<p>Signali koje šaljemo prema svemirskim letjelicama mogli bi otkriti prisutnost čovječanstva civilizacijama koje se nalaze u našem okruženju. Studija Univerziteta Pennsylvania State i NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, pokazuje da komunikacija u dubokom svemiru može biti preslušana širom galaksije.</p><p>Naredbe za Marsovske rovere ili orbitere zahtijevaju snažne radio-signale sa Zemlje. Iako letjelice primaju upute sa Zemlje, ne hvataju sve signale koji su poslani u njihovom smjeru. Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven.</p><p>Naučnici su analizirali dvadeset godina podataka NASA-inog Deep Space Networka (DSN), sistema koji podržava misije izvan Zemljine orbite. Zaključili su da bi vanzemaljci smješteni duž orbitalne ravnine našeg Sunčevog sistema, naročito unutar 23 svjetlosne godine, imali najveće šanse da presretnu ove prijenose.</p><p>- Na osnovu podataka iz posljednjih 20 godina, utvrdili smo da, ako bi izvanzemaljska inteligencija bila na lokaciji sa koje može posmatrati poravnanje Zemlje i Marsa, postoji 77-postotna šansa da bi se našla na putu jednog od naših prijenosa. To je višestruko vjerojatnije nego da se nalazi na nasumičnoj poziciji u nasumično vrijeme - kaže Pinčen Fan, astronom sa američkog Univerziteta Penn State.</p><p>Isti princip može pomoći i u našoj potrazi za životom.&nbsp;</p><p>- Budući da smo tek počeli otkrivati veliki broj egzoplaneta u posljednjem desetljeću ili dva, još uvijek ne poznajemo mnogo sistema sa dva ili više tranzitirajućih egzoplaneta - ističe Fan.</p><p>S nadolazećim lansiranjem NASA-inog teleskopa Nancy Grace Roman, očekuje se otkrivanje 100.000 novih egzoplaneta, čime bi se značajno proširilo područje potencijalne pretrage života izvan Zemlje, zaključuje Fan.</p>

Velik dio signala nastavlja putovati dalje u svemir, ostavljajući trag koji bi eventualno mogao biti otkriven

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

<p>Iz amazonske prašume stiglo je izvanredno otkriće – savršeno očuvani insekti, komarci i čak paukova mreža zarobljeni u jantaru starom 112 miliona godina, otkrivaju kako je izgledao život uz dinosaure.</p><p>Godine 2022. Havier Delklis sa španskog Univerziteta u Barseloni i njegov tim otputovali su u kamenolom Genoveva u bazenu Oriente na istoku Ekvadora, nakon što su dobili izvještaje o nalazu jantara. Tim je potvrdio postojanje uzoraka i započeo detaljna istraživanja.</p><p>Naučnici su utvrdili da jantar potiče od četinara iz porodice Araucaria, koji su nekada bili rašireni kada je Ekvador bio dio superkontinenta Gondvane. Svoje nalaze objavili su u časopisu <a href="https://www.nature.com/articles/s43247-025-02625-2">Communications Earth &amp; Environment</a>. Jantar nastaje iz smole nadzemnih dijelova stabla ili korijena, ali samo jantar s površine očuva organizme, poznate kao bioinkluzije.</p><p>Većina jantara u kamenolomu dolazila je iz korijena, no 60 uzoraka s površine preneseno je u Barselonu. Više od trećine uzoraka sadržavalo je insekte, biljne dijelove i paukovu mrežu iz razdoblja Krede.</p><p>- Ovo je prvi put da je mezozoički jantar s bioinkluzijama insekata i pauka pronađen u cijeloj Južnoj Americi. Većina njih su nove vrste - rekao je Delklos za <a href="https://www.newscientist.com/article/2496954-stunning-amber-deposits-hold-insects-from-the-time-of-the-dinosaurs/">New Scientist</a>.</p><p>U uzorcima su pronađene muhe, ose, mušice, kornjaši i komarci.&nbsp;</p><p>- Neki komarci bi se hranili krvlju, što sugerira da bi tokom svog životnog ciklusa mogli sisati krv kičmenjaka, vjerovatno ptica ili dinosaura - objasnio je Delklos.</p><p>On je naglasio da iz ovih uzoraka ipak ne možemo rekonstruirati scenarij iz naučno fantastičnih filmova.&nbsp;</p><p>- Ne možemo dobiti Jurski park iz krednog jantara, barem ne s današnjim tehnikama - zaključio je.</p>

Insekti, komarci i paukova mreža očuvani u jantaru starom 112 milijuna godina otkrivaju kako je izgledao život uz dinosaure u amazonskoj prašumi

