Možda je SDA ispala iz vlasti, ali SDA propaganda radi punom parom, čak i vikendom. Utihne eventualno jedino tokom džume.&nbsp;Za vikend smo imali dva momenta. Snimak rušenja Starog mosta, koji prikazuje vojnike HVO-a i HV-a u trenucima dok ga gađaju, poslužio je kao novi povod emotivnog lešinarenja na ratnim traumama – sijaset političara, propagandista, botova i aktivista SDA iskoristio je snimak da još jednom alarmiraju javnost o izdaji trojke koja se nalazi u koaliciji s HDZ-om, strankom koja je stajala iza vojske koja je rušila Stari. Inače, to vam je ista ona stranka s kojom je SDA vezala zastave, potpisala Vašingtonski sporazum i 30 godina bezbrižno dijelila vlast te rastaljivala državne firme i resurse. Negdje uporedo s njim pojavila se „zastrašujuća“ informacija plasirana od pudlica stranke cukećih nadimaka da ministar sigurnosti Nenad Nešić ide od kancelarije do kancelarije i vrši popis Bošnjaka koji su otišli na džumu. A znamo, od popisivanja do streljačkog voda krakat je put. Da je Nešić nekompetentan za funkciju koju obnaša i da na njega ne vrijedi trošiti lijepe, a kamoli ružne riječi, nema spora, no ispostavit će se da sve što je Nešić radio jeste pokušaj dovođenja u red svog radnog okruženja, tj. popisivanja onih dobro poznatih neradnika i zgubidana koji se nakon džume ne pojavljuju na radnom mjestu. I ne lezi vraže, nisu bili u pitanju samo Bošnjaci nego pozamašan broj Bošnjaka, Srba i Hrvata kojih solidarno, uhljepski, nije bilo na poslu.Tako je nešto što bi u normalnim okolnostima bio hvalevrijedan potez postalo popisivanje i diskriminiranje poštenih budžetskih Bošnjaka. Kao što smo i poslije 30 godina saznali da je HVO srušio Stari most. Kao što smo se jednog jutra probudili u aparthejdu i bez političkih prava, iako u stvarnosti Bošnjaci sad zapravo drže više ministarstava nego prije godinu. Kao i što su nam vascijeli Zapad, SAD i EU postali križarski din-dušmanin i vjekovni civilizacijski neprijatelj. Kao što su i…Eh, možemo unedogled. Od SDA nikakva gadost više ne može iznenaditi, ali ovakva vrsta bezočne, agresivne i besramne propagande u kojoj se brutalno laže bez blama i za najgrđe stvari optužuje ljude bez posljedica nije viđena još od rata. Samo to nije radila naša strana, ali jesu strane onamo onih protiv kojih se kao bore. Risto pozelenio.&nbsp;

SDA je, najprije, poslije 30 godina otkrila da je HVO srušio Stari most, a onda i herojski stala u odbranu prava Bošnjaka da se poslije džume ne vraća

SDA: Propaganda radi punom parom i vikendom

Risto pozelenio

Odavno postoji jedno pravilo u bosanskohercegovačkom fudbalu – gdje prestaje logika, tu počinje Miloš Gigović. Nekako se teško oteti dojmu koji ovaj čovjek ostavi na sve koji prate fudbal u našoj državi. On je odlučio najmanje pet utakmica Premijer lige BiH, samo u ovoj sezoni. Još je fascinantnije kako se on izvlači iz situacija koje su jasno vidljive, koje bi u normalnom svijetu bile kažnjene istog trenutka. Sudijska partija u utakmici Borca i Sarajeva je jedna od njegovih najgorih, s neprekidnim nizom užasnih odluka koje su toliko prozirne da više i ne izgleda kao da pokušava sakriti svoje motive. Sarajevo je poraženo napustilo Banju Luku.Ipak, utakmica u Trebinju između Leotara i Igmana, također, visoko kotira na listi najbrutalnijih sudijskih predstava u historiji BiH. Svirao je dva penala gostima, podijelio dva crvena igračima konjičke ekipe, ali domaći nisu uspjeli slaviti. Ono što je tužno je da se godinama dešava ista situacija u našem fudbali i čini se da se rješenje problema ne nazire.&nbsp;

