Nakon 20 godina provedenih u Bundestagu Josip Juratović odlazi u zasluženu penziju, ali samo kada je o parlamentarnom djelovanju riječ. Zastupnik porijeklom iz Hrvatske, s impresivnom političkom karijerom u Njemačkoj, ostaje aktivan u njemačkom SPD-u, s pažnjom koja je posebno usmjerena ka BiH i Balkanu.- Iako sam Podravec, moje srce je negdje u Bosni. Mislim da su BiH i dalja zbivanja u toj zemlji ključni za mir i stabilnost cijele regije – kazao je Juratović u razgovoru za "Avaz“.Poznat je po beskompromisnoj borbi protiv nacionalizama svih boja, secesionizma iz RS, otvorenim kritikama partija koje na podjelama zasnivaju svoju vlast i političara koji su svoje zanimanje pretvorili u biznis iz kojeg crpe enormno bogatstvo. Dok se i Evropa suočava s velikim izazovima, Juratović očekuje da EU „omekša“ kriterije za prijem novih članica. Ohrabren je što su „nakon 40 godina lutanja pustinjom nacionalizma na zapadnom Balkanu“, studenti krenuli prema slobodi i što je ista želja povezala mlade iz Beograda, Zagreba, Rijeke, Sarajeva i Banje Luke.- Bez međusobnog povjerenja nema budućnosti ni za jednu od tih zemalja i tu leži i nada da ćemo dobiti mir i stabilnost u cijeloj regiji – kaže Juratović.&nbsp; &nbsp; &nbsp;&nbsp;

Dok se i Evropa suočava s velikim izazovima, Juratović očekuje da EU "omekša“

Josip Juratović: Borac protiv nacionalizma

Pet dana od zločina koji je skamenio Bosnu i Hercegovinu, jučer je na području Prnjavora lociran i uhapšen osumnjičeni Emir Selimović. Danima je izmicao policiji, ostavljao tragove koji su trošili policijske resurse na pretragu jezera pored kojeg je pronađen njegov automobil, krio se u napuštenom objektu, planirajući nastaviti bijeg. Prema informacijama s terena, ključnu pomoć policiji pružili su mještani Gornje Mravice, koje je kontaktirao kako bi saznao kako da stigne do Doboja. Odgovore na brojna pitanja Selimović će dati istražiteljima MUP-a Tuzlanskog kantona, ali brojna će i dalje ostati otvorena i nakon stravičnog dvostrukog ubistva u Kalesiji lebdjeti iznad glava svih nas.Činjenica s kojom se moramo pomiriti jeste da među nama i s nama žive ljudi koji su sposobni pretučenoj ženi pucati u potiljak, do smrti tući dijete, zatočiti, mučiti, ili golim rukama zadaviti slabije od sebe. Što prije prepoznamo u što se kao društvo pretvaramo i što ozbiljnije shvatimo kuda idemo, valjda će i reakcije i mjere biti energičnije, brže, preciznije i drastičnije. Rat i poraće, stres izazvan borbom za život, ukupnim stanjem u državi i stalnim tenzijama koje produciraju političari, ostavili su posljedice po psihičko zdravlje stanovništva.Promocija nasilja iz političkih kuhinja, zakoni koji žrtvu ostavljaju bez zaštite a nasilnike bez adekvatne kazne, sistem u kojem slučajevi ubistava ostaju nerasvijetljeni, sve postaje dijelom uzavrelog bosanskog lonca koji prečesto eksplodira. Krajnje je vrijeme da se pokrenemo, od pojedinca do institucija. Da obratimo pažnju na ljude oko nas i signale pokušamo prepoznati na vrijeme.Da se prijavitelji prijetnji i nasilja konačno shvate ozbiljno od institucija, jer pasivnost je u brojnim slučajevima već rezultirala gubitkom života. Da se godinama najavljivani zakoni konačno počnu usvajati, mijenjati i usklađivati s međunarodnim propisima; zar ni to nismo u stanju?! Bezbroj puta ponovljene preporuke i zahtjeve, kao u košmarnom snu, slušamo uvijek iznova, od Prijedora, Tuzle, Gradačca, preko Živinica, Zavidovića, Sarajeva, Kalesije, do novog zločina, koji je možda mogao biti spriječen

Da obratimo pažnju na ljude oko nas i signale pokušamo prepoznati na vrijeme

U što se pretvaramo?

