Naučnici su dugo smatrali da čovjekov mozak nije u stanju da kontroliše istovremeni rad na više zadataka, ali najnovija studija je pokazala da to nije tačno, ali da su za multitasking potrebni iskustvo i praksa, prenosi NBC News.Rješavanje problema, logičko planiranje i apstraktno razmišljanje obavlja ključna regija mozga poznata kao prefrontalni korteks, koji je poznat po svojoj nefleksibilnosti.<h2>Čovjek primoran da "žonglira"</h2>- Taj dio mozga je formiran tako da radi jednu stvar u jednom trenutku, što je često dobro - rekao je profesor neuronauke na Medicinskom fakultetu Univerziteta Džordžtaun (Georgetown) i glavni autor istraživanja, Maksimilijan Rizenhuber (Maximilian Riesenhuber).On je dodao da se čovjek može fokusirati na nešto i potisnuti sve ostalo da bi ostao fokusiran na zadatak.Neuronaučnici su ranije sumnjali da kada je primoran da “žonglira”, preopterećeni prefrontalni korteks pokušava brzo da prelazi sa zadatka na zadatak.Eksperiment koji su sproveli Rizenhuber i njegove kolege otkrio je da mozak ima zaobilazno rješenje koje može da se aktivira tokom vremena kroz ponavljanje i akumulirano iskustvo, tako da može da se preprogramira da podsvjesno izvrši jedan zadatak, oslobađajući prefrontalni korteks da se fokusira na nešto drugo.<h2>Eksperiment sa slikama</h2>U okviru studije, jedanaestoro muškaraca i žena starosti od 18 do 29 godina provelo je nekoliko sati pregledajući kompjuterski generisane slike automobila kao dio igre zasnovane na aplikaciji i naučilo da ih sortira u jednu od dvije kategorije na osnovu sličnosti i razlika u obliku.Tokom pet do deset sedmica, ponovili su sortiranje više od 30.000 puta.Na početku eksperimenta, alati za snimanje koji su omogućili istraživačima da prate koji dijelovi mozga se aktiviraju pokazali su da prefrontalni korteks obavlja posao.Kada su mozgovi učesnika ponovo proučavani, nakon mnogo sedmica sortiranja, otkriveno je, međutim, da su koristili drugu regiju, poznatu kao temporalni korteks, koji je uključen u kodiranje dugoročnih sjećanja, kako bi izvršili zadatak.<h2>"Izvanredne sposobnosti"</h2>Prema Rizenhuberu, nalazi su otkrili da kako prefrontalni korteks uči kako da obavlja aktivnost, on pakuje te informacije i uspostavlja veze koje omogućavaju da se one prenesu na temporalni korteks.- To na neki način automatizuje, što oslobađa frontalne dijelove mozga da rade nešto drugo što zahtijeva pažnju - objasnio je on.Sposobnost podsvjesnog obavljanja više zadataka istovremeno putem različitih regija mozga objašnjava brojne naizgled izvanredne sposobnosti koje većina nas pokazuje svakodnevno bez razmišljanja.Rizenhuber je kao primjer naveo da dok mladi ljudi koji tek uče da voze zahtijevaju punu koncentraciju da bi mogli da upravljaju automobilima, iskusni vozači mogu lako da upravljaju vozilima dok istovremeno razgovaraju ili slušaju muziku.<h2>Visoko specijalizovane vještine</h2>Psiholog i profesor na odjeljenju za neurohirurgiju na Univerzitetu Južne Floride, Majkl Šenberg (Michael Schoenberg), rekao je da to takođe objašnjava zašto ljudi mogu da razviju visoko specijalizovane vještine, kao što je analiza snimaka mozga, ili izvođenje gimnastike na olimpijskom nivou.Neki ljudi možda imaju mozak koji je prirodno vještiji u provođenju preprogramiranja potrebnog za multitasking od drugih.Eksperiment u Džordžtaunu otkrio je značajnu varijabilnost kada je u pitanju brzina kojom su učesnici bili u stanju da isključe svoje prefrontalne kortekse i koriste svoje temporalne kortekse za kategorizaciju automobila.Šenberg vjeruje da bi svi mi mogli bolje da koristimo mogućnosti obavljanja više zadataka istovremeno u našem mozgu, čak i ako imamo 60 i 70 godina i otkrivamo da ne učimo nove zadatke tako brzo kao nekada.<h2>Oslanjanje na tehnologiju</h2>Šenberg je istovremeno upozorio da bi preveliko oslanjanje na tehnologiju za pomoć u obavljanju više zadataka istovremeno, poput prepuštanja pisanja ili analize podataka generativnoj vještačkoj inteligenciji, moglo da se obije o glavu našem mozgu.Novo istraživanje je pokazalo da sopstvene mogućnosti obavljanja više zadataka istovremeno počinju da se pojavljuju tek kada se stekne određena količina stručnosti.Dugoročno gledano, moguće je da prekomjerna upotreba vještačke inteligencije znači da naš mozak postaje manje vješt u složenim vještinama.- Nećete moći da savladate stvari ako vam vještačka inteligencija stalno radi. Obavljanje više zadataka istovremeno dolazi kroz razvoj efikasnog prepoznavanja obrazaca, tako da ste u mogućnosti da brže donosite odluke i istovremeno integrišete nešto drugo - zaključio je Šenberg.

Nećete moći da savladate stvari ako vam vještačka inteligencija stalno radi, ističu profesori neuronauke

Naučnici srušili mit o multitaskingu: Za istovremeno obavljanje više zadataka ključni su vježba i iskustvo

Naučnici su, koristeći vještačku inteligenciju (AI), razvili novu generaciju vakcine koja bi mogla pružiti zaštitu od velikog broja virusa i pomoći u sprečavanju budućih pandemija.Istraživači sa University of Cambridge navode da je ovo prvi slučaj da je ključni dio vakcine u potpunosti osmislila AI tehnologija, nakon čega je uspješno prošao testiranja na ljudima.<h2>Zaštita od koronavirusa&nbsp;</h2>Vakcinu su dizajnirali s ciljem zaštite od svih koronavirusa, uključujući postojeće sojeve Covida-19, ali i viruse koji trenutno kruže među životinjama i koji bi u budućnosti mogli prijeći na ljude te izazvati novu zdravstvenu prijetnju širom svijeta.Tradicionalne vakcine se obično prave na osnovu trenutno aktivnog soja virusa. Međutim, pošto virusi konstantno mutiraju i mijenjaju svoj izgled, vakcine brzo zastarijevaju, zbog čega ih je potrebno redovno ažurirati.Ovog puta su naučnici iz Cambridgea odabrali potpuno drugačiji pristup. Uzeli su genetske kodove velikog broja koronavirusa iz globalnih baza podataka za nadzor virusnih prijetnji.Vještačka inteligencija je analizirala ove podatke i pronašla zajedničke, nepromjenjive tačke među svim tim virusima.AI je potom dizajnirala vještački super-antigen, ključnu komponentu vakcine koja uči imunološki sistem koga da napadne).<h2>U toku druga studija&nbsp;</h2>Ovaj super-antigen trenira tijelo da prepozna i napadne bilo koji virus iz te porodice, čak i ako on mutira ili ako se pojavi potpuno nova infekcija sa životinja.- Uvijek kasnimo za virusima. Ono što mi pokušavamo jeste da budemo korak ispred njih i to toliko ispred da bismo se mogli zaštititi od potpuno novih epidemija ili pandemija. Ovo je fundamentalna promjena u načinu na koji se priprema za zdravstvene krize - izjavio je za BBC profesor Džonatan Heni&nbsp; (Jonathan Heeney) sa Univerziteta u Cambridgeu.Prva faza kliničkog ispitivanja provedena je na 39 osoba i primarni cilj je bio potvrditi sigurnost ove tehnologije. Nalazi objavljeni u prestižnom časopisu Journal of Infection pokazuju da je vakcina sigurna, a iako je početni uticaj na imunološki sistem bio "skroman", naučna zajednica je optimistična.U toku je druga studija na oko 200 ljudi koja će dati preciznije podatke o snazi imunološkog odgovora.Iako nezavisni stručnjaci, poput profesora Andija Polarda (Andyja Pollarda) s Oxforda, pozivaju na oprez dok se ne završe opsežna ispitivanja na ljudima (jer je ljudski imunološki sistem mnogo kompleksniji od laboratorijskih miševa), svi se slažu u jednom - vještačka inteligencija je prekretnica koja će dramatično ubrzati razvoj lijekova i spasiti milione života.

