Spektakularni snimci uhvaćeni na južnoj obali Afrike prikazuju ogromnu skupinu foka koja juri i tjera velikog bijelog morskog psa. Ova scena nalazi se u prvoj epizodi nove dokumentarne serije "Planet Earth III". Južnoafričke krznenke (Arctocephalus pusillus) hrane se masovnim jatima riba koja se okupljaju u hranjivim obalnim vodama. U snimku dugom tri minute narator i prirodoslovac Dejvid Atenborog (David Attenborough) opisuje kako se jato foka spušta niz oštre stijene do mora i uranja u valove u potrazi za hranom.<h2>Velike bijele u lovu</h2>Posljednjih godina vode uz južnu obalu Afrike privukle su i neviđen broj velikih bijelih morskih pasa koji love foke - često ih ima i do 12 na ovom dijelu obale. Snimak prikazuje velike bijele morske pse kako love u kristalno čistim vodama poluotoka Roberg. Snimak naglašava koliko se brzo ti grabežljivci mogu ubrzati kako bi napali svoj plijen, postižući punu brzinu već nakon pet zamaha repom. No također prikazuje kako se foke bore za život.-Posljednjih dvadeset godina povećala se učestalost viđenja velikih bijelih morskih pasa na tom području, vjerovatno kao posljedica rastuće kolonije foka, ali i možda drugih faktora koje još pokušavamo razumjeti - rekla je Džordžina Vord (Georgina Ward), saradnica producentica epizode "Obale" koja je režirala sekvencu foka protiv velikih bijelih morskih pasa, za Live Science.Dinamični snimci uključuju velike bijele morske pse koji prate stjenovitu obalu i tjeraju foke bliže stijenama, kako bi ih lakše uhvatili.Kako jedan veliki bijeli morski pas prilazi plijenu, deseci foka okupljaju se iza njega i tjeraju ga natrag u dublje more. Sve više foka pridružuje se skupini i na koncu tjera ogromnog grabežljivca.-Vidjeti tako velikog i sposobnog grabežljivca potpuno nadjačanog od svojeg plijena i kako otpliva u dublje vode je nevjerovatno i iznenađujuće - rekla je Vord. -To nije ono što biste očekivali da će se dogoditi u susretu između morskog psa i foka. Vrlo rijetko biste vidjeli da se jedan morski pas jednostavno ne predaje i gledali bismo ga i snimali ga 10 do 15 minuta kako ide gore i dolje uz stijene s rojem foka za sobom. No većinu vremena, nakon što počne opkoljavanje, nisu se zadržavali.Ponašanje opkoljavanja foka viđeno je i proučavano u drugim dijelovima svijeta, ali ne s tolikom intenzitetom i dosljednošću kao što je to viđeno na poluotoku Roberg, rekla je Vord.

<h2>Niko to nije proučavao</h2>-Donedavno niko nije proučavao ponašanje opkoljavanja na ovom području, pa je teško znati koliko dugo ova populacija foka to radi - rekla je Vord, dodavši da je odraslog mužjaka prvi put viđen kako opkoljava velikog bijelog morskog psa na tom području 2000. godine.Ponašanje opkoljavanja je agresivan oblik odbrane koji se koristi u životinjskom svijetu.- Morski psi su prikradni lovci, koji vole prići svom plijenu, obično iz donje strane. Većina vremena foke počinju opkoljavati morskog psa prije nego što je pokušao napasti, što znači da morski psi gube element iznenađenja - rekla je Vord.Istraživači još nisu sigurni zašto je ova tehnika učinkovita.- Da li morski psi odustaju jer znaju da ih foke sada svi mogu vidjeti? Jesu li foke u opkoljavanju dosadnije, ugrizu li ili proizvode zvukove? Još ima puno toga što ne znamo o tim interakcijama - rekla je Vord.


Posljednjih godina vode uz južnu obalu Afrike privukle su i neviđen broj velikih bijelih morskih pasa