Vijest o stravičnom ubistvu Inele Selimović i njenog 13-godišnjeg sina koji su stradali od ruke njihovog muža i oca, Emira Selimovića šokirala je BiH.&nbsp;I, svaki put nakon takvih zločina postavlja se pitanje - ko je zakazao? Ali, dok se odgovori traže, statistika je sve tužnija i poraznija. Nasilje u porodici sve više buja, a žene su, nerijetko, ubijane na mjestima gdje bi trebale biti najsigurnije - u svojim domovima.Samo u protekloj godini je ubijeno 12 žena. I, poslije svakog ubistva, poslije svakog femicida, javnost se digne, šalju se poruke - nijedna više, pozivaju se i prozivaju nadležni i tako ukrug do novog slučaja. Napori nevladinih organizacija i stručnjaka da se femicid uvrsti u zakon, za sada, nisu urodili plodom. Nakon ubistva u Kalesiji iz Misije OSCE-a u BiH su pozvali nadležne da poduzmu hitne i konkretne korake.- Ovaj užasni zločin još jednom potvrđuje bolnu istinu – nasilje u porodici i rodno zasnovano nasilje ne jenjava i nastavlja se, uprkos datim obećanjima i uloženim naporima – podsjetili su iz OSCE-a.Nasilje prema ženama ili u porodici nije i ne može biti privatni problem. Onog trenutka kada nasilnik podigne ruku na svoju partnericu, suprugu, dijete, to postaje pitanje i sigurnosti zajednice. Nasilje u porodici je i javnozdravstveni, pa i politički problem, onaj u koji se treba „petljati“. Iako se situacija nerijetko čini beznadežna, rješenja su, itekako, moguća. Prevencija je ključna. Treba krenuti od vrtića i škola, jer je porazna činjenica da djecu i dalje odgajamo u patrijarhalnom društvu. Baš kao što je porazno i to da su žene i dalje većina koja je pod stalnim udarom muške ruke.Nasilje u porodici nije lična stvar. Pretvoreno je u ličnu, jer nemamo povjerenja u sistem. Sistem mora zaštititi žrtvu i pokazati da izlaza iz kruga nasilja ima. Inače ćemo nastaviti brojati žrtve.

Nasilje u porodici sve više buja, a žene su, nerijetko, ubijane na mjestima gdje bi trebale biti najsigurnije - u svojim domovima

"Petljanje" u problem

Hanadi Maslo, mlada Jablaničanka koja je u smrtonosnim poplavama 4. oktobra prošle godine izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće pravi je primjer upornosti i borbe za dostojanstvo, ali i čelične volje.Dok se sa svojim sugrađanima bori za to da se sazna istina o kataklizmi u njenoj Donjoj Jablanici koja je odnijela 19 života njenih rođaka, komšija i prijatelja, nije se libila jučer iz Mostara zaputiti u glavni grad BiH i za razliku od mnogih Sarajlija dići svoj glas na protestu povodom jezivog zločina u Kalesiji.Iako nije krila razočarenje slabim odzivom na protestu protiv nasilja nad ženama, ova mlada žena je poslala jasnu poruku vlastima - da rade svoj posao ili da napuste udobne fotelje.Hanadi Maslo je primjer kako se uprkos vlastitoj boli bori za pravdu, istinu, bolje, pravednije i sigurnije društvo.

Primjer kako se uprkos vlastitoj boli bori za pravdu, istinu, bolje, pravednije i sigurnije društvo

Hanadi Maslo: Čelična volja

Kada se govori o obrazovanju, često se koristi izreka tipa „obrazovanje je stub društva“ u kojoj se jasno prezentira bitnost obrazovnog elementa u razvoju svake društvene zajednice. Ulaganje u edukaciju je uvijek bila osnova napretka, a države kao što su Japan, Finska i Singapur upravo potvrđuju navedeno. S druge strane, postoje one koje ne doživljavaju obrazovanje i edukaciju kao bitnu stvar te se nalaze na dnu ljestvice država svijeta po svim parametrima – od ljudskih prava do ekonomije.<h2>Degradacija zajednice</h2>Postoji i izreka koja glasi „ako želite da vidite kako će izgledati jedno društvo za deset godina, pogledajte mu obrazovanje danas“. Neozbiljno shvatanje edukacije u kojoj je ona samo „trošak“ dovodi do degradacije svih elemenata zajednice. Posebnu kategoriju „lošeg stanja obrazovanja“ čini „prodaja diploma“ u kojoj neki „papir“ treba da zadovolji samo formu. Ako iza pečata i potpisa na diplomi ne stoji adekvatno znanje imat ćemo ogroman problem u budućnosti. S obzirom na činjenicu da u svakom stanju ovdašnji narod napravi šalu i u ovom slučaju je prisutna jedna takva – mogu ti uzeti diplomu, ali ne mogu (ne)znanje!