Vakcinu su dizajnirali s ciljem zaštite od svih koronavirusa, uključujući postojeće sojeve Covida-19

Naučnici napravili revolucionarnu vakcinu

Naučnici napravili vakcinu budućnosti uz pomoć AI

Novo međunarodno istraživanje donijelo je ohrabrujuće rezultate u liječenju uznapredovalih oblika raka. Lijek amivantamab pokazao je snažan učinak kod pacijenata kod kojih prethodne terapije nisu dale rezultate, a kod dijela oboljelih tumori su u potpunosti nestali.<h2>Rezultati ispitivanja</h2>Kako piše Guardian, ispitivanje je provedeno u 11 zemalja na pacijentima čiji se rak proširio ili se vratio nakon ranijeg liječenja. U studiji su 102 pacijenta s karcinomima glave i vrata primila ovaj lijek, a kod 43 osobe tumori su se smanjili ili potpuno nestali.Od tog broja, kod 28 pacijenata zabilježeno je značajno smanjenje tumora, dok su ljekari kod 15 pacijenata utvrdili da su tumori potpuno nestali.- Ovo su dosad nezabilježeno snažni odgovori kod pacijenata čija je bolest postala otporna i na hemoterapiju i na imunoterapiju - rekao je profesor Kevin Harington (Kevin Harrington), profesor bioloških terapija protiv raka na Institutu za istraživanje raka u Londonu i konsultant onkolog u Royal Marsden NHS Foundation Trustu.Dodao je da ovaj tretman ima potencijal pomoći hiljadama pacijenata širom svijeta svake godine.<h2>Tri načina</h2>Istraživači navode da amivantamab djeluje na tri načina. Blokira EGFR, protein koji podstiče rast tumora, zatim MET, putanju kojom ćelije raka često izbjegavaju liječenje, te aktivira imunološki sistem da napadne tumor.Slični rezultati zabilježeni su i kod pacijenata oboljelih od raka pluća, a lijek kompanije Johnson &amp; Johnson trenutno se ispituje u približno 60 kliničkih studija.Jedan od učesnika studije OrigAMI-4 bio je Karl Volš (Carl Walsh) iz Birminghama, kojem je rak jezika dijagnosticiran u maju 2024. godine.Nakon što hemoterapija i imunoterapija nisu dale očekivane rezultate, uključio se u ispitivanje u julu 2025. godine, a njegovo stanje se ubrzo počelo popravljati.- Nakon samo dva ciklusa liječenja moja prehrana se počela vraćati u normalu, a nakon šest mjeseci jeo sam potpuno normalno - rekao je za Guardian.Za razliku od brojnih terapija protiv raka, amivantamab se daje potkožno jednom svake tri sedmice, umjesto putem intravenske infuzije, što liječenje čini jednostavnijim i pogodnijim za ambulantne pacijente.Većina nuspojava bila je blaga ili umjerena, a manje od deset posto pacijenata moralo je prekinuti terapiju. Pacijenti koji su primali lijek živjeli su u prosjeku 12,5 mjeseci nakon početka liječenja, iako je riječ o agresivnim oblicima raka kod kojih standardne terapije često prestaju djelovati.

Novo međunarodno istraživanje donijelo je ohrabrujuće rezultate u liječenju uznapredovalih oblika raka

Veliki pomak u liječenju raka: Vakcina uklonila tumore kod 15 pacijenata

NASA-in rover Curiosity iznenadio je naučnike tokom rutinskog bušenja na Marsu, kada je umjesto uobičajenog praha iz stijene izvukao gotovo 13 kilograma težak komad kamena. Incident se dogodio 25. aprila 2026. godine na lokaciji Atakama, gdje je rover izvodio istraživanja. Umjesto da usitni stijenu, bušilica je ostala “zaglavljena” sa velikim komadom materijala.Stručnjaci iz NASA-e navode da se ovakav slučaj nikada ranije nije desio tokom misije. Curiosity inače koristi bušilicu da usitni kamen u prah radi hemijskih analiza, ali je ovog puta robotska ruka počela da se ponaša neuobičajeno, kao da se bori sa velikim opterećenjem.<h2>Kako je došlo do kvara?</h2>Inženjeri su putem kamera uočili da je bušilica slučajno izvukla cijelu kamenu ploču umjesto da je razbije. Robot je ostao blokiran dok je pokušavao nastaviti uobičajene pokrete, pa je tim na Zemlji odmah pokrenuo procedure spašavanja alata sa udaljenosti od nekoliko miliona kilometara.Naučnici su danima pokušavali osloboditi zaglavljeni mehanizam različitim metodama. Prvo su aktivirane jake vibracije, ali se teški kamen nije pomjerio ni milimetar. Situacija je bila napeta jer je postojala mogućnost trajnog oštećenja robotske ruke.<h2>Drama u svemiru i rješenje</h2>Tek nakon višednevnog naginjanja i rotiranja bušilice, kamen je konačno napukao i pao na tlo Marsa. Stručnjaci NASA-e smatraju da su unutrašnje pukotine i slojevi stijene doveli do neočekivanog “prianjanja” za alat, što se nije moglo predvidjeti prije samog kontakta.Ovo nije prvi put da Mars iznenađuje naučnike. Prošle godine isti rover je razbio stijenu u kojoj su pronađeni jarko žuti kristali sumpora – prvi takav nalaz na Crvenoj planeti, što je tada izazvalo veliko oduševljenje istraživačkog tima.Curiosity je prvobitno bio planiran za dvogodišnju misiju nakon slijetanja 2012. godine, ali i danas aktivno istražuje Mars više od decenije kasnije. Svako novo otkriće potvrđuje da Crvena planeta i dalje krije brojne nepoznanice.

Stručnjaci iz NASA-e navode da se ovakav slučaj nikada ranije nije desio

NASA-in robot zbunio stručnjake tokom običnog bušenja, izvukao nešto što niko nije očekivao

Evropa je pogođena snažnim toplotnim talasom, a u više zemalja zabilježene su rekordne temperature za maj, koje više liče na ljetne nego na proljetne vrijednosti.Tim povodom oglasila se Evropska svemirska agencija (ESA), koja je objavila satelitske snimke nastale proteklih dana.Snimci prikazuju razmjere toplotnog talasa iz svemira, kroz dnevne temperature površine tla, koje su tokom ljeta znatno više od temperature zraka jer zemlja i stijene zadržavaju toplotu.Podatke je prikupila misija "Copernicus Sentinel-3" 26. maja, a radiometar na satelitu bilježi informacije iznad kopna i mora.Ovi podaci koriste se za praćenje temperatura površine, šumskih požara, stanja vegetacije, korištenja zemljišta te nivoa rijeka i jezera.U Velikoj Britaniji ove sedmice izmjereno je 35 stepeni Celzijusa, što je za dva stepena više od dosadašnjeg majskog rekorda. U Irskoj su temperature također prešle ranije rekorde za ovaj mjesec.Mađarska meteorološka služba "HungaroMet" saopštila je da je u Budimpešti zabilježen novi majaski maksimum od 32,2 stepena Celzijusa.Neuobičajeno visoke temperature registrovane su i u Italiji, Španiji, Njemačkoj i Švicarskoj, što potvrđuje da je veći dio Evrope pod snažnim toplotnim talasom.

