<p>Zaboravljeni antibiotik koji je razvijen prije skoro 80 godina mogao bi ponovno pomoći, ovoga puta u borbi protiv superbakterija koje su otporne na lijekove.</p><p>Streptotricin je izoliran četrdesetih godina 20. stoljeća i pokazao je veliki potencijal u liječenju infekcija uzrokovanim gram-negativnim bakterijama.</p><h2>Veliki izazov</h2><p>Za razliku od gram-pozitivnih bakterija, ovi mikrobi nemaju čvrsti ćelijski zid na koji ciljaju mnogi antibiotici. Pronalaženje alternativa bio je jedan od velikih izazova za farmaceutsku industriju.</p><p>Svjetska zdravstvena organizacija je 2017. godine objavila popis najopasnijih patogena otpornih na lijekove. Većina su bile gram-negativne bakterije.</p><p>Međutim, uprkos potencijalu, streptrotricin je odbijen. Smatralo se da je previše toksičan za zdravlje bubrega u inicijalnoj studiji i kasnije je zaboravljen u naučnoj literaturi.</p><p>Naime, tokom početnih istraživanja ustanovljeno je da je toksičan za ljudske bubrege.</p><h2>Koncentracije koje nisu toksične</h2><p>Patolog Džejms Kirbi (James Kirby) s Harvarda s timom je “iskopao” ovaj zaboravljeni antibiotik, istražili su njegova svojstva i predstavili ga pod novim imenom – nourseothricin.</p><p>- S pojavom patogena otpornih na više lijekova, za koje postoji malo ili nimalo dostupnih antibiotika za liječenje, vrijeme je ponovno razmotriti i istražiti potencijal onoga što smo ranije previdjeli - rekao je Kirbi za ScienceAlert.</p><p>Nourseothricin proizvode gram-pozitivne bakterije iz zemlje. To je zapravo mješavina antibiotika kojoj su data pojedinačna imena kao što su streptotricin F i streprotricin D (SD), piše Poslovni.hr.</p><p>Dok nourseothricin i SD imaju toksičan učinak na ćelije bubrega u laboratoriju, Kirbi i kolege su sada ustanovili da to nije slučaj sa streptotricinom F. Ovaj spoj je i dalje efikasan u ubijanju gram-negativnih bakterija otpornih na lijekove, ali u koncentracijama koje nisu toksične.</p>

 Smatralo se da je previše toksičan za zdravlje bubrega u inicijalnoj studiji

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

<p>Sunce će vjerovatno postati najvažniji svjetski izvor energije do 2050. godine, kažu britanski naučnici u nedavno objavljenom istraživanju.<br></p><h2>Napredak obnovljivih izvora energije</h2><p>Energetski sektor je možda dosegao prekretnicu u kojoj je došlo do sinergije između korištenja solarne tehnologije i procesa učenja kompanija kako bi je učinili pristupačnijom, rekli su naučnici sa Koledža Exeter i University College London.</p><p>- Napredak obnovljivih izvora energije znači da projekcije u kojima dominiraju fosilna goriva više nisu realistične - izjavila je voditeljica istraživanja dr. Femke Nijse iz Exeterovog instituta za globalne sisteme u saopćenju za javnost.</p><p>Sve je veće uvjerenje da će dramatično smanjena cijena obnovljive energije uveliko olakšati smanjenje ugljika u zemljama u razvoju, navodi se u saopćenju, piše Hina, prenosi Index.hr.</p><p>Dok se čini da je zacrtan put solarne energije da postane najvažniji izvor energije, čak i bez potpore ambicioznijih klimatskih politika, naučnici upozoravaju da bi "prepreke" to još uvijek mogle spriječiti.</p><h2>Četiri prepreke dominaciji solarne energije</h2><p>Naučnici su identificirali četiri područja koja bi mogla spriječiti prijelaz na dominaciju solarne energije: dostupnost stabilnih električnih mreža, solarno finansiranje u zemljama u razvoju, kapacitet opskrbnog lanca i politički otpor u regijama gdje su mnoga radna mjesta povezana s industrijama fosilnih goriva.</p><p>Vlade bi se stoga trebale manje usredotočiti na sam prijelaz na solarnu energiju, a više na uklanjanje ove četiri prepreke, preporučuju naučnici.</p><p>To uključuje osiguranje snabdijevanja energijom kada sunca nema, naprimjer putem vjetroelektrana i dalekovoda između regija.</p><p>Naročito bi afričke zemlje trebale pristup finansiranju kako bi upravljale prijelazom na solarnu energiju. Trebalo bi ojačati opskrbne lance, posebno za kritične sirovine poput litija i bakra potrebne za proizvodnju baterija.</p><p>Gubitak radnih mjesta u industriji fosilnih goriva i srodnim industrijama, o kojima ovisi egzistencija procijenjenih 13 miliona ljudi diljem svijeta, mora se ublažiti, rekli su naučnici.</p><p><br></p>

Sve je veće uvjerenje da će dramatično smanjena cijena obnovljive energije uveliko olakšati smanjenje ugljika 

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

<p>Najjači zabilježeni marsotres uzdrmao je Crvenu planetu ne zbog udara asteroida, već zbog tektonskih sila unutar same planete. To otkriće ukazuje da je Mars seizmički aktivniji nego što se mislilo, navode naučnici, a prenosi Space.com.<br></p><h2>Modul Insajt</h2><p>Modul Insajt američke agencije NASA 4. maja 2022. zabilježio je potres od 4,7 stepeni, što je jače od do tog trenutka najjačeg zabilježenog potresa od 4,2 stepena iz 2021.</p><p>Za razliku od drugih marsotresa, koji obično prestanu u roku od jednog sata, posljedice ovog su se osjećale čak šest sati, što ovo čini najjačim potresom koji je zabilježen van Zemlje.</p><p>Otkako je sletio na Mars, u novembru 2018., modul Insajt zabilježio je više od 1.300 marsotresa, od kojih je najmanje osam povezano s udarom asteroida. Signal jakog marsotresa iz maja 2022. bio je sličan onima koje je izazvao udar asteroida, pa su naučnici počeli da tragaju za novim kraterom na Marsu, ali ga nisu našle. Zbog toga je zaključeno da su potrese izazvale tektonske sile unutar planete.</p><p>Prema tradicionalnom shvatanju, Mars je, za razliku od Zemlje, premali da bi imao tektonske procese.</p><h2>Tektonski stres</h2><p>- I dalje ne razumijemo zašto neki dijelovi planete imaju veći tektonski stres od drugih, ali rezultati nam omogućuju da dalje istražujemo. Jednog dana ove informacije pomoći će nam da shvatimo gdje na Marsu bi ljudi mogli biti sigurni, a koje dijelove planete treba izbjegavati - rekao je Bendžamin Fernando, postdoktorand Oksfordskog univerziteta i jedan od autora studije objavljene u žurnalu ''Geophysical Research Letters'', piše Telegraf.</p>