Prije nekoliko dana je, onako skromno u krugu porodice, dočekana vijest da su neki profesori i rektori priznali da su „prodavali diplome“. Akcija kodnog imena „Klaster“ je zahvatila samo vrh ledenog brijega prodaje diploma kojoj svjedočimo desetljećima. Spominju se diplome iz raznih oblasti, od medicine do šumarstva, a zanimljiv je i „paket“ koji je obuhvatao sve – od srednje škole do doktorata.Osim toga, došlo se do priznanja da su „studenti“ po svoje diplome dolazili u hotele ili na benzinske pumpe. Cijene diploma su se kretale od 3.500 do 10.000 KM, a bit će zanimljivo pratiti na koji način će odgovarati „kupci“ papira na kojima stoji neka „titula“ uz njihovo ime.<h2>Djeca nemaju motiva</h2>Kada se pogleda etimološki, možda postoji adekvatno objašnjenje za sve što se dešava. Diploma je riječ grčkog porijekla i znači „presavijen na dva dijela“. Možda je veća logika da se sada taj „papir“ zove „tiligma“ jer tiligmeno znači „umotano“. Dakle, ako Grk kaže diplomeno, znači da je nešto presavijeno. Ali Grci imaju izraz „di plome“ koji znači „usput“. S obzirom na činjenicu kako su neki stekli svoje diplome, onda je zaista to bilo „di plome“ - usput. I latinski jezik je ovdje zanimljiv. Osoba koja je odslušala sva predavanja zove se apsolvent. Ovdje je u osnovi riječi pojam „solvent“ koji označava „platišu“ – u ovom slučaju platišu „di plome“. Kada se sve skupa sagleda, neki su došli „usput“, bili „platiše“ i stekli neke diplome!Za svaki oblik rada i djelovanja postoji motiv. Učenici za edukaciju i obrazovanje, osim sticanja znanja i potencijalne kompeticije, imaju motiv koji je ekonomskog karaktera. Sticanje znanja i vještina, koje potvrđuje neki papir koji se zove diploma, jeste potencijal za zaposlenje i ostvarivanje sredstava potrebnih za život. Onog trenutka kada se (u)vidi da je za obavljanje poslova potreban samo „papir“, stečen na malo drugačiji način, učenici i studenti će izgubiti motivaciju za svoje školske ili fakultetske obaveze.Obrazovanje je veoma vezano za odgojnu komponentu, te škole zbog toga nose oba atributa. Kada se u toj profesiji počnu „ljuljati“ moral i etički principi, društvo odlazi u dekadenciju. Upravo je degradacija edukacije od Europe Srednjeg vijeka napravila najmračniji period njene prošlosti. Antički period je jasno rekao da ako nema obućara, Atinjani će biti bosi, ako nema krojača, oni će biti goli, a ako u njoj ne bude učitelja, onda neće biti Atine. Ako se društvena zajednica, u svom obrazovnom sistemu, svede na „prodaju diploma“, njen put u propast je neizbježan.Ako zažmirimo i zamislimo kako bi izgledalo naše liječenje kod ljekara koji je kupio diplomu ili kakva će biti gradnja mosta inžinjera koji je na benzinskoj pumpi „di plome“ uzeo neki „papir sa pečatom“, evidentno je da nas je strah. Postavlja se pitanje zbog čega društvo, koje će evidentno biti na razne načine kažnjeno zbog toga, ne diže svoj glas protiv ovakvih stvari. Isti ljudi, koji žmire na sve što se dešava, naknadno se čude što njihova djeca nemaju motiva da se educiraju ili uopće borave u školama.Prije nekoliko godina se utvrdilo da su pojedinci kupili čak i svjedodžbe osnovne škole. Ovo pokazuje u kakvom je rasulu i dekadenciji društvo u kojoj se takve pojave dešavaju. Fascinantno je da se ne reagira na „reklamiranje“ izrade maturskih, seminarskih i diplomskih radova. U javnim oglasima se mogu naći takve pojave gdje se prodaju isti. Svakako da su uvijek za korupciju krive dvije strane – i prodavac i kupac ovakvog oblika usluge. Siguran sam da onaj koji je uradio za drugog diplomski rad ne bi volio da mu taj projektuje zgradu ili liječi roditelje. Trenutna mala finansijska korist pojedinca donosi ogromnu štetu široj zajednici kojoj i taj pojedinac pripada – reže se grana na kojoj se sjedi.<h2>Sticanje znanja</h2>Evidentno je da se pogrešno shvatila „tržišna ekonomija“ kada je riječ o obrazovanju. Ono se na tržištu treba boriti kvalitetom procesa, a najbolja reklama je da iza „pečata i potpisa“ na diplomi stoji adekvatno znanje. Taj kredibilitet se stiče desetljećima, ali je dovoljno nekoliko loših poteza da se isti bespovratno sruši. Umjesto priče o kvalitetnim učenicima i studentima, ovdašnja priča o obrazovanju stalno dobiva negativne konotacije u kojima dominira priča o kupljenim diplomama. Kakvo mišljenje vlada o „diplomama“, najbolje govori jedna reklama ćevabdžinice na kojoj je pisalo „Jedina zaslužena desetka u Travniku“! Dovoljno je bilo pročitati tu reklamu, koja komparira broj ćevapa s ocjenama, da čovjek shvati svu tragediju obrazovanja koju živimo u proteklom periodu.Već tri desetljeća se obrazovanje promatra kao „budžetski trošak“, a evo, s druge strane, pojavila se mogućnost da obrazovanje „zaradi“. Naravno, radi se o pojedincima koji su u i oko obrazovanja stekli određenu finansijsku korist prodajom diploma, ali, s druge strane, nelegalnu ekonomsku korist stiču i oni koji obavljaju poslove za koje je potrebno zvanje koje su oni doslovno „kupili“.Lako je steći neko zvanje na papiru, ali je mnogo teže steći određeno znanje. U društvu u kojem sa svih aspekata „papir trpi“ i diplome se posmatraju na taj način. Prošle godine je izvršena provjera 13.150 diploma u Kantonu Sarajevo i pronađeno je 125 falsifikovanih. Iako je broj ispod jedan posto, zanimljiva je statistika – najviše falsifikovanih diploma je srednje stručne i srednje školske spreme! Interesantno da je samo pet kupljenih diploma kategorije VSS. Za razliku od toga jedan slučaj je postao internacionalni. Otkriveno je čak 260 upisanih studenata iz Italije na studije medicine, stomatologije i farmacije po cijeni od 20.000 eura po godini. Vjerovatno više od 90 posto tih studenata ne zna na karti pokazati grad na Drini u kojem su upisali fakultet.U kretanju radne snage i globalizaciji ekonomije sekundarno veliki problem može biti kada dođete na „loš glas“ i kada počnu nepriznavati sve diplome iz države. Već postoje ti problemi diploma iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Sloveniji, a vjerovatno će nostrifikacije diploma ići sve teže. Osim što se prodajom diploma ubija motivacija pravim učenicima i studentima, na drugi način se devalviraju i oni koji su na adekvatan i pošten način, radom i učenjem, stekli svoja zvanja i znanja.Često se konstatuje da je obrazovanje skup proces. Ako tako mislite, sačekajte samo da vidite koliko košta kada vam zavladaju neznalice. Da biste uništili jedno društvo, ne morate ga okupirati ili na drugi način maltretirati. Dovoljno je samo da mu uništite i obezvrijedite obrazovanje!Ko preživi pričat će...<h2>Samo papir</h2>Postavlja se pitanje zbog čega ljudi smatraju da je dovoljan samo „papir“ da bi se adekvatno obavljao neki posao? Ili se smatra da se ionako ništa ne radi pa je dovoljno da se samo zadovolji neka „forma i norma“ na kojoj piše da je osoba stekla neko „zvanje“?

