Uoči obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Memorijalni centar Potočari u saradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu organizirao je prvi zvanični saziv likovne kolonije.Jedan od učesnika je i priznati umjetnik Džeko Hodžić. Hodžić je jedan od onih umjetnika koji godinama diže glas za slabe, za ubijene, za one koji su na bilo koji način osjetili ovozemaljsku nepravdu.Misija umjetnika je osim one estetske i društveno angažirana, što slikar poput Hodžića itekako dobro prezentira.Ove godine u Srebrenicu je donio jedno monumentalno djelo iz ciklusa „Apokalipsa“, pod nazivom „Apokalipsa, dan poslije“.Prikazati bol je nešto što umjetnik mora da uradi, reći će Hodžić.Džeko Hodžić rođen 8. decembra 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori. Školu za Primijenjenu umjetnost završio je u Peći, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu.Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1980. godine, kao i član Udruženja likovnih umjetnika AK 68 u Njemačkoj te udruženja Kunstverein EV Erlangen.Dobitnik je na desetine nagrada i priznanja.

Prikazati bol je nešto što umjetnik mora da uradi, reći će Hodžić

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Statistika je možda dosadna, ali nas nerijetko podsjeti na to koliko stvarnost zna biti ironična. Tako je prema posljednjim statističkim podacima, koji se odnose na prosječnu mjesečnu isplaćenu neto plaću po zaposlenom za april, otkriveno da su najbolje plaćeni oni koji rade u djelatnostima informacija, komunikacija, finansija, osiguranja, elektroprivredi, javnoj upravi i inim zaposlenim pod državnim skutima.I, dok njihove prosječne plaće premašuju iznos od 2.000 KM, dotle rudari koji svakog dana silaze u utrobu zemlje u prosjeku rade za nekoliko stotina manje. U još su gorem položaju građevinari koji su na skelama i na plus 40 i na minus 15, a da ne govorimo o učiteljima ili glumcima koji jedva naguraju prosjek od 1.300 KM. Njihove, dakle, zarade, prosječne, ni blizu ne pokrivaju iznos potrošačke korpe, čiji je iznos svakog mjeseca sve viši.Eto, u aprilu je iznos potrošačke korpe bio 3.168,90 KM. Naravno, svaka djelatnost je važna. IT sektor, finansije, zdravstvo, mnoge od njih su djelatnosti budućnosti, visokoobrazovani kadrovi su neophodni ovoj zemlji i važno je da su tu da zbog plaća ne pakuju kofere put Evrope. Ali, valjda su jednako važni i rudari i građevinari, svi koji nose privredu na svojim leđima. Valjda su učitelji i profesori i ini zaslužili da uz inflaciju, poskupljenje energenata, hrane i čega sve ne, rastu i njihove plaće.Razlike u plaćama nisu samo ekonomski, već i društveni problem. Jer, one stvaraju klasne razlike, ali i mlade koji žele da se upuste u poslove koji zahtijevaju fizički rad ili napor „ubijaju u pojam“. Jer, kada uposleni u nekim sektorima žive život na visokoj nozi, a drugima je s mizernim plaćama teško kovati planove na duže staze, onda je jasno da ovaj sistem nije dobar za većinu. Još kada se na sve to nadodaju primanja političara, koji u ukupnom zbiru mogu iznositi i do 10.000 KM, postavlja se samo jedno pitanje – gdje je tu pravda?

Razlike u plaćama nisu samo ekonomski, već i društveni problem

Gdje je tu pravda

U sudnici Kantonalnog suda u Sarajevu jučer je izrečena kazna dugotrajnog zatvora Ademu Šumanu, ubici Farisa Pendeka, od 40 godina.Presudu je izreklo Vijeće Suda na čijem čelu je bila sutkinja Jasmina Sazdovski.Ne umanjujući značaj drugih članova sudskog vijeća, treba istaći pravednu presudu koju je monstrum Šuman itekako zaslužio, uzme li se u obzir način izvršenja, kao i činjenica da ubijenog mladića Pendeka nikada do tada nije vidio u životu.Ova presuda Kantonalnog suda sigurno će ući u historiju bh. pravosuđa, ali i svi oni koji su se do sada iz bilo kojih razloga provlačili od ruke pravde, da će ih u budućnosti obeshrabriti da počine ovakvo zlodjelo.Jasmina Sazdovski je dugogodišnja sutkinja Općinskog Suda u Sarajevu, a u Kantonalni sud imenovana je u oktobru 2023. godine.