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

Postoji li veza između bijelih moljaca iz roda Gazalina i opasne bolesti koja osljepljuje djecu? U časopisu Nature izašao je članak u kojem se diskutuje o ovome.&nbsp;- Septembar je obično i kraj sezone monsuna u Nepalu, ali i vrijeme kad ljekari u očnim klinikama počinju da brinu. Misteriozna i teška očna infekcija, poznata kao sezonski hiperakutni paneuveitis (SHAPU), počinje da se javlja kod ljudi, uglavnom kod djece, u nekim dijelovima države. Simptomi uglavnom počinju s bezbolnim crvenilom i gubitkom pritiska u jednom oku. Ako se ovo stanje ne liječi narednih 24 do 48 sati, djeca su u velikoj opasnosti od gubljenja vida.<h2>Bolest nije nova</h2>Ali u 2023. godini, istraživači u Nepalu su posvećeniji ovom problemu i bolje opremljeni nego ikad ranije, riješeni da saznaju uzrok ovog misterioznog oboljenja. Prvi put su uradili ankete o okruženju, genomsko sekvenciranje i sistem izvještavanja, kako bi saznali izvor stanja. Naišli su na velike izazove koji se tiču finansiranja, a i slučajevi oboljenja su se promijenili. - Slučajevi dolaze iz teritorija na kojima prethodno nije bilo pojave, a ozbiljnost simptoma je postala prilično nepredvidljiva - kaže Randžu Karel, oftalmolog sa Instituta za medicinu na Univerzitetu Tribhuvan u Katmanduu, piše Nauka.rs.Sama bolest nije nova. Još 1979. godine oftalmolog Madan Upahjaj, danas počasni direktor Fondacije za oči u Katmanduu, probuđen je zvukom zvona na svojim vratima. Ispred je stajao čovjek koji je u rukama držao trogodišnju kćerku, čije desno oko je bilo upaljeno. Scena mu je bila poznata, bilo je to nešto što je već vidio, prvo 1975., a zatim 1977. godine. Upahjaj je nazvao misterioznu bolest SHAPU i zapisao da se, na neobjašnjiv način, prava poplava slučajeva dešava svake druge godine.<h2>Kombinacije terapija</h2>Ovo stanje očiju se ispostavilo kao mnogo ozbiljnije nego što su ljekari prvo pretpostavili. - U početku, mislili smo da je riječ samo o zapaljenju, ali ova bolest bi smanjila cijelu očnu jabučicu, i naši lijekovi i terapije nisu mogli spasiti vid djece - kaže Anu Manandhar, specijalista na Institutu za oftalmologiju Tilganga, u Katmanduu.Uzrok je i dalje nepoznat, što znači da klinički ljekari pokušavaju mnogim terapijama, uključujući antibiotike, steroide i druge lijekove za oči, ali garancije za uspjeh nema. Nekad lijekovi djeluju, a u drugim čak i razne kombinacije terapija ne daju nikakav uspjeh.Do 2021. godine SHAPU je bila slabo poznata u ljekarskim krugovima i samo nekoliko slučajeva svake godine je dokumentovano u bolničkim dnevnicima i naučnim žurnalima. Međutim, 2021. godine Nepal je doživio veliki val ove bolesti, sa više od 150 registrovanih slučajeva. Ovo je privuklo značajnu pažnju lokalnih medija, a rezultat je da su klinički ljekari bili bolje pripremljeni za 2023. godinu.Ove godine ljekari imaju na raspolaganju sistem za pravovremeno izvještavanje i prijavu slučajeva širom Nepala. Ovo im je već pomoglo da bolje razumiju geografsku rasprostranjenost bolesti. - Mislili smo da su slučajevi SHAPU ograničeni na brdoviti teren zapadnog Nepala. Sad vidimo slučajeve koji su prijavljeni i u centralnom Nepalu, uključujući i Katmandu, pa čak i na istočnim visoravnima, uključujući i region Everesta - rekao je Karel.Sistem izvještavanja je pokazao i da je pojava bolesti u 2023. godine veoma značajna. - U posljednja dva mjeseca registrovali smo skoro 100 slučajeva - kaže Karel.<h2>Stafilokokus i streptokokus</h2>Naučnici su se nadali da bi jednostavna laboratorijska kultura iz inficiranog oka mogla da pomogne da se utvrdi uzrok infekcije. Ali rezultati nisu bili baš jasni. Testovima je detektovano nekoliko mikroorganizama, među kojima su i bakterije stafilokokus i streptokokus. Karel kaže da su drugi testovi otkrili čak i prisustvo virusa kao što su humani aneloviridi i virus varičela-zoster, pa čak i prisustvo nekih gljiva.Međutim, ono što su istraživači primijetili je da su mnogi zaraženi usput spomenuli da su bili u direktnom ili indirektnom kontaktu sa "bijelim moljcem" prije pojave bolesti. U istraživanju koje je prvi put objavljeno 2020. godine, Karel i njen tim su ustanovili da je jedina statistički važna razlika između ljudi koji su imali SHAPU i kontrolne grupe, bila ta da su pojedinci sa SHAPU čak 7 puta češće od kontrolne grupe prijavili kontakt sa leptirima ili bijelim moljcima. Bijeli moljci iz roda Gazalina krajem sezone monsuna "preplave" Nepal, a Daja Ram Busal, entomolog s Univerziteta Tribhuvan, kaže da su rezultati ispitivanja tima Karel, zajedno sa vremenom izlijeganja Gazalina moljca, "jak indikator da postoji povezanost SHAPU i Gazalina moljaca".Prateći ovaj trag, u posljednjih nekoliko mjeseci Busal i njegov tim su istraživali velike okruge zapadnog Nepala, koji su imali pojave SHAPU u prošlosti. Oni skupljaju podatke sa mjesta gdje su bijeli moljci viđani, i ispituju ekološke faktore, kao što su temperatura, vlažnost zraka, tipovi vegetacije i nadmorska visina.- Moramo potvrditi i taksonomsku klasifikaciju moljca - kaže Busal. <h2>&nbsp;Tri vrste moljaca</h2>On naglašava da su tri vrste moljaca iz roda Gazalina zabilježene u Nepalu, i sve tri su bijele. Svaka od njih, ili sve one mogu biti povezane s bolešću, kaže on. Njegov tim planira i da izvrši biohemijske analize poređenja tečnosti iz inficiranog oka s jedinjenjima s moljčevih dlaka, kako bi utvrdili da li neki određeni otrov moljaca pojačava upalu oka.Nije jasno ni zašto ova bolest napada neke ljude, a neke ne. Kako bi pokušali da pronađu odgovor na ovo pitanje, Karel i njen tim sakupljaju uzorke iz inficiranih i neinficiranih očiju ljudi koji imaju SHAPU, i od njihovih članova porodica. Oni će pregledati ove uzorke i tražiti genetski materijal bakterija i virusa kako bi utvrdili postoji li mikroorganizam koji je uzročnik.Iako istraživači uspijevaju da naprave napredak sa SHAPU, oni nemaju finansije neophodne da učine sve što je potrebno. Korištenje naprednog sekvenciranja DNK omogućava istraživačima da traže genetski materijal u uzorku i da rasvijetle to koji su tipovi mikroorganizama prisutni. Međutim, Nepal nema metagenomsku laboratoriju za sekvenciranje, pa uzorci često moraju da se šalju u Sjedinjene Države ili u druge države na analizu. Ovo je skupo, i veoma sporo. Vlada Nepala je povećala finansiranje u proteklih nekoliko godina, ali ovaj projekt je i dalje hronično slabo finansiran.Karel kaže da istraživanje ide u pravom smjeru, ali da promjenjiva geografska distribucija bolesti i širok opseg simptoma "čine SHAPU još misterioznijim". Hara Maja Gurung, oftalmolog sa Himalajske očne bolnice u Pokhari u centralnom Nepalu, utvrdila je SHAPU na oko 30 ljudi ove sezone. - Ovogodišnji slučajevi su čudni, pošto nijedan pacijent nije rekao da je došao u kontakt s bijelim moljcem - kaže Gurung. A ove godine su se pacijenti javljali često s komplikacijama na rožnjači, dužici i bionjači, što je veoma neobično za SHAPU, kaže ona.Karel se nada da je rješenje ove dugotrajne misterije na horizontu. Ali zasad Nepal nastavlja da se bori sa ovom opasnom bolešću.

Stručnjaci se ozbiljno bave istraživanjem uzroka

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

Aurora borealis ili polarna svjetlost jučer je bila vidljiva praktično svuda. Na društvenim mrežama objavljene su brojne fotografije ovog rijetkog prirodnog fenomena, a ako ste ga propustili, ne brinite - do kraja sedmice vrlo je izgledno da ćete ga ponovo vidjeti. <h2>Posljedica solarnih geomagnetskih oluja</h2>Polarna svjetlost ili aurora borealis nastaje kao posljedica solarnih geomagnetskih oluja, kada električki nabijene čestice magnetosfere, uglavnom elektroni, ali i protoni (solarni vjetar) i neki teški ioni (kisik i dušik), dođu u dodir sa Zemljinom atmosferom i reagiraju te posljedično zasvijetle.

Uvjeti za posmatranje fenomena vjerovatno će biti dobri i sljedećih dana, kažu s Neurja.si, gdje su objavili i ljestvicu vrijednosti solarnih oluja prema danima u kojima će biti vidljive samo one najjače. Ova prognoza vrijedi za područje Slovenije i gotovo cijele Hrvatske.Inače, aurore mogu imati različite boje. Slabe polarne svjetlosti obično su bijele, ali jače mogu biti žutozelene i crvene.Crvena svjetlost pojavljuje se kad na najvišim visinama pobuđeni atomski kisik emitira energiju i svijetli na 630 nm. Niska koncentracija atoma i manja osjetljivost očiju na ovoj valnoj dužini uzrokuju to da je ova boja vidljiva samo prilikom intenzivnije Sunčeve aktivnosti. <h2>Grimizna i karmin crvena </h2>Mali broj atoma kisika i njihova postepeno sve manja koncentracija odgovorni su za ''blijed'' izgled gornjih dijelova ''zavjesa''. Grimizna i karmin crvena najčešće su vidljive nijanse crvene polarne svjetlosti.Zelena svjetlost pojavljuje se na nižim visinama, gdje dominira emisija od 557,7 nm. Zbog dosta visoke koncentracije atomskog kisika i veće osjetljivosti očiju na zelenu boju, najčešći je zeleni sjaj. Pobuđeni molekularni dušik ovdje igra ulogu jer može prenijeti energiju na atom kisika kroz sudar, a koji je zatim emitira na zelenoj valnoj duljini, piše Neurje.si, prenosi Tportal.

