Umjesto novca – obećanje. Sasvim dovoljno da Grad Stolac ugovori nastavak školskog prijevoza za učenike koji pohađaju nastavu po bosanskom planu i programu.
Djeca će ponovo imati prijevoz od kuće do škole, nakon što im je to pravo tri dana bilo uskraćeno, rečeno je nakon sastanka predstavnika kantonalne i lokalne vlasti.
Ustanovljeno je da je problem nastao zbog koeficijenata u raspodjeli sredstava koje kantonalne vlasti doniraju općinama i gradovima.
Ispostavilo se da je, eto, samo Stolac u minusu, a ta nepravda će biti ispravljena naredne školske godine. Ispostavilo se i da su se „kola slomila“ na djeci bošnjačke nacionalnosti. Nakon silnih političkih prepucavanja, čula su se i izvinjenja, priznalo se da postoje anomalije, govorilo se i da se zakoni ne smiju kršiti, kritikovali su se autobusi „sa strane“.
Eto, tri dana su bila dovoljna da djeca postanu taoci neusklađenih koeficijenata, nejasnih nadležnosti i, očito, političke kampanje. Usljed svega, djeca su morala čekati, ne autobus, već dogovor.
Lijepo je da je dogovor postignut, ali gorak okus ostaje. Zar je problem morao eskalirati do te mjere da djeca s nastave izostaju tri dana? Jer, ovo nije pitanje novca, koeficijenata, trošenja novca u skladu sa Zakonom, fiskalnoj odgovornosti.
Ovo je priča o tome kako su najmlađi postali taoci jedne, najblaže rečeno neorganizovane administracije i političkih obračuna, ali i pokvarenog sistema.