Ova presuda Kantonalnog suda sigurno će ući u historiju bh. pravosuđa

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Sukob između Izraela i Irana, koji posljednjih dana sve više eskalira, duboko je i složeno poglavlje jednog dugogodišnjeg i višeslojnog konflikta, koji nije samo borba između dviju država, već i sukob ideologija, regionalnih ambicija i međunarodnih interesa. No, iza te složene političke i strateške igre kriju se ljudi - obični muškarci, žene i djeca - čiji se životi lome i gase usred ratnih djelovanja.Svaka raketa koja padne, svaka eksplozija koja odjekne, nije samo brojka u izvještajima, već tragedija za porodice koje gube najmilije, za zajednice koje se bore da prežive u nesigurnosti i strahu. Dok svijet gleda s daljine, u tom nasilju i patnji nema pobjednika. Postoje samo izgubljeni životi, uništene budućnosti i duboke rane koje će ostati generacijama.S ljudske strane, teško je objasniti razloge zbog kojih je Izrael odlučio napasti Iran, brutalno. Opravdanja koja nude o bojazni razvoja nuklearnog oružja ne piju vode u kontekstu zašto baš sada. I to dok ujedno vojnici ubijaju Palestince.Dok političke vođe često nastoje da ostvare svoje interese kroz oružane sukobe, obični ljudi plaćaju najvišu cijenu.Važno je da međunarodna zajednica ne ostane nijema posmatračica, i da ne čeka, već da aktivno radi na promovisanju dijaloga, deeskalacije i pronalasku trajnih rješenja koja će okončati ovaj ciklus nasilja. Jer na kraju, politika treba da bude u službi ljudi, a ne da uništava njihove živote.Ovaj sukob nas podsjeća da je mir krhak i da je za njegovu izgradnju potrebna ne samo diplomatska volja, nego i empatija, razumijevanje i poštovanje osnovnih ljudskih prava. Ne smijemo zaboraviti one koji pate i moramo težiti svijetu u kojem će konflikti biti rješavani riječima, a ne oružjem. Tu mislim i na Gazu i Ukrajinu.Neka nas tragedije ovih dana podsjete na našu zajedničku odgovornost – da čuvamo ljudskost, bez obzira na granice, i da gradimo budućnost u kojoj će svako dijete imati pravo na život bez straha.Možda je ovo što pišem utopija, želja za nemogućim, nazovite kako god hoćete. Ali Bosna je preživjela agresiju, njeni građani još nose traume i pitaju se zašto. Ono dijete u meni bira da vjeruje da je moguće, jer – šta drugo preostaje?!

Bosna je preživjela agresiju, njeni građani još nose traume i pitaju se zašto

Odjek raketa

Amra Džeko nije samo supruga najboljeg bh. nogometaša, već i osoba koja svojim djelima svakodnevno dokazuje koliko joj je stalo do ljudi i zajednice iz koje potječe. S velikim srcem i nepokolebljivom željom da pomogne, Amra ne zaboravlja svoje Bosance i Hercegovce, uvijek se vraćajući korijenima i podržavajući one kojima je pomoć najpotrebnija. Bez obzira gdje živjela.U Sarajevu je održan jubilarni deseti OREA Art Market, događaj koji okuplja brojne izlagače, umjetnike i male biznise iz cijele regije, a Džeko je bila njegova pokretačka snaga i istinska inspiracija. Osim promocije kreativnosti i lokalnog poduzetništva, ovaj market ima i snažnu humanitarnu notu – sav prihod od ulaznica doniran je Udruženju „Srce za djecu oboljelu od raka“.Amra Džeko je primjer kako se društvena odgovornost i ljubav prema svojoj zemlji mogu pretvoriti u konkretne akcije koje mijenjaju živote. Njena energija, upornost i veliko srce čine je istinskim ponosom BiH. Neka njen put bude inspiracija svima - da nikada ne zaboravimo one kojima je pomoć potrebna i da uvijek širimo dobro i humanost.Amra Džeko rođena je 1. oktobra 1984. godine u Sarajevu. U braku s bh. dijamantom Edinom Džekom je od 2016. godine i imaju četvero djece: Unu, Danija, Daliju i Hanu. Amra iz prvog braka ima još i kćerku Sofiju.