Nakon meča Borca i Sarajeva najviše se pričalo o sudiji zbog njegovih odluka

Miloš Gigović: Bruka za fudbal

Gradnju džamije Ferhadije, arhitektonskog bisera Banje Luke, finansirao je Ferhat-paša Sokolović, a završena je 1579. godine. Banjalučka ljepotica preživjela je od tog 16. stoljeća brojne ratove, opsade, carstva, neprijatelje, zlobnike... sve do 7. maja 1993. godine.Minirana, rasparčana u djeliće od srpskog agresora, bačena na deponiju, bila je simbol svega što je ta agresija uradila Bosni i Hercegovini, njenim građanima.Iste te godine, 9. novembra 1993., nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane, srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najstarijih u zemlji, simbol spajanja dvije strane, ljudi, desne i lijeve obale Neretve, života, sudbina. U trenutku rušenja djelo osmanskog arhitekte Mimara Hajrudina bilo je staro 427 godina.

Dan prije obilježavanja 30. godišnjice rušenja Ferhadije u Mostaru su objavljeni dosad neviđeni snimci rušenja Starog mosta s brutalnim psovkama, mrzilačkim komentarima i urlicima slavlja nad svakim direktnim pogotkom granate u biser na Neretvi.Rušenje Ferhadije, ali i sakralnih objekata drugih vjera te uništavanje Starog mosta, ali i brojnih drugih kulturno-historijskih znamenitosti označili su poraz civilizacije na temeljima naše države.Sravnili su bezumnici ova čuda, ali ona su opet nikla, još ljepša, još sjajnija, kao simboli svega što je ova država od pamtivijeka. I kao poruka mrziteljima i bijednicima. I Ferhadija i Stari most i Bosna i Hercegovina živjet će vječno iznad svakog zla.

Sravnili su bezumnici ova čuda, ali ona su opet nikla, još ljepša i sjajnija

Poraz civilizacije 

Nakon Lane Pudar i njenih fenomenalnih rezultata kojima je oduševila cijelu Bosnu i Hercegovinu, ali i Evropu i svijet, na plivačkoj sceni sve je sjajnija još jedna mlada nada iz naše zemlje Iman Avdić. Ona je u fantastičnoj formi ove sezone, a veliki uspjeh postigla je i na mitingu u Dubrovniku.Osvojivši prvo mjesto u disciplini 400 metara mješovito, uspjela je postaviti i novi seniorski rekord BiH – 4:53:57.Prije nego što je dominantno slavila u ovoj utrci i srušila rekord Avdić je trijumfirala i u disciplini 400 metara slobodnim stilom u seniorskoj konkurenciji.Iman Avdić rođena je 23. septembra 2007. godine u Sarajevu. Članica Plivačkog kluba ''Sport Time'' prvi susret s bazenom imala je već s četiri godine, kada je počeo njen sportski put ka mjestu među najboljim mladim plivačicama regiona, ali i šire.Ona je još jedan pokazatelj da plivanje u našoj zemlji ima svijetlu budućnost i da, dok je ovakvih dragulja, možemo se nadati sjajnim rezultatima.