U više zemalja zabilježene su rekordne temperature za maj, koje više liče na ljetne nego na proljetne vrijednosti

Evropska svemirska agencija objavila snimke: Toplotni talas u Evropi zabilježili i sateliti

Stalne notifikacije i vibracije s pametnih telefona značajno smanjuju raspon pažnje i usporavaju vrijeme reakcije ljudskog mozga. Najnovija istraživanja pokazuju da nasumični zvukovi aplikacija izazivaju trenutni pad koncentracije i kratkotrajni kognitivni zastoj. Ljudi su svakodnevno izloženi neprekidnom nizu poruka, e-mailova i drugih obavještenja.Tim psihologa sa Univerziteta u Arkanzasu i Univerziteta Plimut u Engleskoj sproveo je testiranja tokom kojih su studentima namjerno prekidali rad vibracijom telefona. Rezultati objavljeni u naučnim časopisima pokazali su da su ispitanici sporije rješavali zadatke kada bi ih prekinula notifikacija, nego u slučaju drugih zvučnih ometanja. Ovo istraživanje potvrđuje ranije nalaze Katoličkog univerziteta u Koreji, koji ukazuju na povećan broj grešaka tokom rada pod uticajem telefonskih distrakcija.<h2>Zašto izazivaju stres i fiziološke reakcije</h2>Novo istraživanje francuskih naučnika pokazalo je da svako pojedinačno obavještenje na telefonu izaziva kognitivno kašnjenje od oko sedam sekundi. Također je uočeno da zvuk poruke može izazvati nesvjesno širenje zenica, što se povezuje s pojačanim emocionalnim reakcijama poput uzbuđenja ili stresa. Ljudi su vremenom uslovljeni da zvuk telefona povezuju s hitnim situacijama, zbog čega automatski prekidaju tekuće aktivnosti.<h2>Isključivanje notifikacija ne rješava problem</h2>Iako bi logično rješenje bilo isključivanje svih obavještenja, istraživanje objavljeno u časopisu iz oblasti psihologije medija pokazuje da to ne daje očekivane rezultate. U eksperimentu sa više od dvjesto korisnika Android sistema, polovina ispitanika je potpuno ugasila notifikacije na sedam dana, ali nije zabilježena značajna razlika u ukupnom vremenu provedenom na telefonu.Istraživači navode da je ključni problem strah od propuštanja informacija, koji kod ljudi izaziva visok nivo anksioznosti. Takvo stanje može ometati koncentraciju jednako ili čak više nego same notifikacije. Kao najefikasnije rješenje navodi se fizičko udaljavanje telefona i usmjeravanje pažnje na aktivnosti koje zahtijevaju potpunu koncentraciju.

Stalne notifikacije i vibracije s pametnih telefona značajno smanjuju raspon pažnje i usporavaju vrijeme reakcije ljudskog mozga

Naučnici otkrili šokantan uticaj notifikacija

Naučnici otkrili šokantan uticaj notifikacija na telefonu na ljudski mozak

Vodonik se već dugo slavi kao ključno gorivo za budućnost s niskim udjelom ugljenika, sposobno za napajanje svega, od teške industrije do transporta, bez stvaranja emisija ugljenika na mjestu upotrebe, piše <a href="https://scitechdaily.com/scientists-discover-low-cost-route-to-clean-hydrogen-production/">SciTechDaily</a>.Ipak, u samom srcu današnje ekonomije vodonika postoji velika kontradikcija.&nbsp;<h2>Proizvodnja goriva</h2>Uprkos njegovoj reputaciji čistog goriva, oko 95% vodonika se i dalje proizvodi korištenjem fosilnih goriva, često kroz energetski intenzivne procese koji generišu značajne emisije ugljen-dioksida.Sada su istraživači sa Univerziteta u Birminghemu (Birminghamu) razvili novu niskotemperaturnu metodu za proizvodnju vodonika koja bi ovo gorivo mogla učiniti jeftinijim, čistijim i lakšim za proizvodnju u blizini mjesta gdje je i potrebno.Njihov pristup koristi perovskitni katalizator za razlaganje vode na vodonik i kiseonik na daleko nižim temperaturama od konvencionalnih termohemijskih metoda.&nbsp;To potencijalno omogućava da se industrijska otpadna toplota iz sektora kao što su proizvodnja čelika, cementa, stakla i hemikalija iskoristi za pokretanje lokalne proizvodnje vodonika.<h2>Termohemijsko razlaganje</h2>Termohemijsko razlaganje vode nametnulo se kao obećavajuća alternativa konvencionalnoj proizvodnji vodonika jer izbjegava direktno oslanjanje na fosilna goriva.&nbsp;U&nbsp;ovim sistemima, katalizatori više puta apsorbuju i otpuštaju kiseonik dok razdvajaju vodu na vodonik i kiseonik.Međutim, postojeći katalizatori obično zahtijevaju temperature od 700 do 1000 °C za razlaganje vode i čak 1300 do 1500 °C za regeneraciju između ciklusa, što ograničava njihovu praktičnost i efikasnost.Tim predvođen profesorom Julong Dingom (Yulongom Dingom) sa Univerzitetske škole za hemijsko inženjerstvo pokazao je da se ova temperaturna potreba može smanjiti za 500 °C korištenjem perovskitnog katalizatora.<h2>Temperature vodonika</h2>Njihova studija, objavljena u časopisu International Journal of Hydrogen Energy, pokazala je da katalizator može generisati značajne prinose vodonika na temperaturama od 150 do 500 °C, te da se može regenerisati na 700 do 1000 °C.- Niža ukupna temperatura procesa mogla bi omogućiti proizvodnju vodonika u blizini postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Takođe, bazni industrijski sektori poput proizvodnje čelika, cementa, stakla i hemikalija imaju obilje otpadne toplote, koja bi se mogla iskoristiti kao toplotni unos za niskotemperaturnu proizvodnju vodonika. Ako se vodonik koristi lokalno, to bi prevazišlo prepreke koje predstavljaju skladištenje i transport, čime bi se omogućilo usvajanje vodonikovog goriva bez potrebe za skupom infrastrukturom., kaže profesor Ding.Inicijalna analiza troškovne konkurentnosti sugerira da bi razlaganje vode pomoću perovskitnog katalizatora moglo proizvoditi vodonik jeftinije od zelenog vodonika (proizvedenog iz vode elektrolizom) ili plavog vodonika (proizvedenog iz metana uz hvatanje i skladištenje ugljenika).&nbsp;Prednost u cijeni bila je najizraženija u mjestima s niskim cijenama obnovljive energije, uključujući Australiju.Istraživanje je sprovedeno u saradnji sa Univerzitetom za nauku i tehnologiju u Pekingu (USTB), a u Velikoj Britaniji i Evropi ga komercijalizuje Univerzitet u Birminghemu.&nbsp;<h2>Najrasprostranjeniji element</h2>Preduzeće University of Birmingham Enterprise podnijelo je prijavu za patent koji pokriva upotrebu BNCF katalizatora za razlaganje vode na niskim temperaturama i sada traži razvojne partnere koji bi pomogli u unapređenju ove tehnologije.Zašto termohemijsko razlaganje?Vodonik je najrasprostranjeniji element u svemiru, ali se na Zemlji rijetko nalazi kao čisti gas vodonik.&nbsp;Umjesto toga, obično je zaključan unutar drugih molekula, posebno vode i ugljovodonika kao što je prirodni gas (koji uglavnom sadrži metan), te uglja i nafte.&nbsp;Proizvodnja vodonika zahtijeva razlaganje tih molekula na njihove zasebne komponente.Danas je dominantna metoda parni reforming, koji razlaže metan kako bi se dobio vodonik.&nbsp;Ovaj proces čini gotovo polovinu proizvedenog $H_2$ širom svijeta, ali generiše $CO_2$ kao nusproizvod, što umanjuje njegovu vrijednost kao izvora energije bez ugljenika osim ako se ne kombinuje sa hvatanjem i skladištenjem ugljenika.&nbsp;Elektroliza nudi zeleniji način za proizvodnju $H_2$, ali se mora takmičiti s jeftinijim vodonikom dobijenim razlaganjem metana i trenutno osigurava samo oko 4% zaliha $H_2$.&nbsp;Fotonske metode koriste svjetlost za pokretanje pretvaranja vode u vodonik, ali su još uvijek u ranoj fazi i suočavaju se s velikim izazovima u pogledu efikasnosti, skalabilnosti i isplativosti.<h2>Perovskitni katalizator</h2>Perovskiti su materijali s rešetkastom strukturom koji mogu apsorbovati molekule kiseonika u svoju strukturu i razlagati molekule koji sadrže kiseonik na njihove sastavne dijelove.Perovskiti postoje u mnogim oblicima, ali istraživači su se fokusirali na materijale napravljene od barijuma, niobijuma, kalcijuma i gvožđa (BNCF perovskiti).&nbsp;Ovi materijali su lako dostupni, ne zahtijevaju složenu sintezu i ne sadrže toksične sastojke.Njihov rad je pokazao da BNCF perovskiti mogu primiti kiseonik u svoje strukture na mnogo nižim temperaturama nego što se ranije mislilo.&nbsp;<h2>Rendgenska difrakcija</h2>Perovskit pod nazivom BNCF100 identifikovan je kao najbolja formulacija. Studija je takođe potvrdila da se katalizator može regenerisati na nižim temperaturama od trenutnih katalizatora za razlaganje vode, te da može nastaviti proizvoditi vodonik tokom više od 10 proizvodnih ciklusa.&nbsp;Rendgenska difrakcija pokazala je malo dokaza o strukturnim promjenama u katalizatoru tokom procesa.- Naše istraživanje je otkrilo katalizator sposoban za postizanje značajnih prinosa vodonika na relativno niskim temperaturama, a preliminarna tehno-ekonomska studija pokazuje da je on isplativ u poređenju sa već uspostavljenim plavim i zelenim putevima proizvodnje vodonika, zaključuje Ding.