Primjer kako se društvena odgovornost i ljubav prema svojoj zemlji mogu pretvoriti u konkretne akcije koje mijenjaju živote

Amra Džeko: Snaga srca

U vremenu kada su emocije rijetko na prvoj liniji događaja, Halid Bešlić je još jednom pokazao zašto nije samo muzička legenda, već i istinski čovjek iz naroda. Na maturskoj večeri u Sarajevu, Halid je iznenadio maturanata kada se pojavio kao specijalni gost i zapjevao – bez velike pompe, ali s ogromnim srcem. Generacija učenika zajedno za profesorima pozdravila je ovu bosanskohercegovačku legendu velikim aplauzom, a već na prvim taktovima svi su bili na nogama.Maturantima koji slave kraj jednog poglavlja i ulazak u novo, Halid je donio emociju, uspomene i pjesme koje se pjevaju generacijama. Njegov glas, i dalje snažan i pun duše, odzvanjao je salom dok su maturanti u glas pjevali „Miljacku“, „Romaniju“ i druge hitove koji su urezani u memoriju naroda.Nije se štedio, te je pjevao, šalio se, slikao i svojim prisustvom dokazao da zvijezda njegovog sjaja ne blijedi – već s godinama postaje još toplija. Bio je to trenutak koji će generacije maturanata pamtiti do kraja života.U društvu koje često slavi pogrešne uzore, Halid Bešlić ostaje oličenje dostojanstva, talenta i ljudske topline. Nije to bio običan nastup – to je bila lekcija iz ljudskosti, iz srca za srce.

Zapjevao sarajevskim maturantima

Bešlić: Generacija koja će pamtiti maturu 

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

U subotu je obilježena 33. godišnjica zločina u Pionirskoj ulici u Višegradu, poznatijeg kao “živa lomača”. U kući Adema Omeragića u kojoj su 14. juna 1992. godine zlikovci pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića žive zapalili 70 žena i djece, danas su izložene njihove fotografije. Fotografije onih čije porodice su ih uspjele sačuvati u višegradskom paklu prije 33 godine. Beba koja je imala samo dva dana kada je zapaljena nije imala ni ime. Po istom monstruoznom scenariju, 13 dana poslije, u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac izvršen je identičan zločin. U dvije kuće oko 140 života ugasila je vatra, ili rafali zločinaca koji su pucali u one koji su bježeći iz plamena pokušavali spasiti goli život.- U suviše dugoj, tužnoj i nesretnoj historiji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto – ustvrdiće 17 godina kasnije sudija Patrik Robinson (Patrick) tokom izricanja presude Milanu i Sredoju Lukiću, osudivši ih na doživotnu kaznu, odnosno 27 godina zatvora.Zločini u Pionirskoj ulici i na Bikavcu pred Haškim tribunalom su svrstani među najmonstruoznije u ratovima na Balkanu, a Višegradu je pripalo visoko mjesto u historiji nečovječnosti i civilizacijske sramote, koje bez imalo grižnje savjesti, čak sa izopačenim osjećajem ponosa, čvrsto drži sve do danas.Na obilježavanju tužnih godišnjica iz godine u godinu je sve manje članova porodica ubijenih. Pitaju se hoće li iko dočekati da se lokacija s izgorjelim kostima pronađe, da žrtve višegradskih živih lomača barem budu dostojanstveno ukopane i da konačno dobiju svoj smiraj. Apeli da im se u tome pomogne ne pronalaze put do savjesti Višegrađana. Jedan anonimni telefonski poziv bio bi dovoljan da se s imena grada počne skidati pečat, kojeg nosi već duže od tri decenije.&nbsp;

