. Havana je zaista mjesto gdje je na neki način vrijeme stalo pedesetih i šezdesetih godina. Veliki broj oldtajmera koji kruže gradom i nude turistima uslugu vožnje i obilaska za četrdesetak CUC, između ostalog, podsjeća na to. 

Iz svake prostorije, kuće ili stana nude vam nešto, suvenire, cigarete, internet kartice, a neizostavno pitanje je „odakle ste“. Na moju pomisao da možda ne znaju za BiH, ipak kada bih odgovorio „Bosnia“, svi bi se nadovezali „Aaa, Bosnia and Herzegovina“. 

Dan u Havani proveo sam bez mape i „lutao“ sam od dijela grada gdje se nalazi Čegevarin mural (Che Guevara) koji se nalazi na vojnoj zgradi. Pitao sam smijem li se fotografirati. Zatim sam otišao do Katedrale i poznate El Floridite, kafane u koju je Ernest Hemingvej (Hemingway) volio svraćati. Odlučio sam da popijem jedan koktel sa Hemingvejem, čija se statua nalazi u baru. Odluka je pala na Mojito iako je najpoznatiji koktel tamo „Daiquiri“ za koji kažu da je bio omiljen Hemingveju. 

U bar je stigla grupa Kanađana sa Kubanskim vodičem koji je za sve nas otplesao nekoliko plesova uz taktove muzike uživo. Ponovo sam izašao na ulicu i ušao u dio grada koji je zaista pokazivao pravu situaciju u gradu... Siromaštvo, ali ono što sam primjetio bio je osmijeh na licima i muzika koja je dolazila iz svakog dijela grada. Na red je došao i ručak. Bio sam u dilemi da li da jedem nešto iz raznoraznih uličnih ponuda ili da sjedem u neki od restorana koji obično nude uz ručak „free“ koktel, koji ipak naplate uz obrok, no to sam izabrao. 

Kupovina suvenira

U svakom restoranu ili baru u koji odlučite sjesti, zabavljat će vas muzika nekog lokalnog benda koji u pauzi traži donaciju za očuvanje kubanske muzike. Na red je došla i kupovina suvenira. Tu sam se našao u nedoumici, šta kupiti, jer ponuda i nije baš pretjerano velika. Kupio sam magnete, privjeske i naravno kubanske cigare, ali u zvaničnoj prodavnici, jer ih na ulici i nije baš zahvalno kupovati. 

Za vrijeme boravka na Kubi, upoznao sam i nekoliko ljudi iz drugih dijelova naše planete koji su već ranije bili na Kubi. Rekli su mi da Kuba nije ono što je bila za vrijeme Fidela Kastra (Castro). Vrlo teško možete naći neke suvenire sa likom voljenog vođe, jer se polako već sve mijenja. Kazao mi je da ima više slobode, ne znam na koju slobodu misle.
Iako Kuba nije baš jeftina kako kažu i polako gubi draž jer ulazi u moderni svijet, ipak ima nešto svoje, nešto neobično i definitivno je vrijedna da se posjeti. Ako ništa, onda zbog predivnih plaža i koktela, a to su samo neki od razloga. Ipak, nakon svakog putovanja vratimo se bogatiji i drugačiji. Upravo takvo je bilo i moje putovanje u koje se vrijedilo upustiti!

Djevojčica kojoj sam poklonio bombone

Prije polaska na Kubu, pročitao sam da treba ponijeti bombone, jer se djeca oduševetim slatkišima. Pored mene je sjedilo nekoliko ljudi, lokalaca. S njima i jedna djevojčica koju sam pitao smijem li joj pokloniti bombone. Taj trenutak mi je definitivno bio najljepši dio dana. Oduševila me njena skromnost, kada je uzela jednu bombonu, pa sam joj ponudio još, a nakon toga, dao sam joj cijelu kesicu. Nevjerica na njenom licu i trenutak kada se pojavio osmijeh zbog kesice bombona me razoružao. Shvatio sam da su ti ljudi, iako materijalno imaju malo, ipak bogatiji od nas, na neki drugi način.