Potres od 4,7 stepeni pogodio je Mars 4. maja 2022. i to je najsnažniji potres do sada zabilježen van Zemlje

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

<p>Protekle subote dijelovi SAD, Srednje i Južne Amerike bili su poprište relativno rijetkog prstenastog pomračenja Sunca, a snimci i fotografije iz zone totaliteta, koji su tada nastali, obišli su svijet. No, nije ovaj kozmički događaj zabilježen samo sa Zemlje, već i iz svemira. Dok su stanovnici gledali prema gore, u nadi da će vidjeti spektakularni prizor, prema njima je odozgo "gledao" američki satelit i snimao fotografije, kao što to i inače čini.</p><p>Radi se o satelitu DSCOVR (Deep Space Climate Observatory), kojim se koriste NASA, NOAA i Ratno zrakoplovstvo SAD. Smješten je u Lagrangeovoj tački 1, gravitacijski stabilnom mjestu u svemiru gdje se poništavaju utjecaji Zemljine i Sunčeve gravitacije, na udaljenosti od 1,5 miliona kilometara od Zemlje. Ta se tačka nalazi između Sunca i Zemlje, pa je dala ovom satelitu odlično gledište za snimanje pomračenja, piše Bug.hr.</p><p>Na fotografijama, nastalima instrumentom EPIC (Earth Polychromatic Imaging Camera), možemo tako vidjeti jasnu Mjesečevu sjenu, koja se nadvila nad SAD, pa nešto kasnije i nad Južnom Amerikom.</p>

<p>Satelit DSCOVR lansiran je u februaru 2015. godine. U svom redovnom radu služio kao svemirski meteorološki opservatorij, koji svojim instrumentima primarno prati promjene u izbojima radijacije sa Sunca, detektira solarne geomagnetske oluje i upozorava na njihove moguće ozbiljne posljedice po naše telekomunikacijske i elektroenergetske sisteme, satelite i avijaciju.&nbsp;<br></p>

<p>Njegova kamera u boji (EPIC) svaka dva sata snima i "običnu" fotografiju Zemlje s udaljenosti od 1,5 miliona kilometara, a odabrane svježe snimke možete pogledati <a href="https://epic.gsfc.nasa.gov/">ovdje</a>.<br></p>

Dok su stanovnici SAD proteklog vikenda posmatrali prstenasto pomračenje Sunca, taj je prizor iz svemira snimio NASA-in satelit DSCOVR

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

<p>Proučavanje gotovo 12.000 godina duge historije nasilja na Bliskom istoku otkriva da su krvoprolića počela u vrijeme kada su nastale prve države, prije otprilike šest i po hiljada godina te da su ponovno porasla kad su stigle suše i pojavila se velika carstva prije otprilike 3.200 godina, pokazala je analiza polomljenih ljudskih lobanja i kostiju, piše portal Live Science.</p><h2>Ljudski ostaci</h2><p>Lobanje i kosti više od 3.500 ljudi povrijeđenih u sukobima na Bliskom istoku u razdoblju između 12000. i 400. godine prije nove ere potječu iz geografskih regija koje uključuju Tursku, Levant (zemlju oko istočnog Mediterana), Mezopotamiju i Iran.</p><p>Ljudske je ostatke proučavao međunarodni tim naučnika koji je želio testirati hipotezu o usponu i padu nasilja u starom vijeku, prema studiji objavljenoj 9. oktobra u časopisu Nature Human Behaviour.</p><p>Tim stručnjaka istraživao je povrede otkrivene na lobanjama i kostima, nastale oružjem i oruđem na kosturima ljudi koji su živjeli na Bliskom istoku tokom četiriju razdoblja: neolitika (od 12000. do 4500. prije nove ere), bakrenog doba (od 4500. do 3300. prije nove ere), bronzanog doba (od 3300. do 1200. prije nove ere) i željeznog doba (od 1200. do 400. godine prije nove ere).</p><h2>Zemljopisno područje</h2><p>Stručnjaci smatraju da je drevni Bliski istok idealno mjesto za istraživanje i razumijevanje nasilja među ljudima jer je ovo zemljopisno područje bilo ključno za nekoliko velikih inovacija u ljudskoj kulturi, od pripitomljavanja životinja i razvoja poljoprivrede do stvaranja prvih gradova prije otprilike 11.000 godina, piše Hina.</p><p>Cilj naučnika bio je provjeriti pretpostavke o nivou nasilja u različitim razdobljima. Primjerice, niska gustoća naseljenosti u neolitskom razdoblju vjerovatno je značila i nizak stepen nasilja, dok je nastanak država i carstava u kasnijim razdobljima rezultirao povećanjem nivoa nasilja, naročito jer su ljudi počeli živjeti bliže jedni drugima u prvim gradovima.</p><p>Analizom traumatskih povreda identificiranih na drevnim lobanjama, stručnjaci su otkrili da je učestalost nasilja dramatično porasla u bakrenom dobu, u vrijeme nastanka prvih država, a zatim ponovno u željeznom dobu zbog velikih promjena, poput velikih suša koje su trajale 300 godina i u vrijeme kada se dogodio uspon vojnih velesila poput Asirskog carstva.</p><h2>Društvene inovacije</h2><p>No znatan pad nasilja uslijedio je u bronzanom dobu, između 3000. i 1500. godine prije Krista, otkrivaju naučnici, uprkos brojnim izazovima povezanim s klimom i urbanim načinom života. Zaključili su da je vjerovatan razlog "smanjenja nasilja to što su prve države uspjele uspostaviti učinkovite načine koji su rezultirali smanjenjem sukoba u tadašnjim društvima".</p><p>Smanjeno nasilje u bronzanom dobu vjerovatno je rezultat društvenih inovacija koje su pojedince transformirale u građane.</p><p>Čini se sasvim jasnim i logičnim da se pravni sistem brzo razvijao kroz bronzano doba, pa su čak i slobodni građani uživali u određenom stepenu zaštite koju im je omogućavao zakon, rekao je za LiveScience koautor studije Đakomo Benati (Giacomo), historičar ekonomije sa Koledža u Barceloni. To znači da su ljudima sve češće na raspolaganju bila miroljubiva sredstva za rješavanje razmirica.</p><p>No mir je bio kratka vijeka, s obzirom na to da je u željeznom dobu došlo do neviđenog nivoa nejednakosti, resursa je bilo sve manje, a sve češći su bili i ratni sukobi do kojih je dolazilo s usponom carstava, poput primjerice Hetitskog carstva, koje se nalazilo u dijelu današnje Turske.</p><p>Benati je kazao da je udarac u gornji dio lobanje u bakrenom i željeznom dobu vjerovatno bio najčešći način ubistva u predmodernom razdoblju.</p><h2>Daljnja istraživanja&nbsp;</h2><p>Debra Martin, bioarheologinja sa Univerziteta Nevada u Las Vegasu, koja nije učestvovala u studiji, studiju smatra zanimljivom jer se temelji na čvrstim podacima.</p><p>- Pozdravljam to što su autori odlučili ne interpretirati podatke kako bi se uklopili u jedno uzročno objašnjenje. Nasilje i sukobe često ne pokreću samo vanjski faktori, već i ideologija, uvjerenja i simbolika. Zapravo je vrlo zamršeno reći šta sve pokreće nasilje - kazala je.</p><p>Naučnici planiraju provesti daljnja istraživanja da bi ustanovili koji dodatni aspekti rezultirali međuljudskim nasiljem tokom vremena. Primjerice, pokušat će ustanoviti jesu li nasiljem bili češće pogođeni muškarci ili žene.</p><p>- Kosti i kosturi iznimno su pogodni u našem istraživanju za razumijevanje promjena, kada su posrijedi ljudsko blagostanje i dobrobit, a nastojat ćemo proučiti i razlike među spolovima jer je rodna dimenzija bez sumnje ključna - zaključio je Benedeti.</p>