Na društvenim mrežama objavljene su brojne fotografije ovog rijetkog prirodnog fenomena

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

Ronilac koji je primijetio nešto metalno na dnu mora, nedaleko od obale Sardinije, "kriv" je za jedno od najuzbudljivijih arheoloških otkrića godine – desetine i desetine hiljada drevnih bronzanih novčića. <h2>Pozvao lokalne vlasti</h2>Italijansko ministarstvo kulture saopćilo je u subotu da je ronilac odmah pozvao lokalne vlasti, koji su zatim poslali specijalizirane ronioce, zajedno s timom ministarstva za podvodnu arheologiju.Novčići koji datiraju iz prve polovine četvrtog stoljeća zatim su pronađeni u morskoj travi, nedaleko od sjeveroistočne obale ovog velikog mediteranskog otoka. Ministarstvo nije saopćilo kada je ronilac naletio na odsjaj metala, nedaleko od grada Arzakene.Još nije poznato koliko tačno novčića je pronađeno, jer su u toku njihovo čišćenje i klasifikacija. Iz ministarstva su procijenili da ih ima najmanje 30.000, a možda i cijelih 50.000, imajući u vidu njihovu zajedničku težinu.- Svi novčići su u odličnom stanju očuvanosti. Čak i nekoliko novčića koji su oštećeni u takvom su stanju da mogu da se pročitaju natpisi - rekli su iz ministarstva.- Blago pronađeno u vodama Arzakene predstavlja jedno od najvažnijih otkrića novčića - rekao je Luiđi La Roka, zvaničnik sardinijskog odsjeka za arheologiju.<h2>Arheološko naslijeđe</h2>La Roka je u izjavi dodao da je ovo otkriće "još jedan dokaz bogatstva i važnosti arheološkog naslijeđa koje čuvaju naša mora, po kojima plove ljudi i roba još od najranijih doba".U vađenju novčića su učestvovali i ronioci vatrogasne službe, kao i policijski ronioci. Novčići su pronađeni u širokom pojasu pijeska između podvodnog rastinja i plaže, a pretpostavlja se da bi moguće njihovo porijeklo moglo biti brodolom koji se tu odigrao prije oko 1.700 godina.

Pronađeno je možda i svih 50.000 novčića

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

Golubovi, često smatrani samo dosadnom pojavom u gradovima, zapravo posjeduju visok nivo inteligencije. Oni mogu da pamte lica, vide svijet u jarkim bojama, navigiraju kompleksnim rutama, prenose vijesti, pa čak i spašavaju živote.U nedavnoj studiji 24 goluba su bila izložena različitim vizuelnim zadacima, neke su naučili da kategorizuju u roku od nekoliko dana, a druge u roku od nekoliko sedmica. Istraživači su otkrili dokaze da je mehanizam koji golubovi koriste za donošenje tačnih odluka sličan metodi koju vještačka inteligencija koristi za pravilno predviđanje.<h2>Različiti poticaji</h2>- Ponašanje golubova sugeriše da je priroda stvorila algoritam koji je izuzetno efikasan u učenju veoma zahtjevnih zadataka - izjavio je Edvard Vaserman, koautor studije i profesor eksperimentalne psihologije na Univerzitetu u Ajovi.Na ekranu su golubovima prikazivani različiti poticaji, poput linija različite širine, postavljenih u različitim orijentacijama, kao i sektorski i koncentrični krugovi. Svaka ptica je morala da kljucne dugme desno ili lijevo da bi odlučila kojoj kategoriji to pripada. Ako bi odabrali tačno, dobili bi hranu; ako bi pogriješili, ne bi dobili ništa, piše Telegraf.rs.- Golubovima nije potrebno pravilo - rekao je Brendon Tarner, vodeći autor studije i profesor psihologije na Državnom univerzitetu u Ohaju. Umjesto toga, oni uče metodom pokušaja i grešaka. Naprimjer, kada bi im bio dat vizual za "kategoriju A", sve što izgleda slično tome bi također klasifikovali kao "kategoriju A", koristeći svoju sposobnost prepoznavanja sličnosti.Tokom eksperimenata golubovi su poboljšali svoju sposobnost da donose tačne odluke sa 55 na 95 posto vremena kada su u pitanju neki od jednostavnijih zadataka. Kada su se suočili s kompleksnijim izazovom, njihova tačnost je porasla s 55 na 68 posto.- Koristeći skromnije životinje poput golubova, možemo testirati koliko daleko mogu da idu s umom koji je (kako mislimo) isključivo ili uglavnom asocijativan - rekao je Onur Gjunturkun, profesor bihevioralne neurologije na Univerzitetu Ruhr u Bohumu koji nije bio uključen u studiju. - Ovaj rad pokazuje koliko su asocijativni sistemi nevjerovatno snažni, koliko su istinski nalik na kogniciju.U modelima vještačke inteligencije glavni cilj je prepoznavanje obrazaca i donošenje odluka. Golubovi, kako pokazuje istraživanje, mogu učiniti isto. Učeći iz posljedica, kada im nije data hrana, golubovi imaju izvanrednu sposobnost da ispravljaju svoje greške. Funkcija sličnosti također igra ulogu za golubove, koristeći njihovu sposobnost da pronađu sličnost između dva objekta.<h2>Proučavanje golubova</h2>- Samo s ta dva mehanizma možete definisati neuronsku mrežu ili mašinu vještačke inteligencije da u suštini rješava ove probleme kategorizacije. Stoji razlog da mehanizmi koji su prisutni u AI također postoje u golubovima - rekao je Tarner.Istraživači sada ciljaju na saradnju s naučnicima koji proučavaju golubove i njihove mozgove. Nadaju se da bi ova otkrića mogla imati praktičnu primjenu u boljem razumijevanju oštećenja ljudskog mozga.- Možda možemo dobiti daljnji uvid u to šta se dešava u tom malom ptičijem mozgu. To je, zaista, dobar mozak - možda je malen po veličini, ali kada je u pitanju sposobnost učenja, oni su izuzetni - rekao je Vaserman.Nijedan golub nije bio povrijeđen tokom studije.

Učeći iz posljedica, kada im nije data hrana, golubovi imaju izvanrednu sposobnost da ispravljaju svoje greške