Dan u Havani proveo sam bez mape i „lutao“ sam od dijela grada gdje se nalazi Čegevarin mural koji se nalazi na vojnoj zgradi

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Omeđen Njemačkom, Belgijom i Francuskom, Luksemburg je jedna od najmanjih država u Evropi i svijetu. Nadaleko je poznat po svojim srednjovjekovnim dvorcima, predivnom krajoliku i dolinama vinove loze, ali i ugodnom životu te multietničkoj zajednici. 
Vino i šljivovica 

Glavni grad, također Luksemburg, koji mnogi nazivaju gradom na dva sprata, sa Starim gradom iz 10. stoljeća, ponosno stoji na visokoj stijeni iznad zelenila, gdje je smješten moderni dio grada. Najbolji način da ga razgledate je da se upustite u popularnu dvosatnu šetnju, koja vodi turiste uz historijske bedeme i znamenitosti, kroz kamene ulice s crkvama i tornjevima. 

Tu treba vidjeti maleni trg sa pješačkom zonom (Place d’Armes) te itekako ne treba propustiti maleni trg s pješačkom zonom (Chemin de la Corniche), najljepši evropski balkon. Radi se o šetnici koja gleda na dolinu i Bok kazamate, tunele prokopane kroz klisuru. Najveći vrhunac je, ipak, spektakularni Luksemuburški dvorac, koji datira još iz ranog srednjeg vijeka. 

U zemlji živi skoro 450.000 stanovnika, od kojih je najviše Luksemburžana i Portugalaca, a ukupno 170 različitih naroda. Životni standard je izuzetno visok, a prihodi su stabilni. U Luksemburgu se nalazi i nekoliko institucija Evropske unije, kao što su Evropski sud pravde, Revizorski sud te Evropska investiciona banka.

Luksemburška kuhinja podsjeća na njemačku gastronomiju, kao i na jela zemalja Srednje Evrope. Popularna je i francuska i italijanska kuhinja pa se u mnogim restoranima služe upravo nacionalna jela tih država. Luksemburg se ponosi s nekoliko vinorodnih područja pa se ovdje često pije vino, ali i poznata luksemburška šljivovica.

Luksemburg je poznat i po zapanjujućim renesansnim zgradama. Vrijedi posjetiti Gospinu katedralu, gradske kazamate, koji su pod zaštitom UNESCO-a, ali i Zlatnu damu – spomenik u znak sjećanja na vojnike iz Prvog svjetskog rata. Ipak, najpoznatiji simbol grada je Adolfov most, dug 153 metra.

Sjeverni dio Luksemburga odiše prirodnim ljepotama. Tu se nalazi nacionalni park gornjeg toka rijeke Sure, a cijeli prostor je poznat i po zapanjujućim ptičijim vrstama i leptirima, ali i neodoljivim krajolicima koji oduzimaju dah.

Istočna regija

Luksemburška “Mala Švicarska”, odnosno istočna regija Mulertal, duguje za svoj naziv brdovitom krajoliku koji neodoljivo podsjeća na Švicarsku. Glavni grad je Ehternah, koji je, ujedno, i najstariji grad u cijeloj državi. Godine 2010. stekao je međunarodnu slavu i reputaciju budući da se uvrstio na listu UNESCO-ve nematerijalne baštine. 

Nacionalni muzej vojne historije omiljena je turistička atrakcija luksemburškog grada Dikirha. 

Turisti rado posjećuju i gradić Klervo na sjeveru. Prekrasan istoimeni dvorac te samostan u sklopu crkve svetih Kuzme i Damjana, koji datira iz srednjeg vijeka, nezaobilazna je stanica svih turista. 



Biciklističke ture 

Luksemburžani su poprilično strastveni kad se radi o biciklizmu. Imaju 600 kilometara gradskih i 700 kilometara planinskih biciklističkih staza, koje prolaze kroz prekrasne krajolike i predivnu netaknutu prirodu. Organizirane biciklističke ture s vodičima ovdje su svakodnevica. 

Dva eura - dva sata 

Za samo dva eura, koliko košta dnevna karta za apsolutno svaki voz, autobus ili tramvaj u državi, možete se voziti puna dva sata. To je zbog toga što u Luksemburgu svuda možete doći za dva sata.

Vrijedi posjetiti Gospinu katedralu, gradske kazamate, koji su pod zaštitom UNESCO-a, ali i Zlatnu damu

