Bivši kapiten Real Madrida i nekadašnji francuski reprezentativac Karim Benzema i zvanično je potpisao za saudijski Al Itihad. Benzema je dogovorio trogodišnji ugovor prema kojem će zaraditi čak 600 miliona eura. Najbolji igrač svijeta iz 2022. šokirao je fudbalski svijet kada je odlučio napustiti Real Madrid poslije 14 godina provedenih u klubu i otići u Saudijsku Arabiju. Benzema je s Real Madridom osvojio sve što je mogao osvojiti, a onda se odlučio za novi izazov koji će mu donijeti pravo bogatstvo. Francuz će u Saudijskoj Arabiji svaki dan biti bogatiji za 595 hiljada eura. Svaki sat će dobiti 24,8 hiljade eura, a Benzema će svake minute u Al Itihadu zaraditi nevjerovatnih 413 eura.On je u Realu imao 24 miliona eura godišnje. Benzema je Real napustio kao drugi najbolji strijelac u historiji Kraljevskog kluba sa 354 pogotka. Više golova dao je jedino Kristijano Ronaldo (Cristiano, 450), koji će mu sada biti rival u Saudijskoj Arabiji.Karim Benzema rođen je 19. decembra 1987. godine u francuskom Lionu. Karijeru je započeo u istoimenom klubu, a onda je 2009. stigao u Real Madrid. S „Kraljevima“ je osvojio sve što je mogao osvojiti. Za reprezentaciju Francuske je sakupio 97 nastupa i postigao 37 golova.

Francuz će svaki dan zaraditi više od 500 hiljada eura

Karim Benzema: Najveći ugovor u historiji

Lana Pudar ne prestaje nizati odlične rezultate u 2023. godini. Nakon što je ispunila normu prije nešto više od tri sedmice u Barceloni Mostarka je sada opet nastavila s dominantnim predstavama. Ona je na Ljetnom prvenstvu Bosne i Hercegovine u plivanju za 2023. godinu, održanom u Banjoj Luci, uspjela osvojiti četiri zlatne medalje. Ona je briljirala plivajući discipline koje za nju nisu primarne. To mladu Lanu nije spriječilo da tri puta pomjeri granice državnih rekorda u disciplinama 100, 200 i 400 metara slobodnim stilom. Da stvar bude još bolja, ona je uspjela isplivati u ovim disciplinama vremena vrijedna normi za nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu, koje će se održati ove godine u Fukuoki. Pudar je uspjela slaviti u još jednoj disciplini – 100 metara delfin. A doći će i taj juli i Svjetsko prvenstvo, a onda će Lana još jednom da pokaže kako se ostavljaju protivnici iza sebe.

Mostarka osvojila četiri zlatne medalje

Lana Pudar: Najbolje što imamo

Zašto političari ne dijele sudbinu građana koji su ih birali, pitanje je na koje, do nekih boljih vremena, nećemo imati odgovor, ali jasno je da su vlastite pozicije davno odvojili od statusa radnika, penzionera, branitelja, ali i profesora, naučnika, stručnjaka… Posebnim zakonom ih pažljivo, da ništa ne fali, regulirali i pri tome na sve mislili. Odredbama koje su sami usvajali zaštitili se poput bijelih medvjeda, usput ušutkali ili umorili svakoga ko je upitao po kom osnovu i zašto, pa kreirali ambijent u kojem je sasvim prirodno i opravdano da, bez obzira na rezultate rada i bilo kakve kriterije, političar, funkcioner, „izabrani dužnosnik“ postane vrsta iznad ostalih. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Ne čude više zahtjevi odlazećih poslanika, ministara i savjetnika za priznavanje ovog ili onog prava, jer njih se ne tiče zakon o radu za obične smrtnike, već svoja prava crpe iz zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti. A na kugli zemaljskoj nema ga takvog, da „izabranog dužnosnika“ izdašno plati, stambeno zbrine, nahrani, osigura i nakon prestanka mandata ili ga velikodušnim novčanim darom isprati u penziju. Osim osnovne plaće, naknade troškova ishrane i regresa, „izabrani dužnosnik”, “na ime povećanih materijalnih troškova tokom obavljanja dužnosti”, ima pravo i na paušal.