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

Potraga za Jetijem na Himalajima se završila prošlog mjeseca, a ključni dokaz je bila jedna vlas konjske dlake, otkriveno je na programu BBC radija 4, koji je pratio potjeru za kripto-stvorenjem. <h2>Proveli godine tragajući za Jetijem</h2>Endrju Benfild, pisac i učitelj meditacije, proveo je godine i godine tražeći Jetija sa svojim prijateljem, skeptikom i političkim analitičarem Ričardom Horsijem. Njih dvojica su putovali kroz Indiju, Mijanmar, Nepal i Butan i istraživali mnoge priče o legendarnom stvorenju, da bi na kraju napravili serijal BBC Radija 4 "Jeti", o svojoj potrazi.Serija se završila u junu, tako što su otkrili da misteriozna dlaka, za koju im je neimenovani izvor rekao da pripada Jetiju, čeka DNK analizu. Bonus epizoda, koja je objavljena 20. oktobra, otkrila je da je DNK analizom potvrđeno da je riječ o konjskoj dlaci.Benfild je rekao za LiveScience da se "ne osjeća dobro" poslije tri godine potrage. - Konjska dlaka je nešto najdosadnije što smo mogli da dobijemo - rekao je Benfild. Ali njih dvojica još tvrde da jedna DNK analiza ne može da negira seriju priča svih ljudi s kojima su razgovarali.Priče o majmunolikom stvorenju koje luta Himalajima stare su više stoljeća. Interesiranje Zapada za Jetija počelo je 50-tih godina prošlog stoljeća, kada je britanski planinar Erik Šipton došao s Everesta s fotografijama džinovskih otisaka stopala. Istraživanja koja su uslijedila nikad nisu uspjela da pronađu niti jedan naučni dokaz o postojanju ovog stvorenja.Benfildu se nije sviđalo što su sve lokalne tvrdnje o postojanju Jetija odbačene jer bijeli istraživači nisu pronašli nijedan dokaz. Njega je u postojanje Jetija dodatno uvjerio Dejvid Atenborou, koji je 2013. rekao da "misli da možda ima nečega u misteriji Jetija".Benfild je u ekspediciju krenuo 2019. sa namjerom da iz prve ruke čuje priče o Jetiju, i pozvao je Horsija, koji ima doktorat iz kognitivne psihologije, da krene s njim. - Rekao sam sebi da imam nešto ako njega uvjerim - pričao je Benfild.<h2>BBC u projektu</h2>BBC se u projekt uključio 2022. godine, prije odlaska dvojca u Butan, u Prirodni rezervat Sakteng, nacionalni park površine 740 kvadratnih kilometara, koji je i napravljen da bi se "sačuvao Jeti", ili "Migoi", kako ga tamo zovu. Ovdje je Horsi konačno čuo priču koja je poljuljala njegov skepticizam, a Benfild je došao u posjed te sad već čuvene dlake, za koju se ispostavilo da je konjska.Dlaka je bila oko 15 centimetara duga, a Benfild ju je presjekao na pola i poslao komad Šarloti Lindkvist, evolucionarnoj biološkinji na Univerzitetu Bafalo u Njujorku. Lindkvist i njen tim su utvrdili da DNK iz dlake ima potpuno podudaranje sa DNK altajskih konja, vrste koja živi u planinama u Aziji.Lindkvistova je bila i dio studije iz 2017. godine, u kojoj se analiziralo 9 navodnih uzoraka Jetija - otkriveno je da 8 pripadaju medvjedima, a jedan psu. Ona je prethodno rekla da "nema sumnje da je priča o Jetiju običan mit".Benfild je prihvatio rezultat DNK analize, ali još kod sebe ima drugu polovinu dlake. On je govorio i o činjenici da je na Himalajima ogromna oblast potpuno neistražena, i da je čuo priče o Jetijima od ljudi koji odlično poznaju taj region.- Morate da poštujete znanje lokalaca, kad ste tamo, jer oni vam omogućavaju da preživite. Ko sam ja da dovodim u pitanje njihove priče? Oni su tamo napolju svakog dana - rekao je Benfild.Horsi je rekao da nije vjerovao da će se vratiti s DNK dokazom, ali za LiveScience je rekao da je Jeti mnogo važniji lokalnom stanovništvu nego što je očekivao.- Shvatili samo da tim ljudima nije toliko bitno da li Jeti fizički postoji. Važna je uloga koju on igra u njihovom svijetu - rekao je Horsi.<h2>Postoji biološko biće</h2>Pisac Šering Taši objasnio je vjerovanje ljudi u Butanu da Jeti postoji u jednom članku iz 2020. godine, u butanskom nacionalnom časopisu. On kaže da su ljudi u Butanu uvjereni u to da Jeti postoji, ali da "ne žure" da pokažu dokaze za to, piše Telegraf.- Iako smo sigurni da postoji biološko biće koje stoji iza mitologije, vjerujemo da ono neće biti u obliku i formi u kojem ga zapadnjaci zamišljaju - napisao je Taši.

Priče o majmunolikom stvorenju koje luta Himalajima stare su više stoljeća

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

Arheolozi su utvrdili da je indonezijska piramida Gunung Padang, 32 metra dubok "megalit" uronjen u brdo od lave, vjerovatno najveća građevina koju je izgradio čovjek na svijetu. <h2>Radiokarbonsko testiranje</h2>Ova građevina, koju su prvo otkrili nizozemski istraživači 1890. godine, možda je najstarija struktura te veličine koju je napravio čovjek, rezultat je najnovijeg radiokarbonskog testiranja drevnog nalazišta.Prema rezultatima testova, rana konstrukcija piramide, koja ima stotine stepenika izrađenih od vulkanske stijene andesita, počela je prije više od 16.000 godina, a možda čak i prije 27.000 godina, u vreme posljednjeg ledenog doba.Ovo znači da je Gunung Padang vjerovatno više od 10.000 godina stariji ne samo od velikih spomenika i piramida u Gizi u Egiptu nego i od legendarnog Stounhendža u Engleskoj.Lovci-sakupljači koji su izgradili Gunung Padang morali su da koriste svoju arhitektonsku vještinu radeći sa, a ne protiv lokalnih uvjeta. Prvi i najdublji nivo indonezijske piramide, istraživači su utvrdili, isklesan je od okamenjenih tokova lave na ovom mjestu.Gunung Padang, tvrde naučnici, može da bude i nekoliko hiljada godina stariji čak i od megalita Gobekli Tepe, otkrivenih u Turskoj, i preuzeti od njih titulu najstarije velike strukture koju je napravio čovjek.Naučnici kažu i da ova struktura može da promijeni shvatanje o tome koliko su "primitivna" bila društva lovaca-sakupljača, i osvijetli pravu inžinjersku sposobnost drevnih civilizacija.Inače, među arheolozima se već više od jednog vijeka debatira o tome da li je Gunung Padang (što na lokalnom jeziku znači "planina prosvjetljenja") zaista piramida koju je napravio čovjek, ili samo prirodni geološki fenomen.Ali između 2011. i 2015. godine geolog Deni Hilman Natavidžaja iz Nacionalne agencije za istraživanje i inovacije Indonezije poveo je grupu arheologa, geofizičara i geologa da otkriju šta zaista krije ova drevna misterija.Koristeći radare koji prodiru kroz tlo i snimaju slike ispod površine zemlje, bušilice za vađenje uzoraka i različite tehnike iskopavanja, ova grupa istraživača je uspela da identificira prve slojeve Gunung Padanga, koji se nalaze više od 30 metara ispod njene površine.- Ova studija sugerira da Gunung Padang nije prirodno uzvišenje, nego piramidalna konstrukcija - napisali su arheolozi prošlog mjeseca u žurnalu Archaeological Prospection, poslije nekoliko godina analiziranja podataka s ekspedicija.U jezgru piramide tim je pronašao nešto što su nazvali "precizno isklesanim" i "velikim" strukturama od andesita (vrsta izlivne magmatske stijene).Najdublja struktura, nazvana "jedinica 4", vjerovatno je bila prirodna struktura nastala izlivanjem lave, a zatim su je ljudi isklesali i potom arhitektonski obuhvatili u toku posljednjeg ledenog doba, negdje prije između 16.000 i 27.000 godina.Naučnici opisuju posljednjih 11.500 godina ljudskog postojanja kao "međulednički period", vrijeme između dva ledena doba poznato i kao Holocen.<h2>Odredili starost</h2>Tehnika radiokarbonskog datiranja, koju su koristili Natavidžaja i njegov tim, da bi odredili starost "jedinice 4", zasniva se na običnom radioaktivnom izotopu ugljenika, koji se nalazi širom svijeta, pomoću kojeg se mjeri starost očuvanog organskog materijala.Zbog radioaktivne stope poluraspada ovog izotopa, ugljenika-14, naučnici mogu precizno da izmjere starost mrtvog organskog materijala sve do 60.000 godina u prošlost.Da bi bili sigurni da je radiokarbonsko mjerenje bilo precizno, tim naučnika je pažljivo birao prave organske uzorke u tlu iz svojih jezgara koje su izvukli bušenjem i iskopavanjem, uzorke koji nisu "zagađeni" svježim korijenjem savremene vegetacije.Istraživači sad vjeruju da je Gunung Padang građen bukvalno tokom hiljada godina, "u kompleksnim i sofisticiranim stadijima".Poslije "jedinice 4", tokom ledenog doba, Gunung Padang je napušten od graditelja nekoliko hiljada godina, pokazuju rezultati studije koju je napisao tim.Između 7.900-6.100 p.n.e. javlja se sljedeća faza, "jedinica 3", koja je "namjerno zakopana velikom količinom zemlje".Sljedeći sloj kamenih stubova, stepenica i terasa, "jedinica 2", napravljen je između 6.000-5.500 p. n. e., a najnoviji sloj, "jedinica 1", mlađi je od nekih piramida u Egiptu, i završen je između 2.000 i 1.100 godina prije nove ere.Mnogo stoljeća kasnije indonezijsko ministarstvo obrazovanja i kulture priznalo je sav ovaj drevni rad i objavilo da je Gunung Padang mjesto lokalnog značaja, 1998. godine."Graditelji "jedinice 3" i "jedinice 2" Gunung Padanga mora da su imali nevjerovatne graditeljske sposobnosti, koje nisu u skladu s trenutnim shvatanjem kultura lovaca-sakupljača", pišu Natavidžaja i njegove kolege.<h2>Veliki značaj</h2>Kad se uzme u obzir dugo i neprestano okupljanje ljudi oko Gunung Padanga, razumno je špekulirati da je ovo mjesto imalo veliki značaj, i da je okupljalo drevne ljude da ga modificiraju.