Njihov pristup koristi perovskitni katalizator za razlaganje vode na vodonik i kiseonik na daleko nižim temperaturama

Istraživači iz Birminghema razvili novu metodu za proizvodnju vodonika koja košta manje od postojećih pristupa

U SF spektaklu Interstellar, nakon što kuću bivšeg NASA-inog pilota Josepha Coopera pogodi pješčana oluja, u prašini na podu sobe njegove kćeri Murph pojavljuju se neobični uzorci. Murph misli da je za to odgovoran nekakav duh, no njen otac shvata da uzorci kriju poruku u obliku binarnih koordinata.Godinama kasnije pokazat će se da je te poruke iz budućnosti slao sam Cooper. Naime, on je nakon prolaska kroz crvotočinu završio u tzv. teseraktu, višedimenzionalnom prostoru u kojem je pomoću gravitacije mogao utjecati na prošlost i svojoj kćeri slati informacije kroz vrijeme.Zbog dilatacije vremena, pojave u kojoj vrijeme sporije prolazi za objekte koji se kreću izuzetno velikim brzinama ili se nalaze u snažnom gravitacionom polju, na Zemlji su prošle godine dok je za Coopera prošlo tek nekoliko sati jer se tokom misije nalazio u blizini supermasivne crne rupe Gargantue.Ovakav zaplet odličan je materijal za SF film, međutim, nova istraživanja kvantne fizike sugeriraju da slanje informacija unazad kroz vrijeme možda i nije potpuno nemoguće, barem hipotetički.Naravno, treba imati na umu da je naučni savjetnik za film Interstellar bio poznati fizičar Kip Thorne, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za crne rupe, gravitaciju i opću teoriju relativnosti.<h2>Kako bi izgledala vremenska petlja?</h2>Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti dopušta mogućnost postojanja vremenskih petlji poznatih kao “closed timelike curve” (CTC).CTC je hipotetička putanja kroz prostor-vrijeme koja objekt ili informaciju može vratiti u vlastitu prošlost. Najlakše ju je zamisliti kao kružni put kroz vrijeme. U Einsteinovoj općoj teoriji relativnosti prostor i vrijeme nisu odvojeni, nego čine jedinstvenu cjelinu zvanu prostor-vrijeme, koja se može savijati pod utjecajem mase i energije kao što se gumena membrana savija pod težinom kugle.Ako bi prostor-vrijeme bilo dovoljno snažno zakrivljeno, teorijski bi mogla nastati putanja koja se ne vraća samo na isto mjesto u prostoru nego i na raniji trenutak u vremenu.<h2>Nauka ne zabranjuje putovanje u prošlost</h2>Einsteinove jednačine dopuštaju nekoliko teorijskih scenarija u kojima bi CTC mogao postojati. Jedan od najpoznatijih uključuje crvotočine, hipotetičke tunele koji povezuju udaljene dijelove svemira. Ako bi jedan kraj crvotočine bio izložen snažnoj gravitaciji ili velikoj brzini, vrijeme bi na njemu prolazilo drugačije nego na drugom kraju. To bi moglo stvoriti vremenski pomak pa bi prolazak kroz crvotočinu podrazumijevao putovanje u prošlost.Drugi poznati primjer dao je matematičar i fizičar Kurt Gödel 1949. godine. On je pronašao rješenje Einsteinovih jednačina za rotirajući svemir u kojem su vremenske petlje matematički moguće.Problem je u tome što niko ne zna postoje li one stvarno u prirodi. Većina modela za njihovo postojanje zahtijeva egzotične uvjete poput negativne energije ili materije kakva nikada nije opažena u stvarnom svijetu.No u kvantnoj fizici stvari postaju još čudnije. Neki fizičari, poput Seth Lloyd, pokušavaju matematički simulirati CTC-ove pomoću kvantno spregnutih čestica i kvantnih računara. U tim modelima ne putuju ljudi ili objekti, nego informacije ili kvantna stanja koja se ponašaju kao da kruže kroz vremensku petlju.Zato su CTC-ovi danas jedno od najintrigantnijih područja teorijske fizike, negdje na granici između ozbiljne matematike, kvantne teorije i naučne fantastike.<h2>Sablasno djelovanje na daljinu</h2>Kako bi kvantno spregnute čestice mogle činiti CTC-ove? Kvantna spregnutost je neobičan kvantni fenomen u kojem dvije čestice ostaju povezane čak i kada su veoma udaljene. Otkrivanje nekog svojstva jedne čestice, koje je prije mjerenja bilo nepoznato i neodređeno, automatski određuje stanje druge.Naprimjer, ako se mjerenjem ustanovi da jedna čestica ima određeni spin, druga će istog trenutka imati suprotan ili odgovarajući spin, čak i ako se nalazi na drugom kraju svemira. Albert Einstein je to pogrdno nazivao “sablasnim djelovanjem na daljinu”, no fenomen je eksperimentalno potvrđen.U teorijskim modelima CTC-ova fizičari zamišljaju scenarij u kojem jedna od dviju spregnutih čestica prolazi kroz ekstremno zakrivljeno prostor-vrijeme, naprimjer kroz crvotočinu ili simuliranu vremensku petlju, te završava u vlastitoj prošlosti.Budući da spregnute čestice ostaju povezane, informacija o stanju čestice koja je “otputovala” mogla bi utjecati na njen par prije nego što bi to bilo moguće u običnom protoku vremena. Pojednostavljeno, matematički opis sistema izgleda kao da buduće stanje jedne čestice utječe na ranije stanje druge.<h2>MIT-ova simulacija putovanja kroz vrijeme</h2>Novi interes za ovu temu potaknula su istraživanja fizičara Setha Lloyda s Massachusetts Institute of Technology, jednog od vodećih stručnjaka za kvantnu teoriju informacija. Lloyd i njegovi saradnici već godinama proučavaju kako bi kvantni računari i kvantna komunikacija mogli simulirati procese nalik putovanju kroz vrijeme.U jednom radu objavljenom 2011. u uglednom časopisu Physical Review Letters Lloyd i njegovi saradnici pomoću kvantno spregnutih fotona stvorili su sistem koji se ponašao kao da informacija kruži kroz vremensku petlju.Fizičari pritom nisu stvarno poslali česticu u prošlost, nego su matematički i eksperimentalno simulirali uvjete nalik zatvorenoj vremenskoj krivulji. U nekim interpretacijama kvantne mehanike buduća mjerenja mogu utjecati na opis prošlih stanja sistema. Takve ideje poznate su pod nazivom retrokauzalnost.