Izabrani dužnosnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici, čija porodica živi dalje od 70 kilometara od sjedišta institucije u kojoj su zaposleni, imaju pravo i na naknadu za odvojeni život od porodice, oni koji imaju smještaj pravo na naknadu troškova smještaja, oni koji nemaju smještaj pravo na naknadu za zakup stana, a svi skupa i naknadu troškova prijevoza do mjesta prebivališta porodice koju mogu posjetiti četiri puta mjesečno.Po prestanku mandata plaću će nastaviti primati u narednih godinu, savjetnici pola godine, a u penziju će rahat, s pet prosječnih, vlastitih, a ne radničkih plaća.Umjesto da u vremenu lančano povezanih kriza to postane pravilo za sve nivoe vlasti, već se čuju tiha gunđanja o diskriminaciji među “izabranim dužnosnicima”. A narod/e ko šiša.

A na kugli zemaljskoj nema ga takvog, da „izabranog dužnosnika“ izdašno plati, stambeno zbrine, nahrani, osigura i nakon prestanka mandata

Ne čude više zahtjevi odlazećih poslanika, ministara i savjetnika za priznavanje ovog ili onog prava

Bijeli medvjedi

Svako malo Nenad Janković, poznatiji pod umjetničkim imenom Nele Karajlić, dospije u centar pažnje sarajevske javnosti. Ima on taj običaj, kaže nešto o svom bivšem gradu Sarajevu, pa onda Sarajevo danima i sedmicama nadugo i naširoko raspreda o Neletu, njegovim izjavama, liku i (ne)djelu. Najnoviji povod obračuna Neleta sa Sarajevom i Sarajeva s Neletom bila je objava njegovog bivšeg partnera u „Zabranjenom pušenju“ Davora Sučića Sule, a sve to je bilo začinjeno gostovanjem Neleta u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića i novim „kontroverznim“ izjavama.No, umjesto analiziranja Neletovog lika i (ne)djela i njegovih izjava, da ovdje priupitam – a što se mi, uopće, bavimo Neletom? Po čemu je on tačno danas, ljeta Gospodnjeg 2023., relevantan. Dobio je Nobela, napravio neko epohalno djelo, šta tačno? Šoubiznis je branša u kojoj većina zvijezda ima vrlo ograničen rok trajanja. Rijetko ko uspijeva ostati zanimljiv i zadržati inspiraciju kroz generacije. Većina ih ispuca svoju energiju i popularnost, nestane sa scene te se krene baviti drugim poslovima, a njihovi snimci i priče o njima ostaju u historijskim arhivima.

Nele Karajlić je fenomen osamdesetih, kao što je na svjetskoj sceni bio Džon Melenkamp (John Mellencamp). Ko je Džon Melenkamp? Eh, upravo tako. U međuvremenu su se stvorile stotine novih muzičara i zvijezda.Nakon ere TLN-a i „Zabranjenog pušenja“, Nele je napravio još jedan solidan album „Ja nisam odavle“ 1996. Od tada, praktično ništa. Izigravao je klauna po bini za Kusturicine kratkotrajne muzičke projekte, neuspješno pokušavao oživiti svoj humoristički rad u Beogradu i, manje-više, to je sve. Doduše, pisao je i neke knjige, hit je bio "Fajront u Sarajevu", no knjiga je očajno loše napisana, pa teško da Nele kao autor zavređuje neku pažnju.I zašto bi nam toliko trebali biti važni mišljenje, pogledi, motivi nekog ko na vrhuncu nije tri decenije?Možda to više govori o nama samima nego o Neletu. Sarajevo se kulturno hiberniralo u osamdesete, u dane stare slave od kojih i dalje živi, ne miče od svojih "idola", sluša jedne te iste pjesme, gleda jedne te iste filmove i ne pomjera se s mjesta pola stoljeća. A život prolazi!

Zašto bi nam toliko trebali biti važni mišljenje, pogledi, motivi nekog ko na vrhuncu nije tri decenije

Što se bavimo Neletom?