Naučnici kažu i da ova struktura može da promijeni shvatanje o tome koliko su "primitivna" bila društva lovaca-sakupljača

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

Masivni stub plazme koji je eruptirao iz Sunca na Noć vještica, 31. oktobra, kratkotrajno je napravio ogromni "vatreni kanjon" na površini Sunca, koji je bio dvostruko širi od Sjeverne Amerike, i više od 7 puta duži od širine Zemlje, piše LiveScience. Nekima se ovaj luk prikazao u obliku velikog vatrenog osmijeha na Suncu.

Ogromna, vatrena dolina je još jedan podsjetnik da se Sunce približava svom eksplozivnom vrhuncu - solarnom maksimumu.U kasnim satima 31. oktobra luk namagnetisane plazme, poznat i pod nazivom solarna prominenca, narastao je u južnoj hemisferi Sunca i postao je nestabilan, prije nego što se "otkinuo" i lansirao u svemir poput elastične gumice koja pukne.Dok je prominenca odlijetala, za sobom je ostavila džinovsku, kanjonoliku rupu u supervreloj plazmi koja čini površinu Sunca. Ovaj "vatreni kanjon" je bio oko 10.000 kilometara širok i oko 100.000 kilometara dug.Ova rupa od plazme je bila 620 puta šira i 224 puta duža od Velikog kanjona u Koloradu, i oko 50 puta šira i 25 puta duža od Valles Marineris na Marsu, najvećeg poznatog kanjona u Sunčevom sistemu, piše Telegraf.

Ovaj "vatreni kanjon" je bio oko 10.000 kilometara širok i oko 100.000 kilometara dug

Sunce se nasmijalo "đavolskim osmijehom" na Noć vještica: Pogledajte ogromni luk plazme na našoj zvijezdi

Na Balkanskoj olimpijadi iz Informatike održanoj od 29. oktobra do 3. novembra 2023. godine u Mariboru, u Sloveniji, predstavnici Bosne i Hercegovine, izvrsni informatičari iz Sarajeva osvojili su dvije medalje. Učenici Druge gimnazije Faruk Ibrahimović i Benjamin Mujkić osvojili su srebrenu i bronzanu medalju, a veoma blizu osvajanju još jedne medalje bila je i Farah Demirović, učenica Richmond Park School Sarajevo.Na Olimpijadi, naše takmičare predvodili su njihovi nastavnici Adnan Šalak i Admir Zateg.- Ponosni smo na njihova izvanredna postignuća i istovremeno se nadamo da će ovi mladi informatičari nastaviti razvijati svoje vještine i postizati još veće uspjehe u budućnosti. Još jednom bravo, uz iskrene čestitke koje upućujemo i njihovim roditeljima, nastavnicima - poručili su Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.

Na Olimpijadi, naše takmičare predvodili su njihovi nastavnici Adnan Šalak i Admir Zateg

Mladi informatičari iz Sarajeva osvojili dvije medalje na Balkanskoj olimpijadi

Arheolozi u Meksiku su otkrili ostatke kružnog hrama koji je možda sagrađen u čast zmijolikog božanstva Maja Kukulkana. <h2>Na poluotoku Jukatan</h2>Hram, star oko 1.000 godina, otkriven je u El Tigreu, arheološkoj oblasti na poluotoku Jukatan, i bio je u jednoj od posljednjih naseobina Maja prije kolapsa njihove civilizacije, piše u objavi Nacionalnog instituta za antropologiju i historiju (INAH).Iskopavanjima je otkriveno da kružna struktura sadrži dva nivoa i da je na građevini postojao ravan krov.- Ova građevina proširuje naše znanje o kasnijim naseobinama u El Tigreu. Kružne strukture obično odgovaraju ranom postklasičnom periodu, između 1.000-te i 1.200-te, kad su zone Maja imale veze s drugim regionima srednje Amerike, posebno s centralnim Meksikom, Oaksakom i obalom Meksičkog zaliva - rekao je Dijego Prijeto Hernandez, antropolog i generalni direktor INAH.On naglašava da je ova struktura u jednom trenutku imala "veliki značaj" za Maje, prenosi Live Science.<h2>Poglavica Maja&nbsp;</h2>Naučnici misle da je ovaj hram možda isti onaj o kojem se govori u historijskom dokumentu "Paxbolon Maldonado zapis", koji je napisao Don Pablo Paxbolon, poglavica Maja u meksičkoj državi Tabasko, između 1575. i 1576. godine. Tekst govori o detaljima hramova u El Tigreu, koji su posvećeni svakome od četiri glavna božanstva postklasičnih Maja, među kojima je i Kukulkan, božanstvo koje je blisko povezano sa astečkim božanstvom Kvecalkoatlom.Ovo nije prva kružna struktura pronađena na poluotoku Jukatan, piše Telegraf.