Beba koja je imala samo dva dana kada je zapaljena nije imala ni ime

Višegrad: Tokom obilježavanja godišnjice

Historija neljudskosti

U moru loših vijesti, političkih prepucavanja i nesreća koje pune stupce crne hronike, sigurno da nas sve obraduje uspjeh nekog iz naše Bosne i Hercegovine.Bosanci i Hercegovci su skromni ljudi, malo im treba za osmijeh na licu, a ne skrivaju ni sreću zbog uspjeha nekog drugog. Pogotovo kada je to priznato na međunarodnom tržištu, kao što je i ovaj uspjeh bh. autorice Irme Husić.Naime, njeni romani „Čistačica na crno“ i „Očuh“ našli su se među najprodavanijim knjigama na Amazonu, najvećoj svjetskoj online knjižari koja ima više od 30 miliona naslova.Roman „Čistačica na crno“ nedavno je zauzeo prvo mjesto na Amazonovoj listi “Hot New Releases”, nadmašivši čak i međunarodne bestselere poput Alison Espachove. Ovo djelo, koje je već ranije proglašeno ultimativnim bestselerom u Bosni i Hercegovini u 2024. godini, sada pronalazi put i do čitatelja širom Evrope i svijeta.S druge strane, njen drugi roman „Očuh“, koji je već postao bestseler u BiH u 2025., trenutno se nalazi na trećem mjestu Amazonove liste najprodavanijih knjiga u kategoriji savremene evropske književnosti.Irma Husić rođena je 21. novembra 1981. godine u Bihaću, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje, a potom i Pravni fakultet. Piše iz autentičnog unutrašnjeg poriva, donoseći glas onih koji se u književnosti često ne čuju, a sada njeni romani osvajaju svijet.

Ostvarila veliki uspjeh na međunarodnom tržištu

Irma Husić: Romani osvajaju svijet

Sarajevo je grad koji je, uprkos nacističkoj okupaciji, uspio sačuvati jednu od najvrednijih i najstarijih knjiga jevrejske kulture na svijetu – Sarajevsku hagadu. U najcrnjem periodu evropske historije, kada su nacisti spaljivali sve što je jevrejsko, kada su ljudi nestajali bez traga, sarajevski kustosi i obični građani pokazali su civilizacijski refleks: rizikovali su vlastite živote da bi sačuvali kulturnu i duhovnu baštinu jednog naroda, svojih sugrađana.Danas, osamdeset godina kasnije, u istom tom Sarajevu, institucije vode ljudi kojima je vjerski radikalizam izražen kroz Facebok statuse i pozive na zabranu postao politička platforma. Reakcija Evropske komisije nakon otkazivanja Evropske konferencije rabina u Sarajevu, koja je uslijedila nakon hajke koju je pokrenuo Konakovićev ministar socijale Adnan Delić, jasno pokazuje da se ne radi o lokalnoj "zavrzlami“, već o skandalu koji je odjeknuo Evropom i svijetom. Ne zbog samog otkazivanja, nego zbog poruke koju ono šalje: da glavni grad države koja se ponosi svojom multikulturalnošću danas vode ljudi koji tu vrijednost gaze svaki put kada otvore usta ili pišu status.Adnan Delić u ovoj se situaciji pokazao kao neko ko ne razumije ni sopstvenu funkciju ni odgovornost koju ona nosi.I nije ovo prvi put da Delić demonstrira ovakvo skandalozno ponašanje. Podsjetimo da je svojevremeno i kao kantonalni ministar tražio zabranu Povorke ponosa u Sarajevu. Ministar bi usred Evrope da zabranjuje sve što mu se ne sviđa, kao da je u Kandaharu.NiP-ov eksperiment s radikalnim populistima, koji se hrane tik-tok islamizom i komentarima s Facebooka, sada dolazi na naplatu. Možda se činilo politički zgodnim uposliti "mlade, oštre momke s DIF-a" da šarmiraju glasače, ali danas, kad se Sarajevo globalno kompromitira zbog njihove retorike, dolazi vrijeme za odgovornost.Adnan Delić treba podnijeti ostavku. Ne zbog pritiska opozicije ili javnosti, nego zato što Sarajevo nije zaslužilo da njegov ugled u svijetu uništavaju stranački aparatčici bez političke zrelosti. Grad koji je nekad sačuvao Hagadu ne smije postati žrtva radikalizma domaćih diletanata.

