Djevojčica iz BiH s bolesnim srcem je čekala presađivanje organa. U Hrvatskoj je pronađen donor, čije srce savršeno odgovara. Ipak, transplantacija spašavanja mladog, nedužnog života nije bila moguća. Djevojčica nije državljanka EU pa nije mogla obaviti operaciju u Hrvatskoj, uz pomoć međunarodne organizacije „Europtransplant“. Srce nije mogla dobiti ni u svojoj državi, jer se bez pomoći „Eurotransplanta“ nije moglo dostaviti klinici u BiH. Da bi joj spasili život, Hrvatska joj je dala državljanstvo.
A domaće vlasti? Oni se nisu ni počešali. Svađe, sujete, nadležnosti, izbori, blokade evropskog puta, sada uzimaju i ljudske živote. U mreži nadležnosti, svaljivanja odgovornosti i traženja krivca, ušli smo u novu, opasnu fazu beskrupuloznog gaženja preko ljudskih sudbina. To više nije pitanje neodgovornosti. To je osnov za podnošenje krivične prijave i traženja krivične odgovornosti ministara, koji se vozikaju u limuzinama, sastanče i sklapaju izborne slagalice - dok ljudi umiru.
Oni naklapaju o tome ko će s kim i ko je čiji kandidat za Predsjedništvo, bez ikakve reakcije na debalk važne konferencije koja je mogla unaprijediti zdravstvo i spasiti živote. Sramotan je to dokaz da je domaća vlast pomnožila s nulom živote i sudbine ljudi. Konferencija o zdravstvu u Bosni i Hercegovini doživjela je debakl, ne samo zbog blokada iz RS, već ovaj put, sramotno i neočekivano, i iz Federacije BiH.
Donošenje strateškog dokumenta, pokrenuto s državnog vrha, nisu podržali entitetski ministri. Građani BiH zato neće moći koristiti međunarodne fondove za presađivanje organa i druge zdravstvene potrebe. Reforma zdravstva u BiH ostaje na margini. Saglasnosti nema ni za uspostavljanje registra malignih bolesti u BiH.
Entitetska ministarstva koče i primjenu lijekova na bazi kanabisa. Vijeće ministara BiH je u decembru 2025. godine uklonilo glavnu zakonsku prepreku za primjenu kanabisa u medicinske svrhe, ali je sad zapelo na entitetskom nivou. Ministarstva su, kažu, potkapacitirana, pa nema ko da napravi pravilnike. To je paralelni svijet institucija. U svijetu izvan tog matriksa žive građani koji dane mjere skalom bola.
Transplantacije organa nisu bitne entitetskim ministrima. Pacijente iz RS šalju na transplantacije u Bugarsku. Pacijenti u Federaciji BiH umiru čekajući na organe i nadu za život. „Eurotransplant“ se ponudio pomoći građanima, iako BiH nije članica EU. Entitetski ministri su to potpuno izignorisali. Nemaju vremena za sastanke, dogovore. „Eurotransplant“ još čeka od njih da dostave liste klinika, koje bi bile uvezane s evropskim. Previše su potkapacitirani da bi dali nadu pacijentima koji umiru, čekajući presađivanje organa.