<h2>Zašto bi “šum” mogao pomoći?</h2>Jedan od zanimljivijih zaključaka novih analiza jeste da bi u “bučnim” kvantnim kanalima slanje informacije unazad moglo biti čak lakše nego slanje unaprijed. Treba naglasiti da u fizici “šum” ne znači zvuk, nego nasumične smetnje koje remete signal. Kvantni sistemi izuzetno su osjetljivi pa ih toplota, vibracije ili elektromagnetni utjecaji lako poremete.No Lloydov tim pokazao je da šum u kvantnom kanalu može nasumično mijenjati kvantna stanja čestica tako da sistem počinje nalikovati situaciji u kojoj ista informacija kruži kroz petlju i ponovno utječe sama na sebe.To se događa zato što kvantni šum može stvoriti višestruke moguće verzije razvoja istog kvantnog stanja koje međusobno interferiraju, pa matematički opis sistema izgleda kao da budući i prošli oblici informacije istovremeno djeluju jedni na druge.<h2>Ključ je u Coopovom pamćenju</h2>Tu se ponovno javlja paralela s filmom Interstellar.Razlika između slanja poruke unaprijed i unazad kroz vrijeme u filmu svodi se na to da se Coop sjećao kako je Murph u prošlosti dešifrirala njegove poruke. Budući da mu je to već bilo dio prošlosti, mogao ih je ponovno poslati upravo u obliku koji će ona razumjeti. Drugim riječima, komunikacija je funkcionirala zato što je Coop imao pristup vlastitim sjećanjima na događaje koji su se za njega već dogodili.Lloyd i kolege u sljedećem koraku planiraju modelirati takve sisteme pomoću fotona kako bi vidjeli kako se ponašaju u šumnim vremenskim petljama.“Postojanje zatvorenih vremenskih krivulja moglo bi dovesti do zbunjujućih posljedica poput kršenja uzročnosti i bijega iz crne rupe”, napisali su autori.<h2>Fizika još nema konačan odgovor</h2>Ipak, većina fizičara upozorava da je ovdje riječ prije svega o matematičkim modelima i laboratorijskim simulacijama, a ne o stvarnoj tehnologiji za slanje poruka kroz vrijeme.Ova tema posljednjih godina privlači veliku pažnju jer bi mogla pomoći u povezivanju dviju najvećih teorija moderne fizike, kvantne mehanike i Einsteinove opće relativnosti, koje se još uvijek ne uklapaju potpuno jedna u drugu — relativnost dobro opisuje makrosvijet planeta i galaksija, a kvantna fizika mikrosvijet atoma i elementarnih čestica. Kada treba opisati situacije u kojima se ta dva svijeta susreću, naprimjer crne rupe ili Veliki prasak, kvantna fizika i teorija relativnosti ne funkcioniraju zajedno.

Treba imati na umu da je naučni savjetnik za film Interstellar bio poznati fizičar Kip Thorne,

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Iako je Stiven Hoking (Stephen Hawking) danas simbol genijalnosti koja je redefinisala naše shvatanje svemira, nova biografija otkriva da je njegov otac, Frenk (Frank Hawking), bio ozbiljno zabrinut za sinovu budućnost tokom njegovih studentskih dana.Knjiga pod nazivom "Hawking", autora Grejema Farmela (Grahama Farmela), izlazi u septembru u izdanju kuće Džon Muri (John Murray).&nbsp;Ova zvanično odobrena biografija nudi ogoljen i iskren uvid u život slavnog fizičara, a zasnovana je na do sada neobjavljenim porodičnim dokumentima, pismima i dnevnicima Hawkingovih roditelja, koji su pronađeni kod Stivenove sestre Meri (Mary).<h2>Očevo razočaranje</h2>Posebno su upečatljivi dnevnici Frenka, stručnjaka za tropske bolesti. Kako bi sačuvao privatnost, on je više od 60 godina pisao u šiframa, koristeći engleski jezik ispisan grčkim alfabetom.&nbsp;Autor biografije uspio je dešifrovati preko 200.000 riječi koje prate Stivenovo odrastanje, bolest, brakove i karijeru.Zapisi iz 1961. godine otkrivaju očevo očajanje zbog Stivenove pasivnosti na Oxfordu. Frenk je primijetio da mu sin gubi vjeru u fiziku, smatrajući je inferiornom u odnosu na umjetnost, dok je majka Isobel vjerovala da Stiven pati od kompleksa inferiornosti u odnosu na oca.Frank Hawking je tada zapisao:- Malo smo zabrinuti zbog toga kako Stiven napreduje. Mota se po kući s malo inicijative i ne uči mnogo.- Velika je šteta ako je tako. U njegovim godinama imao sam goruću ambiciju da napredujem, i da sam samo imao upola njegovih prednosti, prošao bih mnogo bolje, piše njegov otac Frenk.<h2>Teška borba s bolešću</h2>Dnevnici donose i bolan uvid u period nakon što je Stivenu u 21. godini dijagnosticirana bolest motornih neurona (ALS), uz prognozu da mu preostaju samo dvije godine života. Frenk se teško nosio s progresijom sinove bolesti, što potvrđuje i njegov emotivni zapis iz 1967. godine:- Smatram da je to sporo i užasno iskustvo sa Stivenom. Sve je tako užasno sporo i dugo. A njegov govor je tako spor i teško ga je razumjeti da je razgovor vrlo težak. Jako mi ga je žao i učinit ću sve što mogu za njega. Ali ne uživam biti s njim."<h2>Trijumf nad prognozama</h2>Uprkos ljekarskim prognozama i potpunoj paralizi, Hoking je doživio 76 godina. Postao je globalni fenomen, a njegova knjiga "Kratka historija vremena" prodata je u milionima primjeraka. Sam Hoking je o svom životu rekao:- Moja očekivanja su svedena na nulu kada sam imao 21 godinu. Sve od tada je bio bonus.- Zapamtite da gledate gore u zvijezde, a ne dolje u svoja stopala. Budite znatiželjni. I koliko god život izgledao teško, uvijek postoji nešto što možete učiniti i u čemu možete uspjeti.Biograf Grejem Farmelo, ranije nagrađivan za biografiju Pola Diraka (Paula Diraca), za ovu je knjigu razgovarao s Hokingovim sestrama, prvom suprugom Džejn (Jane) i njegovom djecom.&nbsp;Izdavač najavljuje knjigu, koja izlazi 24. septembra, kao konačni portret koji savršeno spaja naučnu genijalnost s teškim porodičnim dramama.

Autor biografije uspio je dešifrovati preko 200.000 riječi koje prate Stivenovo odrastanje, bolest, brakove i karijeru

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA-ina svemirska letjelica Psyche, koja je na putu ka rijetkom metalnom asteroidu, izvela je manevar prolaska pored Marsa tokom kojeg je zabilježila izuzetne snimke Crvenog planeta.Letjelica je Marsu prišla pod specifičnim uglom, što je omogućilo snimanje planeta u obliku polumjeseca iz perspektive koja se rijetko dobija u svemirskim misijama. Krajnji cilj misije je asteroid do kojeg bi trebalo da stigne 2029. godine, s namjerom da ga detaljno mapira i istraži mogućnost da predstavlja jezgro drevnog protoplaneta, navodi CNN.Misija Psyche lansirana je u oktobru 2023. godine i usmjerena je ka asteroidu 16 Psyche, koji se nalazi u vanjskom dijelu glavnog asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera. Ovo nebesko tijelo nikada nije direktno posmatrano iz blizine, ali dosadašnja istraživanja ukazuju na njegovu neobičnu, izrazito reflektivnu metalnu površinu.Naučnici vjeruju da bi ovaj asteroid mogao predstavljati ogoljenu metalnu jezgru ranog planetarnog tijela, što bi bilo uporedivo sa unutrašnjim slojevima planeta poput Zemlje, Marsa, Merkura i Venere.Put do cilja dugačak je oko 3,6 milijardi kilometara, a dolazak se očekuje 2029. godine. Kako bi optimizovali putanju i uštedjeli energiju, planeri misije uključili su gravitacioni manevar pored Marsa. Tokom prolaska 15. maja, gravitacija Crvene planete djelovala je kao “praćka”, povećavajući brzinu letjelice i korigirajući njenu putanju ka asteroidu.