Hram je star oko 1.000 godina

Otkriven hram posvećen pernatom zmijolikom bogu Kukulkanu

Zbog vrućine, gladi, predugog stajanja ili prosto zbog pogleda na krv ili igle, 40 posto ljudi se onesvijesti barem jednom u životu. <h2>Nervna putanja</h2>Međutim, šta tačno izaziva ove kratkotrajne gubitke svijesti, koje istraživači nazivaju „sinkope“, već dugo je misterija za kardiologe i neoronaučnike.Sad su istraživači otkrili nervnu putanju koja uključuje ranije neotkrivenu grupu senzornih neurona koji povezuju srce s moždanim stablom.Ova studija, objavljena 1. novembra u časopisu Nature, pokazuje da aktiviranje tih neurona čini miševe nepokretnim skoro odmah sa simptomima kao što su brza dilatacija zjenica i klasično prevrtanje očiju prilikom ljudske sinkope.Autori sugeriraju da ova nervna putanja predstavlja ključ za razumijevanje nesvjestice, pored stare opservacije da je posljedica smanjenog protoka krvi u mozgu.- Postoji redukcija protoka krvi, ali istovremeno postoje specijalni sklopovi u mozgu koji to kontroliraju“, kaže neuronaučnik Vinit Augustin sa Kalifornijskog univerziteta u San Sijegu.- Proučavanje ovih putanja moglo bi inspirirati nove pristupe tretiranju srčanih uzroka sinkope - kaže kardiolog Kaljanam Šivkumar sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu.<h2>Novi neuroni</h2>Mehanizmi koji kontroliraju kako i zašto ljudi padaju u nesvijest odavno zbunjuju naučnike, djelimično zbog toga što se uglavnom fokusiraju na izučavanje ili srca ili mozga izolirano. Autori studije su, pak, razvili nove instrumente koji pokazuju interakciju ta dva sistema.Putem analize jednoćelijskog sekvenciranja RNK nodusnog gangliona, oblasti u živcu vagusu (koji povezuje mozak s nekoliko organa, uključujući srce), istraživači su identificirali grupu senzornih neurona koji izražavaju tip receptora uključenog u kontrakciju malih mišića u krvnim sudovima koji izaziva njihovo sužavanje.Ovi neuroni, nazvani NPY2R VSNs, razlikuju se od drugih grana vagusa povezanih s plućima ili utrobom. Oni formiraju grane u donjim, mišićnim dijelovima srca, komorama, i povezani su s posebnom oblašću moždanog stabla zvanom postrema.Pomoću nove tehnike koja kombinira ultrazvuk visoke rezolucije s optogenetikom – način kontroliranja aktivnosti neurona pomoću svjetlosti – istraživači su stimulirali NPY2R VSNs kod miševa prateći srčani ritam, krvni pritisak, disanje i kretanje očiju.Kad su NPY2R VSNs aktivirani, miševi koji su se slobodno kretali unaokolo onesvijestili su se za nekoliko sekundi. Dok su bili u nesvijesti, miševi su ispoljavali slične simptome kao ljudi, uključujući brzu dilataciju zjenica i prevrtanje očiju, kao i snižen srčani ritam, krvni pritisak, brzinu disanja i protoka krvi u mozak.- Sad znamo da postoje receptori u srcu koji će, kad se upale, isključiti srce - kaže Jan Gert van Dajk, klinički neurolog iz Medicinskog centra Lajdenskog univerziteta u Nizozemskoj.Kod ljudi je sinkopa obično praćena brzim oporavkom. - Neuroni u mozgu su kao vrlo razmažena djeca. Treba im kisik i treba im šećer, i to odmah - kaže Dajk. Prestanu da rade vrlo brzo ako ih lišite kisika i glukoze.Ove nervne ćelije počinju da umiru poslije 2-5 minuta bez kisika, ali sinkopa obično traje samo 20-40 sekundi. - Ako ponovo dodate kisik, prosto će nastaviti rad vrlo brzo.<h2>Moždana aktivnost</h2>Istraživači su otkrili da se tokom sinkope moždana aktivnost smanjila u svim dijelovima mozga osim jednog specifičnog regiona u hipotalamusu poznatog kao PVC.Kad je blokirana aktivnost PVC, miševi su doživljavali duže epizode nesvjestice, dok je stimulacija PVC prouzrokovala da se životinje probude i ponovo počnu kretati. Autori sugeriraju da koordinirana nervna mreža koja uključuje NPY2R VSNs i PVC regulira padanje u nesvijest i brzi oporavak koji slijedi.Otkriće NPY2R VSNs ne daje odgovore na sva pitanja odmah, ali bi moglo putem budućeg istraživanja odgovoriti na skoro sve, kaže klinički kardiolog Ričard Saton sa Londonskog imperijalnog koledža.Pitanja koja kardiolozi postavljaju decenijama sad mogu uključiti neuronaučnu perspektivu i vidjeti kako nervni sistem kontrolira srce, kaže Augustin.Sljedeće veliko istraživanje je kako se ovi neuroni aktiviraju. To je jedna od najvećih zagonetki moje čitave karijere, kaže Dajk, prenosi Telegraf.

Sad su istraživači otkrili nervnu putanju koja uključuje ranije neotkrivenu grupu senzornih neurona koji povezuju srce s moždanim stablom

Otkriveno zašto padamo u nesvijest

Na dužinu leta utječu mnogi faktori, ali da, putovanje na istok će zaista trajati manje vremena nego putovanje u suprotnom smjeru. Let, naprimjer, iz Evrope u Sjevernu Ameriku trajat će sat duže od leta nazad u Evropu.<h2>Koriolisova sila</h2>Rotacija Zemlje je kriva za duže ili kraće vrijeme leta na istoj ruti. Naime, u rotirajućem sistemu kakav je Zemljin, pri kretanju pod uglom u odnosu na osu rotacije, na sve čestice djeluje Koriolisova sila. Ova sila utječe na sva kretanja kako u atmosferi tako i u okeanima. Utječe na brzinu kretanja i na osu rotacije.Na sjevernoj hemisferi djeluje desno, na južnoj hemisferi lijevo, na polovima je najveća, a na ekvatoru je jednaka nuli. Ista sila pokreće vjetrove na istok na sjevernoj hemisferi i na zapad na južnoj hemisferi. Naime, kada se tijelo rotira, dijelovi koji su bliže njegovoj osi kreću se sporije od onih koji su udaljeniji.Kako se udaljava od ekvatora, zrak će se kretati brže od tla iznad njega, koje ima brzinu rotacije tla na ekvatoru, što rezultira vjetrovima koji se uvijek kreću od zapada ka istoku u srednjim geografskim širinama.Zbog Koriolisove sile, solarnog grijanja i malo mehanike pritiska, stvaraju se mlazne struje koje se kreću od zapada ka istoku, piše B92.<h2>Mlazni tok</h2>Mlazni tok je uski pojas jakih vjetrova u graničnom regionu od gornje troposfere do stratosfere, može varirati u jačini, visini i pravcu i obično će biti najjači bliže polovima. Mlazni tok igra važnu ulogu u općoj cirkulaciji atmosfere i izuzetno je važan u zračnoj plovidbi i sigurnosti letenja.Mlazni tokovi, s obzirom na to da bukvalno mogu da guraju avion, imaju veliki utjecaj na rute i red letenja. Ponekad će avion letjeti dužom rutom kako bi uhvatio posljednji vjetar ili izbjegao let u težim i zahtjevnijim okolnostima. Zato se letovi ka istoku obično planiraju u vrijeme kada će im biti najjači vjetar u leđa. Osim vremena, na ovaj način se štedi i gorivo.Mlazni tok utječe i na letove na kratkim razdaljinama, ali je utjecaj toliko mali da ga nećete ni primijetiti – pobijedit će ga uobičajena kašnjenja na aerodromima.