Sjajnim nastupom u Dubrovniku postavila je i novi seniorski rekord BiH

Iman Avdić: Plivački dragulj

Zbog nezapamćenog masakra u osnovnoj školi na Vračaru odlukom Vijeća ministara BiH petak je bio dan žalosti i u našoj zemlji. Solidarnost s porodicama ubijene djece i građanima Srbije, čija je vlada ranije proglasila trodnevnu žalost, na ovaj način pokazala je cijela BiH. Ovakva odluka Državne vlade izazvala je različite komentare, pa i opravdane kritike zašto se na isti način nije postupalo u ranijim situacijama kada nam je svima, pred razmjerama prirodnih i drugih katastrofa, zastajao dah. Nisu bez osnova ni reakcije da Srbija nikada nije pokazala iskreno saosjećanje sa žrtvama ratnih zločina koje su na tlu BiH činili i njeni državljani. Naprotiv, mnogima i danas pruža utočište i promovira ih u ugledne građane, privrednike, političare...Međutim, žrtve su djeca, bol i problem zajednički, pa sve kritike, poređenja, rasprave i optužbe pred tim groznim činjenicama trebaju stati. Dok za nevinim životima žali cijeli region, važno je da je Bosna još jedanput, ljudski, komšijski, sa svijećama koje su zapaljene u Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci, i zvanično, s najvišeg državnog nivoa, pružila ruku saučešća. U zlom vremenu jedino nas još tragedije, povremeno i ponegdje, približe jedne drugima. A trebali bi i akcioni planovi s konkretnim mjerama preveniranja i borbe protiv sumanutih ubilačkih pohoda, jer dok žalimo za izgubljenim životima, padaju i nove žrtve.

U zlom vremenu jedino nas još tragedije približe jedne drugima

Osam svijeća u Tuzli za osam žrtava na Vračaru

Ruka saučešća

Jusuf Nurkić, najbolji bosanskohercegovački košarkaš, poklonio je Tuzli košarkaški teren koji je zvanično otvoren u naselju Stupine.Nije to prvi potez vrijedan divljenja koji je Nurkić napravio za razvoj BiH i Tuzle. Nesebično ulaže svoj novac koji je zaradio tokom bogate košarkaške karijere u razvoj bh. sporta i pravih vrijednosti.Teren u Tuzli izgrađen je po savremenim standardima, a kontinuirano se nalazi i pod videonadzorom kojim se olakšava sigurnost najmlađih koji bi koristili to igralište.Nurkić je, uz svoje filantropske kvalitete, dostojno predstavljao BiH i u jednom od najpopularnijih sportova na svijetu. Kao član Portland trejlblejzersa on je ove sezone bilježio 13,3 poena i 9,1 skok po utakmici. Dvadesetosmogodišnji košarkaš član je ove ekipe još od 2017. godine.

Poklonio je Tuzli košarkaški teren koji je zvanično otvoren u naselju Stupine

Jusuf Nurkić: Veliki filantrop

Zločin je zločin, počinilo ga dijete ili odrasla osoba. Maloljetnik ili čovjek. Totalno je nevažno. Istina, jeste šokantnije kada to uradi dijete koje ne bi trebalo imati dodir s pištoljem, oružjem. Koje ne bi smjelo ni da zna da li je njegov roditelj naoružan. Dijete koje ne bi trebalo da sa 13 godina misli na zlo.Ali krv je prolivena i ubijenu djecu iz Beograda ne može više niko vratiti. Možemo sada tugovati i pitati se kako i zašto…Ne može i neće niko vratiti ni djetinjstvo dječaka Koste Kecmanovića. A očito je dječak, koliko god da je na monstruozan način ubio svoje drugove, drugarice i čovjeka koji mu je svako jutro otvarao vrata i govorio “dobro jutro”, imao problema!I oni su gurani pod tepih. Sistem je danas takav. Društvo. Roditelji. Svi su krivi i svi su zakazali. Kostu, dječaka, sada monstruoznog ubicu, možda da je neko saslušao, ne bi bio tema dana svih vijesti u regionu, ali i u svijetu.Djeca rade šta vide. Roditelji su ti koji uče djecu kako da se ponašaju, šta da rade. Zlo se ne rađa, ono nastaje. A danas roditelji trče, žure, guraju pod tepih i svoje i probleme djece. Utočište se traži u materijalnim stvarima, ugledu, društvu. U trci za nečim, a niko više ni sam ne razumije za čim...Ko će imati više i bolje. A djeca? Djeca gledaju, šute, trpe. Guraju se u ćošak, zanemaruju. “Uzmi mobitel”, “Kupit ćemo novi PlayStation”...