<blockquote class="twitter-tweet">First stop, Mars. Next stop, Psyche 📍 On May 15, our Psyche spacecraft swung by Mars on its way to its next destination: a metal-rich asteroid also named Psyche. The Red Planet gave the spacecraft a 1,000-mph speed boost and provided some stunning photos as well! <a href="https://t.co/1DMvCgH0Lf">pic.twitter.com/1DMvCgH0Lf</a>&mdash; NASA (@NASA) <a href="https://twitter.com/NASA/status/2057195134630928749?ref_src=twsrc%5Etfw">May 20, 2026</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

- Potvrdili smo da je Mars ubrzao letjelicu za oko 1600 kilometara na sat i pomjerio njenu orbitalnu ravan za približno jedan stepen u odnosu na Sunce - rekao je Don Han (Don Hahn), voditelj navigacije misije Psyche u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni. "Sada smo na putanji koja vodi ka asteroidu Psyche, gdje stižemo u ljeto 2029. godine."Tokom preleta, letjelica se približila na oko 4609 kilometara od površine Marsa. Svi naučni instrumenti i kamere bili su aktivirani, što je poslužilo kao važan test prije dolaska na konačnu destinaciju. Tom prilikom nastale su fotografije koje prikazuju Crvenu planetu iz neuobičajenih uglova.<h2>Jedinstveni prizori Crvenog planeta</h2>U danima prije najbližeg prilaska, letjelica je snimala Mars iz postepeno promjenjive perspektive, omogućavajući prikaz planete u obliku osvijetljenog polumjeseca.- Tanak srp pri dolasku i pogled na gotovo 'pun' Mars nakon prolaska daju našem timu za snimanje odlične mogućnosti za kalibraciju, ali i za stvaranje zaista impresivnih fotografija - rekao je Džim Bel, voditelj sistema za snimanje misije sa Državnog univerziteta Arizone.Kamere letjelice snimile su hiljade fotografija, uključujući noćne i dnevne zone, južni pol Marsa te oblake prašine koji se kreću preko površine planete. Prema riječima Billa, ovaj prolazak je bio ključan za testiranje instrumenata u realnim uslovima svemira prije susreta s metalnim asteroidom.<h2>Istraživanje drevne planetarne jezgre</h2>Nakon dolaska do asteroida Psyche u augustu 2029. godine, letjelica će ući u orbitu i započeti detaljno mapiranje njegovog sastava.Ako se potvrdi da asteroid predstavlja ostatak metalne jezgre ranog planetarnog tijela, mogao bi pružiti nove uvide u unutrašnju strukturu planeta poput Zemlje i Marsa.

Tokom preleta, letjelica se približila na oko 4609 kilometara od površine Marsa

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX se priprema za dvanaesti probni let svoje divovske rakete Starship, koji bi trebao biti izveden u noći s četvrtka na petak u 0:30 po našem vremenu. Ova misija, prva u programu Starship nakon višemjesečne pauze, donosi premijeru značajno unaprijeđene verzije letjelice pod nazivom Verzija 3 (V3). Prošle godine SpaceX je imao nekoliko incidenata s prototipom Starshipa V2.Kompanija se utrkuje s vremenom kako bi Starship osposobila za lansiranje satelita i buduće misije s ljudskom posadom u duboki svemir. CNN navodi da dodatni pritisak stvara NASA-in plan da upravo ovom letjelicom spusti astronaute na Mjesec do 2028. godine, u okviru svemirske utrke sa Kinom. Iako se u SpaceX-u nadaju ispunjenju više ključnih ciljeva, uključujući i postavljanje simulacijskih satelita u orbitu, iz kompanije poručuju da ne očekuju savršen ishod prvog testa nove verzije.<h2>Šta donosi unaprijeđeni Starship V3</h2>Današnji Starship znatno se razlikuje od prethodnih verzija. V3 donosi niz važnih izmjena u dizajnu. Motori Raptor, koji pokreću i raketni potisnik Super Heavy i samu letjelicu Starship, potpuno su redizajnirani.Izmjene su napravljene i na rešetkastim krilcima koja usmjeravaju Super Heavy tokom povratka i slijetanja.Poboljšan je i hardver na spoju potisnika i letjelice kako bi se povećala sigurnost tokom manevra odvajanja gornjeg stupnja dok motori donjeg još rade. Također je značajno redizajnirana cijev za dovod goriva, što bi trebalo omogućiti da se "svih 33 motora pokrenu istovremeno i brže".SpaceX je promijenio i sistem kontrole temperature u donjem dijelu potisnika, uklonivši velike zaštitne poklopce s motora i zamijenivši ih zaštitnim elementima između i oko motora.Sama letjelica Starship dobila je potpuno redizajniran pogonski sistem s većim rezervoarima za gorivo. Ažuriran je i mehanizam za izbacivanje satelita, koji sada omogućava brže postavljanje u orbitu. Letjelica je opremljena i posebnim navođenim elementima za spajanje, koji će u budućnosti služiti za manevar spajanja dvije letjelice u orbiti radi prijenosa goriva.<h2>Velika očekivanja i ciljevi leta</h2>SpaceX polaže velike nade u Verziju 3. Izvršni direktor Ilon Mask (Elon Musk) ranije je izjavio da su "potrebne tri velike iteracije bilo koje nove tehnologije da bi ona zaista dobro funkcionisala", a kompanija se nada da će upravo ovaj let predstavljati ključni korak naprijed.Putanja leta bit će drugačija od prethodnih testova Verzije 2, kada je letjelica putovala od južnog Teksasa do Indijskog okeana.Iako se ne očekuje savršen rezultat, kompanija je navela nekoliko ciljeva koje želi ostvariti. To uključuje sigurno polijetanje i uspon, uspješno odvajanje Starshipa od potisnika Super Heavy, kontrolirano slijetanje potisnika u Meksički zaljev te postavljanje 22 simulacijska satelita. Dva od njih prikupljat će podatke o radu toplotnog štita letjelice.Tokom leta planirano je i ponovno paljenje jednog Raptor motora u svemiru, kao i niz manevara kojima se testira izdržljivost letjelice. Cilj je prikupiti podatke o tome kako bi Starship u budućnosti mogao sigurno da se vrati na lansirni toranj radi brze ponovne upotrebe. Za razliku od ranijih misija, SpaceX ovoga puta neće pokušati uhvatiti Super Heavy pomoću metalnih "ruku" lansirnog tornja poznatog kao Mechazilla.

Kompanija se utrkuje s vremenom kako bi Starship osposobila za lansiranje satelita i buduće misije s ljudskom posadom u duboki svemir

SpaceX se priprema za dvanaesti probni let 

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

Američka svemirska agencija NASA podijelila je javnosti audio-snimak koji prikazuje kako zapravo “zvuči” crna rupa u dalekom svemiru. Ovaj neobični zvuk dolazi iz galaktičkog jata Persej, udaljenog oko 250 miliona svjetlosnih godina od Zemlje, a snimak je brzo postao viralan zbog svog dubokog i uznemirujućeg tona.<h2>Kako je NASA snimila zvuk crne rupe?</h2>Iako se dugo smatralo da je svemir potpuno tih, u područjima bogatim gasom mogu se širiti zvučni talasi. Naučnici su koristili podatke koje je prikupila svemirska opservatorija Čandra (Chandra) kako bi otkrili talase pritiska koji se šire kroz svemirski prostor. Originalni signal bio je oko 57 oktava ispod srednjeg C tona, što ga čini nečujnim za ljudsko uho.

Kako bi taj fenomen učinili dostupnim ljudima, astronomi su frekvenciju podigli za 57 i 58 oktava, stvarajući verziju koju možemo čuti. Proces poznat kao sonifikacija pretvorio je astronomske podatke u duboko, kontinuirano brujanje. Rezultat mnoge podsjeća na zvučne efekte iz horor filmova ili distopijske naučne fantastike.<h2>Zašto snimak izaziva nelagodu?</h2>Uz audio materijal objavljena je i vizualizacija koja prikazuje kako se talasi pritiska šire iz centra ovog svemirskog fenomena. Korisnici društvenih mreža opisuju ovaj kosmički “zvuk” kao intenzivan i zastrašujući doživljaj.Posebnu pažnju izaziva činjenica da ovi tonovi nisu umjetno generisani, već predstavljaju stvarne astronomske podatke, što cijelo otkriće čini još fascinantnijim i neobičnijim za naučnu javnost.