Čuveni Zlatan Ibrahimović rekao je zbogom fudbalu. Legendarni švedski napadač bh. korijena odlučio je da je kraj te je okončao svoju veliku karijeru. Čak je i zaplakao. Nismo navikli gledati Zlatana u suzama, a plakali su i navijači, kao i njegovi saigrači. Odluka da prekine karijeru iznenadila je sve, tim više jer je Ibrahimović nagovijestio transfer u Moncu. No, onda šok za sve ljubitelje fudbala i fanove čuvenog napadača – kraj. Kao grom iz vedra neba. Bilo je čudno vidjeti Zlatana kako se bori s emocijama. Zaplakao je jedino na dženazi svog brata Sapka. Nije poznato da li će Ibrahimović ostati u fudbalu, da li će biti sportski direktor ili trener, ali jedno je sigurno, ostavio je naslijeđe – pregršt spektakularnih golova i mnogo maestralnih poteza.Pregrmio je Zlatan sve i svašta, prešao svoj put od trnja do zvijezda, a onda odlučio otići kada je došao do vrha. U Malmeu se borio s nadobudnim Šveđanima koji su na njega gledali kao na balkansku izbjeglicu. Iz Malmea je otišao u Ajaks, a onda je uslijedio odlazak u Italiju, gdje je igrao za Juventus i Inter. Barcelona je zbog njega rušila klupski rekord, a Ibrahimović je igrao još za Milan, bio je jedan od prvih velikih transfera PSG-a, a nosio je i dresove Mančester junajteda i LA Galaksija.Zlatan Ibrahimović je rođen 3. oktobra 1981. godine u Malmeu. Ostaje žal da nikada nije zaigrao za reprezentaciju BiH, ali uživali smo u njegovim majstorijama.

Ostaje žal što nije zaigrao za reprezentaciju BiH

Zlatan Ibrahimović: Odlazak legende

Zamislite da decenijama sjedite, gledate u bijele zidove i pitate se šta je s vašim najmilijima, kakvi su im posljednji trenuci života bili, jesu li se plašili... Svjesni da ih nema, da su mrtvi, nadate se da barem nisu patili, da ih neljudi nisu mučili. Zamislite da decenijama tražite i čekate. Čekate makar jednu kost kako biste je pokopali da biste imali svojoj majci, sestri, kćerki, ocu, suprugu, sinu negdje na mezar otići i proučiti. Jednu kost!Možete li zamisliti onaj osjećaj kada vas pozovu da identificirate posmrtne ostatke, a vi zapamtili koji su džemper nosili posljednji put kada ste ih vidjeli, pape, tene... I ugledate na identifikacijskom stolu i srce vam se stegne. Od tuge. I od sreće. Što ćete moći u dogledno vrijeme otići na mezar. Što niste nestali s ovog svijeta prije nego što ste ih našli.

U svoj toj boli obdukcijom saznate i odgovore na ona gore spomenuta pitanja. Pa ako vašem najbližem nedostaju kosti dijela glave... Je li povreda nastupila prije ili nakon smrti… Tješite se da su kosti razdvojene prilikom premještanja u druge grobnice. Sve je bolje nego da su patili!Možete li zamisliti da za života sve ovo nikad ne dočekate?! Da se 30 godina poslije užasne i sumanute agresije na Bosnu i Hercegovinu nadate da hoćete. Dok oni koji su ih krvnički pobili hodaju bijelim svijetom, možda čak i u gradu gdje su počinili stravične zločine, dišu, bez problema spavaju. A vi molite, kumite da nekada osjete barem djelić griže savjesti pa otkriju gdje su te silne grobnice. Možda je baš u njoj vaša majka, otac, kćerka, sin, brat ili sestra!U Višegradu je smiraj pronašlo još osam žrtava kojima je klanjana dženaza proteklog vikenda. Nekoliko dana ranije pokopani su ostaci četiri žrtve iz Zvornika. Uskoro će opet biti kolektivna dženaza u Potočarima. Članova porodica sve je manje. Ali nijedna žrtva neće ostati zaboravljena. Dokle god je nas koji se sjećamo i opominjemo.