Na mobitele u dječijim rukama rijetko obraćamo pažnju. Brinemo da li je mobitel koji ćemo kupiti bolji od onog koji imaju njihovi drugovi. Da li je novi IPhone ili Samsung. Ne brinemo šta i kako rade, gledaju i uz kakav sadržaj provode sate.A kada se desi nesreća, onda je kasno.S djecom danas i ne pričamo, čast izuzecima. Ali ih je malo. U brzini ovog života, u kojem vladaju stres, tegobe, iskrivljene vrijednosti, društvene mreže, sve je po strani, pa i razgovor.Razgovor je valjda, kada se pogleda i sagleda sve, rješenje za mnoge probleme. Ljubimo i grlimo djecu dok ne bude kasno. Učimo ih da je svaki mobitel isti, da je sreća u drugarstvu, pažnji, ljubavi. Da ružna riječ, vršnjačko nasilje, koje je itekako prisutno, ne smije biti okidač za osvetu. I opet je do razgovora. Do nas. Do roditelja, škole, nastavnika, pedagoga. Svaki problem je isti, ali je svako dijete drugačije.Kosta je možda monstrum, ili dječak kojem je trebala pomoć.

U brzini života, u kojem vladaju stres, tegobe, iskrivljene vrijednosti, društvene mreže, sve je po strani, pa i razgovor

Mrtve glave

Košarkaši Real Madrida opstali su u Euroligi nakon pobjede u Beogradu protiv Partizana (82:80). Madriđani bi ispali da nije bilo heroja koji je iskočio iz sjene – Najdžela Vilijams-Gosa (Nigel Williams-Goss), koji je odigrao vrhunsku utakmicu i na kraju postigao odlučujuću trojku.Da stvar bude zanimljivija, Vilijams-Gos je u svojoj karijeri jedno vrijeme igrao za beogradskog velikana. Bilo je to u periodu od 2017. do 2018. godine.- Da li stižem da pratim? Ha-ha-ha, pa ja ne propuštam utakmice - odgovorio je plej Real prošle godine na pitanje gleda li utakmice Partizana.Zanimljivo, njega navijači Partizana nisu na prvu prepoznali, pa su mu uputili velike zvižduke, kao i ostalim igračima Reala. Kada su shvatili se radi o “njihovom” igraču, nakratko su mu aplaudirali.Nisu slutili u Štark areni da će im presuditi njihov bivši igrač, ali se sudbina nakratko poigrala Beograđanima. U izostanku nekih bitnih igrača, što zbog suspenzija, što zbog povreda, u prvi plan je iskočio Vilijams-Gos. A Real je i dalje u životu zahvaljujući sjajnom Vilijams-Gosu i njegovoj spektakularnoj trojci na oko 24 sekundi do kraja utakmice.Vilijams-Goss je u svojoj karijeri još igrao za Olimpijakos, Juta Džez i Lokomotiv Kuban.

Real i dalje u životu zahvaljujući sjajnom Vilijams-Gosu i njegovoj spektakularnoj trojci

Vilijams-Gos: Prije pet godina igrao za Beograđane

Najdžel Vilijams-Gos: Presudio "svojima"

Devetero ubijenih ljudi. Osmero učenika i domar. To je rezultat krvavog pohoda 14-godišnjeg Koste Kecmanovića. Poput priče iz američkih filmova, svoj zločin Kosta je punih mjesec dana planirao detaljno, hladnokrvno, s ucrtanim učionicama i spiskom učenika koje treba likvidirati.Očigledno da su mu se „zamjerili“. Šta ga je nagonilo na ubistvo, duboka unutrašnja frustracija, psihopatija, zločinački gen, obožavanje zločina, videoigre, filmovi, povrijeđena duša, ili sve to pomiješano, zna vjerovatno samo Kosta.Naravno, društvene mreže su zasute „analizama“ manje ili više poznatih autora o razlozima za Kostin zločin. Krivi su Holivud, filmovi, videoigre, rijaliti emisije, kriv je otac koji ga je vodio u lov, krivi su srpski ratni zločinci, krive su televizije koje ih promoviraju, kriv je nemoral s televizije, krivi su murali Ratka Mladića, kriva su skandiranja sa stadiona, kriva je Jovana Jeremić, kriva je vlast, krivo je urušavanje svih vrijednosti u društvu, kriv je nacionalizam, kriv je „Južni vetar“, kriv je Zapad, kriva je ruska agresija na Ukrajinu, kriva je srpska historija, kriva je kultura u kojoj je Kosta odrastao...Svako je, u skladu sa svojim sistemom vrijednosti i ličnim frustracijama, samouvjereno crtao krivca i upirao prstom u njega. Jer Kostin monstruozni zločin poslužio mu je kao savršen povod da on bude u centru pažnje i manipulira onim što njega najviše tišti, posebno kad procijeni da će mu to donijeti lajkove i popularnost.No, začepite, samo začepite! Nemate pojma šta je Kostu navelo na ovaj zločin i vaše moralističko izlijevanje žuči može samo biti dio problema, nikakvog rješenja.A protiv onoga što vidite kao zlo u društvu imate priliku da protestirate odlučnije i glasnije svaki drugi dan, no uglavnom ste zauzeti gledanjem Jovane Jeremić i veličanjem ratnih zločinaca. Svojih, dakako.