Iako se dugo smatralo da je svemir potpuno tih, u područjima bogatim gasom mogu se širiti zvučni talasi

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Evropsko-kineska svemirska misija SMILE uspješno je lansirana iz evropskog svemirskog centra u Kourouu u Francuskoj Gvajani u noći na ponedjeljak, s ciljem da istraži interakciju Sunčevog vjetra sa Zemljinom magnetosferom i svemirskim vremenskim pojavama.Letjelica je poletjela na raketi Vega C iz evropske svemirske luke u Kourouu u 23:52 po istočnoameričkom vremenu, odnosno u 5:52 po lokalnom vremenu 19. maja. Prema navodima iz misije, sve je proteklo po planu i trostepena raketa postavila je SMILE u kružnu orbitu na visini od 707 kilometara oko 56 minuta nakon lansiranja.SMILE, skraćeno od Solar wind Magnetosphere Ionosphere Link Explorer, nosi četiri naučna instrumenta za proučavanje utjecaja Sunčevog vjetra, stalnog toka nabijenih čestica sa Sunca, na Zemlju. Zvaničnici Evropske svemirske agencije naveli su:"Na taj način, SMILE će unaprijediti naše razumijevanje solarnih oluja, geomagnetskih oluja i nauke o svemirskom vremenu."Kineska akademija nauka zadužena je za satelitsku platformu, operacije letjelice i tri od četiri instrumenta: Ultraviolet Imager, Light Ion Analyser i Magnetometer. ESA je osigurala modul korisnog tereta, Soft X-ray Imager, raketu te usluge sklapanja, integracije i testiranja, a učestvovat će i u operacijama u orbiti.Misija još ne počinje odmah s naučnim radom. U narednih 25 dana planirano je 11 paljenja motora kako bi letjelica prešla u izrazito eliptičnu orbitu, s najvišom tačkom 121.000 kilometara iznad Sjevernog pola i najnižom 5.000 kilometara iznad Južnog pola. Nakon dodatnih provjera sistema, prvi rendgenski i ultraljubičasti snimci očekuju se oko tri mjeseca poslije lansiranja, dok je planirani vijek misije tri godine.Raketa Vega C, visoka 35 metara i razvijena u ESA-i, prvi put je poletjela u julu 2022. godine. Do sada je imala sedam letova, od kojih je šest bilo uspješno, a ovo je bila prva misija Vega C kojom je upravljala italijanska kompanija Avio, nakon ranijih letova pod vodstvom Arianespacea.

Kineska akademija nauka zadužena je za satelitsku platformu, operacije letjelice i tri od četiri instrumenta

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Povezivanje nerava donora i primaoca za eventualnu transplantaciju mozga predstavlja samo dio problema, dok je uspostavljanje funkcionalne komunikacije između njih i dalje van domašaja savremene medicine.U objektu kompanije Alkor u američkoj saveznoj državi Arizona, više od 150 tijela, kako se navodi, nalazi se u kriogenim komorama, sačuvanim u nadi da bi budući medicinski napredak mogao omogućiti njihovo oživljavanje u novim tijelima.Pošto naučnici još uvijek ne mogu da ožive kriogeno sačuvan mozak, postavlja se pitanje zašto se krionika uopšte primjenjuje i zašto se, barem teoretski, mozak ne bi mogao prenijeti u novo tijelo dok je još funkcionalan. Drugim riječima, zašto transplantacija mozga nije moguća?Doktor Maks Krukof, docent neurohirurgije na Medicinskom koledžu Viskonsina, smatra da bi se takva procedura preciznije mogla opisati kao transplantacija tijela. Za razliku od pacijenata koji primaju srce ili jetru, transplantacija mozga bi, kako navodi, značila stvaranje potpuno novog ljudskog bića, jer je identitet smješten u mozgu.Ako se zanemari terminologija, ovakva operacija trenutno nije moguća jer hirurzi ne mogu uspostaviti funkcionalne veze između nerava centralnog nervnog sistema, koji uključuje mozak i kičmenu moždinu.Periferni nervi, koji se protežu kroz tijelo izvan centralnog nervnog sistema, mogu se djelimično regenerisati i povezati s novim tkivom, dok kod odraslog čovjeka centralni nervni sistem ima vrlo ograničenu sposobnost stvaranja novih neurona. Iako neuroni tokom života mogu formirati nove veze koje su osnova učenja, taj proces još nije dovoljno razjašnjen da bi se koristio u transplantacionoj medicini.Čak i djelimične transplantacije mozga, poput zamjene malog mozga, trenutno su izvan mogućnosti medicine. Mali mozak sadrži milione specijalizovanih neurona, uključujući Purkinjeove ćelije, koje imaju izuzetno složene veze sa drugim neuronima, što daleko prevazilazi današnje tehnološke mogućnosti.Spajanje mozga i tijela na nivou kičmene moždine smatra se najjednostavnijom teorijskom varijantom transplantacije, jer su neuronske veze tu jednostavnije nego u mozgu. Hirurzi bi mogli spojiti tkiva vrata, krvne sudove i kosti, pa čak i poravnati nerve, ali i dalje ostaje neriješen problem kako omogućiti komunikaciju između nervnih ćelija, kaže Krukof.<h2>Da li su pokušane transplantacije mozga?</h2>Eksperimenti transplantacije glave na životinjama počeli su početkom 20. vijeka, nakon razvoja tehnika spajanja krvnih sudova. Većina životinja u tim eksperimentima preživjela je samo nekoliko dana zbog problema s cirkulacijom i odbacivanjem organa.Početkom sedamdesetih godina, doktor Robert Vajt je izveo transplantacije glave majmuna na nova tijela. Životinje su nakon operacije mogle da žvaću i gutaju hranu, a EEG nalazi su ukazivali na aktivnost mozga, iako nijedna životinja nije preživjela duže od devet dana.Inspirisan tim istraživanjima, italijanski hirurg Serđo Kanavero 2013. godine iznio je plan prve transplantacije ljudske glave, što je izazvalo oštre kritike stručne javnosti. Njegova kasnija tvrdnja iz 2017. godine da je izveo takvu proceduru na ljudskom lešu ocijenjena je kao naučno neutemeljena, uz upozorenja o imunološkom odbacivanju i nemogućnosti povezivanja mozga s novim nervnim strukturama.<h2>Može li se ipak liječiti moždano tkivo?</h2>Iako zamjena cijelog mozga nije moguća, istraživanja matičnih ćelija i organoida nude potencijal za obnovu oštećenog moždanog tkiva.Matične ćelije koje se mogu razviti u neurone imaju veću šansu da se uklope u postojeće neuronske mreže nego zrele nervne ćelije, navode istraživači sa Univerziteta Južne Kalifornije.Idealno bi bilo koristiti matične ćelije pacijenta kako bi se smanjio rizik odbacivanja, ali se koriste i standardizovane donorske ćelijske linije koje olakšavaju kontrolu kvaliteta. Na taj način, ćelije jedne osobe potencijalno bi mogle biti korištene za liječenje druge.Ovakve terapije se već testiraju u kliničkim studijama za Parkinsonovu bolest, moždani udar, povrede kičmene moždine i epilepsiju, ali nijedna još nije odobrena za široku kliničku primjenu.Naučnici upozoravaju i na rizike, uključujući mogućnost da matične ćelije formiraju tumore ili da se nepravilno integrišu u neuronske mreže.- Ključno pitanje je kako osigurati da transplantirane ćelije postanu tačno ono što želimo i da se pravilno uklope u neuronske krugove u koje ih unosimo - navode istraživači.Pored toga, razvijaju se i organoidi – laboratorijski uzgojena moždana tkiva koja se mogu koristiti u eksperimentalnim terapijama. Istraživanja pokazuju da takvi organoidi mogu djelimično obnoviti oštećenja mozga kod životinja, ali su kliničke primjene na ljudima još daleko i tehnički veoma složene.