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Na sjeveroistočnom dijelu Španije smjestio se Aragon, današnja autonomna regija, a u prošlosti srednjovjekovno kraljevstvo.Predstavlja pravo bajkovito područje, gdje se, zaista, ima šta vidjeti, jer svoje početke bilježi još iz vremena keltske, a potom rimske i osmanske vladavine, koje su svojom umjetnošću i kulturom ostavile neizbrisiv trag na cijelo ovo područje.&nbsp; Historijski spomeniciNajljepši period godine kad Aragon, ali i cijelo ovo područje, treba posjetiti upravo je oktobar. Tokom ovog mjeseca ovdje se održava Festival “Fiestas del Pilar” u čast Bogorodice, koja se, prema vjerovanju kršćana, ovdje ukazala još u prvom stoljeću. Ova manifestacija jedna je od najposjećenijih u ovom dijelu Španije, a svečanost traje devet dana s karnevalima, plesom, vatrometom...U ovoj regiji posebno je atraktivan planinski gradić Teruel, koji je posebno poznat po dojmljivoj gastronomiji, lončarstvu i arheološkim pronalazištima i maurskoj arhitekturi. Ovaj prekrasani gradić s dvorcem i strmim uličicama lijep je u bilo koje godišnje doba, a posebno tokom jeseni. Osim po bogatoj gastronomiji, prepoznatljiv je i po takozvanim mudejar građevinama – objektima koje su gradili muslimani i Mauri, koji su dugo bili na ovom području. Glavni grad Aragona je Saragosa, smještena u plodnoj ravnici uz obale rijeke Ebro, s brojnim muzejima, koji svjedoče o bogatoj aregonskoj prošlosti. Saragosu nazivaju i besmrtnim gradom zahvaljujući upravo njenoj prošlosti. Ona je, ipak, raskrsnica civilizacija i svakog posjetioca čeka sa zapanjujućim nizom spomenika, poput gradskih zidina, crkava, bazilika, palača, veličanstvenih kuća... Njegove ulice i mali trgovi prikrivaju prekrasnu paletu monumentalne arhitekture. Rimljani, muslimani, Jevreji i kršćani, svi su ostavili trag na Aragon i njegov glavni grad. Ova bogata kultura vidljiva je i na brojnim spomenicima, kao što je “La Aliaferia”, jedna od najvažnijih mavarskih palača u cijeloj Španiji.Arhitektonsko čudo&nbsp; Njegove uske, kamene ulice čine naizgled neredovan raspored, jer se nalaze između obrambenih zidina i rimskih kupki, palača, uglavnom izgrađenih između 16. i 17. stoljeća, kao što je La Lonja. Najstariji dio grada je prava riznica arhitektonskih čuda. Tokom razgledanja ove metropole posjetioci ne smiju propustiti brojne slike koje je veliki Frančesko de Goja (Francisco de Goya) ostavio na različitim mjestima oko grada kao trajnu ostavštinu iz početnih stadija njegove umjetničke karijere.U modernim dijelovima grada mogu se vidjeti impresivne avenije, vrtne površine i široke ulice obrubljene velikim građevinama i spomenicima, od kojih su mnoge izgrađene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Osim Saragose, valja spomenuti i druge gradiće. U Huesci posjetioci ostaju zadivljeni impresivnim krajolikom. Smješten na samom kraju Pirineja, obiluje i reprezentativnim građevinama, poput Gradske vijećnice, Katedrale i manastira San Pedro el Vijejo.Barbastro je ušuškan gradić, toliko malen da se svima vrlo brzo uvuče pod kožu. Ovdje je vino vrlo ukusno, energija je mirna i relaksirajuća, a posebno je zanimljivo što na vrlo malom prostoru možete vidjeti toliko starina, znatno više nego u mnogim velikim gradovima.Rijeke i planine Aragon nema izlaz na more, ali je dom brojnih rijeka, od kojih je najveća Ebro. U Aragonu se, ujedno,&nbsp; nalazi i Aneto, najviša planina Pirineja.Klima je u Aragonu tipična kontinentalna te u njemu nećete osjetiti morski dašak. Najduži evropski kanjoni Ljubiteljima ekstremnih sportova Aragon ne treba posebno predstavljati. Oni znaju da ovo područje obiluje kanjonima, koji su najduži u Evropi. Ima ih čak 150. Od proljeća do jeseni skoro svakodnevno se u kanjonima mogu vidjeti turisti željni zabave, adrenalina i uzbuđenja.

Na sjeveroistočnom dijelu Španije smjestio se Aragon, današnja autonomna regija, a u prošlosti srednjovjekovno kraljevstvo

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Poznato je da su pripadnici kraljevskih porodica okruženi luksuzom i žive u dvorcima, ali i oni, ipak, imaju protokol s obavezama koje im oduzimaju mnogo vremena pa im ljeto treba za odmor kao i svim ostalim ljudima. Španska i švedska kraljevska porodica među rijetkim su pripadnicima aristokratije koji su pokazali svojim pratiocima kako su proveli ljetne praznike. 
Španski kralj Filip VI (Felipe), kraljica Leticija (Letizia) i princeze Leonor i Sofija (Sofia) otputovali su u svoju ljetnu rezidenciju, kraljevsku palaču La Almudainu u Palma de Majorki, u kojoj su u vrlo ležernom izdanju i dobro raspoloženi pozirali za tradicionalnu porodičnu fotografiju s ljetovanja. Kao i uvijek, najglamuroznija evropska kraljica izgledala je besprijekorno u trendi komadima od glave do pete.
 