Ljudske je ostatke proučavao međunarodni tim naučnika koji je želio testirati hipotezu o usponu i padu nasilja u starom vijeku

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

<p>U jednom ste trenutku dijete bez trunke obaveza, a onda ste, u tren oka, odrasla osoba s brojnim zadacima i problemima. I dok naučnici tek trebaju pronaći odgovor zašto se čini da životi prolaze pored nas, formulirali su teoriju.<br></p><h2>Same rutine</h2><p>Sindi Lustig (Cindy), profesorica psihologije na Univerzitetu u Mičigenu, rekla je za Daily Mail: </p><p>- Prvo je da, kad smo stariji, obično imamo živote koji su više strukturirani oko rutina i manje velikih važnih događaja koje koristimo za razgraničiti različite epohe ''vremena naših života".</p><p>Lustig je dodala da kao djeca imamo manje iskustava o kojima treba razmišljati. Za petogodišnjaka je jedna godina 20 posto života prepunog iskustava dok otkriva svijet oko sebe. Međutim, ista količina vremena samo je dva posto života 50-godišnjaka koji vjerovatno ima manje novih iskustava.</p><h2>O čemu se radi</h2><p>Lustig je objasnila da naš mozak kombinira slične dane i sedmice, što se čini kao da se sve pomiješa. Ljudi mjere vrijeme nezaboravnim događajima; kako starimo, njih je malo. Zbog toga se većina ljudi može prisjetiti nečega što su učinili jednom, a ne stotine puta.</p><p>Još jedna teorija koja kruži naučnom zajednicom dolazi od Adriana Bejana sa Univerziteta Duke, koja sugerira da je letenje vremena posljedica starenja mozga. Bejan je objavio svoje istraživanje 2019., u kojem se navodi da naša percepcija životnih iskustava može biti iskrivljena kako starimo, a našem mozgu treba više vremena za obradu novih mentalnih slika.</p><p>Prema Bejanu, fizičke promjene u našim živcima i neuronima igraju glavnu ulogu u našoj percepciji vremena kako starimo. Tokom godina te strukture postaju složenije i na kraju se degradiraju, stvarajući veći otpor električnim signalima koje primaju.</p><h2>Više je teorija</h2><p>Prema hipotezi istraživača, degradacija ovih ključnih neuroloških značajki uzrokuje pad stope kojom stječemo i obrađujemo nove informacije. Dojenčad, naprimjer, pomiče oči puno češće nego odrasli jer brže obrađuju slike, rekao je Bejan.</p><p>Za starije ljude to znači da se manje slika obrađuje u istoj količini vremena, zbog čega se iskustva čine kao da se odvijaju brže. Međutim, Lustig je za Daily Mail rekla da Bejanovo istraživanje ne drži vodu.</p><p>- On iznosi neke argumente o dužini optičkog živca u odnosu na veličinu glave, a ja ću vam dopustiti da procijenite ima li 80-godišnjak znatno veću glavu od 25-godišnjaka - rekla je.</p><p>Postoje i drugi problemi s njegovom perspektivom, ali ovo vjerovatno govori o tome.</p>

Čini se da izreka ''vrijeme leti'' postaje sve stvarnija i realnija kako starimo.

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

<p>Kada u rukama imate svitak koji je skoro 2.000 godina bio zakopan pod gomilom vulkanskog pepela s Vezuva, koji je 79. zatrpao Pompeje, bit će ga prilično teško otvoriti da se ne ošteti, a kamoli čitati – no umjetna inteligencija je pronašla način.&nbsp;</p><h2>Vulkanska erupcija</h2><p>Kao rezultat vulkanske erupcije, toplina je transformirala stotine papirusnih svitaka iz knjižnice u gradu Herkulaneumu u fosilizirane komade ugljika. Sljedećih 1.700 godina svici su bili zakopani u blatu, sve do 1752., kada su konačno iskopani.<br></p><p>Naučnici s Univerziteta u Kentakiju pokrenuli su izazov pod nazivom ''Vesuvius Challenge'' u martu - objavili su hiljade rendgenskih slika pougljenjenih, karboniziranih svitaka Herkulaneuma zajedno s neistreniranim softverom umjetne inteligencije koji bi mogao otkriti šta piše na svitku, za šta će dobiti vrijednu nagradu, piše Science Alert.</p><p>Dva studenta osvojila su prve nagrade: Luk Faritor (Luke Farritor), student informatike na Univerzitetu Nebraska-Lincoln te Jusef Nader (Youssef), student biorobotike na Slobodnom univerzitetu u Berlinu u Njemačkoj. I Faritor i Nader su neovisno jedan o drugom identificirali riječ ''πορϕυρας'' (ili ''porphyras'' koristeći moderne grčke znakove), što znači ''ljubičasta''. To je prva puna riječ dekodirana iz skripti pomoću AI softvera.</p><h2>Mašinsko učenje</h2><p>U starom Rimu ljubičasta je bila značajna boja, koja je često predstavljala bogatstvo i status. Smatra se i da bi se ta riječ mogla odnositi na halje ili rang, no bit će potrebna daljnja analiza svitaka da bi se to pouzdano znalo.</p><p>Faritor je trenirao model mašinskog učenja na uzorku ''pucketanja'' identificiranom na svitku u avgustu – uzorku koji može označavati potez tinte. Kako je umjetna inteligencija otkrivala više pucketanja i poteza tintom, novi podaci o obuci značili su da je AI postao bolji u otkrivanju drugih uzoraka. Na kraju se pojavila riječ ''porphyras''.</p><p>Nader je također koristio pristup mašinskog učenja, ali je AI trenirao na oblicima koji su izgledali kao slova. Pomoću mašinskog učenja je potaknuo AI da identificira nove uzorke, pokazujući mu kako bi ti uzorci trebali izgledati – čime je uspješno istaknuta riječ ''porphyras''.</p><p>Uz dovoljno podataka za obuku, ovi AI motori mogu uočiti vrlo male varijacije u teksturi na rendgenskim slikama, otkrivajući poteze tinte koji nisu vidljivi ljudskom oku. Istraživači se nadaju da će uskoro biti otkriveno još više.</p><h2>Nagrada 700.000 dolara</h2><p>Glavna nagrada ''Vesuvius Challengea'' – 700.000 dolara – ide osobi koja može pročitati četiri ili više odlomaka iz jednog od ovih svitaka. Ako mislite da znate sve što je potrebno za dešifriranje teksta, možete i sami pokušati.</p><p>Ako se ovi svici mogu čitati bez otvaranja – zbog čega bi se vjerovatno raspali – mogli bismo otključati neprocjenjivo bogatstvo informacija o životu i učenju prije 2.000 godina, piše Tportal.</p>