Let, naprimjer, iz Evrope u Sjevernu Ameriku trajat će sat duže od leta nazad u Evropu

Jeste li znali da avioni brže lete ka istoku nego ka zapadu: Evo zašto je to tako

NASA je objavila sliku jezivog kratera u obliku lobanje u Sahari, koji izgleda kao da zuri pravo u orbitalnu kameru. <h2>Vuklanski krater</h2>Obilježavajući Noć veštica, NASA je objavila zastrašujuću fotografiju jezive „lobanje“ koja izgleda kao da neprijateljski gleda u svemir iz centra ogromnog vulkanskog kratera u Čadu, piše Live Science.Taj jezivi prizor je 12. februara zabilježio astronaut na Međunarodnoj svemirskoj stanici dok je ta svemirska letjelica prolazila iznad planinskog masiva Tibesti koji se proteže preko centra Sahare kroz Čad i Libiju.Struktura u obliku lobanje se nalazi na podu 1.000 metara širokog vulkanskog kratera Trou au Natron, zvanog i Doon Orei, koji je iza sebe ostavila ogromna vulkanska erupcija prije više stotina hiljada godina.Ta geološka depresija se nalazi odmah južno od još veće vulkanske strukture Tarso Toussidé, potencijalno aktivnog stratovulkana. (Trou au Natron znači „natronska rupa“ na francuskom, a Doon Orei znači „velika rupa“ na tedagaskom jeziku).Bijelu boju usta, nosa i lijevog obraza daje natron, prirodna slana mješavina dekahidrata natrij-karbonata, natrij-bikarbonata, natrij-hlorida i natrij-sulfata. Oči i nozdrva su kupe pepela oko vulkanskih ventila. Tamnija oblast nalijevo od lica je sjenka visokog oboda kratera.Trou au Natron je danas jalov i beživotan, ali stručnjaci vjeruju da je bio bogato glečersko jezero do prije oko 14.000 godina. Tokom 60-ih su pronađeni fosili morskih puževa i planktona ispod natronom pokrivenog poda kratera, a 2015. fosili algi stari 120.000 godina.Uprkos tome što je star barem kao fosili u isušenom jezeru, taj krater je zapravo jedna od najmlađih vulkanskih struktura na planinskom masivu Tibesti. Okolni vulkani su vjerovatno mnogo stariji.<h2>Primijećena iz svemira</h2>Ovo nije prvi put da je neka struktura u obliku lobanje primijećena iz svemira. Godine 2016. meteorološki satelit je snimio uragan „Metju“ – tropsku oluju kategorije 5 koja je ubila više od 600 ljudi širom Kariba – vrtlog maskiran kao zlokobno lice s blještavim crvenim okom i prepoznatljivim zubima dok prilazi Haitiju, piše Telegraf.

Obilježavajući Noć veštica, NASA je objavila zastrašujuću fotografiju jezive „lobanje“ koja izgleda kao da neprijateljski gleda u svemir 

Astronaut uslikao prijeteću „lobanju“ u ogromnom vulkanskom krateru 

Pentagonovo otkrivanje nuklearne gravitacijske superbombe B61-13, 24 puta jače od one bačene na Hirošimu, postavlja pitanja o njenoj nužnosti i korisnosti u modernom svijetuAmerički Pentagon u nedavnom sapćenju otkrio je svoje planove za razvoj nove snažne nuklearne "gravitacijske bombe", poznate kao B61-13, koja čak 24 puta nadmašuje razornu moć bombe bačene na Hirošimu u Drugom svjetskom ratu. To oružje, koje je 13. iteracija u B61 porodici takozvanih gravitacijskih bombi, imat će istu eksplozivnu snagu kao i njegov prethodnik iz doba hladnog rata, B61-7, procijenjenu na 360.000 tona TNT-a, što rezultira eksplozivnim radijusom jednakim površini dva Menhetna, <a href="https://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-12693323/Americas-new-super-nuke-explained-B61-13-gravity-bomb-feature-guided-tail-kit-unleash-blast-radius-size-two-Manhattans.html.">piše Daily Mail.</a>Srž projekta uključuje postavljanje postojeće bojne glave iz B61-7 u novu bombu, ugradnju modernih sigurnosnih i kontrolnih značajki, te nadogradnju repnog kompleta kako bi se povećala njena tačnost u dosezanju cilja. Za razliku od atomske bombe Little Boy na bazi urana, bačene na Hirošimu 1945. godine, bojna glava B61-13 u potpunosti je bazirana na plutoniju.<h2>Potencijalni broj žrtava - tri miliona</h2>Detonacija novog B61-13, sa svojom golemom razornom snagom od ekvivalentnih 360 kilotona TNT-a, stvorila bi masovni požar, koji bi pokrio područje široko više od šest kilometara i proizveo vjetrove snage uragana i s temperaturama većim od 105 Celzijevih stepeni. Takva katastrofalna eksplozija mogla bi proširiti svoj smrtonosni učinak na ogromnu teritoriju, otprilike 10 do 15 puta veću od područja razorenog u Hirošimi, prema podacima organizacije za ljudska prava Waging Peace, prenosi Zimo.hr.- Ako je bacite na Njujork Siti, raznijet će Džersi Siti i cijeli Menhetn te uzrokovati miliom poginulih i još dva milona povrijeđenih - pojasnio je Džefri Vilson (Geoffrey Wilson), direktor Centra za obrambene informacije, nestranačke organizcije iz Vašingtona.<h2>Zamjena za B61-7</h2>To zastrašujuće novo američko oružje također ima repni komplet koji povećava njegovu preciznost, što ga čini prikladnim za mete koje obično zahtijevaju bombe veće snage. Razvoj B61-13 motiviran je starenjem B61-7, koja se suočava s degradacijom zbog raspadanja radioaktivnog elementa, što umanjuje njene performanse.Program B61-12 pokrenut je kako bi se pozabavio tim problemom, uprkos ogromnim procjenama troškova, te je u međuvremenu postao jedan od najskupljih programa nuklearne bombe u povijesti SAD. B61-12 može se pohvaliti kompletom navođenog repa, koji zamjenjuje padobran, nudi poboljšanu sigurnost pri isporuci i ima sposobnost detonirati u zraku ili na tlu. Istovremeno ima manji radioaktivni prinos, samo 0,3 tone, što smanjuje kolateralnu štetu i širenje radioaktivnog materijala.<h2>Svrha te bombe</h2>Američki dužnosnici naglašavaju da razvoj B61-13 nije bio potaknut određenim prijetnjama.U nastojanju da pojača odvraćanje od protivnika i osigura dodatne opcije za američkog predsjednika, Pentagon je predstavio B61-13, oružje sastavljeno od dvije glavne komponente: sklopa bombe i repnog kompleta za navođenje. Repni komplet uključuje četiri pokretne peraje i repni usisnik, zajedno s modernim opcijama sigurnosti i tačnosti prethodne verzije bombe, B61-12.Hans Kristensen i Mat Korda, stručnjaci iz Federacije američkih naučnika, nagađaju da B61-13 namjerava zamijeniti masivnu bombu B83-1 s većom bojnom glavom od B61-12. Uprkos tome, ostaju pitanja o korisnosti i nužnosti B61-13, a neki to oružje smatraju političkim kompromisom, u nedostatku njegove jasne svrhe.