Kratko poziranje

Iako su tu došli kako bi uživali u druženju i morskim radostima, kraljevska porodica kratko je i pozirala. No, čini se da im medijska pažnja nije toliko smetala uprkos tome što su na godišnjem odmoru.

Na najvećem španskom otoku u Sredozemnom moru porodica uživa u klasičnim ljetnim aktivnostima, a kralj osobito voli jedrenje. Prošle godine je viđen kako upravlja brodom “Aifos”, koji pripada španskoj mornarici.

Švedska kraljevska porodica poznata je po uvijek originalnim i posebnim portretima. Javnosti su podijelili najnovije službene fotografije s ljetovanja na kojima su posebno oduševili najmlađi članovi palače.

U seriji fotografija koje je snimio kraljevski fotograf, pripadnici švedske monarhije pokazali su svoju opuštenu i nesvakidašnju stranu. Pokazali su kako se može provesti ljeto u Skandinaviji.

Nasljednica trona

Karl Gustaf (Carl) u društvu supruge, kraljice Silvije na fotografiji pozira uz najstariju kćerku, princezu Viktoriju (Victoriju), koja će ga naslijediti na tronu. Uz njih su spremno pozirali i princezin suprug, princ Danijel (Daniel), a osmjehivali su se i njihova šestogodišnja kćerkica Estel (Estelle) te dvogodišnji sin Oskar (Oscar).

Kraljevski mališani pokazali su zaigrano lice i u posebnim portretima. Spontana fotografija na kojoj princeza Estel grli mlađeg brata, sve je oduševila. Iste reakcije izazvao je i solo portret princeze Estel s bijelim ponijem.

Na službenim fotografijama švedskog dvora našao se i brat princeze Viktorije, jedini muški nasljednik kralja Karla Gustafa. Fotografiranje nije zaobišlo ni treće dijete švedskog kralja, princezu Medlen (Madeleine). 


Mediteranski đir

Jordanski kralj Abdulah i kraljica Ranija nemaju stalnu ljetnu rezidenciju. Sa svoje četvero djece, najčešće privatnom jahtom obilaze mediteranske zemlje, poput Italije i Francuske, a osobito im je draga Sardinija. Jahta je opremljena svim potrebnim sitnicama, uključujući i džakuzi, teretanu te igraonicu za djecu, a može primiti 30 putnika i toliko sluga.

Najglamuroznija evropska kraljica izgledala je besprijekorno u trendi komadima od glave do pete

Španska kraljevska porodica: Rado pozirali

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo je glavni grad istoimene italijanske pokrajine i autonomne regije Sicilije, a osnovali su ga Feničani. Tokom svoje duge i burne historije, uvijek je bio središte političkog i kulturnog života otoka. Danas je to grad suprotnosti. Ima sve mane metropole, poput saobraćajnih gužvi, zagađenog zraka… a u njemu istovremeno buja i bogat kulturni život.&nbsp;&nbsp; 
Burna historija 

Historijsko jezgro obiluje umjetničkim djelima koja svjedoče o slavnoj prošlosti, ali postoje i bijedne gradske četvrti u kojima caruje kriminal. Takve su prilike u kojima još žive Sicilija i južna Italija uprkos nastojanjima da se problemi riješe. Stara jezgra Palerma iz vremena Arapa i Normana nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske kulturno-historijske baštine. 

Palermo predstavlja čudesan spoj ostavštine nekoliko kultura koje su se izmjenjivale tokom njegove burne historije. Iako metropola sa skoro 700.000 stanovnika, zadržao je jednu vrstu divlje multietničke atmosfere prožete južnjačkom i orijentalnom energijom. Karakteriziraju ga sasvim neobični ambijenti, mješoviti arhitektonski stilovi i izuzetno temperamentno stanovništvo.

Cijeli stari dio grada Palerma je turistička znamenitost, posebno kad se uzme u obzir da je sačuvao odlike mnogih utjecaja nekadašnjih gradskih osvajača i stanovnika, Grka, Rimljana, Arapa, Normana, Španaca... 