Postavlja se pitanje zbog čega društvo, koje će evidentno biti na razne načine kažnjeno zbog toga, ne diže svoj glas protiv ovakvih stvari 

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Prodaja "diploma" – put u sigurnu propast

Fudbaleri banjalučkog Borca su u prvoj utakmici plej-ofa Konferencijske lige pobijedili ljubljansku Olimpiju (1:0) i došli na korak do nevjerovatnog uspjeha. Zamislite, bh. klub među 16 najboljih u jednom evropskom takmičenju. Nije baš nešto što biste očekivali od naših klubova u prošlosti.Ponašanje određenih struktura prema Borcu u domaćem prvenstvu nastranu, „crveno-plavi“ su apsolutno zasluženo došli do ovog uspjeha. Vico ovo, Vico ono, namješteno ovo, namješteno ono – priča je koja ne pije vode u evropskim takmičenjima.Na kraju, iskoristili su samo ono što im je rival poklonio. Nažalost, trenutke pred sami početak obilježila je i vijest da je igraču Borca Enveru Kulašinu preminula majka. Nepodnošljiv osjećaj, pretpostavljam. Morate izaći na teren i biti profesionalac, a ostali ste bez vrlo vjerovatno najbliže osobe na svijetu. Većini iz Borca se mora pružiti ruka i odati priznanje. Nije bilo sedmodnevno slavlje nakon velike pobjede, nego su se mnogi pojavili na dženazi u Donjem Vakufu.Enver je pokazao šta znači biti profesionalac, a njegovi saigrači kako biti upravo to – saigrači. Lekcija je ovo za mnoge u našoj zemlji. Radovati se ili ne nečijem uspjehu, stvar je ličnih preferenci, no uvijek budite svjesni da Borac ili bilo koji drugi klub iz RS, te oni s prefiksom HŠK, predstavljaju upravo BiH. Pored njihovog imena je zastava naše zemlje i oni predstavljaju naličje i lice svih nas.&nbsp;

Radovati se ili ne nečijem uspjehu, stvar je ličnih preferenci, ali se uspjeh mora poštovati