Kao rezultat vulkanske erupcije, toplina je transformirala stotine papirusnih svitaka iz knjižnice u gradu Herkulaneumu u fosilizirane komade ugljika

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

<p>Predviđanje potresa je neka vrsta svetog grala seizmologije i do sada nauka nije pronašla način na koji bi se mogli predviđati, a mnogi naučnici govore da to možda nikada nećemo ni moći.<br></p><p>Međutim, novo istraživanje naučnika Univerziteta Teksas (UT) u Ostinu dovelo je do razvoja algoritma umjetne inteligencije koji je tačno predvidio 14 potresa i pogodio njihovu gotovo tačnu snagu.</p><h2>Promašio je tek jedan potres</h2><p>AI je osposobljen za otkrivanje statističkih neravnina u seizmičkim podacima u stvarnom vremenu koje su istraživači uparili s prethodnim potresima. Ishod je bila sedmična prognoza u kojoj je AI uspješno predvidio 14 potresa unutar 300 kilometara od mjesta gdje je procijenjeno da će se dogoditi i na gotovo tačno izračunatoj snazi. Promašio je tek jedan potres i dao osam lažnih upozorenja.</p><p>Još se ne zna hoće li isti pristup funkcionirati na drugim lokacijama, ali već je i ovo svojevrsna prekretnica u istraživanju predviđanja potresa vođenog umjetnom inteligencijom.</p><p>- Predviđanje potresa je sveti gral - rekao je Sergej Fomel, profesor na UT-ovom Zavodu za ekonomsku geologiju i član istraživačkog tima. </p><p>- Još nismo blizu predviđanja za bilo koji dio svijeta, ali ono što smo postigli govori nam da je ono što smo mislili da je nemoguć problem u načelu rješivo.</p><p>Ispitivanje je bilo dio međunarodnog takmičenja održanog u Kini u kojem je umjetna inteligencija koju je razvio UT proglašena najboljom među 600 drugih dizajna. Nalazi ispitivanja objavljeni su u časopisu Bulletin of the Seismological Society of America.</p><p>- Ne vidite potrese koji dolaz. Radi se o milisekundi, a jedino što možete kontrolirati je koliko ste spremni. Čak i sa 70 posto, to je golem rezultat i mogao bi pomoći u smanjenju ekonomskih i ljudskih gubitaka te ima potencijal dramatično poboljšati spremnost na potres u cijelom svijetu - rekao je Aleksandros Savaidis, naučnik koji vodi program seizmološke mreže Teksasa TexNet.</p><h2>Testiranje u Teksasu</h2><p>Istraživači su rekli da je njihova metoda uspjela slijedeći relativno jednostavan pristup strojnog učenja. AI je dobio skup statističkih opcija temeljenih na znanju tima o fizici potresa, a zatim je rečeno da se vježba na petogodišnjoj bazi podataka seizmičkih snimaka.</p><p>Nakon što je obučen, AI je dao svoju prognozu osluškujući znakove nadolazećih potresa među pozadinskom tutnjavom na Zemlji.</p>

<p>- Vrlo smo ponosni na ovaj tim i njegovo prvo mjesto na ovom prestižnom takmičenju - rekao je Skot Tinker, direktor ureda.</p><p>Istraživači su uvjereni da bi na mjestima s robusnim mrežama za seizmičko praćenje, kao što su Kalifornija, Italija, Japan, Grčka, Turska i Teksas, umjetna inteligencija mogla poboljšati svoju stopu uspješnosti i suziti svoja predviđanja na nekoliko desetaka kilometara.</p><p>Jedan od sljedećih koraka je testiranje umjetne inteligencije u Teksasu budući da država doživljava visoku stopu potresa manje i umjerene magnitude.</p><p>TexNet mreža sadrži 300 seizmičkih stanica i više od šest godina kontinuiranih zapisa, što ga čini idealnim mjestom za provjeru metode.</p><p>Naposljetku, istraživači žele integrirati sistem s modelima temeljenim na fizici, što bi moglo biti važno tamo gdje su podaci loši ili na mjestima kao što je Kaskadija, gdje se posljednji veliki potres dogodio stotinama godina prije pojave seizmografa.</p>

Novi model AI uspješno je predvidio 14 potresa i otkrio njihovu gotovo tačnu snagu

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

<p>Remek-djelo Leonarda da Vinčija (Vinci) ''Mona Liza'' poznato je kao slika koja je skrivala brojne tajne. Od načina slikanja do boja koje su korištene, a čini se kako su naučnici otkrili još jednu njenu tajnu - rijedak hemijski spoj u boji.<br></p><h2>Analiza mikro uzorka</h2><p>Kako su naveli francuski i britanski naučnici u studiji objavljenoj u časopisu ''ACS Publications'', njihova analiza mikro uzorka temeljnog sloja boje otkrila je jedinstvenu mješavinu veoma saponificiranih ulja (ulja u kombinaciji s alkalima) i visokog udjela olova te bijelog olovnog pigmenta u kojem nedostaje cerusit.</p><p>Osim toga, otkrili su rijedak spoj nazvan plumbonakrit, spoj koji je stabilan samo u alkalnom okruženju prvog sloja boje. Naučnici ističu kako je to potvrda da je Da Vinči koristio prah olovnog oksida za zgušnjavanje i sušenje boje.</p><p>Ističu kako je rijedak spoj osnovnog sloja bio drugačiji u receptu uljane boje, što ukazuje na to da je Da Vinči namjeravao pripremiti gustu boju za prekrivanje drvene ploče na kojoj je naslikana ''Mona Liza''.</p><h2>Recepti za boje</h2><p>No, to nije jedino otkriće koje je iznenadilo naučnike i historičare umjetnosti. Osim plumonakrita, otkriven je i spoj šanonit, što je prvi takav slučaj na historijskoj slici. Iako je sam Da Vinči u svojim bilješkama spominjao svoje recepte za boje, oni nisu bili precizni niti su otkrivali tačno koje je sve spojeve koristio tokom miješanja boja, piše Zimo.</p>