Grad koji je nekad sačuvao Hagadu ne smije postati žrtva radikalizma domaćih diletanata

Sarajevo nije zaslužilo NiP-ovce

Bosanskohercegovački stručnjak Sergej Jakirović zvanično je postao novi trener fudbalera engleskog Hal sitija, koji se takmiči u Čempionšipu.Trenerska karijera nekadašnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine može biti putokaz brojnim trenerima. Marljivo je radio, strpljivo čekao šansu, upijao znanje bez arogantnog "ne treba to meni, znam ja sve“ i na kraju došao do kolijevke fudbala – Engleske.Da stvar bude bolja, krenuo je iz naše lige. Od Premijer lige Bosne i Hercegovine do Engleske trebale su mu tri godine. Stigao je u Englesku nakon što je spasio Kajserispor ispadanja iz elitnog ranga turskog fudbala. Zbog toga se našao na meti nekoliko klubova, a najkonkretniji su bili popularni "Tigrovi“.Potpisao je dvogodišnji ugovor, s opcijom produženja na još jednu, a osim toga skrenuo pažnju na bh. trenere i sve one koje rade u našoj ligi – kvaliteta ima, samo treba strpljenja. Nije Jakirović pao s neba. Polako je radio. Vodio je Sesvete, Goricu, Maribor, Zrinjski, Rijeku i Dinamo Zagreb.Sergej Jakirović rođen je 23. decembra 1976. godine u Mostaru. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je pet utakmica. U trenerskoj karijeri je osvojio Premijer ligu BiH sa Zrinjskim (2021/2022. sezona) te duplu krunu s Dinamom (2023/24).

Za tri godine je stigao od naše lige do kolijevke fudbala

Sergej Jakirović: Od Mostara do Engleske

S projektom “Puls sigurnosti” Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, brojni novinarski tekstovi, apeli, upozorenja i kritike stručnjaka, dobili su dodatno, naučno utemeljenje, pa treba vjerovati da će biti ozbiljnije shvaćeni. U okviru istraživanja u kojem su učestvovali studenti i profesori FKKSS-a, prikupljeni su podaci o tome koliko se građani KS, ustvari, osjećaju sigurno, koliko su nasilje i prijetnje prisutne u njihovom svakodnevnom životu, šta smatraju najvećim izazovima i koliko vjeruju policijskim i pravosudnim organima.Podaci su poražavajući, jer blizu polovine ispitanika ne osjeća se sigurnim u glavnom gradu BiH. Svaki treći ispitanik je bio žrtva verbalnih napada, uvreda i prijetnji, svaki peti je bio žrtva krađe, dok je svaki sedmi anketirani građanin bio žrtva razbojništva. Seksualno uznemiravanje prijavio je svaki 11. ispitanik. Dodatno zabrinjava činjenica da većina žrtava ovakve događaje nije ni prijavila policiji, jer samo 48 posto ispitanih vjeruje u profesionalan rad policije.Samo 50 posto građana KS osjeća se sigurnima, dok su ti procenti u Zagrebu 89, a u Beogradu 79 posto. Pred pokazateljima “Pulsa sigurnosti” uzaludna su i beskorisna uvjeravanja koja povremeno stižu iz institucija, da je sigurnost na zadovoljavajućem nivou. Situacija nije mnogo bolja ni u drugim bh. gradovima, a za kvalitetne pomake potrebno je samo malo sluha i uvažavanja znanja i iskustva profesionalaca. Pošaljite policiju u patrole, pojačajte njihovo prisustvo na ulicama i među građanima, jedna je od preporuka koja se čuje već godinama.