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

<p>U filmu The Matrix iz 1999. godine, Thomas Anderson (poznat i kao Neo) otkriva istinu koja prevazilazi sve istine — univerzum je simulacija. Dok ta premisa pruža sjajan materijal za naučnu fantastiku (i objašnjava kako Neo može da nauči kung-fu za oko pet sekundi), ideja nije toliko strogo svrstana u odeljak fikcije kao što bi se očekivalo, piše Popular Mechanics.</p><h2>Digitalni ekvivalent</h2><p>Naučnik Melvin Vopson sa Univerziteta u Portsmouthu, koji proučava mogućnost da je Univerzum zaista digitalni ekvivalent, oslanja se na filmsku paralelu. U članku objavljenom na sajtu The Conversation Vopson je prizvao sjaj iz SF dela braće Wachowski, a otprilike u isto vreme objavio je i knjigu na tu temu - Reality Reloaded, suptilan omaž naslovu manje uspešnog nastavka Matrixa. Iako je on samo jedan od mnogih koji su razmatrali tu ideju, Vopson tvrdi da poseduje ono što prethodni mislioci nisu imali: dokaze.</p><p>„U fizici postoje zakoni koji upravljaju svime što se dešava u univerzumu, na primer kako se objekti kreću, kako energija teče i tako dalje. Sve se zasniva na zakonima fizike,“ rekao je Vopson još 2022. „Jedan od najmoćnijih zakona je drugi zakon termodinamike, koji utvrđuje da entropija - mera nereda u izolovanom sistemu - može samo da raste ili ostane ista, ali nikada da se smanji.“</p><p>Na osnovu ovog poznatog zakona, Vopson je očekivao da bi entropija u informacionim sistemima - koju je njegova ranija istraživanja definisala kao „peto stanje materije“ - takođe trebalo da raste tokom vremena. Ali ona ne raste. Umesto toga, ostaje konstanta, ili čak opada do minimalne vrednosti u ravnoteži. Ovo je u direktnom suprotnosti sa drugim zakonom termodinamike, što je navelo Vopsona da usvoji Drugi zakon informacione dinamike (ili infodinamiku).</p><p>„Znamo da se univerzum širi bez gubitka ili dobijanja toplote, što zahteva da ukupna entropija univerzuma bude konstantna,“ napisao je Vopson u The Conversation. „Međutim, takođe znamo iz termodinamike da entropija uvek raste. Tvrdim da to pokazuje da mora postojati druga entropija - informaciona entropija - koja balansira povećanje.“</p><p>Vopson tvrdi da ovaj zakon igra ulogu u atomskoj fizici (raspored elektrona), kosmologiji (vidi gore) i biološkim sistemima. U poslednjoj oblasti Vopson iznosi veliku tvrdnju: suprotno Čarlsu Darvinu i njegovoj ideji da mutacije nastaju nasumično, mutacije zapravo nastaju tako da se informaciona entropija minimizira. Vopson je analizirao stalno mutirajući virus SARS-CoV-2 (poznat i kao COVID-19), a njegov rad o toj istrazi - objavljen u časopisu AIP Advances - pokazuje „jedinstvenu korelaciju između informacije i dinamike genetskih mutacija.“</p><h2>Drugi zakon infodinamike</h2><p>Po mišljenju Vopsona, sve ovo zajedno sugeriše da Drugi zakon infodinamike takođe može poslužiti kao dokaz da živimo u simulaciji.</p><p>„Super složen univerzum poput našeg, ako bi bio simulacija, zahtevao bi ugrađenu optimizaciju podataka i kompresiju kako bi se smanjila računarska snaga i zahtevi za skladištenjem podataka potrebnih za pokretanje simulacije,“ napisao je Vopson u The Conversation. „Upravo to i posmatramo oko sebe, uključujući digitalne podatke, biološke sisteme, matematičke simetrije i ceo univerzum.“</p><p>Sve ove tvrdnje zahtevaju značajna dalja testiranja i verifikaciju pre nego što se uopšte smatraju verovatnim, i kao što IFLScience primećuje, postoji podjednak broj istraživačkih radova koji osporavaju našu digitalnu egzistenciju koliko ima i onih koji promovišu njenu naučnu neizbežnost. Moguće je da Drugi zakon infodinamike Vopsona može dovesti do interesantnih otkrića, ali pitanje koje je prvo postavio Platón ostaje bez odgovora.</p>

Moguće je da Drugi zakon infodinamike Vopsona može dovesti do interesantnih otkrića

Naučnik iznio šokantne tvrdnje:  Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

<p>NASA je objavila da je pronašla potencijalne mikrobiološke tragove života na površini Marsa.</p><p>Novi administrator svemirske agencije, Šon Dafi, izjavio je da je uzorak koji je prikupio rover Perseverance proglašen "najsnažnijim dokazom postojanja života" na Crvenoj planeti, prenosi Daily Mail.</p><p>Na današnjoj konferenciji za novinare, pomoćnik administratora NASA-e Nik Foks rekao je: "Ovo je vrsta potpisa koji bismo očekivali da je nastao od nečega biološkog porijekla."</p>

<p>Istraživači su se posebno fokusirali na neobične tačkaste strukture i oblike nalik sjemenkama u drevnim marsovskim stijenama, koji bi mogli ukazivati na postojanje sitnih oblika života u dalekoj prošlosti.</p><p>Ove formacije, nazvane "sjemenke maka" i "gepardove šare", uočene su u stijenama sličnim mulju u oblasti Neretva Vallis, dijelu kratera Jezero, gdje je prije milijardi godina tekla rijeka. Rover istražuje ovu oblast od svog sletanja na Mars 2021. godine.</p><h2>Sitne formacije ukazuju na postojanje života</h2><p>Naučnik Džoel Hurovic istakao je da ove sitne formacije pronađene u krateru mogu ukazivati na postojanje života na Marsu prije milijardi godina.</p><p>Roverovi instrumenti otkrili su hemijske elemente poput željeza i fosfora u ovim tačkama, koji se na Zemlji javljaju kada mikrobi razgrađuju organski materijal – što je znak života. Rover je slao slike nazad na Zemlju, otkrivajući kristalne čvrste materije nastale od drevne vode, te crvenkasto područje koje je sadržavalo organska jedinjenja i moglo biti izvor energije za mikrobni život.</p><p>Naučnici su primijetili strukture slične venama, koje su se pokazale kao bijeli kalcijum sulfat. Kristalne materije na površini Marsa predstavljaju naslage tvrde vode, ostatke drevnih podzemnih tokova. Između ovih „vena“ nalazile su se trake crvenkaste boje, sugerirajući prisustvo hematita, minerala koji Marsu daje prepoznatljivu rđastu nijansu.</p><h2>Kulminacija istraživanja</h2><p>Dafi je naglasio da je objava u srijedu kulminacija 30 godina istraživanja Crvene planete. Dodao je da su najnoviji nalazi prošli proces recenzije koji potvrđuje da uzorci vjerovatno imaju biološko porijeklo.</p><p>Na pitanje da li NASA planira vratiti potencijalne organske uzorke sa Marsa, Dafi je rekao da agencija još razmatra kako i kada bi mogli donijeti stijene na Zemlju, dodajući da će pri tome uzeti u obzir i budžete.</p><p>Novi administrator, kojeg je imenovao predsjednik SAD Donald Tramp, istakao je da "predsjednik voli svemir" i vjeruje da NASA ima sredstva da završi svoju misiju, koja je sada fokusirana na svemirske misije sa ljudskom posadom.</p><p>- Ni u jednom trenutku ova administracija nije rekla "nije nas briga za uzorke" - dodao je Foks odgovarajući na pitanje o promjenjivim prioritetima NASA-e u vezi s istraživanjem Marsa.</p>

NASA je objavila da je pronašla potencijalne mikrobiološke tragove života na površini Marsa