Kako ističu u studiji, ova su otkrića pružila nove vrijedne uvide u slikarske metode i materijale Leonarda da Vinčija

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

<p>Kada se astronauti vrate na Mjesečevu površinu, vjerovatno će se više voziti nego hodati, a da bi vožnja bila sigurna i brza, trebat će im brze i ravne ceste na kojima neće biti fine, abrazivne i ljepljive prašine koja je u doba Apolla začepila opremu i nagrizla svemirska odijela.<br></p><h2>Topljenje pijeska</h2><p>Naime, kada je lunarni rover Apolla 17 izgubio stražnji branik, vozilo je postalo toliko prekriveno nanesenom prašinom da je prijetilo da će se pregrijati, sve dok astronauti nisu improvizirali popravak pomoću recikliranih lunarnih karti, a sovjetski rover Lunohod 2 se pokvario upravo zbog pregrijavanja kada mu se radijator prekrio prašinom.</p><p>Iz tog razloga ESA je pokrenula projekt pod nazivom PAVER, koji se bavi stvaranjem površina pogodnih za prometovanje topljenjem simulirane mjesečeve prašine snažnim laserom.</p><p>Ideja o topljenju pijeska za izradu cesta prvi put je predložena za Zemlju, davne 1933. godine, a izvedivost asfaltiranja ceste topljenjem regolita na velikom području istraživao je njemački BAM Institut za istraživanje i ispitivanje materijala u saradnji sa Univerzitetom Aalen u Njemačkoj, kompanijom LIQUIFER Systems Group u Austriji i njemačkim Tehnološkim univerzitetom Clausthal, uz podršku Instituta za fiziku materijala u svemiru Njemačkog svemirskog centra DLR.</p><p>Konzorcij PAVER upotrijebio je laser s ugljendioksidom od 12 kilovata za topljenje simulirane mjesečeve prašine u staklenu čvrstu površinu, kao način konstruiranja popločanih površina na Mjesecu, piše Vidi.hr.</p><p>Kroz brojne pokušaje i pogreške, osmislili su strategiju pomoću laserske zrake promjera 4,5 cm za proizvodnju trokutastih geometrijskih oblika sa šupljim središtem promjera približno 20 cm. One bi mogle biti međusobno povezane kako bi stvorile čvrste površine na velikim površinama Mjesečevog tla koje bi mogle poslužiti kao ceste ili platforme za slijetanje.</p><h2>Platforma za slijetanje&nbsp;</h2><p>Tim je otkrio da ponovno zagrijavanje ohlađene staze može uzrokovati njeno pucanje, pa su prešli na geometrije koje uključuju minimalna križanja. Pojedinačni sloj taline dubok je oko 1,8 cm. Izgrađene konstrukcije i ceste mogu biti sastavljene od nekoliko slojeva, ovisno o potrebnim silama opterećenja.</p><p>Jens Gunster, voditelj Odjela za procese proizvodnje materijala u BAM-u, objašnjava: </p><p>- Tako velika dubina taljenja za proizvodnju masivnih struktura može se postići samo velikim laserskim tačkama.</p><p>Tim procjenjuje da bi se platforma za slijetanje od 100 kvadratnih metara debljine 2 cm od gustog materijala mogla izgraditi za 115 dana, dok za izgradnju prometne cestovne infrastrukture na Mjesecu još ne iznose nikakve procjene jer će za to vjerovatno trebati još poboljšati tehnologiju.</p>

Pokrenula projekt čiji cilj je razviti tehnologiju za gradnju asfaltiranih cesta pomoću mjesečeve prašine

Evropska svemirska agencija želi graditi autoceste na Mjesecu

<p>Komad stijene s misterioznim zapisima, koji nije proučavan skoro 4.000 godina, sada se smatra mapom s blagom za arheologe, koji ga koriste da nađu antičke ostatke širom sjeverozapadne Francuske, piše Phys.org.<br></p><h2>Ploča Sen-Belek</h2><p>Takozvana ploča Sen-Belek proglašena je 2021. najstarijom mapom u Evropi i otada naučnici rade na tome da shvate zapise na njoj, što kako bi uspjeli da je datiraju, što da bi otkrili izgubljene spomenike.</p><p>- Korištenje mape u pokušajima da se nađu arheološka nalazišta je sjajan pristup. Nikad nismo radili na taj način - rekao je Ivan Paje, profesor Univerziteta Zapadne Bretanje (UBO).</p><p>Antička nalazišta obično se otkrivaju pomoću sofisticirane radarske opreme, snimaka iz zraka ili slučajno, kada se izvode građevinski radovi.</p><p>- Ovo je mapa s blagom - rekao je Paje.</p><p>Ipak, tim tek započinje svoj lov na blago.</p><p>Neobična mapa pokriva oblast koja je oko 30 kilometara duga i 21 kilometar široka, a Paje i njegove kolege kažu da je potrebno da pregledaju cijelu oblast i uporede je sa svim zapisima na ploči.</p><p>- Posao bi mogao da potraje i 15 godina - rekao je Paje.</p><p>On i Klement Nikolas iz francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) ponovo su 2014. otkrili ploču koju je pronašao Pol du Šatelije još 1900. Međutim, on nije shvatio njen značaj.</p><p>Proučavanjem ploče, neki urezi na njoj bili su logični i istraživači su prepoznali određene planine u Bretanji. Zatim su skenirali ploču i uporedili je s trenutnim mapama otkrivši poklapanje od oko 80 posto.</p><p>- Još moramo identificirati sve geometrijske simbole, legendu koja ide uz mapu - rekao je Nikolas.</p><p>Na ploči postoje sitne rupe i naučnici vjeruju da one predstavljaju grobnice, naselja ili rudnike. Ako na taj način otkriju nešto, to bi moglo da dovede do „poplave arheoloških otkrića“.</p><h2>Neidentificirano kraljevstvo&nbsp;</h2><p>Posljednjih nekoliko sedmica arheolozi provode istraživanje mjesta gdje je ploča Sen-Belek pronađena.</p><p>- Pokušavamo da bolje kontekstualiziramo otkriće, da nađemo način da se ploča datira - rekao je Paje.</p><p>Oni vjeruju da je ploča nastala u nekom još neidentificiranom kraljevstvu iz bronzanog doba, koje je nestalo u pobunama, piše Telegraf.</p>