Podaci su poražavajući, jer blizu polovine ispitanika ne osjeća se sigurnim u glavnom gradu BiH

Svaki treći ispitanik je bio žrtva verbalnih napada, uvreda i prijetnji

(Ne)sigurni u glavnom gradu

Tarik Muharemović postigao je jučer svoj prvi gol za reprezentaciju BiH u porazu naše selekcije protiv Slovenije. Riječ je o prijateljskoj utakmici, ali naša ekipa je pružila mnogo mnogo bolju igru nego u pobjedi protiv San Marina.Igrali su dobro, "frajerskije“, što bi rekao Sergej Barbarez.Poraz nismo zaslužili, ali to neka bude subjektivni osjećaj potpisnika ovih redova. Ono što je objektivno jeste da je mladić Tarik Muharemović porijeklom iz Zavidovića, rođen upravo u Sloveniji, a prve fudbalske korake napravio u Austriji, postigao najdraži gol.Stoga, mogao je igrati i za reprezentacije Slovenije i Austrije, ali srce je odlučilo – samo Bosna i Hercegovina.I to je ono na čemu će biti temelji naše nogometne reprezentacije u budućnosti. Možda nemamo najjače, najbrže i najbolje tehničare, ali sigurno da imamo nogometaše vođene srcem. Pobjede će doći. Moraju.

Poraz nismo zaslužili, ali to neka bude subjektivni osjećaj potpisnika ovih redova

Tarik Muharemović: Najdraži gol

Sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH trebala se održati jučer u 12 sati, ali to se na kraju nije desilo. Razlog je bizaran, ne može biti gori, a to je da se zmija ukazala u sali Parlamenta.Istina, sjednica nije trebala biti nešto bogata dnevnim redom, jer Predstavnički dom ima problema s većinom, pa se sjednice rijetko zakazuju, a još rjeđe usvoji nešto.No, umjesto da smo napokon mogli čuti demokratsko nadmetanje, argumente zašto vlast smatra dobrim neke prijedloge, argumente opozicije zašto ne valjaju, međusobna „podbadanja“ i optužbe kako je neko izdajnik, sve to je poremetila jedna ribarica, mala zmija.Opozicija je iskoristila priliku za sprdanje s Trojkom, govoreći kako je ovo nemar vlasti u Kantonu Sarajevu, dok su neki temeljitije pristupili problemu i najavili čak i istrage koje trebaju utvrditi kako se tu zmija pojavila.Neki čak pričaju da je možda i podmetnuta. Ovo zaista zvuči nevjerovatno, ali ako se pokaže istinitim, onda bi nalogodavce i izvršitelje trebalo trajno ukloniti s političke scene.Ipak, realnije je da je riječ o potpunom nemaru i neradu državnih službi, koji je pukom srećom dobro završio, jer je riječ o bezopasnoj zmiji.I dok su tu problemi, uvijek se pojave i dežurni „heroji“, koji poručuju da se trebala samo napraviti kratka pauza da se „zmijica“ izbaci, da je on dolazio da se uvjeri šta je u pitanju i kako se nije ni pod granatama odustajalo, jer populizam se treba koristiti nebitno da li je riječ o dobroj ili lošoj situaciji. Tako je, na kraju, ispalo da je Ramo branio nejake parlamentarce od benigne zmije.Jučerašnji dan nas je tako još jednom svrstao na kartu onih najjadnijih, da budemo predmet ismijavanja, da nas citiraju svjetski mediji, umjesto da se bavimo konkretnim stvarima.

Jučerašnji dan nas je još jednom svrstao na kartu onih najjadnijih, da budemo predmet ismijavanja