Protiv onoga što vidite kao zlo u društvu imate priliku da protestirate odlučnije i glasnije svaki drugi dan, no zauzeti ste gledanjem Jovane Jeremić

Samo začepite!

Iako je teško očekivati da neko može biti gori od SDA, pred strankama trojke težak je izazov u početku oporavka bosanskohercegovačkog društva od sunovrata u koji su nas Bakir i kompanija vodili prethodnih 30 godina, a pri tome mnogo je skeptičnih koji su izgubili povjerenje u bh. političare. Decenije vladavine SDA, obilježene korupcijom, bahaćenjem i bogaćenjem pojedinaca bliskih dinastiji, egzodusom mladih iz zemlje, zaoštravanjem odnosa sa susjedima, neuspjelim revizijama, kupovinama diploma, zarađivanjem na neispravnim respiratorima na kojima su se “liječili” pacijenti, antizapadnom retorikom, završene su u petak formiranjem Vlade FBiH i konačnim odlaskom ove stranke u opoziciju.Šta građani BiH mogu očekivati od SDP-a, NiP-a i Naše stranke? Njihove pristalice slave, vjeruju im, slave i oni koji su jedva dočekali odlazak SDA s vlasti, a nisu mnogo vezani za programe trojke. Apolitični građani nadaju se da će dočekati „bolje sutra“. Mnogo je i onih koji smatraju da neće biti ništa bolji od prethodnika. No, za sve bi trebala biti umirujuća jedna činjenica – to što su i visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) i američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy) pokazali da su snažno uključeni u cijeli proces. Odigrali su veliku ulogu u formiranju Vijeća ministara BiH te Vlade FBiH s jasnim porukama – euroatlantski put BiH, demokratski razvoj društva, zadržavanje mladih, investicije. Lidere koji su sada na vlasti pozivaju da se fokusiraju na ključne izazove i da konačno započnu reformski proces, bez korupcije, kriminala, štimanja... Za dostizanje tog stanja bit će neophodni ozbiljnost, puno rada i suzbijanje svih praksi koje su kod SDA prethodnih godina s lakoćom prolazile.Građani će ih gledati, međunarodna zajednica nadzirati, objektivni mediji pratiti... Dino Konaković obećao je da će “letjeti k'o fišek” svi oni iz njihovih redova koji se dokažu u kriminalu i korupciji. Građanima obećanja više ne trebaju, samo ozbiljnost i iskrenost da neko radi u njihovom interesu i da mogu povući ovo društvo iz blata koje je vladalo prethodnih godina.

Novoj vlasti bit će neophodni ozbiljnost, puno rada i suzbijanje svih praksi koje su kod SDA prethodnih godina s lakoćom prolazile

Letjet će k'o fišeci

Bosanskohercegovački reprezentativac Amer Gojak fenomenalnom partijom koju je krunisao s dva gola u dresu Ferencvaroša riješio je najveći derbi Mađarske. Gojakov tim je otišao na gostovanje kod Ujpešta i na kraju su slavili rezultatom 2:3. Bh. reprezentativac je sa svoja dva gola donio krucijalnu prednost svojoj ekipi koju oni nisu ispuštali do kraja utakmice. Prvi gol je postigao u 24. minuti, nakon što mu je jedna odbijena lopta pala na noge, poslije čega ju je on lijepo plasiranim udarcem poslao u dalji ugao. Svoje fudbalsko umijeće je ponovo pokazao u 54. minuti. Ova pobjeda, osim za podizanje samopouzdanja „Zmaja“, dobro je došla i njegovom klubu u borbi za šampionsku titulu Mađarske. Ferencvaroš je ovom pobjedom pobjegao na velikih devet bodova prvom pratiocu ekipi Keškemeti.