Eksperimenti transplantacije glave na životinjama počeli su početkom 20. vijeka, nakon razvoja tehnika spajanja krvnih sudova

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid veličine jednog do dva školska autobusa danas će proći pored Zemlje i približiti joj se na svega 91.593 kilometra, što je otprilike četvrtina udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Stručnjaci tvrde da nema nikakve opasnosti za našu planetu, iako je svemirski objekt otkriven tek prije nekoliko dana. Najbliži prolazak očekuje se večeras nešto prije ponoći po našem vremenu, prenosi CNN.Astronomi iz opservatorije Maunt Lemon u Arizoni otkrili su asteroid 10. maja i dali mu oznaku 2026JH2. Riječ je o objektu iz grupe Apollo asteroida, čije orbite oko Sunca sijeku Zemljinu putanju. Tokom najbližeg prolaska asteroid će se nalaziti na udaljenosti koja je oko dva i po puta veća od orbite geosinhronih satelita važnih za telekomunikacije i vremensku prognozu.<h2>Stručnjaci tvrde da nema opasnosti</h2>Ričard Binzel (Richard Binzel), profesor planetarnih nauka na MIT-u i autor Torinske skale za procjenu opasnosti od udara iz svemira, rekao je da nema razloga za zabrinutost.- 2026JH2 će sigurno proći pored Zemlje - poručio je.Dodao je da su ovakvi događaji mnogo češći nego što ljudi misle.- To je zapravo prilično uobičajena pojava; objekti veličine automobila prolaze između Zemlje i Mjeseca svake sedmice, a oni veličine školskog autobusa našim susjedstvom prolete nekoliko puta godišnje. Tek smo nedavno razvili sisteme posmatranja koji su dovoljno osjetljivi da ih uoče. Prije toga, takvi bi objekti jednostavno proletjeli potpuno nezapaženo.Binzel je objasnio da asteroid dolazi iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, gdje sudari i gravitacioni utjecaj Jupitera povremeno izbacuju manja tijela prema unutrašnjem dijelu Sunčevog sistema.<h2>Nije poznata tačna veličina</h2>Iako astronomi direktno prate asteroid, njegova stvarna veličina još nije precizno utvrđena. Problem je u tome što optički teleskopi registruju samo količinu svjetlosti koju objekt emituje ili odbija.Patrik Mišel (Patrick Michel), astrofizičar i direktor istraživanja u francuskom Nacionalnom centru za naučna istraživanja, pojasnio je da se iz same svjetline ne može sa sigurnošću odrediti veličina objekta.- Dakle, uz istu svjetlinu, objekt može biti veći i tamniji ili manji i s većom moći odraza - rekao je.- Da bismo znali veličinu, trebala bi nam posmatranja u infracrvenom spektru, ali takva je posmatranja teže provesti.Prema trenutnim procjenama, asteroid 2026JH2 ima prečnik između 15 i 30 metara. Manja procjena odgovara objektu koji je 2013. eksplodirao iznad Čeljabinska u Rusiji, dok bi veća bila bliža tijelu koje je 1908. uništilo ogromna područja šume u Sibiru. Za razliku od tih događaja, ovaj asteroid neće ni ući u Zemljinu atmosferu.<h2>Naučnici prate buduće putanje</h2>Iako će asteroid proći relativno blizu Zemlje, Mišel ističe da nema nikakvog razloga za zabrinutost.- Dovoljno je daleko da nema apsolutno nikakvog razloga za brigu - kazao je.Ipak, upozorio je da je dugoročno teško precizno predvidjeti putanje svih objekata u svemiru.- Dobra je vijest da za sada nijedan poznati asteroid ne predstavlja rizik u vremenskom okviru naših predviđanja, što je u prosjeku oko stotinu godina - dodao je.Kao primjer rijetkog i zanimljivog događaja, Mišel je izdvojio asteroid Apofis, koji je najmanje deset puta veći od 2026JH2 i koji će 13. aprila 2029. proći mnogo bliže Zemlji — na oko 32.000 kilometara.- Uopće nismo zabrinuti, naprotiv, veoma smo uzbuđeni. Takav bliski prolazak tako velikog objekta događa se samo jednom u nekoliko hiljada godina - rekao je.

Astronomi iz opservatorije Maunt Lemon u Arizoni otkrili su asteroid 10. maja i dali mu oznaku 2026JH2

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Kineski naučnici uspješno su klonirali šest super visokoproduktivnih mliječnih koza u sjeverozapadnoj kineskoj provinciji Shaanxi, što označava prvo uspješno serijsko kloniranje takvih životinja u zemlji i veliki napredak u tehnologiji uzgoja mliječnih koza.Projekat kloniranja vodio je istraživački tim sa Univerziteta Northwest A&amp;F. Klonirane koze, četiri mužjaka i dvije ženke, uzgojene su od elitnih visokoproduktivnih Saanen donora s prosječnim godišnjim prinosom mlijeka većim od 2.800 kilograma.Koze donori su također pokazale značajno bolji nivo mliječne masti i proteina u odnosu na obične koze, a posjedovale su stabilne reproduktivne performanse, snažnu prilagodljivost okolini i dobru otpornost na bolesti.Koristeći napredni sistem molekularnog uzgoja koji integriše genomsku selekciju i kloniranje somatskih ćelija, tim je precizno izolovao visokokvalitetne somatske ćelije i optimizovao čitav proces, od uspostavljanja ćelijske linije i rekonstrukcije embriona do transfera embriona i praćenja trudnoće, te je na kraju postigao uspješno serijsko kloniranje.

U poređenju s tradicionalnim metodama uzgoja, kojima je obično potrebno osam do deset godina za uzgoj superiorne populacije koza, tehnologija kloniranja može značajno skratiti cikluse uzgoja i pomoći u rješavanju uskih grla u industriji kao što su sporo razmnožavanje elitnih koza, dugi generacijski intervali i teškoće očuvanja poželjnih osobina kroz generacije.Shaanxi, gdje se nalazi Sjeverozapadni univerzitet A&amp;F, dom je 40 posto kineskih mliječnih koza i prerađuje 80 posto proizvoda od kozjeg mlijeka u zemlji.

Naučnici srušili mit o multitaskingu: Za istovremeno obavljanje više zadataka ključni su vježba i iskustvo

Naučnici napravili vakcinu budućnosti uz pomoć AI

Veliki pomak u liječenju raka: Vakcina uklonila tumore kod 15 pacijenata

NASA-in robot zbunio stručnjake tokom običnog bušenja, izvukao nešto što niko nije očekivao

Evropska svemirska agencija objavila snimke: Toplotni talas u Evropi zabilježili i sateliti

Naučnici otkrili šokantan uticaj notifikacija na telefonu na ljudski mozak

Istraživači iz Birminghema razvili novu metodu za proizvodnju vodonika koja košta manje od postojećih pristupa

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Naučnici u Kini izvršili prvo uspješno serijsko kloniranje koza: Pokazale značajno bolji nivo mliječne masti

Nauka

Naučnici srušili mit o multitaskingu: Za istovremeno obavljanje više zadataka ključni su vježba i iskustvo

Naučnici napravili vakcinu budućnosti uz pomoć AI

Veliki pomak u liječenju raka: Vakcina uklonila tumore kod 15 pacijenata

NASA-in robot zbunio stručnjake tokom običnog bušenja, izvukao nešto što niko nije očekivao

Evropska svemirska agencija objavila snimke: Toplotni talas u Evropi zabilježili i sateliti

Naučnici otkrili šokantan uticaj notifikacija na telefonu na ljudski mozak

Istraživači iz Birminghema razvili novu metodu za proizvodnju vodonika koja košta manje od postojećih pristupa

Naučna revolucija: Fizičar otkrio kako poruke iz budućnosti slati u prošlost

Otac Stivena Hokinga u šiframa pisao o sinu: "Ne uživam biti s njim"

NASA objavila jedinstvene fotografije Marsa snimljene letjelicom Psyche

SpaceX lansira svoju nadograđenu divovsku raketu

NASA objavila snimak: Evo kako stvarno zvuči crna rupa u svemiru

Letjelica SMILE lansirana u orbitu, proučavat će utjecaj solarnog vjetra na Zemlju

Zašto transplantacije mozga nisu moguće i da li su pokušane?

Asteroid danas prolazi pokraj Zemlje

Naučnici u Kini izvršili prvo uspješno serijsko kloniranje koza: Pokazale značajno bolji nivo mliječne masti