Arhitektonski, najbolja stvar koju turisti mogu pronaći u Palermu je katedrala, koja tu stoji još od 1185. godine. Zanimljivo je spomenuti da unutrašnji dio katedrale posjeduje jedan poseban heliometar. On se sastoji od rupice na jednoj od kupola, od koje se projektira slika sunca na podu, gdje je linijom od sjevera ka jugu označen ljetni i zimski period, kao i horoskopski znakovi s datumima.

Pored katedrale, obavezan je i Teatar Masimo, treća najveća opera u Evropi i najveća u Italiji, u kojoj su nastupali skoro svi veliki dirigenti ili pjevači 20. stoljeća. 

Mitska bića 

Valja spomenuti i Palaco Normani i kapelu Palatinu, ali i čuvenu fontanu Pretoriju. Postoji jedna priča koju vodiči redovno pričaju turistima, a vezana je upravo za ovu fontanu. Na njoj se, naime, nalaze glave 12 grčkih bogova, zajedno sa životinjama i mitskim bićima. Ona je prvobitno bila napravljena za Firencu, ali su je, nakon nekog perioda, prebacili u Palermo, a danas je centralni objekt trga Pretorija i jedno od obaveznih destinacija svih turista.

Posjeta Palermu, kao i ostatku Italije, ne može proći bez tradicionalne kuhinje. U Palermu je najpoznatija delicija “Pani ca Meusa”, što u prijevodu znači hljeb sa slezenom. 

Sicilija posjeduje brojne plaže, a u Palermu, složit će se mnogi, najbolja je svakako Mondelo. Krase je beskrajno čista voda i bijeli pijesak. Mondelo tokom cijele godine privlači turiste, ljeti da se kupaju i sunčaju, a zimi da prave nezaboravne fotografije prilikom zalaska sunca. 

“Vuccira” je, uz “Ballaro” i “Capo”, najveća pijaca ovog grada. Sigurno je najpopularnija, a količina šarenila koja se nalazi ovdje, može pod ruku s bazarima u Istanbulu i Maroku. Ovdje ćete naći doslovno sve što vam padne na pamet, od šnicli sabljarki, preko paradajza sušenog na krovu kuće na suncu, pinjola, tikvica dugačkih i po metar, začina za koje nikad niste čuli, minijaturnih banana i ko zna čega još.

Što se samih stanovnika tiče, potpuno su drugačiji od svojih zemljaka na sjeveru. Drugačiji im je i jezik. Pričaju sicilijanski, mada svi znaju i klasični italijanski i bez problema će se prebaciti na njega ukoliko shvate da ste strani turista. 


Pravi mediteranski šarm 

Palermo ipak osvaja impozantnim trgovima, veleljepnim građevinama, širokim avenijama, ali i uskim i krivudavim uličicama, u kojima svi posjetioci dožive pravi mediteranski šarm, naravno na italijanski način. Ovaj grad poznat je i po dva nogometna kluba - Palermu, koji je član italijanske prve lige, te Katanji, koju više vole stariji stanovnici. 

Nadgrobni spomenici sudijama 

Kada se spomene Palermo, mnogi odmah pomisle na mafiju. Dugo je ova najjužnija metropola Italije bila pod utjecajem mafije, o čemu, svjedoče i nadgrobni spomenici podignuti pojedinim sudijama, koji su borbu protiv mafije platili svojim životima. Palermo je i mjesto gdje je snimljeno najviše filmova koji govore upravo o mafiji, onoj italijanskoj.

Zadržao je jednu vrstu divlje multietničke atmosfere, prožete južnjačkom i orijentalnom energijom