S dva eurogola približio ekipu tituli prvaka Mađarske

Amer Gojak: Heroj Ferencvaroša

Rukometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine treći put zaredom gledat ćemo na evropskoj smotri najboljih. Iako je došao u nezahvalnom periodu - stigla je smjena generacija i otišli su neki važni igrači, selektor Irfan Smajlagić se prihvatio posla. Šutio je i radio. Bez pompeznih najava na predstavljanju po preuzimanju mandata, bez upadanja u euforiju nakon pobjede protiv, uz dužno poštovanje, mnogo slabijeg Kosova, a nije kukao ni nakon poraza od Slovenije i Crne Gore na startu kvalifikacija.Smajlagić, koji naizgled hladnokrvno posmatra utakmicu, povlačio je prave poteze u pravo vrijeme. I u Podgorici je pravovremeno povukao odličan potez. Nakon slabog starta bh. tima, kada je Crnogorcima sve polazilo za rukom, Smajlagić ih je „presjekao“ tajm-autom poslije kojeg su „Zmajevi“ raširili krila i na kraju zasluženo pobijedili.Popularni Pipe je posložio stvari. Okosnicu tima čine iskusniji rukometaši, poput Mirsada Terzića, Marka Panića i braće Burić, ali tu su i neki novi momci koji su dobili pravu priliku da pokažu šta znaju.I nakon velike pobjede protiv Slovenije prošlog četvrtka, Smajlagić je, „hladan kao led“, stao pred kamere. Nije pao u euforično slavlje, već je najavio nastavak rada.- Dalje idemo da zadržimo taj kontinuitet stvaranja ekipe, stvaranja sistema igre, selekcije igrača - rekao je selektor.

Povlačio prave poteze u pravo vrijeme

Irfan Smajlagić: Odveo "Zmajeve" na Euro

I ovog 1. maja izostali su masovniji radnički protesti. Dan koji čuva sjećanja na 1886. godinu, velike i krvave sindikalne skupove u Čikagu i dugu tradiciju borbe za radnička prava radnici su uglavnom proveli na izletištima, uz roštilj i muziku, sa skromnim željama za godine koje im donose neizvjesnost. Samo nekoliko sindikata organiziralo je proteste, nakon kojih se ispostavilo da su zahtjevi radnika u BiH danas gotovo identični onima u SAD prije 137 godina. Uz iskustva trgovaca, metalaca, rudara, ali i ljekara, nastavnika, profesora, vojnika, policajaca, prosta matematika je dovoljna da se shvati da nešto u ovoj zemlji ne funkcionira kako treba. Podsjetimo, BiH bilježi rekordne prihode od poreza, samo u prošloj godini blizu milijardu i po KM više slilo se na račun Uprave za indirektno oporezivanje, a zajednička kasa države i njenih entiteta intenzivno se puni i u prvim mjesecima ove godine. S druge strane, podaci Saveza samostalnih sindikata BiH pokazuju da su prihodi privrednih društava u FBiH prošle godine iznosili 68 milijardi KM, a čista dobit oko četiri milijarde.

