Politička situacija u Federaciji BiH pred Opće izbore 2026. pokazuje svu ispraznost narativa o “novoj politici” i “raskidu s prošlošću”. Umjesto sistemskih pomaka, svjedočimo povratku starih obrazaca: nacionalne mobilizacije, blokada institucija i političkog kukavičluka prerušenog u principijelnost. U tom okviru, odnosi između Stranke demokratske akcije i tzv. Trojke sve više liče na lošu reprizu već viđenog filma - s tom razlikom da su uloge sada zamijenjene, ali scenarij ostaje isti.

Promjena koja nije došla

SDA danas ne djeluje kao stranka s vizijom, programom ili reformskom ambicijom. Djeluje kao stranka koja čeka kako bi se s istim ljudima vratila na isto. Njena strategija svela se na strpljivo posmatranje kako se Trojka troši u vlasti, dok istovremeno proizvodi konstantni narativ o “prodaji bošnjačkih interesa”, “ugrožavanju države” i “prodaji države Dodiku i Čoviću”. To nije politička inovacija - to je povratak provjerenoj formuli straha i nacionalne homogenizacije. SDA ne mora nuditi rješenja, jer joj je dovoljno da pokaže haos koji se Trojki dešava na svim nivoima i kaže: vidite, bez nas ne ide.

Problem Trojke je, međutim, daleko ozbiljniji. Ona je na vlast došla s obećanjem normalizacije, institucionalne stabilnosti i raskida s praksama SDA. U stvarnosti, završila je kao vlast u neobranom grožđu, opterećena aferama, nesposobnošću upravljanja, krizama i potpunim izostankom političke inicijative. Od komunalnog kolapsa u Sarajevu - snijega, deratizacije, javnog prijevoza - preko haosa u javnim preduzećima i energetici, do potpune nemoći na državnom nivou, Trojka danas izgleda kao politički blok koji stalno objašnjava zašto ne može, umjesto da pokazuje šta hoće.

 Sistemska inercija

Najveća ironija leži u činjenici da, uprkos brojnim aferama SDA s kojima se suočavala pred izbore 2022. godine, uključujući hapšenje Fadila Novalića, Trojka sama nije imala snagu da uđe u vlast bez izdašne međunarodne pomoći intervencije visokog predstavnika. Bez odluka Kristijana Šmita (Christian Schmidt) u Federaciji BiH bi još tada uslijedila blokada u formiranju vlasti.

S obzirom na brojne probleme s kojima se Trojka danas suočava u svojoj vladavini i izostanku značajnijih rezultata, stvari govore da bi njihov rezultat na izborima 2026. godine mogao biti samo gori, a uz stabilnu koaliciju sa Strankom za BiH i Demokratskom frontom, SDA ima razloga za optimizam.

S tim u vezi ključno pitanje već sada je hoće li SDA nakon sljedećih izbora i matematički moći biti izbjegnuta. S te strane ne trebaju čuditi potezi Bakira Izetbegovića koji posljednjih sedmica ima daleko pomirljivije poruke prema HDZ-u i Draganu Čoviću, kao ni izjava Nermina Nikšića koji nije isključio mogućnost koalicije sa SDA.

Zaključak je, zapravo, porazno jednostavan: Federacija BiH se pred izbore 2026. ne kreće prema promjeni, nego prema restauraciji. Ne zato što je SDA postala bolja, nego zato što je Trojka pokazala da ne zna, ne može ili ne smije vladati. U tom smislu, povratak SDA ne izgleda kao politički preokret, nego kao sistemska inercija - povratak onih koji su godinama gradili ovaj poredak, u sistemu koji nikada nije stvarno razgrađen. A čini se da jedino neizvjesno ostaje ko će u toj restauraciji sve učestvovati te da li će Trojka preživjeti uopšte kao projekt – pa makar i u opoziciji.

DOK Trojka svakodnevno objašnjava zašto “nije mogla” i zašto je stanje gore nego što su zatekli, SDA bez velikih riječi i bez novih ljudi čeka rasplet. Ne nudi reforme, ne preuzima odgovornost i ne pravi planove – dovoljno joj je da pokaže haos i kaže da je to cijena eksperimenta zvanog “nova politika”