Borac: Uspjeli nešto o čemu mnogi sanjaju

Korak do sna

Preminula je Inela Selimović. Njen muž, od kojeg se razvodila, zadavio ju je golim rukama. Isto je uradio i s njihovim sinom. Broj ovakvih slučajeva raste iz godine u godinu i kad pomisliš da ne može gore, svaki put se sve više zgroziš.Kao da monstrumi smišljaju što inovativnije načine da bi još više zgrozili javnost, i to najviše u Tuzlanskom kantonu. Nizama Hećimović, Amra Kahrimanović, Selma Baluković, Kada Subašić, Amela Subašić zajedno s djecom, Halida Mujedinović, starica iz Gradačca, Fatima iz Tuzle.Ubijene na sljedeće načine: sa 16 hitaca iz pištolja, sjekirom, ciglom, čekićem, sve monstruoznije od monstruoznijeg.Iako je ranije to percipirano kao nešto karakteristično za zemlje Zapada, očito da smo sve bliže njima, ali samo po o onome u čemu ne bi trebalo.Još od slučaja Nizame Hećimović najavljuju se nove zakonske regulative u vezi s femicidom, predlagano je da to bude posebno krivično djelo, ali onom logikom "svakog čuda tri dana dosta“ nikad ništa nije urađeno.Neke stvari je teško predvidjeti prije nego se dese, ali to što je neko rekao monstrumu Sulejmanoviću gdje se nalazi Nizama ili neko ko nije uočio da policajac nosi pištolj na godišnji odmor, može se sankcionirati. Na kraju, niko nije odgovarao. Moraju se ojačati mjere u vezi sa zabranom prilaska osobama, ali ni to niko ne mari.Glavni ljudi u MUP-u TK nisu ni za šta odgovarali, bivši ministar Mehanović je čak od građana nagrađen gradonačelničkom pozicijom u Gradačcu. Rad komesara Dževada Kormana od Vlade TK je ocijenjen odličnim nakon brojnih zločina koji su pogodili ovaj kanton.Novi ministar Nedžad Bristrić, kao i komesar Dževad Korman, na dan monstruoznog zločina, a do zaključenja ovog broja, nisu osjetili važnim da se uopće oglase o ovom pitanju. Vjerovatno imaju preča posla, a vjerovatno će i za nerad i u narednom periodu doći neka pohvala ili nagrada.&nbsp;

Kao da monstrumi smišljaju što inovativnije načine da bi još više zgrozili javnost

Dokle više?!

Poslije mjeseci psihičke torture od navijača Finiksa, ali i trenera Majka Budenholzera (Mike), Jusuf Nurkić je napokon ponovo zaigrao na parketima NBA lige."Bosanska zvijer“ je bio u nemilosti trenera Budenholzera, koji ga je bez previše valjanog razloga izbacio iz ekipe, ali svoj spas je našao kada je razmijenjen u Šarlot Hornetse.U debitantskom nastupu za "Stršljene“ Nurkić je upisao devet poena i osam skokova za svega 16 minuta i pokazao da će biti pravo pojačanje za veoma mladu i talentovanu ekipu poput Šarlota.Veteran koji igra 11. sezonu u NBA ligi može popraviti mnoge greške koje će njegovi saigrači praviti, a i sam Jusuf će sigurno igrati s posebnim žarom. Pogotovo nakon načina na koji je otjeran iz Finiksa.Za razliku od nekih prijašnjih sezona, naš najbolji košarkaš neće igrati u plej-ofu, što bi moglo biti korisno i za njega, a potencijalno i za reprezentaciju BiH. U nekim proteklim godinama bi igrao do sredine ili kraja maja, što mu ne bi ostavilo mnogo prostora za oporavak nakon sezone, pa je za reprezentaciju igrao s posljednjim atomima snage. Ovaj put, ako se BiH kvalifikuje na Eurobasket, možemo očekivati još bolju, jaču, spremniju "Bosansku zvijer“, a onda je samo nebo granica.

Nakon loših mjeseci u Finiksu ima priliku oporaviti karijeru u Šarlotu

Jusuf Nurkić: Novi početak

Velika prašina u javnosti podigla se nakon što je Skupština Kantona Sarajevo usvojila izmjene Zakona o državnoj službi u KS, prema kojima će svaki ministar, načelnik, gradonačelnik i premijer imati pravo na po dva savjetnika. Skupština Kantona Sarajevo je tako uvela zapošljavanje novih 46 savjetnika. Upravo je vlast koju predvodi trenutna Trojka u KS još u avgustu 2016. godine ukinula savjetnike Zakonom o državnoj službi u Kantonu Sarajevo.Na salve kritika javnosti, vladajući su nemušto odgovarali pa i p(r)ozvali i novinare da malo ozbiljnije istraže cijelu priču, jer je, eto, Zakon bio nedorečen, pa su pojedini načelnici imali i po sedam savjetnika. Kao, oni su sada to zaustavili. I, kako god zvučalo nevino, svaka savjetnička pozicija nosi i nova sredstva iz budžeta. A, ona nisu mala.Jasno je da savjetničke pozicije nisu samo u Kantonu Sarajevo, već i u svim drugim, na svim nivoima vlasti gdje se formira beskonačan krug podobnosti, a za čije plaće i naknade se pustoše novčanici radnika, privatnika, penzionera i inih. I, dok se na sva zvona priča o preglomaznoj administraciji, dok nam međunarodne finansijske institucije trube da se javna uprava mora smanjiti, dok nam mladi obijaju vrata službi za zapošljavanje i odlaze iz zemlje, dotle se mijenjaju zakoni za nova stranačka uhljebljenja.Da je sreće, kao što je, izgleda, nema i pravednosti, u ovoj zemlji koja sve viši liči na administrativni labirint, silni novci koji se troše na takve uhljebe bili bi usmjereni na zdravstvo, obrazovanje, mlade, sirotinju ili na smanjenje zagađenja zraka u Sarajevu. Silna potreba za brojnim savjetnicima, pored pomoćnika i uposlenika u svakom od ministarstava, nameće i dodatno pitanje. Kakvi nam to kapaciteti, s kakvim znanjem i kompetencijama, dolaze na pozicije na kojiima su im potrebna, eto, minimalno dva savjetnika.A, eto, čuli smo da je bilo i istaknutih kadrova koje su na dužnostima kojih su se objeručke prihvatili morali savjetovati po sedmorica.