Kako je onda moguće da u ukupnoj raspodjeli novca, u periodu enormnog rasta cijena i ukupnih troškova života, do radnika stiže sitniš nedovoljan za preživljavanje? Kako je moguće da BiH napuštaju i metalci, i rudari, i ljekari, i policajci, i vojnici, baš svi, osim političara i privilegiranih budžetskih korisnika koji raspodjelu i vrše na način da zadovolje vlastite, sve veće prohtjeve, a običnom čovjeku šta ostane.Bez radnika nema ni države, shvatit će to nakon što iz vlastitog komfora ugledaju rub ambisa prema kojem srljamo.&nbsp;Kad budžete i fondove neće imati ko da puni, kada u pitanje dođe funkcioniranje sistema i kad će sami, ali kasno, početi gasiti sve vještačke lokalne zajednice i institucije, smanjivati svoja astronomska primanja i otpuštati prekobrojnu, nepotrebnu, poput mrkog medvjeda zaštićenu administraciju.&nbsp;

BiH bilježi rekordne prihode od poreza, samo u prošloj godini blizu milijardu i po KM više slilo se na račun Uprave za indirektno oporezivanje

BiH napuštaju i metalci, i rudari, i ljekari, i policajci, i vojnici

Rub ambisa

Milorad Dodik vješt je političar. Uostalom, na vlasti je nedodirljiv još od 2006. godine. To vam je punih 17 godina. Ako mu dodate još i onaj period od 1997. do 2000., kada je bio premijer u RS, dobijete tačno dvije decenije. Poređenja radi, Milošević je izdržao svega 13 godina, a Vučić na vlasti nije još ni 12. To govori da je Dodik vrlo vješt i sposoban političar. Jedan od razloga za njegov uspjeh leži u tome što je tokom svoje vladavine devastirao, potčinio, uništio opoziciju u svom entitetu, pa se, za razliku od svog prijatelja Bakira, Dodika nema kim zamijeniti.Ipak, Dodik ima nekolicinu grdnih mana. Otresit je, prgav, impulsivan, često nepromišljen. Osim toga je tvrdoglav, presamouvjeren, toliko da često misli da mu je duži jorgan nego što se može pokriti.A govorimo o pogolemom čovjeku. Elem, ove prve nabrojane osobine Dodika često dovode u neugodnu situaciju da kaže ono što ne bi trebao, brzo plane, lako ga je “navući”. A očigledna navlakuša bilo je i njegovo laprdanje, misleći da je van programa, na RTS-u o porodici Đoković, koju je nazvao “ciganijom”.

Ovaj ispad naišao je na zgražanje srpske i pogotovo srbijanske javnosti čiju su režimski tabloidi to sve uredno popratili, jer nema popularnijeg Srbina od Đokovića.Razlog za ovo prvo bilo je ovo Dodikovo drugo, tj. umišljanje da mu je duži jorgan nego što jeste, da može pored živog Vučića biti prvi u Srba i Srbiji u jeku ogromnog političkog pritiska Zapada i borbe da se na Kosovu makar i minimum izvuče, Srbiji uvaljivati podaništvo prema Rusiji i svoj haos iz RS.No, ipak, u sukobu s Vučićem nailazi na protivnika koji je ne samo daleko moćniji od njega nego i očigledno i daleko namazaniji. Ovo mu je jasna poruka da treba da se smiri, umiri.

U sukobu s Vučićem nailazi na protivnika koji je ne samo daleko moćniji od njega nego i očigledno i daleko namazaniji

Spuštanje Mileta

Anel Ahmedhodžić, reprezentativac Bosne i Hercegovine, nosio je svoj Šefild junajted do plasmana u najelitnijem ligaškom takmičenju na svijetu, englesku Premijer ligu.Sjajni defanzivac je izabran u tim sezone engleskog Čempionšipa, a svojim golom u 76. minuti utakmice s Vest Bromvič Albionom svojoj je ekipi i osigurao ulazak u Premijer ligu.Da stvar bude još bolja za njega, bio je vođa odbrane na toj utakmici i njegova ekipa nije primila gol.To im je bio 16. „clean-sheet“ u 31 utakmici na kojoj je Anel bio starter. Bosanskohercegovački fudbaler je tokom cijele sezone bio stub odbrane Šefilda, ali to nije sve. On je uspio postići čak pet pogodaka kao stoper i tako biti peti najbolji strijelac svoje ekipe.Ahmedhodžiću je ostalo da odigra još tri utakmice prije nego što dođe tamo gdje i pripada – u sami vrh evropskog fudbala.Ahmedhodžić je, nakon što je ispred Švedske odabrao da nastupa za reprezentaciju BiH, odigrao 18 utakmica za „Zmajeve“ i postigao jedan gol