Vi molite, kumite da nekada osjete barem djelić griže savjesti pa otkriju gdje su te silne grobnice

Uskoro će opet biti kolektivna dženaza u Potočarima

Sve je bolje

Plavi dio Mančestera slavi. Siti je pobijedio Junajted sa 2:1 u finalu i osvojio najstarije takmičenje – FA kup. Ovo je drugi trofej u sezoni za tim sjajnog Pepa Gvardiole (Guardiola), a trijumfom nad ljutim gradskim rivalom „Građani“ su došli na korak do osvajanja triplete, osvajanja prvenstva, kupa i najvećeg svjetskog takmičenja – Lige prvaka. Najveću zaslugu ima genijalni španski trener sa svojom fudbalskom filozofijom. Pokazao je briljantnost u pravljenju strategija protiv protivnika, odličan je u taktičkim kretanjima, dovođenju vrhunskih pojačanja, a također je svjetska klasa kada se radi o promjenama tokom meča.Siti je dominirao u Engleskoj pod njegovom palicom. Otkad je tu španski strateg, „Građani“ su bogatiji za pet titula prvaka Engleske, četiri trofeja Liga kupa, dva u Superkupu... Ipak, u FA kupu nisu imali toliko uspjeha. Španac ga je osvojio samo jednom, prije četiri godine, a uglavnom su takmičenje završavali i prije finala. Zbog toga je velika pobjeda protiv Junajteda još slađa. Mogao bi Španac sljedeće subote napraviti historijski rezultat u finalu Lige prvaka u Istanbulu, no za to će morati slaviti protiv našeg Edina Džeke i Intera. Pep Gvardiola je rođen 18. januara 1971. godine. Imao je dobru fudbalsku karijeru, no njegovo ime u historiji ostat će upisano zlatnim slovima nakon sjajnih uspjeha na klupi Barcelone, Bajern Minhena i Mančester sitija.

Pobjedom nad Junajtedom u FA kupu njegov Siti je došao do historijske prilike da osvoji tripletu

Gvardiola: Ostalo još da osvoji Ligu prvaka u subotu

Pep Gvardiola: Fudbalski genijalac

Sevilja se našla u neugodnoj situaciji krajem marta. Borba za opstanak je, prije svega, nepoznato područje za ekipu koja se redovno bori za vrh španskog i kontinentalnog fudbala. U grupnom napadu panike Andalužani su odlučili otpustiti Horhea Sampaolija (Jorge).&nbsp;<h2>Bez glamura</h2>Rješenje su vidjeli u treneru koji to ne bi trebao biti. Hoze Luis Mendilibar (José) došao je, igrom slučaja, na klupu. Glavni razlog je bio taj što niko nije htio biti trener koji je ovog velikana odveo u propast i popularnu Segundu.Međutim, on je upravo ono što je trebalo Sevilji. Čovjek bez trunke glamura i sofisticiranih sistema. Navikao ekipe vaditi iz živog pijeska i bez umjetnih govora kako bi pripremio ekipu za rat. Za njega je fudbal nešto jednostavno, a to je najteže postići.Mendilibar je sve suprotno od modernog fudbala. Dok se njegove kolege „laktaju“ kako bi se pojavili ispred kamera u nekom skupom odijelu, Bask je, kako španski novinari vole reći, čovjek iz komšiluka kojeg sretnete u trenirci kada ide u nedjelju po hljeb.<h2>Sve zasluge </h2>Hoze Luis, „čovjek iz komšiluka“, poveo je ekipu preko dva velikana evropskog fudbala – Mančester junajteda (5:2) i Juventusa (3:2) do finala. Tamo ga je čekao Žoze Murinjo (Jose Mourinho), majstor provokacije i taktike.&nbsp;Nije mogao prodrijeti Portugalac do njega, ipak su Baskijci malo tvrđi od toga. Sevilja i Roma su nakon 120 minuta igrali 1:1, a Andalužani su imali čelične živce za vrijeme šutiranja jedanaesteraca i uspjeli su podići sedmi trofej Evropske lige u posljednjih 17 godina.I da nisu uspjeli slaviti i izboriti plasman u Ligu prvaka, nalaze se na samo bod od evropskih takmičenja kolo pred kraj La Lige. Sve zasluge, naravno, idu heroju u trenirci.<h2>Drugi trofej</h2>Hoze Luis Mendilibar je trener koji nije previše poznat ljubiteljima fudbala izvan Španije. Do osvajanja trofeja sa Seviljom u karijeri je osvojio samo jedan, i to trofej za osvajanje španske Segunde u Valjadolidu davne 2007. godine.&nbsp;Posljednju utakmicu u evropskim takmičenjima je igrao još ranije, 2005. godine, kada je kao trener Atletik Bilbaa vodio baskijsku ekipu protiv Kluža u davno zaboravljenom Intertoto kupu.