Može sravniti područje veličine dva Menhetna

Amerikanci predstavili navođenu nuklearnu superbombu: Jača je 24 puta od one bačene na Hirošimu

Neuhvatljiva aroma kanabisa dugo je zbunjivala naučnike, a novo istraživanje je pokazalo da se ne pripisuje samo terpenima (tzv. jednostavni lipidi), kako se prije vjerovalo.<h2>Porijeklo mirisa</h2>Naučnici su sada rasvijetlili porijeklo karakterističnog mirisa povezanog s marihuanom, pri čemu značajnu ulogu igraju hlapljivi sumporni spojevi ili tioli. Značajno je otkriće da je molekula 3-metil-2-buten-1-tiol (321MBT) zauzela središnje mjesto u novom olfaktornom naučnom istraživanju. Naučnici kompanije Abstrax Tech, distributera terpena, proveli su studiju koja je uključivala 31 ekstrakt kanabisa, koristeći niz analitičkih tehnika, uključujući plinsku kromatografiju, masenu spektrometriju i detekciju plamenom ionizacijom. Njihov je cilj bio dublje istražiti hemijski sastav navedenih ekstrakata i aroma koje oni proizvode.Rezultati istraživanja su otkrili važnost 321MBT u određivanju različitih mirisa povezanih s različitim sojevima kanabisa. Naučnici su identificirali novu klasu tropskih tiola odgovornih za aromu citrusa ili tropskog voća koja se nalazi u određenim sortama. Skatol (3-metilindol), vrlo opor spoj, identificiran je kao ključni sastojak pikantnih ili hemijskih mirisa.Iako terpeni i dalje igraju ulogu u cjelokupnoj aromi, čini se da je kombinacija tiola i molekule 321MBT najvažnija u stvaranju nepogrešivog mirisa kanabisa, uključujući i zloglasni "skunky" miris.Nevjerovatno je da je navedena molekula odgovorna za neugodan miris koji nastaje kada je pivo izloženo sunčevoj svjetlosti, a također pridonosi jasnom mirisu koji ispuštaju američki tvorovi. Iako tiolni spojevi čine mali udio (manje od 0,05 posto) analiziranih uzoraka, oni imaju značajan utjecaj na miris kanabisa. Njihove su niske koncentracije prethodno dovele do propusta u njihovom opažanju.Naučnici su također izdvojili skatol, spoj koji se nalazi u ljudskom izmetu, kao doprinos aromi češnjaka koja prati tradicionalni miris korova.Tim iz Abstrax Techa se nada da će njihovo istraživanje utrti put selektivnom uzgoju sojeva kanabisa sa specifičnim aromama, potencijalno smanjujući prevladavajući neugodan miris. Studija pruža sveobuhvatnije razumijevanje hemijskog sastava kanabisa, šireći se izvan terpena i naglašavajući ulogu ovih spojeva u stvaranju različitih aroma.<h2>Hemijski sastav</h2>Rezultati pružaju bolje razumijevanje hemijskog sastava kanabisa osim terpena i kako ti spojevi doprinose jedinstvenim aromama koje proizvodi. Nadalje, ovo istraživanje nudi novu priliku za kategorizaciju sorti kanabisa na temelju poželjnih svojstava arome, ističu autori studije koja je objavljena u časopisu ACS Omega, piše Zimo.

Nova studija otkrila je da jedinstveni miris kanabisa baziran na zanimljivim spojevima koji otkrivaju tajnu iza osebujne arome

Naučnici otkrili novi spoj u kanabisu koji objašnjava jedinstveni miris te biljke

Arheološko otkriće iz 17. stoljeća u Poljskoj baca novo svjetlo na mračna vjerovanja u vampire i nadnaravna bića. <h2>Vjerovali u vampire</h2>Arheolozi u Poljskoj otkrili su posmrtne ostatke djeteta iz 17. stoljeća prikovanog za grob kako ne bi ustalo iz mrtvih, a to otkriće, u svjetlu Noći vještica, govori o vjerovanjima u vampire i u ostala natprirodna stvorenja.Kosti šestogodišnjeg ili sedmogodišnjeg djeteta najnoviji su pronalazak na groblju u selu Pien, na sjeveru Poljske, koje datiraju iz vremena kada su ljudi vjerovali u duhove, zombije i ostala nadnaravna bića, dok su danas samo izlika za maškare.Ovo je groblje za odbačene ljude, koji su izazivali strah kod ostalih ljudi nakon smrti, a vjerovatno i za vrijeme života (...) za koje se sumnjalo da su u kontaktu s nečistim silama, ljudi koji su se na neki način drugačije ponašali, rekao je Darius Polinski, koji na Univerzitetu ''Nikola Kopernik'' u Torunu izučava srednjovjekovne pogrebne prakse.Dijete je ukopano s licem prema zemlji sa željeznim lokotom ispod lijevog stopala, najvjerovatnije kako bi ga se spriječilo da se digne i napusti grob da bi se hranio živima, pojašnjava Polinski.<h2>Kamenje na grobovima</h2>Ističe da su se ljudi bojali da će im "nečastivi" piti krv ili ih gristi.Arheolozi su pronašli i druge metode koje su korištene protiv ''živih mrtvaca''.Pronašli smo veliki broj grobova s kamenjem postavljenim na različite dijelove tijela, na grlo, lakat ili vrat, a sve kao zaštitu od pokojnika, rekao je Polinski.

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

Sunce se nasmijalo "đavolskim osmijehom" na Noć vještica: Pogledajte ogromni luk plazme na našoj zvijezdi

Mladi informatičari iz Sarajeva osvojili dvije medalje na Balkanskoj olimpijadi

Otkriven hram posvećen pernatom zmijolikom bogu Kukulkanu

Otkriveno zašto padamo u nesvijest

Jeste li znali da avioni brže lete ka istoku nego ka zapadu: Evo zašto je to tako

Astronaut uslikao prijeteću „lobanju“ u ogromnom vulkanskom krateru

Amerikanci predstavili navođenu nuklearnu superbombu: Jača je 24 puta od one bačene na Hirošimu

Naučnici otkrili novi spoj u kanabisu koji objašnjava jedinstveni miris te biljke

Bizarno arheološko otkriće: Dijete prikovano za grob otkriva koliko se nekad vjerovalo u čudovišta

Nauka

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

Sunce se nasmijalo "đavolskim osmijehom" na Noć vještica: Pogledajte ogromni luk plazme na našoj zvijezdi

Mladi informatičari iz Sarajeva osvojili dvije medalje na Balkanskoj olimpijadi

Otkriven hram posvećen pernatom zmijolikom bogu Kukulkanu

Otkriveno zašto padamo u nesvijest

Jeste li znali da avioni brže lete ka istoku nego ka zapadu: Evo zašto je to tako

Astronaut uslikao prijeteću „lobanju“ u ogromnom vulkanskom krateru

Amerikanci predstavili navođenu nuklearnu superbombu: Jača je 24 puta od one bačene na Hirošimu

Naučnici otkrili novi spoj u kanabisu koji objašnjava jedinstveni miris te biljke

Bizarno arheološko otkriće: Dijete prikovano za grob otkriva koliko se nekad vjerovalo u čudovišta