Zmija ugasila demokratiju

Nakon što je ministar odbrane BiH Zukan Helez (SDP) prije nekoliko dana javno ugostio vojnog atašea Islamske Republike Iran u Sarajevu, čak i slabi poznavaoci međunarodnih odnosa su znali da Vašington preko toga neći preći šutke.Posebnu dimenziju Helezovom nedržavničkom potezu daje i činjenica da su odnosi Irana i praktično svih zemalja regulisani s više rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, naročito kada je riječ o vojnoj saradnji i izvozu strateških metala i materijala.<h2>Svjestan gluposti</h2>Nakon što su američke vlasti vrlo precizno i energično upozorile na nedopuštenost Helezovog postupanja, te mudrog zatvaranja očiju i ušiju Trojke na vlasti o nenadanom problemu, na kraju se u javnosti pojavio osobno Helez sa svojim saopćenjem. U njemu je objasnio sve neubjedljive razloge za nepotreban susret, ali je – očigledno svjestan gluposti koju je uradio – uputio i javno izvinjenje.Ipak, u tom objašnjenju/izvinjenju praktično je svu odgovornost prebacio na navodno tendenciozno pisanje medija i dezinformisanost Ambasade SAD u Sarajevu nakon toga.To, naprosto, nije tačno.Zato ne čudi da, iako nije bilo javnih zvaničnih reakcija SAD kada je Bisera Turković, praktično zadnjeg dana svog mandata ministrice vanjskih poslova BiH, primila u Sarajevu ministra vanjskih poslova Islamske Republike Iran, sada su reakcije bile vrlo direktne i u stilu nove Trampove administracije - ultimativne!(Uostalom, isto bi uradila i administracija Demokratske stranke, jer je iransko djelovanje u BiH izuzetno praćeno od SAD i tu su, participiranjem tadašnjeg direktora OSA-e Almira Džuve i ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića, postignuti trajni i odgovorni savezi i rezultati).Ovoga puta, teški debakl je Trojka probala da zataška s svom stilu “ništa se nije ni dogodilo, kažu novinari”, ali je Helez, ipak, morao lično dati svoje viđenje cijele situacije i uputiti izvinjenje.Čovjek je od početka mandata napravio više gafova, od toga da, navodno, dobiva informacije raznih obavještajnih službi šta to rade politički lideri susjednih zemalja ili da se vojna sigurnosna služba praktično bavi civilima, do javnih dronovskih gore-dolje, ima-nema igrarija…<h2>Trojkaški trik</h2>Helez je, potom, bez saglasnosti dvojice zamjenika, zabranio odbjeglim Dodiku i Viškoviću da mogu ući u kasarne i potpuno nepotrebno srozao svoju prevažnu funkciju, jer je morao znati da ga oficiri Srbi neće poslušati i da će Dodik još jednom sve iskoristiti za svoju raspojasanost i drskost, i to u Oružanim snagama BiH. A, nakon SIPA-e, baš mu je to i trebalo!Ovoga puta, prijemom vojnog atašea Islamske Republike Iran, Helez je svoj potez s velikim potencijalnim štetama po naklonost SAD našoj zemlji, pokušao da opravda dezinformiranošću Ambasade SAD pisanjem domaćih medija.To možda može biti poznati trojkaški trik zamjene teza namijenjen domaćoj javnosti, ali ne i državnički shvaćena samoodgovornost.A, kolike i kakve posljedice mogu biti po saradnju SAD i BiH, pa i osobno po Heleza, pokazat će vrijeme pred nama.

Pravdati energične reakcije Vašingtona dezinformisanošću njihove ambasade u Sarajevu zbog pisanja domaćih medija je državnička neodgovornost

Helez: Čovjek je od početka mandata napravio više gafova

Zukan Helez: Zbog Iranaca u velikom ofsajdu

Sve moje je iz Bosne. Rekao je Andrić.I moje je. I ne samo što je moje – već što sam ja iz Bosne. I ne iz nekog aerodromskog terminala koji te vodi dalje, već iz one Bosne što ti se uvuče u kosti, što ti ostane u govoru, u hodu, u porama duše i u okusu bureka, i onda kad misliš da si je prerastao. Nisam je nikad napustio – iako su mi mnogi savjetovali da idem. Pametni ljudi, dobronamjerni. Znali su da ovdje politika jede budućnost, da se znanje ne isplati, da sistem melje, a napredak ide puževim korakom.Ali džaba.Nisam ostao jer mislim da je ovdje bolje. Ostao sam jer ništa drugo ne osjećam svojim. Jer gdje god da odem, nisam tamo ja – već neka verzija mene u tranzitu. Ovdje, koliko god šuplje zvučalo, osjećam i patnju i radost dublje. Jer znam taj mentalitet, tu tugu iza osmijeha, tu ironiju kao mehanizam preživljavanja. Znam i da će mi konobar zakolutati očima kad naručim kafu – ali isto tako znam da bi mi donio infuziju da mi pozli. Bez da pita zašto. Takav je ovaj narod. Protuslovan. Topao i grub. Melanholičan, a stalno se smije.I da, ima uspješnijih, bogatijih, uređenijih naroda. Ima onih gdje znaš šta te čeka sutra. Ali da mu jebeš mater – nigdje u svijetu slavenska duša nije ovako duboko sjela na orijentalnu melanholiju. Nigdje se sevdah i nihilizam ne ljube tako nježno kao ovdje. Nigdje nije apsurd toliko normalan da ga zagrliš. Nigdje čovjek nije toliko izgubljen – a opet, nekako – svoj.Zato ne idem. Ne jer sam idealista. Već jer nigdje drugdje ne bih znao biti ovako lud, izgubljen i potpun u isto vrijeme.Sve moje je iz Bosne. I sve što jesam, Bosna je napravila. Sa svim ranama, i sa svim pjesmama.