Došao je spasiti Sevilju od sramotnog ispadanja, 
a uspio je donijeti evropski trofej

Hoze Luis Mendilibar: Heroj u trenirci

Pažnja bosanskohercegovačke javnosti, očekivano, nije dugo fokusirana na jedan problem, jer čini se da je problema u životu prosječnog stanovnika BiH kao kod petorice u nekoj od uređenih evropskih država. Prije dvije sedmice pratili smo borbu stanovnika sjeverozapadne Bosne s poplavama, prije sedam dana ljutili se, tugovali i protestirali zbog nove tragedije koju je prouzrokovao nesavjestan vozač u Sarajevu, iz dana u dan, grad po grad, od Čelića, Teslića, Goražda, Mostara, zasipaju monsunske kiše, pa, uz sve redovne probleme, treba još pratiti narandžaste i crvene meteoalarme. Ipak, odgovorna vlast, kakvoj se u BiH već dugo nadamo, neće poput nas, običnog puka koji se ionako puno ne pita, odmahivati rukama i svaku muku pravdati višom silom i sudbinom, već će potražiti uzroke i riješiti probleme. Ona sarajevska na testu je hoće li i na koji način s ulica eliminirati obijesne trkače, pojačati nadzor i povećati stepen sigurnosti u saobraćaju. Ohrabrujuće je što joj u tome dragocjenu pomoć pružaju stručnjaci s Fakulteta za saobraćaj i komunikacije, koji su analizom saobraćajnih nesreća iz protekle tri godine identificirali 16 opasnih lokacija u gradu.

Isti je put i ka rješenju drugog problema koji godinama zadaje glavobolje građanima širom države koji sa svakom jačom kišom nikako da se odbrane od poplava i bujica. Generacija prostornih planera godinama čeka posao u struci, a u međuvremenu radi čak i u tržnim centrima i na drugim, kako se ko snašao, radnim mjestima, dok o urbanizmu i izgradnji, sistemima oborinskih voda i uređenju korita rijeka odlučuje neko drugi.Bez znanja u institucijama probleme ćemo samo odlagati i komplicirati, a dok mu konačno ne pružimo priliku, nekoliko stvari valjda možemo naučiti. U cijev prečnika 10 centimetara ne može nikako stati 50 litara po kvadratnom metru kiše.Čak ni pred izbore ulice se ne asfaltiraju dok se prethodno ne zamijene dotrajali cjevovodi, šahtovi i potporni zidovi, a tek asfaltirane ceste nipošto se ne kopaju kako bi se to naknadno uradilo. Šume ne služe samo da ih siječemo i da se na drvo grijemo, padinski dijelovi gradova se pošumljavaju, a ne pretvaraju u goleti i šikare, jer jedno odraslo stablo u sezoni kiša može apsorbirati i do 450 litara vode dnevno.

Bez znanja u institucijama probleme ćemo samo odlagati i komplicirati

Bez znanja u institucijama probleme ćemo samo odlagati

Žedni znanja

Ključnu rečenicu, nakon što je Međunarodni rezidualni mehanizam izrekao historijsku presudu bivšim funkcionerima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, izrekao je Serž Bramerc (Serge Brammertz), glavni tužilac Mehanizma. - Ova presuda je pokazala da se u BiH nije radilo o građanskom ratu, nego međunarodnom sukobu, u kojem su veliku ulogu igrala politička rukovodstva susjednih zemalja - kazao je Bramerc. Za većinu građana koji su period agresije proveli u nekom od opkoljenih bh. gradova ova rečenica ne predstavlja nešto što već ne znaju, ali kada istina koja se tri decenije na različite načine i u svakoj prilici pokušava osporiti dobije pečat najviše sudske instance, onda je to svakako pobjeda pravde nad zlom. A najveće zasluge za tu pobjedu ima upravo ovaj uporni Belgijanac, koji se na kompliciranom, dugom i napornom putu dokazivanja istine nikada nije umorio. Naprotiv, najavljuje i nastavak predanog angažmana da stotine osumnjičenih za ratne zločine koji su utočište pronašli u Srbiji ili Hrvatskoj ne izbjegnu ruci pravde.Serž Bramerc rođen je 17. februara 1962. godine. Nekadašnji je profesor prava na Univerzitetu u Liježu. Maternji jezik mu je njemački, a govori i nizozemski, francuski te engleski.

