Razbojništva u Sarajevu nekada su imala prizvuk „velikih“ kriminalnih poduhvata. Pljačkale su se banke, pošte, benzinske pumpe, ljudi su ginuli, a ulica je šaptala o „legendama podzemlja“. Danas, u 2025. godini, evo nas na nivou – buregdžinice. Ne s nekom spektakularnom logistikom, šemom i planom bijega, nego s dekicom navučenom na glavu, taman toliko da snimak sa sigurnosne kamere dobije crnohumorni prizor. I to sve zbog par stotina maraka, sokova i komada mesa.
Na šta smo spali? Burek je postao valuta kriminala. Neko će reći – inflacija, kriza, jad i bijeda. Ali istina je da ovakav čin najbolje oslikava opću moralnu i društvenu eroziju u kojoj živimo. Jer nije ovdje riječ samo o ukradenih 200 KM i nekoliko litara soka, nego o činjenici da je razbojnik odnio i novac koji je bio namijenjen humanitarnoj fondaciji. Ukrasti od siromašnih, od bolesnih, od onih kojima je taj novac trebao pomoći – to je moralno dno, pa makar iznos bio i simboličan.
Da stvar bude gora, vlasnici buregdžinice su obični mali ljudi, Benjamin i Medina Zulčić, koji svako jutro ustaju prije svitanja da bi od svog posla prehranili porodicu. U zemlji gdje je teško preživjeti i kad pošteno radiš, još moraš strahovati da će ti neko provaliti u radnju i uništiti sve što si gradio. Medina priznaje da je uplašena, jer svakodnevno sama otvara radnju u ranim satima. U društvu koje ne garantuje osnovnu sigurnost, strah postaje normalno stanje građana.
Ovaj incident nije izolovan, nego simptom. On pokazuje koliko je društvo potonulo u beznađe i koliko je kriminal, pa makar i ovako “sitni”, postao dio svakodnevice. Umjesto da država pokazuje odlučnost i sigurnosne službe ozbiljnost, građanima ostaje da mole na društvenim mrežama da neko prepozna lopova. Sistem zakazuje, a solidarnost se pretvara u očajnički apel.
Zato slučaj s Vojničkog Polja treba čitati ne kao lokalnu anegdotu nego kao ogledalo društva. Zemlja u kojoj se pljačkaju buregdžinice i odnosi novac za fondacije nije zemlja gladi, nego zemlja bez reda, pravde i morala. I kad jednom kriminalci krenu krasti burek, jasno je da smo kao društvo postali lakrdija sami sebi.