Nigdje u svijetu slavenska duša nije ovako duboko sjela na orijentalnu melanholiju

Bosnu nisam nikad napustio, iako su mi mnogi savjetovali da idem

Sve moje je iz Bosne

Dok se skoro iz godine u godinu povećava broj vrućih dana, tropskih noći, dok su toplotni valovi sve duži i dok s druge strane kišne padavine tokom ljeta dolaze u obliku sve razornijeg nevremena, dotle se o pitanju uspostavljanja vlastite protivpožarne eskadrile ne radi ništa.Zapravo, narodu se godinama mažu oči pričama o nabavci protivpožarnih letjelica, koje se svode na izradu kojekakvih planova, analiza, uspostavljanju radnih grupa, usvajanju elaborata i raznih informacija, a čak su se i osiguravala budžetska sredstva za kupovinu helikoptera i air-tractora.Međutim, te ugodne uhu priče donijele su veliko ništa, a iz meteorološkog ugla i ove godine nas čeka vruće, teško i dugotrajno ljeto poput lanjskog kada su širom BiH harali požari koji su gutali hektare šuma, endemske vrste i od kojih su hrabri vatrogasci branili kuće.I, umjesto da silni požari vlastima u BiH budu poticaj za zajedničku nabavku protivpožarnih letjelica, oni radije građanima serviraju priče o njihovoj skupoći, nepostojanju kadra, silnim obukama, komplikovanim procedurama javnih nabavki i ko zna šta sve ne.A, ti isti građani godinama uredno pune budžete preko naknada za zaštitu od požara. Tako se milioni i milioni slijevaju za tu namjenu, koje politika otima od njih i obećava letjelice koje nikako da dođu, a kada „zagusti“ i kada djelovanje helikoptera Oružanih snaga BiH obično zapne u procedurama, onda se u pomoć zovu susjedi s kanaderima, poput Hrvatske ili air-traktori iz Crne Gore.Jedan air-traktor kakav je za ovu sezonu iznajmljen za dio Hercegovine ne može biti rješenje problema. Je li se toliko nesposobno, kakvo li već, da se pored silnih miliona traži milostinja?

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Gdje je tu pravda

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Odjek raketa

Amra Džeko: Snaga srca

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

Historija neljudskosti

Irma Husić: Romani osvajaju svijet

Sarajevo nije zaslužilo NiP-ovce

Sergej Jakirović: Od Mostara do Engleske

(Ne)sigurni u glavnom gradu

Tarik Muharemović: Najdraži gol

Zmija ugasila demokratiju

Zukan Helez: Zbog Iranaca u velikom ofsajdu

Sve moje je iz Bosne

Sadaka letjelice

Kolumne

Džeko Hodžić: Glas za Srebrenicu

Gdje je tu pravda

Jasmina Sazdovski: Pravedna presuda

Odjek raketa

Amra Džeko: Snaga srca

Halid Bešlić: Sjećanje koje ne blijedi

Historija neljudskosti

Irma Husić: Romani osvajaju svijet

Sarajevo nije zaslužilo NiP-ovce

Sergej Jakirović: Od Mostara do Engleske

(Ne)sigurni u glavnom gradu

Tarik Muharemović: Najdraži gol

Zmija ugasila demokratiju

Zukan Helez: Zbog Iranaca u velikom ofsajdu

Sve moje je iz Bosne

Sadaka letjelice