Na kompliciranom, dugom i napornom putu dokazivanja istine nikada se nije umorio

Serž Bramerc: Pobjeda pravde

Desne ruke Slobodana Miloševića, šef državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišić i komandant njenih specijalnih snaga Franko Simatović optuženi su na po 15 godina zatvora. Osuđeni su za učestvovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koje je dovelo do zločina u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i Trnovu. Na ovaj način konačno pravno imamo potvrđeno i pravomoćno utvrđeno ono što smo znali: da je najuže rukovodstvo Srbije organiziralo zločine širom BiH i učestvovalo u njima.

No, pravni mehanizmi koje Bosna i Hercegovina može dalje pokretati protiv Srbije, i pored ove presude, prilično su skučeni.Propast revizije presude za genocid iz 2017. ostat će vječiti krimen tadašnjeg člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića. Iako je lider SDA u međuvremenu nudio brojna nemušta objašnjenja za propast revizije, svaljujući svu krivicu na svoje savjetnike koji su ga “pogrešno savjetovali”.Ipak, čak ni Bakir nije toliko glup, a hronologija poteza jasno pokazuje da se od početka ciljano išlo na to da revizija propadne.Zašto je Izetbegović čekao punih 10 godina da pokrene pitanje revizije, zašto je čekao posljednji dan pred istek tog roka da preda zahtjev, zašto se pravio lud kada je bilo jasno da je Sakibu Softiću davno istekao mandat i da nije imao legitimitet da predstavlja državu, zašto je prethodno slao emisare u Beograd da potvrde Vučiću da od revizije neće biti ništa, pitanja su na koja adekvatne odgovore tek trebamo dobiti.Ti su odgovori možda mnogo dublji od trenutnih političkih veza. Njihov trag vodi možda i mnogo dublje u prošlost, do onih veza koje su za stolom crtale karte i dijelile BiH dok je narod prolijevao krvi i bio masovno ubijan u jednom, moguće je, izrežiranom ratu u kojem režiserska klapa možda vodi upravo do Stanišića i njegovih najbližih saradnika.

Čak ni Bakir nije toliko glup, a iz hronologije poteza jasno proizlazi da se od početka ciljano išlo na to da revizija propadne

Koliko košta izdaja

Toliko tužnih godišnjica obilježavamo u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. A skoro sve se vežu za sumanutu agresiju na našu zemlju od 1992. do 1995. godine. Toliko krvi je proliveno, a za šta? Za neku ideologiju koja se, iako ni danas nije u potpunosti utišana, pokazala kao nerealna i nedostojna BiH i kompletnog regiona. Pa pametniji smo od toga.Jučerašnji datum je historijski iz dva razloga. Prvo je obilježena još jedna godišnjica krvavog pohoda na Prijedor, kada su nesrbi morali bijele trake na ruke staviti i čaršafe ili bijele zastave na prozore kačiti kako bi zločincima olakšali koga ubiti. "Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice."Ovako je glasilo naređenje SDS-a pročitano na radiju te 1992. A znate li koje su posljedice slušanja naredbe? Mučki ubijeno 3.176 osoba, od čega 102 djece, a protjerano je 50.000 ljudi iz Prijedora i okoline. Brojite do 3.176 da vidite koliko je to. A onda pretvorite to u nadgrobne spomenike i bijele nišane.Jučer su i na po 15 godina osuđeni Jovica Stanišić, bivši rukovodilac Službe državne bezbjednosti (SDB) Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, i Franko Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a. Utvrđen je udruženi zločinački poduhvat i dokazano da u BiH nije bio građanski rat! Ruke natopljene krvlju imaju u okolnim zemljama. Zemljama koje (ne)tajno i danas priželjkuju barem parče Bosne sebi.Ali Bosna i Hercegovina je jedna. Mala, siromašna, ali prelijepa i naša! I to nijedna sila, posebno ne vojna, ne može promijeniti. Žrtve i njihove porodice, evo i nakon 30 i kusur godina, dočekuju pravdu. Dostojanstveno!Ostaje žal što to nije moglo brže, što mnogi neće dočekati da dželate svoje duše vide iza rešetaka…

