Tržište rada u Bosni i Hercegovini posljednjih godina prolazi kroz značajne promjene, ali zakonodavni okvir ostaje gotovo isti. Sve više ljudi radi kao freelanceri, u IT sektoru ili putem digitalnih platformi, često bez ugovora o radu i osnovnih prava. Takav način rada donosi fleksibilnost, ali i niz rizika koji se uglavnom prebacuju na samog radnika, bez sistemske zaštite.
Radnici i preduzetnici
Husejin Hodžić, vlasnik firme Crowtech Solutions iz Tuzle, za “Dnevni avaz” je rekao da veliki broj radnika u digitalnoj ekonomiji uopće nema formalni status zaposlenog.
- U praksi, veliki broj ljudi u IT sektoru i digitalnoj ekonomiji u Bosni i Hercegovini ne radi kroz klasičan ugovor o radu, već kao freelanceri ili kontraktori za strane klijente – kazao je Hodžić.
To u praksi znači da radnici sami snose troškove i odgovornost za socijalnu sigurnost, što dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti.
- Oni formalno nemaju poslodavca u BiH, pa samim tim ni prava koja dolaze uz radni odnos – poput zdravstvenog i penzionog osiguranja, plaćenog godišnjeg odmora ili bolovanja. Sve to moraju sami organizovati i finansirati – dodao je Hodžić.
Iako ovakav model mnogima odgovara zbog fleksibilnosti, on nosi i ozbiljne finansijske i profesionalne rizike.
- Najveći rizici su nesigurni prihodi, kašnjenja u plaćanju i prekovremeni rad bez naknade. Također, izostanak socijalne sigurnosti, znači da svaki prekid rada direktno utječe na egzistenciju. Ljudi se s tim nose individualno, rade s više klijenata, traže avansna plaćanja i stvaraju finansijske rezerve, ali to nije sistemsko rješenje. Ako se zakonodavni okvir ne prilagodi digitalnoj ekonomiji, taj jaz će se samo produbljivati, a odgovornost za sigurnost rada i dalje će ostati isključivo na pojedincu – istakao je Hodžić.
Digitalni radnici u BiH često se nalaze u pravnoj sivoj zoni, bez jasnog statusa i bez zaštite koju imaju klasično zaposleni. Upravo na taj problem ukazuje pravnica iz oblasti radnog prava Lana Sarajlić. Ona je kazala da zakonodavni okvir ne prati razvoj digitalne ekonomije.
- Pravni okvir ne prepoznaje direktno rad putem digitalnih platformi, već je i dalje fokusiran na tradicionalne oblike zaposlenja – kazala je Sarajlić za “Dnevni avaz”.
Iako postoje određeni pomaci kroz najavljene izmjene zakona, oni još nisu dovoljno konkretni da obuhvate freelancere i platformske radnike.
- To još ne odgovara netradicionalnim, fleksibilnim oblicima rada kao što su freelance i platformski rad – dodala je Sarajlić.
U praksi postoje različiti modeli angažmana, ali značajan broj radnika ostaje izvan sistema radnog prava i bez osnovne zaštite. Sarajlić je kazala da veliki broj radnika nije obuhvaćen zakonskim okvirom.
- Imate situacije gdje su radnici van sistema i praktično se smatraju samostalnim djelatnicima, zbog čega nisu obuhvaćeni zakonom o radu. To znači da nemaju pravo na zdravstveno i penziono osiguranje kroz rad, niti sigurnost prihoda koja dolazi s klasičnim zaposlenjem. Takve osobe automatski nisu zaštićene i suočavaju se s brojnim problemima u praksi – istakla je Sarajlić.
Rizik od zloupotreba
Osim pravnih praznina, postoji i prostor za zloupotrebe, posebno kada poslodavci pokušavaju izbjeći obaveze iz radnog odnosa.
- U praksi postoje različiti slučajevi. Uvijek ćete naići na zloupotrebe gdje poslodavci pokušavaju prebaciti radnike van radnog odnosa kako bi smanjili obaveze – kazala je Sarajlić.
Ipak, dio problema leži i u nejasnom pravnom okviru koji otežava pravilno regulisanje ove oblasti.
- Često nije jasno regulisan način obavljanja djelatnosti, što dodatno otežava i radnicima i institucijama – dodala je Sarajlić.
Između fleksibilnosti i nesigurnosti
Digitalna ekonomija otvorila je nove mogućnosti rada, ali bez adekvatne pravne regulative veliki broj radnika ostaje bez osnovne zaštite i sigurnosti.