Ovo je pristup istraživanjima koji nikad ranije nismo koristili, rekao je Ivan Paje, profesor Univerziteta Zapadne Bretanje

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

<p>Naučnici su predstavili dosad najdetaljniji ''atlas'' ljudskog mozga.<br></p><h2>Potpuno novo polje</h2><p>U njemu su detaljno prikazani struktura i funkcioniranje 3.300 vrsta moždanih ćelija, od kojih je samo mali dio ranije bio poznat nauci, piše Live Science.</p><p> „To nije samo atlas“, rekao je Ed Lajn, neuronaučnik u Alenovom institutu za nauku o mozgu. „Otvara potpuno novo polje, gdje u ekstremno visokoj ćelijskoj rezoluciji možete posmatrati čovjekov mozak“.</p><p>Pokrenut 2017., ovaj ogromni projekt ima za cilj kreiranje kataloga ćelija u mozgovima miševa, ljudi i drugih primata kao što su majmuni.</p><p>Te ćelije uključuju neurone, moždane ćelije koje komuniciraju putem hemijskih i električnih poruka, i otprilike isti broj ne-neuronskih ćelija. Ove ne-neuronske ćelije uključuju glijalne ćelije, klasu moždanih ćelija koje pružaju strukturnu podršku, ishranu i izolaciju za neurone, dok, također, reguliraju slanje signala.</p><p>Mozak odraslog čovjeka sadrži oko 86 milijardi neurona, plus-minus oko osam milijardi, i još oko 84 milijarde tih ne-neuronskih ćelija.</p><h2>Najrazvijenije tehnike</h2><p>Za mapiranje ljudskog mozga upotrijebljene su najrazvijenije tehnike koje su ranije uglavnom korištene kod životinja.</p><p>Naučnici su koristili transkriptomiku, koja uključuje katalogiziranje čitave RNK u individualnim ćelijama; RNK je genetska molekula koja sadrži instrukcije za izgradnju proteina i obavlja druge važne poslove. Također su koristili epigenomiku, koja uključuje ispitivanje hemijskih oznaka koje se nalaze na DNK i kontroliraju upotrebu gena.</p><p>Kombinirajući ove tehnike, istraživači su kreirali mape mozga koji se razvija i mozga odraslog čovjeka u jednoćelijskoj razmjeri, kao i mozgova primata zvanih marmoseti (Callithrix) i makaki (Macaca). Neke studije su ispitivale i mozgove čimpanzi (Pan troglodytes) i gorila (Gorilla).</p><p>To je omogućilo da se izvede direktno poređenje mozga čovjeka i drugih primata, otkrivajući da se brojne vrste ćelija prisutnih u našem mozgu mogu pronaći i kod čimpanzi i gorila.</p><p>Međutim, iako imamo zajedničke vrste ćelija, izgleda da je njihova genska aktivnost vrlo različita kod ljudi i čovjekolikih majmuna, što mijenja način na koji te ćelije sarađuju. Veze – način na koji ćelije komuniciraju – zapravo su ono što nas razlikuje od čimpanzi.</p><h2>Dekodiranje funkcije ćelija</h2><p>Iako najdetaljniji dosad, ovaj atlas ljudskog mozga predstavlja prvi nacrt. Naučnici žele da u budućnosti dekodiraju funkciju novootkrivenih ćelija, mnoge od kojih se nalaze duboko u mozgu, u strukturama kao što je moždano stablo. Također žele da shvate kako genska aktivnost različitih ćelija doprinosi razvoju neuroloških bolesti, prenosi Telegraf.</p>

Mnoge vrste ćelija nisu dosad viđene

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

<p>Groblje staro oko 3.400 godina otkriveno je u Tuna el-Gebelu, u blizini grada Minja na jugu Egipta, objavilo je ministarstvo za turizam i antikvitete Egipta, prenijela je agencija Sinhua.<br></p><p>- Na groblju iz vremena Novog kraljevstva sahranjeni su visoki zvaničnici i sveštenici - rekao je Mustafa Vaziri, generalni sekretar Visokog vijeća za antikvitete (SCA).</p>

<p>Groblje je otkrila egipatska arheološka misija pod kontrolom SCA, a na njemu postoji veliki broj kamenih grobnica i nekoliko stotina artefakata, rekao je Vaziri.</p><p>To je prvo groblje iz vremena Novog kraljevstva u ovom dijelu Egipta.</p><p>- Ovo groblje smo tražili sedam godina i konačno smo ga otkrili tokom ove sezone iskopavanja - rekao je Vaziri.</p><p>Među otkrićima je cijeli, dobro očuvan papirus dug od 16 do 18 metara s tekstom Knjige mrtvih i graviran, ofarbani kameni kovčeg kćerke visokog sveštenika boga Teuta.</p><p>Tim je otkrio amulete, nakit, kamenje i drvene kovčege s mumijama, ako i grupu figura od keramike i drveta.</p>

Groblje iz vremena Novog kraljevska otkriveno je poslije sedam godina potrage, saopćilo ministarstvo za turizam i antikvitete Egipta