NASA: Otkrili moguće znakove života na Marsu

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu



<p>Arheološki tim iz Indonezije objavio je revolucionarno otkriće – sjekira stara oko 3.000 godina, pronađena na ostrvu Južna Kalimantan u oblasti Banjara, izrađena je od metala porijeklom iz meteorita.</p><p>Ovo otkriće ne samo da baca novo svjetlo na tehnološke vještine drevnih zajednica u jugoistočnoj Aziji, već potvrđuje da su ljudi tog doba umjeli da prepoznaju i koriste vanzemaljske resurse.</p><h2>Kako je pronađena?</h2><p>Predmet je otkriven tokom arheoloških iskopavanja na području gdje su ranije otkrivene naseobine iz bronzanog doba. Na prvi pogled izgledao je kao tipična sjekira iz tog perioda, ali detaljnim analizama stručnjaci su uočili neuobičajen hemijski sastav.</p><p>Laboratorijske analize pokazale su da legura ne odgovara tipičnim bronzanim ili gvozdenim predmetima tog doba. Umjesto toga, sjekira sadrži visok procenat nikla i rijetkih minerala, što je karakteristično za meteoritsko gvožđe.</p><h2>Naučna potvrda</h2><p>- Kombinacija elemenata u sjekiri, uključujući visok sadržaj nikla, jasno ukazuje da je metal došao iz meteorita - saopštila je dr. Ratri Kusumavardani, arheometalurg sa Univerziteta Gadjah Mada u Džogdžakarti. Ona je dodala da se radi o jednom od najstarijih potvrđenih artefakata u jugoistočnoj Aziji izrađenih od materijala vanzemaljskog porijekla.</p><p>Slični nalazi su ranije registrovani u Egiptu, Kini i Evropi, gdje su ljudi od meteoritskog gvožđa izrađivali nakit, bodeže ili ritualne predmete. Međutim, pronalazak funkcionalnog oruđa od ovog metala u Indoneziji je izuzetno rijedak i ukazuje na visoku vrijednost koju su tadašnje zajednice pridavale „nebeskom gvožđu“.</p><h2>Kulturni značaj</h2><p>Naučnici pretpostavljaju da sjekira nije bila korišćena za svakodnevni rad, već je imala simboličnu ili ritualnu ulogu. To dodatno potvrđuje njena gotovo savršeno očuvana forma, bez značajnijih tragova habanja.</p><p>- U to doba, meteoriti su često smatrani darovima bogova. Posjedovati predmet izrađen od takvog metala značilo je imati poseban status u zajednici - objašnjava profesor Bambang Setiawan, arheolog iz Jakarte.</p><h2>Globalni kontekst</h2><p>Otkriće iz Banjara sada se upoređuje sa čuvenim bodežom faraona Tutankamona, koji je takođe izrađen od meteoritskog gvožđa. Dokazuje se da su drevne civilizacije, iako udaljene hiljadama kilometara, dijelile zajedničku fascinaciju nebeskim tijelima i materijalima koji su padali iz svemira.</p><p>Ovaj nalaz značajno proširuje znanje o razvoju metalurgije u jugoistočnoj Aziji i otvara nova pitanja o trgovačkim i kulturnim vezama između različitih regiona. Sjekira iz Banjara biće izložena u Nacionalnom muzeju Indonezije, a naučnici nastavljaju istraživanja kako bi utvrdili porijeklo meteorita od kojeg je izrađena.</p>

Predmet je otkriven tokom arheoloških iskopavanja na području gdje su ranije otkrivene naseobine iz bronzanog doba

Slični nalazi su ranije registrovani u Egiptu, Kini i Evropi

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

<p>Ljubitelji astronomije i noćnog neba sutra će imati priliku posmatrati rijetku i upečatljivu pojavu – potpunu pomrčinu Mjeseca, poznatu i kao Krvavi Mjesec.</p><p>Pomračenje Mjeseca nastaje kada se Zemlja nađe tačno između Sunca i Mjeseca, blokirajući sunčeve zrake koje bi inače obasjale Mjesečevu površinu. Iako bi u teoriji Mjesec tada trebao nestati u mraku, on poprima crvenkastu nijansu. To se dešava zato što duže valne dužine crvenog svjetla iz spektra prolaze kroz Zemljinu atmosferu, dok se kraće, plave zrake raspršuju – isti efekat koji uzrokuje crvene zalaske sunca.</p><h2>Kada i gdje je najbolje posmatrati?</h2><p>Cijela pomrčina trajat će oko 5,5 sati – od 17:28 do 22:55 sati po lokalnom vremenu, dok će faza potpune pomrčine (tzv. totalitet) trajati od 19:30 do 20:52 sati – ukupno 82 minute.</p><p>Najbolji pogled na ovaj nebeski spektakl imat će posmatrači u Aziji i zapadnoj Australiji, dok će stanovnici Evrope, Afrike, Novog Zelanda i istočne Australije moći vidjeti barem dio pomrčine, uključujući i njen najzanimljiviji dio.</p><p>U Evropi, Mjesec će izlaziti već djelimično pomračen, što znači da će posmatranje zavisiti od jasnog istočnog horizonta. Ako vremenske prilike budu pogodne, crvenkasti Mjesec nisko na nebu mogao bi biti prizor koji se pamti.</p><p>Prema portalu Time and Date, oko 6,2 milijarde ljudi, što je više od 77 posto svjetske populacije, imat će priliku vidjeti fazu potpune pomrčine, dok će gotovo 7,1 milijarda ljudi moći pratiti barem jedan njen dio.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/p/DOPI1rBD3kd/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by National Geographic (@natgeo)</a></p></div></blockquote>
<script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p><br></p><p>Ako vremenski uslovi ili lokacija ne budu pogodni za posmatranje, pomrčinu će biti moguće gledati putem besplatnih online prijenosa na platformama poput The Virtual Telescope Project i Time and Date, čime će svi zainteresovani moći uživati u prizoru iz udobnosti vlastitog doma.</p><h2>Zadnja potpuna pomrčina bila je 2022.</h2><p>Podsjetimo, posljednja potpuna pomrčina Mjeseca desila se u novembru 2022. godine i trajala je 1 sat i 25 minuta. Sutrašnji događaj predstavlja jedinstvenu priliku za sve zaljubljenike u noćno nebo – ne propustite Krvavi Mjesec!</p>