Bosna i Hercegovina je jedna mala, siromašna, ali prelijepa i naša

Dželati duše

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine će u junu igrati dvije utakmice kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj 2024. godine. „Zmajevi“ su u prve dvije utakmice upisali pobjedu u Zenici protiv Islanda (3:0) i poraz u gostima protiv Slovačke (0:2). Naša reprezentacija je imala probleme na poziciji centralnog defanzivca u te dvije utakmice i nisu mogli naći pravog igrača da igra s Anelom Ahmedhodžićem. Čini se da će tu situaciju pokušati riješiti selektor Hadžibegić. Najnovije ime koje se pojavilo na njegovom spisku je Adrian Leon Barišić. Dvadesetjednogodišnji defanzivac Osijeka je igrač kojem se predviđa velika karijera. Hrvatski mediji su sa žaljenjem ispratili ovaj rasplet budući da je mladi fudbaler imao i pasoš naših komšija, ali je njegova želja da zaigra za reprezentaciju BiH bila veća.Barišić je odigrao sedam utakmica za "U-19" reprezentaciju BiH, a sakupio je i devet nastupa za "U-21" selekciju, za koju je postigao i jedan gol. Za njega se očekuje da će biti jedna od najbitnijih karika naše reprezentacije u godinama što dolaze.

Defanzivcu koji je izabrao BiH ispred Hrvatske predviđaju veliku karijeru

Adrian Leon Barišić: Novi "Zmaj"

Dva B-1B Lancer bombardera Zračnih snaga Sjedinjenih Američkih Država (SAD) izvršila su jučer niski prelet iznad Sarajeva i drugih gradova u BiH kao znak čvrstog partnerstva između SAD i Oružanih snaga BiH (OSBiH) i trajne posvećenosti suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru BiH.Nema sumnje da je prelet američkih bombardera izraz snažne podrške SAD našoj državi. Ocijenio je to i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, istakavši da su SAD dokazani prijatelj naše države koji u kontinuitetu pruža podršku njenoj stabilnosti, sigurnosti i ekonomskom napretku.Ovaj događaj ukazuje i na značaj prijateljskih odnosa SAD i BiH u vremenima kada je sve izraženije antidejtonsko djelovanje i kada destabilizacijski pokušaji u BiH, ali i u regionu postaju intenzivniji.- Saradnjom i razumijevanjem gradimo put ka budućnosti mira, sigurnosti i prosperiteta u regionu - riječi su generala Džejmsa Hekera (James Hecker), pripadnika Zračnih snaga SAD i komandanta američkih zračnih baza u Evropi, zračnih snaga u Africi i Zajedničke zračne komande NATO saveza.

Tako su se preletom američkih bombardera iznad Sarajeva raspršile sve dileme oko toga ko je istinski prijatelj BiH i njenim građanima.S druge strane, to što političkom vrhu RS preleti američkih letjelica nisu dobro sjeli, pogotovo predsjedniku manjeg bh. entiteta Miloradu Dodiku, koji je ocijenio kako je to klasičan primjer provokacije, zastrašivanja i pritisaka, potpuno je neosnovano.Dodik je, zapravo, taj koji svjesno obmanjuje javnost i samo plaši srpski narod.

Preletom američkih bombardera iznad Sarajeva raspršile su se sve dileme

Istinski prijatelj

Teško je pronaći racionalan razlog zašto se svi problemi u ovoj zemlji radije guraju pod tepih nego rješavaju, zašto je fokus javnosti i medija na određeni problem usmjeren samo dok se ne pojavi drugi, ali i dati odgovor na pitanje kako smo, jesmo li zaista toliko izmrcvareni i otupjeli pa se čak i na gubitak ljudskih života navikavamo!?Osjećaj bespomoćnosti je godinama postepeno i uporno instaliran, pa građani danas pred svakim zlom i nepravdom tek nakratko podignu glavu, a zatim nemoćno slegnu ramenima. Sistem koji počiva na korupciji i podobnosti, koji za funkcionera, savjetnika i direktora imenuje rođaka i stranačkog kolegu, znanje je gurnuo u zapećak, a u prvi plan doveo one što misle da sve znaju.Zakone je donosio zbog običnog čovjeka, dok su nedodirljivi uvijek nalazili rupu u njemu i pravdu najčešće izbjegavali. Sistem je redovno tužio, kažnjavao, svetio se svakome ko bi podigao glas i ukazao da nešto nije uredu, pa je najveći dio građana ove zemlje otjerao u svijet ili doveo u poziciju da se ni zbog čega ne može, ne smije, nema kome, nema svrhe pobuniti.