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Za glavni južnoafrički grad se s pravom kaže da obasjava jug afričkog kontinenta. Prekrasne plaže, nemirni vinogradi, moderni centar, zajedno s fascinantnom planinom ravnog vrha koja dopunjava predivan pejzaž, Kejptaun postao je mjesto koje vrijedi obići. 
&nbsp;Fascinantna historija 
Smješten je na obali Stonog zaljeva. Na svakom koraku mogu se sresti raznobojne afričke rukotvorine, impozantni restorani, fascinantni muzeji kakvih nema nigdje u svijetu i hoteli svjetskih klasa... 
Kejptaun je grad koji je obdaren takvim kosmopolitskim glamurom, a njegovo preuređivanje pred Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine samo je doprinijelo njegovoj popularizaciji.
Najpoznatije znamenitosti su plaža Blauveberg i Kirstenboš, nacionalni botanički vrt. Na Rtu Dobre nade je prekrasan vidikovac, kao i pješačke rute i susret sa životinjama. 
U Južnoafričkoj Republici, pa tako i u njenom glavnom gradu, može se čuti 11 jezika, koji su ustvari zvanični jezici ove države, frikans, engleski, ndebele, sjeverni soto, soto, svazi, tsvana, tsonga, venda, kosa i zulu. 
Jedan od najpoznatijih muzeja je Muzej Distrikta šest. Njegova glavna izložba je namijenjena sada nestalim stanovnicima Distrikta šest i izuzetno je dirljiva. Rekonstrukcije unutrašnjosti kuća, fotografije, snimci i svjedočanstva daju živu sliku slomljene, ali ne potpuno uništene zajednice. 
Pažnju turistima privlači i Južnoafrički jevrejski muzej, koji nudi fascinantnu historiju Jevreja u Južnoj Africi. 
Kejptaun je i mjesto gdje možete vidjeti mnogobrojne dvorce. 
„Dvorac dobre nade“, kako se zove jedan od najpoznatijih, između 1666. i 1679. godine sagradili su Holanđani. Ovaj petougaoni dvorac s kamenim zidovima danas predstavlja pravu turističku destinaciju. Osim dvoraca, ovdje se mogu vidjeti i brojne crkve, a stanovnici Kejptauna smatraju se izuzetno religioznim, pa zbog toga i ne čudi da ima veliki broj vjerskih objekata. 
&nbsp;Šumski rezervat 
Jedno od najomiljenijih mjesta za izlete i šetnje je Tokajski šumski rezervat. Ova šumovita oblast ima čak šest kilometara dugu šetnicu, a vodi do pećine Slonovo oko, unutar Prirodnog rezervata Silvermajn. U podnožju puta može se vidjeti Tokajski botanički vrt, u kome se nalazi čak 1.555 različitih drveća koja predstavljaju 247 vrsta.&nbsp;
Što se hrane tiče, u Kejptaunu ima svega, od specijaliteta s morskom ribom do slatkih atraktivnih delicija.&nbsp;&nbsp;&nbsp;Plaže kao simbol 
Kejptaun je grad spektakularnih plaža, koje su zbog vrlo povoljne klime atrakcija tokom cijele godine. One su, ustvari, postale simbol ovog grada i njegova glavna atrakcija. Plaže su uglavnom porodične, ali ima i dosta onih krševitih, divljih i napuštenih. Plaže na Atlantskoj obali su nekoliko stepeni hladnije u odnosu na one kraj zaljeva Fals. 
&nbsp;Zatvor Nelsona Mendele 
Nedaleko od grada je i „Robben Island“, zatvor u kojem je Nelson Mandela proveo 27 godina. 
Simbolična vrijednost ovog otoka se očituje u njegovoj tmurnoj prošlosti kada je služio kao bolnica za nesretnike koje je društvo odbacilo kao nepoželjne, ali i kao zatvor za političke zatvorenike aparthejda. Od 1996. godine postao je muzej, a upisan je i u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Smješten na obali Stonog zaljeva, na svakom koraku mogu se sresti raznobojne afričke rukotvorine, impozantni restorani, fascinantni muzeji kakvih nema nigdje u svijetu, hoteli svjetskih klasa...

Biser na Rajni

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Raj za sve skijaše

Zeničani uživaju u snijegu i snježnim radostima

Prelijepa Tuzla pod snijegom

Sarajevo Holiday Market

Sve što treba da vidite na Kubi prije nego što nestane

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Grad koji obasjava jug Afrike

Putovanja

Biser na Rajni

Misteriozni otok koji privlači turiste u Južnu Koreju

Pogledajte atraktivne lokacije snimanja "Igre prijestolja"

Oružje i drogu u Medeljinu zamijenili su muzika i umjetnost

Raj za sve skijaše

Zeničani uživaju u snijegu i snježnim radostima

Prelijepa Tuzla pod snijegom

Sarajevo Holiday Market

Sve što treba da vidite na Kubi prije nego što nestane

Bolonja: Crveno-narandžasti grad u kojem ne treba kišobran

Kako sam popio koktel sa Hemingvejem...

Luksemburg - Dvorci, muzeji, krajolici i visok životni standard

Bajkovito područje impresivne prošlosti

Španci jedre na Majorki, a Šveđani istražuju Skandinaviju

Palermo: Nekad grad mafije, danas grad kulture

Grad koji obasjava jug Afrike