Pomračenje Mjeseca nastaje kada se Zemlja nađe tačno između Sunca i Mjeseca

U Evropi, Mjesec će izlaziti već djelimično pomračen

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

<p>Naučnici iz Sjedinjenih Američkih Država došli su do zabrinjavajućih saznanja – sićušne čestice zagađenog zraka mogu ubrzati razvoj teških oblika demencije, izazivajući toksične nakupine proteina koje razaraju nervne ćelije dok se šire moždanim tkivom.</p><p>Radi se o tzv. Levijevim tjelešcima (Lewy bodies), koja su karakteristična za drugi najčešći oblik demencije nakon Alchajmerove bolesti. Dugotrajna izloženost finim česticama PM2.5 – manjim od 2,5 hiljaditog dijela milimetra – koje imaju sposobnost da prodiru duboko u pluća, krvotok, pa i mozak, značajno povećava rizik od razvoja ovog oboljenja, zaključili su istraživači sa Univerziteta Džons Hopkins (Johns Hopkins University).</p><p>- Za razliku od starosne dobi ili naslijeđa, zagađenost zraka je promjenjiv faktor rizika. Glavna poruka našeg istraživanja jeste da su politike čistog zraka ujedno i politike zaštite zdravlja mozga - izjavio je dr. Sjaobo Mao (Xiaobo Mao), neurolog i glavni istraživač ovog rada.</p><h2>Znatno veći rizik&nbsp;</h2><p>Istraživanje se oslanjalo na analizu podataka više od 56,5 miliona pacijenata u SAD-u u periodu između 2000. i 2014. godine. Rezultati su pokazali da je kod osoba koje žive u regijama s višim koncentracijama PM2.5 čestica prisutan znatno veći rizik od razvoja Levijeve demencije. Eksperimenti provedeni na miševima potvrdili su ove nalaze – kod životinja izloženih česticama došlo je do gubitka nervnih ćelija, smanjenja mase mozga te pada kognitivnih sposobnosti.</p><p>Profesor Ted Doson (Ted Dawson), jedan od koautora studije, naglasio je da postoje uvjerljivi dokazi o povezanosti zagađenog zraka s ovom vrstom demencije. „Potrebno nam je zajedničko djelovanje kako bismo sačuvali čist zrak – jer to je jedan od najvažnijih koraka u prevenciji demencije“, poručio je Doson.</p><h2>Ranija istraživanja&nbsp;</h2><p>Studija, objavljena u naučnom časopisu Sajens (Science), nadovezuje se na ranija istraživanja u kojima su PM2.5 čestice pronađene i u mozgovima osoba oboljelih od Alchajmerove bolesti, a njihovo prisustvo povezano je s padom intelektualnih sposobnosti.</p><p>Naučnici upozoravaju da ova otkrića imaju ozbiljne posljedice za globalno javno zdravlje. Budući da je zagađenje zraka faktor koji se može kontrolisati, smanjenjem emisija iz saobraćaja i industrije, boljom kontrolom šumskih požara te ograničavanjem upotrebe drva u domaćinstvima, moguće je značajno smanjiti pojavu neurodegenerativnih bolesti u svijetu.</p>

Za razliku od starosne dobi ili naslijeđa, zagađenost zraka je promjenjiv faktor rizika, kazaoje Mao

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

<p>Najveća santa leda na svijetu, poznata kao A23a, rapidno se raspada na nekoliko ogromnih dijelova, potvrdili su naučnici iz Britanskog antarktičkog istraživanja (BAS), prenosi CNN.</p><p>Ovaj ledeni div, koji je nekada težio gotovo bilion metričkih tona i prostirao se na površini od 3.672 kvadratna kilometra, naučnici pažljivo prate još od 1986. godine, kada se odvojio od antarktičkog ledenog pokrivača Filchner-Ronne. Od 1980-ih, A23a je više puta nosio titulu najveće sante leda na svijetu, iako su ga povremeno nadmašivale druge, kratkotrajnije sante, poput A68 iz 2017. i A76 iz 2021. godine.</p><h2>Veliki komadi</h2><p>- Ledeni brijeg se rapidno raspada i otpušta veoma velike komade, koje je Američki nacionalni centar za led, koji ih prati, sam proglasio velikim santama -&nbsp;Endru Mejers, okeanograf iz BAS-a, potvrdio je za CNN.</p><p>Prema Mejersovim riječima, mega-santa se sada smanjila na otprilike 1.700 kvadratnih kilometara, što odgovara površini šireg Londona. Stručnjaci navode da topla voda i dolazak proljeća na južnoj hemisferi znače da će se santa vjerovatno ubrzo raspasti na manje dijelove.</p><p>Nakon što se odvojio, A23a je proveo više od 30 godina nasukan na dnu Vedelovog mora, sve dok se nije dovoljno smanjio da se oslobodi. Godine 2020. ponijela su ga okeanska strujanja, ali se ponovo zaglavio sve do decembra prošle godine. Kada se u martu ove godine nasukao na kontinentalni prag, konačno je u maju ponovo isplivao.</p><p>Mejers objašnjava da je santa leda slijedila snažnu struju poznatu kao Južna antarktička cirkumpolarna struja (SACCF) i kretala se oko Južne Džordžije.</p><p>- Ova mlazna struja će vjerovatno na kraju odnijeti ledeni brijeg i njegove dijelove prema sjeveroistoku, dalje kao dio aleje santi -rekao je.&nbsp;</p><p>Dodao je da A23a time "slijedi sličnu sudbinu" kao i druge divovske sante, A68 i A76, koje su se takođe raspale u blizini Južne Džordžije, iako je A23a ostao u jednom komadu duže od njih.</p><h2>Novi rekorder&nbsp;</h2><p>Nakon raspada A23a, titulu najveće sante leda na svijetu sada nosi D15a, koja se prostire na oko 3.000 kvadratnih kilometara i, prema Mejersu, "prilično je statična na antarktičkoj obali blizu australijske baze Dejvis."</p><p>Iako je A23a trenutno i dalje druga po veličini, Mejers očekuje da će se to "rapidno promijeniti" jer će nastaviti da se "fragmentira u narednim sedmicama".&nbsp;</p><p>- Toplije vode i dolazak proljeća vjerovatno će ga razbiti na komade "premale za dalje praćenje" - dodao je.</p><h2>Klimatske promjene</h2><p>Mejers napominje da je odlamanje santi prirodan proces i da naučnici nemaju dovoljno podataka o mega-santama da bi sa sigurnošću tvrdili da li se njihova učestalost povećava zbog globalnog zagrijavanja. Ipak, ono što je jasno jeste da su ledene ploče izgubile bilione tona leda u posljednjim decenijama zbog pojačanog otapanja i stvaranja santi, što je u velikoj mjeri posljedica zagrijavanja okeana.</p><p>Naučnici sa polarnog istraživačkog broda RRS Sir David Attenborough posjetili su A23a dok je bila nasukana, a prikupljeni uzorci nedavno su dopremljeni u Ujedinjeno Kraljevstvo na analizu.</p><p>- Nasukavanje i ogromno ispuštanje hladne slatke vode vjerovatno su imali veliki utjecaj na organizme na morskom dnu i u okolnoj vodi. Važno je razumjeti te utjecaje jer bi velike sante mogle postati češća pojava kod Južne Džordžije kao rezultat globalnog zagrijavanja - izjavio je portparol BAS-a.</p>

Ledene ploče izgubile bilione tona leda u posljednjim decenijama zbog pojačanog otapanja i stvaranja santi

