Historijska pobjeda Bosne i Hercegovine nad Italijom nije donijela samo plasman dalje i sportski uspjeh. Donijela je nešto mnogo dublje i važnije. Pokazala je kako ova zemlja može izgledati kada diše kao jedno. I često čujemo: „Nama tako malo treba“. Nije ovo malo, ovo je veliko, ogromno, golemo.
U trenucima nakon posljednjeg penala nestale su sve podjele. Nije bilo važno ko je ko, odakle dolazi, u šta vjeruje ili koliko ima. Ulice širom Bosne i Hercegovine bile su ispunjene ljudima koji su slavili zajedno, iskreno i bez zadrške. To je slika kakvu rijetko viđamo, ali očigledno i dalje postoji.
Ova utakmica bila je svojevrsna lekcija onima koji vode državu. Ako su pažljivo gledali, mogli su vidjeti šta znači boriti se za svoju zemlju. Na terenu nije bilo kalkulacija, nije bilo podjela ni rezervi. Bile su želja, borba i odgovornost prema dresu koji nose. Upravo ono što građani često ne prepoznaju kod onih koji ih predstavljaju i koji su na vlasti.
Istovremeno, Zmajevi su podsjetili i na još jednu važnu stvar, a to je da nikada ne treba potcjenjivati protivnika. Italijani su pokušavali usporiti igru, krasti vrijeme i igrati na iskustvo, ali su na kraju kažnjeni.
Možda i najvažnija poruka ove utakmice jeste da uspjeh nije slučajnost. On dolazi kao rezultat rada, odgovornosti i međusobnog povjerenja. To su vrijednosti koje su na terenu bile očigledne, ali koje i dalje nedostaju u mnogim drugim segmentima društva.
Fudbal, kao i život, često vrati onoliko koliko uložiš. Zato ova pobjeda nadilazi sport. Ona je podsjetnik da ova zemlja ima snagu, energiju i zajedništvo, ali i opomena da se te vrijednosti često vide samo na terenu, a premalo u stvarnom životu. Na nama je hoće li sav potencijal koji imamo ostati vezan za rijetke sportske trenutke ili će postati pravilo i izvan terena.