Ahmedhodžiću je ostalo da odigra još tri utakmice prije nego što dođe tamo gdje i pripada – u sami vrh evropskog fudbala

Anel Ahmedhodžić: Vođa Šefilda

Iako se priželjkuje, baby boom se kod nas ne događa. Prosječna starosna dob stanovništva, prema podacima iz januara 2022., jeste - 43,8 godina. Bilježimo pad broja stanovnika od 16.000 u razdoblju od 2021. do 2022. godine. Najbrojnije stanovništvo u BiH je starosti od 65 i više godina, čak 19,1 posto.Statističari su nastavili bilježiti pad broja novorođenih. To što se od 2000. godine do lani rodilo blizu 10.000 manje beba, ostalo je zabilježeno samo kao statistička informacija.Osim stručnjaka koji godinama apeliraju na nadležne, nismo čuli da je ikoga od njih ovaj alarmantan podatak uzdrmao. Kao ni to što se već neko vrijeme iznosi da nam je stopa fertiliteta među najnižima u Evropi i, prema posljednjim pokazateljima, iznosi 1,19.Znamo da su nekad naše nane imale i po desetero djece, u prosjeku po petero. Danas se žene u BiH sve teže odlučuju na majčinstvo. Prosječna dob žena koje prvi put rađaju, kako opet kaže statistika, jeste 27,1 godina. A prije samo deceniju iznosila je 24,3 godine!Iako su brojni faktori koji na to utječu – od sve dužeg obrazovanja, pronalaska adekvatnog posla, pravog partnera – ipak, politička i ekonomska nestabilnost su, čini se, ključni. Uostalom, zar nam mladi godinama ponajviše zbog toga sreću ne traže u drugim zemljama?Biti roditelj u BiH nije nimalo jednostavno. Rješavanje stambenog pitanja za mnoge je postala nemoguća misija, a uz prihode kakve danas imaju zaposleni u BiH i od kojih mnogi jedva spajaju kraj s krajem brojni parovi se ne usuđuju imati više od dvoje djece. Usto, biti roditelj s poslom u državnom i privatnom sektoru nije isto.U privatnom je to, nerijetko, otežavajući faktor, od porodiljnog odsustva do radnog vremena. O vrtićima i jaslicama da ne trošimo riječi, jer svake godine svjedočimo dramatičnim redovima čekanja.Sve one koji mogu učestvovati u reprodukciji, a takvih je, nažalost, sve manje, treba potaknuti na roditeljstvo i stvoriti im uvjete za to. A za to je, kažu demografi, potreban strateški, sistemski i planski pristup. Vladajući moraju biti svjesni da nam je na sceni demografsko pustošenje i da nam, ako nastave okretati glavu od tog strašnog problema, prijeti brzo odumiranje.

Risto pozelenio

Miloš Gigović: Bruka za fudbal

Poraz civilizacije

Iman Avdić: Plivački dragulj

Ruka saučešća

Jusuf Nurkić: Veliki filantrop

Mrtve glave

Najdžel Vilijams-Gos: Presudio "svojima"

Samo začepite!

Letjet će k'o fišeci

Amer Gojak: Heroj Ferencvaroša

Irfan Smajlagić: Odveo "Zmajeve" na Euro

Rub ambisa

Spuštanje Mileta

Anel Ahmedhodžić: Vođa Šefilda

Prijetnja brzog odumiranja

Kolumne

Risto pozelenio

Miloš Gigović: Bruka za fudbal

Poraz civilizacije

Iman Avdić: Plivački dragulj

Ruka saučešća

Jusuf Nurkić: Veliki filantrop

Mrtve glave

Najdžel Vilijams-Gos: Presudio "svojima"

Samo začepite!

Letjet će k'o fišeci

Amer Gojak: Heroj Ferencvaroša

Irfan Smajlagić: Odveo "Zmajeve" na Euro

Rub ambisa

Spuštanje Mileta

Anel Ahmedhodžić: Vođa Šefilda

Prijetnja brzog odumiranja