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

<p>Spavanje se generalno definira kao period tokom koga se tijelo i um odmaraju kao da su potpuno odvojeni od svijeta. Međutim, nova studija koju su vodili Delfin Odiet, Izabel Arnulf i Lionel Nakaš pokazuje da je granica između budnog stanja i stanja sna mnogo tanja nego što se čini, navodi EurekaAlert!<br></p><h2>Verbalne informacije</h2><p>Istraživači su pokazali da ljudi koji spavaju mogu da prikupe verbalne informacije koje prenosi ljudski glas i da mogu da odgovore na njih kontrakcijom mišića na licu. Ova sposobnost događa se tokom svih faza sna i predstavlja prozor u vanjski svijet koji se otvara po potrebi.</p><p>Nova otkrića sugeriraju da bi moglo biti moguće razviti standardne protokole komunikacije s osobama koje spavaju kako bismo bolje razumjeli kako se mentalna aktivnost mijenja tokom sna.</p><p>- Iako nam djeluje poznato jer to radimo svake noći, san je veoma kompleksan fenomen. Naša istraživanja pokazala su nam da budnost i spavanje nisu stabilna stanja. Naprotiv, možemo da ih opišemo kao mozaik svjesnih i naizgled nesvjesnih momenata - rekao je Lionel Nakaš, neurolog s Univerzitetske bolnice Pitje-Salpetrije.</p><p>Ključno je dešifrirati moždane mehanizme koji definiraju ova međustanja između budnog stanja i faza sna.</p><h2>Fiziološki indikatori</h2><p>- Kada nema regulacije, ti mehanizmi mogu da dovedu do poremećaja poput hodanja u snu, paralize sna, halucinacija, osjećaja da niste spavali cijelu noć ili spavanja s otvorenim očima - rekla je Izabel Arnulf, šefica Odjela za patologiju sna Univerzitetske bolnice Pitje-Salpetrije.</p><p>Da bi razlikovali budno stanje i različite faze sna, istraživači obično koriste fiziološke indikatore poput specifičnih moždanih valova koji su vidljivi pomoću elektroencefalografije. Nažalost, ovi indikatori ne daju detaljnu sliku o tome šta se dešava u umu spavača, a nekad dovode i do kontradiktornih svjedočenja.</p><p>- Potrebne su nam sofisticiranije fiziološke mjere koje su izjednačene s iskustvom spavača. To bi nam pomoglo da definiramo njihov stepen opreznosti tokom sna - rekla je Delfin Odijet, istraživač kognitivnih neuronauka.</p><p>Da bi proveli ovo istraživanje, naučnici su regrutirali 22 osobe bez poremećaja sna i 27 pacijenata sa narkolepsijom, tj. ljude koji imaju nekontrolirane epizode pospanosti tokom dana. Osobe s narkolepsijom imaju posebno lucidne snove, u kojima su svjesni da spavaju. Neki od njih mogu čak da mijenjaju svoje snove kako oni žele. Osim toga, oni lakše i brze ulaze u REM fazu sna tokom dana, zbog čega su dobri kandidati za proučavanje.</p><p>Učesnici su spavali, a za to vrijeme dat im je test „leksičke odluke“, ljudski glas im je izgovarao seriju stvarnih ili izmišljenih rijči. Učesnici su reagirali osmijehom ili mrštenjem, a praćeni su polisomnografijom, detaljnim snimcima aktivnosti mozga i srca, pokreta očiju i mišića. Po buđenju, učesnici su opisivali da li su imali lucidne snove i da li se sjećaju interakcije s nekim.</p><h2>Lucidni snovi</h2><p>- Većina učesnika studije, bez obzira na to da li imaju narkolepsiju ili ne, reagirala je korektno na verbalne stimuluse dok je spavala. Ovi događaji su bili češći tokom lucidnih snova, kada je svijest na visokom nivou. Ipak, primijećeni su kod obje grupe u svim fazama sna - rekla je Izabel Arnulf.</p><p>Ovi podaci mogu da dovedu do promjene definicije spavanja, stanja koje je veoma aktivno i u kome je svijest prisutnija nego što smo mislili, a um otvoren prema svijetu, dodali su francuski naučnici.</p>

Tim istraživača pokazao je da tokom sna um nije potpuno odsječen od svijeta

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

<p>Veličanstveni kontinent Antarktik održava delikatnu ravnotežu koja igra vitalnu ulogu u stabilnosti klime i ekosistema naše planete, no klimatske promjene mogle bi ostvariti najgore noćne more.<br></p><p>Scenarij u kojem bi se ledene ploče Antarktika potpuno otopile zastrašujući je, ali posljedice takve katastrofe još su gore. Takva bi transformacija poslala razorne valove širom kontinenata i utjecala na svaki aspekt života kakav poznajemo.</p><p>Ako bi se Antarktik otopio, globalni bi nivo mora porastao, potopile se obale i raselili milioni ljudi. Ovaj golemi priljev slatke vode mogao bi poremetiti okeanske struje, izazivajući promjene u vremenskim obrascima koji vjerovatno dovode do ekstremnih klimatskih uvjeta. To je beskrajni domino-efekt koji rezultira doslovnim krajem naše civilizacije.</p><p>Dok potpuno otapanje Antarktika ostaje vrlo malo vjerovatna mogućnost, još možemo teoretizirati o tome kako bi Zemlja izgledala nakon toga.</p><h2>Problemi s gravitacijom</h2><p>Topljenje antarktičkog leda moglo bi imati nepredvidljive posljedice koje bi mogle poremetiti osjetljivu ravnotežu naše planete, a jedan takav ishod je promjena u gravitacijskom privlačenju kopnenih masa na tek otopljenom ledu, što može uzrokovati razlike u nivoima mora diljem svijeta i otežati preseljenje stanovništva uzrokovano porastom nivoa mora.</p><h2>Pomicanje Zemljine ose</h2><p>Zemljina osa se obično malo koleba zbog raznih razloga. U posljednjih 100 godina pomaknula se za oko 10 metara zbog prirodnih i ljudskih faktora. Otapanje leda uzrokovalo je više od polovice ovog pomaka. Tu su i drugi faktori, poput kretanja unutrašnjeg sloja Zemlje, koji također utječu.</p><p>Ipak, topljenje antarktičkog leda je najbrži i možda najdestruktivniji način. Stručnjaci kažu da bi se to moglo pretvoriti u povratnu petlju gdje pomak ose izlaže polove toplim strujama, ubrzavajući topljenje leda. Jednom kada topljenje počne, gotovo ga je nemoguće zaustaviti ili preokrenuti. To uveliko utječe na svjetsku klimu i nivo mora. Već vidimo neke učinke, a naučnici se brinu da će se pogoršati ako se topljenje ubrza.</p><h2>Obalna područja bi nestala</h2><p>Nije tajna da Antarktik ima puno leda, a ako se on otopi, Zemlja je u velikim problemima. Neke regije i gradovi poput Londona, Njujorka, Buenos Ajresa, Kaira, Venecije, Bangladeša i sličnih jednostavno bi prestali postojati. Milioni ljudi bi morali napustiti svoje domove, suočavajući se sa zdravstvenim i novčanim problemima.</p><p>Kad bi se sav led otopio, 80 posto Australaca i 600 miliona Kineza bilo bi pod vodom. Danska, Florida, Nizozemska, delta Misisipija, Paragvaj i još mnoga mjesta također bi bila potopljena. Gradovi poput San Franciska pretvorili bi se u otoke. Afrika bi postala toplija, pa bi tamo bilo teško živjeti. Ukratko – bila bi to globalna katastrofa, piše Zestradar.</p><h2>Bezbrojne životinjske vrste bi izumrle</h2><p>Antarktik nije tako pust kao što možda mislite. Puna je različitih životinja poput pingvina i tuljana te drugih vrsta. Ipak, klimatske promjene veliki su problem. Ako led nastavi nestajati, to je loša vijest za sve antarktičke vrste. Tuljani i kitovi koji se oslanjaju na led također bi patili.</p><p>Čak bi i mala stvorenja poput krila i fitoplanktona bila pogođena, što bi izazvalo lančanu reakciju u ekosistemu. I to samo računajući antarktičke vrste. Globalne posljedice nesagledive su.</p><h2>Odmrzavanje drevnih virusa</h2><p>Kada se led otopi, ne pretvara se samo u vodu. On također otkriva drevne organizme zamrznute milionima godina. Čileanski naučnici su 2011. godine pronašli mikrobe koji žive u antarktičkom ledu. Ova stvorenja preživljavaju ekstremne temperature, slanost, kiselost, pa čak i izloženost zračenju. Stručnjaci još raspravljaju o njihovoj svrsi, ali otkrića pokreću neke vrlo fascinantne argumente.</p><h2>Pojava “Greenarctica”</h2><p>Antarktik nije samo ravna ledena pustinja. Moderna tehnologija otkrila je pejzaž skriven ispod kilometara najstarijeg leda na svijetu. Ondje se skriva više od 400 jezera, rijeka i kanjona većih od Grand Canyona. Ako se sav taj led otopi, ovi krajolici će sigurno ugledati svjetlo dana s dosad neviđenim ekosistemima. Ako dobro pogledate najnovija otkrića, vidjet ćete da Antarktik u određenim dijelovima već postaje zeleniji. Na nekim mjestima već se razvila mahovina. Nije puno, ali mahovina nagovještava da postaje zelenije.</p><h2>Ometanje postojećih okeanskih struja</h2><p>Globalni sistem okeanskih struja, poznat kao termohalina cirkulacija, složen je fenomen na koji utječu različiti faktori, uključujući temperaturu i salinitet. Znamo da se površinske struje mogu mijenjati vjetrom, ali dublje struje pokreću smrzavanje i topljenje leda na polovima. Kako se led formira, voda postaje slanija i gušća, zbog čega se spušta na dno okeana i stvara učinak pokretne trake koji utječe na protok okeanskih struja.</p><p>To zauzvrat utječe na kretanje i živote bezbrojnih morskih vrsta, uključujući ribe i morske pse. Konkretno, Antarktik igra ključnu ulogu u regulaciji južnih okeana. Masivni ledeni pokrovi pomažu u održavanju delikatne ravnoteže termohalinske cirkulacije, osiguravajući da ockanske struje ostanu stabilne i predvidljive. Nažalost, brzo topljenje antarktičkog leda remeti ovu ravnotežu, uzrokujući značajnu štetu vrstama koje su se prilagodile ovom jedinstvenom okruženju. U konačnici, topljenje antarktičkog leda moglo bi duboko utjecati na živote i dobrobit bezbrojnih morskih vrsta, mijenjajući osjetljivu ravnotežu naših okeana na načine koje je teško predvidjeti ili kontrolirati, piše 24.hr.</p>