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

<p>Historičar Emir Demir nakon višemjesečnih istraživanja, 26. avgusta  u Istanbulu pronašao je mezar Husein-kapetana Gradaščevića.</p><p>Husein‐kapetan Gradaščević, poznat kao “Zmaj od Bosne”, bio je jedan od najznačajnijih bosanskih političkih i vojnih vođa prve polovine 19. stoljeća.</p><p>Kako je za portal „Avaza“ kazao Demir, u biti, nadao se da će nekada pronaći mezar Gradaščevića, ali kada je stvarno došao do tog mjesta, naravno, postojala je iskra sumnje. Ovom prilikom ispričao nam je slijed događaja.</p><p>-	Ja već duže vremena radim na osmanskoj, arhivskoj građi. Radio sam dugo vremena na osmanskim defterima za područje Srednje Bosne, naročito, tako da sam se susretao i često sa dokumentima koji su tretirali tu tematiku Husein kapetana. Prije njegovoga ustanka i nakon ustanka koji su tretirali svakako odnos prema njemu, poduzimanje mjera itd, bio sam dobro upoznat sa tom tematikom. Između ostalog, bilo je i tu dokumenta koji su govorili o njegovoj deportaciji u Anadoliju, nakon što je on, nakon svih događaja, dobio djelomičnu amnestiju i nakon što je sam pristao da dođe u Istanbul. Tu se nekako sva ta priča završavala – kaže Demir.</p><h2>Kriva tumačenja i neistine</h2><p>Dodao je kako se u posljednje vrijeme na internetu, u medijima pojavljivala informacija, uključujući i ljude koji obilaze mezar Gradaščevića postojala je dilema je li to uistinu taj mezar ili je to jedan od drugih. Ističe kako je bilo mnogo spekulacija, čak i neistina, te krivih tumačenja.</p>

<p>- I javnost je zahtijevala da se nađe i pronađe konačno rješenje u najmanju ruku da se te špekulacije odbace. Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević i na taj način da se anuliraju sve te glasine i krivi navode koji su prije dolazili. Ono čemu sam ja prvo pristupio sa nekolicinom svojih prijatelja i osmanista i teologa i tako dalje, oni koji su upućeni u osmanistiku, jeste da pronađemo dio ovih mezara za koje se tvrdilo da su Huseina-kapetana Gradaščevića na Ejupsultanu u Istanbulu. I neko je od nas prilikom putovanja, ili dobijali smo slike od svojih prijatelja, na osnovu koji smo zaključivali, na osnovu uvida, ono što je napisano na epitafima, odnosno na tarihima koji su stajali na nišanima, da u stvari su to sasvim neke drugi ličnosti, visoke ličnosti, međutim, tu se nije pojavljivalo ni jednoj formi, nije bilo nikakve sugestije, niti nagovještaja da bi se ustvari moglo raditi o Husejinu-kapetanu – istakao je Demir za naš medij.</p><h2>Istraživanje o Gradaščeviću </h2><p>Dodao je da je prije određenog vremena istraživao sve ono što su ranije naši prethodnici pisali o Husein-kapetanu, o njegovome ukopu, o njegovome mezaru i tako dalje, i najviše se oslonio na ono što je pisao Hamdija Kreševljaković u knjizi „Kapetani i kapetanije u Bosni i Hercegovini“ i dodatku koji je spomenuo u videu.&nbsp;</p><p>Riječ je o u Narodnoj uzdanici iz 1935., gdje je sebe Kreševljaković korigovao u vezi godine smrti Huseina-kapetana Gradaščevića, kada je rekao da to nije bilo 1833. godine kao što je potvrdio u svojoj knjizi, nego je naknadno dobio sliku toga nišana.</p>

<p>- I na tome nišanu je utvrdio da je to bilo stvari 17. avgusta 1834. godine prema Gregorijanskom, preveo je sa Hidžretskoga i na taj način smo mi došli do oblika, pretpostavili smo od tih nišana koji su bili svi uslikani, došli smo do oblika kako bi taj nišan trebao da izgleda. Pošto je slika bila veoma slaba i uglavnom dobivali smo u digitalnoj formi tu uzdanicu, ja sam našao original Narodne uzdanice u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i uspio sam da uslikam, odnosno uvećam tu sliku za nišan za kojeg se pretpostavlja da je Husein-kapetanov i prepoznao sam fragmente sve te prema onome tekstu kojeg je sam Hamdija Kreševljaković potpisao, jer je tu bio problem sada uspoređivanja odnosno komparacije. Na slici je bilo više zbijenih nišana i nismo znali koji bi mogao da bude od tih, mada je ovaj bio u nekom centralnom položaju. Kada smo tu uspjeli te fragmente spojiti onda smo dobili siguran oblik nišana i naravno potvrdu da bi mogao taj nišan još da postoji jer prošlo je od posljednjeg viđenja toga nišana odnosno njegovog fotografisanja, više od 90 godina i uvijek postoji mogućnost da tih nišana više nema, da se ta grobna mjesta može zamijenjena nekim drugim, da su nišani uništeni. Međutim ono što znamo je da su na tom području uglavnom rađeni nišani od veoma dobrog kamena jednog kvalitetnog granita i postojala je pretpostavka da bi to se moglo i sačuvati – kaže nam Demir.</p><h2>"Našao ga za dan"</h2><p>Demir je na poslovni put krenuo 25. avgusta, ali je svratio do Ejupsultana. Pred mrak je pregledao sve to i prije toga je, kaže, logički skicirao lokaciju na nekih 200 metara, prema konfiguraciji koja je bila prikazana na samoj slici.</p><p>- Utvrdio sam da bi to moglo biti na nekih 200 metara. Te noći, odnosno samu noć nisam uspio da nađem. Međutim ujutro već 26.8. u 10 sati sam naišao na taj nišan i naravno to je bilo za samog mene iznenađenje, jer uvijek idete sa pretpostavkama da prolazak tolikih godina će biti razlog da takav nišan ne bude očuvan, veoma dobro očuvan nišan, odolio je do sada zugu vremena, vjerovatno će dugo još odolijevati. Mislim da sam spomenuo šta je motiv i način na koji sam došao do toga i onda smo naravno to objavili u medijima i danas je također prezentiran video na kojem je pojašnjena tačna lokacija i tačno očitavanje onoga što se nalazi na nišanu da bi se isključile svake sumnje, odnosno svake vrste dalje špekulacije – kazao je Demir.</p><h2>Kolektivni rad</h2><p>Dodao je da se savjetaovao sa Nesibom Pepićem iz Novog Pazara, porijeklom iz Tutina, koji je osmanista, profesorom historije Husnijom Kamberovićem, koji mu je kako kaže ustupio veliki dio svoje građe, jer je Kamberović radio dugo na toj građi koji je također dio te građe dobio od Bege Gradaščevića koji je radio dugo na prikupljanju građe.</p><p>- On je nažalost umro (op.a. Bego Gradaščević), nije dočekao ovaj trenutak, međutim dosta je pomogao da se određeni segmenti i da se određene informacije nađu u knjizi Husnije Kamberovića. To su bile prethodna iskustva iako sam ja sam pronašao taj mezar tamo ja smatram da je ovo bio rezultat kolektivnog rada svih nas, a posebno kada se gleda na te naše umne autoritete koje smo prije imali kao što je Hamdija Kreševljaković. Da on to nije zabilježio vjerovatno mi nikada ne bi došli do toga – kazao nam je.</p><p>Dodao je da kada je pronašao nišan postojala je nevjerica s obzirom da mu se ukazala čast da upravo on, nakon što je posljednjih put prije devedeset godina slikan nišan, pronađe mjesto, odnosno mezar.&nbsp;</p>