Usput je stasala generacija onih što vjeruju da se bez rada može obogatiti, da se diploma može kupiti i da se bez odgovornosti može čak i ubiti.Ubistvo mlade doktorice Azre Spahić, još jedne žrtve obijesnih vozača na našim ulicama, izazvalo je novi val ogorčenja. Na protestima u Sarajevu vidjeli smo i aktiviste, građane zabrinute za sudbinu ovakve države, ali i roditelje djece i muževe majki koje smo ranije izgubili. Još jednom smo čuli kako izgleda i koliko je duga i teška njihova borba s bešćutnim sistemom.Duboko smo potonuli, mnogo oboljeli, pa će i pokušaji izlječenja ovog društva dugo trajati, ali nada i počiva upravo na pojedincima koje sistem nije uspio uplašiti. Kao i našoj spremnosti da ih podržimo i stanemo ispred svake zgrade u kojoj se, umjesto odluke da ubice za volanom budu zaustavljene, traže izgovori ili, umjesto pravde, traže rupe u zakonu.

Stasala je generacija onih što vjeruju da se bez rada može obogatiti  i da se bez odgovornosti može čak i ubiti

Sistem nedodirljivih

Ismail Barlov, sa svojih 12 godina, ispisao je historiju bosanskohercegovačkog sporta s isplivanom A normom za Paraolimpijske igre u Parizu iduće godine.Reprezentativac Bosne i Hercegovine i član Plivačkog kluba SPID iz Sarajeva na takmičenju Svjetske paraplivačke serije isplivao je do srebrene medalje i rezultata koji mu je osigurao vizu za nastup najboljih paraplivača u Parizu u disciplini 50 metara prsno. Uspjeh je upotpunio i A normom u istoj disciplini za nastup na Svjetskom prvenstvu, koje će biti održano u avgustu ove godine u Mančesteru.Ovaj dječak čelične volje i nevjerovatne upornosti i snage ispisao je nove stranice historije bh. sporta, a godine truda i odricanja dobile su sada svoju potvrdu. Maleni Ismail, veliki sportista s velikom dušom, boluje od TAR sindroma. To je rijedak genetički poremećaj koji karakterizira odsustvo radijusne kosti u podlaktici i dramatično smanjen broj trombocita.No, Ismailu to nije bilo prepreka da se mnogo puta do sada, iako redovno među najmlađima na takmičenju, domogne pobjedničkih postolja i tako postane svijetli primjer svima u Bosni i Hercegovini

Karim Benzema: Najveći ugovor u historiji

Lana Pudar: Najbolje što imamo

Bijeli medvjedi

Što se bavimo Neletom?

Zlatan Ibrahimović: Odlazak legende

Sve je bolje

Pep Gvardiola: Fudbalski genijalac

Hoze Luis Mendilibar: Heroj u trenirci

Žedni znanja

Serž Bramerc: Pobjeda pravde

Koliko košta izdaja

Dželati duše

Adrian Leon Barišić: Novi "Zmaj"

Istinski prijatelj

Sistem nedodirljivih

Ismail Barlov: Ispisao historiju

Kolumne

Karim Benzema: Najveći ugovor u historiji

Lana Pudar: Najbolje što imamo

Bijeli medvjedi

Što se bavimo Neletom?

Zlatan Ibrahimović: Odlazak legende

Sve je bolje

Pep Gvardiola: Fudbalski genijalac

Hoze Luis Mendilibar: Heroj u trenirci

Žedni znanja

Serž Bramerc: Pobjeda pravde

Koliko košta izdaja

Dželati duše

Adrian Leon Barišić: Novi "Zmaj"

Istinski prijatelj

Sistem nedodirljivih

Ismail Barlov: Ispisao historiju