"Ograničeni" broj savjetnika, njih 46, građane Kantona Sarajevo će koštati gotovo tri miliona maraka

Najezda uhljeba

Italijanski stručnjak Karlo Anćeloti (Carlo Ancelotti) ponovo je bio „gospodin smireni“, dok je njegov Real Madrid rušio Mančester siti usred Etihada.Nasuprot sebe imao je Pepa Gvardiolu (Guardiola), koji već odavno nije „kul“ i koji iznova ima čudne reakcije. Kao da ga je zaposjeo neki loš duh koji nema veze s fudbalom i oduzeo nam Pepa koji je donio revoluciju u najvažnijoj sporednoj stvari.Za razliku od svog rivala Anćeloti nije kukao i unaprijed tražio izgovore, a mogao je jer je u Mančester otputovao bez odbrane. Da, dobro ste čuli. Real nije imao pravog stopera i desnog beka, pa je Italijan rupe u odbrani krpio kako je stigao – prebacivao je veznjake Valverdea i Čuamenija (Tchouameni).I takav ogolio je sve mane ovosezonskog Mančester sitija koji je sjenka tima koji je nekada bio. Prosto je nevjerovatno koliko je Real napadao Siti gdje je nekada bio najjači. „Građani“ nisu imali rješenja za Realov presing, pravili su greške u začetku napada, nešto što je bilo nezamislivo u prethodnim sezonama.I sve je to pečat osporavanog Anćelotija. Nakon poraza od Barcelone, navijači su iskazali nezadovoljstvo i tražili otkaz za Italijana. A ako je iko mag taktike i utakmica Lige prvaka, to je Karlo Anćeloti – rekorder po broju titula kao trener (5). Tri je osvojio kao trener Reala, te dvije s Milanom.

Italijan je još jednom pokazao da je Liga prvaka njegovo takmičenje

Anćeloti: Juriša na šestu titulu prvaka Evrope

Karlo Anćeloti: Srušio Gvardiolin Siti

Slovenski košarkaš Luka Dončić debitirao je za Los Anđeles Lejkerse nekoliko dana nakon što je razmijenjen u ekipu „grada anđela“ iz Dalas Maveriksa.Statistika na debiju u visokoj pobjedi protiv Jute nije bila zapanjujuća, ali se mora uzeti u obzir da je Luka posljednju utakmicu igrao za Božić i da su Lejkersi već nakon tri četvrtine riješili pitanje pobjednika. Upisao je 14 poena, pet skokova i četiri asistencije.Apsolutno svi ljubitelji NBA lige znaju da će njegov doprinos u sedmicama, mjesecima i godinama što dolaze biti znatno veći. Ipak se radi o jednom od igrača koji redovno igra bolje u plej-ofu nego u regularnoj sezoni.Pomislilo bi se da, kada ste tako veliki igrač, za njih ne postoji trema, ali iz Dončićevog primjera vidimo da to nije uvijek tako.- Poseban moment za mene – rekao je poslije utakmice.Ono što je sigurno, bez obzira na to kakav je debi bio, Lejkersi su dobili zvijezdu za narednih deset godina. Tokom 80-ih godina, za vrijeme igranja Medžika Džonsona (Magic Johnson), ekipu iz Los Anđelesa su zvali „Showtime Lejkersi“. Dolaskom Dončića, „Showtime Lejkersi“ se vraćaju na velika vrata.

Dolaskom Slovenca, Lejkersi su dobili zvijezdu za narednih deset godina

Luka Dončić: "Showtime" se vratio

Koliko god takva realnost bila neprijatna i obeshrabrujuća, izvještaji u poslijeratnoj BiH pokazuju da je koverta univerzalno sredstvo završavanja svih važnih poslova u životu dobrog dijela stanovnika. S kovertama se rađamo, školujemo, zapošljavamo, liječimo, a decenijama se s njima mahalo i na dženazama i sahranama. Sistem građen na kesi i koverti do neslućenih visina decenijama su razvile vlasti, pa kroz njega decenijama cirkulira mnogo više nego što u kesu i kovertu može stati, pa zato i ne čude katastrofalni rezultati istraživanja iz Indeksa percepcije korupcije, po kojima smo, zajedno s Bjelorusijom, najkorumpiranija država u Evropi. S do sada najgorim ocjenama BiH je čvrsto na začelju Balkana.Teško je ne osjetiti sram pred kvalifikacijama da je BiH po rezultatima iz Indeksa percepcije korupcije u rangu s diktaturama u kojima se vlast nikada nije mijenjala, ili da u ovoj zemlji vlada privid demokratije, a da smo u suštini nedemokratsko društvo u kojem vlast ne voli kritičare. Sve što i sami vidimo našlo se u izvještaju, od urušavanja integriteta izbora, zloupotreba javnih resursa i trgovine u biračkim odborima, preko uništavanja okoliša, gdje je profit pojedinaca vlastima važniji od života zdravlja građana, pa do katastrofalnog stanja u pravosuđu. Oni koji pokušavaju nešto promijeniti pred velikim su izazovom da iz nakaradnih zakona pokušaju izbrisati rupe kroz koje propadaju milioni, zajedno s odgovornošću onih koji ih usmjeravaju podobnima. Međutim, krajnje je vrijeme da vidimo te obećane promjene i rezultate borbe protiv sistemske korupcije i kriminala. Ili da potonemo do kraja pa da s crnog trona skinemo i tu Bjelorusiju.