Najbolji način da se odbace je bilo da se ustvari nađe pravo grobno mjesto, mezar na kojem je ukopan Husein-kapetan Gradaščević, kazao nam je

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

<p>Pluton je tokom 20. stoljeća smatran jednim od devet planeta Sunčevog sistema. Otkiven je 1930. godine, iako su pretpostavke o njegovom postojanju postojale i ranije. Na današnji dan, 24. augusta 2006. godine, Međunarodna astronomska unija zvanično je reklasifikovala Pluton kao patuljastu planetu, čime je broj planeta u Sunčevom sistemu smanjen na osam.</p><h2>Neotkriveni Planet X</h2><p>Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni. Astronom Klajd Tombaugh (Clyde Tombaugh) proveo je više od godinu dana tragajući za navodnim devetim planetom. Decenijama ranije, Perkival Loval (Percival Lowell) je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X, ali ga nije uspio pronaći. Nakon 14 mjeseci posmatranja, Tombaugh je uočio veliko tijelo u svemiru.</p><p>Ime „Pluton“ predložila je djevojčica iz Engleske, Venetia Burenj (Burney9, koja je sugerisala da se planet imenuje po rimskom bogu podzemlja. Njen prijedlog prihvatila je akademska zajednica, kao i sam Tombaugh. Zanimljivo je da prva dva slova imena Pluton (PL) predstavljaju inicijale Perkivala Lovela.</p><p>Nakon otkrića, Pluton je odmah prihvaćen kao deveti planet Sunčevog sistema, iako je sa svojih 2.377 kilometara u prečniku manji čak i od Mjeseca. Ipak, otkriće je bilo značajno i simbolično – Pluton je predstavljao sve tajne udaljenih dijelova Sunčevog sistema.</p><h2>Gubitak statusa planeta</h2><p>Početkom 21. stoljeća astronomi su u Kuiperovom pojasu – području iza Neptunove orbite – otkrili brojne objekte, od kojih su neki čak i veći od Plutona. Ovo je dovelo do preispitivanja Plutonovog statusa.</p><p>Rasprave o Plutonu vodile su se širom svijeta, a kulminirale su 24. augusta 2006. godine, kada je u Pragu održana skupština Međunarodne astronomske unije (IAU). Tada je usvojena nova definicija planeta – tijelo koje orbitira oko Sunca, ima dovoljno mase da bude skoro sferično i očistilo je svoju orbitu od drugih objekata.</p><p>Pluton nije ispunjavao posljednji kriterij, te je zbog toga reklasifikovan kao patuljasta planeta. Od tada, Sunčev sistem zvanično broji osam planeta.</p>

Decenijama ranije, Perkival Loval je sugerisao postojanje takvog nebeskog tijela, koje je nazvao Planet X

Pluton je otkriven u opservatoriji u Arizoni

Pluton gubi status planeta

<p>Mnogi od nas doživjeli su nelagodu kada su prvi put čuli svoj glas na snimku. Ono što čujemo dok govorimo i ono što čujemo reproducirano izvan nas dvije su različite stvarnosti – a razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga.</p><p> </p><h2>Kako čujemo vlastiti glas uživo</h2><p>Kad govorimo, naš glas do našeg unutarnjeg uha dolazi na dva načina:</p><p>Kroz zrak – vibracije se prenose putem zvučnih valova, jednako kao kada slušamo bilo čiji drugi glas.</p><p>Kroz kosti lobanje – vibracije glasnica prenose se kroz kosti i tkiva glave, što dodaje dublje tonove i daje našem glasu bogatiji zvuk.</p><p>Zbog tog kombiniranog efekta, vlastiti glas nam uživo zvuči toplije, dublje i punije.</p><p> </p><h2>Psihološki faktor</h2><p>Na snimku čujemo samo ono što registrira mikrofon, tj. samo zvučne valove kroz zrak. Nedostaje onaj dio vibracija koji se prenosi kroz kosti. Koji je rezultat toga? Naš glas zvuči tanje, viši je nego što smo navikli i često djeluje „strano“.</p><p>Osim fiziologije sluha, tu je i psihološki faktor. Naš mozak godinama gradi sliku o tome kako zvučimo. Kad se suočimo sa snimkom, suočavamo se s glasom koji čuju drugi – i često nam se ne uklapa u sliku o sebi. To može izazvati nelagodu.</p><p>Ipak, dobra vijest je da se ponavljanjem i slušanjem snimaka vlastitog glasa možemo naviknuti na taj „stvarni“ zvuk. Zato se glumci, pjevači i spikeri s vremenom u potpunosti pomire s razlikom – pa čak počnu voljeti svoj glas onako kako ga drugi čuju.</p>

Razlog leži u načinu na koji zvuk putuje do našeg mozga

Zašto nas glas na snimku uvijek iznenadi

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

<p>Tokom 5. Nacionalne arktičke naučnoistraživačke ekspedicije turski istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema, prikupljajući vrijedne naučne podatke od površine pa sve do morskih dubina.</p><p>&nbsp;Doktorica sa Istanbulskog univerziteta Guldehan Derjal učestvovala je u istraživanjima na Svalbardu.&nbsp;</p><p>Tokom ekspedicije zabilježeno je i kretanje rijetkih kitova Sei u vodama oko Svalbarda i Jan Majena.</p>

 Istraživači su sproveli opsežna mjerenja i posmatranja atmosferskih i okeanskih sistema

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

<p>U Oslu postoji izvanredan umjetnički poduhvat poznat kao “Future Library” (Biblioteka budućnosti), čija realizacija traje čak 100 godina, u periodu od 2014. do 2114. godine. Kako prenosi The Guardian, projekt je osmislila škotska umjetnica Keti Peterson (Katie Paterson), a zamišljen je kao svojevrsni zapis za buduće generacije, svake godine jedan poznati pisac predaje rukopis koji nitko neće moći pročitati do isteka cijelog vijeka.</p><p>Ideja je povezana i s prirodom u šumi Nordmarka kraj Osla gdje je posađeno 1 000 smrekovih sadnica koje će, kada stasaju, biti iskorištene za izradu papira na kojem će se štampati svih stotinu rukopisa. Rukopisi se čuvaju u “Silent Roomu” nove gradske biblioteke Dejhman Bjorvik (Deichman Bjørvika), u posebno izrađenim čeličnim kutijama, a javnosti su poznati samo ime autora i naslov djela.</p><p>Među autorima koji su već predali svoja djela nalaze se Margaret Etvud (Margaret Atwood), Dejvid Mičel (David Mitchell), Elif Shafak, Han Kang, Karl Ove Knusgor (Karl Ove Knausgård) i Oišn Voung (Ocean Vuong), a najnoviji je američki pisac Tommy Orange, kako navodi The Guardian. Svi oni svjesno pišu za čitaoce koji danas još nisu ni rođeni.</p><p>Ovaj projekat je, prema riječima autorice, “dar budućnosti” i podsjetnik na strpljenje, vjeru i naslijeđe koje ostavljamo generacijama koje dolaze.</p>

