Međunarodno pravo je uzmaklo pred brutalnom silom. Real-politika „jači-tlači“ je umarširala na globalnu scenu u najbrutalnijem obliku. Naočigled svih se provodi genocid i entuzijastično najavljuju naredni. Mnogo veće i jače države od nas ignorišu stvarnost i prestrašeno gledaju svoja posla. Druge staju uz okupatore tuđih teritorija i suvereniteta. Globalna trka u naoružavanju je davno počela.
Suverenitet država, nesposobnih da se odbrane, više nije neupitno pravo. Postalo je roba sa sve kraćim rokom trajanja. Moralna obaveza zaštite zakona i slabijih danas ne postoji ni u tragovima. Oni su nestali kada je Bosni nametnut embargo na oružje, a Srebrenicu „štitile“ UN trupe.
Države koje nisu u stanju same garantovati sopstvenu sigurnost, vjerovatno će nestati u narednih 20 godina. Neke će i opstati, ali kao katastarska čestica sa zastavom i himnom, kao špajz u kojem će centri moći čuvati resurse. Objava na društvenim mrežama ili cyber-napad danas ruše ustavni poredak brže od divizije tenkova, a klasična diplomatija postaje nemoćna.
Samo rijetki u Bosni i Hercegovini vide širu sliku. Većina građana i predstavnika vlasti je u transu vlastitih vizija budućnosti, fokusirana na naredne izbore, otcjepljenje, treći entitet i uspjeh Reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Uvjereni su u našu međunarodnu važnost. Nesvjesni smo da suverenitet i teritornijalni integritet nikad nismo u potpunosti ni dosegli, nakon krvavih devedesetih.
Nesvjesni smo da moramo postati neophodni u globalnim lancima interesa i snabdijevanja, ako želimo preživjeti geopolitičke bure koje pušu sve jače. Neutralnost je danas luksuz koji se ne prašta. Ako nemamo šta ponuditi na sto velikim silama, vrlo brzo i lako ćemo se naći na njihovom meniju, ovako nejaki i razjedinjeni.
Suverenitet se ne brani ustavnim papirima koji u Strazburu ili Briselu sakupljaju prašinu. Brani se pametnim savezništvima i modernom namjenskom industrijom. Brani se samoodrživom ekonomijom i jakom poljoprivredom. Brani se ljudima koji žele ostati u zemlji i braniti je. Bez toga, država je tek demografska ruševina na vjetrometini historije. Jer u mračnoj šumi bez pravila, vuk ne pita janje za mišljenje, prije nego što ga pojede.
