Posljednjih dana mnogi kao problem navijanja za BiH ističu to što njeni navijači i dalje navijaju pod zastavom s ljiljanima ili, kako bi neki pejorativno rekli, „ratnom zastavom Armije BiH“. Takve zamjerke ističu i neki dobronamjerni ljudi koji su i sami navijali za bh. reprezentaciju, poput Nebojše Vukanovića.

Razumijem da neko ovu zastavu doživljava kao „bošnjačku“, razumijem da nekom smeta što se za BiH ne navija isključivo pod zvaničnom zastavom, no, ljudi, budite realni.

Ako su Bošnjaci morali prihvatiti da trobojka crveno-plavo-bijela, pod kojom je počinjen genocid u Srebrenici i koja je nacionalno obilježje jednog naroda, bude zvanična zastava na 49 posto teritorije BiH, zadnje što bi neko trebao spočitavati navijačima BiH jeste to što navijaju pod zastavom s ljiljanima.

Ta zastava bila je zvanična zastava Bosne i Hercegovine do 1998. godine.

Ta zastava vihorila se ispred UN-a.

Ta zastava predstavlja historijsko srednjovjekovno obilježje Bosne koje sadrži kršćansku heraldiku.

Stilizirani grb kralja Tvrtka kao zvanični simbol BiH zapravo je predložio HDZ BiH.

Na kraju, pod tom zastavom izborena je nezavisnost i cjelovitost BiH, šta god neko mislio o tome, te je jasno da je mnoštvo ljudi emotivno vezano za nju.

Da navijači BiH mašu zelenim zastavama s polumjesecom, prvi bih se bunio protiv toga, no u ljiljanima zaista ne postoji ništa ni kontroverzno, ni nacionalističko, ni ekskluzivističko.

A ko hoće da nađe problem, uvijek ga u nečemu može naći.