Jedinstveni projekat spojio je šumu, umjetnost i povjerenje u budućnost

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

<p>NASA-in rover Perseverance poslao je s Marsa jednu od najoštrijih panorama svoje misije do sada. Impresivan mozaik od 360 stepeni, sastavljen od 96 pojedinačnih fotografija snimljenih 26. maja na lokaciji Falbreen, pruža nevjerovatan detaljan uvid u krajolik Crvenog planeta, piše JPL NASA.</p><p>Zahvaljujući izuzetno vedrom nebu bez prašine, tim misije uspio je snimiti panoramu koja prikazuje brda udaljena čak 65 kilometara. Objavljene su dvije verzije mozaika: jedna s poboljšanim bojama u kojoj marsovsko nebo izgleda varljivo plavo, i druga u prirodnim bojama, gdje je nebo očekivano crvenkasto.</p><h2>Revolucionarna misija</h2><p>- Nebo bez prašine pruža jasan pogled na okolni teren", izjavio je Džim Bel (Jim Bell), glavni istraživač instrumenta sa Arizonskog državnog univerziteta. "U ovom konkretnom mozaiku poboljšali smo kontrast boja, što naglašava razlike u terenu i nebu."</p><p><br></p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">This view of Mars is worth a minute of your day.<br>Not typically known for blue skies, Mars gets a stylized twist in this enhanced-color panorama in order to bring out subtle differences in the Martian terrain.<br>The real skies? Reddish.<br>The view? Worth it. <a href="https://t.co/HUd1HeoRd1">https://t.co/HUd1HeoRd1</a> <a href="https://t.co/akvnAa65G8">pic.twitter.com/akvnAa65G8</a></p>&mdash; NASA 360 (@NASA360) <a href="https://twitter.com/NASA360/status/1954174072914677792?ref_src=twsrc%5Etfw">August 9, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>- Zadivljujući prizori poput onog u Falbreenu, koje je snimio naš rover Perseverance, samo su djelić onoga čemu ćemo uskoro svjedočiti vlastitim očima. NASA-ine revolucionarne misije, počevši s Artemisom, pokrenut će nezaustavljivo putovanje da ljudsko istraživanje svemira dovedemo na površinu Marsa. NASA nastavlja postajati sve odvažnija i jača - rekao je Šon Dafi (Sean Duffy), vršilac dužnosti administratora NASA-e.</p><h2>"Lebdeća stijena" i drevna geologija</h2><p>Posebnu pažnju naučnika privukla je velika stijena koja izgleda kao da "pluta" na vrhu pješčanog vala, udaljena oko 4,4 metra od rovera. Geolozi smatraju da je ta stijena vjerovatno transportirana na današnju lokaciju klizištem, vodom ili vjetrom, i to prije nego što je nastao pješčani val na kojem sada leži.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">NASA&#39;s Perseverance Rover at &#39;Falbreen&#39; on the red planet MARS<br>Mars is a dusty place – but every two years, the dust settles. The Perseverance rover&#39;s imaging team took advantage of this moment to capture one of the sharpest panoramas of its mission so far! <a href="https://t.co/UzMvrm8gaD">pic.twitter.com/UzMvrm8gaD</a></p>&mdash; tellme (@ankushasp) <a href="https://twitter.com/ankushasp/status/1953310535312707660?ref_src=twsrc%5Etfw">August 7, 2025</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Na panorami je vidljiv i svijetli krug, trag 43. abrazije stijene koju je Perseverance napravio svojom bušilicom. Ovaj postupak omogućava naučnicima da analiziraju materijal ispod prašnjave površine prije nego što odluče o uzimanju uzorka jezgre. Tim je posebno zainteresiran za lokaciju Falbreen jer se vjeruje da je to jedno od najstarijih područja koje je rover ikada istražio, potencijalno starije i od samog kratera Jezero.</p>

<p>Panorama otkriva i tragove točkova rovera koji vode do prethodne geološke postaje, kao i jasnu granicu između dvije geološke jedinice. Bliže su svjetlije stijene bogate mineralom olivin, dok se tamnije, udaljenije stijene smatraju znatno starijima i bogatijima glinom.</p><p>Rover Perseveranceom upravlja NASA-in Laboratorij za mlazni pogon (JPL) u sklopu programa istraživanja Marsa. Instrument Mastcam-Z, ključan za snimanje ovih panorama, razvijen je i njime se upravlja u saradnji sa Arizonskim državnim univerzitetom i kompanijom Malin Space Science Systems.</p>

Zahvaljujući izuzetno vedrom nebu bez prašine, tim misije uspio je snimiti panoramu koja prikazuje brda udaljena čak 65 kilometara

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

<p>Višestruko nagrađivani film "Openhajmer" Kristofera Nolana&nbsp; (“Oppenheimer” Christophera Nolana) probudio je globalno interesovanje za historijske okolnosti nastanka atomskog oružja, ali i pitanja o njegovim razornim posljedicama. I dok filmska priča ostaje fokusirana na unutrašnji nemir J. Roberta Openhajmera, stvarne posljedice nuklearne eksplozije na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki ostaju duboko urezane u betonu i ljudskom sjećanju.</p><p>Portal Live Science objavio je članak autorice Stejsi Kiš (Stacey Kish) koji donosi fascinantno i potresno objašnjenje nastanka crnih sjena koje su ostale na mjestima pogibije kao svojevrsni fotografi smrti.</p><h2>Rasute po trotoarima</h2><p>Crne sjene ljudi i predmeta, poput bicikala, pronađene su rasute po trotoarima i zgradama Hirošime i Nagasakija, nakon što su atomske bombe eksplodirale iznad tih gradova 6. i 9. augusta 1945. godine.</p><p>Teško je shvatiti da su te sjene vjerovatno zabilježile posljednje trenutke života tih ljudi, slično pepeljastim otiscima žrtava drevnih vulkanskih erupcija sačuvanih u Pompeji. Ali kako su te sjene uopće nastale?</p><p>Prema riječima dr Majkla Hartšorna (Michaela Hartshorna), počasnog člana Upravnog odbora Nacionalnog muzeja nuklearne nauke i historije u Albukerkiju i profesora emeritusa radiologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Novi Meksiko, kada je svaka bomba eksplodirala, intenzivna svjetlost i toplota širile su se iz tačke eksplozije.&nbsp;</p><p>- Ljudi i predmeti koji su se našli na putu te energije zaklanjali su ono što je bilo iza njih, upijajući svjetlost i energiju. Okolna površina je izbijeljena, dok je “sjena” ostala u izvornom stanju.Drugim riječima, te jezive sjene su zapravo prikaz kako je trotoar ili zgrada izgledala prije eksplozije, ostatak površine je izbijeljen, pa izvorna boja izgleda kao tamna sjena- ističe Hartšorn.</p>