Veličanstveni kontinent Antarktika održava delikatnu ravnotežu koja igra vitalnu ulogu u stabilnosti klime i ekosistema naše planete

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

<p>Navikavanje na gravitaciju Zemlje poslije 371 dana provedenog na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) nije nimalo lako, rekao je Frenk Rubio, američki astronaut, prenosi Phys.org.<br></p><p>- Hodanje je bilo bolno prvih dana. Posebno bole tabani i krsta. Mislim da je razlog bola činjenica da donji dio leđa sada pridržava polovinu težine tijela – rekao je on na konferenciji u Svemirskom centru Džonson u Hjustonu.</p><h2>Navikavanje na gravitaciju&nbsp;</h2><p>Rubio, sin migranata iz Salvadora, otišao je u orbitu na šest mjeseci, a vratio se poslije nešto više od godinu.</p><p>- Činjenica da je trebalo da provedem cijelu godinu zgrčen u svemiru za mene je bila neka vrsta mučenja, jer sam ja čovjek koji voli da bude napolju. Ali to je bila misija. Nakon što je produžena, napravio sam mentalni preokret i rekao sebi: „Ovo je moj svijet i moram da se nosim sa tim“ - rekao je on.</p><p>Kako kaže, navikavanje na gravitaciju nije baš jednostavno.</p><p>- Prvih nekoliko dana po povratku skrećeš lijevo ili desno iako pokušavaš da ideš pravo. Um ti je bistar, ali tijelo ne odgovara na njegove komande na način koji to očekuješ - rekao je Rubio.</p><p>Astronaut dodaje da je tokom boravka na MSS-i uspio da uzgoji paradajz, piše Nauka.rs.</p><p>- Mislim da je to prvi paradajz u svemiru - rekao je on.</p><h2>Najviše vremena proveo u orbiti</h2><p>Rubio je u orbitu otišao ruskom letjelicom Sojuz MS-22, zajedno sa astronautima Sergejem Prokopjevim i Dmitrijem Petelinom. Oni su poletjeli sa kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu 21. septembra 2022. Misija je trebalo da traje šest mjeseci, ali je 14. decembra otkriveno da curi rashladna tečnost iz Sojuza, zbog čega je ta letjelica vraćena na Zemlju bez posade, a njihova misija je produžena. Sletjeli su u Kazahstan 27. septembra 2023.</p><p>Zbog ove misije Rubio je postao američki astronaut koji je najviše vremena proveo u orbiti.</p>

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

Evropska svemirska agencija želi graditi autoceste na Mjesecu

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

Astronaut otkrio kako izgleda povratak na Zemlju poslije 371 dana u svemiru

Nauka

Davno zaboravljeni antibiotik sad bi mogao biti ključan u borbi protiv superbakterija

Sunce će postati najvažniji izvor energije, ali postoje četiri prepreke

Najjači marsotres zabilježen na Crvenoj planeti: Naučnici konačno saznali šta ga je izazvalo

Kako je nedavno pomračenje Sunca izgledalo iz svemira

Arheološki nalazi: Krvava historija Bliskog istoka zapisana je u slomljenim ljudskim kostima

Naučnici su pronašli odgovor na pitanje koje sve muči: Evo zašto vrijeme brže prolazi što smo stariji

AI dešifrirao riječ iz svitka starog 2.000 godina: Evo šta je pisalo

Umjetna inteligencija predvidjela zemljotrese sedmicu unaprijed

Otkrivena još jedna tajna ''Mona Lize'': Da Vinči pokazao zašto ga smatraju genijem

Evropska svemirska agencija želi graditi autoceste na Mjesecu

Misteriozna kamena ploča je prava mapa s blagom

Najdetaljnija mapa ljudskog mozga sadrži 3.300 vrsta ćelija

Egipatska Knjiga mrtvih i sarkofazi stari 3.400 godina pronađeni u blizini grada Minja

Zanimljivo otkriće francuskih naučnika: I dok spavamo čujemo ljude i reagiramo na njihove riječi

Da se na Antarktiku otopi led, ovo bi bile posljedice za Zemlju

Astronaut otkrio kako izgleda povratak na Zemlju poslije 371 dana u svemiru