Oni koji pokušavaju nešto promijeniti pred velikim su izazovom da iz nakaradnih zakona pokušaju izbrisati rupe kroz koje propadaju milioni

S do sada najgorim ocjenama BiH je čvrsto na začelju Balkana

Čvrsto na dnu

Vikend za nama u svijetu sporta, barem onom dijelu koji je interesantan bh. javnosti, obilježio je Miron Muslić. Došavši na mjesto trenera engleskog Plimuta, već je u prvom mjesecu rada uspio prirediti senzaciju. Izbacio je Liverpul, jednog od istinskih velikana svjetskog fudbala, iz FA Kupa.Do uspjeha u karijeri nije došao već utabanom stazom kao neki od njegovih kolega iz struke. Čak je i njegov prethodnik u Plimutu, Vejn Runi (Wayne Rooney), na osnovu stare slave iz igračkih dana dobio bezbroj poslova kao glavni trener.Od izbjeglištva iz Bihaća na početku agresije na BiH 1992. godine do svog trenutka pod svjetlima pozornice. Sa sestrom i roditeljima je otišao iz svoje zemlje, spašavajući živu glavu, težim putem se ugurao među zvijezde, u sami „creme de la creme“ fudbala.Zato je sport toliko važan, jer je univerzalan. Svi ga razumiju i bilo da ste na travnjaku najvećih svjetskih stadiona ili na ulici, vaše ime i prezime postaje apsolutno nebitno. Dobri ste samo koliko i posljednja utakmica. A ako znate vezati dobre utakmice, dobro i radite za budućnost.Taj stil razmišljanja može se prenijeti u sve sfere svakodnevice, bio on obični čovjek ili jedna od najvećih superzvijezda. Priča o uspjehu Muslića izgleda kao da je tek na početku, ali se iz nje već mogu naučiti mnoge stvari i izvući lekcije. Nebitno ko ste i s koje tačke počinjete, sve je ostvarivo. Pitanje je samo koliko to, ustvari, i želite.&nbsp;

Nebitno ko ste i s koje tačke počinjete, sve je ostvarivo

Muslić: Od izbjeglištva do svog trenutka pod svjetlima

Čiča, miča, priča tek počinje

Alaudin Ibrahimović je stopostotni civilni invalid iz Maglaja. Berući povrće u svojoj bašti, u sedmoj godini života naišao je na opasni „zvončić“ bačen iz kasetne bombe iz prošlog rata, koji mu je odbio šake u obje ruke i izbio desno oko.Ali, Alaudin se nije predavao sudbini, poslije oporavka nastavio je školovanje, naučio je zadaću pisati bez prstiju, završio srednju školu za šumarskog tehničara. Iako su se pojedini članovi komisije „ibretili“, ne vjerujući da će Aladin moći upravljati motornim vozilom, bez ruku praktično, on ih je demantirao, iz prve je položio za „B“ kategoriju i danas je često za volanom.Alaudin se nije obazirao ni na one koji ga nisu kao invalida htjeli primiti na posao, iako mu nisu ni dali šansu da pokaže šta sve može i hoće raditi.A onda u njegovom životu se dešava zaokret. Upoznao je djevojku Seniju, kojoj njegova invalidnost nije bila prepreka, jer je u Aladinu vidjela životnog druga, kojem ništa nije problem. U toj ljubavi Alaudin i Senija su dobili dvoje krasne djece, na brdu iznad Maglaja su formirali skromno imanje, kućicu za privremeni boravak.Alaudin je baš na ovom mjestu našao svoj mir, a sreću dijeli sa suprugom koja mu pomaže u plastenicima. Ovce i mladu janjad ujutru pusti na pašu, a uvečer mu se sami vrate. Nabavkom pile na baterije umnogome je sebi olakšao posao na uređenju malog voćnjaka. Da bi izdržavao četveročlanu porodicu, on ne kuka na malu invalidninu.