<h2>Nuklearna fisija</h2><p>Intenzivna energija oslobođena tokom atomske eksplozije rezultat je nuklearne fisije. Prema podacima Fondacije za atomsku baštinu, fisija nastaje kada neutron udari u jezgro teškog atoma, poput izotopa uranija-235 ili plutonija-239. Izotop je varijanta hemijskog elementa s različitim brojem neutrona u jezgru. Prilikom sudara, jezgro se cijepa i oslobađa ogromnu količinu energije. Taj početni sudar pokreće lančanu reakciju koja traje sve dok se sav raspoloživi materijal ne potroši.</p><p>- Lančana reakcija se dešava u obrascu eksponencijalnog rasta koji traje svega milisekundu - rekao je Aleks Velerstajn (Alex Wellerstein), docent studija nauke i tehnologije na Tehnološkom institutu Stevens u Nju Džersiju. </p><p>U tom kratkom vremenu dolazi do cijepanja triliona triliona atoma, prije nego što reakcija prestane.</p><p>Atomične bombe korištene 1945. bile su pogonjene uranijem-235 i plutonijem-239 i oslobađale su ogromnu količinu toplote i kratkotalasne gama radijacije.</p><p>Energija putuje u obliku fotonskih talasa različitih dužina od dugih, poput radio talasa, do kratkih, kao što su rendgenski i gama talasi. U spektru između dugih i kratkih talasa nalaze se vidljive talasne dužine, koje naše oči percipiraju kao boje.&nbsp;</p>

<h2>Gama zračenje</h2><p>Međutim, za razliku od dugih talasa, gama zračenje je razorno za ljudsko tijelo jer prolazi kroz odjeću i kožu, izazivajući jonska oštećenja (gubitak elektrona), koja uništavaju tkivo i DNK, navodi Univerzitet Columbia.</p><p>Gama radijacija oslobođena eksplozijama putovala je i kao termalna energija, koja je mogla da dostigne temperaturu od 5.538 stepeni Celzijusa (10.000 °F), prema pisanju Real Clear Science. Kada bi ta energija pogodila objekat, poput bicikla ili čovjeka, ona bi bila apsorbirana, štiteći ono što je bilo iza, i izazivala efekat izbijeljivanja izvan sjene.</p><p>- U stvari, sjena je vjerovatno bilo mnogo više, ali većinu bi uništili kasniji udarni talasi i toplota - rekao je Hartšorn za Live Science.</p>

Kako su nastale jezive “fotografske sjene” na ulicama Hirošime 1945. godine i šta one zapravo predstavljaju?

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

<p>Bijela kuća naredila zaposlenicima NASA-e da prekinu dvije važne satelitske misije usmjerene na praćenje klimatskih promjena. Dužnosnici Trumpove administracije naložili su izradu planova za obustavu misija poznatih kao Orbiting Carbon Observatories (Orbitalne promatračnice ugljika), izvještava NPR.&nbsp;</p><p>Ove misije su prikupljale široko korištene podatke o raspodjeli ugljikovog dioksida, pomažući naučnicima, poljoprivrednicima te naftnim i plinskim kompanijama da razumiju njegov utjecaj na rast biljne mase. Jedan satelit bio je pričvršćen za Međunarodnu svemirsku stanicu, dok je drugi bio samostalan i, u slučaju prekida, skrenuo bi s putanje i sagorio u atmosferi.</p>

<p>Stručnjaci navode da se očekivalo kako će sateliti raditi još godinama. NASA-ino izvještaje iz 2023. zaključilo je da su prikupljeni podaci “izuzetno visoke kvalitete”, pružajući detaljan uvid u koncentracije CO₂ na različitim lokacijama i utjecaj ljudske aktivnosti na emisije stakleničkih plinova.</p><p>Bivši zaposlenik NASA-e Dejvid Krisp (David Crisp) izjavio je za NPR da su mu se trenutni zaposlenici obratili s “vrlo preciznim pitanjima” koja su ga navela da posumnja u plan za prekid misija.&nbsp;</p><p>Nema ekonomskog smisla prekinuti misije koje daju izuzetno vrijedne podatke - naglasio je, ističući da njihovo održavanje košta 15 miliona dolara godišnje, mali dio NASA-inog budžeta od 25,4 milijarde dolara.</p><p>I drugi naučnici koji koriste podatke iz ovih misija potvrdili su da su dobili pitanja vezana za njihovu obustavu, što dodatno potvrđuje ozbiljnost namjere da se programi ugase.</p>

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

Naučnik iznio šokantne tvrdnje: Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

Bijela kuća naredila prekid NASA-inih misija praćenja klimatskih promjena

Nauka

Šaljemo li nesvjesno signale vanzemaljcima: Evo šta kaže NASA-ina studija

Izgubljeni svijet u smoli: Jantar star 112 miliona godina otkrio insekte iz doba dinosaura

Naučnik iznio šokantne tvrdnje: Ima dokaz da svi živimo u simulaciji!

NASA otkrila moguće znakove života na Marsu

Otkrivena sjekira stara 3.000 godina: Izrađena od materijala iz svemira

Spektakularan prizor na nebu: Sutra nas očekuje Krvavi Mjesec

Zagađen zrak povezan s razvojem demencije: Čestice PM2.5 uzrokuju oštećenja mozga

Raspala se najveća santa leda na svijetu, naučnici zabrinuti

Emir Demir za "Avaz" nakon što je otkrio mezar Huseina‐kapetana Gradaščevića: To je za mene bilo iznenađenje, nadao sam se da ću ga pronaći

Pluton gubi status planeta

Zašto nam je vlastiti glas na snimku uvijek neugodan za slušanje?

Turski naučnici na Arktiku zabilježili kretanje rijetkih kitova Sei

Norveška biblioteka čuvat će rukopise do 2114. godine

NASA objavila dosad najoštriju snimku Marsa: Nevjerovatni detalji Crvenog planeta

Sjene koje ne blijede: Hirošima i neizbrisivi tragovi atomske eksplozije

Bijela kuća naredila prekid NASA-inih misija praćenja klimatskih promjena