Potez premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka (Naša stranka) da jednu noć provede u studentskom domu na Bjelavama možda je na prvu djelovao kao simpatičan pokušaj približavanja studentima, ali suštinski je riječ o jeftinom populizmu koji više liči na performans nego na ozbiljan politički rad.
A imao je od koga i naučiti, kada je nedavno dok je Sarajevo bilo zatrpano snijegom, predsjednica njegove stranke Sabina Ćudić s nekolicinom poslušnika tramvajska stajališta posipala s kilom tuzlanske soli. Problemi studentskog standarda nisu scenografija za jednokratne izlete i fotografije, nego duboko ukorijenjena pitanja koja traže sistemska rješenja, planiranje i odgovornost.
Prespavati jednu noć u domu ne znači razumjeti stvarnost studenata. Ne osjeti se tako višegodišnja nebriga za infrastrukturu, nedovoljna ulaganja, administrativne prepreke, niti svakodnevni izazovi s kojima se mladi suočavaju tokom čitave akademske godine. Takav potez ne može proizvesti stvarnu promjenu. A politika koja se oslanja na simboliku umjesto na rezultate teško može izbjeći žestoke kritike.
Od premijera se ne očekuje da glumi studenta, nego da radi svoj posao. To nije spavanje po studentskim domovima, to nije posipanje trotoara, njegovo je da osigura sredstva, pokrene projekte i garantira poboljšanje uvjeta života i obrazovanja. Ako su problemi u domu postojali, a evidentno je da jesu, onda se postavlja pitanje zašto se rješavaju tek kroz PR poteze, a ne kroz konkretne odluke i dugoročne strategije? Upravljanje kantonom nije predstava za javnost, nego odgovornost prema građanima i institucijama.
Na kraju, studenti ne trebaju noćne posjete, pogotovo ne “političara”. Nego kvalitetne uvjete, funkcionalne domove i osjećaj da su prioritet, a ne kulisa za populističke poruke. Upravo zato ovaj potez ostavlja gorak utisak, više kao pokušaj sakupljanja političkih poena nego iskrene namjere da se suštinski razumiju i riješe problemi. A kada politika sklizne u simboliku bez sadržaja, građani se moraju latiti olovke i to pod hitno mijenjati.