Bez obje šake i oka, stopostotni invalid ne kuka već se bori kroz život

Alaudin Ibrahimović: Sretni nesretnik

Najstarije fudbalsko takmičenje na svijetu, FA Kup, često je pozornica na kojoj se dešavaju velika iznenađenja. Posebno u ranijim rundama, dok velikani odmaraju svoje glavne zvijezde, podložni smo senzacijama, a upravo je jednu takvu priredio i bosanskohercegovački stručnjak Miron Muslić i njegov Plimut.Rijetko kada se viđa da ekipa koja se nalazi na posljednjem mjestu Čempionšipa izbaci lidera Premijer lige u kup takmičenjima, ali je to pošlo za rukom bh. stručnjaku Musliću i njegovim izabranicima koji su u četvrtoj rundi izbacili Liverpul, najbolju ekipu svijeta u ovom trenutku.Trenerska masterklasa koja je trajala duže od 100 minuta sa sudijskom nadoknadom u oba poluvremena i apsolutno zaslužena pobjeda kao rezultat nevjerovatne borbe. Dok je Muslić zapovijedao pored aut linije, na terenu je ekipom komandovao reprezentativac BiH Nikola Katić i na kraju upisan je historijski uspjeh.Prije dolaska u Plimut, Muslić je radio u Serkl Brižu, klubu koji je doveo od dna belgijskog prvenstva do historijskog plasmana u evropska takmičenja. Umjesto zone komfora, izabrao je novi izazov i, čini se, dobro mu ide. Gledajući dosadašnji uzorak, nebo je granica.

Umjesto zone komfora, izabrao je novi izazov i, čini se, dobro mu ide

Miron Muslić: Nebo je granica

Neformalna grupa studenata "Hoće l' ta promjena" najavila je održavanje protesta "Pravda za Jablanicu" za danas u 12 sati ispred Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Ovu grupu studenata podržao je Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu, a pridružit će im se i studenti iz Tuzle, kao i brojne javne ličnosti koje su najavile svoju podršku protestima. Podršku sarajevskim studentima pružile su i kolege iz Banje Luke.Protest studenata organizuje se u znak sjećanja na 19 stradalih osoba u stravičnoj nesreći u Donjoj Jablanici 4. oktobra prošle godine, gdje su život izgubile i dvije bebe. Nanosi blata, mulja, kamena i drveta zbrisale su s lica zemlje brojne kuće i imanja i presjekle željezničku infrastrukturu, čija je pruga obnovljena tri mjeseca kasnije, i to zahvaljujući turskoj građevinskoj firmi.Znatno masovniji protesti studenata održavaju se u gradovima širom Srbije od kraja novembra, gdje su se studentima četiriju univerziteta koja su u blokadi pridružili deseci hiljada građana Srbije. Podsjećamo, u padu nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, 1. novembra, život je tragično izgubilo 15 osoba. Tužilaštvo je pokrenulo istragu, ispitani su deseci svjedoka, gradonačelnik Novog Sada je podnio ostavku, podnijeta je krivična prijava protiv resornog ministra, a Vlada Srbije je pala. Ali, tu se nije stalo, nego se i dalje traži odgovornost nadležnih, dok studenti cijelom regionu drže lekciju.Šta povezuje, a šta razdvaja ove dvije tragedije?Ono što razdvaja je činjenica da u Bosni i Hercegovini još niko nije odgovarao za tragediju u Donjoj Jablanici, za postojanje ilegalnog kamenoloma iznad glava mještana, kao ni za nepostojanje zakona o šumama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. O ostavkama i prihvatanju odgovornosti se i ne razmišlja. Gdje su završila milionska sredstva koja su prikupljena tokom akcije za pomoć Jablanici, ostaje nepoznato.Ono što povezuje ove dvije tragedije jeste da su u Srbiji svi "ispod nadstrešnice", a u Bosni i Hercegovini svi "ispod kamenoloma". Studenti su digli svoj glas, bolje ikad, nego nikad. Jer, ako na mladima svijet neće ostati, pa na kome će?

Josip Juratović: Borac protiv nacionalizma

U što se pretvaramo?

"Petljanje" u problem

Hanadi Maslo: Čelična volja

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Prodaja "diploma" – put u sigurnu propast

Korak do sna

Dokle više?!

Jusuf Nurkić: Novi početak

Najezda uhljeba

Karlo Anćeloti: Srušio Gvardiolin Siti

Luka Dončić: "Showtime" se vratio

Čvrsto na dnu

Čiča, miča, priča tek počinje

Alaudin Ibrahimović: Sretni nesretnik

Miron Muslić: Nebo je granica

Na studentima svijet ostaje

Kolumne

Josip Juratović: Borac protiv nacionalizma

U što se pretvaramo?

"Petljanje" u problem

Hanadi Maslo: Čelična volja

Profesor Vedran Zubić piše za "Avaz": Prodaja "diploma" – put u sigurnu propast

Korak do sna

Dokle više?!

Jusuf Nurkić: Novi početak

Najezda uhljeba

Karlo Anćeloti: Srušio Gvardiolin Siti

Luka Dončić: "Showtime" se vratio

Čvrsto na dnu

Čiča, miča, priča tek počinje

Alaudin Ibrahimović: Sretni nesretnik

Miron Muslić: Nebo je granica

Na studentima svijet ostaje